Postroll

Preroll

<para>Međutim, što kada ta želja prelazi u nešto veće i postaje nametanje obaveza koje djeca često nisu u stanju ispuniti?</para>
<para>Djeca se danas u veoma ranoj životnoj dobi moraju suočiti s velikom količinom gradiva u školi, te pritiskom da imaju što bolje ocjene kako bi jednog dana mogli kvalitetno nastaviti svoje obrazovanje i profesionalni razvoj. Uzimajući to u obzir, normalno je, štoviše i poželjno, da se dijete nakon dana provedenog u školi posveti nekoj aktivnosti koja mu pruža zadovoljstvo. To je često sport, sviranje nekog instrumenta ili pak učenje stranog jezika. No problem se javlja kada jedan hobi preraste u njih nekoliko, te dijete postaje iscrpljeno i pomalo gubi svaki interes za bilo koju od tih aktivnosti.
</para>
<heading2>
 Usklađivanje očekivanja roditelja i djetetovih želja
</heading2>
<para>
Psiholozi su ovaj fenomen koji je posebno izražen posljednjih dvadesetak godina, okarakterizirali kao sindrom preambicioznih roditelja - roditelja koji djetetov razvoj usmjeravaju u skladu sa svojim željama. Često se radi o tome da roditelj tijekom vlastitog djetinjstva nije imao priliku ostvariti neku želju (primjerice sviranje nekog instrumenta), te sada svom djetetu želi pružiti mogućnost da se okuša u tome.</para>
<para>Kada toj jednoj aktivnosti pridodamo primjerice sport i školske obveze kojih je svakim danom sve više, kod djeteta dolazi do zasićenja i neizbježnih stresnih situacija. Iako svojoj djeci žele najbolje, roditelji često ne shvaćaju kako bi na prvo mjesto trebali staviti upravo želje i interese svoje djece.</para>
<para>Naravno, postoje slučajevi u kojima su djeca sposobna izdržati golem pritisak, te u tim situacijama izostaje povratna informacija roditelju kako je kod djeteta došlo do zasićenja. Ponekad je tu prisutan i strah od roditelja, odnosno njihove reakcije u slučaju ako dijete odustane od neke aktivnosti – jednostavno se boje da će ih razočarati.
</para>
<heading2>
 Iskren razgovor i spoznavanje djetetovih ambicija
</heading2>
<para>
Uza sve navedeno, postoji li rješenje koje bi moglo zadovoljiti obje strane – ambiciju roditelja s jedne, i djetetovo bezbrižno djetinjstvo s druge strane? Stručnjaci često naglašavaju kako je najvažnije postići balans, a ključ je u smirenom pristupu. Prvi je korak iskren razgovor s djetetom i spoznavanje njegovih želja. Ako se zaista želi baviti s više aktivnosti odjednom, potrebno ga je naučiti kvalitetnom raspoređivanju vremena, kako do stresnih situacija ne bi došlo. No, najvažnije, treba mu pokazati da kao roditelj nećete biti razočarani ako od neke aktivnosti želi odustati, već mu pomoći da pronađe motivaciju za nešto čime se zaista želi baviti.</para>

Kako prepoznati ambicioznog roditelja? Za svakog je roditelja normalno da za svoje dijete želi samo najbolje, pa tako i da ostvari svoj puni potencijal na svim područjima života. Međutim, što kada ta želja prelazi u nešto veće i postaje nametanje obaveza koje djeca često nisu u stanju ispuniti?
Djeca se danas u veoma ranoj životnoj dobi moraju suočiti s velikom količinom gradiva u školi, te pritiskom da imaju što bolje ocjene kako bi jednog dana mogli kvalitetno nastaviti svoje obrazovanje i profesionalni razvoj. Uzimajući to u obzir, normalno je, štoviše i poželjno, da se dijete nakon dana provedenog u školi posveti nekoj aktivnosti koja mu pruža zadovoljstvo. To je često sport, sviranje nekog instrumenta ili pak učenje stranog jezika. No problem se javlja kada jedan hobi preraste u njih nekoliko, te dijete postaje iscrpljeno i pomalo gubi svaki interes za bilo koju od tih aktivnosti.


   Usklađivanje očekivanja roditelja i djetetovih želja


Psiholozi su ovaj fenomen koji je posebno izražen posljednjih dvadesetak godina, okarakterizirali kao sindrom preambicioznih roditelja - roditelja koji djetetov razvoj usmjeravaju u skladu sa svojim željama. Često se radi o tome da roditelj tijekom vlastitog djetinjstva nije imao priliku ostvariti neku želju (primjerice sviranje nekog instrumenta), te sada svom djetetu želi pružiti mogućnost da se okuša u tome.
Kada toj jednoj aktivnosti pridodamo primjerice sport i školske obveze kojih je svakim danom sve više, kod djeteta dolazi do zasićenja i neizbježnih stresnih situacija. Iako svojoj djeci žele najbolje, roditelji često ne shvaćaju kako bi na prvo mjesto trebali staviti upravo želje i interese svoje djece.
Naravno, postoje slučajevi u kojima su djeca sposobna izdržati golem pritisak, te u tim situacijama izostaje povratna informacija roditelju kako je kod djeteta došlo do zasićenja. Ponekad je tu prisutan i strah od roditelja, odnosno njihove reakcije u slučaju ako dijete odustane od neke aktivnosti – jednostavno se boje da će ih razočarati.


   Iskren razgovor i spoznavanje djetetovih ambicija


Uza sve navedeno, postoji li rješenje koje bi moglo zadovoljiti obje strane – ambiciju roditelja s jedne, i djetetovo bezbrižno djetinjstvo s druge strane? Stručnjaci često naglašavaju kako je najvažnije postići balans, a ključ je u smirenom pristupu. Prvi je korak iskren razgovor s djetetom i spoznavanje njegovih želja. Ako se zaista želi baviti s više aktivnosti odjednom, potrebno ga je naučiti kvalitetnom raspoređivanju vremena, kako do stresnih situacija ne bi došlo. No, najvažnije, treba mu pokazati da kao roditelj nećete biti razočarani ako od neke aktivnosti želi odustati, već mu pomoći da pronađe motivaciju za nešto čime se zaista želi baviti. Nataša Vuk 

Stressed  Child

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Kako prepoznati ambicioznog roditelja?

<para>Internetska usluga e-građani štedi građanima i novac i vrijeme. Primjerice, možete računati da će vam trebati 30 – 40 kuna biljega za jednu potvrdu o prebivalištu koju vam naplate u MUP-u, vrlo vjerojatno možete računati i na poduže čekanje da vam potvrdu izdaju, barem kada je riječ o zagrebačkoj Petrinjskoj gdje su gužve uobičajene. Nažalost, potvrda o prebivalištu koju možete dobiti putem aplikacije e-građani kao i neke druge potvrde i dokumente, još je usamljeni slučaj u odnosu na sve one zahtjeve i prijave koje i dalje morate podnijeti na licu mjesta, osobno i s hrpom drugih popratnih papira koje vam traže u svakom uredu u koji ćete ući. Tako se i kod rođenja djeteta još uvijek radi o (pre)velikoj papirologiji. Što vas sve čeka i kojim redom trebate krenuti u tom birokratskom labirintu?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prijava djeteta u matičnom uredu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upis rođenja djeteta u maticu rođenih obavlja se na temelju usmene ili pisane prijave matičaru područja kojem pripada mjesto rođenja djeteta. Dijete rođeno u zdravstvenoj ustanovi matičaru prijavljuje ta ustanova u pisanom obliku. Kod prijave rođenja djeteta izvan zdravstvene ustanove, prilikom prijave matičaru predočuje se medicinska dokumentacija o porodu ili dokaz o majčinstvu. Rok za prijavu je 15 dana od rođenja djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za upis djeteta u maticu rođenih roditelji više ne prilažu izvadak iz matice vjenčanih ili vjenčani list, jer je on matičaru dostupan online. Prilažu dokaz o hrvatskom državljanstvu za roditelja koji je hrvatski državljanin jer dijete stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom. Za upis djeteta rođenog izvan braka majka je dužna priložiti svoj rodni list ili izvadak iz matice rođenih, te dokaz o hrvatskom državljanstvu. Dok za dijete ne dobijete sve dokumente, kao njegova osobna isprava tijekom prvih mjesec dana služi otpusno pismo iz rodilišta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Određivanje imena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rok za određivanje osobnog imena djetetu je 30 dana od rođenja. Ime djetetu određuju roditelji osobno i sporazumno u matičnom uredu. Određivanje prezimena uvjetovano je zajedničkim prezimenom roditelja. U slučaju različitih prezimena, roditelji mogu odlučiti da dijete nosi prezime jednog od njih ili prezime i jednog i drugog roditelja. Ako je prisutan samo jedan roditelj, potrebna je pisana sporazumna izjava o osobnom imenu djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U slučaju da jedan od roditelja nije živ, proglašen je umrlim, prebivalište mu nije poznato, lišen je roditeljske skrbi, potpuno je lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, osobno ime određuje drugi roditelj. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime određuje nadležni centar za socijalnu skrb u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva jednog od roditelja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Upis djeteta u knjigu državljana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istodobno s upisom u maticu rođenih, za dijete koje podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo, matičar je dužan dijete upisati u knjigu državljana te roditeljima izdati domovnicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 OIB, MBG i prebivalište
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Po upisu djeteta u maticu rođenih matičar po službenoj dužnosti OIB sustavu dojavljuje podatke o djetetu radi određivanja OIB-a. Odmah nakon određivanja OIB-a djetetu izdaje se potvrda o OIB-u. Ako roditelji djeteta imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice, te izvatke iz matice rođenih i domovnicu djeteta, treba otići u policijsku upravu, odnosno postaju nadležnu prema mjestu njihovog prebivališta, gdje će se odrediti matični broj građana (MBG) i prijaviti prebivalište djeteta te izdati uvjerenje o određenom MBG i potvrda o izvršenoj prijavi prebivališta. Kada roditelji maloljetne osobe imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Suglasnost roditelj može dati kod javnog bilježnika ili neposredno kod službene osobe koja rješava zahtjev.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdravstveno osiguranje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete morate što prije prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Ako dijete prijavljujete kao člana obitelji, odnosno preko jednog od roditelja kao nositelja osiguranja, potrebne su vam kopije sljedeće dokumentacije (ponesite originale na uvid): rodni list djeteta, uvjerenje o određenom matičnom broju, uvjerenje o prebivalištu djeteta ili odobrenom stalnom boravku, ispunite tiskanicu za prijavu člana obitelji, ovjerenu od poslodavca, koju možete preuzeti sa stranica HZZO-a.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rodiljne i porodiljne naknade
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zahtjev se predaje u HZZO. Trebate ponijeti rodni list ili izvod iz matice rođenih na uvid, te jednu kopiju, uvjerenje o prebivalištu osobe na koju je dijete zdravstveno prijavljeno na uvid, i jednu kopiju, zatim obrazac zahtjeva koji se ispunjava na ime majke i to na licu mjesta. Naknada će se isplaćivati na tekući račun u banci na koji ste primili pomoć za opremu novorođenčeta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Naknada za opremu novorođenog djeteta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za dobivanje jednokratne potpore trebate podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta, odnosno 30 dana od dana posvojenja djeteta, nadležnoj područnoj službi ili ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Uz zahtjev, koji možete dobiti u HZZO-u, trebate priložiti djetetov izvod iz matice rođenih (preslika), svoju osobnu i zdravstvenu iskaznicu (preslike), te uvjerenje o prebivalištu. Ako je majka nezaposlena, a zdravstveno osigurana preko oca djeteta, molbi se prilaže osobna i zdravstvena iskaznica oca, kao nositelja osiguranja.Visina jednokratne naknade za pomoć pri opremanju novorođenog djeteta iznosi 2.328,20 kn. Ova naknada ne ovisi o imovinskom cenzusu, već pripada svim zdravstveno osiguranim majkama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Upis djeteta na poreznu karticu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelj koji prima rodiljnu ili roditeljsku naknadu nema pravo na porezne olakšice, pa dijete na poreznu karticu upisuje roditelj koji ne ide na rodiljni dopust. Upis djeteta na poreznu karticu nije obavezan. Olakšice se mogu obračunati u godišnjoj prijavi poreza na dohodak. U Poreznu upravu treba donijeti poreznu karticu roditelja, original (uzmite je u tvrtki gdje ste zaposleni),  osobnu iskaznica roditelja na uvid,  rodni list djeteta na uvid + kopija te zahtjev za promjenu podataka na poreznoj kartici koji se dobije u Poreznoj upravi. Nakon što vam promijene podatke odnosno upišu dijete na poreznu karticu, vratite poreznu karticu u tvrtku gdje ste zaposleni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © puhhha - fotolia</para>

Koji vas sve koraci očekuju nakon rođenja djeteta? Što sve morate obaviti i s čime se suočiti u birokratskom aparatu naše države? Internetska usluga e-građani štedi građanima i novac i vrijeme. Primjerice, možete računati da će vam trebati 30 – 40 kuna biljega za jednu potvrdu o prebivalištu koju vam naplate u MUP-u, vrlo vjerojatno možete računati i na poduže čekanje da vam potvrdu izdaju, barem kada je riječ o zagrebačkoj Petrinjskoj gdje su gužve uobičajene. Nažalost, potvrda o prebivalištu koju možete dobiti putem aplikacije e-građani kao i neke druge potvrde i dokumente, još je usamljeni slučaj u odnosu na sve one zahtjeve i prijave koje i dalje morate podnijeti na licu mjesta, osobno i s hrpom drugih popratnih papira koje vam traže u svakom uredu u koji ćete ući. Tako se i kod rođenja djeteta još uvijek radi o (pre)velikoj papirologiji. Što vas sve čeka i kojim redom trebate krenuti u tom birokratskom labirintu?
   
   Prijava djeteta u matičnom uredu
   
   
Upis rođenja djeteta u maticu rođenih obavlja se na temelju usmene ili pisane prijave matičaru područja kojem pripada mjesto rođenja djeteta. Dijete rođeno u zdravstvenoj ustanovi matičaru prijavljuje ta ustanova u pisanom obliku. Kod prijave rođenja djeteta izvan zdravstvene ustanove, prilikom prijave matičaru predočuje se medicinska dokumentacija o porodu ili dokaz o majčinstvu. Rok za prijavu je 15 dana od rođenja djeteta.
   
Za upis djeteta u maticu rođenih roditelji više ne prilažu izvadak iz matice vjenčanih ili vjenčani list, jer je on matičaru dostupan online. Prilažu dokaz o hrvatskom državljanstvu za roditelja koji je hrvatski državljanin jer dijete stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom. Za upis djeteta rođenog izvan braka majka je dužna priložiti svoj rodni list ili izvadak iz matice rođenih, te dokaz o hrvatskom državljanstvu. Dok za dijete ne dobijete sve dokumente, kao njegova osobna isprava tijekom prvih mjesec dana služi otpusno pismo iz rodilišta.
   
   Određivanje imena
   
   
Rok za određivanje osobnog imena djetetu je 30 dana od rođenja. Ime djetetu određuju roditelji osobno i sporazumno u matičnom uredu. Određivanje prezimena uvjetovano je zajedničkim prezimenom roditelja. U slučaju različitih prezimena, roditelji mogu odlučiti da dijete nosi prezime jednog od njih ili prezime i jednog i drugog roditelja. Ako je prisutan samo jedan roditelj, potrebna je pisana sporazumna izjava o osobnom imenu djeteta.
   
U slučaju da jedan od roditelja nije živ, proglašen je umrlim, prebivalište mu nije poznato, lišen je roditeljske skrbi, potpuno je lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, osobno ime određuje drugi roditelj. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime određuje nadležni centar za socijalnu skrb u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva jednog od roditelja.
 
   Upis djeteta u knjigu državljana
   
   
Istodobno s upisom u maticu rođenih, za dijete koje podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo, matičar je dužan dijete upisati u knjigu državljana te roditeljima izdati domovnicu.
   
   OIB, MBG i prebivalište
   
   
Po upisu djeteta u maticu rođenih matičar po službenoj dužnosti OIB sustavu dojavljuje podatke o djetetu radi određivanja OIB-a. Odmah nakon određivanja OIB-a djetetu izdaje se potvrda o OIB-u. Ako roditelji djeteta imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice, te izvatke iz matice rođenih i domovnicu djeteta, treba otići u policijsku upravu, odnosno postaju nadležnu prema mjestu njihovog prebivališta, gdje će se odrediti matični broj građana (MBG) i prijaviti prebivalište djeteta te izdati uvjerenje o određenom MBG i potvrda o izvršenoj prijavi prebivališta. Kada roditelji maloljetne osobe imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Suglasnost roditelj može dati kod javnog bilježnika ili neposredno kod službene osobe koja rješava zahtjev.
 
   Zdravstveno osiguranje
   
   
Dijete morate što prije prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Ako dijete prijavljujete kao člana obitelji, odnosno preko jednog od roditelja kao nositelja osiguranja, potrebne su vam kopije sljedeće dokumentacije (ponesite originale na uvid): rodni list djeteta, uvjerenje o određenom matičnom broju, uvjerenje o prebivalištu djeteta ili odobrenom stalnom boravku, ispunite tiskanicu za prijavu člana obitelji, ovjerenu od poslodavca, koju možete preuzeti sa stranica HZZO-a.
   
   Rodiljne i porodiljne naknade
   
   
Zahtjev se predaje u HZZO. Trebate ponijeti rodni list ili izvod iz matice rođenih na uvid, te jednu kopiju, uvjerenje o prebivalištu osobe na koju je dijete zdravstveno prijavljeno na uvid, i jednu kopiju, zatim obrazac zahtjeva koji se ispunjava na ime majke i to na licu mjesta. Naknada će se isplaćivati na tekući račun u banci na koji ste primili pomoć za opremu novorođenčeta.
   
   Naknada za opremu novorođenog djeteta
   
   
Za dobivanje jednokratne potpore trebate podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta, odnosno 30 dana od dana posvojenja djeteta, nadležnoj područnoj službi ili ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Uz zahtjev, koji možete dobiti u HZZO-u, trebate priložiti djetetov izvod iz matice rođenih (preslika), svoju osobnu i zdravstvenu iskaznicu (preslike), te uvjerenje o prebivalištu. Ako je majka nezaposlena, a zdravstveno osigurana preko oca djeteta, molbi se prilaže osobna i zdravstvena iskaznica oca, kao nositelja osiguranja.Visina jednokratne naknade za pomoć pri opremanju novorođenog djeteta iznosi 2.328,20 kn. Ova naknada ne ovisi o imovinskom cenzusu, već pripada svim zdravstveno osiguranim majkama.
   
   Upis djeteta na poreznu karticu
   
   
Roditelj koji prima rodiljnu ili roditeljsku naknadu nema pravo na porezne olakšice, pa dijete na poreznu karticu upisuje roditelj koji ne ide na rodiljni dopust. Upis djeteta na poreznu karticu nije obavezan. Olakšice se mogu obračunati u godišnjoj prijavi poreza na dohodak. U Poreznu upravu treba donijeti poreznu karticu roditelja, original (uzmite je u tvrtki gdje ste zaposleni),  osobnu iskaznica roditelja na uvid,  rodni list djeteta na uvid + kopija te zahtjev za promjenu podataka na poreznoj kartici koji se dobije u Poreznoj upravi. Nakon što vam promijene podatke odnosno upišu dijete na poreznu karticu, vratite poreznu karticu u tvrtku gdje ste zaposleni.
 

Foto: © puhhha - fotolia M.G. 

Koji vas sve koraci očekuju nakon rođenja djeteta?

<para> Neke bebe se jednostavno ne okrenu u najbolji položaj za porod, a odnosi se na onaj kada je glava bebe okrenuta prema vagini odnosno vratu maternice, već ostanu u obrnutu položaju (na zadak) ili čak poprečno, što skorim majkama donosi ponešto frustracije, ali i straha u ishod skorog porođaja. Otprilike 4% beba prilikom porođaja nalazi se u položaju na zadak.</para>
<heading2>Što je položaj na zadak?</heading2>
<para>
 U položaju na zadak, beba se nalazi u obrnutom položaju od onog u kojem se očekuje da bi se trebala nalaziti. Dakle, umjesto glave, prema vagini okrenute su noge. Postoje 3 različita položaja za zadak.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>jednostavni položaj na zadak, koji je ujedno i najčešći; nožice bebe su ispružene na trbuhu, a prva izlazi stražnjica.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>položaj na zadak sa skvrčenim nožicama odnosno zadak kod kojeg prednjače nogice sa stražnjicom (kompletni zadak), komplicirani je položaj na zadak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poprečni položaj na zadak</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Što uzrokuje položaj na zadak?</heading4>
<para>Razlozi zašto bebe dođu u neki od položaja na zadak zapravo i nisu u potpunosti poznati, no veća je vjerojatnost da će se beba naći u tom položaju ako:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>je maternica nepravilna oblika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>previše ili premalo amniotske tekućine okružuje bebu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>je riječ o blizanačkoj ili višeplodnoj trudnoći</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Ponekad, djeca kod koje su još u trudnoći pronađeni medicinski problemi, zauzmu položaj na zadak, ali statistički gledano, većina djece koja se nalaze u ovom položaju, rađa se u potpunosti zdrava.</para>
<heading2>Može li se beba koja je na zadak okrenuti u pravilan položaj prije porođaja?</heading2>
<para>Ako se trudnoća bliži kraju i prešli ste 37. tjedan, a beba se nije okrenula, liječnik će možda pokušati metodom vanjskog okretanja bebe. Liječnik kontroliranim pritiskom na trbuh trudnice pokušava okrenuti dijete. Postupak se izvodi tek nakon 37. tjedna trudnoće zato što može rezultirati komplikacijama i izazivanjem prijevremenog porođaja, a porod nakon 37. tjedna smatra se terminskim. Ova tehnika okretanja ima uspješnost oko 50% ako je riječ o prvoj trudnoći i oko 75% ako je riječ o drugoj ili bilo kojoj idućoj trudnoći. Za vrijeme okretanja motri se rad bebina srca kako bi se na vrijeme moglo reagirati i po potrebi, izvesti hitan carski rez. Također je moguće i vaginalno krvarenje trudnice nakon okreta.</para>
<para>
 Vanjsko okretanje bebe ne izvodi se kod trudnica koje:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>imaju premalo amniotske tekućine</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>maternicu nepravilna oblika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prethodno su rađale carskim rezom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>su imale vaginalna krvarenja u trudnoći</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Alternativni načini okretanja bebe:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>kiropraktika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>određeni yoga položaji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>homeopatski lijekovi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>puštanje glazbe u donjem dijelu trbuha kako bi beba reagirala na zvuk glazbe i pomaknula se</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Nažalost, ni jedna od ovih metoda ne garantira uspjeh te je sve potrebno uzeti s oprezom, gledajući prvenstveno dobrobit bebe i trudnice.</para>
<heading4>Opcije poroda za bebe u položaju na zadak</heading4>
<para>Vaginalni porođaj na zadak smatran je kompliciranim i riskantnim te o vrsti porođaja odlučuje isključivo liječnik. O vrsti porođaja u ovom slučaju utječu brojni faktori, posebice da li je riječ o prvorotkinji, u kojoj vrsti položaja na zadak se beba nalazi, postoji li indikacija prethodnog carskog reza i slično. S obzirom na to da kod položaja na zadak tek na kraju izlazi djetetova glavica koja je najveći dio tijela, a koja u normalnom porodu izlazi prva i otvara porođajni kanal, potreban je veliki oprez. U ovom slučaju zbog svoje veličine, glavica može zaostati između zdjeličnih kostiju te zabaciti cijelu glavu unazad, što nije dobro za razvoj kralježnice.</para>
<para>
 Vaginalni porođaji smatraju se mogućim ako:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>je beba u jednostavnijem položaju na zadak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako je u terminu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako nije prevelika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako porod napreduje bez komplikacija</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Porođaj bebe u položaju na zadak Trudnoća rijetko kada napreduje onako kako bismo mi to željeli i zaista nije je moguće kontrolirati. Također, nije moguće ni kontrolirati ponašanje odnosno položaj bebe u maternici.  Neke bebe se jednostavno ne okrenu u najbolji položaj za porod, a odnosi se na onaj kada je glava bebe okrenuta prema vagini odnosno vratu maternice, već ostanu u obrnutu položaju (na zadak) ili čak poprečno, što skorim majkama donosi ponešto frustracije, ali i straha u ishod skorog porođaja. Otprilike 4% beba prilikom porođaja nalazi se u položaju na zadak.
Što je položaj na zadak?

   U položaju na zadak, beba se nalazi u obrnutom položaju od onog u kojem se očekuje da bi se trebala nalaziti. Dakle, umjesto glave, prema vagini okrenute su noge. Postoje 3 različita položaja za zadak.

   
      jednostavni položaj na zadak, koji je ujedno i najčešći; nožice bebe su ispružene na trbuhu, a prva izlazi stražnjica.
   
   
      položaj na zadak sa skvrčenim nožicama odnosno zadak kod kojeg prednjače nogice sa stražnjicom (kompletni zadak), komplicirani je položaj na zadak
   
   
      poprečni položaj na zadak
   

Što uzrokuje položaj na zadak?
Razlozi zašto bebe dođu u neki od položaja na zadak zapravo i nisu u potpunosti poznati, no veća je vjerojatnost da će se beba naći u tom položaju ako:

   
      je maternica nepravilna oblika
   
   
      previše ili premalo amniotske tekućine okružuje bebu
   
   
      je riječ o blizanačkoj ili višeplodnoj trudnoći
   

Ponekad, djeca kod koje su još u trudnoći pronađeni medicinski problemi, zauzmu položaj na zadak, ali statistički gledano, većina djece koja se nalaze u ovom položaju, rađa se u potpunosti zdrava.
Može li se beba koja je na zadak okrenuti u pravilan položaj prije porođaja?
Ako se trudnoća bliži kraju i prešli ste 37. tjedan, a beba se nije okrenula, liječnik će možda pokušati metodom vanjskog okretanja bebe. Liječnik kontroliranim pritiskom na trbuh trudnice pokušava okrenuti dijete. Postupak se izvodi tek nakon 37. tjedna trudnoće zato što može rezultirati komplikacijama i izazivanjem prijevremenog porođaja, a porod nakon 37. tjedna smatra se terminskim. Ova tehnika okretanja ima uspješnost oko 50% ako je riječ o prvoj trudnoći i oko 75% ako je riječ o drugoj ili bilo kojoj idućoj trudnoći. Za vrijeme okretanja motri se rad bebina srca kako bi se na vrijeme moglo reagirati i po potrebi, izvesti hitan carski rez. Također je moguće i vaginalno krvarenje trudnice nakon okreta.

   Vanjsko okretanje bebe ne izvodi se kod trudnica koje:

   
      imaju premalo amniotske tekućine
   
   
      maternicu nepravilna oblika
   
   
      prethodno su rađale carskim rezom
   
   
      su imale vaginalna krvarenja u trudnoći
   


   Alternativni načini okretanja bebe:

   
      kiropraktika
   
   
      određeni yoga položaji
   
   
      homeopatski lijekovi
   
   
      puštanje glazbe u donjem dijelu trbuha kako bi beba reagirala na zvuk glazbe i pomaknula se
   

Nažalost, ni jedna od ovih metoda ne garantira uspjeh te je sve potrebno uzeti s oprezom, gledajući prvenstveno dobrobit bebe i trudnice.
Opcije poroda za bebe u položaju na zadak
Vaginalni porođaj na zadak smatran je kompliciranim i riskantnim te o vrsti porođaja odlučuje isključivo liječnik. O vrsti porođaja u ovom slučaju utječu brojni faktori, posebice da li je riječ o prvorotkinji, u kojoj vrsti položaja na zadak se beba nalazi, postoji li indikacija prethodnog carskog reza i slično. S obzirom na to da kod položaja na zadak tek na kraju izlazi djetetova glavica koja je najveći dio tijela, a koja u normalnom porodu izlazi prva i otvara porođajni kanal, potreban je veliki oprez. U ovom slučaju zbog svoje veličine, glavica može zaostati između zdjeličnih kostiju te zabaciti cijelu glavu unazad, što nije dobro za razvoj kralježnice.

   Vaginalni porođaji smatraju se mogućim ako:

   
      je beba u jednostavnijem položaju na zadak
   
   
      ako je u terminu
   
   
      ako nije prevelika
   
   
      ako porod napreduje bez komplikacija
   
 Adrijana Bakoš 

trudnica_pixabay

Porođaj bebe u položaju na zadak

<para>Doktor znanosti Andrew Wakefield prije 16 godina je objavio u medicinskom časopisu <emphasis>The Lancet</emphasis> kontroverznu i zabrinjavajuću studiju u kojoj je tvrdio da je pronašao vezu između autizma i cijepljenja MoPaRu cjepivom kod djece. Njegova studija izazvala je veliki strah među roditeljima koji su počeli sumnjati u važnost cijepljenja te čak pokrenuli niz sudskih tužbi protiv proizvođača cjepiva. Time su svoju djecu izložili riziku od obolijevanja od smrtonosnih zaraznih bolesti, vjerujući kako rade dobru stvar.</para>
<para>No s godinama je otkriveno da je studija potpuno izmišljena. Časopis The Lancet javno se ispričao te pokrenuo dodatnu istragu koja je pokazala da je dr. Wakefield gotovo sve tvrdnje iz navodne studije jednostavno lažirao. Rezultati njegovog dramatičnog istraživanja iz 1998. godine nisu bili bazirani na statističkim podatcima, nije bilo obvezne kontrolne grupe, zaključke je donosio na temelju sjećanja ispitanika te bez ikakvih argumentiranih dokaza.</para>
<para>Osim što je time zbunio i obmanuo roditelje te izložio velik broj djece, čiji su roditelji odustali od cijepljenja zbog straha od autizma, riziku od zaraznih bolesti, svojim je činom nanio i veliku štetu i gubitke znanstvenoj zajednici.</para>
<para>Naime, nakon njegove "studije" koja je znanstvenike navela na krivi trag, potrošeno je na milijune dolara za daljnja istraživanja povezanosti cjepiva i autizma kod
djece. Najvažnije studije koje su pokušale dokazati povezanost cjepiva i autizma su:</para>
<para>- studija iz 1999. na 500 djece - veza nije pronađena
- studija iz 2001. na 10.000 djece - veza nije pronađena
- studija iz 2002. na 537.000 djece - veza nije pronađena</para>
<para>Nakon te zadnje velike studije na doista velikom uzorku djece, oglasio se i The Lancet časopis. Javno su se ogradili od originalne studije i porekli ta prvotna otkrića. U njihovom je priopćenju stajalo: <emphasis>"Oni (autori studije iz 1998. godine op.a.) su poduzeli vrlo invazivne pretrage među djecom a da se nisu držali obveznih etičkih smjernica... odabrali su podatke koji su odgovarali njihovim pretpostavkama i falsificirali činjenice."</emphasis>
</para>
<para>Ipak, još je jedno ogromno istraživanje 2005. godine preispitalo svih 31 studija napravljenih na raznim sveučilištima i institutima, obuhvaćajući čak 10 milijuna djece, i veza između autizma i cjepiva ipak nije pronađena. Zadnje veliko istraživanje preispitalo je 27 studija, 17 kontrolnih studija slučaja, 6 serijskih studija slučaja, 5 serijskih ispitivanja, 2 ekološke studije i 1 cross-over ispitivanje slučaja, čime je obuhvaćeno 14.700.000 djece, no veza između cijepljenja i pojave autizma kod djece ponovno nije uzročno-posljedično dokazana.</para>
<para>Ipak, šteta je učinjena.</para>
<para>Četvrtina roditelja i dalje vjeruje da cjepiva uzrokuju autizam te ih sve veći postotak odbija cijepiti djecu.</para>
<para>Što kažu brojke?</para>
<para>Godine 1980., čak 2,6 milijuna djece umiralo je u epidemijama ospica. U narednih 20 godina, do 2000. godine dosegla se brojka od 72% cijepljenih beba, a smrtnost je pala na 562.000 djece. Do 2012. godine oko 84% beba biva cijepljeno, a smrtnost od ospica dodatno pada na 122.000 djece.</para>
<para>Postoje periodi u kojima roditelji odbijaju u većem postotku cijepiti djecu, što dovodi do vraćanja bolesti. Na primjer, Francuska je 2011. godine prijavila epidemiju ospica s 15.000 oboljelih mališana. Epidemija se proširila i na Veliku Britaniju, pa je već sljedeće godine ta zemlja prijavila 2.000 oboljele djece.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mitovi vezani za cijepljenje koji još uvijek plaše roditelje</heading4>
<para>
 Cjepiva su puna otrovnih kemikalija koje mogu naštetiti djetetu
Najveća hajka napravljena je na kemijsku tvar zvanu timersol koji sadrži živu. Zbog pritisaka javnosti ta je tvar navodno izbačena iz cjepiva za djecu koja su dio obveznog kalendara cijepljenja.</para>
<para>
 Odluka da ne cijepim dijete tiče se samo mog djeteta i moje obitelji
Djeca koja nisu cijepljena mogu biti nosioci zaraznih bolesti i samim time su prijetnja novorođenim bebama koje još nisu prošle vakcinaciju i čiji imunološki sustav nije u potpunosti razvijen, ali i pojedincima kod kojih se cjepivo nije "uhvatilo" ili pak im je jako narušen imunološki sustav.</para>
<para>
 Primanje više cjepiva odjednom skršit će imunološki sustav moje bebe
Iako nije u potpunosti razvijen za sve viruse i bakterije, bebin imunitet može se snositi s raznim bacilima s kojima iz minute u minutu dolaze u kontakt, pa tako i s deaktiviranim virusom više zaraznih bolesti.</para>
<para>
 Farmaceutska industrija forsira cijepljenje radi vlastita profita
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2013. godine, farmaceutske tvrtke zaradile su oko 24 milijarde dolara na cjepivima, a to je oko 2% ukupnog tržišnog kolača koje farmaceutske tvrtke ostvaruju. Drugim riječima, novac je ogroman, ali postoje proizvodi koji farmaceutima donose puno više novaca.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Rezultati organiziranog procjepljivanja djece</heading4>
<para>
- Potpuno su iskorijenjene male boginje
- Spašava se oko 8 milijuna života godišnje
- Značajno smanjuje pojavu zaraznih bolesti u svim djelovima svijeta
- Nova cjepiva koja su tek u nastajanju mogla bi spasiti još dodatnih 4 milijuna djece mlađe od 5 godina
Iako je dokazano da je dr. Wakefield lažirao podatke iz studije i za to primio 400.000 dolara, mnoge grupe koje se bore protiv obveze cijepljenja i dalje se pozivaju na rezultate njegove kontroverzne studije.</para>
<para>Ono što je roditeljima u cijeloj priči zastrašujuće je lakoća lažiranja studija koje doista mogu ogroman broj djece staviti pod određeni zdravstveni i sigurnosni rizik. Znanost nam služi da nam ponudi smjernice za bolji, zdraviji i kvalitetniji život, ali pitanje je koliko joj uopće možemo vjerovati nakon ovakvih slučajeva.</para>
<para> </para>

Prije 16 godina jedan je znanstvenik izmislio ovu studiju zbog koje je stradalo mnogo djece Doktor znanosti Andrew Wakefield prije 16 godina je objavio u medicinskom časopisu The Lancet kontroverznu i zabrinjavajuću studiju u kojoj je tvrdio da je pronašao vezu između autizma i cijepljenja MoPaRu cjepivom kod djece Doktor znanosti Andrew Wakefield prije 16 godina je objavio u medicinskom časopisu The Lancet kontroverznu i zabrinjavajuću studiju u kojoj je tvrdio da je pronašao vezu između autizma i cijepljenja MoPaRu cjepivom kod djece. Njegova studija izazvala je veliki strah među roditeljima koji su počeli sumnjati u važnost cijepljenja te čak pokrenuli niz sudskih tužbi protiv proizvođača cjepiva. Time su svoju djecu izložili riziku od obolijevanja od smrtonosnih zaraznih bolesti, vjerujući kako rade dobru stvar.
No s godinama je otkriveno da je studija potpuno izmišljena. Časopis The Lancet javno se ispričao te pokrenuo dodatnu istragu koja je pokazala da je dr. Wakefield gotovo sve tvrdnje iz navodne studije jednostavno lažirao. Rezultati njegovog dramatičnog istraživanja iz 1998. godine nisu bili bazirani na statističkim podatcima, nije bilo obvezne kontrolne grupe, zaključke je donosio na temelju sjećanja ispitanika te bez ikakvih argumentiranih dokaza.
Osim što je time zbunio i obmanuo roditelje te izložio velik broj djece, čiji su roditelji odustali od cijepljenja zbog straha od autizma, riziku od zaraznih bolesti, svojim je činom nanio i veliku štetu i gubitke znanstvenoj zajednici.
Naime, nakon njegove "studije" koja je znanstvenike navela na krivi trag, potrošeno je na milijune dolara za daljnja istraživanja povezanosti cjepiva i autizma kod
djece. Najvažnije studije koje su pokušale dokazati povezanost cjepiva i autizma su:
- studija iz 1999. na 500 djece - veza nije pronađena
- studija iz 2001. na 10.000 djece - veza nije pronađena
- studija iz 2002. na 537.000 djece - veza nije pronađena
Nakon te zadnje velike studije na doista velikom uzorku djece, oglasio se i The Lancet časopis. Javno su se ogradili od originalne studije i porekli ta prvotna otkrića. U njihovom je priopćenju stajalo: "Oni (autori studije iz 1998. godine op.a.) su poduzeli vrlo invazivne pretrage među djecom a da se nisu držali obveznih etičkih smjernica... odabrali su podatke koji su odgovarali njihovim pretpostavkama i falsificirali činjenice."

Ipak, još je jedno ogromno istraživanje 2005. godine preispitalo svih 31 studija napravljenih na raznim sveučilištima i institutima, obuhvaćajući čak 10 milijuna djece, i veza između autizma i cjepiva ipak nije pronađena. Zadnje veliko istraživanje preispitalo je 27 studija, 17 kontrolnih studija slučaja, 6 serijskih studija slučaja, 5 serijskih ispitivanja, 2 ekološke studije i 1 cross-over ispitivanje slučaja, čime je obuhvaćeno 14.700.000 djece, no veza između cijepljenja i pojave autizma kod djece ponovno nije uzročno-posljedično dokazana.
Ipak, šteta je učinjena.
Četvrtina roditelja i dalje vjeruje da cjepiva uzrokuju autizam te ih sve veći postotak odbija cijepiti djecu.
Što kažu brojke?
Godine 1980., čak 2,6 milijuna djece umiralo je u epidemijama ospica. U narednih 20 godina, do 2000. godine dosegla se brojka od 72% cijepljenih beba, a smrtnost je pala na 562.000 djece. Do 2012. godine oko 84% beba biva cijepljeno, a smrtnost od ospica dodatno pada na 122.000 djece.
Postoje periodi u kojima roditelji odbijaju u većem postotku cijepiti djecu, što dovodi do vraćanja bolesti. Na primjer, Francuska je 2011. godine prijavila epidemiju ospica s 15.000 oboljelih mališana. Epidemija se proširila i na Veliku Britaniju, pa je već sljedeće godine ta zemlja prijavila 2.000 oboljele djece.
 

Mitovi vezani za cijepljenje koji još uvijek plaše roditelje

   Cjepiva su puna otrovnih kemikalija koje mogu naštetiti djetetu
Najveća hajka napravljena je na kemijsku tvar zvanu timersol koji sadrži živu. Zbog pritisaka javnosti ta je tvar navodno izbačena iz cjepiva za djecu koja su dio obveznog kalendara cijepljenja.

   Odluka da ne cijepim dijete tiče se samo mog djeteta i moje obitelji
Djeca koja nisu cijepljena mogu biti nosioci zaraznih bolesti i samim time su prijetnja novorođenim bebama koje još nisu prošle vakcinaciju i čiji imunološki sustav nije u potpunosti razvijen, ali i pojedincima kod kojih se cjepivo nije "uhvatilo" ili pak im je jako narušen imunološki sustav.

   Primanje više cjepiva odjednom skršit će imunološki sustav moje bebe
Iako nije u potpunosti razvijen za sve viruse i bakterije, bebin imunitet može se snositi s raznim bacilima s kojima iz minute u minutu dolaze u kontakt, pa tako i s deaktiviranim virusom više zaraznih bolesti.

   Farmaceutska industrija forsira cijepljenje radi vlastita profita
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2013. godine, farmaceutske tvrtke zaradile su oko 24 milijarde dolara na cjepivima, a to je oko 2% ukupnog tržišnog kolača koje farmaceutske tvrtke ostvaruju. Drugim riječima, novac je ogroman, ali postoje proizvodi koji farmaceutima donose puno više novaca.
 

Rezultati organiziranog procjepljivanja djece

- Potpuno su iskorijenjene male boginje
- Spašava se oko 8 milijuna života godišnje
- Značajno smanjuje pojavu zaraznih bolesti u svim djelovima svijeta
- Nova cjepiva koja su tek u nastajanju mogla bi spasiti još dodatnih 4 milijuna djece mlađe od 5 godina
Iako je dokazano da je dr. Wakefield lažirao podatke iz studije i za to primio 400.000 dolara, mnoge grupe koje se bore protiv obveze cijepljenja i dalje se pozivaju na rezultate njegove kontroverzne studije.
Ono što je roditeljima u cijeloj priči zastrašujuće je lakoća lažiranja studija koje doista mogu ogroman broj djece staviti pod određeni zdravstveni i sigurnosni rizik. Znanost nam služi da nam ponudi smjernice za bolji, zdraviji i kvalitetniji život, ali pitanje je koliko joj uopće možemo vjerovati nakon ovakvih slučajeva.
  Jelena Kovačić 

cjepivo_pixabay

Prije 16 godina jedan je znanstvenik izmislio ovu studiju zbog koje je stradalo mnogo djece

<para> Stopa djece koja se rađa prije termina, odnosno prije 37. tjedna trudnoće ostaje nepromijenjena zadnjih desetljeća, otprilike 7-8% djece rađa se preuranjeno bez nekog posebnog medicinskog razloga. Iako se preuranjeni porođaj teško može spriječiti, neki razlozi koji do njega mogu dovesti ipak su poznati, kao i neki za koje kruži mišljenje u općoj populaciji da mogu do njega dovesti, a ipak je dokazano kako ti faktori nisu povezani.</para>
<para>Terminska trudnoća označava period od 37. do 42. tjedna trudnoće. Djeca rođena unutar tih tjedana smatraju se terminskom. Preuranjenim porodom smatra se svaki porod koji se dogodi prije 37.-og tjedna trudnoće. Medicinski termin prijevremenog poroda počinje se smatrati od 22. tjedna trudnoće kada je djetetova težina otprilike oko 500 grama, dok je još nedavno granica bila 28. tjedana trudnoće i težina djeteta od oko 1000 grama. 22. tjedan trudnoće ujedno označava granicu između pobačaja i preuranjenog poroda.
</para>
<heading2>Dogovoreni preuranjeni porođaj</heading2>
<para>Ponekad se dogodi, da se zbog zdravstvenog stanja majke ili dijeta mora izazvati preuranjeni porođaj, bilo <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/inducirani-porod-sto-ocekivati-i-kako-se-pripremiti/">inducirani</ulink> ili porođaj carskim rezom. Ta vrsta porođaja naziva se dogovorenim preuranjenim porođajem. Iako je riječ o preuranjenom porođaju, u ovoj situaciji liječnici moraju procijeniti kako je i za dijete i majku ipak bolje da se dogodi preuranjeni porođaj od nastavka trudnoće. Dogovoreni/izazvani preuranjeni porođaj događa se u otprilike 25 do 40% svih preuranjenih porođaja.</para>
<para>
 Svjetska zdravstvena organizacija preuranjene porođaje dijeli u tri skupine:
</para>
<para>1. skupina: blago preuranjeni, a odnosi se na porod između 32. i 37. tjedna trudnoće. Gotovo 80% beba rođenih prije termina spada u ovu skupinu.</para>
<para>2. skupina: srednje preuranjeni, odnosi se na porode između 31. i 28. tjedna trudnoće. Oko 11% preuranjeno rođenih beba spada u 2. skupinu.</para>
<para>3. skupina: ekstremno preuranjeni, a odnosi se na sve porode prije 28. tjedna trudnoće, odnosno nakon 22. tjedna trudnoće. Oko 9% preuranjeno rođenih beba rađa se prije 28.-og tjedna trudnoće.</para>
<heading2>Zdravstvena stanja koja se najčešće povezuju s preuranjenim porođajem</heading2>
<para>Određena zdravstvena stanja utječu na povećani rizik preuranjenog porođaja i najčešći su razlozi za njegovo pokretanje.</para>
<heading4>Prijevremeno puknuće vodenjaka</heading4>
<para>Otprilike 33% beba rađa se prijevremeno zbog ovog razloga. Uglavnom do preranog puknuća vodenjaka dolazi iz nepoznatih razloga, no može biti povezano s vaginalnom ili infekcijom mokraćnog mjehura. Liječnicima je teško otkriti zašto je infekcija nastala, jer može se dogoditi da je vodenjak već puknuo ranije i voda lagano curi te je zbog toga nastala infekcija, a moguće je da je vodenjak puknuo zbog već ranije infekcije koja je oslabila membrane i izazvala puknuće vodenjaka.</para>
<heading4>Urinarna infekcija</heading4>
<para>Nije neobično da trudnice u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće razviju jaču upalu mokraćnog mjehura. Ponekad, upala mjehura može biti okidač preuranjenog pobačaja. Važno je znati da upala mokraćnog mjehura za vrijeme trudnoće nema uvijek tipične simptome upale kao što to inače biva kada žena nije trudna. Moguće je da trudnica nema problema s mokrenjem no ima povišenu tjelesnu temperaturu i bolove u donjem dijelu trbuha kao i u leđima, što može upućivati i na upalu bubrega.</para>
<heading4>Blizanačka ili više plodna trudnoća</heading4>
<para>Trudnice koje nose blizance imaju veliku šansu za prijevremeni porod. Razlozi zašto većina <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/viseplodna-trudnoca-koji-su-rizici-za-majku-i-djecu-i-na-sto-treba-obratiti-paznju/">blizanačkih trudnoća</ulink> završava prije 37. tjedna nisu u potpunosti jasni, no na to uglavnom utječu brojne komplikacije koje za vrijeme takve trudnoće prate majku, poput učestalo visokog krvnog tlaka, ili bebe koje su najčešće premalene za svoju gestacijsku dob. Gotovo 50% blizanačkih trudnoća završava prije 37. tjedna trudnoće, dok one s trojkama završe prije 37. tjedna u 80 do 95 % slučajeva.</para>
<heading4>Trudnoća nakon umjetne oplodnje ili liječenja plodnosti</heading4>
<para>Trudnoće nakon tretmana plodnosti i umjetne oplodnje često završavaju kao višeplodne. Ako žena nosi više djece, veća je vjerojatnost za prijevremeni porod. Zadnjih nekoliko godina liječnici savjetuju umetanje do 2 oplođena jajašca odjednom, zato što provedena istraživanja nisu dokazala da će trudnoća završiti uspješnije ako se umetne više jajašaca odjednom. Osim toga, žene koje začnu jednoplodnu trudnoću nakon umjetne oplodnje također imaju veću šansu za preuranjeni porod, a razlozi zašto je to tako nisu u potpunosti poznati.</para>
<heading4>Prethodni preuranjeni porođaj</heading4>
<para>Trudnice koje su u prethodnim trudnoćama rađale prije 37. tjedna imaju povećan rizik od ponovljenog preuranjenog porođaja. Ovo se dakako odnosi na trudnice kojima je porod započeo spontano, a ne odnosi se na trudnice kojima je prijašnji porod zbog zdravstvenih razloga ranije induciran.</para>
<heading4>Preuranjeno otvaranje vrata maternice</heading4>
<para>Za statistički gledano manju grupu trudnica, jako uranjeni porod ili kasni pobačaj može biti izazvan preranim otvaranjem cerviksa što uglavnom nije popraćeno nikakvom boli, a najčešće se događa između 12. i 28. tjedna trudnoće. Najčešći razlog je oslabljenje mišića vrata maternice, no razlozi u potpunosti nisu jasni.</para>
<heading4>Zdravstveno stanje trudnice je loše</heading4>
<para>Ako je zdravstveno stanje trudnice općenito loše, te liječnici zaključe kako je nakon dolaska 37. tjedna trudnoće preriskantno nastaviti s trudnoćom, najčešće dolazi do indukcije ili po potrebi, carskog reza. Tu je najčešće riječ o trudnicama koje imaju otprije poznate zdravstvene probleme, poput bolesti bubrega, ali i bolesti koje su se razvile tijekom trudnoće, poput <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">visokog krvnog tlaka.</ulink>
</para>
<heading4>Zdravstveno stanje bebe je loše</heading4>
<para>U nekim slučajevima zbog dobrobiti bebe, liječnici sugeriraju preuranjeni porođaj, a najčešće se radi o problemima s posteljicom, odnosno njezinim nepravilnim funkcioniranjem.</para>
<heading4>Trudničke komplikacije</heading4>
<para>Trudničke komplikacije poput previše ili <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/oligohidramnija-ili-premale-kolicine-plodne-vode/">premalo</ulink> amniotske tekućine oko bebe te krvarenje u kasnoj trudnoći često utječu na izazivanje preuranjenog porođaja.</para>
<heading4>Opasan pad ili automobilska nesreća</heading4>
<para>Opasan pad, posebno onaj na trbuh ili automobilska nesreća mogu izazvati trudove i preuranjeni porođaj, ali i krvarenje iz posteljice. Stanje koje je potrebno pratiti uz liječničke sugestije.</para>
<para>Osim medicinskih, postoje i "životni" razlozi koji mogu utjecati na pojavu preuranjenog porođaja. Najčešći razlozi za povećanje rizika preuranjenog porođaja su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>fizički rad</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje alkoholnih i ostalih supstanca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>stres</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako trpite fizičko (ali i psihičko) nasilje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Što može utjecati na preuranjeni porod? Zašto se bebe rađaju preuranjeno još uvijek, usprkos brojnim provedenim istraživanjima te dobroj medicinskoj skrbi trudnica u zapadnom svijetu nije još u potpunosti poznato.  Stopa djece koja se rađa prije termina, odnosno prije 37. tjedna trudnoće ostaje nepromijenjena zadnjih desetljeća, otprilike 7-8% djece rađa se preuranjeno bez nekog posebnog medicinskog razloga. Iako se preuranjeni porođaj teško može spriječiti, neki razlozi koji do njega mogu dovesti ipak su poznati, kao i neki za koje kruži mišljenje u općoj populaciji da mogu do njega dovesti, a ipak je dokazano kako ti faktori nisu povezani.
Terminska trudnoća označava period od 37. do 42. tjedna trudnoće. Djeca rođena unutar tih tjedana smatraju se terminskom. Preuranjenim porodom smatra se svaki porod koji se dogodi prije 37.-og tjedna trudnoće. Medicinski termin prijevremenog poroda počinje se smatrati od 22. tjedna trudnoće kada je djetetova težina otprilike oko 500 grama, dok je još nedavno granica bila 28. tjedana trudnoće i težina djeteta od oko 1000 grama. 22. tjedan trudnoće ujedno označava granicu između pobačaja i preuranjenog poroda.

Dogovoreni preuranjeni porođaj
Ponekad se dogodi, da se zbog zdravstvenog stanja majke ili dijeta mora izazvati preuranjeni porođaj, bilo inducirani ili porođaj carskim rezom. Ta vrsta porođaja naziva se dogovorenim preuranjenim porođajem. Iako je riječ o preuranjenom porođaju, u ovoj situaciji liječnici moraju procijeniti kako je i za dijete i majku ipak bolje da se dogodi preuranjeni porođaj od nastavka trudnoće. Dogovoreni/izazvani preuranjeni porođaj događa se u otprilike 25 do 40% svih preuranjenih porođaja.

   Svjetska zdravstvena organizacija preuranjene porođaje dijeli u tri skupine:

1. skupina: blago preuranjeni, a odnosi se na porod između 32. i 37. tjedna trudnoće. Gotovo 80% beba rođenih prije termina spada u ovu skupinu.
2. skupina: srednje preuranjeni, odnosi se na porode između 31. i 28. tjedna trudnoće. Oko 11% preuranjeno rođenih beba spada u 2. skupinu.
3. skupina: ekstremno preuranjeni, a odnosi se na sve porode prije 28. tjedna trudnoće, odnosno nakon 22. tjedna trudnoće. Oko 9% preuranjeno rođenih beba rađa se prije 28.-og tjedna trudnoće.
Zdravstvena stanja koja se najčešće povezuju s preuranjenim porođajem
Određena zdravstvena stanja utječu na povećani rizik preuranjenog porođaja i najčešći su razlozi za njegovo pokretanje.
Prijevremeno puknuće vodenjaka
Otprilike 33% beba rađa se prijevremeno zbog ovog razloga. Uglavnom do preranog puknuća vodenjaka dolazi iz nepoznatih razloga, no može biti povezano s vaginalnom ili infekcijom mokraćnog mjehura. Liječnicima je teško otkriti zašto je infekcija nastala, jer može se dogoditi da je vodenjak već puknuo ranije i voda lagano curi te je zbog toga nastala infekcija, a moguće je da je vodenjak puknuo zbog već ranije infekcije koja je oslabila membrane i izazvala puknuće vodenjaka.
Urinarna infekcija
Nije neobično da trudnice u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće razviju jaču upalu mokraćnog mjehura. Ponekad, upala mjehura može biti okidač preuranjenog pobačaja. Važno je znati da upala mokraćnog mjehura za vrijeme trudnoće nema uvijek tipične simptome upale kao što to inače biva kada žena nije trudna. Moguće je da trudnica nema problema s mokrenjem no ima povišenu tjelesnu temperaturu i bolove u donjem dijelu trbuha kao i u leđima, što može upućivati i na upalu bubrega.
Blizanačka ili više plodna trudnoća
Trudnice koje nose blizance imaju veliku šansu za prijevremeni porod. Razlozi zašto većina blizanačkih trudnoća završava prije 37. tjedna nisu u potpunosti jasni, no na to uglavnom utječu brojne komplikacije koje za vrijeme takve trudnoće prate majku, poput učestalo visokog krvnog tlaka, ili bebe koje su najčešće premalene za svoju gestacijsku dob. Gotovo 50% blizanačkih trudnoća završava prije 37. tjedna trudnoće, dok one s trojkama završe prije 37. tjedna u 80 do 95 % slučajeva.
Trudnoća nakon umjetne oplodnje ili liječenja plodnosti
Trudnoće nakon tretmana plodnosti i umjetne oplodnje često završavaju kao višeplodne. Ako žena nosi više djece, veća je vjerojatnost za prijevremeni porod. Zadnjih nekoliko godina liječnici savjetuju umetanje do 2 oplođena jajašca odjednom, zato što provedena istraživanja nisu dokazala da će trudnoća završiti uspješnije ako se umetne više jajašaca odjednom. Osim toga, žene koje začnu jednoplodnu trudnoću nakon umjetne oplodnje također imaju veću šansu za preuranjeni porod, a razlozi zašto je to tako nisu u potpunosti poznati.
Prethodni preuranjeni porođaj
Trudnice koje su u prethodnim trudnoćama rađale prije 37. tjedna imaju povećan rizik od ponovljenog preuranjenog porođaja. Ovo se dakako odnosi na trudnice kojima je porod započeo spontano, a ne odnosi se na trudnice kojima je prijašnji porod zbog zdravstvenih razloga ranije induciran.
Preuranjeno otvaranje vrata maternice
Za statistički gledano manju grupu trudnica, jako uranjeni porod ili kasni pobačaj može biti izazvan preranim otvaranjem cerviksa što uglavnom nije popraćeno nikakvom boli, a najčešće se događa između 12. i 28. tjedna trudnoće. Najčešći razlog je oslabljenje mišića vrata maternice, no razlozi u potpunosti nisu jasni.
Zdravstveno stanje trudnice je loše
Ako je zdravstveno stanje trudnice općenito loše, te liječnici zaključe kako je nakon dolaska 37. tjedna trudnoće preriskantno nastaviti s trudnoćom, najčešće dolazi do indukcije ili po potrebi, carskog reza. Tu je najčešće riječ o trudnicama koje imaju otprije poznate zdravstvene probleme, poput bolesti bubrega, ali i bolesti koje su se razvile tijekom trudnoće, poput visokog krvnog tlaka.

Zdravstveno stanje bebe je loše
U nekim slučajevima zbog dobrobiti bebe, liječnici sugeriraju preuranjeni porođaj, a najčešće se radi o problemima s posteljicom, odnosno njezinim nepravilnim funkcioniranjem.
Trudničke komplikacije
Trudničke komplikacije poput previše ili premalo amniotske tekućine oko bebe te krvarenje u kasnoj trudnoći često utječu na izazivanje preuranjenog porođaja.
Opasan pad ili automobilska nesreća
Opasan pad, posebno onaj na trbuh ili automobilska nesreća mogu izazvati trudove i preuranjeni porođaj, ali i krvarenje iz posteljice. Stanje koje je potrebno pratiti uz liječničke sugestije.
Osim medicinskih, postoje i "životni" razlozi koji mogu utjecati na pojavu preuranjenog porođaja. Najčešći razlozi za povećanje rizika preuranjenog porođaja su:


   
      fizički rad
   
   
      korištenje alkoholnih i ostalih supstanca
   
   
      stres
   
   
      ako trpite fizičko (ali i psihičko) nasilje
   
 Adrijana Bakoš 

preuranjeni porod_pixabay

Što može utjecati na preuranjeni porod?

<para>Mlada dizajnerica Katarina Mamić poznata je po izradi kombinacija odjeće za mame i kćeri Njezine "matching" haljinice, tunike ili majice koje poželi odjenuti svaka majka i njezina kćer, iznimno su popularne i tražene. S izradom takve vrste odjeće čije su mogućnosti kombiniranja i izrade novih modela neograničene, prva je započela u Hrvatskoj. Gdje pronalazi inspiraciju i koji su joj planovi za budućnost saznajte u ostatku članaka.</para>
<heading4>
 Što Vas je potaknulo na izradu posebnih modnih kombinacija odjeće za mame i kćeri?
</heading4>
<para>Na ideju o izradi posebnih kombinacija odjeće za mame i kćerke me potaknula moja nećakinja Ema koja mi je i danas glavna inspiracija za dizajn novih komada. Izradu matching outfita počela sam prije gotovo 4 godine. Poželjela sam napraviti iste tunike za svoju sestru i nećakinju, budući da tada još nije postojao trend jednakog odijevanja, to je bilo nešto zaista posebno i drugačije što se nije nigdje moglo kupiti ili naručiti i upravo je zbog toga tako dobro prihvaćeno od strane mojih klijentica.</para>
<heading4>
 Gdje pronalazite inspiraciju?
</heading4>
<para>Prve matching tunike su bile bijele s crvenim trešnjicama, a nakon toga inspiracija je dolazila što sama od sebe, a što od strane mojih klijentica budući da su i one uključene u dizajn istih, tako da imaju priliku birati koji će blještavi motiv krasiti njihove tunike ili majice. Često se događalo da se iz njihove male ideje na kraju razvila cijela kolekcija tunika. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako su kombinacija muslina, pamuka i šljokaste čipke neiscrpan izvor inspiracije.</para>
<para>Budući da nemam vlastitu djecu, moje muze su nećakinje Ema i Antea. Kad mi dođe ideja za novi dizajn, prvi model izrađujem u Eminoj veličini i onda slijedi nagovaranje da Ema to obuče i da se model poslika. S obzirom na to da je Ema jako svojeglava djevojčica, kako će to izgledati isključivo ovisi o njenom raspoloženju. Nekad se odmah obuče i pozira za fotografiranje, a nekad je tu prvo dugotrajno nagovaranje, podmićivanje slatkišima, razna obećanja i moljakanja prije nego se dobije jedna slika modela. Druga nećakinja Antea je još mala bebica pa se zasad uspješno izvlači od dosadne tetke s haljinama.</para>
<para/>
<heading4>
 Kako izgleda Vaš tipičan dan?
</heading4>
<para>Moj radni dan je poprilično popunjen, aktivna sam od trenutka kada se probudim do trenutka kad idem spavati, i uvijek mi fali još nekoliko sati da stignem obaviti sve što sam ubacila u raspored. Planiram imati vlastitu djecu i moram priznati kako me poprilično strah hoću li uspjeti uskladiti majčinstvo i profesionalni rad. Zaista se divim ženama koje uz djecu imaju karijeru pa još i ponešto vremena za sebe, ali valjda je sve stvar organizacije i nadam se, kada dođe vrijeme za to, da će se sve posložiti kako treba.</para>
<heading4>
 Kako ste se započeli baviti dizajnom?
</heading4>
<para>
 Dizajniranje odjeće moja je velika ljubav još od malih nogu tako da sam upisala i Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a potom Tekstilno-tehnološki fakultet. Odmah nakon fakulteta počela sam se samostalno baviti izradom odjeće. Ispočetka su to uglavnom bile haljine po mjeri, rađene po želji klijentica. Tu nisam uspjela u potpunosti izraziti svoju kreativnost pa sam povremeno napravila mini kolekciju vlastitog dizajna koju sam potom predstavila na nekoj reviji. Kao i svakom dizajneru želja mi je bila stvoriti nešto drugačije, posebno, po čemu će moj dizajn biti prepoznatljiv i tražen te sam dugo radila na toj ideji, ali moram priznati kako se to na kraju dogodilo slučajno.</para>
<blockquote>
 <para>Nakon što sam završila s izradom haljine za jednu klijenticu ostao je komad muslina i nekoliko manjih komadića blještave čipke i tako sam to držala u ruci razmišljajući da li baciti, no ipak sam odlučila od čipke izrezati nekoliko manjih srca i prišiti ih na tuniku jednostavnog kroja. Rezultat je ispao fantastičan i odmah nakon objavljivanja slike na društvenoj mreži uslijedile su i prve narudžbe, tako da sam ubrzo zatim "izbacila" drugi model koji je prihvaćen još bolje i od tog dana narudžbe ne prestaju stizati.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Šivate li sami svoje kreacije?
</heading4>
<para>Odjeću uglavnom šivam sama, osim kada sam u jako velikoj gužvi, onda potražim pomoć od krojačice. Budući da je posla sve više i više, uskoro planiram nekog zaposliti kako bi se vrijeme čekanja na izradu odjeće skratilo.</para>
<heading4>
 Stignete li još nešto dizajnirati osim kombinacija za mame i kćeri?
</heading4>
<para>Osim matching odjeće radim i svečane ženske haljine, te torbe od prave i eko kože. Radila sam i nakit, ali to jednostavno više ne stignem tako da njega zasad nemam u ponudi, ali se nadam i planiram ponovno posvetiti i tome. Haljine su uvijek tražene i njihovom prodajom sam zadovoljna, ali budući da nemam puno vremena za izradu haljina moje kolekcije su jako limitirane te predstavim tek 20-tak modela godišnje u čijoj izradi posebno "guštam". Izradom torbi sam se profesionalnije počela baviti tek prije nekoliko mjeseci, već dugo mi je to u planu, ali mi je jako puno vremena trebalo da nabavim sve potrebno i dobro proučim rad s kožom. Objavom prve kolekcije torbi sam se pozitivno šokirala jer su ih moje klijentice prihvatile s oduševljenjem i kolekcija se brzo rasprodala. Još uvijek nisam stigla lansirati novu kolekciju tako da zasad tek tu i tamo stignem izraditi neku torbu po narudžbi. Aktualna miss Hrvatske Maja Spahija jednu je moju torbu nosila sa sobom u Kinu na ovogodišnji izbor za Miss svijeta.</para>
<heading4>
 Gdje su dostupni i mogu se naručiti modeli Vaših modnih kombinacija?
</heading4>
<para>Trenutno su moji modeli dostupni samo <ulink url="https://www.facebook.com/DesignByKatarinaMamic/?fref=ts">online putem društvenih mreža</ulink>, u skoroj budućnosti planiram otvoriti svoj prvi showroom u Zagrebu, već intenzivno radim na tome tako da se nadam da će se službeni datum otvaranja i adresa znati kroz 3 do 4 tjedna.</para>
<heading2>
 Katarina Mamić Design Vas dariva! 
</heading2>
<para>Sretna dobitnica ovog prekrasnog kompletića je DARINKA KOLAR, Svibovski Otok</para>
<para>Čestitamo!</para>
<para/>
<para> </para>

Katarina Mamić Design: Iste modne kombinacije za mame i kćeri pravi su hit / DOBITNICA Mlada dizajnerica Katarina Mamić poznata je po izradi kombinacija odjeće za mame i kćeri. Mlada dizajnerica Katarina Mamić poznata je po izradi kombinacija odjeće za mame i kćeri Njezine "matching" haljinice, tunike ili majice koje poželi odjenuti svaka majka i njezina kćer, iznimno su popularne i tražene. S izradom takve vrste odjeće čije su mogućnosti kombiniranja i izrade novih modela neograničene, prva je započela u Hrvatskoj. Gdje pronalazi inspiraciju i koji su joj planovi za budućnost saznajte u ostatku članaka.

   Što Vas je potaknulo na izradu posebnih modnih kombinacija odjeće za mame i kćeri?

Na ideju o izradi posebnih kombinacija odjeće za mame i kćerke me potaknula moja nećakinja Ema koja mi je i danas glavna inspiracija za dizajn novih komada. Izradu matching outfita počela sam prije gotovo 4 godine. Poželjela sam napraviti iste tunike za svoju sestru i nećakinju, budući da tada još nije postojao trend jednakog odijevanja, to je bilo nešto zaista posebno i drugačije što se nije nigdje moglo kupiti ili naručiti i upravo je zbog toga tako dobro prihvaćeno od strane mojih klijentica.

   Gdje pronalazite inspiraciju?

Prve matching tunike su bile bijele s crvenim trešnjicama, a nakon toga inspiracija je dolazila što sama od sebe, a što od strane mojih klijentica budući da su i one uključene u dizajn istih, tako da imaju priliku birati koji će blještavi motiv krasiti njihove tunike ili majice. Često se događalo da se iz njihove male ideje na kraju razvila cijela kolekcija tunika. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako su kombinacija muslina, pamuka i šljokaste čipke neiscrpan izvor inspiracije.
Budući da nemam vlastitu djecu, moje muze su nećakinje Ema i Antea. Kad mi dođe ideja za novi dizajn, prvi model izrađujem u Eminoj veličini i onda slijedi nagovaranje da Ema to obuče i da se model poslika. S obzirom na to da je Ema jako svojeglava djevojčica, kako će to izgledati isključivo ovisi o njenom raspoloženju. Nekad se odmah obuče i pozira za fotografiranje, a nekad je tu prvo dugotrajno nagovaranje, podmićivanje slatkišima, razna obećanja i moljakanja prije nego se dobije jedna slika modela. Druga nećakinja Antea je još mala bebica pa se zasad uspješno izvlači od dosadne tetke s haljinama.


   Kako izgleda Vaš tipičan dan?

Moj radni dan je poprilično popunjen, aktivna sam od trenutka kada se probudim do trenutka kad idem spavati, i uvijek mi fali još nekoliko sati da stignem obaviti sve što sam ubacila u raspored. Planiram imati vlastitu djecu i moram priznati kako me poprilično strah hoću li uspjeti uskladiti majčinstvo i profesionalni rad. Zaista se divim ženama koje uz djecu imaju karijeru pa još i ponešto vremena za sebe, ali valjda je sve stvar organizacije i nadam se, kada dođe vrijeme za to, da će se sve posložiti kako treba.

   Kako ste se započeli baviti dizajnom?


   Dizajniranje odjeće moja je velika ljubav još od malih nogu tako da sam upisala i Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a potom Tekstilno-tehnološki fakultet. Odmah nakon fakulteta počela sam se samostalno baviti izradom odjeće. Ispočetka su to uglavnom bile haljine po mjeri, rađene po želji klijentica. Tu nisam uspjela u potpunosti izraziti svoju kreativnost pa sam povremeno napravila mini kolekciju vlastitog dizajna koju sam potom predstavila na nekoj reviji. Kao i svakom dizajneru želja mi je bila stvoriti nešto drugačije, posebno, po čemu će moj dizajn biti prepoznatljiv i tražen te sam dugo radila na toj ideji, ali moram priznati kako se to na kraju dogodilo slučajno.

   Nakon što sam završila s izradom haljine za jednu klijenticu ostao je komad muslina i nekoliko manjih komadića blještave čipke i tako sam to držala u ruci razmišljajući da li baciti, no ipak sam odlučila od čipke izrezati nekoliko manjih srca i prišiti ih na tuniku jednostavnog kroja. Rezultat je ispao fantastičan i odmah nakon objavljivanja slike na društvenoj mreži uslijedile su i prve narudžbe, tako da sam ubrzo zatim "izbacila" drugi model koji je prihvaćen još bolje i od tog dana narudžbe ne prestaju stizati.


   Šivate li sami svoje kreacije?

Odjeću uglavnom šivam sama, osim kada sam u jako velikoj gužvi, onda potražim pomoć od krojačice. Budući da je posla sve više i više, uskoro planiram nekog zaposliti kako bi se vrijeme čekanja na izradu odjeće skratilo.

   Stignete li još nešto dizajnirati osim kombinacija za mame i kćeri?

Osim matching odjeće radim i svečane ženske haljine, te torbe od prave i eko kože. Radila sam i nakit, ali to jednostavno više ne stignem tako da njega zasad nemam u ponudi, ali se nadam i planiram ponovno posvetiti i tome. Haljine su uvijek tražene i njihovom prodajom sam zadovoljna, ali budući da nemam puno vremena za izradu haljina moje kolekcije su jako limitirane te predstavim tek 20-tak modela godišnje u čijoj izradi posebno "guštam". Izradom torbi sam se profesionalnije počela baviti tek prije nekoliko mjeseci, već dugo mi je to u planu, ali mi je jako puno vremena trebalo da nabavim sve potrebno i dobro proučim rad s kožom. Objavom prve kolekcije torbi sam se pozitivno šokirala jer su ih moje klijentice prihvatile s oduševljenjem i kolekcija se brzo rasprodala. Još uvijek nisam stigla lansirati novu kolekciju tako da zasad tek tu i tamo stignem izraditi neku torbu po narudžbi. Aktualna miss Hrvatske Maja Spahija jednu je moju torbu nosila sa sobom u Kinu na ovogodišnji izbor za Miss svijeta.

   Gdje su dostupni i mogu se naručiti modeli Vaših modnih kombinacija?

Trenutno su moji modeli dostupni samo online putem društvenih mreža, u skoroj budućnosti planiram otvoriti svoj prvi showroom u Zagrebu, već intenzivno radim na tome tako da se nadam da će se službeni datum otvaranja i adresa znati kroz 3 do 4 tjedna.

   Katarina Mamić Design Vas dariva! 

Sretna dobitnica ovog prekrasnog kompletića je DARINKA KOLAR, Svibovski Otok
Čestitamo!

  Adrijana Bakoš 

katarina mamić design

Katarina Mamić Design: Iste modne kombinacije za mame i kćeri pravi su hit / DOBITNICA

<para>Postoji stara Indijanska poslovica koja kaže: “Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije dana od vaših roditelja, nego je posuđena od vaše djece. Ne nasljeđujemo Zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece.”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U biti, mi sve posuđujemo od naše djece. Odnosi koje tvore društvo u budućnosti ovise o mudrosti koju ćemo danas prenijeti našoj djeci. Ovaj popis od Lei Davies, čini upravo to.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako je predložen učiteljima i savjetnicima, taj popis je, također, veliki resurs za bilo kojeg roditelja koji doista ulaže u dobrobit svog djeteta, a može se prakticirati kod kuće na tjednoj i dnevnoj bazi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sljedeći citati se mogu koristiti na razne načine. Jedna od ideja je da se na početku svakog tjedna čita i raspravlja o jednoj izreci. Nakon toga mogu se čitati svaki dan. Na kraju tjedna pitajte ih što su naučili ili kako su tu misao primijenili na njihove živote ili aktivnosti tijekom tjedna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neka djeca daju pismene ili usmene primjere ili neka nacrtaju sliku kojom će ilustrirati svoje ideje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 CITATI
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Nije važno kako izgledam, već kako se ponašam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Prema drugima se odnosim onako kako želim da se drugi odnose prema meni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Ja sam dobar igrač; pratim pravila i igram fer.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. U redu je smijati se smiješnim stvarima, ali ne smije se smijati drugima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Ja ne širim tračeve; ako ne mogu reći ništa korisno, ja ne kažem ništa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Kad sam tužan, osjećam se bolje kada počnem razmišljati o dobrim stvarima u mom životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. Kako bih imao prijatelje, moram biti ljubazan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. Vjerujem da sam netko tko može učiniti važne stvari.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. Ono što kažem i način na koji to kažem drugima govori kakav sam tip osobe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. Cijenim svoju obitelj, svoje učitelje i školu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. Prema svima se odnosim s poštovanjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. Kada slušam, pokazujem drugima da mi je stalo do njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. Kada dobrovoljno pomažem drugima pokazujem da sam dobar čovjek.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. Mislim svojom glavom i donosim pametne odluke koje su dobre za mene.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. Svaki dan nudi novi početak gdje mogu dati najbolje od sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
16. Pokušavam shvatiti što moji prijatelji osjećaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
17. Svatko čini greške pa umjesto da se ljutim na sebe, idući put pokušavam učiniti bolje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
18. Ne odustajem; pokušavam sve dok ne uspijem obaviti svoj posao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
19. Dijeljenje s drugima čini da se osjećam dobro i da se oni osjećaju dobro.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
20. Rješavam svoje probleme bez povrjeđivanja sebe ili drugih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
21. Pristojan sam kada čekam svoj red i kažem molim i hvala.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
22. Kada se nasmiješim ljudima, oni obično uzvrate osmijeh.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
23. Potičem svoje prijatelje da daju sve od sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
24. Moje vrijednosti me vode da učinim ono što je ispravno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
25. Ja sam iskren; ne varam i ne kradem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
26. Kad sam ljut, koristim samokontrolu i ne povrjeđujem druge.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
27. Kreativan sam kada plešem, crtam, slikam, kada napišem pjesmu ili priču.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
28. Kažem: “Ne!” stvarima koje bi mogle loše utjecati na moje tijelo (alkohol, droge, pušenje, junk food…)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
29. Kad učinim ono što sam rekao da ću učiniti, tada sam odgovoran.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
30. Zahvalan sam za ono što imam i dijelim to s drugima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
31. Pokušavam naučiti nešto novo svaki dan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
32. Kada se stvari ne odvijaju onako kako bih želio, zastanem i razmislim o tome što mogu učiniti kako bi ih poboljšao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
33. Ne ismijavam drugu djecu, jer ne znam kakav je njihov život.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
34. Osjećam se uspješno kada se trudim.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
35. Svatko se ponekad osjeća dobro, a ponekad loše.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
36. Ja vodim brigu o sebi tako što se zdravo hranim, vježbam i dovoljno se odmaram.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 37. Ja sam točan, dolazim na vrijeme i ne puštam ljude da čekaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
38. Kad surađujem ??s drugima, obavim više posla.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
39. Pratim pravila i pokušavam moju školu učiniti boljim mjestom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
40. Volim upoznavati djecu koja su različita od mene.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
41. Budući da govorim istinu, moji prijatelji mi vjeruju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
42. Tražim dobro u drugima i kažem što mi se sviđa kod njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
43. Kupujem samo ono što mi treba, štedim svoj novac.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
44. Kad pametno raspoređujem vrijeme, imam dovoljno vremena da učinim sve što želim učiniti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
45. Mislim prije nego što djelujem; moje ponašanje utječe na to kako se drugi odnose prema meni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
46. Koristim manire i to mi pomaže da zadržim svoje prijatelje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
47. Imam hrabrosti braniti djecu koju neki zadirkuju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
48. Prije nego što učinim nešto, pitam se: “Je li to sigurno?”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
49. Ja sam ja – ja ne pokušavam biti kao netko drugi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
50. Stalo mi je do svih živih bića na zemlji, zato štitim i volim životinje, recikliram i ne stvaram smeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
51. Kad zapišem ono što mislim i osjećam, učim o sebi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
52. Planiram unaprijed i razmišljam o tome što želim raditi kad odrastem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto s: <ulink url="http://atma.hr/probrani-citati-koji-snazno-jacaju-karakter-kod-djece-isprintajte-ovo-i-citajte-zajedno/">Atma.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: <ulink url="http://www.wisdompills.com/2015/01/26/52-character-builders-children-week-change-lives/">wisdompills</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © arthurhidden - fotolia</para>

Citati koji snažno jačaju karakter kod djece Isprintajte ovo i čitajte zajedno! Postoji stara Indijanska poslovica koja kaže: “Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije dana od vaših roditelja, nego je posuđena od vaše djece. Ne nasljeđujemo Zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece.”
   
U biti, mi sve posuđujemo od naše djece. Odnosi koje tvore društvo u budućnosti ovise o mudrosti koju ćemo danas prenijeti našoj djeci. Ovaj popis od Lei Davies, čini upravo to.
   
Iako je predložen učiteljima i savjetnicima, taj popis je, također, veliki resurs za bilo kojeg roditelja koji doista ulaže u dobrobit svog djeteta, a može se prakticirati kod kuće na tjednoj i dnevnoj bazi.
   
Sljedeći citati se mogu koristiti na razne načine. Jedna od ideja je da se na početku svakog tjedna čita i raspravlja o jednoj izreci. Nakon toga mogu se čitati svaki dan. Na kraju tjedna pitajte ih što su naučili ili kako su tu misao primijenili na njihove živote ili aktivnosti tijekom tjedna.
   
Neka djeca daju pismene ili usmene primjere ili neka nacrtaju sliku kojom će ilustrirati svoje ideje.
   
   CITATI
   
   
1. Nije važno kako izgledam, već kako se ponašam.
   
2. Prema drugima se odnosim onako kako želim da se drugi odnose prema meni.
   
3. Ja sam dobar igrač; pratim pravila i igram fer.
   
4. U redu je smijati se smiješnim stvarima, ali ne smije se smijati drugima.
   
5. Ja ne širim tračeve; ako ne mogu reći ništa korisno, ja ne kažem ništa.
   
6. Kad sam tužan, osjećam se bolje kada počnem razmišljati o dobrim stvarima u mom životu.
   
7. Kako bih imao prijatelje, moram biti ljubazan.
   
8. Vjerujem da sam netko tko može učiniti važne stvari.
   
9. Ono što kažem i način na koji to kažem drugima govori kakav sam tip osobe.
   
10. Cijenim svoju obitelj, svoje učitelje i školu.
   
11. Prema svima se odnosim s poštovanjem.
   
12. Kada slušam, pokazujem drugima da mi je stalo do njih.
   
13. Kada dobrovoljno pomažem drugima pokazujem da sam dobar čovjek.
   
14. Mislim svojom glavom i donosim pametne odluke koje su dobre za mene.
   
15. Svaki dan nudi novi početak gdje mogu dati najbolje od sebe.
   
16. Pokušavam shvatiti što moji prijatelji osjećaju.
   
17. Svatko čini greške pa umjesto da se ljutim na sebe, idući put pokušavam učiniti bolje.
   
18. Ne odustajem; pokušavam sve dok ne uspijem obaviti svoj posao.
   
19. Dijeljenje s drugima čini da se osjećam dobro i da se oni osjećaju dobro.
   
20. Rješavam svoje probleme bez povrjeđivanja sebe ili drugih.
   
21. Pristojan sam kada čekam svoj red i kažem molim i hvala.
   
22. Kada se nasmiješim ljudima, oni obično uzvrate osmijeh.
   
23. Potičem svoje prijatelje da daju sve od sebe.
   
24. Moje vrijednosti me vode da učinim ono što je ispravno.
   
25. Ja sam iskren; ne varam i ne kradem.
   
26. Kad sam ljut, koristim samokontrolu i ne povrjeđujem druge.
   
27. Kreativan sam kada plešem, crtam, slikam, kada napišem pjesmu ili priču.
   
28. Kažem: “Ne!” stvarima koje bi mogle loše utjecati na moje tijelo (alkohol, droge, pušenje, junk food…)
   
29. Kad učinim ono što sam rekao da ću učiniti, tada sam odgovoran.
   
30. Zahvalan sam za ono što imam i dijelim to s drugima.
   
31. Pokušavam naučiti nešto novo svaki dan.
   
32. Kada se stvari ne odvijaju onako kako bih želio, zastanem i razmislim o tome što mogu učiniti kako bi ih poboljšao.
   
33. Ne ismijavam drugu djecu, jer ne znam kakav je njihov život.
   
34. Osjećam se uspješno kada se trudim.
   
35. Svatko se ponekad osjeća dobro, a ponekad loše.
   
36. Ja vodim brigu o sebi tako što se zdravo hranim, vježbam i dovoljno se odmaram.
   
 37. Ja sam točan, dolazim na vrijeme i ne puštam ljude da čekaju.
   
38. Kad surađujem ??s drugima, obavim više posla.
   
39. Pratim pravila i pokušavam moju školu učiniti boljim mjestom.
   
40. Volim upoznavati djecu koja su različita od mene.
   
41. Budući da govorim istinu, moji prijatelji mi vjeruju.
   
42. Tražim dobro u drugima i kažem što mi se sviđa kod njih.
   
43. Kupujem samo ono što mi treba, štedim svoj novac.
   
44. Kad pametno raspoređujem vrijeme, imam dovoljno vremena da učinim sve što želim učiniti.
   
45. Mislim prije nego što djelujem; moje ponašanje utječe na to kako se drugi odnose prema meni.
   
46. Koristim manire i to mi pomaže da zadržim svoje prijatelje.
   
47. Imam hrabrosti braniti djecu koju neki zadirkuju.
   
48. Prije nego što učinim nešto, pitam se: “Je li to sigurno?”
   
49. Ja sam ja – ja ne pokušavam biti kao netko drugi.
   
50. Stalo mi je do svih živih bića na zemlji, zato štitim i volim životinje, recikliram i ne stvaram smeće.
   
51. Kad zapišem ono što mislim i osjećam, učim o sebi.
   
52. Planiram unaprijed i razmišljam o tome što želim raditi kad odrastem.
 

Preuzeto s: Atma.hr
   
Izvor: wisdompills
   
Foto: © arthurhidden - fotolia Žena.hr 

Citati koji snažno jačaju karakter kod djece

<para>Stoga roditelji sve više pažnje posvećuju prehrani svojih mališana, izboru namirnica te organski i ekološki uzgojenoj hrani. No jedno je ponuditi djeci zdravu hranu, a drugo je naučiti ih da ju zavole.</para>
<para>Svima bi nam bilo lakše jesti zdrave namirnice kada bismo se rodili s urođenom preferencijom za zdravo, gorko, trpko, sirovo i slične "problematične" okuse. Svi ljudi jesu programirani da vole određene okuse i to - slatko, slano i eventualno ljuto. No gorko, trpko i kiselo već je malo teže voljeti i probaviti, posebno djeci. A priroda se tako poigrala da je upravo u takve okuse i namirnice stavila najviše vitamina, minerala i vlakana.</para>
<para>Vrlo mali postotak onog što volimo ili ne volimo jesti ima veze s našom genetikom, kaže Elizabeth Phillips, profesorica psihologije sa <emphasis>Sveučilišta u Arizoni</emphasis>, koja je život posvetila istraživanju psihologije okusa. Ono što određuje koje ćemo okuse voljeti a koje nećemo, je prvenstveno povezano s onime s čime su nas hranili naši 
 roditelji, čak i prije no što smo se rodili. Naime, ono što majka jede u trudnoći daje određeni okus amnionskoj tekućini koju fetus guta još dok je u trbuhu, ali preferencije za okuse stvara i majčino mlijeko u kojem se nalazi hrana koju je majka jela dok je dojila bebu i prije uvođenja konkretne krute hrane.</para>
<para>Ova informacija vrlo je važna jer vam daje priliku da od početka trudnoće naviknete dijete na hranu koju želite da jede u budućnosti tijekom intenzivnog rasta i razvoja te kroz cijeli život, a na način da ju i sami počnete konzumirati.</para>
<para>Samo za primjer, istraživanje Garyja Beauchampa, direktora istraživačke institucije Monell Chemical Senses Center iz Philadelphije, dokazalo je kako bebe čije su majke u trudnoći i tijekom dojenja pile sok od mrkve, pokazuju veću sklonost kašicama u kojima su žitarice bile obogaćene mrkvicom, od beba čije majke ih nisu i prije dohrane na taj okus navikle. Drugim riječima, bebe su obožavale mrkvicu jer su je već jele kroz majčino mlijeko.</para>
<para>Važno je znati da kada beba nastavlja jesti hranu čiji okus joj se sviđa u prvih nekoliko godina, njezin osjet okusa se nastavlja razvijati i mijenjati pa se s vremenom kod djeteta taj začarani krug zatvara - ono što dijete voli određuje ono što jede, ali i ono što jede određuje ono što će voljeti jesti cijeli život.</para>
<para>Stoga je odgovor na pitanje iz naslova - da. Dijete se može i treba naučiti, od trenutka začeća, da zavoli zdravu hranu.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>Izbirljivost oko 2. godine</heading4>
<para>
Često se događa da beba mljacka i s velikim guštom papa sve što ste joj ponudili, a onda oko 2. godine počinju problemi. Naime, otprilike u toj dobi kod neke djece javlja se tzv. neofobija ili odbijanje novih okusa ili nove hrane. Iako činjenica da ne žele probati neke nove zdrave namirnice izluđuje roditelje, s evolucijskog stajališta to je dobra stvar.</para>
<para>Naime, u našoj evolucijskoj povijesti, to je bilo razdoblje u kojem se dijete odvajalo od majke i prestajalo dojiti (oko 3. godine) te se počinjalo samostalno hraniti. Kako bi preživjela, djeca su se klonila gorkih, trpkih i čudnih okusa i morala su biti vrlo skeptična prema novim bobicama, korijenju i drugom jestivom bilju s kojim su se susretala u nomadskom stilu življenja. U divljini, vi ne možete znati je li neka biljka otrovna ili jestiva, pa su se biljke i plodovi koji su mirisali gorko, kiselo ili čudno ili, pak, su imali takav okus, jednostavno izbjegavali. Ta evolucijski uvjetovana skeptičnost prema novoj hrani i dalje je prisutna kod djece, pa ju pokušajte tako i razumjeti.</para>
<para>Namirnice koje u tom smislu najčešće ne prolaze kod mališana su: brokula, kelj pupčar, rotkvice, paprika, kelj, pa čak i špinat i neke vrste čajeva. Znate i po sebi, ako te namirnice niste jeli kada ste imali dvije ili tri godine, vjerojatno ih ne jedete ni danas. A neće ih ni vaša djeca.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako naučiti dijete da zavoli zdravu hranu?</heading4>
<para>
Prvo morate isto to naučiti sebe, odnosno prevariti svoje okusne bradavice i preferencije za okuse te se prebaciti na hranu koja je zdrava, čak i ako ju baš ne obožavate. Postoje nekoliko dobrih savjeta kako to učiniti.</para>
<para>
 1. Jedite zdrave namirnice barem dva ili tri mjeseca "u komadu"
Kako bi se neke navike doista promijenile, važno je držati se novih barem 50 dana, a idealno tri mjeseca za redom. Ponavljanje je ključno kako bi se nešto novo naučilo, a to vrijedi i za nov način prehrane. Isto tako, ne odustajte s nuđenjem novih namirnica djetetu. Stručnjaci kažu da je prosječno potrebno djetetu ponuditi neku novu namirnicu 20 puta, prije no što će je doista pojesti bez prigovora.</para>
<para>
 2. Eksperimentirajte u kuhinji i zamaskirajte gorkost
Kada uvodite gorkaste okuse, zamaskirajte ih s drugim okusima. Znači djetetu (i sebi) nećete ponuditi kelj pupčar kuhan samo u vodi, već ga prelijte nekim finim umakom, zapecite ih u pećnici sa sirom ili složite kao popečke s nekom žitaricom. Isto tako, šećer i sol su okusi koji će najbolje zamaskirati gorčinu u nekoj namirnici, pa ih u početku svakako koristite.</para>
<para>
 3. Sedam puta za cijeli život
Neke studije su pokazale da su djeca učila zavoljeti kelj pupčar tako da im se u početku servirao preliven topljenim sirom. Nakon sedam spomenutih kalorijskih bombi, osmi puta su pojeli kelj bez sira. Naime, naučili su zavoljeti okus ovog povrća bez dodataka.</para>

Može li se doista djecu naučiti da zavole zdravu hranu? Zdrava prehrana u središtu je pozornosti posljednjih desetljeća kada znanstvena istraživanja iz dana u dan dokazuju da je ono što jedemo presudno za održavanje ili poboljšanje našeg zdravlja. Stoga roditelji sve više pažnje posvećuju prehrani svojih mališana, izboru namirnica te organski i ekološki uzgojenoj hrani. No jedno je ponuditi djeci zdravu hranu, a drugo je naučiti ih da ju zavole.
Svima bi nam bilo lakše jesti zdrave namirnice kada bismo se rodili s urođenom preferencijom za zdravo, gorko, trpko, sirovo i slične "problematične" okuse. Svi ljudi jesu programirani da vole određene okuse i to - slatko, slano i eventualno ljuto. No gorko, trpko i kiselo već je malo teže voljeti i probaviti, posebno djeci. A priroda se tako poigrala da je upravo u takve okuse i namirnice stavila najviše vitamina, minerala i vlakana.
Vrlo mali postotak onog što volimo ili ne volimo jesti ima veze s našom genetikom, kaže Elizabeth Phillips, profesorica psihologije sa Sveučilišta u Arizoni, koja je život posvetila istraživanju psihologije okusa. Ono što određuje koje ćemo okuse voljeti a koje nećemo, je prvenstveno povezano s onime s čime su nas hranili naši 
   roditelji, čak i prije no što smo se rodili. Naime, ono što majka jede u trudnoći daje određeni okus amnionskoj tekućini koju fetus guta još dok je u trbuhu, ali preferencije za okuse stvara i majčino mlijeko u kojem se nalazi hrana koju je majka jela dok je dojila bebu i prije uvođenja konkretne krute hrane.
Ova informacija vrlo je važna jer vam daje priliku da od početka trudnoće naviknete dijete na hranu koju želite da jede u budućnosti tijekom intenzivnog rasta i razvoja te kroz cijeli život, a na način da ju i sami počnete konzumirati.
Samo za primjer, istraživanje Garyja Beauchampa, direktora istraživačke institucije Monell Chemical Senses Center iz Philadelphije, dokazalo je kako bebe čije su majke u trudnoći i tijekom dojenja pile sok od mrkve, pokazuju veću sklonost kašicama u kojima su žitarice bile obogaćene mrkvicom, od beba čije majke ih nisu i prije dohrane na taj okus navikle. Drugim riječima, bebe su obožavale mrkvicu jer su je već jele kroz majčino mlijeko.
Važno je znati da kada beba nastavlja jesti hranu čiji okus joj se sviđa u prvih nekoliko godina, njezin osjet okusa se nastavlja razvijati i mijenjati pa se s vremenom kod djeteta taj začarani krug zatvara - ono što dijete voli određuje ono što jede, ali i ono što jede određuje ono što će voljeti jesti cijeli život.
Stoga je odgovor na pitanje iz naslova - da. Dijete se može i treba naučiti, od trenutka začeća, da zavoli zdravu hranu.

 

Izbirljivost oko 2. godine

Često se događa da beba mljacka i s velikim guštom papa sve što ste joj ponudili, a onda oko 2. godine počinju problemi. Naime, otprilike u toj dobi kod neke djece javlja se tzv. neofobija ili odbijanje novih okusa ili nove hrane. Iako činjenica da ne žele probati neke nove zdrave namirnice izluđuje roditelje, s evolucijskog stajališta to je dobra stvar.
Naime, u našoj evolucijskoj povijesti, to je bilo razdoblje u kojem se dijete odvajalo od majke i prestajalo dojiti (oko 3. godine) te se počinjalo samostalno hraniti. Kako bi preživjela, djeca su se klonila gorkih, trpkih i čudnih okusa i morala su biti vrlo skeptična prema novim bobicama, korijenju i drugom jestivom bilju s kojim su se susretala u nomadskom stilu življenja. U divljini, vi ne možete znati je li neka biljka otrovna ili jestiva, pa su se biljke i plodovi koji su mirisali gorko, kiselo ili čudno ili, pak, su imali takav okus, jednostavno izbjegavali. Ta evolucijski uvjetovana skeptičnost prema novoj hrani i dalje je prisutna kod djece, pa ju pokušajte tako i razumjeti.
Namirnice koje u tom smislu najčešće ne prolaze kod mališana su: brokula, kelj pupčar, rotkvice, paprika, kelj, pa čak i špinat i neke vrste čajeva. Znate i po sebi, ako te namirnice niste jeli kada ste imali dvije ili tri godine, vjerojatno ih ne jedete ni danas. A neće ih ni vaša djeca.
 

Kako naučiti dijete da zavoli zdravu hranu?

Prvo morate isto to naučiti sebe, odnosno prevariti svoje okusne bradavice i preferencije za okuse te se prebaciti na hranu koja je zdrava, čak i ako ju baš ne obožavate. Postoje nekoliko dobrih savjeta kako to učiniti.

   1. Jedite zdrave namirnice barem dva ili tri mjeseca "u komadu"
Kako bi se neke navike doista promijenile, važno je držati se novih barem 50 dana, a idealno tri mjeseca za redom. Ponavljanje je ključno kako bi se nešto novo naučilo, a to vrijedi i za nov način prehrane. Isto tako, ne odustajte s nuđenjem novih namirnica djetetu. Stručnjaci kažu da je prosječno potrebno djetetu ponuditi neku novu namirnicu 20 puta, prije no što će je doista pojesti bez prigovora.

   2. Eksperimentirajte u kuhinji i zamaskirajte gorkost
Kada uvodite gorkaste okuse, zamaskirajte ih s drugim okusima. Znači djetetu (i sebi) nećete ponuditi kelj pupčar kuhan samo u vodi, već ga prelijte nekim finim umakom, zapecite ih u pećnici sa sirom ili složite kao popečke s nekom žitaricom. Isto tako, šećer i sol su okusi koji će najbolje zamaskirati gorčinu u nekoj namirnici, pa ih u početku svakako koristite.

   3. Sedam puta za cijeli život
Neke studije su pokazale da su djeca učila zavoljeti kelj pupčar tako da im se u početku servirao preliven topljenim sirom. Nakon sedam spomenutih kalorijskih bombi, osmi puta su pojeli kelj bez sira. Naime, naučili su zavoljeti okus ovog povrća bez dodataka. Jelena Kovačić 

beba dohrana pixabay

Može li se doista djecu naučiti da zavole zdravu hranu?

<para>U današnje vrijeme očevi su sve više angažirani oko odgoja djece od njihovog samog rođenja. Više nije neobično vidjeti ponosne tate kako šeću s kolicima, voze svoje mališane na biciklima, spuštaju se s njima niz tobogane, premataju pelene, hrane, uče slova…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, nekim očevima zadatak „čuvanja“ djece dok nema mame kod kuće može predstavljati izazov, ali pomalo i opterećenje jer im nedostaje ideja kako mogu provesti kvalitetno vrijeme s djetetom, a da se pritom oboje dobro zabave. Iako većina očeva i kćeri ima jednu posebnu vezu, ona može biti do određene mjere i izazovnija upravo zbog razlike u spolu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato evo nekih ideja koje očevi i kćeri mogu raditi, što je, naravno, u konačnici primjenjivo na svu djecu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Aktivnosti na otvorenom – Spakirajte  torbu za piknik i odvedite kćer u zoološki vrt, park, botanički vrt, šetnju uz jezero ili rijeku. Počastite se na kraju s piknikom… U zimskim mjesecima nemojte zaboraviti na klizanje, a ako ima snijega, grudanje i sanjkanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Zajedno igrajte igrice, obične, na konzoli ili kompjuteru – Pronađite igru primjerenu dobi svoje kćeri i njezinim osobnim preferencijama i zajedno igrajte…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Odlazak u knjižaru ili knjižnicu – Zajedno gledajte i birajte knjige. Dopustite djetetu da nešto odabere i nakon toga zajedno pročitajte knjigu ili slikovnicu…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Izlazak u muzej – Izaberite interaktivni muzej primjeren djeci, kao što su prirodoslovni muzeji, povijesni muzeji, tehnički muzeji. Pri razgledavanju pričajte pričice, probudite maštu i zanimanje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Izlet u zabavni ili skejterski park – I vi i vaše dijete volite adrenalin, avanturu, fizičke aktivnosti? Izvedite se u skejterski park i naučite dijete spuštati se niz rampu biciklom ili skateboardom… Izvedite se u lunapark ili zabavni park na adrenalinske vožnje…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Vaš hobi, njezin hobi – Bavite se penjanjem po stijenama? Odvedite je na trening i pokažite joj sve tajne tog sporta. Možda je prirodni talent…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Kuhajte s njom – Ako ste više osoba koja uživa u kuhanju ukusnih jela i spremanju slastica, upravo zajedno možete postati odličan tim i skuhati nešto ukusno za mamu…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li vi koji prijedlog što tate i kćeri mogu sve raditi zajedno?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © dmitrimaruta - fotolia</para>

Mame nema kod kuće? Vrijeme je za zabavu tate i kćeri! Nema dosade kada su tata i kćer u akciji… U današnje vrijeme očevi su sve više angažirani oko odgoja djece od njihovog samog rođenja. Više nije neobično vidjeti ponosne tate kako šeću s kolicima, voze svoje mališane na biciklima, spuštaju se s njima niz tobogane, premataju pelene, hrane, uče slova…
   
No, nekim očevima zadatak „čuvanja“ djece dok nema mame kod kuće može predstavljati izazov, ali pomalo i opterećenje jer im nedostaje ideja kako mogu provesti kvalitetno vrijeme s djetetom, a da se pritom oboje dobro zabave. Iako većina očeva i kćeri ima jednu posebnu vezu, ona može biti do određene mjere i izazovnija upravo zbog razlike u spolu.
   
Zato evo nekih ideja koje očevi i kćeri mogu raditi, što je, naravno, u konačnici primjenjivo na svu djecu.
   
   1. Aktivnosti na otvorenom – Spakirajte  torbu za piknik i odvedite kćer u zoološki vrt, park, botanički vrt, šetnju uz jezero ili rijeku. Počastite se na kraju s piknikom… U zimskim mjesecima nemojte zaboraviti na klizanje, a ako ima snijega, grudanje i sanjkanje.
   
   2. Zajedno igrajte igrice, obične, na konzoli ili kompjuteru – Pronađite igru primjerenu dobi svoje kćeri i njezinim osobnim preferencijama i zajedno igrajte…
   
   3. Odlazak u knjižaru ili knjižnicu – Zajedno gledajte i birajte knjige. Dopustite djetetu da nešto odabere i nakon toga zajedno pročitajte knjigu ili slikovnicu…
   
   4. Izlazak u muzej – Izaberite interaktivni muzej primjeren djeci, kao što su prirodoslovni muzeji, povijesni muzeji, tehnički muzeji. Pri razgledavanju pričajte pričice, probudite maštu i zanimanje djeteta.
   
   5. Izlet u zabavni ili skejterski park – I vi i vaše dijete volite adrenalin, avanturu, fizičke aktivnosti? Izvedite se u skejterski park i naučite dijete spuštati se niz rampu biciklom ili skateboardom… Izvedite se u lunapark ili zabavni park na adrenalinske vožnje…
   
   6. Vaš hobi, njezin hobi – Bavite se penjanjem po stijenama? Odvedite je na trening i pokažite joj sve tajne tog sporta. Možda je prirodni talent…
   
   7. Kuhajte s njom – Ako ste više osoba koja uživa u kuhanju ukusnih jela i spremanju slastica, upravo zajedno možete postati odličan tim i skuhati nešto ukusno za mamu…
   
Imate li vi koji prijedlog što tate i kćeri mogu sve raditi zajedno?
 

Foto: © dmitrimaruta - fotolia vam 

Mame nema kod kuće? Vrijeme je za zabavu tate i kćeri!

<para>Nakon sajma koji se ove godine prvi put održao u Slavonskom Brodu, u  Westgate shopping City stiže tradicionalni, proljetni sajam, prvi od dva koji se održavaju u Zagrebačkoj županiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na hodnicima u prizemlju ovog najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, u lijepom i ugodnom prostoru, svoje proizvode i usluge predstavit će mnogi izlagači, te tako omogućiti posjetiteljima velik izbor proizvoda za bebe, djecu, trudnice i roditelje. Tu sa naravno i sajamski popusti koji kupovinu čine još ljepšom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Dani beba, djece i trudnica“ najveći je sajam za bebe i djecu u regiji, a ovo je već peta godina zaredom kako se sajam održava u Westgateu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Omogućen je besplatan, natkriven parking, ugodan boravak, te besplatan ulaz na sajam. A ako se umorite od šetnje među mnogobrojnim izlagačima sajma i trgovinama centra, na raspolaganju su brojni caffe barovi, restorani i kutci za odmor. Zadržavanje na sajmu je tako moguće cijeli dan, bez osjetnijeg umora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sajam ima i bogat zabavni program. Na pozornici sajma nastupaju brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, animatori i drugi izvođači, a posjetitelje očekuju i mnogobrojna natjecanja koja omogućuju sponzori i izlagači sajma. U tri sajamska dana održi se preko 25 sati programa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim zabave u programu sajma, djeca će uživati i u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a tu je i najveća igraonica za djecu zatvorenog tipa u Hrvatskoj – Kid’s World u kojoj je djeci dopušteno sve što ih najviše raduje: igranje, skakanje, vriska i galama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko je potrebno podojiti bebe ili promijeniti pelene, ne morate se brinuti. U Westgateu se nalaze posebno za to opremljeni prostori. A ako kojim slučajem zaboravite pelene ili kremicu za bebu? Pa nalazite se na najvećem sajmu za bebe i djecu u regiji! Sve što vam je potrebno pronaći ćete na sajmu J.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sajam Dani beba, djece i trudnica u Westgateu posjeti u prosjeku preko 80.000 posjetitelja i kao takav ovaj sajam je jedan od najposjećenijih sajmova u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Održavanje ovog sajma omogućuju njegovi sponzori, izlagači, partneri, izvođači u programu kao i vi dragi posjetitelji koji ga u velikom broju posjetite. Uz generalnog pokrovitelja sajma, Podravkinog Lina, na sajmu vas između ostalog očekuju: Baby Center, Bebe Nova, BeSafe, Dječja Kolica.eu, Magic Baby, Mali anđeo, Nestle,  Töpfer, Violeta, Zvečevo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima sajma obavještavat ćemo vas putem službene facebook stranice (<ulink url="http://www.facebook.com/Dani.beba">http://www.facebook.com/Dani.beba</ulink>) i službene web stranice sajma (
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 ).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više informacija o izlagačima, također i nakon sajma možete pronaći u novom digitalnom magazinu sajma koji će biti objavljen nekoliko dana prije sajma na web stranicama sajma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ugodan boravak na sajmu, dobru kupovinu i listanje digitalnog magazina žele vam Dani beba, djece i trudnica!</para>

24. Dani beba, djece i trudnica 15. – 17. 4. 2016. -  Westgate Shopping City Nakon sajma koji se ove godine prvi put održao u Slavonskom Brodu, u  Westgate shopping City stiže tradicionalni, proljetni sajam, prvi od dva koji se održavaju u Zagrebačkoj županiji.
Na hodnicima u prizemlju ovog najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, u lijepom i ugodnom prostoru, svoje proizvode i usluge predstavit će mnogi izlagači, te tako omogućiti posjetiteljima velik izbor proizvoda za bebe, djecu, trudnice i roditelje. Tu sa naravno i sajamski popusti koji kupovinu čine još ljepšom.
 
„Dani beba, djece i trudnica“ najveći je sajam za bebe i djecu u regiji, a ovo je već peta godina zaredom kako se sajam održava u Westgateu.
Omogućen je besplatan, natkriven parking, ugodan boravak, te besplatan ulaz na sajam. A ako se umorite od šetnje među mnogobrojnim izlagačima sajma i trgovinama centra, na raspolaganju su brojni caffe barovi, restorani i kutci za odmor. Zadržavanje na sajmu je tako moguće cijeli dan, bez osjetnijeg umora.
 
Sajam ima i bogat zabavni program. Na pozornici sajma nastupaju brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, animatori i drugi izvođači, a posjetitelje očekuju i mnogobrojna natjecanja koja omogućuju sponzori i izlagači sajma. U tri sajamska dana održi se preko 25 sati programa.
Osim zabave u programu sajma, djeca će uživati i u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a tu je i najveća igraonica za djecu zatvorenog tipa u Hrvatskoj – Kid’s World u kojoj je djeci dopušteno sve što ih najviše raduje: igranje, skakanje, vriska i galama.
Ukoliko je potrebno podojiti bebe ili promijeniti pelene, ne morate se brinuti. U Westgateu se nalaze posebno za to opremljeni prostori. A ako kojim slučajem zaboravite pelene ili kremicu za bebu? Pa nalazite se na najvećem sajmu za bebe i djecu u regiji! Sve što vam je potrebno pronaći ćete na sajmu J.
Sajam Dani beba, djece i trudnica u Westgateu posjeti u prosjeku preko 80.000 posjetitelja i kao takav ovaj sajam je jedan od najposjećenijih sajmova u Hrvatskoj.
Održavanje ovog sajma omogućuju njegovi sponzori, izlagači, partneri, izvođači u programu kao i vi dragi posjetitelji koji ga u velikom broju posjetite. Uz generalnog pokrovitelja sajma, Podravkinog Lina, na sajmu vas između ostalog očekuju: Baby Center, Bebe Nova, BeSafe, Dječja Kolica.eu, Magic Baby, Mali anđeo, Nestle,  Töpfer, Violeta, Zvečevo.
   
O svim aktivnostima sajma obavještavat ćemo vas putem službene facebook stranice (http://www.facebook.com/Dani.beba) i službene web stranice sajma (
      www.danibeba.com
   ).
   
Više informacija o izlagačima, također i nakon sajma možete pronaći u novom digitalnom magazinu sajma koji će biti objavljen nekoliko dana prije sajma na web stranicama sajma.
   
Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.
Ugodan boravak na sajmu, dobru kupovinu i listanje digitalnog magazina žele vam Dani beba, djece i trudnica! žena.hr 

24. Dani beba, djece i trudnica

<para> Neka od njih odlaske i ostajanje u vrtiću prihvate lako i bez odupiranja, dok druga ga ne prihvate nikad ili uz konstantno odupiranje. Kako god bilo, vrtić djecu priprema za školu i kasnije obaveze. Uz brojne igre, pjesmice, zabavu i prijateljstvo, vrtić će mališana zasigurno naučiti i brojnim stvarima koje će mu biti od koristi kod polaska u školu. Ako razmišljate o vrtiću ili ste upravo upisali dijete u vrtić, saznajte kojih to 8 stvari će (najvjerojatnije) dijete naučiti pohađajući ga.</para>
<para>
 1. Abeceda
</para>
<para>Djeca u vrtićima uglavnom tečno nauče abecedu. Ne samo recitirati, već i prepoznavati slova abecede, čitati ih i povezivati s predmetima ili imenima pojedinaca.</para>
<para>
 2. Razumijevanje pročitanog
</para>
<para>Bilo da je riječ o pročitanoj priči za laku noć ili malo složenijoj rečenici, djeca bi trebala u kasnijoj vrtićkoj dobi moći prepoznati i razumjeti pročitano, te prepričati priču. Jasno, ovdje ne govorimo o tome da bi djeca trebala biti sama sposobna čitati, već o tome da razumiju ono što im se pročita. No, svakako, postoje i djeca koja nauče čitati u vrtiću ili kod kuće uz pomoć roditelja pa su već i u ranoj dobi sposobni sami pročitati i prepričati pročitano.</para>
<para>
 3. Rimovanje
</para>
<para>Rimovanje i pjesmice koje se rimuju na svakodnevnom su "repertoaru" u vrtićima i djeca ih vole pjevati i lako su pamtljive. Uz rimu lako uče nove riječi, slova, povezuju riječi s predmetima i šire vokabular.</para>
<para>
 4. Počeci pisanja slova
</para>
<para>U vrtićima, a posebno u predškoli odnosno tzv. Maloj školi, djeca uče slova, posebno velika, tiskana slova, te većina i savlada njihovo pisanje prije polaska u prvi razred.</para>
<para>
 5. Pisanje vlastita imena
</para>
<para>Većina djece prije polaska u školu nauči pisati vlastito ime (i prezime). Pisanje imena u počecima iziskuje veliki napor, ali i veliku sreću i ponos kod roditelja i djeteta samog kada ga samostalno napišu.</para>
<para>
 6. Brojenje do 10
</para>
<para>Vrtićarci uglavnom do škole savladaju brojenje do 10, a neka djeca i dalje do toga. Osim toga, većina djece vrtićke dobi sposobna je prebrojiti predmete ili broj pokazanih prstiju najmanje do broja 10. Većini djece brojenje je zabava, a kroz zabavu se najlakše uči.</para>
<para>
 7. Prepoznavanje oblika u okolini
</para>
<para>U vrtićkoj dobi i vrtiću djeca uče prepoznati oblike u svojoj okolini te ih imenovati. Primjerice, znaju da je televizijski ekran pravokutnog oblika, a kotač je okrugao.</para>
<para>
 8. Opisati oblik pojedinog predmeta
</para>
<para>Osim što nauče koji predmet je kojeg oblika, znaju i opisati predmete u okolini riječima. Primjerice, znaju reći i objasniti "kotač je okrugao" ili "televizijski ekran je pravokutan".</para>

8 stvari koje će dijete naučiti u vrtiću Pojedina djeca pohađaju vrtić zato što su primorana zbog obaveza njihovih roditelja, pojedina zbog igre, druženja i socijalizacije s drugom djecom i prilagodbe na nove situacije.  Neka od njih odlaske i ostajanje u vrtiću prihvate lako i bez odupiranja, dok druga ga ne prihvate nikad ili uz konstantno odupiranje. Kako god bilo, vrtić djecu priprema za školu i kasnije obaveze. Uz brojne igre, pjesmice, zabavu i prijateljstvo, vrtić će mališana zasigurno naučiti i brojnim stvarima koje će mu biti od koristi kod polaska u školu. Ako razmišljate o vrtiću ili ste upravo upisali dijete u vrtić, saznajte kojih to 8 stvari će (najvjerojatnije) dijete naučiti pohađajući ga.

   1. Abeceda

Djeca u vrtićima uglavnom tečno nauče abecedu. Ne samo recitirati, već i prepoznavati slova abecede, čitati ih i povezivati s predmetima ili imenima pojedinaca.

   2. Razumijevanje pročitanog

Bilo da je riječ o pročitanoj priči za laku noć ili malo složenijoj rečenici, djeca bi trebala u kasnijoj vrtićkoj dobi moći prepoznati i razumjeti pročitano, te prepričati priču. Jasno, ovdje ne govorimo o tome da bi djeca trebala biti sama sposobna čitati, već o tome da razumiju ono što im se pročita. No, svakako, postoje i djeca koja nauče čitati u vrtiću ili kod kuće uz pomoć roditelja pa su već i u ranoj dobi sposobni sami pročitati i prepričati pročitano.

   3. Rimovanje

Rimovanje i pjesmice koje se rimuju na svakodnevnom su "repertoaru" u vrtićima i djeca ih vole pjevati i lako su pamtljive. Uz rimu lako uče nove riječi, slova, povezuju riječi s predmetima i šire vokabular.

   4. Počeci pisanja slova

U vrtićima, a posebno u predškoli odnosno tzv. Maloj školi, djeca uče slova, posebno velika, tiskana slova, te većina i savlada njihovo pisanje prije polaska u prvi razred.

   5. Pisanje vlastita imena

Većina djece prije polaska u školu nauči pisati vlastito ime (i prezime). Pisanje imena u počecima iziskuje veliki napor, ali i veliku sreću i ponos kod roditelja i djeteta samog kada ga samostalno napišu.

   6. Brojenje do 10

Vrtićarci uglavnom do škole savladaju brojenje do 10, a neka djeca i dalje do toga. Osim toga, većina djece vrtićke dobi sposobna je prebrojiti predmete ili broj pokazanih prstiju najmanje do broja 10. Većini djece brojenje je zabava, a kroz zabavu se najlakše uči.

   7. Prepoznavanje oblika u okolini

U vrtićkoj dobi i vrtiću djeca uče prepoznati oblike u svojoj okolini te ih imenovati. Primjerice, znaju da je televizijski ekran pravokutnog oblika, a kotač je okrugao.

   8. Opisati oblik pojedinog predmeta

Osim što nauče koji predmet je kojeg oblika, znaju i opisati predmete u okolini riječima. Primjerice, znaju reći i objasniti "kotač je okrugao" ili "televizijski ekran je pravokutan". Adrijana Bakoš 

dijete u vrtiću

8 stvari koje će dijete naučiti u vrtiću

<para> Kao što joj i samo ime govori, prati je visoka tjelesna temperatura koja može rasti i do 40 stupnjeva i obično traje 3-5 dana. Temperatura raste odjednom, ali isto tako odjednom i nestaje. Nakon nestanka visoke temperature po tijelu djeteta javlja se tamno ružičasti pjegavi osip. Trodnevna groznica ili šesta bolest, šesta je po redu od tradicionalnih egzantemskih dječjih (osipnih) bolesti.</para>
<heading2>Tijek bolesti i simptomi</heading2>
<para>Ova virusna bolest uglavnom pogađa djecu između 6 mjeseci i 2 godine starosti. Kao što je već spomenuto, započinje naglo i visokom temperaturom, odmah iznad 39 stupnjeva, a ne rijetko se penje i do 40 stupnjeva. Iako pod visokom temperaturom, djeca uglavnom nemaju nikakve druge simptome te su dobrog općeg zdravlja i raspoloženja. Rijetko, može izazvati febrilne konvulzije odnosno grčeve zbog naglog porasta tjelesne temperature. Nakon nekoliko dana, najčešće 3-5, temperatura počinje opadati naglo kao što je i došla, a po djetetovu tijelu pojavljuje se osip. Osip je sitni, pjegavi, tamno ružičaste boje i na dodir pobijeli. Najprije se širi po prsima, leđima, vratu, licu, a zatim po nogama i rukama. Osip ne svrbi i nije ga potrebno ni na koji način tretirati, te nestaje nakon jednog do dva dana.</para>
<heading2>Uzročnik i prijenos bolesti</heading2>
<para>Virus se prenosi slinom, urinom i bronhalnim žlijezdama, no slina je najvažniji put prijenosa ovog virusa. Dijete je zarazno za vrijeme visoke temperature prije izbijanja osipa. Uzročnici su mu dva ljudska herpesvirusa, herpesvirus 6 (HHV-6) i herpesvirus 7 (HHV-7) koji spadaju u podskupinu Roseolavirusa.</para>
<heading2>Liječenje i pretrage</heading2>
<para>Neovisno što je riječ o intenzivnoj i naglo povišenoj tjelesnoj temperaturi, zbog njezinog uglavnom "trodnevnog" trajanja, obično se ne provode laboratorijske pretrage ako dijete nema nikakve druge tegobe ili simptome. Ako se ipak napravi kompletna krvna slika, može se uvidjeti smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Njihov broj se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna nakon bolesti.</para>
<para>Liječenje se svodi na snižavanje povišene tjelesne temperature (čepići ili sirup s paracetamolom, hladni oblozi, tuširanje). Komplikacije uzrokovane ovom bolešću su rijetke.</para>

Trodnevna groznica ili šesta bolest Trodnevna groznica, roseola ili šesta bolest, učestala je virusna bolest kod djece mlađe od dvije godine.  Kao što joj i samo ime govori, prati je visoka tjelesna temperatura koja može rasti i do 40 stupnjeva i obično traje 3-5 dana. Temperatura raste odjednom, ali isto tako odjednom i nestaje. Nakon nestanka visoke temperature po tijelu djeteta javlja se tamno ružičasti pjegavi osip. Trodnevna groznica ili šesta bolest, šesta je po redu od tradicionalnih egzantemskih dječjih (osipnih) bolesti.
Tijek bolesti i simptomi
Ova virusna bolest uglavnom pogađa djecu između 6 mjeseci i 2 godine starosti. Kao što je već spomenuto, započinje naglo i visokom temperaturom, odmah iznad 39 stupnjeva, a ne rijetko se penje i do 40 stupnjeva. Iako pod visokom temperaturom, djeca uglavnom nemaju nikakve druge simptome te su dobrog općeg zdravlja i raspoloženja. Rijetko, može izazvati febrilne konvulzije odnosno grčeve zbog naglog porasta tjelesne temperature. Nakon nekoliko dana, najčešće 3-5, temperatura počinje opadati naglo kao što je i došla, a po djetetovu tijelu pojavljuje se osip. Osip je sitni, pjegavi, tamno ružičaste boje i na dodir pobijeli. Najprije se širi po prsima, leđima, vratu, licu, a zatim po nogama i rukama. Osip ne svrbi i nije ga potrebno ni na koji način tretirati, te nestaje nakon jednog do dva dana.
Uzročnik i prijenos bolesti
Virus se prenosi slinom, urinom i bronhalnim žlijezdama, no slina je najvažniji put prijenosa ovog virusa. Dijete je zarazno za vrijeme visoke temperature prije izbijanja osipa. Uzročnici su mu dva ljudska herpesvirusa, herpesvirus 6 (HHV-6) i herpesvirus 7 (HHV-7) koji spadaju u podskupinu Roseolavirusa.
Liječenje i pretrage
Neovisno što je riječ o intenzivnoj i naglo povišenoj tjelesnoj temperaturi, zbog njezinog uglavnom "trodnevnog" trajanja, obično se ne provode laboratorijske pretrage ako dijete nema nikakve druge tegobe ili simptome. Ako se ipak napravi kompletna krvna slika, može se uvidjeti smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Njihov broj se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna nakon bolesti.
Liječenje se svodi na snižavanje povišene tjelesne temperature (čepići ili sirup s paracetamolom, hladni oblozi, tuširanje). Komplikacije uzrokovane ovom bolešću su rijetke. Adrijana Bakoš 

Pediatra misura la temperatura del bimbo

Trodnevna groznica ili šesta bolest

<para>Svaki je tinejdžer jedinstven, no svima je zajednička jedna stvar – želja za neovisnošću. Roditeljima tinejdžera nije lako, osobito danas – u doba vladavine društvenih mreža i pametnih telefona. Imati tinejdžera može biti vrlo stresno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji tinejdžera ponekad se osjećaju iscrpljeno zbog raznih briga i obaveza koje im izazivaju njihova djeca. Neuspješni pokušaji komunikacije, svađe i prkosi mogu biti prilično frustrirajući.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zacijelo se pitate što vi kao roditelj morate učiniti želite li odgojiti sretnog i pristojnog tinejdžera. Vikanje, kažnjavanje i vrijeđanje nisu opcija, a time samo možete izazvati gore ponašanje kod svog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da vi kao roditelj svom djetetu ponudite otvorenu komunikaciju i ljubav. Neka vaše dijete zna da ste tu za njega i u teškim trenucima. Naučite svoje dijete kako da se ponaša i nemojte ga prepuštati samog sebi. Pohvalite svog tinejdžera kad učini nešto dobro, a kad ih kažnjavate, činite to na pravedan način. Morate im dati do znanja da cijenite njihovo mišljenje i da ih poštujete kao osobu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakle, imati problematičnog tinejdžera u obitelji nije nimalo lak zadatak, a u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da djelujete u zabrinjavajućim situacijama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pokušajte utvrditi uzrok
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tinejdžeri su skloni isprobavanju novih stvari i eksperimentiranju, no oni ne postaju depresivni bez razloga. Ako ste primijetili drastične promjene u ponašanju svog djeteta, onda učinite nešto. Nemojte samo čekati da prođe jer bi se situacija u međuvremenu mogla samo pogoršati. Uvijek postoji razlog za drastične promjene u ponašanju djeteta, a vi biste trebali saznati koji je. Vaša je odgovornost da utvrdite o čemu je riječ. To može biti nedavni događaj, ali i nešto duboko ukorijenjeno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pogledajte unatrag
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Negativne stvari s kojima se vaš tinejdžer suočio u dobi od 2-4 godine utjecale su na oblikovanje njegove osobnosti. Mala djeca osjećaju bol i ljutnju, no nedostaje im sposobnosti da djeluju na temelju takvih emocija. Tek kad uđu u tinejdžerske godine počinju reagirati na takve emocije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poslušajte ih i razgovarajte s njima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tinejdžeri danas nažalost imaju više prilika za loše odluke nego nekad. Upravo zbog toga vi morate biti pouzdana i pozitivna osoba u životu svog djeteta. Poslušajte ga i oduprite se porivu da ga osuđujete ili savjetujete. Tinejdžeri to mrze. Njima je samo potreban netko tko će ih poslušati. Iako će oni to nerado priznati, oni traže odobrenje, ljubav i utočište. Ako im kod kuće nije pružen osjećaj razumijevanja, oni će prihvaćanje koje im je toliko potrebno potražiti na nekom drugom mjestu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ponašajte se kao roditelj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prema svom se djetetu morate ponašati lijepo, ali pritom nemojte zaboraviti da morate biti roditelj. Ponekad ćete morati učiniti stvari koje vaše dijete neće razumjeti. Zapamtite: vi ste roditelj, a ne prijatelj. Vaša je odgovornost djetetu osigurati dobrobit i sigurnost. Reagirajte u opasnim situacijama  (drogiranje, zlostavljanje, markiranje) i vaše vas dijete možda neće obožavati, ali će odrasti u kvalitetnu i dobru osobu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: www.drphil.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net</para>

Savjeti za roditelje problematičnih tinejdžera Imati problematičnog tinejdžera u obitelji nije nimalo lak zadatak Svaki je tinejdžer jedinstven, no svima je zajednička jedna stvar – želja za neovisnošću. Roditeljima tinejdžera nije lako, osobito danas – u doba vladavine društvenih mreža i pametnih telefona. Imati tinejdžera može biti vrlo stresno.
   
Roditelji tinejdžera ponekad se osjećaju iscrpljeno zbog raznih briga i obaveza koje im izazivaju njihova djeca. Neuspješni pokušaji komunikacije, svađe i prkosi mogu biti prilično frustrirajući.
   
Zacijelo se pitate što vi kao roditelj morate učiniti želite li odgojiti sretnog i pristojnog tinejdžera. Vikanje, kažnjavanje i vrijeđanje nisu opcija, a time samo možete izazvati gore ponašanje kod svog djeteta.
   
Važno je da vi kao roditelj svom djetetu ponudite otvorenu komunikaciju i ljubav. Neka vaše dijete zna da ste tu za njega i u teškim trenucima. Naučite svoje dijete kako da se ponaša i nemojte ga prepuštati samog sebi. Pohvalite svog tinejdžera kad učini nešto dobro, a kad ih kažnjavate, činite to na pravedan način. Morate im dati do znanja da cijenite njihovo mišljenje i da ih poštujete kao osobu. 
   
Dakle, imati problematičnog tinejdžera u obitelji nije nimalo lak zadatak, a u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da djelujete u zabrinjavajućim situacijama. 
   
   Pokušajte utvrditi uzrok
   
   
Tinejdžeri su skloni isprobavanju novih stvari i eksperimentiranju, no oni ne postaju depresivni bez razloga. Ako ste primijetili drastične promjene u ponašanju svog djeteta, onda učinite nešto. Nemojte samo čekati da prođe jer bi se situacija u međuvremenu mogla samo pogoršati. Uvijek postoji razlog za drastične promjene u ponašanju djeteta, a vi biste trebali saznati koji je. Vaša je odgovornost da utvrdite o čemu je riječ. To može biti nedavni događaj, ali i nešto duboko ukorijenjeno. 
   
   Pogledajte unatrag
   
   
Negativne stvari s kojima se vaš tinejdžer suočio u dobi od 2-4 godine utjecale su na oblikovanje njegove osobnosti. Mala djeca osjećaju bol i ljutnju, no nedostaje im sposobnosti da djeluju na temelju takvih emocija. Tek kad uđu u tinejdžerske godine počinju reagirati na takve emocije.
   
   Poslušajte ih i razgovarajte s njima
   
   
Tinejdžeri danas nažalost imaju više prilika za loše odluke nego nekad. Upravo zbog toga vi morate biti pouzdana i pozitivna osoba u životu svog djeteta. Poslušajte ga i oduprite se porivu da ga osuđujete ili savjetujete. Tinejdžeri to mrze. Njima je samo potreban netko tko će ih poslušati. Iako će oni to nerado priznati, oni traže odobrenje, ljubav i utočište. Ako im kod kuće nije pružen osjećaj razumijevanja, oni će prihvaćanje koje im je toliko potrebno potražiti na nekom drugom mjestu.
   
   Ponašajte se kao roditelj
   
   
Prema svom se djetetu morate ponašati lijepo, ali pritom nemojte zaboraviti da morate biti roditelj. Ponekad ćete morati učiniti stvari koje vaše dijete neće razumjeti. Zapamtite: vi ste roditelj, a ne prijatelj. Vaša je odgovornost djetetu osigurati dobrobit i sigurnost. Reagirajte u opasnim situacijama  (drogiranje, zlostavljanje, markiranje) i vaše vas dijete možda neće obožavati, ali će odrasti u kvalitetnu i dobru osobu. 
 

Izvor: www.drphil.com
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

Savjeti za roditelje problematičnih tinejdžera

<para>hr portalu nedavno su se pridružili Ivana i Goran Purić, inženjeri prehrambene tehnologije - nutricionisti, koji su se izmeđuostalog specijalizirali i za prehranu beba i djece. I sami su roditelji te niz godina na temelju najnovijih znanstvenih studija, vlastitog iskustva i rada s drugim roditeljima proučavaju optimalnu prehranu za djecu. Mališanima je kod intenzivnog rasta i razvoja potrebna najkvalitetnija moguća prehrana koja će oblikovati njihove navike i zdravlje za cijeli život. U tu svrhu pokrenuli su i <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku - eHrana</ulink>.</para>
<para>"<emphasis>Iako često toga nismo svjesni, učenje zdravih prehrambenih navika počinje već s uvođenjem krute hrane, odnosno s dohranom</emphasis>", kaže nam Ivana Purić objašnjavajući kako se tada dijete upoznaje s novim okusima i stvara preferencije, odnosno roditelji se suočavaju po prvi puta s izazovima hranjenja.</para>
<para>Roditelji imaju najviše nedoumica, pitanja i problema upravo kod uvođenja krute hrane, pa su Ivana i Goran Purić osmislili zanimljiv proizvod - jelovnik za uvođenje 
 krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci.
</para>
<para>Jelovnik je namijenjen svim roditeljima koji žele uspješno uvesti krutu hranu u prehranu svoje bebe. On služi kao pomoć kod nekoliko često postavljanih pitanja koje mlade roditelje uvijek muče:
</para>
<para>Kako uvesti prvi obrok?
Kada uvesti prvi obrok?
Kako izbjeći alergije?
Kojim redosljedom uvoditi namirnice?</para>
<para>
Osim konkretnih savjeta, uputa i odgovora na ova pitanja, jelovnik sadrži i:
</para>
<para>Listu za kupovinu i recepte
Količine hrane po obroku</para>
<para>
U grafički prekrasno uređenom i preglednom jelovniku roditelji će pronaći: naslovnicu, upute za korištenje, tablični prikaz obroka za 7 dana, listu za kupovinu i pripadajuće recepte. Svaki jelovnik sadrži 21 obrok krute hrane (3 obroka dnevno x 7 dana) i količine namirica koje treba konzumirati u svakom obroku (bez vaganja).</para>
<para>
 Obroci od kojih se jelovnik sastoji pomno su izabrani kako bi zadovoljili sve nutritivne potrebe vašeg djeteta!
</para>
<para> 
</para>
<heading2>Darujemo jelovnik za uvođenje krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci!</heading2>
<para/>
<para>Ukoliko i vas uskoro očekuje period dohrane, odnosno izazov uvođenja krute hrane, kašica, novih namirnica i okusa, sudjelujte u našoj igri darivanja i osvojite 
 jelovnik za svoju bebu, posebno napravljen za vas u Savjetovalištu za nutricionizam i dijetetiku - <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana</ulink>.</para>
<para>Sve što trebate je odgovoriti na pitanje iz ankete, popuniti obrazac s vašim podatcima za dostavu i doći nam ponovno 11. travnja kada ćemo objaviti ime sretnog dobitnika.</para>
<para>Sretno!</para>
<para> 
</para>
<heading4>DOBITNICA:</heading4>
<para>
 Ivana Čulina, Zadar
</para>
<para>Čestitamo! Hvala svima na sudjelovanju!</para>
<para> </para>

Darujemo jelovnik za uvođenje krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci / DOBITNICA Timu suradnika stručnjaka koji odgovaraju na pitanja čitatelja na Klinfo. hr portalu nedavno su se pridružili Ivana i Goran Purić, inženjeri prehrambene tehnologije - nutricionisti, koji su se izmeđuostalog specijalizirali i za prehranu beba i djece. I sami su roditelji te niz godina na temelju najnovijih znanstvenih studija, vlastitog iskustva i rada s drugim roditeljima proučavaju optimalnu prehranu za djecu. Mališanima je kod intenzivnog rasta i razvoja potrebna najkvalitetnija moguća prehrana koja će oblikovati njihove navike i zdravlje za cijeli život. U tu svrhu pokrenuli su i Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku - eHrana.
"Iako često toga nismo svjesni, učenje zdravih prehrambenih navika počinje već s uvođenjem krute hrane, odnosno s dohranom", kaže nam Ivana Purić objašnjavajući kako se tada dijete upoznaje s novim okusima i stvara preferencije, odnosno roditelji se suočavaju po prvi puta s izazovima hranjenja.
Roditelji imaju najviše nedoumica, pitanja i problema upravo kod uvođenja krute hrane, pa su Ivana i Goran Purić osmislili zanimljiv proizvod - jelovnik za uvođenje 
   krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci.

Jelovnik je namijenjen svim roditeljima koji žele uspješno uvesti krutu hranu u prehranu svoje bebe. On služi kao pomoć kod nekoliko često postavljanih pitanja koje mlade roditelje uvijek muče:

Kako uvesti prvi obrok?
Kada uvesti prvi obrok?
Kako izbjeći alergije?
Kojim redosljedom uvoditi namirnice?

Osim konkretnih savjeta, uputa i odgovora na ova pitanja, jelovnik sadrži i:

Listu za kupovinu i recepte
Količine hrane po obroku

U grafički prekrasno uređenom i preglednom jelovniku roditelji će pronaći: naslovnicu, upute za korištenje, tablični prikaz obroka za 7 dana, listu za kupovinu i pripadajuće recepte. Svaki jelovnik sadrži 21 obrok krute hrane (3 obroka dnevno x 7 dana) i količine namirica koje treba konzumirati u svakom obroku (bez vaganja).

   Obroci od kojih se jelovnik sastoji pomno su izabrani kako bi zadovoljili sve nutritivne potrebe vašeg djeteta!

 

Darujemo jelovnik za uvođenje krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci!

Ukoliko i vas uskoro očekuje period dohrane, odnosno izazov uvođenja krute hrane, kašica, novih namirnica i okusa, sudjelujte u našoj igri darivanja i osvojite 
   jelovnik za svoju bebu, posebno napravljen za vas u Savjetovalištu za nutricionizam i dijetetiku - eHrana.
Sve što trebate je odgovoriti na pitanje iz ankete, popuniti obrazac s vašim podatcima za dostavu i doći nam ponovno 11. travnja kada ćemo objaviti ime sretnog dobitnika.
Sretno!
 

DOBITNICA:

   Ivana Čulina, Zadar

Čestitamo! Hvala svima na sudjelovanju!
  Sponzorirani članak 

jelovnik

Darujemo jelovnik za uvođenje krute hrane za bebe od 6 do 9 mjeseci / DOBITNICA

<para>Znate onu poznatu: "<emphasis>Ako jednog dana budem imala kćerku zvat će se Lora, a ako bude dečko zvat će se Marko. I nemoj mi ukrasti ta imena!</emphasis>".</para>
<para>No isto tako postoje buduće mame i tate koji do zadnjeg trena ne znaju kakvo bi ime dali svojoj curici ili dečkiću. Osim što se mora sviđati roditeljima, bilo bi dobro da se jednog dana sviđa i djetetu. Mora se slagati s prezimenom, ali i biti moderno, zanimljivo, u trendu, kratko. Ili pak mora biti tradicionalno, po baki ili djedu, po osobi kojoj se roditelji dive ili pak mora imati značenje. Neki roditelji igraju na sigurno, dok se neki malo previše zaigraju pa smišljaju razne kombinacije koje nitko drugi ne razumije (iako to nije ni toliko važno).</para>
<para>Ipak, ako ste skloni izmišljati potpuno novo ime za svog dječačića ili djevojčicu, to možete učniti na sljedećih pet načina, iako možda bolje da ipak ne činite.</para>
<para>
 1. Kombinacija dvaju imena
Ako je mamino ime Nataša, a tatino Igor, uzimajući prva dva slova od svakog imena možemo dobiti ime Igna za djevojčicu ili Naig za dječaka (iako vjerujemo da nitko ne bi tako nazvao dijete). Ovaj primjer smo, naravno, izmislili, ali sigurno postoje roditelji koji se vode ovom formulom za izmišljanje orginalnog imena. Ponekad se takve kombinacije rade od početnih slogova imena bake i djedova kako bi se njima odala počast. Isto tako, ako tata ima jednog favorita među imenima za svog sina, a mama drugog, ponekad ih samo izmiješaju kako bi kreirali potpuno novo ime kakvo nitko nema.
Ovakvo kombiniranje može rezultirati zanimljivim i sretnim rješenjem, ali u većini slučajeva jednostavno zvuči bezveze i teško je napraviti smislenu kombinaciju. Isprobajte na svojim primjerima, pa donesite vlastiti zaključak.</para>
<para>
 2. Izobličavanje orginalnog imena kako bi se nekom odala počast
Nema ništa loše u tome da se djetetu dodijeli ime prema nekom rođaku kojeg ste voljeli i kojem želite odati počast, ali ako to zahtijeva izobličavanje orginalnog imena, možda bi bilo dobro dva puta razmisliti. Primjerice, ako se pradjed zvao Silvestar, a vi ste dobili kćerkicu, možda baš i nije najmudrije da se poigravate s orginalom i djevojčicu nazovete Silvestra ili Silvestrina. Ako se baka zvala Ljubica, sina možda ne bi bilo baš najsretnije nazvati Ljuboje, ako baš ne morate. U ovu skupinu spada i dodjeljivanje fonetskih inačica stranih imena, primjerice, Majkl od Michael, Rajmund od Raymond, Žak od Jacques i slično. Ova situacija jako je škakljiva jer se teško odlučiti između dvije čudne situacije: nazvati sina Christiano Đorđević ili Kristijano Đorđević? Nazvati kćerkicu Jennifer Đorđević ili Đenifer Đorđević?</para>
<para>
 3. Igranje s obiteljskim imenima ili metoda "isto, ali različito"
Ako u vašoj ili u obitelji vašeg supruga postoji tradicija davanja istih imena u stilu - pradjed je bio Ivan, djed je bio Ivan, otac je Ivan i ja sam Ivan, osjeća se ta neka potreba da se tradicija nastavi, ali da se obiteljskom imenu doda neki novitet. Tako Stjepan može postati Stefan, Ružica postane Rosa, Nevenka postane Nensi, a Ljiljana Lili. Ova metoda sasvim je u redu, ali ne zadovoljava osnovnu namjeru - ime je slično i znači isto, ali nije isto i niste zapravo nastavili tradiciju. Možda je bolje držati se obiteljske tradicije ili ju jednostavno prekinuti izborom potpuno novog imena. U trendu je i srednja opcija, odnosno davanje dva imena, pa tako možete pomiriti želju za promjenom s nastavkom loze i nazvati dijete Erik Ivan, Matej Josip ili pak curicu Lili Marija ili Luna Katarina.</para>
<para>
 4. Prezime kao nit vodilja
Neki su roditelji vrlo opterećeni činjenicom da se ime koje će dati djetetu svakako mora slagati s prezimenom. Ako je prezime na slovo M, bilo bi dobro da i ime bude na M, razmišljaju oni. U najekstremnijem slučaju dobijemo Marka Markovinu, Matiju Matijevića, Ivana Ivandu, Martu Martinčević, Maru Marić, Katju Katić i slično. Istina je da takva imena pročitana zajedno imaju neki skladni ritam koji paše našem uhu, ali mnogi će reći da nije uopće kreativno niti zanimljivo. Stječe se dojam kao da se roditelji baš ničeg nisu mogli sjetiti pa su nabrzaka odvojili samo dio prezimena i pretočili ga u ime.</para>
<para>
 5. Dodavanje ili oduzimanje slova u poznato ime
Igranje s imenima često uključuje i dodavanje ili oduzimanje slova već poznatim i uobičajenim imenima. Tako Marko često postane Mark, Ivana postane Ivna, Ana postane Anja, Luka postane Lukas. Neki roditelji često dodaju imenu dva suglasnika gdje su ona nepotrebna ili pak ipsilon koji također nije dio hrvatske abecede. Primjeri su: Stella, Allan, Lilli, Lily, Emma, Tony, Ella i slično. Motiv je vjerojatno prije svega želja da ime zvuči internacionalno, "svjetski". Nekome se ovo sviđa, a netko misli da je bespotrebno.</para>
<para>U svakom slučaju, isprobajte ove metode. Možda u vašem slučaju ispadne baš fora i zanimljivo, orginalno, a opet sa značenjem za vas i vašeg supruga.</para>
<para>Igrajte se i zabavljajte jer biranje imena ne treba uvijek biti strašno ozbiljna stvar. Barem nije do trenutka kad vas u bolnici pitaju "Kako ćete nazvati svog sina/kćer?". A do tada ćete valjda već biti prilično sigurni da ste dobro odabrali.</para>

Kada birate ime za bebu isprobajte sljedeće kombinacije (ili radije nemojte) Biranje imena za bebu jedna je od najzabavnijih aktivnosti dok se čeka njezin dolazak na svijet. Neki roditelji odmah znaju koje će ime izabrati jer ga nose u svojoj mašti već godinama. Znate onu poznatu: "Ako jednog dana budem imala kćerku zvat će se Lora, a ako bude dečko zvat će se Marko. I nemoj mi ukrasti ta imena!".
No isto tako postoje buduće mame i tate koji do zadnjeg trena ne znaju kakvo bi ime dali svojoj curici ili dečkiću. Osim što se mora sviđati roditeljima, bilo bi dobro da se jednog dana sviđa i djetetu. Mora se slagati s prezimenom, ali i biti moderno, zanimljivo, u trendu, kratko. Ili pak mora biti tradicionalno, po baki ili djedu, po osobi kojoj se roditelji dive ili pak mora imati značenje. Neki roditelji igraju na sigurno, dok se neki malo previše zaigraju pa smišljaju razne kombinacije koje nitko drugi ne razumije (iako to nije ni toliko važno).
Ipak, ako ste skloni izmišljati potpuno novo ime za svog dječačića ili djevojčicu, to možete učniti na sljedećih pet načina, iako možda bolje da ipak ne činite.

   1. Kombinacija dvaju imena
Ako je mamino ime Nataša, a tatino Igor, uzimajući prva dva slova od svakog imena možemo dobiti ime Igna za djevojčicu ili Naig za dječaka (iako vjerujemo da nitko ne bi tako nazvao dijete). Ovaj primjer smo, naravno, izmislili, ali sigurno postoje roditelji koji se vode ovom formulom za izmišljanje orginalnog imena. Ponekad se takve kombinacije rade od početnih slogova imena bake i djedova kako bi se njima odala počast. Isto tako, ako tata ima jednog favorita među imenima za svog sina, a mama drugog, ponekad ih samo izmiješaju kako bi kreirali potpuno novo ime kakvo nitko nema.
Ovakvo kombiniranje može rezultirati zanimljivim i sretnim rješenjem, ali u većini slučajeva jednostavno zvuči bezveze i teško je napraviti smislenu kombinaciju. Isprobajte na svojim primjerima, pa donesite vlastiti zaključak.

   2. Izobličavanje orginalnog imena kako bi se nekom odala počast
Nema ništa loše u tome da se djetetu dodijeli ime prema nekom rođaku kojeg ste voljeli i kojem želite odati počast, ali ako to zahtijeva izobličavanje orginalnog imena, možda bi bilo dobro dva puta razmisliti. Primjerice, ako se pradjed zvao Silvestar, a vi ste dobili kćerkicu, možda baš i nije najmudrije da se poigravate s orginalom i djevojčicu nazovete Silvestra ili Silvestrina. Ako se baka zvala Ljubica, sina možda ne bi bilo baš najsretnije nazvati Ljuboje, ako baš ne morate. U ovu skupinu spada i dodjeljivanje fonetskih inačica stranih imena, primjerice, Majkl od Michael, Rajmund od Raymond, Žak od Jacques i slično. Ova situacija jako je škakljiva jer se teško odlučiti između dvije čudne situacije: nazvati sina Christiano Đorđević ili Kristijano Đorđević? Nazvati kćerkicu Jennifer Đorđević ili Đenifer Đorđević?

   3. Igranje s obiteljskim imenima ili metoda "isto, ali različito"
Ako u vašoj ili u obitelji vašeg supruga postoji tradicija davanja istih imena u stilu - pradjed je bio Ivan, djed je bio Ivan, otac je Ivan i ja sam Ivan, osjeća se ta neka potreba da se tradicija nastavi, ali da se obiteljskom imenu doda neki novitet. Tako Stjepan može postati Stefan, Ružica postane Rosa, Nevenka postane Nensi, a Ljiljana Lili. Ova metoda sasvim je u redu, ali ne zadovoljava osnovnu namjeru - ime je slično i znači isto, ali nije isto i niste zapravo nastavili tradiciju. Možda je bolje držati se obiteljske tradicije ili ju jednostavno prekinuti izborom potpuno novog imena. U trendu je i srednja opcija, odnosno davanje dva imena, pa tako možete pomiriti želju za promjenom s nastavkom loze i nazvati dijete Erik Ivan, Matej Josip ili pak curicu Lili Marija ili Luna Katarina.

   4. Prezime kao nit vodilja
Neki su roditelji vrlo opterećeni činjenicom da se ime koje će dati djetetu svakako mora slagati s prezimenom. Ako je prezime na slovo M, bilo bi dobro da i ime bude na M, razmišljaju oni. U najekstremnijem slučaju dobijemo Marka Markovinu, Matiju Matijevića, Ivana Ivandu, Martu Martinčević, Maru Marić, Katju Katić i slično. Istina je da takva imena pročitana zajedno imaju neki skladni ritam koji paše našem uhu, ali mnogi će reći da nije uopće kreativno niti zanimljivo. Stječe se dojam kao da se roditelji baš ničeg nisu mogli sjetiti pa su nabrzaka odvojili samo dio prezimena i pretočili ga u ime.

   5. Dodavanje ili oduzimanje slova u poznato ime
Igranje s imenima često uključuje i dodavanje ili oduzimanje slova već poznatim i uobičajenim imenima. Tako Marko često postane Mark, Ivana postane Ivna, Ana postane Anja, Luka postane Lukas. Neki roditelji često dodaju imenu dva suglasnika gdje su ona nepotrebna ili pak ipsilon koji također nije dio hrvatske abecede. Primjeri su: Stella, Allan, Lilli, Lily, Emma, Tony, Ella i slično. Motiv je vjerojatno prije svega želja da ime zvuči internacionalno, "svjetski". Nekome se ovo sviđa, a netko misli da je bespotrebno.
U svakom slučaju, isprobajte ove metode. Možda u vašem slučaju ispadne baš fora i zanimljivo, orginalno, a opet sa značenjem za vas i vašeg supruga.
Igrajte se i zabavljajte jer biranje imena ne treba uvijek biti strašno ozbiljna stvar. Barem nije do trenutka kad vas u bolnici pitaju "Kako ćete nazvati svog sina/kćer?". A do tada ćete valjda već biti prilično sigurni da ste dobro odabrali. Jelena Kovačić 

Mama_tata_Fotolia

Kada birate ime za bebu isprobajte sljedeće kombinacije (ili radije nemojte)

<para> Ako ćete postati roditelj po prvi puta vrlo lako se pogubiti u moru odjeće, brojeva i slatkoće. Dakako, najradije bi kupili sve, ali zaista nema potrebe. Bebice su nažalost malene samo kratki period te uglavnom ako se pretrpate odjećom većinu vaša bebica neće nikad ili vrlo rijetko obući. Također, računajte i na hrpu odjeće koja se uglavnom dobije u babinju, a tu su uvijek bake koje vole kupovati za unuke. No, s obzirom da nikad ne znate na što unaprijed možete računati potrebno se pripremiti na vrijeme.</para>
<para>Ono što je važno znati je da maleni puno bljuckaju, a i najbolje pelene znaju propustiti tako da je u prvim tjednima ponekad potrebno i nekoliko presvlačenja dnevno, iako se to ne može primijeniti na sve bebe. Ovisno o veličini novorođenčeta koju je unaprijed upotpunosti precizno također teško predvidjeti, najbolje se opremiti veličinama od 50 - 56, i eventualno pokojim komadom veličine 62. Kao što nisu sva djeca pri rođenju jednako velika, a niti sva djeca rastu i napreduju jednakim tempom, tako ni sve veličine 50 ili 56 nisu "iste veličine". U različitim trgovinama krojevi i kalupi jednostavno se razlikuju, pa ako vašem malenom je bodi veličine 50 taman, iz neke druge trgovine bodi veličine 50 mogao bi biti premali. Stoga, za početak najbolje je kombinirati dvije veličine.</para>
<heading4>
 Koja odjeća je potrebna za dolazak novorođenčeta?
</heading4>
<para>Važno je obratiti pozornost na godišnje doba u kojem stiže vaša bebica. Ako bebica stiže u proljećem ili jesen, dakle u prijelaznom periodu između dugih i kratkih rukava, potrebno je nabaviti slojevitu odjeću, iako je vjerojatnije da ćete više koristiti odjeću dužih rukava. Također je i kod ljetnih beba potrebno imati dovoljno hlačica - štramplica, bodija i majica dugih rukava, jer bebama je hladnije nego nama i potrebno ih je deblje obući.</para>
<heading4>
 Koliko odjeće koje vrste je potrebno za novorođenče?
</heading4>
<para>
 1. Bodi. Najvažniji odjevni predmet beba i male djece. Potrebno je oko 10 komada. Ako je riječ o zimskoj bebi trebat će vam uglavnom s dugim rukavima, a ako je riječ o ljetnoj, najbolje je pripremiti pola s dugim, a pola s kratkim rukavima. Imajte na umu da se bodiči zaista često peru, što zbog bljuckanja što zbog učestalih punih pelena, tako da je njih potrebno pripremiti najviše.</para>
<para>
 2.
 Jednodijelno odjelce odnosno kombinezon. Potrebno je od 5 - 7 komada. Debljina ovisi o godišnjem dobu. Jednodijelna odjelca oblače se preko bodija, a koriste se preko dana, dok ni korištenje preko noći nije isključeno.</para>
<para>
 3. Bodi - benkica. Prednost benkica je što se ne oblače preko glave nego se oblače poput majice, a obično imaju kopčanje ili samo vezanje s prednje strane. Mogu se koristiti umjesto bodija u kombinaciji s hlačicama ili i preko bodija kao zasebna majica. Potrebnu količinu najbolje procijenite sami, ovisno o tome za koji broj klasičnih bodija se odlučite.</para>
<para>
 4. Pamučne hlačice - stopalice ili bez stopalica. Riječ je o klasičnim hlačicama na koje idu čarapice ili hlačicama sa stopalicama. Oblače se na bodi, a kombiniraju ako je prevruće samo s bodijem ili i s bodijem i majicom. Potrebno ih je oko 5 komada.</para>
<para>
 5. Majice. Također ih je potrebno oko 5 komada. Kod majica je važno obratiti pozornost na veličinu proreza za glavu i način kopčanja. Ako vaše maleno ima nešto veću glavu prorez mora biti primjerene veličine kako bi izbjegli probleme kod oblačenja. Ovisno o godišnjem dobu procijenite koliko komada će vam biti potrebno. No važno je obratiti pozornost da se majice dugih rukava često kombiniraju s bodijima kratkih rukava u prijelaznim razdobljima godišnjih doba.</para>
<para>
 6. Jednodijelne pidžamice. Potrebno ih je 2 - 3 komada.</para>
<para>
 7. Čarapice. Nevažno u koje doba godine će se beba roditi, čarapice su potrebne. Minimalno 3 - 5 parova.</para>
<para>
 8. Vestica. Ako je riječ o zimskoj bebi 1 - 2 komada, a ako je riječ o ljetnoj također je nije loše pripremiti jer osim što je bebama hladnije nego nama, niti zahlađenja ljeti nisu iznenađujuća.</para>
<para>
 8. Kapice. Oko 2 komada. Kapica je obavezna za izlazak iz rodilišta.</para>
<para>
 9. Zimski kombinezon. Ako je riječ o zimskoj ili jesenskoj bebi kombinezon će vam biti potreban za svaki izlazak iz kuće u kombinaciji s dekicom. Stoga ga je poželjno imati. Kod malih beba praktičniji je od jaknice, a još važnije, bebama je u kombinezonu puno toplije.</para>
<para>Haljinice ili opet moderne traperice s košuljicama u prvih nekoliko tjedana nisu najpraktičnije, no ako mališana poželite dotjerati za onu, posebnu prvu šetnju ili izlazak, izbor je gotovo neograničen. Najvažnije je obratiti pozornost da je bebi ugodno, ni prevruće ni prehladno.</para>

Što je sve od odjeće potrebno za novorođenče? Malo toga je neodoljivo kao odjeća za bebice. Još ako ste budući roditelj, odjeća postaje još više neodoljiva.  Ako ćete postati roditelj po prvi puta vrlo lako se pogubiti u moru odjeće, brojeva i slatkoće. Dakako, najradije bi kupili sve, ali zaista nema potrebe. Bebice su nažalost malene samo kratki period te uglavnom ako se pretrpate odjećom većinu vaša bebica neće nikad ili vrlo rijetko obući. Također, računajte i na hrpu odjeće koja se uglavnom dobije u babinju, a tu su uvijek bake koje vole kupovati za unuke. No, s obzirom da nikad ne znate na što unaprijed možete računati potrebno se pripremiti na vrijeme.
Ono što je važno znati je da maleni puno bljuckaju, a i najbolje pelene znaju propustiti tako da je u prvim tjednima ponekad potrebno i nekoliko presvlačenja dnevno, iako se to ne može primijeniti na sve bebe. Ovisno o veličini novorođenčeta koju je unaprijed upotpunosti precizno također teško predvidjeti, najbolje se opremiti veličinama od 50 - 56, i eventualno pokojim komadom veličine 62. Kao što nisu sva djeca pri rođenju jednako velika, a niti sva djeca rastu i napreduju jednakim tempom, tako ni sve veličine 50 ili 56 nisu "iste veličine". U različitim trgovinama krojevi i kalupi jednostavno se razlikuju, pa ako vašem malenom je bodi veličine 50 taman, iz neke druge trgovine bodi veličine 50 mogao bi biti premali. Stoga, za početak najbolje je kombinirati dvije veličine.

   Koja odjeća je potrebna za dolazak novorođenčeta?

Važno je obratiti pozornost na godišnje doba u kojem stiže vaša bebica. Ako bebica stiže u proljećem ili jesen, dakle u prijelaznom periodu između dugih i kratkih rukava, potrebno je nabaviti slojevitu odjeću, iako je vjerojatnije da ćete više koristiti odjeću dužih rukava. Također je i kod ljetnih beba potrebno imati dovoljno hlačica - štramplica, bodija i majica dugih rukava, jer bebama je hladnije nego nama i potrebno ih je deblje obući.

   Koliko odjeće koje vrste je potrebno za novorođenče?


   1. Bodi. Najvažniji odjevni predmet beba i male djece. Potrebno je oko 10 komada. Ako je riječ o zimskoj bebi trebat će vam uglavnom s dugim rukavima, a ako je riječ o ljetnoj, najbolje je pripremiti pola s dugim, a pola s kratkim rukavima. Imajte na umu da se bodiči zaista često peru, što zbog bljuckanja što zbog učestalih punih pelena, tako da je njih potrebno pripremiti najviše.

   2.
   Jednodijelno odjelce odnosno kombinezon. Potrebno je od 5 - 7 komada. Debljina ovisi o godišnjem dobu. Jednodijelna odjelca oblače se preko bodija, a koriste se preko dana, dok ni korištenje preko noći nije isključeno.

   3. Bodi - benkica. Prednost benkica je što se ne oblače preko glave nego se oblače poput majice, a obično imaju kopčanje ili samo vezanje s prednje strane. Mogu se koristiti umjesto bodija u kombinaciji s hlačicama ili i preko bodija kao zasebna majica. Potrebnu količinu najbolje procijenite sami, ovisno o tome za koji broj klasičnih bodija se odlučite.

   4. Pamučne hlačice - stopalice ili bez stopalica. Riječ je o klasičnim hlačicama na koje idu čarapice ili hlačicama sa stopalicama. Oblače se na bodi, a kombiniraju ako je prevruće samo s bodijem ili i s bodijem i majicom. Potrebno ih je oko 5 komada.

   5. Majice. Također ih je potrebno oko 5 komada. Kod majica je važno obratiti pozornost na veličinu proreza za glavu i način kopčanja. Ako vaše maleno ima nešto veću glavu prorez mora biti primjerene veličine kako bi izbjegli probleme kod oblačenja. Ovisno o godišnjem dobu procijenite koliko komada će vam biti potrebno. No važno je obratiti pozornost da se majice dugih rukava često kombiniraju s bodijima kratkih rukava u prijelaznim razdobljima godišnjih doba.

   6. Jednodijelne pidžamice. Potrebno ih je 2 - 3 komada.

   7. Čarapice. Nevažno u koje doba godine će se beba roditi, čarapice su potrebne. Minimalno 3 - 5 parova.

   8. Vestica. Ako je riječ o zimskoj bebi 1 - 2 komada, a ako je riječ o ljetnoj također je nije loše pripremiti jer osim što je bebama hladnije nego nama, niti zahlađenja ljeti nisu iznenađujuća.

   8. Kapice. Oko 2 komada. Kapica je obavezna za izlazak iz rodilišta.

   9. Zimski kombinezon. Ako je riječ o zimskoj ili jesenskoj bebi kombinezon će vam biti potreban za svaki izlazak iz kuće u kombinaciji s dekicom. Stoga ga je poželjno imati. Kod malih beba praktičniji je od jaknice, a još važnije, bebama je u kombinezonu puno toplije.
Haljinice ili opet moderne traperice s košuljicama u prvih nekoliko tjedana nisu najpraktičnije, no ako mališana poželite dotjerati za onu, posebnu prvu šetnju ili izlazak, izbor je gotovo neograničen. Najvažnije je obratiti pozornost da je bebi ugodno, ni prevruće ni prehladno. Adrijana Bakoš 

odjeća za novorođenče

Što je sve od odjeće potrebno za novorođenče?

<para>Gledajući to maleno biće koje je tek počelo upoznavati svijet i koje itekako još dugo, dugo treba svoju mamu uz sebe, veliki broj žena osjeća veliku tugu zbog nagle razdvojenosti, strah za dobrobit svog djeteta, krivnju zato što ga ostavlja, stres i napetost zbog radnih zadataka koje mora ispuniti, a vjerojatno i bijes što živimo u društvu koje ima malo razumijevanja za zaposlene majke. Ukratko, javlja se cijeli niz negativnih osjećaja s kojima se žena nakon nešto više od godinu dana provedenih u idili druženja sa svojom bebom i partnerom/suprugom, odjednom mora snositi.</para>
<para>S jedne strane tu je beba koja će preko noći ostati bez najvažnije osobe u životu veći dio dana. Mama ne može a da se ne pita i da ne brine: Kako će moja beba bez mene? Hoće li to ostaviti neke emocionalne ožiljke na toj maloj dušici? Hoće li se netko drugi adekvatno o njoj brinuti? Hoće li ju to iskustvo promijeniti? Što će jesti? Kako ću ju nastaviti dojiti? Pitanja je puno, a sva izazivaju osjećaje straha, brige, tuge. No nisu ti negativni osjećaji nužno vezani samo za dobrobit djeteta. Majke osjećaju iskrenu i duboku tugu jer im njihov dotadašnji život nedostaje, nedostaje im vrijeme provedeno s bebom kao i sama bebica.</para>
<para>S takvim mislima teško se koncentrirati na posao, a zahtjevi su veliki. Osim što treba pohvatati zaostatke, informirati se o svim promjenama koje su se u međuvremenu dogodile, priviknuti na radni tempo, radno vrijeme, stare i nove kolegice i kolege, treba i koncentrirano raditi i ispunjavati očekivanja nadređenih.</para>
<para>Veliki je to šok i teret za ženu, no postoji nekoliko stvari koje mogu učiniti kako bi ih se barem malo ublažilo.
</para>
<heading4>Kad govorimo o osjećaju tuge zbog ostavljanja bebe u jaslicama, kod bake ili s dadiljom, mama može učiniti sljedeće:</heading4>
<para>
- Od 6. mjeseca na dalje postepeno ostavljajte bebu s drugim članovima obitelji. U početku neka to bude na 20 minuta ili pola sata, a do 1. godine pokušajte taj period produžiti i na nekoliko sati. Beba tada već samostalno jede, odnosno nije ju potrebno svaka dva ili tri sata dojiti, pa je ostanak kod bake i djeda, tete ili bliske prijateljice lakše organizirati. Ovom metodom ne samo da privikavate bebu da se može dogoditi da vas ponekad nema, već ćete i sebe istrenirati da vam naglo odvajanje ne bude preveliki šok.</para>
<para>- Dobro razmislite koju opciju čuvanja ćete imati kad se vratite na posao. Bilo da je u pitanju baka, rođakinja ili dadilja, već od bebina 10. mjeseca počnite tu osobu intenzivnije uključivati u njegu i brigu o bebi. Ne ustručavajte se pokazati joj na koji način vi neke stvari radite, ali pustite ju i da sama "vježba" uz vaše mentorstvo. Ipak vi najbolje znate što je najbolje za vašu bebu i što najviše voli. Ovo je vrlo važno jer će vam pružiti psihološki mir kad krenete na posao znajući da se netko jako dobro i zadovoljavajuće brine o vašoj bebi.</para>
<para>- Ako beba ide u jaslice, ne ustručavajte se saznati sve što možete o vrtiću, tetama, načinu rada s djecom, prevenciji zaraznih bolesti (koliko je to moguće).
Razgovarajte s odgojiteljicama i posjetite jaslice ako treba i nekoliko puta. Također, pokušajte se dogovoriti da bebu nekoliko puta dovedete sa sobom i privikavate je na novo okruženje, na nove osobe u njezinu životu (tete) i novu djecu.</para>
<para>- Raskrstite si u glavi da su rad i posao također jedna od stvari koju prvenstveno radite za svoje dijete. Odgovorni ste za to maleno biće i rad je jedan od načina da joj pružite ono što joj treba kako bi bila zdrava i zadovoljna beba, dijete, tinejdžer, a kasnije i odrasla osoba. I u drevnim civilizacijama kada žene nisu trebale odlaziti na posao od 8.00 do 16.00 ili od 9.00 do 17.00 kao danas, one su svejedno svoju djecu ostavljale na čuvanje drugima kada su odlazile skupljati hranu. Ovo pišemo zato da naglasimo kako smo mi ljudi programirani da s jedne strane ovisimo o mami (i tati), a s druge strane moramo se svakim danom otisnuti na vlastito putovanje, samostalno istraživati i upoznavati svijet, dati povjerenje i drugim ljudima koji nam pomažu i koji nas čuvaju, učiti kako funkcionirati u različitim situacijama i prilikama. Odvajanje je normalni dio odrastanja.</para>
<para>- Razgovarajte s prijateljicama ili rođakinjama, a prije svega sa suprugom ili partnerom. Podijelite svoje emocije, jer čim iz sebe izbacimo određene strahove, kada ih izgovorimo na glas, kao da izgube na svojoj jačini. Svaki put kad ih ponovno prepričavamo postaju sve slabijeg intenziteta. Osim toga, dobit ćete emocionalnu podršku koju trebate, možda i neki dobar savjet ili drugačiju perspektivu. Ako ste tužni, budite tužni. Ako ste uznemireni, budite uznemireni. Dozvolite negativnim emocijama da prođu kroz vas i da se "ispušu" kroz razgovore s ljudima koji su vam podrška.</para>
<para>- Pripremite i obavite sve što se unaprijed pripremiti i obaviti može - od uputa dadilji, do drugih obaveza koje bi bilo dobro napraviti dok ste još na porodiljnom.
Jer kad počnete raditi, bit će vam dragocjen svaki slobodni trenutak s vašim djetetom i nećete ga htjeti trošiti na, primjerice, renoviranje dječje sobe, generalno čišćenje, otkazivanje nekog pretplatničkog ugovora i jurcanje po gradu... Osigurajte si prvih nekoliko mjeseci što više vremena s bebom, a što manje u poslovima vezanim za vaše kućanstvo.</para>
<para>- Kad ste s bebom iskoristite to maksimalno. Ako će pokazivati znakove separacijske anksioznosti, u što spada razdražljivost, plačljivost, zazivanje mame, neodvajanje od mame, probleme sa spavanjem i slično, informirajte se kako joj dodatno pomoći da lakše prebrodi tu prvu veliku promjenu s kojom ste suočeni. Uvijek ju mazite, puno ljubite i davajte joj konstantno osjećaj sigurnosti koji osjeća da gubi jer više nije 24 sata uz mamu.</para>
<para>- Ne pokazujte bebi da ste tužni, uznemireni, prestrašeni ili da osjećate krivnju. Naime, ako ćete neverbalnim gestama, suzama i drugim tjelesnim ekspresijama te energijom koju odašiljete zračiti negativno, vaša beba će to osjetiti na intuitivnoj razini i osjećat će da nešto nije u redu. Pokušajte se smiriti i prihvatiti činjenično stanje takvo kakvo je. Kad ste s bebom budite smirena, budite jaka, budite stup svojoj bebi jer ona treba vašu umirujuću energiju, nježnost, ljubav i povjerenje da će sve biti ok, da se i sama lakše snosi s promjenama.
</para>
<heading4>Što se tiče samog obavljanja posla, puno ćete ga lakše odrađivati ako napravite sljedeće:</heading4>
<para>
- Posložite si u glavi da na posao morate ići. Kad ste na poslu pokušajte se fokusirati i raditi ga najbolje što možete. Brže će vam proći vrijeme ako se doista udubite u posao. Višak vremena ili puno slobodnog hoda dat će vam i više prostora da stalno razmišljate o svojoj bebi. Pokušajte u sebi ponovno probuditi strast za svoj posao i potaknuti u sebi kreativnost, neke nove ideje, bilo što što će vas zaokupiti, a ujedno učiniti vaše klijente, stranke, poslodavca i kolege zadovoljnima.
Ako poslu pristupite nevoljko, bez ikakvog entuzijazma plačući u wc-u za svojom bebom, bit će vam puno teže prebroditi povratak na posao. Ako pak poslu pristupite s entuzijazmom, proaktivno i pozitivno, poradit ćete ujedno i na vlastitom samopouzdanju i veseliti se novim izazovima i uspjesima.</para>
<para>- Među kolegicama i kolegama potražite podršku, pogotovo ako u vašoj tvrtci postoji mama koja je kroz iskustvo već prošla. Zatražite razgovor pod pauzom, razmijenite iskustva, saznajte da niste jedina kojoj je teško, ali da se sve preživi i da se nećete zauvijek osjećati tako loše.</para>
<para>- Nemojte zvati stotinu puta doma da provjerite kako je beba. Na niz radnih mjesta to nećete niti moći ili smjeti, ali stalnim provjeravanjem samo ćete se dodatno uznemiravati. Ostavite osobi koja čuva bebu ili jaslicama broj za sva pitanja ili hitne slučajeve (i svoj i suprugov) i jednostavno imajte vjere da vašoj bebi ništa ne nedostaje. Osim vas, ali ubrzo ćete doći doma i sve joj nadoknaditi.</para>
<para>- Ako vas uhvati kriza i želite se isplakati, učinite to. Izolirajte se ako je moguće i isplačite tu gorku knedlu koja vam stoji u grlu. Zadržavanje emocija nije dobra metoda jer ćete tonuti samo dublje zagušeni boli i tugom. Ako je potrebno potražite i stručnu pomoć za sebe, odnosno razgovor s psihoterapeutom koji će vam dati smjernice za izlazak iz depresije.</para>
<para>- I zapamtite - niste ostavili svoje dijete, niste mu naudili i vi ste dobra mama. Bilo bi puno bolje kada bi mogli ostati duže na porodiljnom ili kad bi imali poslodavca koji bi dozvolio rad od doma, ali dok se takva praksa ne uvede, društvo ne promijeni, kao i zakoni, učinili ste najbolju stvar za svoje dijete. Preuzeli ste odgovornost, i ma koliko vam bilo teško, uhvatili se u koštac s borbom za egzistenciju i bolje uvjete života za vaše dijete. Samo hrabro naprijed i vjerujte da će sve doći na svoje mjesto ako si date malo vremena i vjerujete u sebe i svoje dijete.</para>

Osjećaj tuge i krivnje kod majki po povratku s porodiljnog na posao Kad beba navrši godinu dana mama se mora vratiti na posao. Gledajući to maleno biće koje je tek počelo upoznavati svijet i koje itekako još dugo, dugo treba svoju mamu uz sebe, veliki broj žena osjeća veliku tugu zbog nagle razdvojenosti, strah za dobrobit svog djeteta, krivnju zato što ga ostavlja, stres i napetost zbog radnih zadataka koje mora ispuniti, a vjerojatno i bijes što živimo u društvu koje ima malo razumijevanja za zaposlene majke. Ukratko, javlja se cijeli niz negativnih osjećaja s kojima se žena nakon nešto više od godinu dana provedenih u idili druženja sa svojom bebom i partnerom/suprugom, odjednom mora snositi.
S jedne strane tu je beba koja će preko noći ostati bez najvažnije osobe u životu veći dio dana. Mama ne može a da se ne pita i da ne brine: Kako će moja beba bez mene? Hoće li to ostaviti neke emocionalne ožiljke na toj maloj dušici? Hoće li se netko drugi adekvatno o njoj brinuti? Hoće li ju to iskustvo promijeniti? Što će jesti? Kako ću ju nastaviti dojiti? Pitanja je puno, a sva izazivaju osjećaje straha, brige, tuge. No nisu ti negativni osjećaji nužno vezani samo za dobrobit djeteta. Majke osjećaju iskrenu i duboku tugu jer im njihov dotadašnji život nedostaje, nedostaje im vrijeme provedeno s bebom kao i sama bebica.
S takvim mislima teško se koncentrirati na posao, a zahtjevi su veliki. Osim što treba pohvatati zaostatke, informirati se o svim promjenama koje su se u međuvremenu dogodile, priviknuti na radni tempo, radno vrijeme, stare i nove kolegice i kolege, treba i koncentrirano raditi i ispunjavati očekivanja nadređenih.
Veliki je to šok i teret za ženu, no postoji nekoliko stvari koje mogu učiniti kako bi ih se barem malo ublažilo.

Kad govorimo o osjećaju tuge zbog ostavljanja bebe u jaslicama, kod bake ili s dadiljom, mama može učiniti sljedeće:

- Od 6. mjeseca na dalje postepeno ostavljajte bebu s drugim članovima obitelji. U početku neka to bude na 20 minuta ili pola sata, a do 1. godine pokušajte taj period produžiti i na nekoliko sati. Beba tada već samostalno jede, odnosno nije ju potrebno svaka dva ili tri sata dojiti, pa je ostanak kod bake i djeda, tete ili bliske prijateljice lakše organizirati. Ovom metodom ne samo da privikavate bebu da se može dogoditi da vas ponekad nema, već ćete i sebe istrenirati da vam naglo odvajanje ne bude preveliki šok.
- Dobro razmislite koju opciju čuvanja ćete imati kad se vratite na posao. Bilo da je u pitanju baka, rođakinja ili dadilja, već od bebina 10. mjeseca počnite tu osobu intenzivnije uključivati u njegu i brigu o bebi. Ne ustručavajte se pokazati joj na koji način vi neke stvari radite, ali pustite ju i da sama "vježba" uz vaše mentorstvo. Ipak vi najbolje znate što je najbolje za vašu bebu i što najviše voli. Ovo je vrlo važno jer će vam pružiti psihološki mir kad krenete na posao znajući da se netko jako dobro i zadovoljavajuće brine o vašoj bebi.
- Ako beba ide u jaslice, ne ustručavajte se saznati sve što možete o vrtiću, tetama, načinu rada s djecom, prevenciji zaraznih bolesti (koliko je to moguće).
Razgovarajte s odgojiteljicama i posjetite jaslice ako treba i nekoliko puta. Također, pokušajte se dogovoriti da bebu nekoliko puta dovedete sa sobom i privikavate je na novo okruženje, na nove osobe u njezinu životu (tete) i novu djecu.
- Raskrstite si u glavi da su rad i posao također jedna od stvari koju prvenstveno radite za svoje dijete. Odgovorni ste za to maleno biće i rad je jedan od načina da joj pružite ono što joj treba kako bi bila zdrava i zadovoljna beba, dijete, tinejdžer, a kasnije i odrasla osoba. I u drevnim civilizacijama kada žene nisu trebale odlaziti na posao od 8.00 do 16.00 ili od 9.00 do 17.00 kao danas, one su svejedno svoju djecu ostavljale na čuvanje drugima kada su odlazile skupljati hranu. Ovo pišemo zato da naglasimo kako smo mi ljudi programirani da s jedne strane ovisimo o mami (i tati), a s druge strane moramo se svakim danom otisnuti na vlastito putovanje, samostalno istraživati i upoznavati svijet, dati povjerenje i drugim ljudima koji nam pomažu i koji nas čuvaju, učiti kako funkcionirati u različitim situacijama i prilikama. Odvajanje je normalni dio odrastanja.
- Razgovarajte s prijateljicama ili rođakinjama, a prije svega sa suprugom ili partnerom. Podijelite svoje emocije, jer čim iz sebe izbacimo određene strahove, kada ih izgovorimo na glas, kao da izgube na svojoj jačini. Svaki put kad ih ponovno prepričavamo postaju sve slabijeg intenziteta. Osim toga, dobit ćete emocionalnu podršku koju trebate, možda i neki dobar savjet ili drugačiju perspektivu. Ako ste tužni, budite tužni. Ako ste uznemireni, budite uznemireni. Dozvolite negativnim emocijama da prođu kroz vas i da se "ispušu" kroz razgovore s ljudima koji su vam podrška.
- Pripremite i obavite sve što se unaprijed pripremiti i obaviti može - od uputa dadilji, do drugih obaveza koje bi bilo dobro napraviti dok ste još na porodiljnom.
Jer kad počnete raditi, bit će vam dragocjen svaki slobodni trenutak s vašim djetetom i nećete ga htjeti trošiti na, primjerice, renoviranje dječje sobe, generalno čišćenje, otkazivanje nekog pretplatničkog ugovora i jurcanje po gradu... Osigurajte si prvih nekoliko mjeseci što više vremena s bebom, a što manje u poslovima vezanim za vaše kućanstvo.
- Kad ste s bebom iskoristite to maksimalno. Ako će pokazivati znakove separacijske anksioznosti, u što spada razdražljivost, plačljivost, zazivanje mame, neodvajanje od mame, probleme sa spavanjem i slično, informirajte se kako joj dodatno pomoći da lakše prebrodi tu prvu veliku promjenu s kojom ste suočeni. Uvijek ju mazite, puno ljubite i davajte joj konstantno osjećaj sigurnosti koji osjeća da gubi jer više nije 24 sata uz mamu.
- Ne pokazujte bebi da ste tužni, uznemireni, prestrašeni ili da osjećate krivnju. Naime, ako ćete neverbalnim gestama, suzama i drugim tjelesnim ekspresijama te energijom koju odašiljete zračiti negativno, vaša beba će to osjetiti na intuitivnoj razini i osjećat će da nešto nije u redu. Pokušajte se smiriti i prihvatiti činjenično stanje takvo kakvo je. Kad ste s bebom budite smirena, budite jaka, budite stup svojoj bebi jer ona treba vašu umirujuću energiju, nježnost, ljubav i povjerenje da će sve biti ok, da se i sama lakše snosi s promjenama.

Što se tiče samog obavljanja posla, puno ćete ga lakše odrađivati ako napravite sljedeće:

- Posložite si u glavi da na posao morate ići. Kad ste na poslu pokušajte se fokusirati i raditi ga najbolje što možete. Brže će vam proći vrijeme ako se doista udubite u posao. Višak vremena ili puno slobodnog hoda dat će vam i više prostora da stalno razmišljate o svojoj bebi. Pokušajte u sebi ponovno probuditi strast za svoj posao i potaknuti u sebi kreativnost, neke nove ideje, bilo što što će vas zaokupiti, a ujedno učiniti vaše klijente, stranke, poslodavca i kolege zadovoljnima.
Ako poslu pristupite nevoljko, bez ikakvog entuzijazma plačući u wc-u za svojom bebom, bit će vam puno teže prebroditi povratak na posao. Ako pak poslu pristupite s entuzijazmom, proaktivno i pozitivno, poradit ćete ujedno i na vlastitom samopouzdanju i veseliti se novim izazovima i uspjesima.
- Među kolegicama i kolegama potražite podršku, pogotovo ako u vašoj tvrtci postoji mama koja je kroz iskustvo već prošla. Zatražite razgovor pod pauzom, razmijenite iskustva, saznajte da niste jedina kojoj je teško, ali da se sve preživi i da se nećete zauvijek osjećati tako loše.
- Nemojte zvati stotinu puta doma da provjerite kako je beba. Na niz radnih mjesta to nećete niti moći ili smjeti, ali stalnim provjeravanjem samo ćete se dodatno uznemiravati. Ostavite osobi koja čuva bebu ili jaslicama broj za sva pitanja ili hitne slučajeve (i svoj i suprugov) i jednostavno imajte vjere da vašoj bebi ništa ne nedostaje. Osim vas, ali ubrzo ćete doći doma i sve joj nadoknaditi.
- Ako vas uhvati kriza i želite se isplakati, učinite to. Izolirajte se ako je moguće i isplačite tu gorku knedlu koja vam stoji u grlu. Zadržavanje emocija nije dobra metoda jer ćete tonuti samo dublje zagušeni boli i tugom. Ako je potrebno potražite i stručnu pomoć za sebe, odnosno razgovor s psihoterapeutom koji će vam dati smjernice za izlazak iz depresije.
- I zapamtite - niste ostavili svoje dijete, niste mu naudili i vi ste dobra mama. Bilo bi puno bolje kada bi mogli ostati duže na porodiljnom ili kad bi imali poslodavca koji bi dozvolio rad od doma, ali dok se takva praksa ne uvede, društvo ne promijeni, kao i zakoni, učinili ste najbolju stvar za svoje dijete. Preuzeli ste odgovornost, i ma koliko vam bilo teško, uhvatili se u koštac s borbom za egzistenciju i bolje uvjete života za vaše dijete. Samo hrabro naprijed i vjerujte da će sve doći na svoje mjesto ako si date malo vremena i vjerujete u sebe i svoje dijete. Jelena Kovačić 

umor tuga pixabay

Osjećaj tuge i krivnje kod majki po povratku s porodiljnog na posao

<para>
 BLW metoda hranjenja (Baby-led weaning) odnosno "Beba vođa dohrane" odnosi se na samostalno hranjenje bebe od samih početaka <ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/bebe/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/">dohrane</ulink>. Dakle, beba se ne hrani žličicom, ne jede kašice, nego joj se serviraju komadići hrane primjerene veličine koje ona sama može uhvatiti prstićima i zatim staviti u usta. Dakako, bebama se daje hrana primjerena za njihovu dob što je iznimno <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/vaznost-pravilne-prehrane-u-prvoj-godini-zivota/">važno za pravilnu prehranu</ulink> od samih početaka dohrane.</para>
<para>Ako se pogleda unatrag kroz stoljeća, ova metoda hranjenja i nije nešto novo, odnosno ne može se smatrati nus-proizvodom današnjeg, modernog društva. Majke su stoljećima na ovaj način dohranjivale svoju djecu. Promjene i uvođenje kašica te hranjenje na žlicu po preporuci pedijatara započinje otprilike u 1970-ih godinama 20. stoljeća, a uglavnom se odnosilo na Zapadni svijet. Tada ova metoda polako pada u zaborav, no danas je ponovno itekako aktualna.</para>
<para>Mnogi roditelji počinju koristiti ovu metodu bez da znaju da je riječ o metodi ili da su uopće informirani o njezinu postojanju. Najčešće je tu riječ o roditeljima koji započinju dohranu s drugim ili trećim djetetom. Poznato je da djeca vole kopirati stariju braću i sestre pa u ovom slučaju kada pred sebe dobiju hranu jednostavno rade isto što i oni - prstićima uzimaju hranu i započinju s hranjenjem.</para>
<heading2>Kako započeti s BLW metodom dohrane?</heading2>
<para>Ako ste odlučili da je ovo prava metoda za hranjenje vašeg djeteta, pokušajte dijete hraniti u isto vrijeme kada i vi jedete. Iz početka će biti zbunjeno i neće mu biti jasno što se zapravo događa, no s vremenom će shvatiti kada je vrijeme za obroke i kopirati primjer odraslih koji također jedu u isto vrijeme kada i dijete. Svakako djetetu prilagodite veličinu hrane kako bi je moglo primiti prstićima, ali i prožvakati, dakle tzv. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/baby-finger-food-omogucite-bebi-da-hranu-jede-prsticima/">dječji finger food</ulink>. Kod djece koja tek započinju s dohranom, dakle imaju oko 6 mjeseci starosti, pincetni hvat još nije razvijen i nisu sposobna samostalno podignuti i prenijeti u usta primjerice sitno narezane komadiće tikvice, stoga je za njih svakako primjereniji veći komad koji mogu obuhvatiti cijelom šakom.</para>
<para>Vrlo jednostavno, pred dijete, koje se nalazi u svojoj sjedalici za hranjenje, stavite komadiće hrane. Neka ih gleda, proučava, gnječi, liže. S vremenom će staviti pokoji komadić u usta i shvatiti da je to nešto što ima i okus. Djetetova znatiželja prirodno ga tjera na istraživanje i tako će biti sa svakom novom hranom i namirnicom. Dijete će poželjeti okusiti što je to, a ona kroz neko vrijeme i početi jesti.</para>
<para>
 U početku, normalno je i očekivano da će se dijete uglavnom samo igrati hranom ili je promatrati. Ponekad će možda i uhvatiti komadić te ga lagano lizati ili gnječiti. U počecima dohrane, dojenje ili adaptirano mlijeko još uvijek je ionako glavni način prehrane, stoga dok dijete u potpunosti ne prihvati prvo jedan, a s vremenom i u odgovarajućoj dobi više obroka, potrebno je nastaviti s mliječnim obrocima.</para>
<heading2>Koje su pozitivne strane BLW metode dohrane?</heading2>
<para>Ova metoda dohrane daje bebama mogućnost da samostalno istražuju hranu. Što znači da od samih početaka imaju mogućnost istraživanja različitih tekstura. Roditelji koji su isprobali ovu vrstu dohrane smatraju kako su njezine prednosti mnogobrojne i navode kako bebe nakon početnog čuđenja, pojedu sve što im se servira te ne odbijaju određene vrste hrane. Osim toga, na ovaj način pred djecu je servirana zdrava hrana prilagođena njihovoj dobi. Roditelji također vole istaknuti i uštedu na vremenu koje se inače izgubi na pripremu kašica.</para>
<heading2>Postoje li negativne strane BLW metode dohrane?</heading2>
<para>I najzagriženiji zagovornici ove metode ne mogu poreći dugotrajno čišćenje koje predstoji nakon djetetova (svakog) samostalna obroka. U početku dok dijete ne prihvati hranu kao nešto što se jede, a ne gnječi i baca, mnogo hrane tijekom svaka obroka se baca i završi na podu, pa i na zidu i drugim nepoželjnim mjestima.</para>
<para>Osim toga, pojedina djeca imaju problema sa žvakanjem hrane bogate željezom, posebice mesa. Stoga, tu je potreban oprez.</para>
<para>Kada se dijete hrani žlicom, roditelji lako kontroliraju količinu koju dijete pojede, kada se hrani samo, ponekad je teško procijeniti koju količinu zapravo pojede, a koliko je završilo na podu.</para>
<heading2>Što ako se beba počne gušiti?</heading2>
<para>Normalno se brinuti da bi se beba mogla zagrcnuti većim komadom hrane. Zagovornici ove metode smatraju kako zabrinutost nije potrebna te da je beba s mogućnošću samostalnog sjedenja sposobna prožvakati hranu. Također smatraju kako beba s obzirom na to da je "sama sebi vođa dohrane" samostalno odlučuje kada i koju količinu će staviti u usta, dakle, kada je sama spremna pa je rizik od gušenja minimalan. No, svakako, bebu i dijete nikad ne smijete ostaviti same za vrijeme hranjenja.</para>
<heading2>Da li je BLW metoda dohrane pogodna za sve bebe?</heading2>
<para>Većina roditelja čije su bebe bile isključivo dojene smatra kako je ova metoda dohrane samo prirodni produžetak procesa dojenja. Osim toga, ne postoji niti jedan razlog zašto djeca hranjena na bočicu ne bi jednako dobro prihvatila ovaj način dohrane.</para>
<heading2>Kada je potreban oprez?</heading2>
<para>Posavjetujete se s pedijatrom prije uvođenja ove metode ako:</para>
<para>- u obitelji imate alergije na hranu, bolesti probavnog sustava i/ili intoleranciju na hranu članova obitelji</para>
<para>- ako beba ima problema s dizanjem predmeta odnosno u ovom slučaju hrane i prenošenjem iste u usta</para>
<para>- ako je vaša beba rođena kao nedonošče</para>
<para>Ovu metodu dohrane podržava i preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), te odjel za zdravlje Europske unije.</para>

U BLW metodi hranjenja beba je vođa dohrane BLW metoda hranjenja (Baby-led weaning) odnosno "Beba vođa dohrane" odnosi se na samostalno hranjenje bebe od samih početaka dohrane. 
   BLW metoda hranjenja (Baby-led weaning) odnosno "Beba vođa dohrane" odnosi se na samostalno hranjenje bebe od samih početaka dohrane. Dakle, beba se ne hrani žličicom, ne jede kašice, nego joj se serviraju komadići hrane primjerene veličine koje ona sama može uhvatiti prstićima i zatim staviti u usta. Dakako, bebama se daje hrana primjerena za njihovu dob što je iznimno važno za pravilnu prehranu od samih početaka dohrane.
Ako se pogleda unatrag kroz stoljeća, ova metoda hranjenja i nije nešto novo, odnosno ne može se smatrati nus-proizvodom današnjeg, modernog društva. Majke su stoljećima na ovaj način dohranjivale svoju djecu. Promjene i uvođenje kašica te hranjenje na žlicu po preporuci pedijatara započinje otprilike u 1970-ih godinama 20. stoljeća, a uglavnom se odnosilo na Zapadni svijet. Tada ova metoda polako pada u zaborav, no danas je ponovno itekako aktualna.
Mnogi roditelji počinju koristiti ovu metodu bez da znaju da je riječ o metodi ili da su uopće informirani o njezinu postojanju. Najčešće je tu riječ o roditeljima koji započinju dohranu s drugim ili trećim djetetom. Poznato je da djeca vole kopirati stariju braću i sestre pa u ovom slučaju kada pred sebe dobiju hranu jednostavno rade isto što i oni - prstićima uzimaju hranu i započinju s hranjenjem.
Kako započeti s BLW metodom dohrane?
Ako ste odlučili da je ovo prava metoda za hranjenje vašeg djeteta, pokušajte dijete hraniti u isto vrijeme kada i vi jedete. Iz početka će biti zbunjeno i neće mu biti jasno što se zapravo događa, no s vremenom će shvatiti kada je vrijeme za obroke i kopirati primjer odraslih koji također jedu u isto vrijeme kada i dijete. Svakako djetetu prilagodite veličinu hrane kako bi je moglo primiti prstićima, ali i prožvakati, dakle tzv. dječji finger food. Kod djece koja tek započinju s dohranom, dakle imaju oko 6 mjeseci starosti, pincetni hvat još nije razvijen i nisu sposobna samostalno podignuti i prenijeti u usta primjerice sitno narezane komadiće tikvice, stoga je za njih svakako primjereniji veći komad koji mogu obuhvatiti cijelom šakom.
Vrlo jednostavno, pred dijete, koje se nalazi u svojoj sjedalici za hranjenje, stavite komadiće hrane. Neka ih gleda, proučava, gnječi, liže. S vremenom će staviti pokoji komadić u usta i shvatiti da je to nešto što ima i okus. Djetetova znatiželja prirodno ga tjera na istraživanje i tako će biti sa svakom novom hranom i namirnicom. Dijete će poželjeti okusiti što je to, a ona kroz neko vrijeme i početi jesti.

   U početku, normalno je i očekivano da će se dijete uglavnom samo igrati hranom ili je promatrati. Ponekad će možda i uhvatiti komadić te ga lagano lizati ili gnječiti. U počecima dohrane, dojenje ili adaptirano mlijeko još uvijek je ionako glavni način prehrane, stoga dok dijete u potpunosti ne prihvati prvo jedan, a s vremenom i u odgovarajućoj dobi više obroka, potrebno je nastaviti s mliječnim obrocima.
Koje su pozitivne strane BLW metode dohrane?
Ova metoda dohrane daje bebama mogućnost da samostalno istražuju hranu. Što znači da od samih početaka imaju mogućnost istraživanja različitih tekstura. Roditelji koji su isprobali ovu vrstu dohrane smatraju kako su njezine prednosti mnogobrojne i navode kako bebe nakon početnog čuđenja, pojedu sve što im se servira te ne odbijaju određene vrste hrane. Osim toga, na ovaj način pred djecu je servirana zdrava hrana prilagođena njihovoj dobi. Roditelji također vole istaknuti i uštedu na vremenu koje se inače izgubi na pripremu kašica.
Postoje li negativne strane BLW metode dohrane?
I najzagriženiji zagovornici ove metode ne mogu poreći dugotrajno čišćenje koje predstoji nakon djetetova (svakog) samostalna obroka. U početku dok dijete ne prihvati hranu kao nešto što se jede, a ne gnječi i baca, mnogo hrane tijekom svaka obroka se baca i završi na podu, pa i na zidu i drugim nepoželjnim mjestima.
Osim toga, pojedina djeca imaju problema sa žvakanjem hrane bogate željezom, posebice mesa. Stoga, tu je potreban oprez.
Kada se dijete hrani žlicom, roditelji lako kontroliraju količinu koju dijete pojede, kada se hrani samo, ponekad je teško procijeniti koju količinu zapravo pojede, a koliko je završilo na podu.
Što ako se beba počne gušiti?
Normalno se brinuti da bi se beba mogla zagrcnuti većim komadom hrane. Zagovornici ove metode smatraju kako zabrinutost nije potrebna te da je beba s mogućnošću samostalnog sjedenja sposobna prožvakati hranu. Također smatraju kako beba s obzirom na to da je "sama sebi vođa dohrane" samostalno odlučuje kada i koju količinu će staviti u usta, dakle, kada je sama spremna pa je rizik od gušenja minimalan. No, svakako, bebu i dijete nikad ne smijete ostaviti same za vrijeme hranjenja.
Da li je BLW metoda dohrane pogodna za sve bebe?
Većina roditelja čije su bebe bile isključivo dojene smatra kako je ova metoda dohrane samo prirodni produžetak procesa dojenja. Osim toga, ne postoji niti jedan razlog zašto djeca hranjena na bočicu ne bi jednako dobro prihvatila ovaj način dohrane.
Kada je potreban oprez?
Posavjetujete se s pedijatrom prije uvođenja ove metode ako:
- u obitelji imate alergije na hranu, bolesti probavnog sustava i/ili intoleranciju na hranu članova obitelji
- ako beba ima problema s dizanjem predmeta odnosno u ovom slučaju hrane i prenošenjem iste u usta
- ako je vaša beba rođena kao nedonošče
Ovu metodu dohrane podržava i preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), te odjel za zdravlje Europske unije. Adrijana Bakoš 

beba vođa dohrane

U BLW metodi hranjenja beba je vođa dohrane

<para>Igračka koju je dizajnirala hrvatska djevojčica Karla dobila je svoje mjesto u jednome od najpopularnijih serijala današnjice. Tvorci Uvoda u anatomiju angažirali su Karlino plišano jednooko čudovište na filmskom setu dječjeg odjela bolnice, a pomoć u uveseljavanju i brizi za male pacijente pružaju mu omiljeni filmski liječnici Justin Chambers (dr. Karev) i Jesse Williams (dr. Avery). Zanima li vas kako se Karlino jednooko čudovište snašlo na setu serije čije nastavke pogleda više od 10 milijuna ljudi, pogledajte 14. epizodu 12. sezone, emitiranu 17. ožujka 2016.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jednooko čudovište dio je limitirane kolekcije plišanih igračaka koje su dizajnirala djeca i na taj način se uključila u kampanju tvrtke IKEA Plišane igračke za obrazovanje, koja za cilj ima pružiti kvalitetno obrazovanje što većem broju djece koja žive u siromaštvu. Mališani diljem svijeta oslobodili su svoju kreativnost i nacrtali nevjerojatne likove iz mašte, a IKEA je proizvela plišance čijom prodajom pomaže djeci u Europi, Africi i Aziji da se obrazuju i steknu čvrsti temelj za bolju budućnost.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="1696e620-35ca-11eb-b346-0242ac13001a" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
IKEA Zaklada tako je tijekom trinaest godina kampanje Plišane igračke za obrazovanje donirala ukupno 88 milijuna eura za poboljšanje uvjeta obrazovanja djece. Naime, od 2003. IKEA Zaklada surađuje s organizacijama UNICEF i Save the Children kojima donira po jedan euro za svaku prodanu plišanu igračku za vrijeme kampanje. Pomoću donacija provode se projekti koji se bave osposobljavanjem učitelja, poboljšanjem mehanizama zaštite djece, pružanjem obrazovnih materijala i povećanjem broja djece koja pohađaju nastavu. Ove godine donacija je iznosila 11 milijuna eura, a u Hrvatskoj su kupci boljoj budućnosti za djecu doprinijeli sa 33.911 kupljenih igračaka.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Karlino plišano čudovište svoju je misiju pomaganja djeci ispunilo čak tri puta – novac od njegove prodaje omogućit će zakinutoj djeci bolje uvjete školovanja; svakodnevno uveseljava i krasi domove djece i potiče ih da razvijaju svoju maštu; a stečenu filmsku slavu koristit će kao ambasador dobre volje – šireći poruke o važnosti solidarnosti i obrazovanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Igračka koju je dizajnirala Karla iz Zagreba dobila ulogu u seriji Uvodu u anatomiju Plišane igračke za obrazovanje pomažu djeci diljem svijeta Igračka koju je dizajnirala hrvatska djevojčica Karla dobila je svoje mjesto u jednome od najpopularnijih serijala današnjice. Tvorci Uvoda u anatomiju angažirali su Karlino plišano jednooko čudovište na filmskom setu dječjeg odjela bolnice, a pomoć u uveseljavanju i brizi za male pacijente pružaju mu omiljeni filmski liječnici Justin Chambers (dr. Karev) i Jesse Williams (dr. Avery). Zanima li vas kako se Karlino jednooko čudovište snašlo na setu serije čije nastavke pogleda više od 10 milijuna ljudi, pogledajte 14. epizodu 12. sezone, emitiranu 17. ožujka 2016.
   
Jednooko čudovište dio je limitirane kolekcije plišanih igračaka koje su dizajnirala djeca i na taj način se uključila u kampanju tvrtke IKEA Plišane igračke za obrazovanje, koja za cilj ima pružiti kvalitetno obrazovanje što većem broju djece koja žive u siromaštvu. Mališani diljem svijeta oslobodili su svoju kreativnost i nacrtali nevjerojatne likove iz mašte, a IKEA je proizvela plišance čijom prodajom pomaže djeci u Europi, Africi i Aziji da se obrazuju i steknu čvrsti temelj za bolju budućnost.


   
   


   
IKEA Zaklada tako je tijekom trinaest godina kampanje Plišane igračke za obrazovanje donirala ukupno 88 milijuna eura za poboljšanje uvjeta obrazovanja djece. Naime, od 2003. IKEA Zaklada surađuje s organizacijama UNICEF i Save the Children kojima donira po jedan euro za svaku prodanu plišanu igračku za vrijeme kampanje. Pomoću donacija provode se projekti koji se bave osposobljavanjem učitelja, poboljšanjem mehanizama zaštite djece, pružanjem obrazovnih materijala i povećanjem broja djece koja pohađaju nastavu. Ove godine donacija je iznosila 11 milijuna eura, a u Hrvatskoj su kupci boljoj budućnosti za djecu doprinijeli sa 33.911 kupljenih igračaka.   
   
Karlino plišano čudovište svoju je misiju pomaganja djeci ispunilo čak tri puta – novac od njegove prodaje omogućit će zakinutoj djeci bolje uvjete školovanja; svakodnevno uveseljava i krasi domove djece i potiče ih da razvijaju svoju maštu; a stečenu filmsku slavu koristit će kao ambasador dobre volje – šireći poruke o važnosti solidarnosti i obrazovanja.
   
  Promo 

Igračka koju je dizajnirala Karla iz Zagreba dobila ulogu u seriji Uvodu u anatomiju

<para>Sva djeca doživljavaju strah i to se smatra normalnim dijelom djetetova razvoja.</para>
<para>Oko 6. mjeseca bebina života može se javiti strah od nepoznatih ljudi. Od 8. mjeseca na dalje javlja se strah od odvajanja ili separacijska anksioznost kada se beba drži mame ili tate i panično boji njihova odlaska. Oko 2. godine života neka djeca počnu se bojati životinja (najčešće buba, zmija i pasa) te oko 3. godine čudovišta, paukova, vještica. Oko 6. godine taj strah se proširuje i na "sumnjive" ljude, prirodne katastrofe, nasilje, provalnike, natprirodna bića (npr. duhove) te mraka iz kojeg vrebaju strašne prilike i spodobe. Ovi strahovi imaju veze i s činjenicom da se u dječjim glavicama često isprepliću mašta i realnost koju tek nakon 6. ili 7. godine djeca jasnije razlikuju.</para>
<para>Kada dijete osjeti strah, njegova reakcija je zamrzavanje tijela ili bijeg i skrivanje. Nadalje, dijete počinje glasno plakati, vidno je uznemireno, spušta glavicu i povija tijelo prema "unutra" kao da se povlači u sebe, ubrzano diše i povisuje ton glasa.</para>
<para>I odrasli se kod jakih naleta straha jednostavno paraliziraju ili pak postaju hiperaktivni da iz određene situacije pobjegnu. Prirođena reakcija ljudskom rodu u situacijama straha je "bori se ili bježi". Prestrašiti nas može neka vanjska prijetnja ili okolnost (npr. netko nas želi fizički ozlijediti), ali bojimo se, puno češće i nekih situacija koje su u našoj glavi i produkt naših misli (npr. hoće li se moje dijete priviknuti u vrtiću?). Znanost kaže da naš mozak ne prepoznaje razliku između "stvarne" i "umišljene" strašne situacije. On samo zna da se boji. Kad se prestrašimo, naše tijelo izbacuje adrenalin koji nam treba kako bi mogli pobjeći ili se boriti, povisuje nam se krvni tlak i tijelo šikne veliku količinu šećera kako bi imali energije snositi se sa nekom zastrašujućom situacijom i ponovno bili sigurni.</para>
<para>Isto se događa i djeci. Postaju fizički uzbuđena i uznemirena, odnosno psihički probuđena i emocionalna potreba iza straha zapravo je potreba za povratkom osjećaja 
 sigurnosti. Tu nastupaju roditelji koji upravo tako trebaju emociju straha tretirati. Kao potrebu vraćanja u stanje mira. To se postiže na tri načina:</para>
<para>1. Roditelj mora ostati smiren i ne smije reflektirati vlastiti strah prema djetetu jer će tu napetost dijete intuitivno osjetiti
2. Djetetu treba pružiti fizičku sigurnost - grliti ga, maziti, tješiti, ljubiti
3. Nježnim i ozbiljnim glasom roditelj djetetu treba pomoći da se psihički smiri</para>
<para> 
</para>
<heading2>Četiri najčešća straha u ranoj dječjoj dobi</heading2>
<para>
 
</para>
<heading4>
 1. Strah od nepoznatih situacija
</heading4>
<para>
Bilo da je riječ o odlasku doktoru, odlasku na dječji rođendan u neki nepoznat prostor ili na neku nepoznatu aktivnost, djeca se često boje nepoznatih situacija u kojima će biti s nepoznatim ljudima i imati iskustva koja nisu dio njihove rutine i svakodnevice. Djeca se nepoznatih situacija plaše čak i kada znaju da će roditelji biti s njima. U takvim situacijama roditelj treba unaprijed pripremiti dijete strpljivim opisom svega što će događati.
O ovom strahu govori slikovnica "Psić se boji odlaska doktoru". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice/">NARUDŽBE UZ POPUST</ulink>
 
</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 2. Strah od kritike i kazne
</heading4>
<para>
Neka djeca vrlo su napeta i osjećaju paniku zbog moguće buduće situacije u kojima ih se kritizira, proziva, grdi, viče na njih ili ih se kažnjava. Kad jednom prođu kroz takvo iskustvo, u njih se uvlače tjeskoba i strah te im se pri pomisli da bi mogli ponovno biti izloženi takvom iskustvu počnu javljati znakovi panike - znoje im se ručice, drhte, tijelo im se stisne, glavica spušta i povlače se u sebe. Zadatak roditelja je da umiri dijete i promijeni svoj pristup u odgoju.
O ovom strahu govori slikovnica "Slonicu je strah vikanja i kazne". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice/">NARUDŽBE UZ POPUST</ulink>
 
</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 3. Strah od odvajanja od roditelja ili separacijska anksioznost
</heading4>
<para>
Prvi znakovi ovog straha javljaju se već kod osmomjesečnih beba, a vrlo je čest kod male djece, posebno kod odlaska u vrtić ili jaslice, odlaska na dječje rođendane ili druge aktivnosti u kojima ne sudjeluju roditelji. Ovdje nije samo riječ o strahu, već o vrlo snažnoj tjeskobi, preosjetljivosti, burnim reakcijama, grčevitom stiskanju uz roditelja. Mogu se javiti i psihosomatski problemi (trbobolja, glavobolja), odbijanje suradnje, ekstremna zabrinutost za dobrobit roditelja, problemi sa spavanjem, napadaji panike i slično.
O ovom strahu govori slikovnica "Medvjedića je strah ostati u vrtiću". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice/">NARUDŽBE UZ POPUST</ulink>
 
</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 4. Strah od promjene u obiteljskom okruženju
</heading4>
<para>
Ovaj strah najizraženiji je kad u obitelj stiže braco ili seka, ali javlja se i kada primjerice, jedan od roditelja počinje raditi van mjesta prebivališta pa je odsutan, kada je netko u obitelji bolestan ili premine i sl. U pozadini ovog straha najjače je izražen strah od gubitka sigurnosti, jer djeci su roditelji i roditeljski dom baza za osjećaj sigurnosti. Kad se tu nešto promijeni, djeca se osjećaju kao da "gube tlo pod nogama". Javlja se panika, zbunjenost, razmišljanje o strašnim scenarijima koji bi se mogli dogoditi. Dijete može pokazivati znakove regresije (ponovno se ponaša kao beba), separacijske anksioznosti i ovisnost o roditeljskoj pažnji.
O ovom strahu govori slikovnica "Ovčicu je strah jer će dobiti brata". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice/">NARUDŽBE UZ POPUST</ulink>
 
</para>
<para> </para>

NOVO! Terapeutske slikovnice na temu dječjih strahova sa savjetima za roditelje Strah je jedna od najsnažnijih emocija koja se kontinuirano javlja tijekom cijeloga života, a djeca se s njome upoznaju od najranije dobi. Sva djeca doživljavaju strah i to se smatra normalnim dijelom djetetova razvoja.
Oko 6. mjeseca bebina života može se javiti strah od nepoznatih ljudi. Od 8. mjeseca na dalje javlja se strah od odvajanja ili separacijska anksioznost kada se beba drži mame ili tate i panično boji njihova odlaska. Oko 2. godine života neka djeca počnu se bojati životinja (najčešće buba, zmija i pasa) te oko 3. godine čudovišta, paukova, vještica. Oko 6. godine taj strah se proširuje i na "sumnjive" ljude, prirodne katastrofe, nasilje, provalnike, natprirodna bića (npr. duhove) te mraka iz kojeg vrebaju strašne prilike i spodobe. Ovi strahovi imaju veze i s činjenicom da se u dječjim glavicama često isprepliću mašta i realnost koju tek nakon 6. ili 7. godine djeca jasnije razlikuju.
Kada dijete osjeti strah, njegova reakcija je zamrzavanje tijela ili bijeg i skrivanje. Nadalje, dijete počinje glasno plakati, vidno je uznemireno, spušta glavicu i povija tijelo prema "unutra" kao da se povlači u sebe, ubrzano diše i povisuje ton glasa.
I odrasli se kod jakih naleta straha jednostavno paraliziraju ili pak postaju hiperaktivni da iz određene situacije pobjegnu. Prirođena reakcija ljudskom rodu u situacijama straha je "bori se ili bježi". Prestrašiti nas može neka vanjska prijetnja ili okolnost (npr. netko nas želi fizički ozlijediti), ali bojimo se, puno češće i nekih situacija koje su u našoj glavi i produkt naših misli (npr. hoće li se moje dijete priviknuti u vrtiću?). Znanost kaže da naš mozak ne prepoznaje razliku između "stvarne" i "umišljene" strašne situacije. On samo zna da se boji. Kad se prestrašimo, naše tijelo izbacuje adrenalin koji nam treba kako bi mogli pobjeći ili se boriti, povisuje nam se krvni tlak i tijelo šikne veliku količinu šećera kako bi imali energije snositi se sa nekom zastrašujućom situacijom i ponovno bili sigurni.
Isto se događa i djeci. Postaju fizički uzbuđena i uznemirena, odnosno psihički probuđena i emocionalna potreba iza straha zapravo je potreba za povratkom osjećaja 
   sigurnosti. Tu nastupaju roditelji koji upravo tako trebaju emociju straha tretirati. Kao potrebu vraćanja u stanje mira. To se postiže na tri načina:
1. Roditelj mora ostati smiren i ne smije reflektirati vlastiti strah prema djetetu jer će tu napetost dijete intuitivno osjetiti
2. Djetetu treba pružiti fizičku sigurnost - grliti ga, maziti, tješiti, ljubiti
3. Nježnim i ozbiljnim glasom roditelj djetetu treba pomoći da se psihički smiri
 

Četiri najčešća straha u ranoj dječjoj dobi

 


   1. Strah od nepoznatih situacija


Bilo da je riječ o odlasku doktoru, odlasku na dječji rođendan u neki nepoznat prostor ili na neku nepoznatu aktivnost, djeca se često boje nepoznatih situacija u kojima će biti s nepoznatim ljudima i imati iskustva koja nisu dio njihove rutine i svakodnevice. Djeca se nepoznatih situacija plaše čak i kada znaju da će roditelji biti s njima. U takvim situacijama roditelj treba unaprijed pripremiti dijete strpljivim opisom svega što će događati.
O ovom strahu govori slikovnica "Psić se boji odlaska doktoru". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

      NARUDŽBE UZ POPUST
   

 


   2. Strah od kritike i kazne


Neka djeca vrlo su napeta i osjećaju paniku zbog moguće buduće situacije u kojima ih se kritizira, proziva, grdi, viče na njih ili ih se kažnjava. Kad jednom prođu kroz takvo iskustvo, u njih se uvlače tjeskoba i strah te im se pri pomisli da bi mogli ponovno biti izloženi takvom iskustvu počnu javljati znakovi panike - znoje im se ručice, drhte, tijelo im se stisne, glavica spušta i povlače se u sebe. Zadatak roditelja je da umiri dijete i promijeni svoj pristup u odgoju.
O ovom strahu govori slikovnica "Slonicu je strah vikanja i kazne". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

      NARUDŽBE UZ POPUST
   

 


   3. Strah od odvajanja od roditelja ili separacijska anksioznost


Prvi znakovi ovog straha javljaju se već kod osmomjesečnih beba, a vrlo je čest kod male djece, posebno kod odlaska u vrtić ili jaslice, odlaska na dječje rođendane ili druge aktivnosti u kojima ne sudjeluju roditelji. Ovdje nije samo riječ o strahu, već o vrlo snažnoj tjeskobi, preosjetljivosti, burnim reakcijama, grčevitom stiskanju uz roditelja. Mogu se javiti i psihosomatski problemi (trbobolja, glavobolja), odbijanje suradnje, ekstremna zabrinutost za dobrobit roditelja, problemi sa spavanjem, napadaji panike i slično.
O ovom strahu govori slikovnica "Medvjedića je strah ostati u vrtiću". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

      NARUDŽBE UZ POPUST
   

 


   4. Strah od promjene u obiteljskom okruženju


Ovaj strah najizraženiji je kad u obitelj stiže braco ili seka, ali javlja se i kada primjerice, jedan od roditelja počinje raditi van mjesta prebivališta pa je odsutan, kada je netko u obitelji bolestan ili premine i sl. U pozadini ovog straha najjače je izražen strah od gubitka sigurnosti, jer djeci su roditelji i roditeljski dom baza za osjećaj sigurnosti. Kad se tu nešto promijeni, djeca se osjećaju kao da "gube tlo pod nogama". Javlja se panika, zbunjenost, razmišljanje o strašnim scenarijima koji bi se mogli dogoditi. Dijete može pokazivati znakove regresije (ponovno se ponaša kao beba), separacijske anksioznosti i ovisnost o roditeljskoj pažnji.
O ovom strahu govori slikovnica "Ovčicu je strah jer će dobiti brata". Sastoji se od jednostavne priče u kojoj će djeca prepoznati vlastite osjećaje straha te savjeta za roditelje.

      NARUDŽBE UZ POPUST
   

  Klinfo.hr 

strah_prednarudzbe_PR_2

NOVO! Terapeutske slikovnice na temu dječjih strahova sa savjetima za roditelje

<para>Prvi simptomi koji roditelji primijete kod svoje autistične djece je da ne govore. Kada ostala djeca kao bebe počinju gugutati, izgovarati prve riječi, autistična djeca ne govore.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poremećaji iz autističnog spektra (PAS) je spektar neurorazvojnih poremećaja, a osnovne značajke su teškoće socijalne komunikacije. Prvi simptomi se javljaju od najranije dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Morate pratiti svoje dijete i vidjeti ako ono ne odstupa u više razvojnih područja, pričekajte. Tako će vam savjetovati i liječnik.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Morate reagirati ako vaše dijete nema reakciju na neuzvraćanje smiješka, izostaje mu socijalni smiješak u dobi od 6 mjeseci, ima slabi kontakt očima, ne odaziva se na ime, ne reagira na zvukove ili govor drugih ljudi, odsustvo geste pokazivanja i drugih gesti, ne brblja s 12 mjeseci, ne dijeli interes s drugima, ne izgovara prve riječi do 16 mjeseci, ne spaja riječi do 24. mjeseca, nema repetitivni, odnosno ponavljajući pokret tijela (vrtnja, ljuljanje samih sebe, mahanje rukama), te ne ponavlja radnje s predmetima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Primijetit ćete da se autistična djeca ne znaju igrati poput druge djece, za njih igra nema svrhu. Ponekad su osjetljivi ili neosjetljivi na zvukove, neka su djeca previše pasivna, dok su druga hiperaktivna, rijetko imitiraju ljude oko sebe, ne prilagođavaju se na promjenu rutine, a ako pričaju prisutne su eholalije, tj. neposredno ponavljanje iskaza drugih ili odgođeno ponavljanje fraza,…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste primijetili simptome kod svoje djece u dogovoru s liječnikom započnite terapiju što prije. Započeta što ranije, provođena kontinuirano i intenzivno, može odigrati presudnu ulogu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Od temeljne je važnosti da roditelj i osoba kojoj se roditelj obratio, detaljno promotre dijete te se, ako postoje neki znakovi sumnje, obrate stručnoj osobi kako bi dijete dobilo pravovaljanu i pravovremenu dijagnozu, a samim time na vrijeme bilo uključeno u potrebne terapijske postupke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao roditelj možda će vas mučiti nedoumica kojim intenzitetom i koju vrstu terapije primjenjivati kod svog djeteta. Kroz terapiju cilj joj je podučiti dijete novim vještinama, odnosno unaprijediti komunikacijski, jezično-govorni, socijalni, motorički i funkcionalni životni razvoj, održati već stečene vještine, generalizirati naučeno te ukloniti nepoželjne oblike ponašanja poput samo-stimulacije, nepažnje, agresije i auto-agresije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako sumnjate da vaše dijete ima simptome autizma obratite se liječniku. Nemojte čekati i započnite s terapijom što prije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/autizam-kod-djece/">Savjetnica.com</ulink>
</para>

Autizam kod djece Morate pratiti svoje dijete i vidjeti ako ono ne odstupa u više razvojnih područja Prvi simptomi koji roditelji primijete kod svoje autistične djece je da ne govore. Kada ostala djeca kao bebe počinju gugutati, izgovarati prve riječi, autistična djeca ne govore.
   
   Poremećaji iz autističnog spektra (PAS) je spektar neurorazvojnih poremećaja, a osnovne značajke su teškoće socijalne komunikacije. Prvi simptomi se javljaju od najranije dobi.
   
Morate pratiti svoje dijete i vidjeti ako ono ne odstupa u više razvojnih područja, pričekajte. Tako će vam savjetovati i liječnik.
   
Morate reagirati ako vaše dijete nema reakciju na neuzvraćanje smiješka, izostaje mu socijalni smiješak u dobi od 6 mjeseci, ima slabi kontakt očima, ne odaziva se na ime, ne reagira na zvukove ili govor drugih ljudi, odsustvo geste pokazivanja i drugih gesti, ne brblja s 12 mjeseci, ne dijeli interes s drugima, ne izgovara prve riječi do 16 mjeseci, ne spaja riječi do 24. mjeseca, nema repetitivni, odnosno ponavljajući pokret tijela (vrtnja, ljuljanje samih sebe, mahanje rukama), te ne ponavlja radnje s predmetima.
   
Primijetit ćete da se autistična djeca ne znaju igrati poput druge djece, za njih igra nema svrhu. Ponekad su osjetljivi ili neosjetljivi na zvukove, neka su djeca previše pasivna, dok su druga hiperaktivna, rijetko imitiraju ljude oko sebe, ne prilagođavaju se na promjenu rutine, a ako pričaju prisutne su eholalije, tj. neposredno ponavljanje iskaza drugih ili odgođeno ponavljanje fraza,…
   
Ako ste primijetili simptome kod svoje djece u dogovoru s liječnikom započnite terapiju što prije. Započeta što ranije, provođena kontinuirano i intenzivno, može odigrati presudnu ulogu.
   
Od temeljne je važnosti da roditelj i osoba kojoj se roditelj obratio, detaljno promotre dijete te se, ako postoje neki znakovi sumnje, obrate stručnoj osobi kako bi dijete dobilo pravovaljanu i pravovremenu dijagnozu, a samim time na vrijeme bilo uključeno u potrebne terapijske postupke.
   
Kao roditelj možda će vas mučiti nedoumica kojim intenzitetom i koju vrstu terapije primjenjivati kod svog djeteta. Kroz terapiju cilj joj je podučiti dijete novim vještinama, odnosno unaprijediti komunikacijski, jezično-govorni, socijalni, motorički i funkcionalni životni razvoj, održati već stečene vještine, generalizirati naučeno te ukloniti nepoželjne oblike ponašanja poput samo-stimulacije, nepažnje, agresije i auto-agresije.
   
Ako sumnjate da vaše dijete ima simptome autizma obratite se liječniku. Nemojte čekati i započnite s terapijom što prije.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
 Žena.hr 

Autizam kod djece

<para> Inkubacijski period, odnosno period u kojem je osoba zarazna traje od 12 sati do 7 dana. Mogućnost zaraze najvjerojatnija je u prvih nekoliko dana. Važno je znati da sam osip koji nastaje kao posljedica bolesti nije izvor zaraze. Kao i kod ostalih zaraznih bolesti, simptome je potrebno prepoznati na vrijeme, shvatiti ih ozbiljno i potražiti liječničku pomoć te započeti s liječenjem.</para>
<para>Kao i većina drugih zaraznih bolesti, najviše se širi među djecom koja se nalaze u većim skupinama, dakle u vrtićima, školama, dječjim igralištima. Do zaraze dolazi nakon kontakta s bakterijom grupe A hemolitičkog Streptokoka. Statistički gledano, najčešće pogođena je dobna skupina djece od 5 - 10 godina, no mogu se zaraziti i odrasli koji nisu stekli imunitet. Djeca mlađa od dvije godine nešto rjeđe obolijevaju, posebno ona dojena, jer njihov organizam još uvijek sadrži antitijela dobivena putem majčina mlijeka. No, svakako mogućnost zaraze ni kod mlađe djece nije isključena.</para>
<heading2>
 Simptomi
</heading2>
<para>Simptomi šarlaha uključuju visoku tjelesnu temperaturu (39 - 40 C), natečeno, crveno i bolno grlo, osip koji se najčešće širi po leđima, trbuhu i vratu, natečen crveni jezik koji nalikuje na jagodu (crveno s malenim bijelim točkicama). Osim toga, vjerojatna je i glavobolja, mučnina, povraćanje i osjećaj slabosti i bolova u tijelu.</para>
<heading2>
 Liječenje
</heading2>
<para>Liječi se antibiotikom u trajanju od 10 dana. Bolest koja je prije 100-tinjak godina bila iznimno opasna i izazivala smrtne slučajeve, danas se uspješno liječi. Kao komplikacije šarlaha najčešće su bolesti bubrega, upala pluća i reumatska groznica odnosno upala zglobova i srca koja nastaje kao posljedica upravo Streptokokne infekcije. Komplikacije s reumatskom groznicom uobičajeno nastaju 2 do 3 tjedna nakon početka infekcije, a najpodložnija su joj djeca u dobi 6 do 15 godina. Komplikacije odnosno bolest bubrega može započeti 1 do 2 tjedna nakon početka infekcije grla ili 3 do 6 tjedana nakon osipa na koži i uglavnom izaziva više komplikacija kod odraslih nego kod djece.</para>
<para>Ako se na vrijeme započne s liječenjem antibioticima, potpuni oporavak i povlačenje osipa očekuje se za nekoliko tjedana. Smrtnost uzrokovana komplikacijama je manja od 1%, dok ona ne liječena na vrijeme ili uopće se kreće između 15 - 20%.</para>
<para>Smatra se da osoba više nije zarazna ako nakon primitka antibiotika nema povišenu temperaturu više od 24 sata.</para>
<heading2>
 Prevencija
</heading2>
<para>Najbolji način prevencije je redovita higijena i pranje ruku. Bolest se kao i ostale slične bakterijske zaraze najviše širi u prostorima gdje je veći broj djece, direktnim kontaktom. Dakle, bilo bi poželjno izbjegavati zajedničko korištenje sanitarnih prostora, ručnika i slično. Cjepivo koje bi u potpunosti spriječilo pojavu šarlaha ne postoji.</para>

Šarlah: zarazna bolest čije je liječenje potrebno započeti na vrijeme Šarlah je zarazna bolest koja nastaje nakon infekcije uzrokovane bakterijom Streptokoka, a rezultira osipom i visokom temperaturom.  Inkubacijski period, odnosno period u kojem je osoba zarazna traje od 12 sati do 7 dana. Mogućnost zaraze najvjerojatnija je u prvih nekoliko dana. Važno je znati da sam osip koji nastaje kao posljedica bolesti nije izvor zaraze. Kao i kod ostalih zaraznih bolesti, simptome je potrebno prepoznati na vrijeme, shvatiti ih ozbiljno i potražiti liječničku pomoć te započeti s liječenjem.
Kao i većina drugih zaraznih bolesti, najviše se širi među djecom koja se nalaze u većim skupinama, dakle u vrtićima, školama, dječjim igralištima. Do zaraze dolazi nakon kontakta s bakterijom grupe A hemolitičkog Streptokoka. Statistički gledano, najčešće pogođena je dobna skupina djece od 5 - 10 godina, no mogu se zaraziti i odrasli koji nisu stekli imunitet. Djeca mlađa od dvije godine nešto rjeđe obolijevaju, posebno ona dojena, jer njihov organizam još uvijek sadrži antitijela dobivena putem majčina mlijeka. No, svakako mogućnost zaraze ni kod mlađe djece nije isključena.

   Simptomi

Simptomi šarlaha uključuju visoku tjelesnu temperaturu (39 - 40 C), natečeno, crveno i bolno grlo, osip koji se najčešće širi po leđima, trbuhu i vratu, natečen crveni jezik koji nalikuje na jagodu (crveno s malenim bijelim točkicama). Osim toga, vjerojatna je i glavobolja, mučnina, povraćanje i osjećaj slabosti i bolova u tijelu.

   Liječenje

Liječi se antibiotikom u trajanju od 10 dana. Bolest koja je prije 100-tinjak godina bila iznimno opasna i izazivala smrtne slučajeve, danas se uspješno liječi. Kao komplikacije šarlaha najčešće su bolesti bubrega, upala pluća i reumatska groznica odnosno upala zglobova i srca koja nastaje kao posljedica upravo Streptokokne infekcije. Komplikacije s reumatskom groznicom uobičajeno nastaju 2 do 3 tjedna nakon početka infekcije, a najpodložnija su joj djeca u dobi 6 do 15 godina. Komplikacije odnosno bolest bubrega može započeti 1 do 2 tjedna nakon početka infekcije grla ili 3 do 6 tjedana nakon osipa na koži i uglavnom izaziva više komplikacija kod odraslih nego kod djece.
Ako se na vrijeme započne s liječenjem antibioticima, potpuni oporavak i povlačenje osipa očekuje se za nekoliko tjedana. Smrtnost uzrokovana komplikacijama je manja od 1%, dok ona ne liječena na vrijeme ili uopće se kreće između 15 - 20%.
Smatra se da osoba više nije zarazna ako nakon primitka antibiotika nema povišenu temperaturu više od 24 sata.

   Prevencija

Najbolji način prevencije je redovita higijena i pranje ruku. Bolest se kao i ostale slične bakterijske zaraze najviše širi u prostorima gdje je veći broj djece, direktnim kontaktom. Dakle, bilo bi poželjno izbjegavati zajedničko korištenje sanitarnih prostora, ručnika i slično. Cjepivo koje bi u potpunosti spriječilo pojavu šarlaha ne postoji. Adrijana Bakoš 

šarlah_liječenje

Šarlah: zarazna bolest čije je liječenje potrebno započeti na vrijeme

<para>Djeca u maleni kreativci. Za njih sve se može pretvoriti u igračku, a ništa ne potiče dječju maštu i razvija finu motoriku kao masa za modeliranje. Mase za modeliranje, odnosno plastelin, mogu biti prilično skupi, no vi je sami možete brzo, jednostavno i jeftino napraviti od sastojaka koje vjerojatno imate kod kuće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovako napravljeno tijesto za igru, ovisno o receptu, može se kuhati ili ne mora, a može biti čak i jestivo. Čuva se u pravilu u pokrivenoj plastičnoj posudi ili dobro zatvorenoj plastičnoj vrećici. Napravljeni se oblici mogu osušiti, naknadno bojati, lakirati...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © rosinka79 - fotolia</para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Obojena masa za modeliranje</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="039bbaaa-35ca-11eb-89fa-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Materijali
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica vode<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 žlica biljnog ulja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1/2 šalice soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 žlica vinske kiseline (za poboljšanu elastičnost te da dulje traje)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
boja za hranu (po mogućnosti intenzivnija gel boja)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
po želji - nekoliko kapi glicerina (dodaje više sjaja)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pomiješajte vodu, ulje, sol, vinsku kiselinu i boju u posudi i zagrijte na štednjaku. Maknite s topline i dodajte brašno. Promiješajte, a onda mijesite dok ne postane glatko. Zbog vinske kiseline ovo će tijesto stajati 6 mjeseci ili duže i biti dosta elastičnije. Nakon igre tijesto spremite u hermetičku posudu ili izvakumirajte u vrećici.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Ukusna masa za modeliranje od kikiriki-maslaca</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="320cd0a4-35ca-11eb-90ad-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Materijali
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2 šalice maslaca od kikirikija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6 žlica meda<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
mlijeko u prahu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
kakao<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Spojite sve sastojke u posudi, dodajući dovoljno mlijeka u prahu ili mlijeka u prahu u kombinaciji s brašnom dok ne postignete konzistenciju tijesta za kruh. Oblikujte u željene oblike i onda ih s užitkom pojedite!</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Nekuhana masa za modeliranje</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="5aef3fa2-35ca-11eb-9230-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Materijali
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica hladne vode<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2 žličice biljnog ulja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tempera boje ili boja za hranu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3 šalice brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2 žlice kukuruznog škroba (gustina)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U posudi pomiješajte vodu, sol, ulje i dovoljno tempera boje ili boje za hranu kako bi boja bila intenzivna. Postupno dodajte brašno i kukuruzni škrob dok smjesa ne dosegne konzistenciju tijesta za kruh. Tada je tijesto spremno za igru. Čuvajte pokriveno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Masa od zobenih pahuljica</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="81c9fb4e-35ca-11eb-afd6-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Materijali
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica vode<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2 šalice sitno mljevenih zobenih pahuljica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U posudi spojite sve sastojke, dobro izmiješajte i mijesite dok se ne pretvore u glatku masu za modeliranje. Ovu masu čuvajte u hladnjaku.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Masa za modeliranje od soli</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a9ea29e6-35ca-11eb-a1bb-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Materijali
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1 šalica vode<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1/2 šalice brašna te još malo brašna za umijesiti masu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U loncu pomiješajte sol, vodu i brašno i kuhajte na srednjoj toplini. Maknite sa štednjaka kada smjesa postane gusta i gumenasta. Kako se smjesa hladi mijesite je s još brašna dok ne postane masa od koje se može modelirati.</para>
</section>

Sami klincima napravite šarenu masu za modeliranje Možete je napraviti već za par minuta i potrošiti samo par kuna Djeca u maleni kreativci. Za njih sve se može pretvoriti u igračku, a ništa ne potiče dječju maštu i razvija finu motoriku kao masa za modeliranje. Mase za modeliranje, odnosno plastelin, mogu biti prilično skupi, no vi je sami možete brzo, jednostavno i jeftino napraviti od sastojaka koje vjerojatno imate kod kuće.
   
Ovako napravljeno tijesto za igru, ovisno o receptu, može se kuhati ili ne mora, a može biti čak i jestivo. Čuva se u pravilu u pokrivenoj plastičnoj posudi ili dobro zatvorenoj plastičnoj vrećici. Napravljeni se oblici mogu osušiti, naknadno bojati, lakirati...
 

Foto: © rosinka79 - fotolia


   Obojena masa za modeliranje
   
   
      
      
      
      Materijali
      
      
1 šalica vode
1 žlica biljnog ulja
1/2 šalice soli
1 žlica vinske kiseline (za poboljšanu elastičnost te da dulje traje)
boja za hranu (po mogućnosti intenzivnija gel boja)
1 šalica brašna
po želji - nekoliko kapi glicerina (dodaje više sjaja)
      
Pomiješajte vodu, ulje, sol, vinsku kiselinu i boju u posudi i zagrijte na štednjaku. Maknite s topline i dodajte brašno. Promiješajte, a onda mijesite dok ne postane glatko. Zbog vinske kiseline ovo će tijesto stajati 6 mjeseci ili duže i biti dosta elastičnije. Nakon igre tijesto spremite u hermetičku posudu ili izvakumirajte u vrećici.



   Ukusna masa za modeliranje od kikiriki-maslaca
   
   
      
      
      
      Materijali
      
2 šalice maslaca od kikirikija
6 žlica meda
mlijeko u prahu
kakao
      
Spojite sve sastojke u posudi, dodajući dovoljno mlijeka u prahu ili mlijeka u prahu u kombinaciji s brašnom dok ne postignete konzistenciju tijesta za kruh. Oblikujte u željene oblike i onda ih s užitkom pojedite!



   Nekuhana masa za modeliranje
   
   
      
      
      
      Materijali
      
1 šalica hladne vode
1 šalica soli
2 žličice biljnog ulja
Tempera boje ili boja za hranu
3 šalice brašna
2 žlice kukuruznog škroba (gustina)
      
U posudi pomiješajte vodu, sol, ulje i dovoljno tempera boje ili boje za hranu kako bi boja bila intenzivna. Postupno dodajte brašno i kukuruzni škrob dok smjesa ne dosegne konzistenciju tijesta za kruh. Tada je tijesto spremno za igru. Čuvajte pokriveno.
      
 



   Masa od zobenih pahuljica
   
   
      
      
      
      Materijali
      
1 šalica brašna
1 šalica vode
2 šalice sitno mljevenih zobenih pahuljica
      
U posudi spojite sve sastojke, dobro izmiješajte i mijesite dok se ne pretvore u glatku masu za modeliranje. Ovu masu čuvajte u hladnjaku.



   Masa za modeliranje od soli
   
   
      
      
      
      Materijali
      
1 šalica soli
1 šalica vode
1/2 šalice brašna te još malo brašna za umijesiti masu
      
U loncu pomiješajte sol, vodu i brašno i kuhajte na srednjoj toplini. Maknite sa štednjaka kada smjesa postane gusta i gumenasta. Kako se smjesa hladi mijesite je s još brašna dok ne postane masa od koje se može modelirati.
 M.N. 

Sami klincima napravite šarenu masu za modeliranje

Prev-next članak

<para>U Hrvatskoj više od 1500 djevojčica i dječaka živi u institucijama, čekajući priliku za odrastanje u obitelji. Kako bi što većem broju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi pomogli osigurati kvalitetnu udomiteljsku skrb i priliku za ispunjeno i sretno djetinjstvo, svjetski poznata tvrtka Electrolux i UNICEF udružit će snage u humanitarnoj akciji, predstavljenoj danas u Poppy Showroomu u Zagrebu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Electrolux će prodajom usisavača i malih kućanskih uređaja prikupljati sredstva kako bi se djeci koja borave u domovima pronašli udomitelji i osiguralo ono što im je najpotrebnije – život u  obiteljskom okružju. Donacija će se kroz UNICEF-ov program „Svako dijete treba obitelj“ ulagati u podršku udomiteljskim obiteljima, edukaciju i opremu za udomitelje, povećanje broja kvalitetnih udomiteljskih obitelji i razvoj udomiteljstva. Akciju je podržala i ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis> „Drago mi je što mi se pružila prilika podržati ovu lijepu suradnju za dobrobit djece. Koliko god se mi trudili, svi mališani koji žive u domovima nemaju priliku doživjeti puni osjećaj pripadnosti i prisnosti koju pruža obitelj. Zadaća cijelog društva je omogućiti svakom djetetu odgovarajuću skrb te sretno djetinjstvo. Suradnja Electroluxa i UNICEF-a pravi je primjer konkretne pomoći te se nadam da će mnoge druge tvrtke i pojedinci slijediti ovaj primjer i pomoći koliko je to u njihovoj moći.</emphasis>“ – izjavila je Bernardica Juretić, ministrica socijalne politike i mladih.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c5588fe2-35cf-11eb-967b-0242ac130048" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Saša Lozar, Mladenka Ravenski, Valentina Otmačić, Bernardica Juretić, Ivan Radnić i Ines Strenja Linić</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis> „Od srca hvala Electroluxu što je prepoznao važnost obiteljske skrbi za svako dijete. U uskoj suradnji s Ministarstvom socijalne politike i mladih, UNICEF kontinuirano ulaže u promicanje, razvoj i unaprjeđenje kvalitete udomiteljstva, a posebno nas veseli što sada imamo i novog partnera u tom važnom poslu.“</emphasis> – poručila je Valentina Otmačić, predstojnica ureda UNICEF-a za Hrvatsku<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>„Želim naglasiti kako nam je izrazito drago što možemo pomoći djeci kojoj je pomoć najpotrebnija. Nadam se da će što veći broj ljudi kupnjom Electrolux kućanskih aparata podržati akciju i pomoći djeci da pronađu svoju novu obitelj.“</emphasis> – dodao je Ivan Radnić, voditelj prodaje malih kućanskih aparata Electrolux.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Predstavljanju je prisustvovala i saborska zastupnica Ines Strenja Linić, koja je izjavila kako je ovaj događaj važan na osobnoj razini jer je i sama udomiteljica djevojčice te zna sve probleme s kojima se susreću udomiteljske obitelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Događanju su prisustvovali i predstavnici Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece, koji je jedan od partnera UNICEF-a te okuplja udruge udomitelja diljem Hrvatske s ciljem ostvarivanja kvalitetnog udomiteljstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

UNICEF i Electrolux pomažu udomiteljskim obiteljima Predstavljena humanitarna akcija "Male stvari čine obitelj sretnom. Imati obitelj je velika stvar" U Hrvatskoj više od 1500 djevojčica i dječaka živi u institucijama, čekajući priliku za odrastanje u obitelji. Kako bi što većem broju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi pomogli osigurati kvalitetnu udomiteljsku skrb i priliku za ispunjeno i sretno djetinjstvo, svjetski poznata tvrtka Electrolux i UNICEF udružit će snage u humanitarnoj akciji, predstavljenoj danas u Poppy Showroomu u Zagrebu.
   
Electrolux će prodajom usisavača i malih kućanskih uređaja prikupljati sredstva kako bi se djeci koja borave u domovima pronašli udomitelji i osiguralo ono što im je najpotrebnije – život u  obiteljskom okružju. Donacija će se kroz UNICEF-ov program „Svako dijete treba obitelj“ ulagati u podršku udomiteljskim obiteljima, edukaciju i opremu za udomitelje, povećanje broja kvalitetnih udomiteljskih obitelji i razvoj udomiteljstva. Akciju je podržala i ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić.  
   
    „Drago mi je što mi se pružila prilika podržati ovu lijepu suradnju za dobrobit djece. Koliko god se mi trudili, svi mališani koji žive u domovima nemaju priliku doživjeti puni osjećaj pripadnosti i prisnosti koju pruža obitelj. Zadaća cijelog društva je omogućiti svakom djetetu odgovarajuću skrb te sretno djetinjstvo. Suradnja Electroluxa i UNICEF-a pravi je primjer konkretne pomoći te se nadam da će mnoge druge tvrtke i pojedinci slijediti ovaj primjer i pomoći koliko je to u njihovoj moći.“ – izjavila je Bernardica Juretić, ministrica socijalne politike i mladih.

   
   
   
Saša Lozar, Mladenka Ravenski, Valentina Otmačić, Bernardica Juretić, Ivan Radnić i Ines Strenja Linić

   
    „Od srca hvala Electroluxu što je prepoznao važnost obiteljske skrbi za svako dijete. U uskoj suradnji s Ministarstvom socijalne politike i mladih, UNICEF kontinuirano ulaže u promicanje, razvoj i unaprjeđenje kvalitete udomiteljstva, a posebno nas veseli što sada imamo i novog partnera u tom važnom poslu.“ – poručila je Valentina Otmačić, predstojnica ureda UNICEF-a za Hrvatsku
   
   „Želim naglasiti kako nam je izrazito drago što možemo pomoći djeci kojoj je pomoć najpotrebnija. Nadam se da će što veći broj ljudi kupnjom Electrolux kućanskih aparata podržati akciju i pomoći djeci da pronađu svoju novu obitelj.“ – dodao je Ivan Radnić, voditelj prodaje malih kućanskih aparata Electrolux.
   
Predstavljanju je prisustvovala i saborska zastupnica Ines Strenja Linić, koja je izjavila kako je ovaj događaj važan na osobnoj razini jer je i sama udomiteljica djevojčice te zna sve probleme s kojima se susreću udomiteljske obitelji.
   
Događanju su prisustvovali i predstavnici Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece, koji je jedan od partnera UNICEF-a te okuplja udruge udomitelja diljem Hrvatske s ciljem ostvarivanja kvalitetnog udomiteljstva.
  Promo 

UNICEF i Electrolux pomažu udomiteljskim obiteljima

<para>Kada vidite svoje malo zlato kako se voli grliti, ljubiti, maziti, uživa u zabavi, trčanju, igri, svojim dječjim maštarijama, vidite najbolje dijete na svijetu, sve dok se ne počne ponašati agresivno prema svojoj mlađoj ili starijoj braći i sestrama, prijateljima, članovima obitelji pa i vama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Udara, vrišti, negoduje, plače, baca igračke, grize… U sekundi se mali anđeo pretvara u pravoga malog nasilnika ili malu nasilnicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razvojni proces
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nasilni obrasci ponašanja najčešće se javljaju između druge i četvrte godine života i kod mnoge su djece dio normalnoga razvojnog procesa. Nije neobično da djeca oduzmu igračku drugom djetetu, udare ga, vrište i deru se do iznemoglosti, grizu. Razlozi zbog čega dijete ima ispade bijesa može biti strah. Primjerice, osjeća se ugroženo od drugog djeteta, odnosno osjeća da nema izlaza, da je stjerano u kut, a to je jedna od obrambenih reakcija. To se može nazvati instinktivnom reakcijom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, ispadi bijesa kod djece jedan su od način iskazivanja frustracije. Naime, dijete u dobi između druge i četvrte godine uči nove stvari svaki dan, od komunikacije punim rečenicama do vještine koje mora savladati, kao što su držanje olovke, rezanje škaricama, razumijevanje kompleksnosti igra i pravila, izražavanja želja, poslušnosti…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako je svaka ta vještina novi izazov koji za dijete u toj fazi razvoja nije nimalo jednostavan zadatak, može doći do ispoljavanja frustracije. Dijete se u tim trenutcima zbog svega može osjećati zanemareno (makar to najčešće nije tako), te zna da neće biti po njegovom, što je uzrok još dodatne „tragedije“ u njegovom malom životu, u kojem ono živi za svaki trenutak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pravilno reagiranje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nerijetko i odrasli ljudi, koji su umorni i gladni, mogu biti vrlo neugodni i nervozni, pa nije ni čudno da dijete koje je umorno i gladno ima ispade bijesa. Ono što je svakako dobra vijest jest da djeca s vremenom prerastu takve obrasce ponašanja, pa umjesto šaka, vrištanja i negodovanja, otkriju drukčije načine rješavanja problema, a to je dogovor i prilagođavanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, dotad je na roditeljima i drugim osobama koje su uključene u odgoj djece da se na pravilan način nose s ispadima bijesa. Ključ po kojem roditelji i odgajatelji trebaju raditi s djetetom jest da mu daju do znanja kako razgovorom može na lakši način postići željeni cilj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Mjere discipline
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najbolja je trenutačna reakcija odraslih kada se dogodi ispad bijesa, odnosno čim se on dogodi. Umjesto da dopustite da dijete i dalje ispoljava bijes, treba ga maknuti iz trenutačne situacije, na kratak „time-out“ od nekoliko minuta. Važno je da dijete svoje ponašanje poveže s posljedicama koje slijede, tako da će vrlo brzo shvatiti da će njegovo ponašanje imati posljedice i da će na kraju biti, barem na kratko, isključeno iz igre i propustiti zabavu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U postupcima discipliniranja treba biti odlučan i dosljedan, treba biti ozbiljan, ali bez povišenja glasa. Djetetu treba dati do znanja ozbiljnim glasom i stavom da se takvo ponašanje neće tolerirati, ali i objasniti zbog čega. Svaki puta reagirajte na jednaki način. Objasnite da udaranje, ugrizi i ispadi bijesa nisu nešto što se smije raditi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Postupak ima posljedicu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ponašanje vašeg djeteta nanese bol, ozlijedi nekog ili načini neku štetu, primjerice potrga igračku, svakako ste vi ti koji trebate reagirati na način da djetetu trebate ukazati da je nanijelo bol ili štetu. Ne samo da se dijete treba ispričati toj osobi, bilo odrasla, bilo dijete, nego treba i shvatiti razmjere štete koje je načinilo, te pomoći u popravljanju štete, primjerice slaganju ili lijepljenju igračke. Djetetu treba pokazati da za njegove radnje postoji i posljedica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Svako dijete je drukčije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neka djeca imaju više problema s agresijom nego druga. To svakako može imati veze sa spolom, primjerice muškom djecom, svakako ovisi o urođenom temperamentu svakog djeteta, genetici, naučenim obrascima ponašanja u obitelji, utjecaju medija te naravno o samoj sposobnosti samodiscipline koju neka djeca posjeduju u većoj, a neka u manjoj mjeri. Ako mislite da ne možete sami riješiti agresivnost djeteta, te da su uzroci možda dublji i ozbiljniji, svakako potražite pomoć stručnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: ©highwaystarz- fotolia</para>

Kako reagirati i spriječiti bijes kod vrtićke djece? Vrištanje, udaranje, ljutnja, ugrizi jesu više-manje normaln reakcije trogodišnjaka koji tek uči razne vještine… Kada vidite svoje malo zlato kako se voli grliti, ljubiti, maziti, uživa u zabavi, trčanju, igri, svojim dječjim maštarijama, vidite najbolje dijete na svijetu, sve dok se ne počne ponašati agresivno prema svojoj mlađoj ili starijoj braći i sestrama, prijateljima, članovima obitelji pa i vama.
Udara, vrišti, negoduje, plače, baca igračke, grize… U sekundi se mali anđeo pretvara u pravoga malog nasilnika ili malu nasilnicu.
   
   Razvojni proces
   
   
Nasilni obrasci ponašanja najčešće se javljaju između druge i četvrte godine života i kod mnoge su djece dio normalnoga razvojnog procesa. Nije neobično da djeca oduzmu igračku drugom djetetu, udare ga, vrište i deru se do iznemoglosti, grizu. Razlozi zbog čega dijete ima ispade bijesa može biti strah. Primjerice, osjeća se ugroženo od drugog djeteta, odnosno osjeća da nema izlaza, da je stjerano u kut, a to je jedna od obrambenih reakcija. To se može nazvati instinktivnom reakcijom.
   
Također, ispadi bijesa kod djece jedan su od način iskazivanja frustracije. Naime, dijete u dobi između druge i četvrte godine uči nove stvari svaki dan, od komunikacije punim rečenicama do vještine koje mora savladati, kao što su držanje olovke, rezanje škaricama, razumijevanje kompleksnosti igra i pravila, izražavanja želja, poslušnosti…
   
Kako je svaka ta vještina novi izazov koji za dijete u toj fazi razvoja nije nimalo jednostavan zadatak, može doći do ispoljavanja frustracije. Dijete se u tim trenutcima zbog svega može osjećati zanemareno (makar to najčešće nije tako), te zna da neće biti po njegovom, što je uzrok još dodatne „tragedije“ u njegovom malom životu, u kojem ono živi za svaki trenutak.
   
   Pravilno reagiranje
   
   
Nerijetko i odrasli ljudi, koji su umorni i gladni, mogu biti vrlo neugodni i nervozni, pa nije ni čudno da dijete koje je umorno i gladno ima ispade bijesa. Ono što je svakako dobra vijest jest da djeca s vremenom prerastu takve obrasce ponašanja, pa umjesto šaka, vrištanja i negodovanja, otkriju drukčije načine rješavanja problema, a to je dogovor i prilagođavanje.
   
No, dotad je na roditeljima i drugim osobama koje su uključene u odgoj djece da se na pravilan način nose s ispadima bijesa. Ključ po kojem roditelji i odgajatelji trebaju raditi s djetetom jest da mu daju do znanja kako razgovorom može na lakši način postići željeni cilj.
   
   Mjere discipline
   
   
Najbolja je trenutačna reakcija odraslih kada se dogodi ispad bijesa, odnosno čim se on dogodi. Umjesto da dopustite da dijete i dalje ispoljava bijes, treba ga maknuti iz trenutačne situacije, na kratak „time-out“ od nekoliko minuta. Važno je da dijete svoje ponašanje poveže s posljedicama koje slijede, tako da će vrlo brzo shvatiti da će njegovo ponašanje imati posljedice i da će na kraju biti, barem na kratko, isključeno iz igre i propustiti zabavu.
   
U postupcima discipliniranja treba biti odlučan i dosljedan, treba biti ozbiljan, ali bez povišenja glasa. Djetetu treba dati do znanja ozbiljnim glasom i stavom da se takvo ponašanje neće tolerirati, ali i objasniti zbog čega. Svaki puta reagirajte na jednaki način. Objasnite da udaranje, ugrizi i ispadi bijesa nisu nešto što se smije raditi.
   
   Postupak ima posljedicu
   
   
Ako ponašanje vašeg djeteta nanese bol, ozlijedi nekog ili načini neku štetu, primjerice potrga igračku, svakako ste vi ti koji trebate reagirati na način da djetetu trebate ukazati da je nanijelo bol ili štetu. Ne samo da se dijete treba ispričati toj osobi, bilo odrasla, bilo dijete, nego treba i shvatiti razmjere štete koje je načinilo, te pomoći u popravljanju štete, primjerice slaganju ili lijepljenju igračke. Djetetu treba pokazati da za njegove radnje postoji i posljedica.
   
   Svako dijete je drukčije
   
   
Neka djeca imaju više problema s agresijom nego druga. To svakako može imati veze sa spolom, primjerice muškom djecom, svakako ovisi o urođenom temperamentu svakog djeteta, genetici, naučenim obrascima ponašanja u obitelji, utjecaju medija te naravno o samoj sposobnosti samodiscipline koju neka djeca posjeduju u većoj, a neka u manjoj mjeri. Ako mislite da ne možete sami riješiti agresivnost djeteta, te da su uzroci možda dublji i ozbiljniji, svakako potražite pomoć stručnjaka.
 

Foto: ©highwaystarz- fotolia vam 

Kako reagirati i spriječiti bijes kod vrtićke djece?

<para>.</para>
<para>Kad ih preplavi ljutnja, djeca ne znaju kako regulirati to stanje. Ona mlađa od 6 godina još uvijek uče povezanost između uzroka i posljedice, pa često ne znaju što ih je tako razljutilo, kakav ih je to grozan osjećaj obuzeo i zašto su primjerice nekog udarili, gurnuli ili ugrizli. Naime, kad dijete napravi neki agresivni prijestup, roditelji često imaju tendenciju pitati malo dijete zašto je nešto napravilo, ali rijetko dobivaju odgovor. To nije zato što djeca šutnjom prikrivaju odgovornost za svoj postupak, već ona vrlo često doista ne znaju zašto su nekog fizički povrijedila i ne mogu to racionalno objasniti.</para>
<para>Kada je dijete ljuto, od njega nećemo dobiti nikakav suvisli odgovor o uzrocima te ljutnje, niti će dijete znati objasniti što točno osjeća. Udarac, ugriz, čupanje i slična ponašanja upravo su odraz frustracije i nemogućnosti djeteta da tu negativnu emociju kanalizira, "probavi", regulira ili izrazi na ispravan način. No, takve su prilike izvrsne za učenje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te poticanje zdravog socioemocionalnog razvoja djeteta.</para>
<para>U dječjoj psihologiji postoji terapeutski pravac koji se naziva - terapija igrom. On pomaže roditeljima da pomognu sebi, a potom i svom djetetu razviti zdrave, pozitivne i prihvatljive obrasce ponašanja kako bi odrasli u emocionalno stabilne i dobro socijalizirane pojedince. Terapija igrom kaže da povrjeđivanje sebe, drugoga ili uništavanje imovine mora biti djetetu jasno komunicirano kao nedozvoljeno. Ako je potrebno, roditelj treba dijete fizički onemogućiti (stisnuti ga u zagrljaj, podići, odmaknuti od situacije) da nanosi bol sebi ili drugima ili pak da nanosi štetu obiteljskoj ili tuđoj imovini.</para>
<para>Vrlo je važno, možda najvažnije, da u toj situaciji roditelj ostane smiren i da djetetova ljutnja ne potakne njegovu ljutnju. Naime, smireni roditelj u situaciji izražene djetetove ljutnje prvo mora dijete smiriti. Kada je preplavljeno srdžbom, dijete je jako motorički nemirno, puno negativne energije, aktivno, stimulirano i probuđeno. To je također jedan od razloga zbog kojeg je neposredno nakon agresivnog incidenta najčešće teško s djetetom razgovarati.</para>
<para>Kad se dijete fizički umiri, roditelj mu treba reflektirati njegove emocije, odnosno reći mu što osjeća, jer dijete to ne zna imenovati i samo sebi u glavici objasniti. U praksi to izgleda ovako: "<emphasis>Vidim da si jako ljut i bijesan zato što ti je Ivan rekao da se ne možeš s njima igrati</emphasis>". Na taj način djetetu pokazujete i da ga shvaćate te poštujete njegove emocije, a time i njegov integritet.</para>
<para>Tek kad se složite oko toga što dijete osjeća i "ispušete" te negativne osjećaje, možete mu ponoviti zašto je vama i drugima važno da ne tuče/gura/čupa/grize drugu djecu. Možete pri tom koristiti i metodu stavljanja u tuđe cipele: "<emphasis>Kako bi se ti osjećao da te Ivan udario? Ili da te ugrizao?</emphasis>". Isto tako, djetetu možete ponuditi alternativni način izbacivanja ljutnje i te negativne energije - neka baca loptu u zid, udara jastukom u krevet, skače u zrak uz "aaaaaa". Nekoj djeci potrebno je to fizičko ispucavanje energije.</para>
<para>Ako se epizode agresivnosti ponavljaju, na roditelju je da pokuša dokučiti što je u pozadini svega. Je li se nešto promijenilo u obiteljskoj dinamici? Je li došlo do bilo kakve promjene u djetetovu životu? Kakvo je po temperamentu? Da li mu nešto drugo nedostaje na emocionalnom planu?</para>
<para>Cilj je shvatiti uzroke frustracija te ponavljati, ako treba i tisuću puta, da agresivnost nije prihvatljiva u vašem domu, u vašoj obitelji, u vrtiću niti bilo gdje, u bilo kojoj situaciji ili društvu. Nitko ne voli da ga se tuče i za to itekako postoje posljedice. Ponekad, kada dijete doista pretjera u agresivnim istupima, važno je da ga kaznite i da mu pokažete da posljedice postoje. Kazna nikada ne smije biti uskraćivanje osnovnih životnih potreba (hrana, voda, fizička aktivnost i sl.), već, primjerice, oduzimanje nečeg bez čega dijete može, ali mu je važno. Jednom kada odredite kaznu, držite je se i ne popuštajte. Naime, često se dogodi da mama ili tata odrede da tjedan dana nema igranja igrice na mobitelu, a onda nakon tri dana popuste. Time odašilju krivu poruku, odnosno uče dijete da kazna postoji, ali da isto tako uz dugotrajno inzistiranje ona može biti i poništena te će dijete proći bez posljedica.</para>
<para>Učenje regulacije negativnih emocija proces je koji traje cijeli život. I odrasli se svako toliko nađu u nekoj novoj situaciji, odnosu ili iskustvu koje u njima probudi ljutnju za koju nisu ni znali da se tako lako može raspiriti. Stoga budite strpljivi s djecom. Njihov socioemocionalni razvoj ovisi upravo o vašem razumijevanju i strpljenju te čvrsto i jasno postavljenim granicama.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Mala pomoć roditeljima: slikovnica "Kad je ljut nilski konjić grize"</heading2>
<para>
Slikovnica o ljutitom nilskom konjiću koncipirana je u dva dijela. Prvi dio čini priča za djecu o nilskom konjiću koji je tigrića ugrizao za šapicu jer mu je uzeo loptu bez pitanja. U priči imamo i mudru sovu koja pomaže i nilskom konjiću i tigriću da shvate svoje emocije, da shvate u čemu su pogriješili te da se pomire i ponovno budu prijatelji. Drugi dio čine savjeti za roditelje, odnosno upute kako se postaviti u situacijama kad njihovo dijete ljutnju izražava agresijom prema drugima.
Slikovnicu su napisale Tatjana Gjurković i Tea Knežević, dječje psihologinje i stručnjakinje na području terapije igrom. U svakodnevnom radu Tatjana i Tea uspješno s roditeljima i djecom rješavaju sve izazove odrastanja, pa tako i regulaciju osjećaja ljutnje.</para>
<para>
 Slikovnicu možete naručiti <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/kad-je-ljut-nilski-konjic-grize/">OVDJE</ulink>.
</para>
<para> </para>

Zašto djeca udaraju i grizu kada su ljuta i kako ih u tome spriječiti? Ljutnja je vrlo snažna emocija s kojom i odrasli često jedva izađu na kraj i vrlo je teško reguliraju, pa ne čudi što djeca, preplavljena srdžbom, ponekad iskazuju agresivnost prema bližnjima .
Kad ih preplavi ljutnja, djeca ne znaju kako regulirati to stanje. Ona mlađa od 6 godina još uvijek uče povezanost između uzroka i posljedice, pa često ne znaju što ih je tako razljutilo, kakav ih je to grozan osjećaj obuzeo i zašto su primjerice nekog udarili, gurnuli ili ugrizli. Naime, kad dijete napravi neki agresivni prijestup, roditelji često imaju tendenciju pitati malo dijete zašto je nešto napravilo, ali rijetko dobivaju odgovor. To nije zato što djeca šutnjom prikrivaju odgovornost za svoj postupak, već ona vrlo često doista ne znaju zašto su nekog fizički povrijedila i ne mogu to racionalno objasniti.
Kada je dijete ljuto, od njega nećemo dobiti nikakav suvisli odgovor o uzrocima te ljutnje, niti će dijete znati objasniti što točno osjeća. Udarac, ugriz, čupanje i slična ponašanja upravo su odraz frustracije i nemogućnosti djeteta da tu negativnu emociju kanalizira, "probavi", regulira ili izrazi na ispravan način. No, takve su prilike izvrsne za učenje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te poticanje zdravog socioemocionalnog razvoja djeteta.
U dječjoj psihologiji postoji terapeutski pravac koji se naziva - terapija igrom. On pomaže roditeljima da pomognu sebi, a potom i svom djetetu razviti zdrave, pozitivne i prihvatljive obrasce ponašanja kako bi odrasli u emocionalno stabilne i dobro socijalizirane pojedince. Terapija igrom kaže da povrjeđivanje sebe, drugoga ili uništavanje imovine mora biti djetetu jasno komunicirano kao nedozvoljeno. Ako je potrebno, roditelj treba dijete fizički onemogućiti (stisnuti ga u zagrljaj, podići, odmaknuti od situacije) da nanosi bol sebi ili drugima ili pak da nanosi štetu obiteljskoj ili tuđoj imovini.
Vrlo je važno, možda najvažnije, da u toj situaciji roditelj ostane smiren i da djetetova ljutnja ne potakne njegovu ljutnju. Naime, smireni roditelj u situaciji izražene djetetove ljutnje prvo mora dijete smiriti. Kada je preplavljeno srdžbom, dijete je jako motorički nemirno, puno negativne energije, aktivno, stimulirano i probuđeno. To je također jedan od razloga zbog kojeg je neposredno nakon agresivnog incidenta najčešće teško s djetetom razgovarati.
Kad se dijete fizički umiri, roditelj mu treba reflektirati njegove emocije, odnosno reći mu što osjeća, jer dijete to ne zna imenovati i samo sebi u glavici objasniti. U praksi to izgleda ovako: "Vidim da si jako ljut i bijesan zato što ti je Ivan rekao da se ne možeš s njima igrati". Na taj način djetetu pokazujete i da ga shvaćate te poštujete njegove emocije, a time i njegov integritet.
Tek kad se složite oko toga što dijete osjeća i "ispušete" te negativne osjećaje, možete mu ponoviti zašto je vama i drugima važno da ne tuče/gura/čupa/grize drugu djecu. Možete pri tom koristiti i metodu stavljanja u tuđe cipele: "Kako bi se ti osjećao da te Ivan udario? Ili da te ugrizao?". Isto tako, djetetu možete ponuditi alternativni način izbacivanja ljutnje i te negativne energije - neka baca loptu u zid, udara jastukom u krevet, skače u zrak uz "aaaaaa". Nekoj djeci potrebno je to fizičko ispucavanje energije.
Ako se epizode agresivnosti ponavljaju, na roditelju je da pokuša dokučiti što je u pozadini svega. Je li se nešto promijenilo u obiteljskoj dinamici? Je li došlo do bilo kakve promjene u djetetovu životu? Kakvo je po temperamentu? Da li mu nešto drugo nedostaje na emocionalnom planu?
Cilj je shvatiti uzroke frustracija te ponavljati, ako treba i tisuću puta, da agresivnost nije prihvatljiva u vašem domu, u vašoj obitelji, u vrtiću niti bilo gdje, u bilo kojoj situaciji ili društvu. Nitko ne voli da ga se tuče i za to itekako postoje posljedice. Ponekad, kada dijete doista pretjera u agresivnim istupima, važno je da ga kaznite i da mu pokažete da posljedice postoje. Kazna nikada ne smije biti uskraćivanje osnovnih životnih potreba (hrana, voda, fizička aktivnost i sl.), već, primjerice, oduzimanje nečeg bez čega dijete može, ali mu je važno. Jednom kada odredite kaznu, držite je se i ne popuštajte. Naime, često se dogodi da mama ili tata odrede da tjedan dana nema igranja igrice na mobitelu, a onda nakon tri dana popuste. Time odašilju krivu poruku, odnosno uče dijete da kazna postoji, ali da isto tako uz dugotrajno inzistiranje ona može biti i poništena te će dijete proći bez posljedica.
Učenje regulacije negativnih emocija proces je koji traje cijeli život. I odrasli se svako toliko nađu u nekoj novoj situaciji, odnosu ili iskustvu koje u njima probudi ljutnju za koju nisu ni znali da se tako lako može raspiriti. Stoga budite strpljivi s djecom. Njihov socioemocionalni razvoj ovisi upravo o vašem razumijevanju i strpljenju te čvrsto i jasno postavljenim granicama.
 

Mala pomoć roditeljima: slikovnica "Kad je ljut nilski konjić grize"

Slikovnica o ljutitom nilskom konjiću koncipirana je u dva dijela. Prvi dio čini priča za djecu o nilskom konjiću koji je tigrića ugrizao za šapicu jer mu je uzeo loptu bez pitanja. U priči imamo i mudru sovu koja pomaže i nilskom konjiću i tigriću da shvate svoje emocije, da shvate u čemu su pogriješili te da se pomire i ponovno budu prijatelji. Drugi dio čine savjeti za roditelje, odnosno upute kako se postaviti u situacijama kad njihovo dijete ljutnju izražava agresijom prema drugima.
Slikovnicu su napisale Tatjana Gjurković i Tea Knežević, dječje psihologinje i stručnjakinje na području terapije igrom. U svakodnevnom radu Tatjana i Tea uspješno s roditeljima i djecom rješavaju sve izazove odrastanja, pa tako i regulaciju osjećaja ljutnje.

   Slikovnicu možete naručiti OVDJE.

  Klinfo.hr 

children fight

Zašto djeca udaraju i grizu kada su ljuta i kako ih u tome spriječiti?

<para>
 Kupnjom omiljenih dječijih brandova u Bipi možeš osvojiti jednu od fantastičnih nagrada.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prva nagrada je poklon bon u vrijednosti 20.000,00 kuna za opremanje dječje sobe u Emmezzeta trgovinama. Drugo mjesto čini Magic Baby poklon bon u vrijednosti 6.000,00 kn, dok će treće nagrađeni dobiti Chicco poklon bon u vrijednosti od 4.000,00 kn.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sve što trebaš napraviti je poslati sms na 60221. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Učlani se u Bipo klub – putem pristupnice dostupne na web stranici 
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr/">
 www.bipoklub.hr
 </ulink>
   ili u najbližoj BIPA poslovnici.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sretno...
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1,2,3...krećemo!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Nagradna igra traje od 01.03. – 31.03.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Za sudjelovanje u nagradnoj igri potrebno je biti član Bipo kluba te za vrijeme trajanja nagradne igre kupiti bilo koji proizvod iz asortimana: Mustela, Johnson's Baby, Nivea Baby, Lino, Nestle, To.to, Becutan, Pampers, Dr.Browns, Nuby, Avent, Töpfer, Plazma, Safety First, Frutek, Naturel, Babywell  i Chicco, u bilo kojoj BIPA poslovnici.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Broj računa potrebno je prijaviti slanjem SMS poruke:</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>BIPO, bar kod svoje Bipo klub kartice*, broj računa, ime i prezime, adresa (ulica, mjesto i poštanski broj) na broj 60221. Cijena SMS poruke je 2,40 kn, PDV uključen.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Orginalni račun, kao dokaz o kupovini, potrebno je sačuvati do kraja nagradne igre.</para>
 </listitem>
</orderedlist>

BIPO te zove na igru i nagrade dijeli U BIPO klubu igra se nagrađuje! 
   Kupnjom omiljenih dječijih brandova u Bipi možeš osvojiti jednu od fantastičnih nagrada.
   
   
   Prva nagrada je poklon bon u vrijednosti 20.000,00 kuna za opremanje dječje sobe u Emmezzeta trgovinama. Drugo mjesto čini Magic Baby poklon bon u vrijednosti 6.000,00 kn, dok će treće nagrađeni dobiti Chicco poklon bon u vrijednosti od 4.000,00 kn.
   
   
   Sve što trebaš napraviti je poslati sms na 60221. 
   
   
   Učlani se u Bipo klub – putem pristupnice dostupne na web stranici 
   
      www.bipoklub.hr
   
     ili u najbližoj BIPA poslovnici.
   
   Sretno...
   
   
   1,2,3...krećemo!
   
 


   
      Nagradna igra traje od 01.03. – 31.03.
   
   
      Za sudjelovanje u nagradnoj igri potrebno je biti član Bipo kluba te za vrijeme trajanja nagradne igre kupiti bilo koji proizvod iz asortimana: Mustela, Johnson's Baby, Nivea Baby, Lino, Nestle, To.to, Becutan, Pampers, Dr.Browns, Nuby, Avent, Töpfer, Plazma, Safety First, Frutek, Naturel, Babywell  i Chicco, u bilo kojoj BIPA poslovnici.
   
   
      Broj računa potrebno je prijaviti slanjem SMS poruke:
   
   
      BIPO, bar kod svoje Bipo klub kartice*, broj računa, ime i prezime, adresa (ulica, mjesto i poštanski broj) na broj 60221. Cijena SMS poruke je 2,40 kn, PDV uključen.
   
   
      Orginalni račun, kao dokaz o kupovini, potrebno je sačuvati do kraja nagradne igre.
   
 žena.hr 

BIPO te zove na igru i nagrade dijeli

<para>Proces u kojemu muškarac od dječaka postaje otac, popraćen je nizom manifestacija odnosno trudničkih simptoma.</para>
<para>Što je datum poroda bliži, promjene su jače, a neke od njih partnerici mogu uvelike pomoći u nošenju s trudnoćom i strahom od poroda.
</para>
<heading2>Polagano s partnerom, osjetljiv je</heading2>
<para>
Kada se dojmovi slegnu i euforija zbog dolaska prvog djeteta pomalo splasne, muškarce uhvati panika. Kada žene svoje strahove već pomalo počinju gasiti, muškarci tada počinju razmišljati o velikoj promjeni koja ih čeka, o zdravlju partnerice, o mogućim komplikacijama, ali ponajviše o svojoj spremnosti na ulogu oca.</para>
<para>U tom su razdoblju, a najčešće je riječ o šestom, sedmom i osmom tjednu trudnoće, muškarci razdražljiviji i emotivniji pa partnerica treba pripaziti da ne zapostavi partnerove emocije i potrebe.</para>
<para>Majčine hormonalne promjene često se preslikavaju i na oca pa se muškarcima naglo izmjenjuju razine testosterona, a dolazi i do povećanja prolaktina, poznatijeg kao "majčinog" hormona. Muškarci tada počinju osjećati očinske instinkte i način razmišljanja iz dječačkog pomalo prelazi u očinski.
</para>
<heading2>Tate počinju slušati i razumijevati</heading2>
<para>
Očinska figura koja se počinje rađati u muškarcu, uvelike će pomoći trudnoj partnerici. Muškarac počinje biti svjestan svoje skorašnje uloge pa će poželjeti napraviti najbolju moguću pripremu za dolazak djeteta. Prebojit će zidove, popraviti kvarove po kući i pripremiti prostor za dijete.</para>
<para>Neki će muškarci učiniti sve da ugode partnerici pa će na sebe preuzeti i kuhanje, čišćenje i odlazak na tržnicu.</para>
<para>Jednako kao i majčin, i očev se sluh u trudnoći počinje mijenjati i izoštravati. Mozak se priprema na bebin plač pa i na najmanji šum koji može upozoravati da nešto nije u redu s bebom. Zbog toga će muškarac više slušati partnericu i pokazati veće razumijevanje za njezine tegobe.</para>
<para>Većina će se tata na prvi pogled zaljubiti u svoje maleno zlato i s njim će ostvariti sasvim poseban odnos. Važno je da majka bude svjesna kako otac i dijete imaju vlastitu dinamiku odnosa te da partneru treba ustupiti vremena za kvalitetno zbližavanje s djetetom, ne dirajući se u njegove metode.</para>

Tijekom trudnoće očekujte hormonalne promjene... kod partnera Buduće su mame svjesne fizičkih i psihičkih promjena koje ih očekuju u trudnoći. Međutim, hormonalne klackalice, potvrđuju brojna istraživanja, muče i buduće tate. Proces u kojemu muškarac od dječaka postaje otac, popraćen je nizom manifestacija odnosno trudničkih simptoma.
Što je datum poroda bliži, promjene su jače, a neke od njih partnerici mogu uvelike pomoći u nošenju s trudnoćom i strahom od poroda.

Polagano s partnerom, osjetljiv je

Kada se dojmovi slegnu i euforija zbog dolaska prvog djeteta pomalo splasne, muškarce uhvati panika. Kada žene svoje strahove već pomalo počinju gasiti, muškarci tada počinju razmišljati o velikoj promjeni koja ih čeka, o zdravlju partnerice, o mogućim komplikacijama, ali ponajviše o svojoj spremnosti na ulogu oca.
U tom su razdoblju, a najčešće je riječ o šestom, sedmom i osmom tjednu trudnoće, muškarci razdražljiviji i emotivniji pa partnerica treba pripaziti da ne zapostavi partnerove emocije i potrebe.
Majčine hormonalne promjene često se preslikavaju i na oca pa se muškarcima naglo izmjenjuju razine testosterona, a dolazi i do povećanja prolaktina, poznatijeg kao "majčinog" hormona. Muškarci tada počinju osjećati očinske instinkte i način razmišljanja iz dječačkog pomalo prelazi u očinski.

Tate počinju slušati i razumijevati

Očinska figura koja se počinje rađati u muškarcu, uvelike će pomoći trudnoj partnerici. Muškarac počinje biti svjestan svoje skorašnje uloge pa će poželjeti napraviti najbolju moguću pripremu za dolazak djeteta. Prebojit će zidove, popraviti kvarove po kući i pripremiti prostor za dijete.
Neki će muškarci učiniti sve da ugode partnerici pa će na sebe preuzeti i kuhanje, čišćenje i odlazak na tržnicu.
Jednako kao i majčin, i očev se sluh u trudnoći počinje mijenjati i izoštravati. Mozak se priprema na bebin plač pa i na najmanji šum koji može upozoravati da nešto nije u redu s bebom. Zbog toga će muškarac više slušati partnericu i pokazati veće razumijevanje za njezine tegobe.
Većina će se tata na prvi pogled zaljubiti u svoje maleno zlato i s njim će ostvariti sasvim poseban odnos. Važno je da majka bude svjesna kako otac i dijete imaju vlastitu dinamiku odnosa te da partneru treba ustupiti vremena za kvalitetno zbližavanje s djetetom, ne dirajući se u njegove metode. Jelena Pervan 

Trudnoća_Pixabay

Tijekom trudnoće očekujte hormonalne promjene... kod partnera

<para>U roditeljstvu ne treba težiti ka savršenstvu jednako kao što si ne treba nabijati osjećaj krivnje za propušteno ili pogriješeno. Važno je osvijestiti svoje i djetetove potrebe i postepeno ih usklađivati.
</para>
<heading2>Dijete ima pravo da bude dijete</heading2>
<para>
Tražiti od bebe da bude tiha, od trogodišnjaka da se igra bez da uneredi cijelu sobu ili od desetogodišnjaka da razmišlja kao odrastao čovjek je suludo. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka je očekivanje da djeca budu ono što nisu.</para>
<para>Dijete može biti samo ono što jest, a to je dijete. Zbog želje da zadovolje njihove potrebe, roditelji pred djecu stavljaju prevelike izazove želeći ih prilagoditi sebi. Ne prihvaćajući granice djetetovih mogućnosti, stvara se dugotrajna i obostrana frustracija.</para>
<para>Ne vjerujući u djetetove najbolje namjere, roditelji ponekad zanemaruju njegove emocije i fokusiraju se isključivo na postupke.
</para>
<heading2>Roditelji, dozirajte kritike i pokude</heading2>
<para>
Nitko se ne rađa s bogatim iskustvom, a djetinjstvo je razdoblje u kojemu se stvaraju temelji za daljnji život. Očekivano je i prirodno da će dijete griješiti, a ponekad i na istim radnjama po nekoliko puta.</para>
<para>Roditeljska je uloga u takvim trenucima, prije svega, zaštitnička i ohrabrujuća. Ne treba očekivati da će od prve sve ići kao po špagi, a kada se pokaže drugačije, žaliti i razočarati se u dijete.</para>
<para>Teške riječi i bolna kritika ponekad bole jače nego fizička povreda pa treba biti pažljiv pri komunikaciji s djeteom koje je pogriješilo. Njegovu pogrešku pokušajte zajedno ispraviti, pokazujući mu jednostavniji način rješavanja problema.</para>
<para>Također, ne zaboravite da ste djetetovi prvi i najveći uzori te da ponašanja koja očekujete od svojih najmlađih, morate provoditi i sami. Vrijednosti koje vi i partner njegujete, preslikat će se i na dijete pa je važno da mu pružite najbolje od sebe.</para>

Greške koje roditelji čine kada ne razumiju svoju djecu Iako većina roditelja svojoj djeci želi najbolje, izazovi roditeljstva ponekad nadjačaju dobru volju pa se između roditelja i djeteta počinju stvarati nesporazumi. U roditeljstvu ne treba težiti ka savršenstvu jednako kao što si ne treba nabijati osjećaj krivnje za propušteno ili  pogriješeno. Važno je osvijestiti svoje i djetetove potrebe i postepeno ih usklađivati.

Dijete ima pravo da bude dijete

Tražiti od bebe da bude tiha, od trogodišnjaka da se igra bez da uneredi cijelu sobu ili od desetogodišnjaka da razmišlja kao odrastao čovjek je suludo. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka je očekivanje da djeca budu ono što nisu.
Dijete može biti samo ono što jest, a to je dijete. Zbog želje da zadovolje njihove potrebe, roditelji pred djecu stavljaju prevelike izazove želeći ih prilagoditi sebi. Ne prihvaćajući granice djetetovih mogućnosti, stvara se dugotrajna i obostrana frustracija.
Ne vjerujući u djetetove najbolje namjere, roditelji ponekad zanemaruju njegove emocije i fokusiraju se isključivo na postupke.

Roditelji, dozirajte kritike i pokude

Nitko se ne rađa s bogatim iskustvom, a djetinjstvo je razdoblje u kojemu se stvaraju temelji za daljnji život. Očekivano je i prirodno da će dijete griješiti, a ponekad i na istim radnjama po nekoliko puta.
Roditeljska je uloga u takvim trenucima, prije svega, zaštitnička i ohrabrujuća. Ne treba očekivati da će od prve sve ići kao po špagi, a kada se pokaže drugačije, žaliti i razočarati se u dijete.
Teške riječi i bolna kritika ponekad bole jače nego fizička povreda pa treba biti pažljiv pri komunikaciji s djeteom koje je pogriješilo. Njegovu pogrešku pokušajte zajedno ispraviti, pokazujući mu jednostavniji način rješavanja problema.
Također, ne zaboravite da ste djetetovi prvi i najveći uzori te da ponašanja koja očekujete od svojih najmlađih, morate provoditi i sami. Vrijednosti koje vi i partner njegujete, preslikat će se i na dijete pa je važno da mu pružite najbolje od sebe. Jelena Pervan 

Tužna_djevojčica_Pixabay

Greške koje roditelji čine kada ne razumiju svoju djecu

<para>Provedite bar jedan dan proljetnih školskih praznika po volji vašeg mališana,  a to je u CineStaru uz jednu od najuspješnijih i najkomičnijih animiranih franšiza na svijetu - KUNG FU PANDU 3.  Film prikazuje povratak bucmastog crnobijelog medvjeda koji ima samo jednu želju – postati stručnjak u borilačkoj vještini koja zahtjeva spretnost, mentalnu snagu i munjevite reflekse. Panda Po je već odavno osvojio srca brojne svjetske publike, pa tako i hrvatske publike.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="1549466a-35c9-11eb-a822-0242ac13003e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U trećem nastavku, Po nastavlja rasti kao heroj. Shvaća da još uvijek ima puno za naučiti kada napusti svoju zonu udobnosti kao učenik borilačkih vještina i preuzme odgovornosti učitelja. Istovremeno, mora spojiti svoju biološku obitelj sa svojom kung fu obitelji – i postati gospodar prošlosti i budućnosti.  
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="400e9026-35c9-11eb-85f3-0242ac13003e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Proljetni praznici u CineStaru od 19. do 28. ožujka biti će u znaku Kung fu pande te će najsretnijih 12  gledatelja ovog crtića kući odnijeti velike plišane XXL pande, čije će vaučere pronaći ispod svojih sjedala. Cijena ulaznice za sve animirane filmove od 11 do 17 h bit će već od 20 kn. Osim trećeg nastavka Kung fu pande, možete još pogledati i ostale animirane filmove kao što su: 'Alvin i vjeverice: Velika avantura', 'Robinson Crusoe: Otkrijte pravu priču', te 'Zootropola'.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="68a50d76-35c9-11eb-9516-0242ac13003e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više informacija kao i kupnja ulaznica on-line na: <ulink url="http://www.blitz-cinestar.hr/pandasticni-praznici-u-cinestaru">www.blitz-cinestar.hr/pandasticni-praznici-u-cinestaru</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="8ccfa3dc-35c9-11eb-9bcb-0242ac13003e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Pandastični praznici uz Kung fu pandu 3 u Cinestar kinima Povratak jedne od najuspješnijih animiranih franšiza na svijetu - filmska zabava za cijelu obitelj uz velike XXL plišane pande za najsretnije Provedite bar jedan dan proljetnih školskih praznika po volji vašeg mališana,  a to je u CineStaru uz jednu od najuspješnijih i najkomičnijih animiranih franšiza na svijetu - KUNG FU PANDU 3.  Film prikazuje povratak bucmastog crnobijelog medvjeda koji ima samo jednu želju – postati stručnjak u borilačkoj vještini koja zahtjeva spretnost, mentalnu snagu i munjevite reflekse. Panda Po je već odavno osvojio srca brojne svjetske publike, pa tako i hrvatske publike.

   
   


   
U trećem nastavku, Po nastavlja rasti kao heroj. Shvaća da još uvijek ima puno za naučiti kada napusti svoju zonu udobnosti kao učenik borilačkih vještina i preuzme odgovornosti učitelja. Istovremeno, mora spojiti svoju biološku obitelj sa svojom kung fu obitelji – i postati gospodar prošlosti i budućnosti.  


   
   


   
   Proljetni praznici u CineStaru od 19. do 28. ožujka biti će u znaku Kung fu pande te će najsretnijih 12  gledatelja ovog crtića kući odnijeti velike plišane XXL pande, čije će vaučere pronaći ispod svojih sjedala. Cijena ulaznice za sve animirane filmove od 11 do 17 h bit će već od 20 kn. Osim trećeg nastavka Kung fu pande, možete još pogledati i ostale animirane filmove kao što su: 'Alvin i vjeverice: Velika avantura', 'Robinson Crusoe: Otkrijte pravu priču', te 'Zootropola'.


   
   


   
Više informacija kao i kupnja ulaznica on-line na: www.blitz-cinestar.hr/pandasticni-praznici-u-cinestaru


   
   
 Promo 

Pandastični praznici uz Kung fu pandu 3 u Cinestar kinima

<para>Takozvani Edipov kompleks, normalna je i očekivana faza u razvoju djece, a karakterizira je djetetova želja da se vjenča sa svojim roditeljem.</para>
<para>Edipovski osjećaju, smatraju psiholozi, važan su korak u odrastanju djeteta i na njih ne treba gledati kao na nešto neprirodno. Nekoliko je razloga zašto su djeca zbunjena odnosom sebe i roditelja, a roditelji mogu biti sigurni da će ova, kao i mnoge druge faze, proći.
</para>
<heading2>Trogodišnjaci postaju svjesni roditeljskog odnosa</heading2>
<para>
Do treće godine života dijete se ima potrebu osjećati sigurno, voljeno i zaštićeno. Važni su mu osjećaji pripadnosti i samopouzdanje. Od treće godine, ono počinje gledati u budućnost. Zamišlja što će biti kad naraste, zanimljivi su mu pjevači, vatrogasci, liječnici, frizeri, a ponajviše, uloge onih kojima se divi, njegovih roditelja.</para>
<para>Zasnivanje vlastite obitelji čini se logičnim nastavkom onoga u čemu odrasta, a budući da trogodišnje dijete još uvijek ne može sasvim razumjeti realnost, za njega su očiti i najbolji kandidati za partnerstvo njegovi roditelji.</para>
<para>Treća je godina ključna jer u njoj djeca počinju razvijati seksualne osjećaje. Svjesni su da se između mame i tate događa nešto neopipljivo, ali lijepo i privlačno. Također, znaju da su zbog njihove ljubavi i bliskosti, oni došli na svijet.
</para>
<heading2>Djeca uče raspoznavati različite vrste ljubavi</heading2>
<para>
Neka će djeca samo jednom poželjeti biti u braku sa svojim roditeljima dok će kod drugih ta faza potrajati nešto dulje. Važno je da roditelji ne ismijavaju svoju djecu nakon što im se obrate s neobičnim zamislima i pokažu razumijevanje.</para>
<para>Dijete je zbunjeno i još uvijek ne može shvatiti međuobiteljske odnose i društveni kontekst u kojemu oni djeluju pa ne pokušavajte dijete prevariti s izjavama poput: "Ne možeš dobiti tatu jer sam ga ja našla prva" pa čak ni s objašnjenjem kako je tata prestar za vašu kćerku odnosno majka prestara za sina.</para>
<para>Dijete mora razumijeti da je roditeljska ljubav jedna sasvim drugačija dimenzija od one partnerske, ali i čvršća. Vaš se mališan mora osjećati sigurno i znati da, bez obzira na to što se s vama ne može vjenčati, vašu će ljubav imati dok je živ.</para>
<para>Faza edipovskog kompleksa i roditeljima i djeci može biti zbunjujuća i nelagodna, ali je važan dio sazrijevanja koji djeci omogućava razumijevanje ljubavi i razlikovanje partnerske, prijateljske i obiteljske ljubavi. Vjerojatno je da će dijete samo prerasti ovakve želje onoga trenutka kad se nađe u kolektivu i spozna da se osjeća ugodno pored svojih vršnjaka.</para>
<para> </para>

Zbunjeni mališani i faza "Ja ću se vjenčati s mamom / tatom" "Mama, ja ću se vjenčati s tobom!"

"Tata, hoćeš li biti moj muž?"

Ova neobična pitanja čuli su mnogi roditelji trogodišnjaka,  četverogodišnjka i petogodišnjaka diljem svijeta. Takozvani Edipov kompleks, normalna je i očekivana faza u razvoju djece, a karakterizira je djetetova želja da se vjenča sa svojim roditeljem.
Edipovski osjećaju, smatraju psiholozi, važan su korak u odrastanju djeteta i na njih ne treba gledati kao na nešto neprirodno. Nekoliko je razloga zašto su djeca zbunjena odnosom sebe i roditelja, a roditelji mogu biti sigurni da će ova, kao i mnoge druge faze, proći.

Trogodišnjaci postaju svjesni roditeljskog odnosa

Do treće godine života dijete se ima potrebu osjećati sigurno, voljeno i zaštićeno. Važni su mu osjećaji pripadnosti i samopouzdanje. Od treće godine, ono počinje gledati u budućnost. Zamišlja što će biti kad naraste, zanimljivi su mu pjevači, vatrogasci, liječnici, frizeri, a ponajviše, uloge onih kojima se divi, njegovih roditelja.
Zasnivanje vlastite obitelji čini se logičnim nastavkom onoga u čemu odrasta, a budući da trogodišnje dijete još uvijek ne može sasvim razumjeti realnost, za njega su očiti i najbolji kandidati za partnerstvo njegovi roditelji.
Treća je godina ključna jer u njoj djeca počinju razvijati seksualne osjećaje. Svjesni su da se između mame i tate događa nešto neopipljivo, ali lijepo i privlačno. Također, znaju da su zbog njihove ljubavi i bliskosti, oni došli na svijet.

Djeca uče raspoznavati različite vrste ljubavi

Neka će djeca samo jednom poželjeti biti u braku sa svojim roditeljima dok će kod drugih ta faza potrajati nešto dulje. Važno je da roditelji ne ismijavaju svoju djecu nakon što im se obrate s neobičnim zamislima i pokažu razumijevanje.
Dijete je zbunjeno i još uvijek ne može shvatiti međuobiteljske odnose i društveni kontekst u kojemu oni djeluju pa ne pokušavajte dijete prevariti s izjavama poput: "Ne možeš dobiti tatu jer sam ga ja našla prva" pa čak ni s objašnjenjem kako je tata prestar za vašu kćerku odnosno majka prestara za sina.
Dijete mora razumijeti da je roditeljska ljubav jedna sasvim drugačija dimenzija od one partnerske, ali i čvršća. Vaš se mališan mora osjećati sigurno i znati da, bez obzira na to što se s vama ne može vjenčati, vašu će ljubav imati dok je živ.
Faza edipovskog kompleksa i roditeljima i djeci može biti zbunjujuća i nelagodna, ali je važan dio sazrijevanja koji djeci omogućava razumijevanje ljubavi i razlikovanje partnerske, prijateljske i obiteljske ljubavi. Vjerojatno je da će dijete samo prerasti ovakve želje onoga trenutka kad se nađe u kolektivu i spozna da se osjeća ugodno pored svojih vršnjaka.
  Jelena Pervan 

Majka_sin_Pixabay

Zbunjeni mališani i faza "Ja ću se vjenčati s mamom / tatom"

<para> Latinsko ime joj je Raphanus sativus što doslovno znači "kultivirani kupus". Stari Grci rotkvice su toliko obožavali da su ih prinosili kao žrtvu svojim bogovima, a stari Rimljani primali plaću u obliku rotkvica.</para>
<heading2>
 Rotkvica
</heading2>
<para>Rotkvica vuče korijene kao što joj i latinsko ime znači, iz porodice kupusa, a uzgaja se u različitim veličinama, oblicima i bojama. Većina rotkvica koje se mogu naći na hrvatskom tržištu su okrugle, izgledom podsjećaju na luk, i uglavnom su crvene boje. Osim crvenih rotkvica koje su i najčešće, postoje i bijele u obliku mrkve, a originalna rotkvica je crne boje. Postoje i varijacije roze, tamno - sive, ljubičaste, zelene, bijele i žute boje.</para>
<heading4>
 Zdravstveni benefiti rotkvica
</heading4>
<para>Odličan su izvor vitamina C - 100 grama rotkvice sadrži 25% dnevne preporučene vrijednosti potrebne organizmu, a značajna je u obnovi tkiva krvnih žila, kao i održavanju kostiju i zubi zdravima. Također, osnažuje imunitet, a važna je u obrani organizma od nastanka različitih bolesti, uključujući rak, srčane probleme i moždani udar.</para>
<para>Osim iznimnog bogatstva vitaminom C, sadrži folnu kiselinu, kalij, dobre količine bakra, vitamina B6, magnezij, mangan, kalcij kao i brojne druge poznate sastojke koji samo pojačavaju njezine zdrave vrijednosti.</para>
<para>Povrće su bogato vlaknima, što znači da pomažu organizmu u održavanju zdrave težine, a dokazano pomaže i kod infekcija mokraćnog mjehura. Rotkvice su prirodni diuretik, čiste bubrege i mokraćni sustav. Izvrsne su i kod smanjenja bilirubina, odnosno pojave žutih fleka po koži.</para>
<heading2>
 Mladi luk
</heading2>
<para>Kad se spomene mladi luk, obično većina nas prvo pomisli na uskrsni doručak i ručak, jer zapravo tada se najviše i konzumira. No, mladi luk je biljka bogata različitim nutrijentima te kao takva trebala bi se konzumirati više nego samo u proljeće i za uskrsne praznike. Mnoge upravo specifičan okus luka odbija od jedenja, no to zasigurno ne bi trebao biti razlog. Možete ga zakamuflirati u salate, variva, ali i složence.</para>
<heading4>
 Zdravstveni benefiti mladog luka
</heading4>
<para>Regulira razinu kolesterola u krvi, snižava razinu šećera u krvi, a pomaže i kod reguliranja krvnog tlaka. Izvor je tiamina, vitamina B6, folne kiseline, magnezija, fosfora i cinka. Njegov za neke neugodni miris i okus sadrže upravo ljekovita svojstva, odnosno kvercetin koji je njegov najpoznatiji sastojak koji ima brojna antiupalna svojstva.</para>
<heading2>
 Jednostavna i brza salata od rotkvice i mladog luka
</heading2>
<para>
 Potrebno je:
</para>
<para>- vezica mladog luka
- vezica rotkvice
- šalica kiselog vrhnja
- ulje (maslinovo, suncokretovo ili drugo)
- ocat
- sol
- papar</para>
<para>1. Mladi luk potrebno je oprati, očistiti i nasjeckati na sitne komadiće. Staviti ga u posudu i posoliti, te preliti octom i ostaviti da odstoji.</para>
<para>2. Dok luk stoji, oprati, očistiti i isjeći rotkvice, popapriti i preliti uljem.</para>
<para>3. Izmiješati zajedno luk i rotkvice, pa dodati kiselo vrhnje i staviti u hladnjak da odstoji barem sat vremena.</para>
<heading2>
 Proljetna salata od rotkvice, mladog luka i zelene salate
</heading2>
<para>
 Potrebno je:
</para>
<para>- zelena salata
- vezica rotkvica
- vezica mladog luka
- ulje (po želji)
- feta sir
- sol po potrebi
- po želji: limunov sok</para>
<para>Za ovu proljetnu salatu potrebna je jedna dublja posuda. Zelenu salatu, rotkvicu i mladi luk potrebno je oprati i očistiti. Mladi luk i rotkvicu nasjeckajte na kolutiće, a zelenu salatu na trakice. Narezane, stavite ih u dublju posudu i dodajte ulje, a po želji možete dodati i limunova soka. Dodajte na kockice narezani feta sir (količina po želji). Zbog slanosti sira, dodavanje soli možda neće biti potrebno stoga sami procijenite treba li dodatno soliti. Kada je salata gotova, stavite je nakratko u hladnjak pa poslužite.</para>

Zašto obožavamo proljeće? Zbog rotkvica i mladog luka! Rotkvica čija sezona i konzumacija je najveća u proljeće, cijenjena je biljka koja se, kako je poznato, uzgaja već više od 3000 godina.  Latinsko ime joj je Raphanus sativus što doslovno znači "kultivirani kupus". Stari Grci rotkvice su toliko obožavali da su ih prinosili kao žrtvu svojim bogovima, a stari Rimljani primali plaću u obliku rotkvica.

   Rotkvica

Rotkvica vuče korijene kao što joj i latinsko ime znači, iz porodice kupusa, a uzgaja se u različitim veličinama, oblicima i bojama. Većina rotkvica koje se mogu naći na hrvatskom tržištu su okrugle, izgledom podsjećaju na luk, i uglavnom su crvene boje. Osim crvenih rotkvica koje su i najčešće, postoje i bijele u obliku mrkve, a originalna rotkvica je crne boje. Postoje i varijacije roze, tamno - sive, ljubičaste, zelene, bijele i žute boje.

   Zdravstveni benefiti rotkvica

Odličan su izvor vitamina C - 100 grama rotkvice sadrži 25% dnevne preporučene vrijednosti potrebne organizmu, a značajna je u obnovi tkiva krvnih žila, kao i održavanju kostiju i zubi zdravima. Također, osnažuje imunitet, a važna je u obrani organizma od nastanka različitih bolesti, uključujući rak, srčane probleme i moždani udar.
Osim iznimnog bogatstva vitaminom C, sadrži folnu kiselinu, kalij, dobre količine bakra, vitamina B6, magnezij, mangan, kalcij kao i brojne druge poznate sastojke koji samo pojačavaju njezine zdrave vrijednosti.
Povrće su bogato vlaknima, što znači da pomažu organizmu u održavanju zdrave težine, a dokazano pomaže i kod infekcija mokraćnog mjehura. Rotkvice su prirodni diuretik, čiste bubrege i mokraćni sustav. Izvrsne su i kod smanjenja bilirubina, odnosno pojave žutih fleka po koži.

   Mladi luk

Kad se spomene mladi luk, obično većina nas prvo pomisli na uskrsni doručak i ručak, jer zapravo tada se najviše i konzumira. No, mladi luk je biljka bogata različitim nutrijentima te kao takva trebala bi se konzumirati više nego samo u proljeće i za uskrsne praznike. Mnoge upravo specifičan okus luka odbija od jedenja, no to zasigurno ne bi trebao biti razlog. Možete ga zakamuflirati u salate, variva, ali i složence.

   Zdravstveni benefiti mladog luka

Regulira razinu kolesterola u krvi, snižava razinu šećera u krvi, a pomaže i kod reguliranja krvnog tlaka. Izvor je tiamina, vitamina B6, folne kiseline, magnezija, fosfora i cinka. Njegov za neke neugodni miris i okus sadrže upravo ljekovita svojstva, odnosno kvercetin koji je njegov najpoznatiji sastojak koji ima brojna antiupalna svojstva.

   Jednostavna i brza salata od rotkvice i mladog luka


   Potrebno je:

- vezica mladog luka
- vezica rotkvice
- šalica kiselog vrhnja
- ulje (maslinovo, suncokretovo ili drugo)
- ocat
- sol
- papar
1. Mladi luk potrebno je oprati, očistiti i nasjeckati na sitne komadiće. Staviti ga u posudu i posoliti, te preliti octom i ostaviti da odstoji.
2. Dok luk stoji, oprati, očistiti i isjeći rotkvice, popapriti i preliti uljem.
3. Izmiješati zajedno luk i rotkvice, pa dodati kiselo vrhnje i staviti u hladnjak da odstoji barem sat vremena.

   Proljetna salata od rotkvice, mladog luka i zelene salate


   Potrebno je:

- zelena salata
- vezica rotkvica
- vezica mladog luka
- ulje (po želji)
- feta sir
- sol po potrebi
- po želji: limunov sok
Za ovu proljetnu salatu potrebna je jedna dublja posuda. Zelenu salatu, rotkvicu i mladi luk potrebno je oprati i očistiti. Mladi luk i rotkvicu nasjeckajte na kolutiće, a zelenu salatu na trakice. Narezane, stavite ih u dublju posudu i dodajte ulje, a po želji možete dodati i limunova soka. Dodajte na kockice narezani feta sir (količina po želji). Zbog slanosti sira, dodavanje soli možda neće biti potrebno stoga sami procijenite treba li dodatno soliti. Kada je salata gotova, stavite je nakratko u hladnjak pa poslužite. Adrijana Bakoš 

rotkvica

Zašto obožavamo proljeće? Zbog rotkvica i mladog luka!

<para>No nekim čudom, vaša djeca
nisu imala pojma kako je tamo završio i tko je to učinio. Nitko nije bio kriv i djeca su uporno tvrdila si je laptop to sam napravio. Bacio se na pod i posipao se sokom i grickalicama.</para>
<para>Ovdje se radi o situaciji u kojoj, ne samo da su djeca prekršila pravilo da nikada, ali baš nikada ne diraju mamin laptop, već su nakon očitog prijestupa još i lagala da ne znaju kako je do incidenta došlo.</para>
<para>Ova izmišljena situacija samo je jedna od stotine sličnih koje će se u svakoj obitelji dogoditi. U niz slučajeva uhvatit ćete svog mališana u laži ili barem prikrivanju istine taktikom "pravim se bedast".</para>
<para>To su situacije koje roditelj treba iskoristiti za odgoj, jer nitko ne želi da mu dijete izraste u osobu koja će raditi nepodopštine, a potom izbjegavati odgovornost, muljati i lagati.</para>
<para>Djeca će povremeno lagati, a same laži mijenjat će se kako dijete raste. U skladu s time mijenjat će se i vaša reakcija na djetetovo laganje. Postoji nekoliko metoda koje vam mogu pomoći da dijete uvijek odvedete "na pravi put".</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 3 i 7 godina?</heading4>
<para>
 Potencijalna situacija
Netko se igrao ručicama i na podu kuhinje našli ste izgužvane i potrgane račune za struju i druge komunalije, iako ste već osamsto puta ponovili djetetu da se ne penje na stolicu i ne dira papire na gornjoj polici. Vaš četverogodišnjak na pitanje tko je to učinio, odgovara: seka. No to je nemoguće, jer seka je stara dva mjeseca i spava u svom krevetiću.</para>
<para>
 Zašto mala djeca lažu?
Mala djeca ne lažu u pravom, "odraslom" smislu te riječi. Kako bi mogla lagati, djeca bi trebala imati spoznaju o tome da je ono što govore krivo i neistinito, odnosno razliku između laži i istine. No tu razliku djeca počinju uviđati tek nakon 4. godine. Nakon te dobi i kasnije u predškolskoj, djetetova mašta naglo se razvija i ono počinje eksperimentirati i istraživati vlastite misli te izmišljati razne priče. U tom razvojnom procesu često miješa realnost i maštu, kombinira razne priče, u nešto što se stvarno dogodilo ugrađuje nešto što je vidjelo na televiziji. Stoga se često događa da dijete koje je izreklo laž, zapravo ne shvaća da je to laž jer u njegovoj mašti i mislima to je istina. Predškolci će ponekad izreći laž kako bi se obranili od neželjenih posljedica, na primjer, oduzimanja omiljene igračke ili zabrane odlaska prijatelju na igranje. I ne zaboravite, bez obzira koliko mrzili laganje, ono ipak je sastavni dio djetetova razvoja.</para>
<para>
 Što učiniti?
- Kada se dogodi laž roditelji trebaju reagirati smireno te situaciji pristupiti kao prilici za učenje i odgoj. Može se reći, primjerice: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Misliš li da se stvarno tako dogodilo kako si rekao?". Ako je djetetova laž nekog povrijedila, može mu se kazati: "Kako bi se ti osjećao da je tebi ovo netko rekao?".
- Roditelj se treba fokusirati na to da problem riješi zajedno s djetetom. Na primjer, ako je dijete crtalo po podu i reklo da nema pojma odakle drvo i kućica na pločicama, roditelj mu može kazati: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Mislim da si to ti crtao po podu. Je li tako? Sad dođi i pomogni mi da to očistimo i operemo". Na taj način dijete shvaća da nepodopštine i laganje nemaju smisla, jer će za njih uvijek postojati posljedice.
- Roditelj treba djetetu objasniti zašto je govorenje istine važno, a važno je iz razloga što istina pomaže roditelju da dijete čuva u sigurnom okruženju. Važno je znati je li dijete negdje sakrilo škare ili se igralo s fenom za kosu i strujom.
- Roditelj može u praksu uvesti pregovaranje oko nekih izbora. Kada dijete ima osjećaj da ima pravo reći što misli o hrani koju jede, odjeći koju nosi ili igračkama s kojima se igra, tada nema potrebe izmišljati priče kojima prikriva ponašanja i postupke koje je učinio "na svoj način".
</para>
<heading4>Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 8 i 13 godina?</heading4>
<para>
 Potencijalna situacija
Djetetu ste kupili novu jaknu te ga nebrojeno puta upozorili da pazi na svoje stvari koje neprestano gubi. No jednog dana dolazi kući iz škole i kaže vam da mu je netko ukrao jaknu na putu do kuće. Moguće da se to zaista dogodilo, no poznavajući svoje dijete sumnjate da ju je ipak samo izgubilo jer i inače ne pazi dobro na svoje stvari i često mu se takva situacija događa.</para>
<para>
 Zašto školarci lažu?
Djeca školske dobi imaju sposobnost predviđanja nečeg što će se dogoditi: ako je izgubilo novu jaknu, dijete zna da će netko zbog toga biti jako ljut. Ako zadaća nije napisana, bit će problema. Djeca starija od 7 godina znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito.</para>
<para>
 Što učiniti?
- Roditelj treba što manje kažnjavati, jer djeca koja se boje kazni govorit će sve manje istine i roditelj neće znati što se događa. Sve kanale komunikacije djetetu treba ostaviti otvorene i uporno mu ponavljati da bez obzira u kakvoj se nevolji našao i što napravio, uvijek treba prvo doći roditeljima ili najbližoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja (učiteljici/učitelju, treneru, baki ili djedu, starijem bratu i slično).
- Roditelj treba pomoći djetetu da shvati zašto laganje nije u redu te kako se osjeća kada mu dijete slaže. To može biti pomoću ove izjave: "Ovo što si rekao je laž, a ja ne volim laži i zbog toga sam jako tužna". Dijete mora shvatiti da laganje razbija povjerenje, a povjerenje je najvažnije u svakom odnosu. Potrebno je vremena i puno ponavljanja ove važne životne lekcije, ali ako nekoliko puta istrpite istinu koju vam dijete servira bez burne reakcije, dijete će vam ubuduće vjerovati i govoriti iskreno što se događa.
- Vrijednosti koje roditelj zastupa u odgoju trebaju biti komunicirane jasno, ali i prezentirane djetetu vlastitim postupcima i primjerom. Na primjer, ako s djetetom idu u kino i lažu za njegove godine kako ne bi platili ulaznicu, što to roditelji govore i pokazuju djetetu?
- Roditelj treba pomoći djetetu da samo pronađe rješenje za problem u kojem se našlo. Ako je izgubilo jaknu, dijete treba navesti da barem pokuša raspetljati situaciju. Može predložiti da ponovno prijeđe put do škole i pretraži školske hodnike i učionicu u kojoj je boravilo te pokuša pronaći jaknu. Rješavanje problema je vještina koja će djetetu pomoći u životu u mnogim drugim situacijama.
- Kada dijete govori istinu, roditelj mu treba pokazati da to iznimno cijeni te pokazati djetetu da uvijek ima rješenja za sve situacije i da nema potrebe lagati.</para>

Dijete vam laže? Ima i za to lijeka... Ušli ste u dnevnu sobu i tamo vas je dočekao "veseli" prizor: na podu je ležao laptop, preliven sokićem i posipan smokićima. No nekim čudom, vaša djeca
nisu imala pojma kako je tamo završio i tko je to učinio. Nitko nije bio kriv i djeca su uporno tvrdila si je laptop to sam napravio. Bacio se na pod i posipao se sokom i grickalicama.
Ovdje se radi o situaciji u kojoj, ne samo da su djeca prekršila pravilo da nikada, ali baš nikada ne diraju mamin laptop, već su nakon očitog prijestupa još i lagala da ne znaju kako je do incidenta došlo.
Ova izmišljena situacija samo je jedna od stotine sličnih koje će se u svakoj obitelji dogoditi. U niz slučajeva uhvatit ćete svog mališana u laži ili barem prikrivanju istine taktikom "pravim se bedast".
To su situacije koje roditelj treba iskoristiti za odgoj, jer nitko ne želi da mu dijete izraste u osobu koja će raditi nepodopštine, a potom izbjegavati odgovornost, muljati i lagati.
Djeca će povremeno lagati, a same laži mijenjat će se kako dijete raste. U skladu s time mijenjat će se i vaša reakcija na djetetovo laganje. Postoji nekoliko metoda koje vam mogu pomoći da dijete uvijek odvedete "na pravi put".
 

Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 3 i 7 godina?

   Potencijalna situacija
Netko se igrao ručicama i na podu kuhinje našli ste izgužvane i potrgane račune za struju i druge komunalije, iako ste već osamsto puta ponovili djetetu da se ne penje na stolicu i ne dira papire na gornjoj polici. Vaš četverogodišnjak na pitanje tko je to učinio, odgovara: seka. No to je nemoguće, jer seka je stara dva mjeseca i spava u svom krevetiću.

   Zašto mala djeca lažu?
Mala djeca ne lažu u pravom, "odraslom" smislu te riječi. Kako bi mogla lagati, djeca bi trebala imati spoznaju o tome da je ono što govore krivo i neistinito, odnosno razliku između laži i istine. No tu razliku djeca počinju uviđati tek nakon 4. godine. Nakon te dobi i kasnije u predškolskoj, djetetova mašta naglo se razvija i ono počinje eksperimentirati i istraživati vlastite misli te izmišljati razne priče. U tom razvojnom procesu često miješa realnost i maštu, kombinira razne priče, u nešto što se stvarno dogodilo ugrađuje nešto što je vidjelo na televiziji. Stoga se često događa da dijete koje je izreklo laž, zapravo ne shvaća da je to laž jer u njegovoj mašti i mislima to je istina. Predškolci će ponekad izreći laž kako bi se obranili od neželjenih posljedica, na primjer, oduzimanja omiljene igračke ili zabrane odlaska prijatelju na igranje. I ne zaboravite, bez obzira koliko mrzili laganje, ono ipak je sastavni dio djetetova razvoja.

   Što učiniti?
- Kada se dogodi laž roditelji trebaju reagirati smireno te situaciji pristupiti kao prilici za učenje i odgoj. Može se reći, primjerice: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Misliš li da se stvarno tako dogodilo kako si rekao?". Ako je djetetova laž nekog povrijedila, može mu se kazati: "Kako bi se ti osjećao da je tebi ovo netko rekao?".
- Roditelj se treba fokusirati na to da problem riješi zajedno s djetetom. Na primjer, ako je dijete crtalo po podu i reklo da nema pojma odakle drvo i kućica na pločicama, roditelj mu može kazati: "Prilično sam sigurna da se nije tako dogodilo. Mislim da si to ti crtao po podu. Je li tako? Sad dođi i pomogni mi da to očistimo i operemo". Na taj način dijete shvaća da nepodopštine i laganje nemaju smisla, jer će za njih uvijek postojati posljedice.
- Roditelj treba djetetu objasniti zašto je govorenje istine važno, a važno je iz razloga što istina pomaže roditelju da dijete čuva u sigurnom okruženju. Važno je znati je li dijete negdje sakrilo škare ili se igralo s fenom za kosu i strujom.
- Roditelj može u praksu uvesti pregovaranje oko nekih izbora. Kada dijete ima osjećaj da ima pravo reći što misli o hrani koju jede, odjeći koju nosi ili igračkama s kojima se igra, tada nema potrebe izmišljati priče kojima prikriva ponašanja i postupke koje je učinio "na svoj način".

Kako se postaviti prema malim lažljivcima starim između 8 i 13 godina?

   Potencijalna situacija
Djetetu ste kupili novu jaknu te ga nebrojeno puta upozorili da pazi na svoje stvari koje neprestano gubi. No jednog dana dolazi kući iz škole i kaže vam da mu je netko ukrao jaknu na putu do kuće. Moguće da se to zaista dogodilo, no poznavajući svoje dijete sumnjate da ju je ipak samo izgubilo jer i inače ne pazi dobro na svoje stvari i često mu se takva situacija događa.

   Zašto školarci lažu?
Djeca školske dobi imaju sposobnost predviđanja nečeg što će se dogoditi: ako je izgubilo novu jaknu, dijete zna da će netko zbog toga biti jako ljut. Ako zadaća nije napisana, bit će problema. Djeca starija od 7 godina znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito.

   Što učiniti?
- Roditelj treba što manje kažnjavati, jer djeca koja se boje kazni govorit će sve manje istine i roditelj neće znati što se događa. Sve kanale komunikacije djetetu treba ostaviti otvorene i uporno mu ponavljati da bez obzira u kakvoj se nevolji našao i što napravio, uvijek treba prvo doći roditeljima ili najbližoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja (učiteljici/učitelju, treneru, baki ili djedu, starijem bratu i slično).
- Roditelj treba pomoći djetetu da shvati zašto laganje nije u redu te kako se osjeća kada mu dijete slaže. To može biti pomoću ove izjave: "Ovo što si rekao je laž, a ja ne volim laži i zbog toga sam jako tužna". Dijete mora shvatiti da laganje razbija povjerenje, a povjerenje je najvažnije u svakom odnosu. Potrebno je vremena i puno ponavljanja ove važne životne lekcije, ali ako nekoliko puta istrpite istinu koju vam dijete servira bez burne reakcije, dijete će vam ubuduće vjerovati i govoriti iskreno što se događa.
- Vrijednosti koje roditelj zastupa u odgoju trebaju biti komunicirane jasno, ali i prezentirane djetetu vlastitim postupcima i primjerom. Na primjer, ako s djetetom idu u kino i lažu za njegove godine kako ne bi platili ulaznicu, što to roditelji govore i pokazuju djetetu?
- Roditelj treba pomoći djetetu da samo pronađe rješenje za problem u kojem se našlo. Ako je izgubilo jaknu, dijete treba navesti da barem pokuša raspetljati situaciju. Može predložiti da ponovno prijeđe put do škole i pretraži školske hodnike i učionicu u kojoj je boravilo te pokuša pronaći jaknu. Rješavanje problema je vještina koja će djetetu pomoći u životu u mnogim drugim situacijama.
- Kada dijete govori istinu, roditelj mu treba pokazati da to iznimno cijeni te pokazati djetetu da uvijek ima rješenja za sve situacije i da nema potrebe lagati. Jelena Kovačić 

Mother and daughter in forest together

Dijete vam laže? Ima i za to lijeka...

<para> Žene svoja iskustva razmjenjuju tek anonimno po forumima i čitajući ih, stječe se dojam da su nezadovoljne, zbunjene ili ne znaju što učiniti kako bi svoj libido vratile u stanje prije poroda. Seks nakon poroda smatra se gotovo mitskim, te slušajući i čitajući razgovore friških ili i onih iskusnijih roditelja, stječe se dojam da su svi premoreni, neispavani, umorni od posla i svakodnevnih obaveza, pa gotovo više i nemaju vremena za partnerski odnos. Zbog svega toga trpe i stradavaju veze i brakovi. No, da li je to zaista tako, ili se partneri doživljavaju na neki sasvim drugačiji način nakon dolaska prinove te veza se sada uzdiže na jednu sasvim drugačiju razinu povezanosti i duboke intimnosti?</para>
<para>
 Nakon provedene ankete u kojoj su sudjelovale 82 ispitanice možemo zaključiti kako njih 47,56% seksualni život nakon trudnoće i poroda smatra lošijim, 29,27% istim, odnosno ne primjećuje nikakvu znatniju razliku s onim prije trudnoće i poroda, a 23,17% ispitanica seksualni život označuje boljim!</para>
<para/>
<para>Iz ankete se zaključuje kako gotovo polovica ispitanica nije zadovoljna seksualnim životom nakon trudnoće i poroda, a kao glavnog "krivca" zato ističu umor i brigu o bebi (32%), zatim manjak samopouzdanja i nezadovoljstvo vlastitim tijelom i izgledom nakon trudnoće (27%), smanjeni libido/seksualnu želju (25%), te partnera više ne gleda na isti način samo 2% ispitanica.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>"Nema više slobode i prijašnjeg žara. Ne osjećam se privlačno jer nemam vremena za sebe".</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Jednim okom najprije u kinderbetu, a zatim u zagrljaju s partnerom."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Nakon što sam cijeli dan "samo" mama okružena pelenama, kašicama.., teško mi je "prebaciti" se u ulogu žene, biti sama sebi privlačna i zavodljiva."</emphasis>
</para>
<para>Ispitanice koje seksualni život nakon trudnoće i poroda doživljavaju boljim, ističu kako imaju više samopouzdanja i zadovoljnije su same sa sobom (32%), porastao im je libido/seksualna želja (28%), a roditeljstvo je i pozitivno utjecalo na zbližavanje s partnerom/suprugom kod njih 24%, dok se samo 16% njih nakon iskustva poroda i majčinstva osjeća ženstvenije.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>"Seksualni život je bio dobar i prije poroda, a poslije je još bolji! Roditeljstvo nas je još više zbližilo."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Opušteniji i privrženiji odnos s partnerom. Bolje samopouzdanje."</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>"Bolji nego je bio. Osjećaj da sam majka, a i tijelo mi se vratilo u normalu pa je samopouzdanje veće."</emphasis>
</para>
<para>Na pitanje "Jeste li nakon poroda zanemarivali, svjesno ili nesvjesno, svoj seksualni život i/ili partnera?" njih 43% odgovorilo je s "da", 37% nije, dok 21% njih o tome nije razmišljalo. Ako uspoređujemo odgovore s onima koje seksualni život nakon poroda označavaju lošijim, gotovo da se rezultati poklapaju.</para>
<para/>
<para>
 Prvo seksualno iskustvo nakon poroda također se često ističe kao mitsko i drugačije od prijašnjih, pa smo stoga ispitanice pitali kako ga opisuju, odnosno kako su ga doživjele. Njih 40% opisuje ga umjereno bolnim, a samo 12% izrazito bolnim, 28% nije primijetilo nikakvu razliku u odnosu na odnose prije trudnoće, a kod 20% njih bilo je bez ikakve boli i jako ugodno.</para>
<para/>
<para>Iz ankete može se zaključiti kako gotovo polovica ispitanica smatra seksualni život nakon poroda lošijim, no većina njih je ipak stvorila dublju i intimniju vezu s partnerom, a seksualni život nakon poroda je svjesno ili nesvjesno pomalo gurnut u stranu. Osim što se nove mame zbog tjelesnih promjena i oporavka od poroda doživljavaju manje spremne i smanjena im je seksualana želja, novi očevi su također osjetljivi na promjene na ženinu tijelu i brigu oko djeteta koja je uglavnom na prvom mjestu, pa su u partnerskom odnosu naučili više cijeniti trenutke koje imaju za sebe i svoj odnos. Ispitanice kojima je seksualni život nakon poroda postao bolji, nisu nužno naglasile da je seks učestaliji već ističu kako se bolje, samopouzdanije i ženstvenije osjećaju kao majke te da je roditeljstvo na niz načina zbližilo njih i supruga.</para>

Seksualni život nakon poroda: seksa je manje, ali odnos partnera je prisniji Seksualni život žena nakon trudnoće i poroda tema je o kojoj se u javnosti iznimno malo govori.  Žene svoja iskustva razmjenjuju tek anonimno po forumima i čitajući ih, stječe se dojam da su nezadovoljne, zbunjene ili ne znaju što učiniti kako bi svoj libido vratile u stanje prije poroda. Seks nakon poroda smatra se gotovo mitskim, te slušajući i čitajući razgovore friških ili i onih iskusnijih roditelja, stječe se dojam da su svi premoreni, neispavani, umorni od posla i svakodnevnih obaveza, pa gotovo više i nemaju vremena za partnerski odnos. Zbog svega toga trpe i stradavaju veze i brakovi. No, da li je to zaista tako, ili se partneri doživljavaju na neki sasvim drugačiji način nakon dolaska prinove te veza se sada uzdiže na jednu sasvim drugačiju razinu povezanosti i duboke intimnosti?

   Nakon provedene ankete u kojoj su sudjelovale 82 ispitanice možemo zaključiti kako njih 47,56% seksualni život nakon trudnoće i poroda smatra lošijim, 29,27% istim, odnosno ne primjećuje nikakvu znatniju razliku s onim prije trudnoće i poroda, a 23,17% ispitanica seksualni život označuje boljim!

Iz ankete se zaključuje kako gotovo polovica ispitanica nije zadovoljna seksualnim životom nakon trudnoće i poroda, a kao glavnog "krivca" zato ističu umor i brigu o bebi (32%), zatim manjak samopouzdanja i nezadovoljstvo vlastitim tijelom i izgledom nakon trudnoće (27%), smanjeni libido/seksualnu želju (25%), te partnera više ne gleda na isti način samo 2% ispitanica.


   "Nema više slobode i prijašnjeg žara. Ne osjećam se privlačno jer nemam vremena za sebe".


   "Jednim okom najprije u kinderbetu, a zatim u zagrljaju s partnerom."


   "Nakon što sam cijeli dan "samo" mama okružena pelenama, kašicama.., teško mi je "prebaciti" se u ulogu žene, biti sama sebi privlačna i zavodljiva."

Ispitanice koje seksualni život nakon trudnoće i poroda doživljavaju boljim, ističu kako imaju više samopouzdanja i zadovoljnije su same sa sobom (32%), porastao im je libido/seksualna želja (28%), a roditeljstvo je i pozitivno utjecalo na zbližavanje s partnerom/suprugom kod njih 24%, dok se samo 16% njih nakon iskustva poroda i majčinstva osjeća ženstvenije.


   "Seksualni život je bio dobar i prije poroda, a poslije je još bolji! Roditeljstvo nas je još više zbližilo."


   "Opušteniji i privrženiji odnos s partnerom. Bolje samopouzdanje."


   "Bolji nego je bio. Osjećaj da sam majka, a i tijelo mi se vratilo u normalu pa je samopouzdanje veće."

Na pitanje "Jeste li nakon poroda zanemarivali, svjesno ili nesvjesno, svoj seksualni život i/ili partnera?" njih 43% odgovorilo je s "da", 37% nije, dok 21% njih o tome nije razmišljalo. Ako uspoređujemo odgovore s onima koje seksualni život nakon poroda označavaju lošijim, gotovo da se rezultati poklapaju.


   Prvo seksualno iskustvo nakon poroda također se često ističe kao mitsko i drugačije od prijašnjih, pa smo stoga ispitanice pitali kako ga opisuju, odnosno kako su ga doživjele. Njih 40% opisuje ga umjereno bolnim, a samo 12% izrazito bolnim, 28% nije primijetilo nikakvu razliku u odnosu na odnose prije trudnoće, a kod 20% njih bilo je bez ikakve boli i jako ugodno.

Iz ankete može se zaključiti kako gotovo polovica ispitanica smatra seksualni život nakon poroda lošijim, no većina njih je ipak stvorila dublju i intimniju vezu s partnerom, a seksualni život nakon poroda je svjesno ili nesvjesno pomalo gurnut u stranu. Osim što se nove mame zbog tjelesnih promjena i oporavka od poroda doživljavaju manje spremne i smanjena im je seksualana želja, novi očevi su također osjetljivi na promjene na ženinu tijelu i brigu oko djeteta koja je uglavnom na prvom mjestu, pa su u partnerskom odnosu naučili više cijeniti trenutke koje imaju za sebe i svoj odnos. Ispitanice kojima je seksualni život nakon poroda postao bolji, nisu nužno naglasile da je seks učestaliji već ističu kako se bolje, samopouzdanije i ženstvenije osjećaju kao majke te da je roditeljstvo na niz načina zbližilo njih i supruga. Adrijana Bakoš 

seksualni život nakon poroda_anketa_pixabay

Seksualni život nakon poroda: seksa je manje, ali odnos partnera je prisniji

<para>Prošli vikend bio je nezaboravan za mnogu djecu koja su imala priliku pogledati interaktivnu predstavu Maša i Medvjed u Koncertnoj dvorani Lisinski. Priča o djevojčici koja promatra svijet i pokušava riješiti razne životne situacije uz pomoć svog vjernog prijatelja Medvjeda privukla je brojne poznate roditelje i njihove mališane. Oni su, osim u predstavi, uživali u slasticama i poklonima Ajax kutka, u okviru promocije u Konzum trgovinama gdje su svi Ajax proizvodi na 25% popusta, a svaki kupac dobiva i poklon za dijete – magnet s likovima Maše i Medvjeda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Maša i Medvjed uče djecu o iskrenom prijateljstvu, brizi o prijateljima i kreativnosti što mnogi roditelji smatraju važnim. Zato nije ni čudo da su, sa svojom djecom, predstavu došli pogledati i poznate mame i tate; Mirjana Mikulec, Enes Vejzović, Iris Androšević i drugi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Popust 25% posto na sve Ajax proizvode za čišćenje može se iskoristiti u Konzum trgovinama tijekom cijelog ožujka uz dodatni poklon, magnet s likovima Maše i Medvjeda, do isteka zaliha.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Enes Vejzović i djeca_Raul i Zoe</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="de9e92aa-35cd-11eb-b993-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Mirjana Mikulec i kćer Mia</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="0a1b88d4-35ce-11eb-abf6-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Iris Androšević i sin Jakov</title>
 <para/>
 <para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="308e8e58-35ce-11eb-b777-0242ac13002e" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 </para>
</section>

Maša i Medvjed oduševili poznate roditelje i njihove mališane Rasprodanu predstavu u Koncertnoj dvorani Lisinski dodatno je obogatio Ajax kutak u kojem su roditelji i djeca uživali u slasticama i poklonima s likovima Maše i Medvjeda Prošli vikend bio je nezaboravan za mnogu djecu koja su imala priliku pogledati interaktivnu predstavu Maša i Medvjed u Koncertnoj dvorani Lisinski. Priča o djevojčici koja promatra svijet i pokušava riješiti razne životne situacije uz pomoć svog vjernog prijatelja Medvjeda privukla je brojne poznate roditelje i njihove mališane. Oni su, osim u predstavi, uživali u slasticama i poklonima Ajax kutka, u okviru promocije u Konzum trgovinama gdje su svi Ajax proizvodi na 25% popusta, a svaki kupac dobiva i poklon za dijete – magnet s likovima Maše i Medvjeda.
   
Maša i Medvjed uče djecu o iskrenom prijateljstvu, brizi o prijateljima i kreativnosti što mnogi roditelji smatraju važnim. Zato nije ni čudo da su, sa svojom djecom, predstavu došli pogledati i poznate mame i tate; Mirjana Mikulec, Enes Vejzović, Iris Androšević i drugi.
Popust 25% posto na sve Ajax proizvode za čišćenje može se iskoristiti u Konzum trgovinama tijekom cijelog ožujka uz dodatni poklon, magnet s likovima Maše i Medvjeda, do isteka zaliha.
   
   
   
 


   Enes Vejzović i djeca_Raul i Zoe
   
   
      
   



   Mirjana Mikulec i kćer Mia
   
   
      
   



   Iris Androšević i sin Jakov
   
   
      
   
 Promo 

Maša i Medvjed oduševili poznate roditelje i njihove mališane

<para>Većina roditelja susretne se sa situacijom da dijete ne želi ići u školu. Jednostavno, iz čista mira, dođe do faze kada izmišlja svakakve razloge da izbjegne odlazak u školu. Roditelji odmah sumnjaju da se u školi dogodilo nešto ružno pa se zabrinu i uplaše, no razlog najčešće i nije tako ozbiljan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zapravo su razlozi izbjegavanja škole potpuno individualni. U manje djece to je najčešće strah od odvajanja i odlaska od roditelja i kuće koja je za njih sigurno utočište. Neka djeca strah od situacije kada se moraju odvojiti od roditelja doživljavaju kao veliku zabrinutost da će se nešto strašno dogoditi nekome iz kuće za vrijeme njihovog izbivanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor nelagode može biti i samo školsko okruženje. Kod sramežljive djece koja se teško prilagođavaju grupi vršnjaka, nedostatak društvenih vještina i manjak samopouzdanja mogu rezultirati strahom i neugodnošću od priključenja u grupu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poteškoće u svladavanju školskoga gradiva mogu još više obeshrabriti dijete koje se osjeća nekompetentno i neuspješno. I slaba komunikacija s često prezahtjevnim profesorima, osobito kod nesigurne djece, može biti izvor za izbjegavanje od škole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi izbjeglo mučan odlazak u školu, djeca najčešće izmišljaju razne tjelesne probleme pa se tako žale na glavobolje ili bolove u trbuhu, grlobolju ili tvrde da se općenito ne osjećaju dobro. Regularnost i upornost tih simptoma, iza kojih se ne razvija bolest i koji nestaju čim se dobije roditeljski pristanak za ostanak kod kuće, samo su mali znaci upozorenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Racionalni i iracionalni strahovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stručnjaci ističu da su opterećenje u školi, a i nasilje među vršnjacima danas sve veći te da mogu postojati i racionalni i realni razlozi za strah od škole. Ipak, postoji temeljna razlika između racionalnih i neracionalnih strahova. Učenik koji se boji racionalnog straha od neuspjeha ili zadirkivanja moći će svoje strahove prepoznati, reći i opisati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Strah od škole može biti i jedan od prvih znakova anksioznosti ili čak i depresije, koja toliko paralizira učenika da mu se čini da se osjeća nesposobnim zadovoljiti sve što se od njega očekuje, a to je izvršenje zadaća i uklapanje u društvo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nešto starijoj školskoj dobi strahovi od odvajanja nadomještaju se drugim vrstama strahova, od kojih su najčešći: strah od neprihvaćanja među vršnjacima i podsmjeha, strah od natjecanja, strah od ruganja na račun tjelesnog izgleda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nema jednoznačnog odgovora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na strah od škole nema jednoznačnog odgovora. Na znakove upozorenja trebalo bi reagirati odmah čim se i najmanji znak primijeti i nastojati potaknuti dijete da strahove kaže i opiše svojim riječima. Svako dijete ima svoje viđenje situacije i u skladu s tim svoju istinu te već i samo prepoznavanje da strah postoji i slušanje njegove strane priče, čine prvi korak prema svladavanju straha. Možda će trebati i pomoć školskog liječnika ili školskog psihologa, koji mu mogu izraditi konkretni plan aktivnosti za pomoć.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditeljima ova faza “straha od škole” može izgledati kao stanje koje traje beskrajno dugo, no gotovo sva djeca s vremenom svladaju teškoće i prerastu svoje iracionalne strahove te uspješno dovrše proces sazrijevanja i obrazovanja. Prevladavanje straha od škole može pomoći u kasnijim razdobljima odrastanja da se dijete i s drugim sličnim, stresnim situacijama u životu što prije suoči i to s više samopouzdanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/strah-od-skole/">Savjetnica.com</ulink>
</para>

Strah od škole Što ako vam jednog dana dijete kaže da više nikako ne želi u školu... Većina roditelja susretne se sa situacijom da dijete ne želi ići u školu. Jednostavno, iz čista mira, dođe do faze kada izmišlja svakakve razloge da izbjegne odlazak u školu. Roditelji odmah sumnjaju da se u školi dogodilo nešto ružno pa se zabrinu i uplaše, no razlog najčešće i nije tako ozbiljan.
   
Zapravo su razlozi izbjegavanja škole potpuno individualni. U manje djece to je najčešće strah od odvajanja i odlaska od roditelja i kuće koja je za njih sigurno utočište. Neka djeca strah od situacije kada se moraju odvojiti od roditelja doživljavaju kao veliku zabrinutost da će se nešto strašno dogoditi nekome iz kuće za vrijeme njihovog izbivanja.
   
Izvor nelagode može biti i samo školsko okruženje. Kod sramežljive djece koja se teško prilagođavaju grupi vršnjaka, nedostatak društvenih vještina i manjak samopouzdanja mogu rezultirati strahom i neugodnošću od priključenja u grupu.
   
   Poteškoće u svladavanju školskoga gradiva mogu još više obeshrabriti dijete koje se osjeća nekompetentno i neuspješno. I slaba komunikacija s često prezahtjevnim profesorima, osobito kod nesigurne djece, može biti izvor za izbjegavanje od škole.
   
Kako bi izbjeglo mučan odlazak u školu, djeca najčešće izmišljaju razne tjelesne probleme pa se tako žale na glavobolje ili bolove u trbuhu, grlobolju ili tvrde da se općenito ne osjećaju dobro. Regularnost i upornost tih simptoma, iza kojih se ne razvija bolest i koji nestaju čim se dobije roditeljski pristanak za ostanak kod kuće, samo su mali znaci upozorenja.
   
   Racionalni i iracionalni strahovi
   
   
Stručnjaci ističu da su opterećenje u školi, a i nasilje među vršnjacima danas sve veći te da mogu postojati i racionalni i realni razlozi za strah od škole. Ipak, postoji temeljna razlika između racionalnih i neracionalnih strahova. Učenik koji se boji racionalnog straha od neuspjeha ili zadirkivanja moći će svoje strahove prepoznati, reći i opisati.
   
Strah od škole može biti i jedan od prvih znakova anksioznosti ili čak i depresije, koja toliko paralizira učenika da mu se čini da se osjeća nesposobnim zadovoljiti sve što se od njega očekuje, a to je izvršenje zadaća i uklapanje u društvo.
   
U nešto starijoj školskoj dobi strahovi od odvajanja nadomještaju se drugim vrstama strahova, od kojih su najčešći: strah od neprihvaćanja među vršnjacima i podsmjeha, strah od natjecanja, strah od ruganja na račun tjelesnog izgleda.
   
   Nema jednoznačnog odgovora
   
   
Na strah od škole nema jednoznačnog odgovora. Na znakove upozorenja trebalo bi reagirati odmah čim se i najmanji znak primijeti i nastojati potaknuti dijete da strahove kaže i opiše svojim riječima. Svako dijete ima svoje viđenje situacije i u skladu s tim svoju istinu te već i samo prepoznavanje da strah postoji i slušanje njegove strane priče, čine prvi korak prema svladavanju straha. Možda će trebati i pomoć školskog liječnika ili školskog psihologa, koji mu mogu izraditi konkretni plan aktivnosti za pomoć.
   
Roditeljima ova faza “straha od škole” može izgledati kao stanje koje traje beskrajno dugo, no gotovo sva djeca s vremenom svladaju teškoće i prerastu svoje iracionalne strahove te uspješno dovrše proces sazrijevanja i obrazovanja. Prevladavanje straha od škole može pomoći u kasnijim razdobljima odrastanja da se dijete i s drugim sličnim, stresnim situacijama u životu što prije suoči i to s više samopouzdanja.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
 Žena.hr 

Strah od škole

<para>Riječ <emphasis>natjecanje </emphasis>u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje Smatraju kako ono ima isključivo negativan predznak te da nije dobro dijete učiti da se s drugima natječe jer će iz toga izići ili bahato ili razočarano.</para>
<para>Zbog straha od razočarenja, roditelji će često sve sudionike neke igre, utakmice ili situacije proglasiti pobjednicima kako bi se izbjegao konflikt.</para>
<para>No je li zid pun nezasluženih trofeja zaista rješenje? Psiholozi smatraju kako su natjecanja neophodna za zdrav razvoj djeteta jer, osim što će ih naviknuti da život donosi i pobjede i poraze, natjecateljske će ih aktivnosti naučiti vještinama koje će im itekako koristiti u budućnosti.
</para>
<heading2>
 Važan je trud, a ne pobjeda
</heading2>
<para>
Natjecanja djecu uče dobrobitima timskog rada. Najčešće je riječ o timovima koji se suočavaju pa dijete može uvidjeti koliko je međusobno poštivanje i slušanje važno za dobru igru.</para>
<para>Uz pomoć natjecanja, djeca lakše prihvaćaju ponekad tešku narav života u kojoj velik rad ne daje uvijek pobjednika. Ipak, trud s vremenom postaje važniji od same pobjede, a djeca se navikavaju dostojanstveno prihvaćati poraze.
</para>
<heading2>
 Najveći protivnik i suigrač je dijete samo sebi
</heading2>
<para>
Važno je da roditelji promatraju dijete i situacije u kojima se natječe kako bi na vrijeme shvatili je li riječ o zdravom natjecanju ili se bolje distancirati od igre.</para>
<para>Zdravo od nezdravoga natjecanja razlikovat ćete po tome što će dijete samo tražiti da sudjeluje u igri, osvajat će i gubiti dostojanstveno i bez prevelike pompe, željet će napredovati i osjetit ćete porast njegova samopouzdanja.</para>
<para>Ako je riječ o nezdravnoj aktivnosti, dijete će izbjegavati prisustvovanje u igri, glumit će da mu nije dobro ili će otvoreno odustati od natjecanja.</para>
<para>Pomozite djetetu da izgradi pozitivan stav o natjecanju i da u njemu vidi priliku za osobni napredak i učenje o igri i svojim suigračima. Sam je sebi najveći protivnik i partner pa je važno da u igru ulazi svjestan oba moguća ishoda i spreman da ih prihvati.</para>
<para>Poraz nije lako doživjeti, a ponekad je i pozitivna euforija nakon pobjede teška za nositi pa je roditeljska podrška uvijek potrebna kako bi se dijete znalo snaći u izazovnoj situaciji.</para>

Zašto su natjecanja dobra za djecu? Riječ natjecanje u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje. Riječ natjecanje u nekim roditeljima izaziva bijes i negodovanje Smatraju kako ono ima isključivo negativan predznak te da nije dobro dijete učiti da se s drugima natječe jer će iz toga izići ili bahato ili razočarano.
Zbog straha od razočarenja, roditelji će često sve sudionike neke igre, utakmice ili situacije proglasiti pobjednicima kako bi se izbjegao konflikt.
No je li zid pun nezasluženih trofeja zaista rješenje? Psiholozi smatraju kako su natjecanja neophodna za zdrav razvoj djeteta jer, osim što će ih naviknuti da život donosi i pobjede i poraze, natjecateljske će ih aktivnosti naučiti vještinama koje će im itekako koristiti u budućnosti.


   Važan je trud, a ne pobjeda


Natjecanja djecu uče dobrobitima timskog rada. Najčešće je riječ o timovima koji se suočavaju pa dijete može uvidjeti koliko je međusobno poštivanje i slušanje važno za dobru igru.
Uz pomoć natjecanja, djeca lakše prihvaćaju ponekad tešku narav života u kojoj velik rad ne daje uvijek pobjednika. Ipak, trud s vremenom postaje važniji od same pobjede, a djeca se navikavaju dostojanstveno prihvaćati poraze.


   Najveći protivnik i suigrač je dijete samo sebi


Važno je da roditelji promatraju dijete i situacije u kojima se natječe kako bi na vrijeme shvatili je li riječ o zdravom natjecanju ili se bolje distancirati od igre.
Zdravo od nezdravoga natjecanja razlikovat ćete po tome što će dijete samo tražiti da sudjeluje u igri, osvajat će i gubiti dostojanstveno i bez prevelike pompe, željet će napredovati i osjetit ćete porast njegova samopouzdanja.
Ako je riječ o nezdravnoj aktivnosti, dijete će izbjegavati prisustvovanje u igri, glumit će da mu nije dobro ili će otvoreno odustati od natjecanja.
Pomozite djetetu da izgradi pozitivan stav o natjecanju i da u njemu vidi priliku za osobni napredak i učenje o igri i svojim suigračima. Sam je sebi najveći protivnik i partner pa je važno da u igru ulazi svjestan oba moguća ishoda i spreman da ih prihvati.
Poraz nije lako doživjeti, a ponekad je i pozitivna euforija nakon pobjede teška za nositi pa je roditeljska podrška uvijek potrebna kako bi se dijete znalo snaći u izazovnoj situaciji. Jelena Pervan 

Natjecanje_Pixabay

Zašto su natjecanja dobra za djecu?

<para> To podrazumijeva djetetu kroz odgoj pružiti nešto više od onoga što su njihovi roditelji mogli i uspijevali pružiti, popraviti ono što sami, kao odrasli ljudi i roditelji smatramo da treba popraviti i djetetu ukazati na drugačije mogućnosti. Iako je naše društvo napredovalo po pitanju muško-ženskih prava u društvu, još uvijek se, posebno u ruralnijim područjima stječe dojam kako žene nisu u potpunosti ravnopravne. Kako najjednostavnije postići ravnopravnost budućih generacija? Ispravnim odgojem sada malenih dječačića koji će kad odrastu postati dio društva i voditi do ili potpune ravnopravnosti između spolova ili do većeg jaza i izraženog šovinizma.</para>
<para>
 Muški šovinizam odnosno seksizam naziv je za ideologiju koja polazi od pretpostavke da se fizičke i mentalne razlike između spolova moraju reflektirati na različiti položaj rodova u društvu (muškaraca i žena).</para>
<para>Možda se čini pretjeranim govoriti o šovinizmu u tako ranoj dobi, no kao i kod ostalih vrsta odgoja potrebno je rano u djetinjstvu postaviti temelje. Iako ne mora značiti da će dijete seksističko ponašanje prema djevojčicama naučiti kod kuće, ali može biti izloženo u vrtiću, parkiću, u igri s prijateljima na ulici. Djeca se ne rađaju sa zlim namjerama, oni se rađaju "prazni" te upijaju sve ono što im mi serviramo, a na nama je da ih usmjerimo ispravnom načinu ponašanja.</para>
<heading2>
 Kako prepoznati znakove da se dijete pretvara u malenog šovinista?
</heading2>
<heading4>
 1. Smatra da su djevojčice slabiji spol
</heading4>
<para>Lako se zaključuje po djetetovim izjavama. Izjave poput "<emphasis>Ona je djevojčica pa joj treba pomoći.</emphasis>" i ne zvone na preveliku uzbunu, no izjava poput "<emphasis>Ona je djevojčica i ona to ne može.</emphasis>" već zvuče nešto opasnije. Ako dječak počne razmišljati da je sposoban napraviti nešto samo zato što je dječak, a djevojčica nije samo zato što je djevojčica, tu se već nailazi na problem. Dječak je vjerojatno pokupio izjavu negdje usput u igri i moguće je da se u njegovoj glavi vrti stotine pitanja zašto je to tako, te je ovo prava prilika za razgovor da bi mogli shvatiti zašto on tako misli te za objašnjenje da spol ne određuje ičiju snagu ili sposobnost.</para>
<heading4>
 2. Smatra da djevojčica ne može nešto jednako dobro kao dječak
</heading4>
<para>Ako od djeteta čujete izjave poput "<emphasis>igraš nogomet poput djevojčice</emphasis>", što je nadasve "popularna" izreka u našem medijskom prostoru i žargonu te gotovo da je postala "<emphasis>klasik</emphasis>". Što znači igrati nogomet "<emphasis>kao djevojčica</emphasis>"? Znači li to da je usporedba igre dječaka s djevojčicom poniženje za dječaka? Znači li to da djevojčica zadire u nešto što je opće prihvaćeno kao nešto što samo muškarci "znaju"?</para>
<heading4>
 3. Smatra da nije u redu plakati
</heading4>
<para>Ako dijete smatra da ne smije plakati, posebno u javnosti, "samo" zato što je dječak, već se uhvatilo u zamku zatomljivanja emocija i potrebe za emocionalnošću. Ako dijete počne ovako razmišljati nije zapravo ni iznenađujuće, jer često se zapravo može ćuti kako "<emphasis>samo curice plaču</emphasis>", "<emphasis>to nije za velike dečke</emphasis>" i slično. Izjave koje su u našem društvu stare gotovo kao i društvo samo. Muškoj djeci se od najranijih dana sugerira zatomljivanje osjećaja i emocija, što je u potpunosti pogrešeno i vodi u začarani krug iz kojeg se teško nalazi izlaz.</para>
<heading4>
 4. Zločest je prema djevojčicama jer ne zna drugačije iskazati osjećaje
</heading4>
<para>Dječaci u određenoj dobi, najčešće onoj školskoj, ne znajući kako na pravi način iskazivati osjećaje prema djevojčicama izazivaju ih na razne načine. To izazivanje je često invazivno (ponekad čak i prelazi u maltretiranje). Djeca u toj dobi su već dobrano grupirana i dječaci imaju svoje interese, a djevojčice svoje. Kako bi se približili grupi djevojčica često ne znaju iskazati emocije na ispravan način.</para>
<heading4>
 5. Ne želi ništa ružičasto i odbija igru s lutkama
</heading4>
<para>U redu je ako se muško dijete ne želi igrati lutkama, kuhati u "lažnoj" kuhinji, ružičastoj kućici. Dječaci ponekad imaju neke sasvim drugačije interese. Ali, ako primjerice ima sestru koja uživa igri s tim "ružičastim" igračkama i on u potpunosti odbija igru njima, samo zato jer to su "<emphasis>igračke za djevojčice</emphasis>", to bi već mogao biti problem. Činjenica da je roza boja djevojčica, a plava boja dječaka je naučena osobina. Kao i da su lutke igračke za djevojčice, a autići za dječake. Djeca se ne rađaju s takvim saznanjima, ona ih uče od odraslih.
</para>
<heading4>
 6. Kaže mami da nešto ne može zato što je mama
</heading4>
<para>Može zvučati kao bezazlen komentar, no mogao bi ukazivati na veći problem. Zbog još uvijek uskog pogleda na majčinstvo u našem društvu, žene - majke se još uvijek gleda prvenstveno samo kao majke. Ako žena poželi nastaviti raditi nakon poroda etiketira je se kao sebičnu, a ako želi biti "<emphasis>samo</emphasis>" majka onda je se naziva lijenom. Dvostruki standardi koju su itekako prisutni. Dijete zasigurno nije svjesno tih podjela, no ako spomene nešto poput toga jasno je da je negdje čulo za njihovo postojanje te već upija da "<emphasis>mama ne može sve zato što je mama</emphasis>".</para>
<heading4>
 7. Lako postaje frustriran i agresivan
</heading4>
<para>Čini se kako je agresija općeprihvaćena osobina kod dječaka. Dok žene (djevojčice) se opominje kod svakog i najmanjeg iskazivanja osjećaja frustracije ili nezadovoljstva, kod dječaka je takvo ponašanje gotovo poticano od strane društva. Izbacivanje frustracija kroz agresivnost može voditi i dubljim problemima osim šovinizmu.</para>
<heading4>
 8. Ako je društvo u kojem se kreće takvo - šovinstički nastrojeno
</heading4>
<para>Ne kaže se uzalud "s kim si, takav si". Ako se vaš dječak po vašem mišljenju kreće u društvu ili igra s dječacima kod kojih primjećujete iznad opisano ponašanje, vjerojatno je da će i on sam prihvatiti takvo ponašanje zbog osjećaja pripadnosti tome društvu. Kako bi dijete usmjerili na put koji se vama čini prihvatljiv, za početak počnite s razgovorom i saznajte koje su mu misli, želje i očekivanja te kakvo ponašanje on smatra ispravnim. Nikad nije prekasno za intervenciju.</para>

Rani znakovi koji ukazuju na pojavu šovinizma kod dječaka Odgajajući djecu, roditelji se uvijek trude odgojiti bolju verziju sebe.  To podrazumijeva djetetu kroz odgoj pružiti nešto više od onoga što su njihovi roditelji mogli i uspijevali pružiti, popraviti ono što sami, kao odrasli ljudi i roditelji smatramo da treba popraviti i djetetu ukazati na drugačije mogućnosti. Iako je naše društvo napredovalo po pitanju muško-ženskih prava u društvu, još uvijek se, posebno u ruralnijim područjima stječe dojam kako žene nisu u potpunosti ravnopravne. Kako najjednostavnije postići ravnopravnost budućih generacija? Ispravnim odgojem sada malenih dječačića koji će kad odrastu postati dio društva i voditi do ili potpune ravnopravnosti između spolova ili do većeg jaza i izraženog šovinizma.

   Muški šovinizam odnosno seksizam naziv je za ideologiju koja polazi od pretpostavke da se fizičke i mentalne razlike između spolova moraju reflektirati na različiti položaj rodova u društvu (muškaraca i žena).
Možda se čini pretjeranim govoriti o šovinizmu u tako ranoj dobi, no kao i kod ostalih vrsta odgoja potrebno je rano u djetinjstvu postaviti temelje. Iako ne mora značiti da će dijete seksističko ponašanje prema djevojčicama naučiti kod kuće, ali može biti izloženo u vrtiću, parkiću, u igri s prijateljima na ulici. Djeca se ne rađaju sa zlim namjerama, oni se rađaju "prazni" te upijaju sve ono što im mi serviramo, a na nama je da ih usmjerimo ispravnom načinu ponašanja.

   Kako prepoznati znakove da se dijete pretvara u malenog šovinista?


   1. Smatra da su djevojčice slabiji spol

Lako se zaključuje po djetetovim izjavama. Izjave poput "Ona je djevojčica pa joj treba pomoći." i ne zvone na preveliku uzbunu, no izjava poput "Ona je djevojčica i ona to ne može." već zvuče nešto opasnije. Ako dječak počne razmišljati da je sposoban napraviti nešto samo zato što je dječak, a djevojčica nije samo zato što je djevojčica, tu se već nailazi na problem. Dječak je vjerojatno pokupio izjavu negdje usput u igri i moguće je da se u njegovoj glavi vrti stotine pitanja zašto je to tako, te je ovo prava prilika za razgovor da bi mogli shvatiti zašto on tako misli te za objašnjenje da spol ne određuje ičiju snagu ili sposobnost.

   2. Smatra da djevojčica ne može nešto jednako dobro kao dječak

Ako od djeteta čujete izjave poput "igraš nogomet poput djevojčice", što je nadasve "popularna" izreka u našem medijskom prostoru i žargonu te gotovo da je postala "klasik". Što znači igrati nogomet "kao djevojčica"? Znači li to da je usporedba igre dječaka s djevojčicom poniženje za dječaka? Znači li to da djevojčica zadire u nešto što je opće prihvaćeno kao nešto što samo muškarci "znaju"?

   3. Smatra da nije u redu plakati

Ako dijete smatra da ne smije plakati, posebno u javnosti, "samo" zato što je dječak, već se uhvatilo u zamku zatomljivanja emocija i potrebe za emocionalnošću. Ako dijete počne ovako razmišljati nije zapravo ni iznenađujuće, jer često se zapravo može ćuti kako "samo curice plaču", "to nije za velike dečke" i slično. Izjave koje su u našem društvu stare gotovo kao i društvo samo. Muškoj djeci se od najranijih dana sugerira zatomljivanje osjećaja i emocija, što je u potpunosti pogrešeno i vodi u začarani krug iz kojeg se teško nalazi izlaz.

   4. Zločest je prema djevojčicama jer ne zna drugačije iskazati osjećaje

Dječaci u određenoj dobi, najčešće onoj školskoj, ne znajući kako na pravi način iskazivati osjećaje prema djevojčicama izazivaju ih na razne načine. To izazivanje je često invazivno (ponekad čak i prelazi u maltretiranje). Djeca u toj dobi su već dobrano grupirana i dječaci imaju svoje interese, a djevojčice svoje. Kako bi se približili grupi djevojčica često ne znaju iskazati emocije na ispravan način.

   5. Ne želi ništa ružičasto i odbija igru s lutkama

U redu je ako se muško dijete ne želi igrati lutkama, kuhati u "lažnoj" kuhinji, ružičastoj kućici. Dječaci ponekad imaju neke sasvim drugačije interese. Ali, ako primjerice ima sestru koja uživa igri s tim "ružičastim"  igračkama i on u potpunosti odbija igru njima, samo zato jer to su "igračke za djevojčice", to bi već mogao biti problem. Činjenica da je roza boja djevojčica, a plava boja dječaka je naučena osobina. Kao i da su lutke igračke za djevojčice, a autići za dječake. Djeca se ne rađaju s takvim saznanjima, ona ih uče od odraslih.


   6. Kaže mami da nešto ne može zato što je mama

Može zvučati kao bezazlen komentar, no mogao bi ukazivati na veći problem. Zbog još uvijek uskog pogleda na majčinstvo u našem društvu, žene - majke se još uvijek gleda prvenstveno samo kao majke. Ako žena poželi nastaviti raditi nakon poroda etiketira je se kao sebičnu, a ako želi biti "samo" majka onda je se naziva lijenom. Dvostruki standardi koju su itekako prisutni. Dijete zasigurno nije svjesno tih podjela, no ako spomene nešto poput toga jasno je da je negdje čulo za njihovo postojanje te već upija da "mama ne može sve zato što je mama".

   7. Lako postaje frustriran i agresivan

Čini se kako je agresija općeprihvaćena osobina kod dječaka. Dok žene (djevojčice) se opominje kod svakog i najmanjeg iskazivanja osjećaja frustracije ili nezadovoljstva, kod dječaka je takvo ponašanje gotovo poticano od strane društva. Izbacivanje frustracija kroz agresivnost može voditi i dubljim problemima osim šovinizmu.

   8. Ako je društvo u kojem se kreće takvo - šovinstički nastrojeno

Ne kaže se uzalud "s kim si, takav si". Ako se vaš dječak po vašem mišljenju kreće u društvu ili igra s dječacima kod kojih primjećujete iznad opisano ponašanje, vjerojatno je da će i on sam prihvatiti takvo ponašanje zbog osjećaja pripadnosti tome društvu. Kako bi dijete usmjerili na put koji se vama čini prihvatljiv, za početak počnite s razgovorom i saznajte koje su mu misli, želje i očekivanja te kakvo ponašanje on smatra ispravnim. Nikad nije prekasno za intervenciju. Adrijana Bakoš 

dječak i djevojčica_pixabay

Rani znakovi koji ukazuju na pojavu šovinizma kod dječaka

<para>Zabilježeni su brojni slučajevi pacijenata s Parkinsonovom bolešću, Tourettovim sindromom i autizmom koji su pod utjecajem glazbe, doživljeli poboljšanje bolesti i napredak u psihosocijalnom razvoju.</para>
<para>Terapija glazbom koristi se kod niza bolesti i poremećaja, a najviše je rezultata dala kod osoba s povredama glave i mozga, djece s poremećajima autističnog spektra te kod starijih osoba oboljelih od Alzheimera.</para>
<para>Muzikoterapija se pokazala uspješnom i kod djece s poremećajem pažnje zato što glazba jača pažnju i fokus, smanjuje hiperaktivnost djeteta i osnažuje socijalne vještine.</para>
<para>
 Glazba daje strukturu
</para>
<para>Glazba je ritam, a ritam je čista struktura. Struktura pomaže djeci s poremećajem pažnje da se fokusiraju i usmjere na određenu aktivnost. Glazba se događa u nekom vremenskom razdoblju te ima jasan početak, vrhunac i kraj što djeci s poremećajem pažnje pomaže u planiranju, sudjelovanju i reagiranju na podražaj.</para>
<para>
 Pomaže u regulaciji pažnje, motivacije i memorije
</para>
<para>Istraživanja pokazuju da ugodna glazba povećava razinu dopamina u mozgu. Ovaj je neurotransmiter odgovoran za regulaciju pažnje, motivacije i radne memorije, a manjka ga kod osoba s poremećajem pažnje. Cilj je muzikoterapije ojačati manje aktivna područja u mozgu djece koja se bore s nedostatkom pažnje.</para>
<para>
 Glazba pomaže u socijalizaciji
</para>
<para>Kada razmišljamo o orkestru, jasno nam je da bez samo jednog instrumenta, zvuk ne bi bio jednak. Svaki je instrument potreban kako bi se izvela skladba. Upravo je to karika koja nedostaje djeci s manjkom pažnje.</para>
<para>Često su nestrpljivi i fokusirani na svoje potrebe, a razmišljajući o glazbi kao o skupu instrumenata, tonova i melodija, djeca mogu uočiti važnost skupine, grupnog rada i međusobnog osluškivanja.</para>

Utjecaj glazbe na djecu s poremećajem pažnje Ništa ne aktivira moždane stanice tako snažno kao glazba, slažu se neurolozi i muzikoterapeuti. Zabilježeni su brojni slučajevi pacijenata s Parkinsonovom bolešću, Tourettovim sindromom i autizmom koji su pod utjecajem glazbe, doživljeli poboljšanje bolesti i napredak u psihosocijalnom razvoju.
Terapija glazbom koristi se kod niza bolesti i poremećaja, a najviše je rezultata dala kod osoba s povredama glave i mozga, djece s poremećajima autističnog spektra te kod starijih osoba oboljelih od Alzheimera.
Muzikoterapija se pokazala uspješnom i kod djece s poremećajem pažnje zato što glazba jača pažnju i fokus, smanjuje hiperaktivnost djeteta i osnažuje socijalne vještine.

   Glazba daje strukturu

Glazba je ritam, a ritam je čista struktura. Struktura pomaže djeci s poremećajem pažnje da se fokusiraju i usmjere na određenu aktivnost. Glazba se događa u nekom vremenskom razdoblju te ima jasan početak, vrhunac i kraj što djeci s poremećajem pažnje pomaže u planiranju, sudjelovanju i reagiranju na podražaj.

   Pomaže u regulaciji pažnje, motivacije i memorije

Istraživanja pokazuju da ugodna glazba povećava razinu dopamina u mozgu. Ovaj je neurotransmiter odgovoran za regulaciju pažnje, motivacije i radne memorije, a manjka ga kod osoba s poremećajem pažnje. Cilj je muzikoterapije ojačati manje aktivna područja u mozgu djece koja se bore s nedostatkom pažnje.

   Glazba pomaže u socijalizaciji

Kada razmišljamo o orkestru, jasno nam je da bez samo jednog instrumenta, zvuk ne bi bio jednak. Svaki je instrument potreban kako bi se izvela skladba. Upravo je to karika koja nedostaje djeci s manjkom pažnje.
Često su nestrpljivi i fokusirani na svoje potrebe, a razmišljajući o glazbi kao o skupu instrumenata, tonova i melodija, djeca mogu uočiti važnost skupine, grupnog rada i međusobnog osluškivanja. Jelena Pervan 

Girl with Headphones

Utjecaj glazbe na djecu s poremećajem pažnje

<para>Mogućnost osjećanja tuđe sreće, patnje i emocija dragocijena je vještina koju djeca počinju osvješćivati već s 18 mjeseci, a do četvrte godine postaju svjesni tuđih emocija uspoređujući ih sa svojima.</para>
<para>Roditelji mogu potaknuti razvoj suosjećanja kod svoje djece na nekoliko načina, a prije svega, vježbajući tu vještinu na sebi.</para>
<para>
 Suosjećajte s drugim ljudima

</para>
<para>Djeca su kao spužvice, upijaju ono što vide, a roditeljsko ponašanje smatraju ispravnim i njega nastoje oponašati. Ako se u djetetovu društvu ljutite na konobara jer vam je donio krivo piće, dijete će to zapamtiti i smatrati ispravnom reakcijom.</para>
<para>Radije prokomentirajte kako je konobar donio krivu narudžbu jer je umoran i prezaposlen pa nije mogao zapamtiti. Pokažite djetetu da ljude treba razumijeti i zapitati se kako se osjećaju kada pogriješe te možemo li im to olakšati.</para>
<para>
 Pokazujte zahvalnost
</para>
<para>Lijepe geste dragih nam ljudi ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Vaše dijete mora vidjeti da je zahvalnost vrlina koju treba njegovati. Svaki put kada vas netko razveseli, učini nešto dobro za vas i pomogne vam, od srca mu zahvalite.</para>
<para>Učite dijete da bude zahvalno na svemu što ima, a posebno na ljudima koji njegov život čine ljepšim mjestom.</para>
<para>
 Ostanite dosljedni
</para>
<para>Ako djetetu stalno ponavljate da njegove riječi utječu na emocije drugih ljudi i da treba biti blago u odnošenju s drugima, onda se i sami toga držite.</para>
<para>Sigurno će se dogoditi da ćete se nenamjerno istresti na partnera, ali onda mu se svakako pred djetetom ispričajte i objasnite kako ste bili jako tužni zbog nečega i niste znali reagirati lijepo.</para>
<para>
 Pohvalite djetetovo ponašanje...
</para>
<para>Kada primjetite da je dijete pokazalo iskrenu brigu za svojeg prijatelja ili člana obitelji, pohvalite ga. Ako se jako razveselio nečijoj sreći ili rastužio zbog nečije nesreće, objasnite mu kako su te emocije zdrave i da je lijepo što može suosjećati s drugima.</para>
<para>
 ...ali nemojte pretjerati s pohvalama
</para>
<para>Pohvala je korisna, ali pretjerano hvaljenje neće dijete učiniti empatičnijom osobom. Moguć je i sasvim suprotan učinak. Dijete će se ponašati lijepo prema drugima isključivo zbog pohvale, a to je sasvim suprotan efekt od željenoga.</para>
<para>
 Volontirajte
</para>
<para>Ne morate biti misionar u Africi kako biste djetetu pokazali što znači suosjećati s drugima. Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i uočiti probleme koji postoje među najbližima.</para>
<para>Imate li u susjedstvu bakicu kojoj djeca rijetko dolaze u posjet, a primjetili ste da joj je teško samoj, ponudite se platiti račune, obaviti kupovinu ili očistiti stan zajedno s djetetom.</para>
<para>Uključite se u neku organizaciju i, kad imate vremena, obiteljski odvolontirajte za dobrobit zajednice. Dijete u takvoj, pozitivnoj, atmosferi može naučiti štošta o odnošenju prema okolini.</para>

Odgajajte djecu da budu suosjećajna Empatija je zasigurno jedan od najvećih darova ljudske vrste, a stručnjaci se slažu kako ljudi ne bi preživjeli bez stvaranja zajednica i veza koje zajednički funkcioniraju i jedna za drugu mare. Mogućnost osjećanja tuđe sreće, patnje i emocija dragocijena je vještina koju djeca počinju osvješćivati već s 18 mjeseci, a do četvrte godine postaju svjesni tuđih emocija uspoređujući ih sa svojima.
Roditelji mogu potaknuti razvoj suosjećanja kod svoje djece na nekoliko načina, a prije svega, vježbajući tu vještinu na sebi.

   Suosjećajte s drugim ljudima


Djeca su kao spužvice, upijaju ono što vide, a roditeljsko ponašanje smatraju ispravnim i njega nastoje oponašati. Ako se u djetetovu društvu ljutite na konobara jer vam je donio krivo piće, dijete će to zapamtiti i smatrati ispravnom reakcijom.
Radije prokomentirajte kako je konobar donio krivu narudžbu jer je umoran i prezaposlen pa nije mogao zapamtiti. Pokažite djetetu da ljude treba razumijeti i zapitati se kako se osjećaju kada pogriješe te možemo li im to olakšati.

   Pokazujte zahvalnost

Lijepe geste dragih nam ljudi ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Vaše dijete mora vidjeti da je zahvalnost vrlina koju treba njegovati. Svaki put kada vas netko razveseli, učini nešto dobro za vas i pomogne vam, od srca mu zahvalite.
Učite dijete da bude zahvalno na svemu što ima, a posebno na ljudima koji njegov život čine ljepšim mjestom.

   Ostanite dosljedni

Ako djetetu stalno ponavljate da njegove riječi utječu na emocije drugih ljudi i da treba biti blago u odnošenju s drugima, onda se i sami toga držite.
Sigurno će se dogoditi da ćete se nenamjerno istresti na partnera, ali onda mu se svakako pred djetetom ispričajte i objasnite kako ste bili jako tužni zbog nečega i niste znali reagirati lijepo.

   Pohvalite djetetovo ponašanje...

Kada primjetite da je dijete pokazalo iskrenu brigu za svojeg prijatelja ili člana obitelji, pohvalite ga. Ako se jako razveselio nečijoj sreći ili rastužio zbog nečije nesreće, objasnite mu kako su te emocije zdrave i da je lijepo što može suosjećati s drugima.

   ...ali nemojte pretjerati s pohvalama

Pohvala je korisna, ali pretjerano hvaljenje neće dijete učiniti empatičnijom osobom. Moguć je i sasvim suprotan učinak. Dijete će se ponašati lijepo prema drugima isključivo zbog pohvale, a to je sasvim suprotan efekt od željenoga.

   Volontirajte

Ne morate biti misionar u Africi kako biste djetetu pokazali što znači suosjećati s drugima. Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i uočiti probleme koji postoje među najbližima.
Imate li u susjedstvu bakicu kojoj djeca rijetko dolaze u posjet, a primjetili ste da joj je teško samoj, ponudite se platiti račune, obaviti kupovinu ili očistiti stan zajedno s djetetom.
Uključite se u neku organizaciju i, kad imate vremena, obiteljski odvolontirajte za dobrobit zajednice. Dijete u takvoj, pozitivnoj, atmosferi može naučiti štošta o odnošenju prema okolini. Jelena Pervan 

Djeca_se_grle_Pixabay

Odgajajte djecu da budu suosjećajna

<para> Osim velike nutritivne vrijednosti i ljekovitih svojstava, povezuje se i s gubitkom na težini, sprječava nastanak simptoma Alzheimerove bolesti, regulira vrijednost šećera u krvi, smanjuje kolesterol, povećava energiju, a osim toga u kućanstvu se može koristiti u svakodnevnoj upotrebi u različitim prilikama. Kokosovo ulje nastaje cijeđenjem iz "mesnog" dijela kokosove glave. Može biti prerađeno ili neprerađeno, a u ovom slučaju govorimo isključivo o dobrobitima neprerađena kokosova ulja koje je zdravije za ljudsko zdravlje.</para>
<para>Posebnim ga čini sastav, oko 92 % kokosova ulja sadrži se od masnih kiselina koje su posebna sastava i vrste. Osim masnih kiselina, sadrži vitamine i polifenole. Što se masnih kiselina tiče, glavne tri srednjelančane masne kiseline su: laurinska, kapronska i kaprilna, koje su zaslužne za brojne pozitivne stvari u ljudskom tijelu. On njih, laurinska je najvažnija i tijelo štiti od bakterija i poboljšava opće zdravlje.</para>
<para>Neovisno jeste li već zaljubljenik u ovo ulje ili tek istražujete njegove pozitivne strane, saznajte kako se sve može koristiti osim u prehrani.</para>
<para>
 Uklanja tjemenicu kod beba!
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/njega-tjemenice-kod-beba/">Tjemenica</ulink> kod beba zaista zna biti uporna i ponekad teško se je riješiti iako ste vjerojatno isprobali već sve proizvode na tržištu. Roditelji koji su isprobali kokosovo ulje uspjeli su otkloniti tjemenicu i tvrde kako ljuskice tjemenice nestaju već nakon prvog pranja kose kokosovim uljem. Proceduru pranja kose potrebno je ponoviti nekoliko puta kako bi tjemenica u potpunosti nestala.</para>
<para>
 Odstranjuje šminku s lica i njeguje kožu
</para>
<para>Iako vjerojatno zvuči kontradiktorno, nanositi ulje na masnu kožu i ne zvuči najbolje, no žene koje su isprobale tvrde kako je situacija upravo suprotna. Kokosovo ulje odlično otklanja tragove šminke s lica, a uz to hidratizira kožu na sasvim prirodan način.</para>
<para>
 Hidratizacija nježne bebine kože na potpuno prirodan način
</para>
<para>Osim što je dobro za hidratizaciju kože odraslih, odlično je i za hidratizaciju nježne bebine kože posebice u prvim mjesecima. Možete ga lagano utrljati direktno na bebinu kožu, ali i staviti jednu do dvije kapi u kadu i tako okupati bebu.</para>
<para>
 Kuhanje s kokosovim uljem
</para>
<para>Čini se kao najočitije mjesto za korištenje kokosova ulja. Poboljšava okus bilo pečenom ili prženom povrću, mesu ili žitaricama. Osim toga, zdravija je alternativa maslacu ili često u kuhinji korištenu suncokretovom ulju. Lako se probavlja što znači da ubrzava metabolizam i čini nas energičnijim i poletnijim, a njegove masne kiseline ne nakupljaju se u krvim žilima.</para>
<para>
 Poboljšava i ubrzava probavu
</para>
<para>Kokosovo ulje sadrži srednje zasićene masne kiseline koje se ubrzano i lako razgrađuju u probavnom sustavu. Drugim riječima, odlično je za osobe koje pate od probavnih smetnji ili poremećaja.</para>
<para>
 Antibakterijska svojstva u ustima te štiti zubnu caklinu
</para>
<para>Posjeduje i antibakterijska svojstva i može se koristiti u izradi domaće paste za zube. Osim toga preporučuje se koristiti ga i "grgljati" u ustima oko 20 minuta kako bi se reducirale bakterije u ustima te s vremenom imalo utjecaja na izbjeljivanje zubiju. Zbog visokog udjela kalcija štiti i njeguje zubnu caklinu te sprječava razvoj karijesa.</para>

Pozitivni učinci korištenja kokosova ulja Kokosovo ulje osim što ima visoku hranjivu vrijednost, također ima i brojna ljekovita svojstva. Dugo vremena slabo se koristilo u prehrani i kućanstvu.  Osim velike nutritivne vrijednosti i ljekovitih svojstava, povezuje se i s gubitkom na težini, sprječava nastanak simptoma Alzheimerove bolesti, regulira vrijednost šećera u krvi, smanjuje kolesterol, povećava energiju, a osim toga u kućanstvu se može koristiti u svakodnevnoj upotrebi u različitim prilikama. Kokosovo ulje nastaje cijeđenjem iz "mesnog" dijela kokosove glave. Može biti prerađeno ili neprerađeno, a u ovom slučaju govorimo isključivo o dobrobitima neprerađena kokosova ulja koje je zdravije za ljudsko zdravlje.
Posebnim ga čini sastav, oko 92 % kokosova ulja sadrži se od masnih kiselina koje su posebna sastava i vrste. Osim masnih kiselina, sadrži vitamine i polifenole. Što se masnih kiselina tiče, glavne tri srednjelančane masne kiseline su: laurinska, kapronska i kaprilna, koje su zaslužne za brojne pozitivne stvari u ljudskom tijelu. On njih, laurinska je najvažnija i tijelo štiti od bakterija i poboljšava opće zdravlje.
Neovisno jeste li već zaljubljenik u ovo ulje ili tek istražujete njegove pozitivne strane, saznajte kako se sve može koristiti osim u prehrani.

   Uklanja tjemenicu kod beba!


   Tjemenica kod beba zaista zna biti uporna i ponekad teško se je riješiti iako ste vjerojatno isprobali već sve proizvode na tržištu. Roditelji koji su isprobali kokosovo ulje uspjeli su otkloniti tjemenicu i tvrde kako ljuskice tjemenice nestaju već nakon prvog pranja kose kokosovim uljem. Proceduru pranja kose potrebno je ponoviti nekoliko puta kako bi tjemenica u potpunosti nestala.

   Odstranjuje šminku s lica i njeguje kožu

Iako vjerojatno zvuči kontradiktorno, nanositi ulje na masnu kožu i ne zvuči najbolje, no žene koje su isprobale tvrde kako je situacija upravo suprotna. Kokosovo ulje odlično otklanja tragove šminke s lica, a uz to hidratizira kožu na sasvim prirodan način.

   Hidratizacija nježne bebine kože na potpuno prirodan način

Osim što je dobro za hidratizaciju kože odraslih, odlično je i za hidratizaciju nježne bebine kože posebice u prvim mjesecima. Možete ga lagano utrljati direktno na bebinu kožu, ali i staviti jednu do dvije kapi u kadu i tako okupati bebu.

   Kuhanje s kokosovim uljem

Čini se kao najočitije mjesto za korištenje kokosova ulja. Poboljšava okus bilo pečenom ili prženom povrću, mesu ili žitaricama. Osim toga, zdravija je alternativa maslacu ili često u kuhinji korištenu suncokretovom ulju. Lako se probavlja što znači da ubrzava metabolizam i čini nas energičnijim i poletnijim, a njegove masne kiseline ne nakupljaju se u krvim žilima.

   Poboljšava i ubrzava probavu

Kokosovo ulje sadrži srednje zasićene masne kiseline koje se ubrzano i lako razgrađuju u probavnom sustavu. Drugim riječima, odlično je za osobe koje pate od probavnih smetnji ili poremećaja.

   Antibakterijska svojstva u ustima te štiti zubnu caklinu

Posjeduje i antibakterijska svojstva i može se koristiti u izradi domaće paste za zube. Osim toga preporučuje se koristiti ga i "grgljati" u ustima oko 20 minuta kako bi se reducirale bakterije u ustima te s vremenom imalo utjecaja na izbjeljivanje zubiju. Zbog visokog udjela kalcija štiti i njeguje zubnu caklinu te sprječava razvoj karijesa. Adrijana Bakoš 

kokosovo ulje_pixabay

Pozitivni učinci korištenja kokosova ulja

<para>Želite li zasnovati obitelj i postati majka, postoje određeni koraci koje biste trebali napraviti prije nego uopće pokušate zatrudnjeti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčinstvo sa sobom donosi veliku odgovornost i obaveze koje sad ne možete uopće pojmiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stoga, prije nego se odlučite na taj važan korak, razmislite malo o svom životu, promjenama koje vas očekuju i provjerite svoju zdravstvenu sliku. Kako bi poboljšali šanse za začeće, vrlo je važno dobro pripremiti svoje tijelo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nastavku doznajte kako da na najbolji način pripremite svoje tijelo za trudnoću... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Zdrava težina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Želite li ostati trudni, prvo se morate pobrinuti da imate neku normalnu tjelesnu težinu. Pothranjenost ili pak pretilost mogu imati negativan utjecaj na vaše zdravlje, a tjelesna težina može utjecati i na samo začeće. Ako i uspijete zatrudnjeti s nezdravom kilažom, to može uzrokovati poteškoće u trudnoći, a time riskirate zdravlje svoje bebe. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Fizičko zdravlje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije nego uopće pokušate ostati trudni, provjerite je li s vašim zdravljem sve u redu. Posjetite liječnika i neka vam napravi sistematski pregled. Provjerite krvnu sliku, tlak, i sl. Razmislite i o lijekovima koje uzimate i razgovarajte o tome s liječnikom. Nije naodmet otići i na ginekološki pregled kako bi se uvjerili da je s te strane sve u redu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Folna kiselina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije nego uopće i pokušate zatrudnjeti, bilo bi dobro da počnete uzimati folnu kiselinu jer time smanjujete šansu da vam se beba rodi s nekom urođenom manom. Ipak, prije uzimanja bilo kakvih vitaminskih dodataka savjetujte se s liječnikom i ljekarnikom, osobito o količinama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Zdrava prehrana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste pripremili tijelo za trudnoću, važno je da jedete što zdravije. Jedite mnogo voća i povrća kako bi organizam opskrbili vitaminima, a u svoju prehranu svakako uključite i žitarice te orašaste plodove koji su odličan izvor proteina. Također važne su i namirnice koje sadrže kalcij koji je potreban za jačanje kostiju. Već prije trudnoće postepeno smanjujte unos kofeina, osobito kave. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Cigarete i alkohol
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako pušite, vrijeme je da prestanete. Valjda vam ne trebamo napominjati da je pušenje u trudnoći strogo zabranjeno, baš kao i alkohol. Pušenje općenito šteti vašem zdravlju pa nemojte dvaput razmišljati prije no što izbacite cigarete iz svog života. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Vježbajte
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vježbanje je vrlo važno, bez obzira na to želite li ostati trudni ili ne. Bitno je voditi brigu o vlastitom tijelu i ne ga zapostavljati. Ako se dovoljno ne krećete, vaše će tijelo postati tromo. Hodanje, biciklizam ili plivanje odlične su aktivnosti za početak, osobito ako neko vrijeme niste bili aktivni. Pilates ili joga također su vrlo dobar izbor, a s jogom možete nastaviti i u trudnoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Zatražite savjet
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako imate prijateljice koje su već postale majke, razgovarajte s njima o njihovom iskustvu i promjenama koje su im se desile otkako im je u život stiglo dijete i pitajte ih sve što vas zanima ili vam nije jasno. Ipak, imajte na umu da je svako tijelo drugačije baš kao i životni stil pa ne možete očekivati potpuno isto iskustvo kakvo je imala i vaša prijateljica. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Financije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete je velika briga i iziskuje velika financijska izdvajanja pa imajte to na umu prije nego se odlučite za trudnoću. Razmislite o svom financijskom stanju i je li ono dovoljno stabilno za uzdržavanje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Razmislite o promjenama koje vas očekuju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imati dijete nije mala odluka. Nakon što u vaš život dođe beba, više ništa neće biti isto i dobro razmislite o svemu prije nego se odlučite na taj važan korak. Djeca jesu pravi blagoslov, ali za njih morate biti potpuno spremni. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net</para>

9 važnih koraka koje morate poduzeti želite li zatrudnjeti Pripremite svoje tijelo za trudnoću Želite li zasnovati obitelj i postati majka, postoje određeni koraci koje biste trebali napraviti prije nego uopće pokušate zatrudnjeti.
   
Majčinstvo sa sobom donosi veliku odgovornost i obaveze koje sad ne možete uopće pojmiti.
   
Stoga, prije nego se odlučite na taj važan korak, razmislite malo o svom životu, promjenama koje vas očekuju i provjerite svoju zdravstvenu sliku. Kako bi poboljšali šanse za začeće, vrlo je važno dobro pripremiti svoje tijelo. 
   
U nastavku doznajte kako da na najbolji način pripremite svoje tijelo za trudnoću... 
   
   1. Zdrava težina
   
   
Želite li ostati trudni, prvo se morate pobrinuti da imate neku normalnu tjelesnu težinu. Pothranjenost ili pak pretilost mogu imati negativan utjecaj na vaše zdravlje, a tjelesna težina može utjecati i na samo začeće. Ako i uspijete zatrudnjeti s nezdravom kilažom, to može uzrokovati poteškoće u trudnoći, a time riskirate zdravlje svoje bebe. 
   
   2. Fizičko zdravlje
   
   
Prije nego uopće pokušate ostati trudni, provjerite je li s vašim zdravljem sve u redu. Posjetite liječnika i neka vam napravi sistematski pregled. Provjerite krvnu sliku, tlak, i sl. Razmislite i o lijekovima koje uzimate i razgovarajte o tome s liječnikom. Nije naodmet otići i na ginekološki pregled kako bi se uvjerili da je s te strane sve u redu. 
   
   3. Folna kiselina
   
   
Prije nego uopće i pokušate zatrudnjeti, bilo bi dobro da počnete uzimati folnu kiselinu jer time smanjujete šansu da vam se beba rodi s nekom urođenom manom. Ipak, prije uzimanja bilo kakvih vitaminskih dodataka savjetujte se s liječnikom i ljekarnikom, osobito o količinama. 
   
   4. Zdrava prehrana
   
   
Kako biste pripremili tijelo za trudnoću, važno je da jedete što zdravije. Jedite mnogo voća i povrća kako bi organizam opskrbili vitaminima, a u svoju prehranu svakako uključite i žitarice te orašaste plodove koji su odličan izvor proteina. Također važne su i namirnice koje sadrže kalcij koji je potreban za jačanje kostiju. Već prije trudnoće postepeno smanjujte unos kofeina, osobito kave. 
   
   5. Cigarete i alkohol
   
   
Ako pušite, vrijeme je da prestanete. Valjda vam ne trebamo napominjati da je pušenje u trudnoći strogo zabranjeno, baš kao i alkohol. Pušenje općenito šteti vašem zdravlju pa nemojte dvaput razmišljati prije no što izbacite cigarete iz svog života. 
   
   6. Vježbajte
   
   
Vježbanje je vrlo važno, bez obzira na to želite li ostati trudni ili ne. Bitno je voditi brigu o vlastitom tijelu i ne ga zapostavljati. Ako se dovoljno ne krećete, vaše će tijelo postati tromo. Hodanje, biciklizam ili plivanje odlične su aktivnosti za početak, osobito ako neko vrijeme niste bili aktivni. Pilates ili joga također su vrlo dobar izbor, a s jogom možete nastaviti i u trudnoći.
   
   7. Zatražite savjet
   
   
Ako imate prijateljice koje su već postale majke, razgovarajte s njima o njihovom iskustvu i promjenama koje su im se desile otkako im je u život stiglo dijete i pitajte ih sve što vas zanima ili vam nije jasno. Ipak, imajte na umu da je svako tijelo drugačije baš kao i životni stil pa ne možete očekivati potpuno isto iskustvo kakvo je imala i vaša prijateljica. 
   
   8. Financije
   
   
Dijete je velika briga i iziskuje velika financijska izdvajanja pa imajte to na umu prije nego se odlučite za trudnoću. Razmislite o svom financijskom stanju i je li ono dovoljno stabilno za uzdržavanje djeteta.
   
   9. Razmislite o promjenama koje vas očekuju
   
   
Imati dijete nije mala odluka. Nakon što u vaš život dođe beba, više ništa neće biti isto i dobro razmislite o svemu prije nego se odlučite na taj važan korak. Djeca jesu pravi blagoslov, ali za njih morate biti potpuno spremni. 


   
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

9 važnih koraka koje morate poduzeti želite li zatrudnjeti

<para> Jer vi ste roditelj koji dodiruje, ljubi i mazi svoje dijete. No što učiniti kad se nalazite u šetnji ili trgovini, a već krajičkom oka ste snimili kako potpuni stranac prelazi cestu i kreće vam u susret s blaženim osmjehom na licu, a vi već znate da slijedi faza "napada"?</para>
<para>Ono što osobno učinim u ovakvoj situaciji je ljubazni pozdrav, smiješak i uz lagani razgovor "u hodu" napravim korak unaprijed. Nemam ništa protiv da se netko smiješka i ispituje o mom djetetu, slobodno i dozvoljeno je, ali iz pristojne udaljenosti i bez dodirivanja. Ono što zaista ne toleriram je ubacivanje glave u kolica i unošenje djetetu u lice uz nezaobilazno dodirivanje ručica. Dragi stranci, unosite li se tako u lice i odraslim ljudima? Vjerujem da ne. Samo zato što je dijete maleno i bespomoćno ne znači da je sve dozvoljeno. Iako maleno, ima svoju privatnost i osobni prostor koji je potrebno poštivati.</para>
<para>Što se dodirivanja ručica tiče, zaista je van svake tolerancije, posebno u prvim mjesecima kada je dijete najkrhkije. Kao što je poznato, bebe i djeca svoje ručice stalno stavljaju u usta i za očekivati je da će to napraviti i dvije sekunde nakon što ih je "tkoznatko" dodirnuo. Samo da spomenem, nisam jedna od onih koja se panično boji bacila i bakterija i ni pod razno ne dozvoljava djetetu igru i istraživanje izvan poznatih okvira, niti ću to ikad braniti. Ali sama činjenica da si odrasla osoba dozvoljava takve stvari zaista me ljuti. Da, znam "i vas su dirali pa vam nije ništa". Hm, da li je zaista tako? Možda, ali ne volim se voditi time da "djetetu nije ništa". Što ako nekad djetetu bude "nešto"? Možda će biti krivo blato u dvorištu, a možda ipak i neće. Nažalost, nikome ne piše na čelu kada je zadnji put oprao ruke, ima li prehladu, da li je prijenosnik crijevne viroze ili nečeg još goreg. Djeca su malena i krhka bića i kroz djetinjstvo i život bit će dovoljno izložena raznim bakterijama. One prenesene namjernim dodirivanjem zaista prelaze moj prag tolerancije.</para>
<para>Ne želim implicirati da uokolo hodaju prljavi ljudi koji ne peru ruke, ali pokušajte zamisliti sljedeću situaciju. Hodate ulicom, potpuni stranac prilazi vam s velikim razdraganim smiješkom. Dolazi do vas, unosi vam se u lice, naginje glavu, malo lijevo, malo desno, pruži ruku prema vašem licu. Dodiruje vam lice uz veliki slinavi smiješak, a onda se prebacuje na ruke. Teško zamislivo i nedopustivo? Slažem se. Zašto bi prešutno dozvoljavali isto kada se govori o malom, bespomoćnom djetetu? Ono je također ljudsko biće koje ima razne osjećaje prema nepoznatim ljudima koji mu prilaze te se često nepotrebno plaši.</para>
<para>Takve stvari ne volim prepustiti slučaju, pa unaprijed reagiram. Kako bi na uljudan način odbili potpune strance od dublje analize vaše bebe, pokušajte im ljubazno objasniti da ne volite da vam dodiruju dijete, ali pritom budite jasni. Ako vas pristup stranaca smeta, zapamtite: to je vaše dijete i ništa ne prepuštajte slučaju!</para>
<para>Ono što me ugodno iznenadilo kroz moje dosadašnje majčinsko iskustvo je nekoliko mama koje su svoju nešto stariju dječicu (vesele trogodišnjake) nježno upozoravale i učile kako se pristupa bebama. "Smiješ je dodirnuti, ali ne po rukicama i licu, beba se dira po nogicama. Prvo moramo oprati ruke, a onda diramo bebu". Djeca su to najnormalnije prihvatila. Dakle, sve je stvar odgoja čiji se temelji postavljaju u ranom djetinjstvu, a ostaju ukorijenjeni za cijeli život.</para>

Dragi stranče, ne dodiruj moju bebu! Svi roditelji zasigurno su svjesni koliko je ponekad teško odoljeti malenim bucmastim obraščićima djeteta i imaju ih čestu potrebu dotaknuti. I to je sasvim u redu.  Jer vi ste roditelj koji dodiruje, ljubi i mazi svoje dijete. No što učiniti kad se nalazite u šetnji ili trgovini, a već krajičkom oka ste snimili kako potpuni stranac prelazi cestu i kreće vam u susret s blaženim osmjehom na licu, a vi već znate da slijedi faza "napada"?
Ono što osobno učinim u ovakvoj situaciji je ljubazni pozdrav, smiješak i uz lagani razgovor "u hodu" napravim korak unaprijed. Nemam ništa protiv da se netko smiješka i ispituje o mom djetetu, slobodno i dozvoljeno je, ali iz pristojne udaljenosti i bez dodirivanja. Ono što zaista ne toleriram je ubacivanje glave u kolica i unošenje djetetu u lice uz nezaobilazno dodirivanje ručica. Dragi stranci, unosite li se tako u lice i odraslim ljudima? Vjerujem da ne. Samo zato što je dijete maleno i bespomoćno ne znači da je sve dozvoljeno. Iako maleno, ima svoju privatnost i osobni prostor koji je potrebno poštivati.
Što se dodirivanja ručica tiče, zaista je van svake tolerancije, posebno u prvim mjesecima kada je dijete najkrhkije. Kao što je poznato, bebe i djeca svoje ručice stalno stavljaju u usta i za očekivati je da će to napraviti i dvije sekunde nakon što ih je "tkoznatko" dodirnuo. Samo da spomenem, nisam jedna od onih koja se panično boji bacila i bakterija i ni pod razno ne dozvoljava djetetu igru i istraživanje izvan poznatih okvira, niti ću to ikad braniti. Ali sama činjenica da si odrasla osoba dozvoljava takve stvari zaista me ljuti. Da, znam "i vas su dirali pa vam nije ništa". Hm, da li je zaista tako? Možda, ali ne volim se voditi time da "djetetu nije ništa". Što ako nekad djetetu bude "nešto"? Možda će biti krivo blato u dvorištu, a možda ipak i neće. Nažalost, nikome ne piše na čelu kada je zadnji put oprao ruke, ima li prehladu, da li je prijenosnik crijevne viroze ili nečeg još goreg. Djeca su malena i krhka bića i kroz djetinjstvo i život bit će dovoljno izložena raznim bakterijama. One prenesene namjernim dodirivanjem zaista prelaze moj prag tolerancije.
Ne želim implicirati da uokolo hodaju prljavi ljudi koji ne peru ruke, ali pokušajte zamisliti sljedeću situaciju. Hodate ulicom, potpuni stranac prilazi vam s velikim razdraganim smiješkom. Dolazi do vas, unosi vam se u lice, naginje glavu, malo lijevo, malo desno, pruži ruku prema vašem licu. Dodiruje vam lice uz veliki slinavi smiješak, a onda se prebacuje na ruke. Teško zamislivo i nedopustivo? Slažem se. Zašto bi prešutno dozvoljavali isto kada se govori o malom, bespomoćnom djetetu? Ono je također ljudsko biće koje ima razne osjećaje prema nepoznatim ljudima koji mu prilaze te se često nepotrebno plaši.
Takve stvari ne volim prepustiti slučaju, pa unaprijed reagiram. Kako bi na uljudan način odbili potpune strance od dublje analize vaše bebe, pokušajte im ljubazno objasniti da ne volite da vam dodiruju dijete, ali pritom budite jasni. Ako vas pristup stranaca smeta, zapamtite: to je vaše dijete i ništa ne prepuštajte slučaju!
Ono što me ugodno iznenadilo kroz moje dosadašnje majčinsko iskustvo je nekoliko mama koje su svoju nešto stariju dječicu (vesele trogodišnjake) nježno upozoravale i učile kako se pristupa bebama. "Smiješ je dodirnuti, ali ne po rukicama i licu, beba se dira po nogicama. Prvo moramo oprati ruke, a onda diramo bebu". Djeca su to najnormalnije prihvatila. Dakle, sve je stvar odgoja čiji se temelji postavljaju u ranom djetinjstvu, a ostaju ukorijenjeni za cijeli život. Adrijana Bakoš 

beba u šetnji i stranac_fotolia

Dragi stranče, ne dodiruj moju bebu!

<para> Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, odnosno postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Osim miješanja ovih dvaju pojmova, u našem društvu postoji predrasuda kako bebu nije potrebno previše nositi jer će se naviknuti i kasnije spretno manipulirati tom navikom. Kako bismo vam objasnili pojam nošenja djece - babywearinga, najbolje vrste nosiljki te njihove prednosti, razgovarali smo s Iris Božić, certificiranom savjetnicom za nošenje beba i djece, mamom i osnivačicom stranice <ulink url="http://nosenjebeba.com/">nosenjebeba.com</ulink>.</para>
<para>
 Na što se odnosi pojam “nošenja beba - babywearing"?
</para>
<para>Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci, dakle onoj koja podržava pravilan razvoj kukova i kralježnice omogućujući idealne položaje tijelu u nosiljci (nogama i kukovima zauzimanje položaja u obliku slova M, a kralježnici zauzimanje prirodnog položaja u obliku slova C), tj. onoj nosiljci koja omogućuje optimalni psihomotorički razvoj. Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, tj. postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Kada je beba na rukama prilagodi joj se i cijelo tijelo osobe koja ju nosi, a osim toga nošenje na rukama ne traje dugo kao nošenje u nosiljci. U nosiljci nije preporučljivo nositi bebu okrenutu od osobe koja ju nosi, dok je u babyhandlingu to sasvim uobičajena praksa kako bi se izbjeglo izvijanje jer u rukama beba ima lošiju potporu.</para>
<para>
 Postoje li i koje su predrasude o nošenoj djeci?
</para>
<para>Postoje. Najčešća je predrasuda da bebu ne treba nositi da se ne navikne na ruke, no zato ih podsjetim da bebu nosim u nosiljci, a ne na rukama. Šalu na stranu, beba je rasla pod srcem svoje majke devet mjeseci i sama pomisao da se rađa kao mali zli manipulator sa skovanim planom kako bi mučila vlastite roditelje jednostavno je apsurdna. Bebe se rađaju bez puno iskustava o vanjskom svijetu i imaju veliku potrebu za sigurnošću, toplinom, brigom i blizinom roditelja. Beba ne može preživjeti sama. Postoje arheološki, povijesni, kulturološki, antropološki, fiziološki i najzanimljivije i najočitije - anatomski razlozi za nošenjem beba. Bebe imaju svijena tijela kako bi se privila i lakše uhvatila za tijelo roditelja (tome i urođeni novorođenački refleksi također idu u prilog). Jedan od mitova je i taj da su bebe "izgužvane" jer nisu imale dovoljno mjesta u maternici, no "izgužvani" bi bili i drugi sisavci, a većina vrsta koja živi u skupinama ipak vrlo uspješno odmah staje na vlastite noge, osim, očekivano, primata.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 Koje su pozitivne strane babywearinga za bebu, a koje za mamu/tatu?
</para>
<para/>
<para>Poznato je kako nakon zagrljaja koji traje najmanje dvadeset sekundi tijelo počinje lučiti oksitocin, hormon sreće i ljubavi. Nošenje novorođenčeta u marami je baš poput dugog zagrljaja: umiruje bebu, a roditelja ispunjava srećom i zadovoljstvom. Nošenje majci pomaže da prihvati svoje novo tijelo nakon poroda, držeći blizu srca malo krhko biće koje je do nedavno raslo u njoj, omogućuje majci da raste s bebom. "Nošenčad" puno manje plače od nenošenih beba, a uzimajući u obzir da je bebin plač jedan od najiritantnijih zvukova u prirodi, mami itekako treba koji sat mira i tišine dok joj beba spava na sigurnom i toplom. Očevi čije partnerice doje često se osjećaju pomalo isključenima tijekom prvih mjeseci. Nošenje im može pomoći da se zbliže sa svojom bebom i daju partnerici prijeko potrebni odmor i predah. Brojne osobne priče idu u prilog tome kako nošenje sprječava postporođajnu depresiju i olakšava oporavak ako je već depresija i nastupila.</para>
<para>
 Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi beba/dijete bila sigurna u nosiljci?
</para>
<para>
 Beba je uvijek sigurnija u nosiljci nego na rukama! U slučaju pada, ruke su vam slobodne pa se možete sigurno dočekati dok je beba sigurna u pravilno zategnutoj nosiljci koja da je potporu bebinim leđima i udobna je nositelju, na visini na kojoj ju možete poljubiti u čelo, gdje uvijek imate pogled na nju i pazite da joj brada ne pada na prsa (izbjegavajte nepoželjan položaj kolijevke; beba od rođenja može biti u idealnom vertikalnom položaju). Nosiljka uvijek mora biti dobro stegnuta.</para>
<para/>
<para>
 Koje vrste nosiljki postoje, a koje su se vama pokazale korisnim? O čemu to ovisi (o roditeljima, prilici, starosti djeteta)?
</para>
<para>Trenutno su najpopularnije elastične marame i nosiljke s prstenima (ring slingovi) za bebe do 8 kg, mei taiji od 4. mjeseca na dalje ili kad beba stekne kontrolu nad trupom i glavicom, zatim meke strukturirane nosiljke s kopčama i širokom bazom (tzv. "dobre klokanice") od trenutka kad se beba sama posjela. Najdraža mi je tkana marama jer ju se može koristiti od rođenja pa sve do kada se dijete više ne želi nositi, najudobnija je nosiljka, preporučljiva je i za bebe s posebnim potrebama, a i svaki je vez u tkanoj marami poput sasvim nove nosiljke (zato i nisu svi vezovi preporučljivi za sve dobne skupine, psihomotorička stanja bebe ili djeteta, kao ni razine iskustava nositelja).</para>
<para>
 Izrađujete li i sami nosiljke?
</para>
<para>Ne izrađujem sama nosiljke. Mislim da je to neisplativo, jer nerijetko sam materijal za izradu nosiljke košta puno više nego već sašivena nosiljka. Često dobivam pitanja kako da netko sam sašije svoju tkanu maramu ili neku drugu nosiljku. Stvarno osjetim olakšanje kad mi jave da su našli povoljnu rabljenu nosiljku umjesto da se upuštaju u eksperimente.</para>
<para>
 Po vašoj procjeni, odnose li se novi roditelji s više interesa prema nošenju djece ili još uvijek postoji predrasuda prema roditeljima koji nose i djeci koja su nošena?
</para>
<para>Vjerujem da će uvijek biti ljudi koji vole svoje predrasude. Vjerujem i da će uvijek biti ljudi koji će intuitivno odgovarati na potrebe svog djeteta na obostranu korist i zadovoljstvo. Na ulici me zaustavljaju i razdragane bake i djedovi u jednakoj mjeri kao i mladi roditelji. Zapravo su mi zanimljive ove generacije između njih, generacije naših roditelja. Oni su odrasli razapeti između ispunjavanja svačijih očekivanja pa su nekako izgubili sebe, stoga se i osjećaju sigurno iza zastarjelih, nepotrebnih i krutih pravila. Roditeljstvo je poprilično intuitivna i prirodna stvar. Previše tih pravila i intervencija samo nepotrebno udaljava djecu od roditelja, od ljubavi i razumijevanja koje ih ne može razmaziti.</para>
<para>
 Na koji način se mijenja svijest i informiranje roditelja po pitanju nošenja? Traže li roditelji savjete od vas i putem vaše facebook i web stranice?
</para>
<para>Roditelji su sve aktivniji i svjesniji važnosti uloge koju imaju u odgoju vlastite djece. Javljaju se i na <ulink url="https://web.facebook.com/Nosenjebeba/">https://web.facebook.com/Nosenjebeba/</ulink> s ponekim pitanjem ili komentarom na članke na <ulink url="http://nosenjebeba.com">nosenjebeba.com</ulink>. Stranice su poprilično nove, no trudim se da ih ispunim sadržajem kojeg će čitatelji smatrati korisnim i zanimljivim. Nerijetko sam u situaciji da moram skovati novi pojam na hrvatskom jeziku, ili pak u potpunosti prilagoditi terminologiju kako ne bih upala u zamke "hrengleskog" s društvenih mreža.</para>
<para>
 Nedavno ste završili tečaj za savjetnicu za nošenje djece. Što taj tečaj na profesionalnom planu znači za vas? Gdje se u Hrvatskoj može završiti takav tečaj i za koga je namijenjen?
</para>
<para>Nadam se da će me ova potvrda dovesti uskoro do sljedećeg stupnja. Škole za savjetnice/ke organiziraju se ovisno o tome ima li dovoljno zainteresiranih i edukator/ica dolazi u Hrvatsku, Sloveniju. U Hrvatskoj se trenutno ne može završiti škola nošenja, no radim na tome da se to ispravi. Organiziram besplatne radionice i druženja s roditeljima i bebama sa svrhom promoviranja pravilnog nošenja beba i djece, i u međuvremenu s drugim savjetnicama radim na jednom drugom rješenju koje će biti povoljno za sve strane kako bi se moglo organizirati i individualno savjetovanje koje je i svrha škole nošenja: povezati roditelja i bebu, i naučiti ga/nju pravilnom i sigurnom nošenju, te pružati podršku.</para>
<para>
 Što biste poručili roditeljima koji razmišljaju o babywearingu, no još uvijek nisu sigurni u svoju odluku?
</para>
<para>Svi imamo pravo na informirani izbor. Preporučila bih im da mi se jave i povežem ih i s drugim roditeljima koji su imali ili još imaju slične nedoumice, i pozvala ih na radionicu i druženje da se uživo upoznaju s nošenjem i vrstama nosiljki. Više glava pametnije misli i ljudi se uvijek osjećaju bolje kad znaju da s nekime mogu podijeliti što ih muči, kad znaju da imaju podršku. Nošenje djece nije samo vještina, ono je ujedno i pozitivni stav prema sebi.</para>

Nošenje beba u nosiljci ili babywearing pospješuje pravilan razvoj i umiruje bebu Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci.  Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, odnosno postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Osim miješanja ovih dvaju pojmova, u našem društvu postoji predrasuda kako bebu nije potrebno previše nositi jer će se naviknuti i kasnije spretno manipulirati tom navikom. Kako bismo vam objasnili pojam nošenja djece - babywearinga, najbolje vrste nosiljki te njihove prednosti, razgovarali smo s Iris Božić, certificiranom savjetnicom za nošenje beba i djece, mamom i osnivačicom stranice nosenjebeba.com.

   Na što se odnosi pojam “nošenja beba  - babywearing"?

Nošenje beba i djece odnosi se na nošenje bebe i/ili djeteta u ergonomski ispravnoj i preporučljivoj nosiljci, dakle onoj koja podržava pravilan razvoj kukova i kralježnice omogućujući idealne položaje tijelu u nosiljci (nogama i kukovima zauzimanje položaja u obliku slova M, a kralježnici zauzimanje prirodnog položaja u obliku slova C), tj. onoj nosiljci koja omogućuje optimalni psihomotorički razvoj. Često se brkaju pojmovi nošenja djece u nosiljkama (babywearing) i nošenja djece na rukama, tj. postupanja s djecom u rukama (babyhandling). Kada je beba na rukama prilagodi joj se i cijelo tijelo osobe koja ju nosi, a osim toga nošenje na rukama ne traje dugo kao nošenje u nosiljci. U nosiljci nije preporučljivo nositi bebu okrenutu od osobe koja ju nosi, dok je u babyhandlingu to sasvim uobičajena praksa kako bi se izbjeglo izvijanje jer u rukama beba ima lošiju potporu.

   Postoje li i koje su predrasude o nošenoj djeci?

Postoje. Najčešća je predrasuda da bebu ne treba nositi da se ne navikne na ruke, no zato ih podsjetim da bebu nosim u nosiljci, a ne na rukama. Šalu na stranu, beba je rasla pod srcem svoje majke devet mjeseci i sama pomisao da se rađa kao mali zli manipulator sa skovanim planom kako bi mučila vlastite roditelje jednostavno je apsurdna. Bebe se rađaju bez puno iskustava o vanjskom svijetu i imaju veliku potrebu za sigurnošću, toplinom, brigom i blizinom roditelja. Beba ne može preživjeti sama. Postoje arheološki, povijesni, kulturološki, antropološki, fiziološki i najzanimljivije i najočitije - anatomski razlozi za nošenjem beba. Bebe imaju svijena tijela kako bi se privila i lakše uhvatila za tijelo roditelja (tome i urođeni novorođenački refleksi također idu u prilog). Jedan od mitova je i taj da su bebe "izgužvane" jer nisu imale dovoljno mjesta u maternici, no "izgužvani" bi bili i drugi sisavci, a većina vrsta koja živi u skupinama ipak vrlo uspješno odmah staje na vlastite noge, osim, očekivano, primata.

 


   Koje su pozitivne strane babywearinga za bebu, a koje za mamu/tatu?


Poznato je kako nakon zagrljaja koji traje najmanje dvadeset sekundi tijelo počinje lučiti oksitocin, hormon sreće i ljubavi. Nošenje novorođenčeta u marami je baš poput dugog zagrljaja: umiruje bebu, a roditelja ispunjava srećom i zadovoljstvom. Nošenje majci pomaže da prihvati svoje novo tijelo nakon poroda, držeći blizu srca malo krhko biće koje je do nedavno raslo u njoj, omogućuje majci da raste s bebom. "Nošenčad" puno manje plače od nenošenih beba, a uzimajući u obzir da je bebin plač jedan od najiritantnijih zvukova u prirodi, mami itekako treba koji sat mira i tišine dok joj beba spava na sigurnom i toplom. Očevi čije partnerice doje često se osjećaju pomalo isključenima tijekom prvih mjeseci. Nošenje im može pomoći da se zbliže sa svojom bebom i daju partnerici prijeko potrebni odmor i predah. Brojne osobne priče idu u prilog tome kako nošenje sprječava postporođajnu depresiju i olakšava oporavak ako je već depresija i nastupila.

   Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi beba/dijete bila sigurna u nosiljci?


   Beba je uvijek sigurnija u nosiljci nego na rukama! U slučaju pada, ruke su vam slobodne pa se možete sigurno dočekati dok je beba sigurna u pravilno zategnutoj nosiljci koja da je potporu bebinim leđima i udobna je nositelju, na visini na kojoj ju možete poljubiti u čelo, gdje uvijek imate pogled na nju i pazite da joj brada ne pada na prsa (izbjegavajte nepoželjan položaj kolijevke; beba od rođenja može biti u idealnom vertikalnom položaju). Nosiljka uvijek mora biti dobro stegnuta.


   Koje vrste nosiljki postoje, a koje su se vama pokazale korisnim? O čemu to ovisi (o roditeljima, prilici, starosti djeteta)?

Trenutno su najpopularnije elastične marame i nosiljke s prstenima (ring slingovi) za bebe do 8 kg, mei taiji od 4. mjeseca na dalje ili kad beba stekne kontrolu nad trupom i glavicom, zatim meke strukturirane nosiljke s kopčama i širokom bazom (tzv. "dobre klokanice") od trenutka kad se beba sama posjela. Najdraža mi je tkana marama jer ju se može koristiti od rođenja pa sve do kada se dijete više ne želi nositi, najudobnija je nosiljka, preporučljiva je i za bebe s posebnim potrebama, a i svaki je vez u tkanoj marami poput sasvim nove nosiljke (zato i nisu svi vezovi preporučljivi za sve dobne skupine, psihomotorička stanja bebe ili djeteta, kao ni razine iskustava nositelja).

   Izrađujete li i sami nosiljke?

Ne izrađujem sama nosiljke. Mislim da je to neisplativo, jer nerijetko sam materijal za izradu nosiljke košta puno više nego već sašivena nosiljka. Često dobivam pitanja kako da netko sam sašije svoju tkanu maramu ili neku drugu nosiljku. Stvarno osjetim olakšanje kad mi jave da su našli povoljnu rabljenu nosiljku umjesto da se upuštaju u eksperimente.

   Po vašoj procjeni, odnose li se novi roditelji s više interesa prema nošenju djece ili još uvijek postoji predrasuda prema roditeljima koji nose i djeci koja su nošena?

Vjerujem da će uvijek biti ljudi koji vole svoje predrasude. Vjerujem i da će uvijek biti ljudi koji će intuitivno odgovarati na potrebe svog djeteta na obostranu korist i zadovoljstvo. Na ulici me zaustavljaju i razdragane bake i djedovi u jednakoj mjeri kao i mladi roditelji. Zapravo su mi zanimljive ove generacije između njih, generacije naših roditelja. Oni su odrasli razapeti između ispunjavanja svačijih očekivanja pa su nekako izgubili sebe, stoga se i osjećaju sigurno iza zastarjelih, nepotrebnih i krutih pravila. Roditeljstvo je poprilično intuitivna i prirodna stvar. Previše tih pravila i intervencija samo nepotrebno udaljava djecu od roditelja, od ljubavi i razumijevanja koje ih ne može razmaziti.

   Na koji način se mijenja svijest i informiranje roditelja po pitanju nošenja? Traže li roditelji savjete od vas i putem vaše facebook i web stranice?

Roditelji su sve aktivniji i svjesniji važnosti uloge koju imaju u odgoju vlastite djece. Javljaju se i na https://web.facebook.com/Nosenjebeba/ s ponekim pitanjem ili komentarom na članke na nosenjebeba.com. Stranice su poprilično nove, no trudim se da ih ispunim sadržajem kojeg će čitatelji smatrati korisnim i zanimljivim. Nerijetko sam u situaciji da moram skovati novi pojam na hrvatskom jeziku, ili pak u potpunosti prilagoditi terminologiju kako ne bih upala u zamke "hrengleskog" s društvenih mreža.

   Nedavno ste završili tečaj za savjetnicu za nošenje djece. Što taj tečaj na profesionalnom planu znači za vas? Gdje se u Hrvatskoj može završiti takav tečaj i za koga je namijenjen?

Nadam se da će me ova potvrda dovesti uskoro do sljedećeg stupnja. Škole za savjetnice/ke organiziraju se ovisno o tome ima li dovoljno zainteresiranih i edukator/ica dolazi u Hrvatsku, Sloveniju. U Hrvatskoj se trenutno ne može završiti škola nošenja, no radim na tome da se to ispravi. Organiziram besplatne radionice i druženja s roditeljima i bebama sa svrhom promoviranja pravilnog nošenja beba i djece, i u međuvremenu s drugim savjetnicama radim na jednom drugom rješenju koje će biti povoljno za sve strane kako bi se moglo organizirati i individualno savjetovanje koje je i svrha škole nošenja: povezati roditelja i bebu, i naučiti ga/nju pravilnom i sigurnom nošenju, te pružati podršku.

   Što biste poručili roditeljima koji razmišljaju o babywearingu, no još uvijek nisu sigurni u svoju odluku?

Svi imamo pravo na informirani izbor. Preporučila bih im da mi se jave i povežem ih i s drugim roditeljima koji su imali ili još imaju slične nedoumice, i pozvala ih na radionicu i druženje da se uživo upoznaju s nošenjem i vrstama nosiljki. Više glava pametnije misli i ljudi se uvijek osjećaju bolje kad znaju da s nekime mogu podijeliti što ih muči, kad znaju da imaju podršku. Nošenje djece nije samo vještina, ono je ujedno i pozitivni stav prema sebi. Adrijana Bakoš 

nošenje beba

Nošenje beba u nosiljci ili babywearing pospješuje pravilan razvoj i umiruje bebu

<para>Svaka majka strahuje da se njeno dijete ne ozlijedi kroz igru ili u snu, kada ga ostavi samog u dječjem krevetiću. I najmanji trenutak nepažnje može dovesti do ozljede, zbog čega većina majki strepi za djetetovu sigurnost. Vođena tom idejom, mlada majka Danira Glavinić osmislila je i patentirala idealnu zaštitu za dječje krevetiće - navlake koje istovremeno štite dijete od ozljeda te daju personaliziranu notu krevetićima. Upravo je taj hrvatski proizvod postao pravi hit među majkama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svrhu i praktičnost ovog hvalevrijednog proizvoda nastalog pod okriljem branda Dada&amp;Rocco prepoznala je i mlada majka Marijana Batinić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
''Oduševljena sam proizvodom, jer osim što mi pruža sigurnost i funkcionalnost, super se uklapa u svaki dječji prostor. Zaštitne navlake maksimalno štite dječju  glavicu od udaraca u rešetke krevetića i omogućuju svakoj majci nesmetan pogled na dijete u svakom trenutku.'' – istaknula je voditeljica Marijana Batinić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za svoj izum "Izmjenjive navlake za dječje krevetiće", Danira Glavinić nagrađena je srebrom na Međunarodnom sajmu inovacija ARCA 2015., u jakoj konkurenciji od 150 izlagača, na što je iznimno ponosna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prekrasnom ambijentu zagrebačkog dječjeg showrooma Noona, zajedno s Marijanom Batinić, mala djevojčica Bruna iz agencije Fashion Team uživala je u sigurnoj i opuštenoj igri.</para>

Dada&Rocco - sigurne navlake za dječje krevetiće postale pravi hit među majkama Voditeljica Marijana Batinić oduševljena sigurnošću i funkcionalnošću dječjih navlaka Svaka majka strahuje da se njeno dijete ne ozlijedi kroz igru ili u snu, kada ga ostavi samog u dječjem krevetiću. I najmanji trenutak nepažnje može dovesti do ozljede, zbog čega većina majki strepi za djetetovu sigurnost. Vođena tom idejom, mlada majka Danira Glavinić osmislila je i patentirala idealnu zaštitu za dječje krevetiće - navlake koje istovremeno štite dijete od ozljeda te daju personaliziranu notu krevetićima. Upravo je taj hrvatski proizvod postao pravi hit među majkama.
 
Svrhu i praktičnost ovog hvalevrijednog proizvoda nastalog pod okriljem branda Dada&amp;Rocco prepoznala je i mlada majka Marijana Batinić.
   
''Oduševljena sam proizvodom, jer osim što mi pruža sigurnost i funkcionalnost, super se uklapa u svaki dječji prostor. Zaštitne navlake maksimalno štite dječju  glavicu od udaraca u rešetke krevetića i omogućuju svakoj majci nesmetan pogled na dijete u svakom trenutku.'' – istaknula je voditeljica Marijana Batinić.
 
Za svoj izum "Izmjenjive navlake za dječje krevetiće", Danira Glavinić nagrađena je srebrom na Međunarodnom sajmu inovacija ARCA 2015., u jakoj konkurenciji od 150 izlagača, na što je iznimno ponosna.
 
U prekrasnom ambijentu zagrebačkog dječjeg showrooma Noona, zajedno s Marijanom Batinić, mala djevojčica Bruna iz agencije Fashion Team uživala je u sigurnoj i opuštenoj igri. žena.hr 

Dada&Rocco - sigurne navlake za dječje krevetiće postale pravi hit među majkama

<para>Važno je da roditelji osvijeste svoje ponašanje, posebice kad je riječ o donošenju odluka i suočavanju s konfliktnim situacijama koje se izravno tiču djeteta. Iako se ponekad čini kako je riječ o zdravoj ravnoteži, igranje <emphasis>dobrog</emphasis> i <emphasis>lošeg</emphasis> policajca na mnogo načina negativno utječe na dijete.</para>
<para>
 Razdvaja obitelj
</para>
<para>Preuzimanje uloga <emphasis>dobrog</emphasis> i <emphasis>lošeg</emphasis> policajca odaje dojam da mama i tata nisu na istoj valnoj duljini što djecu može zbuniti. Ona moraju znati da roditelji surađuju kao tim kako bi poduprli dijete i jedan drugoga.</para>
<para>Ako djeca dobivaju različite poruke od roditelja, nastaje potpuna zbrka. Ono više ne može razlikovati koja su pravila, tko je autoritet i što je uopće njegova uloga u obitelji.</para>
<para>
 Osjećaj nestabilnosti
</para>
<para>Stabilnost, ugoda i predvidljivost važni su za održavanje kvalitetnog odnosa između djeteta i roditelja gledajući iz djetetove perspektive.</para>
<para>Stalno mijenjanje uloga i autoriteta dijete može zbuniti i oduzeti mu osjećaj sigurnosti koji mu je potreban.</para>
<para>
 Djeca biraju strane
</para>
<para>Dijete će ponekad pitati mamu za nešto, a ako ga ona odbije, obratit će se tati ili obrnuto. Ako roditelji na istu situaciju reagiraju drugačije, dijete će to iskoristiti i roditelje početi gledati kao onoga koji uvijek popušta i staje na njegovu stranu i onoga koji nikada ne popušta.</para>
<para>Ova situacija, iako mu može odgovarati, djetetu može biti jako nelagodna. Birajući strane, dijete postaje svjesno da čini nepravdu jednom od roditelja i zbog toga se osjeća krivim.</para>
<para>
 Rodne predrasude
</para>
<para>Važno je da djeca odrastaju uz prave vrijednosti te da od malena ne stvaraju predrasude o muškarcima i ženama. Ako majka uvijek tjera na pisanje zadaće i brani izlaske dok obveze nisu izvršene, a otac je ležereniji, dijete će povjerovati da su sve žene gnjavatorice.</para>
<para>Kako bi se ovakvo ponašanje spriječilo, roditelji trebaju zajednički donositi odluke o djetetovoj dobrobiti i pregovarati van djetetova dometa.</para>
<para>
 Roditelj protiv roditelja
</para>
<para>Preuzimajući uvijek ulogu lošeg policajca, jedan se roditelj može osjećati loše i zamjerati drugome. Svi žele biti voljeni i prihvaćeni i roditeljima zasigurno nije u cilju da ih se djeca boje ili doživljavaju kao beskičmenjake.</para>
<para>Roditelji se trebaju podupirati, a kada im se mišljenja jako razlikuje, trebaju se naučiti dogovarati i prilagođavati jedan drugome.</para>

Odgoj po principu "dobar i loš policajac" nije dobar za dijete Je li tata u vašoj obitelji onaj koji uvijek održava disciplinu, dok je mama popustljivija? Nije rijetkost da roditelji podijele uloge, ugledajući se na vlastite roditelje i njihove principe. Važno je da roditelji osvijeste svoje ponašanje, posebice kad je riječ o donošenju odluka i suočavanju s konfliktnim situacijama koje se izravno tiču djeteta. Iako se ponekad čini kako je riječ o zdravoj ravnoteži, igranje dobrog i lošeg policajca na mnogo načina negativno utječe na dijete.

   Razdvaja obitelj

Preuzimanje uloga dobrog i lošeg policajca odaje dojam da mama i tata nisu na istoj valnoj duljini što djecu može zbuniti. Ona moraju znati da roditelji surađuju kao tim kako bi poduprli dijete i jedan drugoga.
Ako djeca dobivaju različite poruke od roditelja, nastaje potpuna zbrka. Ono više ne može razlikovati koja su pravila, tko je autoritet i što je uopće njegova uloga u obitelji.

   Osjećaj nestabilnosti

Stabilnost, ugoda i predvidljivost važni su za održavanje kvalitetnog odnosa između djeteta i roditelja gledajući iz djetetove perspektive.
Stalno mijenjanje uloga i autoriteta dijete može zbuniti i oduzeti mu osjećaj sigurnosti koji mu je potreban.

   Djeca biraju strane

Dijete će ponekad pitati mamu za nešto, a ako ga ona odbije, obratit će se tati ili obrnuto. Ako roditelji na istu situaciju reagiraju drugačije, dijete će to iskoristiti i roditelje početi gledati kao onoga koji uvijek popušta i staje na njegovu stranu i onoga koji nikada ne popušta.
Ova situacija, iako mu može odgovarati, djetetu može biti jako nelagodna. Birajući strane, dijete postaje svjesno da čini nepravdu jednom od roditelja i zbog toga se osjeća krivim.

   Rodne predrasude

Važno je da djeca odrastaju uz prave vrijednosti te da od malena ne stvaraju predrasude o muškarcima i ženama. Ako majka uvijek tjera na pisanje zadaće i brani izlaske dok obveze nisu izvršene, a otac je ležereniji, dijete će povjerovati da su sve žene gnjavatorice.
Kako bi se ovakvo ponašanje spriječilo, roditelji trebaju zajednički donositi odluke o djetetovoj dobrobiti i pregovarati van djetetova dometa.

   Roditelj protiv roditelja

Preuzimajući uvijek ulogu lošeg policajca, jedan se roditelj može osjećati loše i zamjerati drugome. Svi žele biti voljeni i prihvaćeni i roditeljima zasigurno nije u cilju da ih se djeca boje ili doživljavaju kao beskičmenjake.
Roditelji se trebaju podupirati, a kada im se mišljenja jako razlikuje, trebaju se naučiti dogovarati i prilagođavati jedan drugome. Jelena Pervan 

obitelj-pixabbay

Odgoj po principu "dobar i loš policajac" nije dobar za dijete

<para>. Statistički gledano djeca mlađa od pet godina u najvećoj su opasnosti od gušenja izazvanoj progutanim predmetom, no ipak oni nešto mlađi su u većoj opasnosti jer ne primjećuju ili ignoriraju moguće opasnosti. Kao jedan od najvažnijih savjeta ističe se prevencija i udaljavanje svih mogućih opasnih predmeta koje bi dijete moglo ili poželjelo progutati.</para>
<para>Bebe s početkom gmizanja, puzanja, dizanja na nožice i hodanjem obožavaju istraživati i pritom predmete gurati u usta. To i nije ništa neobično i normalan je to proces odrastanja, no bebe se u tom periodu nalaze u iznimno velikoj opasnosti od gušenja sitnim predmetima.</para>
<heading4>
 Kako bi to spriječili:
</heading4>
<para>- udaljite sve sitne predmete iz njihova dohvata</para>
<para>
- uvijek izaberite igračke primjerene za djetetovu dob i sigurne za korištenje (bez sitnih dijelova koji se mogu lako otkinuti i progutati)</para>
<para>- obratite pažnju na izgled odjevnih predmeta (moguće viseće vrpce, vezice koje dijete u igri lako može omotati oko vrata i ugušiti se)</para>
<para>- plastične vrećice držite daleko od djece (iako su djeci zanimljive za igru ne ostavljajte ih s njima bez nadzora jer se lako mogu omotati oko djetetove glave i izazvati gušenje)</para>
<para>- obratite pozornost na dužinu zavjesa (djeca se također obožavaju omatati njima što ponovno izaziva određenu opasnost)
</para>
<para>
 Mala djeca se najčešće guše komadićima hrane zbog nemogućnosti potpunog prožvakavanja, ali i nesvjesnosti opasnosti od istoga. Stoga je vrlo važno imati dijete na "oku" kad jede i ne požurivati ga. Od početka dohrane ponavljati važnosti žvakanja hrane. Također, važno je obratiti pozornost na količinu i veličinu komadića hrane koje odjednom dajete djetetu. Osim hrane, potencijalni problem su i igračke, a gotovo je nevjerojatno, ali važno za znati da su baloni od lateksa
 najčešći uzročnici smrti gušenjem kod beba i male djece. Djeca se vole igrati balonima te ih bušiti, a komadići popucana balona nakon toga vrlo lako završe u djetetovim ustima ili nosu gdje se zalijepe te uzrokuju gušenje. Osim balona, važno je skloniti sitne ili pokidane dijelove igračaka koji je lako inhaliraju u djetetov nos ili grlo pa čak i uho. Uz očite, djeca vole i dodirivati ono što možda odraslima i ne predstavlja opasnost, poput kovanica, malenih baterija, ili općenito sitnica na koje ne obraćamo pozornost, a djeci bi mogle biti dostupne.</para>
<para>Starija djeca, a pritom smatramo vrtićarce starije od 3 godine većinom su već savladala probleme sa žvakanjem hrane i zapamtila što smiju, a što ne smiju gurati u usta. No, opreza nikad ne manjka pa je mnogo pozornosti važno obratiti na primjerice vezice na majicama i trenirkama i sve ostalo što bi moglo izazvati neočekivano gušenje prilikom igre na igralištima ili igraonicama.</para>
<heading2>
 Što učiniti kada se guši beba do godinu dana starosti?
</heading2>
<para>1. Okrenite je licem prema tlu na svom krilu ili preko ruke.</para>
<para>2. Glavu joj pridržavajte jednom rukom, koja u okrenutom stanju mora biti niže od bebinih prsa.</para>
<para>3. Slobodnom rukom udarite bebu po leđima, između lopatica.</para>
<para>4. Ako beba još uvijek ne diše, pokušajte potisnuti grudi držeći bebu licem prema gore, ali još uvijek držeći joj glavu niže od prsiju. Postavite dva prsta na njezina prsa i pet puta stisnite. Ponavljajte ovu radnju ili onu gdje je beba okrenuta leđima prema tlu dok ne izbaci predmet gušenja.</para>
<heading2>
 Što učiniti kada se guši dijete starije od godinu dana?
</heading2>
<para>1. Podignite dijete i stavite svoje ruke oko djetetova struka</para>
<para>2. Savijte šaku jedne ruke polažući palac na djetetov trbuščić, odnosno na područje ispod prsnog koša.</para>
<para>3. Drugu ruku položite na savijenu šaku i potežite gore - dolje. Ako dijete ne uspije izbaciti progutani predmet hitno potražite medicinsku pomoć.</para>
<para>Kod vrtićke i starije djece koja inače neometano komuniciraju, ako primijetite znakove gušenja zatražite da se nakašlju. Ako u grlu i vidite neki predmet ne pokušavajte ga vaditi ručno jer postoji mogućnost da ga pogurnete još dublje. Ako ne uspiju izbaciti
predmet kašljem također je važno potražiti medicinsku pomoć.</para>

Gušenje kod beba i djece: kako ga spriječiti i što učiniti ako do njega dođe? Gušenje kod beba i djece jedan je od najvećih strahova roditelja. Može biti izazvano hranom, gutanjem predmeta, dijelova igračaka i sitnica u kojima kao odrasli ponekad i ne primjećujemo opasnost . Statistički gledano djeca mlađa od pet godina u najvećoj su opasnosti od gušenja izazvanoj progutanim predmetom, no ipak oni nešto mlađi su u većoj opasnosti jer ne primjećuju ili ignoriraju moguće opasnosti. Kao jedan od najvažnijih savjeta ističe se prevencija i udaljavanje svih mogućih opasnih predmeta koje bi dijete moglo ili poželjelo progutati.
Bebe s početkom gmizanja, puzanja, dizanja na nožice i hodanjem obožavaju istraživati i pritom predmete gurati u usta. To i nije ništa neobično i normalan je to proces odrastanja, no bebe se u tom periodu nalaze u iznimno velikoj opasnosti od gušenja sitnim predmetima.

   Kako bi to spriječili:

- udaljite sve sitne predmete iz njihova dohvata

- uvijek izaberite igračke primjerene za djetetovu dob i sigurne za korištenje (bez sitnih dijelova koji se mogu lako otkinuti i progutati)
- obratite pažnju na izgled odjevnih predmeta (moguće viseće vrpce, vezice koje dijete u igri lako može omotati oko vrata i ugušiti se)
- plastične vrećice držite daleko od djece (iako su djeci zanimljive za igru ne ostavljajte ih s njima bez nadzora jer se lako mogu omotati oko djetetove glave i izazvati gušenje)
- obratite pozornost na dužinu zavjesa (djeca se također obožavaju omatati njima što ponovno izaziva određenu opasnost)


   Mala djeca se najčešće guše komadićima hrane zbog nemogućnosti potpunog prožvakavanja, ali i nesvjesnosti opasnosti od istoga. Stoga je vrlo važno imati dijete na "oku" kad jede i ne požurivati ga. Od početka dohrane ponavljati važnosti žvakanja hrane. Također, važno je obratiti pozornost na količinu i veličinu komadića hrane koje odjednom dajete djetetu. Osim hrane, potencijalni problem su i igračke, a gotovo je nevjerojatno, ali važno za znati da su baloni od lateksa
   najčešći uzročnici smrti gušenjem kod beba i male djece. Djeca se vole igrati balonima te ih bušiti, a komadići popucana balona nakon toga vrlo lako završe u djetetovim ustima ili nosu gdje se zalijepe te uzrokuju gušenje. Osim balona, važno je skloniti sitne ili pokidane dijelove igračaka koji je lako inhaliraju u djetetov nos ili grlo pa čak i uho. Uz očite, djeca vole i dodirivati ono što možda odraslima i ne predstavlja opasnost, poput kovanica, malenih baterija, ili općenito sitnica na koje ne obraćamo pozornost, a djeci bi mogle biti dostupne.
Starija djeca, a pritom smatramo vrtićarce starije od 3 godine većinom su već savladala probleme sa žvakanjem hrane i zapamtila što smiju, a što ne smiju gurati u usta. No, opreza nikad ne manjka pa je mnogo pozornosti važno obratiti na primjerice vezice na majicama i trenirkama i sve ostalo što bi moglo izazvati neočekivano gušenje prilikom igre na igralištima ili igraonicama.

   Što učiniti kada se guši beba do godinu dana starosti?

1. Okrenite je licem prema tlu na svom krilu ili preko ruke.
2. Glavu joj pridržavajte jednom rukom, koja u okrenutom stanju mora biti niže od bebinih prsa.
3. Slobodnom rukom udarite bebu po leđima, između lopatica.
4. Ako beba još uvijek ne diše, pokušajte potisnuti grudi držeći bebu licem prema gore, ali još uvijek držeći joj glavu niže od prsiju. Postavite dva prsta na njezina prsa i pet puta stisnite. Ponavljajte ovu radnju ili onu gdje je beba okrenuta leđima prema tlu dok ne izbaci predmet gušenja.

   Što učiniti kada se guši dijete starije od godinu dana?

1. Podignite dijete i stavite svoje ruke oko djetetova struka
2. Savijte šaku jedne ruke polažući palac na djetetov trbuščić, odnosno na područje ispod prsnog koša.
3. Drugu ruku položite na savijenu šaku i potežite gore - dolje. Ako dijete ne uspije izbaciti progutani predmet hitno potražite medicinsku pomoć.
Kod vrtićke i starije djece koja inače neometano komuniciraju, ako primijetite znakove gušenja zatražite da se nakašlju. Ako u grlu i vidite neki predmet ne pokušavajte ga vaditi ručno jer postoji mogućnost da ga pogurnete još dublje. Ako ne uspiju izbaciti
predmet kašljem također je važno potražiti medicinsku pomoć. Adrijana Bakoš 

beba_pixabay

Gušenje kod beba i djece: kako ga spriječiti i što učiniti ako do njega dođe?

<para>.</para>
<para>Kad govorimo o kretanju djece u prometu, ono će se naravno u više od 90 posto slučajeva odvijati uz prisustvo odrasle osobe. Malo tko će pustiti dijete mlađe od sedam godina da se samostalno kreće gradom prije no što usvoji najvažnije lekcije o sigurnosti. Kada s djecom pješače kroz grad ili mjesto u kojem žive, roditelji imaju izvrsnu priliku učiti djecu kako se u različitim situacijama ponašati i biti sigurni, kako se ne bi dogodila situacija da je polazak u osnovnu školu pred vratima, a dijete je potpuno nesamostalno i ne razumije osnovne prometne principe.</para>
<para>Važno je imati na umu da dječji mozak još nije dovoljno razvijen kako bi prepoznao složene prometne situacije. Dječji mozak je zaigran i često ne čuje zvuk približavanja automobila, u igri i jurnjavi dijete često neoprezno zakorači s nogostupa na cestu, zbog svoje visine nema jasni pregled nad prometnicama kao što to imaju odrasli. Ukratko, djeca nisu svjesna svih opasnosti koje na njih vrebaju u prometu, pa je zadatak roditelja upravo to - osvijestiti te opasnosti te uporno 
 ponavljati djetetu pravila i lekcije ponašanja u prometu dok ih dijete ne usvoji i samoinicijativno ne počne primjenjivati.
</para>
<para>No koje su to lekcije o sigrunom kretanju u prometu koje djeca mlađa od sedam godina mogu i moraju usvojiti?</para>
<para>
 1. UVIJEK ODRASLU OSOBU DRŽATI ZA RUKU
Jedna od najgorih noćnih mora svakog roditelja je da će dijete iznenada istrčati ili skočiti pred auto ili neko drugo vozilo. Rješenje za to je da vas mališan uvijek drži za ruku. To neka bude pravilo koje se mora poštivati. Kad dijete držite uz sebe, lakše vam je kontrolirati njegove iznenadne kretnje, ali i razgovarati i objašnjavati mu situacije u prometu. Kada dijete prevali 6. godinu, ponekad mu, kada procijenite da je to sigurno, dozvolite da hoda pokraj vas bez da vas drži za ruku, a kako bi vježbao neovisnost i samostalnost u donošenju odluka i izbora u prometu.</para>
<para>
 2. LIJEVO-DESNO I DRUGI TERMINI
Učenje lijeve i desne strane ne počinje kod sve djece u isto vrijeme i ne savladavaju ga sva djeca jednako brzo i lako. Ipak, ne odustajte, jer to je osnova za snalaženje u prostoru. Učite dijete i druge prometne termine - što je nogostup, čemu služe prometni znakovi i semafori, zašto se zebra zove zebra, što je pješački prijelaz i slično. Malene mudre glavice upijat će informacije kao spužve.</para>
<para>
 3. UVIJEK BIRAJ NOGOSTUP
Djecu učite da uvijek izaberu najsigurniji put. Što to znači? Svaki put kad se nađete na ulici, pokažite djetetu koji je put za kretanje najsigurniji. To doslovno može izgledati ovako: "<emphasis>Ako idemo lijevo, nismo sigurni jer moramo hodati uz rub ceste. Zato ćemo ići desno jer tu imamo nogostup. Uvijek hodamo nogostupom jer on je napravljen samo za pješake i bicikliste i tu smo najsigurniji</emphasis>". Uvijek učite djecu da izaberu sigurni put s nogostupom, pa čak i kad je on puno duži od nekog alternativnog manje sigurnog prijelaza.</para>
<para>
 4. PAZI NA BICIKLISTE I UVIJEK NOSI KACIGU
Neki nogostupi imaju označenu biciklističku stazu. Učite dijete da hoda po traci koja je namijenjena pješacima. Isto tako, ako se i vi odlučite za vožnju biciklom, neka vaše dijete uvijek nosi na glavici zaštitnu kacigu. To je uostalom propisano i zakonom.</para>
<para>
 5. STANI SA STRANE DA NE SMETAŠ
Ako dijete treba stati da si nešto izvadi iz ruksaka ili u njega pospremi, učite ga da uvijek stane sa strane kako ne bi smetao drugim pješacima i biciklistima koji se kreću nogostupom, odnosno da ne bi došlo do "sudara".</para>
<para>
 6. NIKAD NE TRČI NA CESTU
Kad ste na igralištu ili u parku, uvijek upozoravajte dijete da ne istrčava naglo na cestu ili nogostup (po kojem možda voze biciklisti). Isto tako, učite ga da
nikada ne iskorači na cestu između dva parkirana automobila, jer niti dijete vidi vozača koji se eventualno približava, niti vozač vidi dijete zbog njegove
male visine.</para>
<para>
 7. UVIJEK, ALI UVIJEK IĆI PREKO ZEBRE
Kada želi prijeći cestu, dijete uvijek, ali baš uvijek treba ići preko zebre. Ovu lekciju najbolje ćete djetetu prenijeti vlastitim primjerom. Pazite da nikada dijete ne vučete za ruku i pretrčavate cestu na neoznačenom dijelu. Čak i ako to napravite samo nekoliko puta, dijete dobiva poruku da je u redu ponekad zatrčati se preko prometnice ako ti je zebra daleko. A to je nešto što ne želite da dijete radi ikada u životu.</para>
<para>
 8. CRVENO - ZELENO
Djeca već oko druge godine počinju učiti boje pa će lako prepoznati razliku između crvenog i zelenog. Kada dolazite na zebru sa semaforom, dijete naučite sljedeću lekciju: Stani na rub nogostupa, čekaj zeleno svjetlo, kada se upali zeleno, pogledaj lijevo i desno i tek tada kreni preko zebre.</para>
<para>
 9. NE TRČIMO PREKO ZEBRE
Djeca često trče preko zebre jer imaju strah od promjene boje semafora ili im se jednostavno žuri, no umjesto trčanja, učite ih da hodaju normalnim korakom i uvijek vozače koji su stali na crveno, gledaju u oči. Kad uspostave kontakt očima s vozačima, veća je vjerojatnost da će sigurno preći cestu. Tada ih vozač doista vidi.</para>
<para>
 10. STANI! ČEKAJ! GLEDAJ! SLUŠAJ!
Kada s djetetom prelazite zebru koja nema semafor, vrlo je važno naučiti ga da slijedi četiri glavna pravila:
(1) Stani na rub nogostupa (čak i kad trenutno nema vozila koja bi se približavala zebri, dijete treba uvijek stati)
(2) Čekaj da svi automobili stanu (kako bi propustili pješake)
(3) Gledaj lijevo, pa desno, pa opet lijevo (ali i vozače koji su se zaustavili u oči)
(4) Osluškuj približava li se možda automobil iz sporedne ulice (kojeg još ne vidiš, ali ga čuješ).</para>
<para>
 11. OPREZ NA PARKIRALIŠTU
Djeca koja se igraju na parkiralištima ispred zgrada, moraju biti jako oprezna, jer ih vozači zbog toga što su maleni često ne vide kako se muvaju oko automobila. Naučite dijete da na parkiralištu vrijede ista pravila kao i na bilo kojoj prometnici.</para>
<para>
 12. VLAK JE UVIJEK BRŽI
Prije polaska u školu dijete bi trebalo upoznati i s pružnim prijelazima. Na njima uvijek treba stati, jako dobro pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo i tek kad se tri puta uvjerite da vlak ne dolazi, možete prijeći prugu.</para>
<para>
 13. REFLEKTIRAJUĆI PRSLUCI I TRAKE
Neki kažu da se reflektirajući prsluci trebaju nositi samo kad su vremenske prilike nepovoljne (magla i kiša) i kad je vidljivost vozačima zbog svitanja ili sumraka ograničena. No mala djeca trebala bi uvijek kad se kreću prometnicama nositi reflektirajuća obilježja da ih vozači jasnije i bolje vide.</para>
<para>
 14. UVIJEK SE VEZATI
Još od kad su bebe, mališane vežemo u autosjedalicama pojasom. To je navika koju svakako treba sustavno i kontinuirano njegovati. Uz to, roditelji trebaju uvijek biti dobar primjer i prije kretanja autom, uvijek zavezati sebi i svim putnicima pojas.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Mala pomoć roditeljima u učenju prometnog ponašanja – SIGURNI U PROMETU bojanka 4u1</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/bojanke/"/>Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru.</para>
<para>U priči upoznajemo zmaja Spukija koji kao iskusni poznavatelj prometa vodi djevojčicu Vitu u posjet prijateljima. Putem se susreću s raznim prometnim situacijama i zajedno donose sigurne i pametne odluke.</para>
<para>
 Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/bojanke/">Detaljnije o bojanci i narudžbe</ulink>.</para>

Sigurnost djece u prometu: 14 lekcija koje trebaju svladati prije polaska u školu Iako se prometna kultura sustavnije počinje učiti u osnovnoj školi, vrlo je važno da radi sigurnosti djeteta i svih sudionika u prometu, roditelji neke osnove ponašanja i kretanja dijete nauče i prije polaska u prvi razred .
Kad govorimo o kretanju djece u prometu, ono će se naravno u više od 90 posto slučajeva odvijati uz prisustvo odrasle osobe. Malo tko će pustiti dijete mlađe od sedam godina da se samostalno kreće gradom prije no što usvoji najvažnije lekcije o sigurnosti. Kada s djecom pješače kroz grad ili mjesto u kojem žive, roditelji imaju izvrsnu priliku učiti djecu kako se u različitim situacijama ponašati i biti sigurni, kako se ne bi dogodila situacija da je polazak u osnovnu školu pred vratima, a dijete je potpuno nesamostalno i ne razumije osnovne prometne principe.
Važno je imati na umu da dječji mozak još nije dovoljno razvijen kako bi prepoznao složene prometne situacije. Dječji mozak je zaigran i često ne čuje zvuk približavanja automobila, u igri i jurnjavi dijete često neoprezno zakorači s nogostupa na cestu, zbog svoje visine nema jasni pregled nad prometnicama kao što to imaju odrasli. Ukratko, djeca nisu svjesna svih opasnosti koje na njih vrebaju u prometu, pa je zadatak roditelja upravo to - osvijestiti te opasnosti te uporno 
   ponavljati djetetu pravila i lekcije ponašanja u prometu dok ih dijete ne usvoji i samoinicijativno ne počne primjenjivati.

No koje su to lekcije o sigrunom kretanju u prometu koje djeca mlađa od sedam godina mogu i moraju usvojiti?

   1. UVIJEK ODRASLU OSOBU DRŽATI ZA RUKU
Jedna od najgorih noćnih mora svakog roditelja je da će dijete iznenada istrčati ili skočiti pred auto ili neko drugo vozilo. Rješenje za to je da vas mališan uvijek drži za ruku. To neka bude pravilo koje se mora poštivati. Kad dijete držite uz sebe, lakše vam je kontrolirati njegove iznenadne kretnje, ali i razgovarati i objašnjavati mu situacije u prometu. Kada dijete prevali 6. godinu, ponekad mu, kada procijenite da je to sigurno, dozvolite da hoda pokraj vas bez da vas drži za ruku, a kako bi vježbao neovisnost i samostalnost u donošenju odluka i izbora u prometu.

   2. LIJEVO-DESNO I DRUGI TERMINI
Učenje lijeve i desne strane ne počinje kod sve djece u isto vrijeme i ne savladavaju ga sva djeca jednako brzo i lako. Ipak, ne odustajte, jer to je osnova za snalaženje u prostoru. Učite dijete i druge prometne termine - što je nogostup, čemu služe prometni znakovi i semafori, zašto se zebra zove zebra, što je pješački prijelaz i slično. Malene mudre glavice upijat će informacije kao spužve.

   3. UVIJEK BIRAJ NOGOSTUP
Djecu učite da uvijek izaberu najsigurniji put. Što to znači? Svaki put kad se nađete na ulici, pokažite djetetu koji je put za kretanje najsigurniji. To doslovno može izgledati ovako: "Ako idemo lijevo, nismo sigurni jer moramo hodati uz rub ceste. Zato ćemo ići desno jer tu imamo nogostup. Uvijek hodamo nogostupom jer on je napravljen samo za pješake i bicikliste i tu smo najsigurniji". Uvijek učite djecu da izaberu sigurni put s nogostupom, pa čak i kad je on puno duži od nekog alternativnog manje sigurnog prijelaza.

   4. PAZI NA BICIKLISTE I UVIJEK NOSI KACIGU
Neki nogostupi imaju označenu biciklističku stazu. Učite dijete da hoda po traci koja je namijenjena pješacima. Isto tako, ako se i vi odlučite za vožnju biciklom, neka vaše dijete uvijek nosi na glavici zaštitnu kacigu. To je uostalom propisano i zakonom.

   5. STANI SA STRANE DA NE SMETAŠ
Ako dijete treba stati da si nešto izvadi iz ruksaka ili u njega pospremi, učite ga da uvijek stane sa strane kako ne bi smetao drugim pješacima i biciklistima koji se kreću nogostupom, odnosno da ne bi došlo do "sudara".

   6. NIKAD NE TRČI NA CESTU
Kad ste na igralištu ili u parku, uvijek upozoravajte dijete da ne istrčava naglo na cestu ili nogostup (po kojem možda voze biciklisti). Isto tako, učite ga da
nikada ne iskorači na cestu između dva parkirana automobila, jer niti dijete vidi vozača koji se eventualno približava, niti vozač vidi dijete zbog njegove
male visine.

   7. UVIJEK, ALI UVIJEK IĆI PREKO ZEBRE
Kada želi prijeći cestu, dijete uvijek, ali baš uvijek treba ići preko zebre. Ovu lekciju najbolje ćete djetetu prenijeti vlastitim primjerom. Pazite da nikada dijete ne vučete za ruku i pretrčavate cestu na neoznačenom dijelu. Čak i ako to napravite samo nekoliko puta, dijete dobiva poruku da je u redu ponekad zatrčati se preko prometnice ako ti je zebra daleko. A to je nešto što ne želite da dijete radi ikada u životu.

   8. CRVENO - ZELENO
Djeca već oko druge godine počinju učiti boje pa će lako prepoznati razliku između crvenog i zelenog. Kada dolazite na zebru sa semaforom, dijete naučite sljedeću lekciju: Stani na rub nogostupa, čekaj zeleno svjetlo, kada se upali zeleno, pogledaj lijevo i desno i tek tada kreni preko zebre.

   9. NE TRČIMO PREKO ZEBRE
Djeca često trče preko zebre jer imaju strah od promjene boje semafora ili im se jednostavno žuri, no umjesto trčanja, učite ih da hodaju normalnim korakom i uvijek vozače koji su stali na crveno, gledaju u oči. Kad uspostave kontakt očima s vozačima, veća je vjerojatnost da će sigurno preći cestu. Tada ih vozač doista vidi.

   10. STANI! ČEKAJ! GLEDAJ! SLUŠAJ!
Kada s djetetom prelazite zebru koja nema semafor, vrlo je važno naučiti ga da slijedi četiri glavna pravila:
(1) Stani na rub nogostupa (čak i kad trenutno nema vozila koja bi se približavala zebri, dijete treba uvijek stati)
(2) Čekaj da svi automobili stanu (kako bi propustili pješake)
(3) Gledaj lijevo, pa desno, pa opet lijevo (ali i vozače koji su se zaustavili u oči)
(4) Osluškuj približava li se možda automobil iz sporedne ulice (kojeg još ne vidiš, ali ga čuješ).

   11. OPREZ NA PARKIRALIŠTU
Djeca koja se igraju na parkiralištima ispred zgrada, moraju biti jako oprezna, jer ih vozači zbog toga što su maleni često ne vide kako se muvaju oko automobila. Naučite dijete da na parkiralištu vrijede ista pravila kao i na bilo kojoj prometnici.

   12. VLAK JE UVIJEK BRŽI
Prije polaska u školu dijete bi trebalo upoznati i s pružnim prijelazima. Na njima uvijek treba stati, jako dobro pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo i tek kad se tri puta uvjerite da vlak ne dolazi, možete prijeći prugu.

   13. REFLEKTIRAJUĆI PRSLUCI I TRAKE
Neki kažu da se reflektirajući prsluci trebaju nositi samo kad su vremenske prilike nepovoljne (magla i kiša) i kad je vidljivost vozačima zbog svitanja ili sumraka ograničena. No mala djeca trebala bi uvijek kad se kreću prometnicama nositi reflektirajuća obilježja da ih vozači jasnije i bolje vide.

   14. UVIJEK SE VEZATI
Još od kad su bebe, mališane vežemo u autosjedalicama pojasom. To je navika koju svakako treba sustavno i kontinuirano njegovati. Uz to, roditelji trebaju uvijek biti dobar primjer i prije kretanja autom, uvijek zavezati sebi i svim putnicima pojas.
 

Mala pomoć roditeljima u učenju prometnog ponašanja – SIGURNI U PROMETU bojanka 4u1

   Ova bojanka nema samo ilustracije za bojanje, već i priču, radne zadatke i društvenu igru.
U priči upoznajemo zmaja Spukija koji kao iskusni poznavatelj prometa vodi djevojčicu Vitu u posjet prijateljima. Putem se susreću s raznim prometnim situacijama i zajedno donose sigurne i pametne odluke.

   Lijepe ilustracije, društvena igra i radni zadačići tu su da samo još dodatno utvrde naučeno, a i da djecu zabave i nasmiju.
Bojanka je namijenjena djeci od 4 do 7 godina i dolazi u velikom formatu, 50×35 cm, jer je zamišljena da se stavi na pod te za grupni ili individualni rad.
Detaljnije o bojanci i narudžbe. Klinfo.hr 

Family Crosswalk

Sigurnost djece u prometu: 14 lekcija koje trebaju svladati prije polaska u školu

<para>U trogodišnjem programu obveznog cijepljenja koje je krajem prošle godine donijelo Ministarstvo zdravlja bivše Vlade, navodi se kako će se BCG cijepljenje od 2016. do 2018. primjenjivati samo za rizične skupine novorođenčadi, ali da će se kalendar cijepljenja moći mijenjati provedbenim programima. U trogodišnjem programu BCG vakcinacija nije izbrisana iz kalendara obveznog cijepljenja, ali je dodan stavak koji glasi: “BCG cijepljenje neće nužno ostati u programu cijepljenja za svu novorođenčad cijelo trogodišnje razdoblje te će se eventualne izmjene u primjeni BCG-a definirati provedbenim programima.”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tada su iz ministarstva najavili kako će se uskoro prijeći na BCG cijepljenje samo rizičnih skupina novorođenčadi. Osim ove svojevrsne novosti u kalendaru cijepljenja, djeca koja nisu u ranijoj dobi cijepljena Di-Te-Per cjepivom, dobit će ga u prvom razredu osnovne škole, a cijepljena se djeca neće trebati docjepljivati. Promjena koje su još najavljene u kalendaru cijepljenja od 2016. do 2018. je da je neobavezno, ali besplatno cijepljenje protiv HPV-a sada i službeno u kalendaru po preporuci Ministarstva učenicima prvih razreda srednjih škola.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Cijepljenje u rodilištima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obvezno cijepljenje novorođenčadi protiv tuberkuloze u rodilištima se zapravo ne ukida nego će se u razdoblju programa promatrati epidemiološka situacija te će se analizirati podaci o pobolu tuberkuloze i riziku infekcije – je li dovoljno pao, pa će se na osnovu tih podataka odlučiti o ukidanju ili ne ukidanju obaveznog cijepljenja. U tom slučaju do ukidanje BCG vakcinacija moglo bi doći 2017. ili 2018. Kriteriji za ukidanje obaveznog cijepljenja se znaju, pa treba utvrditi hoće li u tom razdoblju promatranja biti zadovoljeni. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mijenja se i obveza cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca u prvom razredu osnovne škole, Di-Te-Per cijepljenje. Još prije dvije godine je donesena odluka da se od 2016. drugo docjepljivanja djece u trećoj godini života prebaci na petu, pa tako nema potrebe docjepljivati prvašiće. Daljnjeg pomicanja docjepljivanja u 3. razred neće biti, ali ostaje obaveza provjere cjepnog status djece pri upisu u osnovnu školu. Isto tako će biti ukinuto i docjepljivanje protiv difterije i tetanusa u 4. razredu srednje škole.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obvezna cjepiva
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cijepljenje je postupak unošenja oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti, njihovih dijelova ili produkata u organizam, koji reagira stvaranjem vlastitih protutijela i tako postaje otporan na bolest. Obavezno cijepljenje djece provodi se prema kalendaru cijepljenja koji svake godine objavljuje Ministarstvo zdravlja. U tom su kalendaru navedena obvezna cijepljenja za dijete od rodilišta do školske dobi, a zatim i cjepiva koja će primiti u školi. Djeca određene dobi podliježu cijepljenju protiv tuberkuloze (BCG), hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tipa B, ospica, rubeole i mumpsa. Popis obveznih cijepljenja može se pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u rubrici cijepljenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kalendar za 2016.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Novorođenčad:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu. Ukoliko nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti. Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života. Novorođenčad HBsAG-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju) dobivaju hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju. S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sa navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE-PER acelularno (DTaP) - za djecu koja su propustila primiti drugu DTaP revakcinaciju od dobi od 3 godine prema dosadašnjim programima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 I. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VI. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VIII. razred osnovne škole:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Završni razred srednjih škola:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DI-TE pro adultis (Td)(19. godina života)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nakon navršenih 60 godina života:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
ANA-TE (cjepivo protiv tetanusa)</para>

Ima li promjena u kalendaru cijepljenja za ovu godinu? Saznajte kada se vaše dijete mora cijepiti U trogodišnjem programu obveznog cijepljenja koje je krajem prošle godine donijelo Ministarstvo zdravlja bivše Vlade, navodi se kako će se BCG cijepljenje od 2016. do 2018. primjenjivati samo za rizične skupine novorođenčadi, ali da će se kalendar cijepljenja moći mijenjati provedbenim programima. U trogodišnjem programu BCG vakcinacija nije izbrisana iz kalendara obveznog cijepljenja, ali je dodan stavak koji glasi: “BCG cijepljenje neće nužno ostati u programu cijepljenja za svu novorođenčad cijelo trogodišnje razdoblje te će se eventualne izmjene u primjeni BCG-a definirati provedbenim programima.”
   
Tada su iz ministarstva najavili kako će se uskoro prijeći na BCG cijepljenje samo rizičnih skupina novorođenčadi. Osim ove svojevrsne novosti u kalendaru cijepljenja, djeca koja nisu u ranijoj dobi cijepljena Di-Te-Per cjepivom, dobit će ga u prvom razredu osnovne škole, a cijepljena se djeca neće trebati docjepljivati. Promjena koje su još najavljene u kalendaru cijepljenja od 2016. do 2018. je da je neobavezno, ali besplatno cijepljenje protiv HPV-a sada i službeno u kalendaru po preporuci Ministarstva učenicima prvih razreda srednjih škola.
   
   Cijepljenje u rodilištima
   
   
Obvezno cijepljenje novorođenčadi protiv tuberkuloze u rodilištima se zapravo ne ukida nego će se u razdoblju programa promatrati epidemiološka situacija te će se analizirati podaci o pobolu tuberkuloze i riziku infekcije – je li dovoljno pao, pa će se na osnovu tih podataka odlučiti o ukidanju ili ne ukidanju obaveznog cijepljenja. U tom slučaju do ukidanje BCG vakcinacija moglo bi doći 2017. ili 2018. Kriteriji za ukidanje obaveznog cijepljenja se znaju, pa treba utvrditi hoće li u tom razdoblju promatranja biti zadovoljeni. 
   
Mijenja se i obveza cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca u prvom razredu osnovne škole, Di-Te-Per cijepljenje. Još prije dvije godine je donesena odluka da se od 2016. drugo docjepljivanja djece u trećoj godini života prebaci na petu, pa tako nema potrebe docjepljivati prvašiće. Daljnjeg pomicanja docjepljivanja u 3. razred neće biti, ali ostaje obaveza provjere cjepnog status djece pri upisu u osnovnu školu. Isto tako će biti ukinuto i docjepljivanje protiv difterije i tetanusa u 4. razredu srednje škole.   
   
   Obvezna cjepiva
   
   
Cijepljenje je postupak unošenja oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti, njihovih dijelova ili produkata u organizam, koji reagira stvaranjem vlastitih protutijela i tako postaje otporan na bolest. Obavezno cijepljenje djece provodi se prema kalendaru cijepljenja koji svake godine objavljuje Ministarstvo zdravlja. U tom su kalendaru navedena obvezna cijepljenja za dijete od rodilišta do školske dobi, a zatim i cjepiva koja će primiti u školi. Djeca određene dobi podliježu cijepljenju protiv tuberkuloze (BCG), hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tipa B, ospica, rubeole i mumpsa. Popis obveznih cijepljenja može se pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u rubrici cijepljenja.
   
   Kalendar za 2016.
   
   
   Novorođenčad:
   
Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu. Ukoliko nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti. Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života. Novorođenčad HBsAG-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju) dobivaju hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju. S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
   
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB
 
   2. godina života:
   
Sa navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)
Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib ili kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hepB)
 
   6. godina života:
   
DI-TE-PER acelularno (DTaP) - za djecu koja su propustila primiti drugu DTaP revakcinaciju od dobi od 3 godine prema dosadašnjim programima
 
   I. razred osnovne škole:
   
OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)
 
   VI. razred osnovne škole:
   
HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze
 
   VIII. razred osnovne škole:
   
DI-TE pro adultis (Td) - POLIO (IPV)
 
   Završni razred srednjih škola:
   
DI-TE pro adultis (Td)(19. godina života)
 
   Nakon navršenih 60 godina života:
   
ANA-TE (cjepivo protiv tetanusa) M.G. 

Ima li promjena u kalendaru cijepljenja za ovu godinu?

<para>Prvi puta kada sam se vraćala na posao odlučila sam smanjiti dnevne podoje u vremenu kada nisam najčešće kod kuće. Naučiti ju novim načinima uspavljivanja, kako bi joj bilo lakše u vrtiću. Sve je to bilo idealno zamišljeno, ali teško sprovesti u djelo. One mile okice koje gledaju u ciku i sitne ručice koje trgaju majicu s njih, su me omekšale pa smo se opet većinu vremena uspavljivali na ciki i odlučili suočiti se s eventualnim problemima kad oni dođu.</para>
<para>Iako bih veći dio dana trebala biti odvojena od svoje djevojčice, nisam željela prestati dojiti. Dojenje predstavlja jednu posebnu vezu između mene i djeteta, idealan omjer hrane i tekućine kada je dijete bolesno, utjeha kada je tužno.</para>
<para>Okolina vas ispituje da li još dojite kada krećete ponovno na posao, kao da se podrazumijeva da kada navrše godinu dana moraju prestati cicati, a još pogotovo kada kreću u vrtić.</para>
<para>Tako smo i mi krenuli na posao i u vrtić, a naša curka je imala 12 mjeseci. Tetama sam odmah napomenula da ona cica, da ju teško uspavljuju drugi i da sam zabrinuta radi toga. Tete su bile dobre pa su rekle da će se već one snaći.</para>
<para>Tako je i bilo. Pronašla je drugi način uspavljivanja, osim cike. Ali kada bi me ugledala odmah bi tražila grudi da se utješi na njima, nakon stresnog dana. Povećao se i broj noćnih podoja, na neki način je nadomještala podoje koje nije dobila preko dana. Bilo je ponekad teško, ali nismo odustajali.</para>
<para>Problem nadolaženja mlijeka tokom dana, kada nismo zajedno, nekako se regulirao kroz prvi tjedan izdajanja i više noćnog dojenja, pa nije bilo straha od mastitisa.</para>
<para>Nakon dva mjeseca u vrtiću malena je dobila virusnu upalu pluća i ostale smo u bolnici. U tom teškom periodu u bolnici, opet nas je spasilo dojenje, tješenje na prsima i naravno unos barem nečega hranjivoga u tijelo. Tada sam odlučila da ću je dojiti dokle god će htjeti.</para>
<para>S drugim djetetom sam donijela iznenadnu odluku da se vraćam na posao kada je sin imao 10 mjeseci. Znala sam da nema prepreka radu i dojenju, ali sam bila zabrinuta da li mu je potreban taj mliječni obrok dok me nema. Doktorica je rekla da neka se ne brinem, i ako ga dojim da i dalje nastavim dojiti na zahtjev kada sam doma. Za svaki slučaj, izdajala sam se i ostavljala mlijeko, ali on nije htio. To je logično jer nije nikada pio na bočicu. Nakon par dana sam se prestala izdajati, i nastavila ga dojiti kada bih došla kući i tokom noći. Sinčić je bio dijete koje je spavalo cijelu noć od drugog mjeseca starosti, ali se počeo buditi i cicati po noći istog trena kada sam krenula na posao.</para>
<para>To mi je potvrdilo sva mišljenja oko dojenja i dijeljenja kreveta, jer u mojim slučajevima dojenje i spavanje s nama u krevetu išlo je ruku pod ruku. Sve ono vrijeme koje smo bili odvojeni tokom dana, oni su nadomještali najbližim kontaktom koža na kožu, kroz dojenja i maženja noću. Nije njima toliko do samoga mlijeka nego do sigurnosti koju pruža taj kontakt. Logički gledajući, devet mjeseci su bili u najužoj vezi s vama, idućih 12 mjeseci u bliskom kontaktu kroz kožu i zato ne možemo očekivati da će samo tako odgurnuti od sebe taj kontakt kože koji im pruža sigurnost.</para>
<para>Sa trećom djevojčicom sam krenula raditi kada je imala 11 mjeseci. Na sreću čuvao ju je tata kod kuće pa me uopće nije bilo strah kako će ona bez cike. Ono trčanje prema vratima kada vas ugleda, bacanje u ležeći položaj za dojenje čim ju primite u ruke mene malo i nasmijava i veseli. Jer kada radite i dojite, prvo što napravite kada ulazite u kuću je - skidanje majice.</para>
<para>
 Napisala: mama Ružica Leš
</para>

Mama Ružica, gošća blogerica: Kako sam pomirila povratak na posao i dojenje Bliži se i povratak na posao i mnoga pitanja vrte se u glavi. A ono najvažnije je kako će moj bebač  bez mene i bez cike? Kako će se uspavati jer tada najčešće traži ciku? Prvi puta kada sam se vraćala na posao odlučila sam smanjiti dnevne podoje u vremenu kada nisam najčešće kod kuće. Naučiti ju novim načinima uspavljivanja, kako bi joj bilo lakše u vrtiću. Sve je to bilo idealno zamišljeno, ali teško sprovesti u djelo. One mile okice koje gledaju u ciku i sitne ručice koje trgaju majicu s njih, su me omekšale pa smo se opet većinu vremena uspavljivali na ciki i odlučili suočiti se s eventualnim problemima kad oni dođu.
Iako bih veći dio dana trebala biti odvojena od svoje djevojčice, nisam željela prestati dojiti. Dojenje predstavlja jednu posebnu vezu između mene i djeteta, idealan omjer hrane i tekućine kada je dijete bolesno, utjeha kada je tužno.
Okolina vas ispituje da li još dojite kada krećete ponovno na posao, kao da se podrazumijeva da kada navrše godinu dana moraju prestati cicati, a još pogotovo kada kreću u vrtić.
Tako smo i mi krenuli na posao i u vrtić, a naša curka je imala 12 mjeseci. Tetama sam odmah napomenula da ona cica, da ju teško uspavljuju drugi i da sam zabrinuta radi toga. Tete su bile dobre pa su rekle da će se već one snaći.
Tako je i bilo. Pronašla je drugi način uspavljivanja, osim cike. Ali kada bi me ugledala odmah bi tražila grudi da se utješi na njima, nakon stresnog dana. Povećao se i broj noćnih podoja, na neki način je nadomještala podoje koje nije dobila preko dana. Bilo je ponekad teško, ali nismo odustajali.
Problem nadolaženja mlijeka tokom dana, kada nismo zajedno, nekako se regulirao kroz prvi tjedan izdajanja i više noćnog dojenja, pa nije bilo straha od mastitisa.
Nakon dva mjeseca u vrtiću malena je dobila virusnu upalu pluća i ostale smo u bolnici. U tom teškom periodu u bolnici, opet nas je spasilo dojenje, tješenje na prsima i naravno unos barem nečega hranjivoga u tijelo. Tada sam odlučila da ću je dojiti dokle god će htjeti.
S drugim djetetom sam donijela iznenadnu odluku da se vraćam na posao kada je sin imao 10 mjeseci. Znala sam da nema prepreka radu i dojenju, ali sam bila zabrinuta da li mu je potreban taj mliječni obrok dok me nema. Doktorica je rekla da neka se ne brinem, i ako ga dojim da i dalje nastavim dojiti na zahtjev kada sam doma. Za svaki slučaj, izdajala sam se i ostavljala mlijeko, ali on nije htio. To je logično jer nije nikada pio na bočicu. Nakon par dana sam se prestala izdajati, i nastavila ga dojiti kada bih došla kući i tokom noći. Sinčić je bio dijete koje je spavalo cijelu noć od drugog mjeseca starosti, ali se počeo buditi i cicati po noći istog trena kada sam krenula na posao.
To mi je potvrdilo sva mišljenja oko dojenja i dijeljenja kreveta, jer u mojim slučajevima dojenje i spavanje s nama u krevetu išlo je ruku pod ruku. Sve ono vrijeme koje smo bili odvojeni tokom dana, oni su nadomještali najbližim kontaktom koža na kožu, kroz dojenja i maženja noću. Nije njima toliko do samoga mlijeka nego do sigurnosti koju pruža taj kontakt. Logički gledajući, devet mjeseci su bili u najužoj vezi s vama, idućih 12 mjeseci u bliskom kontaktu kroz kožu i zato ne možemo očekivati da će samo tako odgurnuti od sebe taj kontakt kože koji im pruža sigurnost.
Sa trećom djevojčicom sam krenula raditi kada je imala 11 mjeseci. Na sreću čuvao ju je tata kod kuće pa me uopće nije bilo strah kako će ona bez cike. Ono trčanje prema vratima kada vas ugleda, bacanje u ležeći položaj za dojenje čim ju primite u ruke mene malo i nasmijava i veseli. Jer kada radite i dojite, prvo što napravite kada ulazite u kuću je - skidanje majice.

   Napisala: mama Ružica Leš
 Klinfo.hr 