Postroll

Preroll

<para>Razlog možemo tražiti u nizu promjena koje su se dogodile u razvijenim društvima posljednjih desetljeća: sve više žena odlučuje se na akademsko obrazovanje, na stvaranje karijera nakon završetka fakulteta i profesionalno usavršavanje. Za društvo u cjelini su ove promjene pozitivne i utječu na kvalitetu života žena, na njihovu dobrobit i jačanje uloge žena u društvu, ali jedna od posljedica je odgađanje majčinstva.</para>
<para>Neki drugi, manje pozitivni razlozi zbog kojih se majčinstvo odgađa su: nezaposlenost i financijske poteškoće, neriješena ekzistencijalna pitanja poput stambenog, problemi u odnosima partnera, stres suvremenog života koji kod sve više parova uzrokuje probleme s plodnošću. Kod nekih žena pitanje majčinstva je i svjetonazorsko i vrijednosno te se ponekad jednostavno ne vide u ulozi majke i prakticiraju svoje pravo na izbor.</para>
<para>Paralelno s ovim novim trendovima u društvu, medicina iz dana u dan napreduje i daje svojevrsnu utjehu ženama, odnosno parovima, da trudnoću mogu odgoditi i nakon tridesete, pa čak i četrdesete.</para>
<para>No postoji li idealna dob za majčinstvo? Što o svemu kaže medicina?</para>
<para>Dr. Gillian Lockwood, ginekologinja i stručnjakinja za plodnost, kaže kako je idealna dob za rađanje oko 25. godine, kada je plodnost kod žena na vrhuncu i kad su rizici za mnoge genetske bolesti najniže. Iako sve više žena izgleda fantastično i mladoliko u 40-oj, to ne znači da su u takvom stanju i njihovi jajnici. Iznutra se događa nešto sasvim suprotno - biološki sat otkucava sve brže i šanse za zatrudnjivanje su sve manje.
</para>
<blockquote>
 <para>"Mnoge žene u ranim 40-ima, zato što izgledaju vrlo mlado i osjećaju se mlado, smatraju da će moći prirodno zatrudnjeti bez većih poteškoća. No šanse za to prirodno padaju na 5%, a šanse za pobačajem se penju na 40%. Problem s kojim se susrećemo je da žene izvana sjaje i vrlo su mladolike, no iznutra njihovi jajnici se ponašaju točno onako kako bi i trebali u toj dobi. Jajnike ne možete botoksirati da se pomlade", kazala je dr. Lockwood na znanstvenom skupu Cheltenham Science Festival.</para>
</blockquote>
<para>
Nakon 40. rođendana mnoge se žene podvrgavaju postupku potpomognute oplodnje kako bi postale majke, no najnovije brojke pokazuju da uspješnost postupka ubrzano pada nakon četrdesete. Brojke kažu da je postotak uspješnosti potpomognute oplodnje sa ženinim jajašcem i kod 40-godišnjakinja svega 12%, a kod 45-godišnjakinja svega 1,6%.
</para>
<para>Dr. Lockwood kaže da se ni u jednoj drugoj grani medicine žene ne bi poticalo da se podvrgnu operativnom postupku ako su šanse za uspjeh manje od 5%.</para>
<para>No čini se kako je želja za majčinstvom jača od statističkih brojki, te da će u području ginekologije medicina učiniti sve da žene koje više nisu na vrhuncu plodnosti postanu majke i ostvare svoj najveći san. Brojke možda kažu da je idealno postati mama u 25. godini, ali nitko ne daje upute i smjernice kako ostvariti majčinstvo u toj dobi uz školovanje, nezaposlenost, nesigurnu budućnost i egzistenciju. Jer upravo se u takvoj situaciji žene nalaze u srednjim 20-ima. Stoga je možda bespredmetno govoriti o idealnoj dobi za majčinstvo u smislu brojke. Idealna dob je kad se žena osjeća spremno, sigurno, zrelo i odgovorno da na svijet donese novi život.</para>

Idealna dob za majčinstvo je 25, kaže stručnjakinja za plodnost. Slažete li se? Statistike pada nataliteta u europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, pokazuju da se sve manje žena odlučuje na majčinstvo te da sve više žena postaje majkama u sve kasnijoj dobi. Razlog možemo tražiti u nizu promjena koje su se dogodile u razvijenim društvima posljednjih desetljeća: sve više žena odlučuje se na akademsko obrazovanje, na stvaranje karijera nakon završetka fakulteta i profesionalno usavršavanje. Za društvo u cjelini su ove promjene pozitivne i utječu na kvalitetu života žena, na njihovu dobrobit i jačanje uloge žena u društvu, ali jedna od posljedica je odgađanje majčinstva.
Neki drugi, manje pozitivni razlozi zbog kojih se majčinstvo odgađa su: nezaposlenost i financijske poteškoće, neriješena ekzistencijalna pitanja poput stambenog, problemi u odnosima partnera, stres suvremenog života koji kod sve više parova uzrokuje probleme s plodnošću. Kod nekih žena pitanje majčinstva je i svjetonazorsko i vrijednosno te se ponekad jednostavno ne vide u ulozi majke i prakticiraju svoje pravo na izbor.
Paralelno s ovim novim trendovima u društvu, medicina iz dana u dan napreduje i daje svojevrsnu utjehu ženama, odnosno parovima, da trudnoću mogu odgoditi i nakon tridesete, pa čak i četrdesete.
No postoji li idealna dob za majčinstvo? Što o svemu kaže medicina?
Dr. Gillian Lockwood, ginekologinja i stručnjakinja za plodnost, kaže kako je idealna dob za rađanje oko 25. godine, kada je plodnost kod žena na vrhuncu i kad su rizici za mnoge genetske bolesti najniže. Iako sve više žena izgleda fantastično i mladoliko u 40-oj, to ne znači da su u takvom stanju i njihovi jajnici. Iznutra se događa nešto sasvim suprotno - biološki sat otkucava sve brže i šanse za zatrudnjivanje su sve manje.


   "Mnoge žene u ranim 40-ima, zato što izgledaju vrlo mlado i osjećaju se mlado, smatraju da će moći prirodno zatrudnjeti bez većih poteškoća. No šanse za to prirodno padaju na 5%, a šanse za pobačajem se penju na 40%. Problem s kojim se susrećemo je da žene izvana sjaje i vrlo su mladolike, no iznutra njihovi jajnici se ponašaju točno onako kako bi i trebali u toj dobi. Jajnike ne možete botoksirati da se pomlade", kazala je dr. Lockwood na znanstvenom skupu Cheltenham Science Festival.


Nakon 40. rođendana mnoge se žene podvrgavaju postupku potpomognute oplodnje kako bi postale majke, no najnovije brojke pokazuju da uspješnost postupka ubrzano pada nakon četrdesete. Brojke kažu da je postotak uspješnosti potpomognute oplodnje sa ženinim jajašcem i kod 40-godišnjakinja svega 12%, a kod 45-godišnjakinja svega 1,6%.

Dr. Lockwood kaže da se ni u jednoj drugoj grani medicine žene ne bi poticalo da se podvrgnu operativnom postupku ako su šanse za uspjeh manje od 5%.
No čini se kako je želja za majčinstvom jača od statističkih brojki, te da će u području ginekologije medicina učiniti sve da žene koje više nisu na vrhuncu plodnosti postanu majke i ostvare svoj najveći san. Brojke možda kažu da je idealno postati mama u 25. godini, ali nitko ne daje upute i smjernice kako ostvariti majčinstvo u toj dobi uz školovanje, nezaposlenost, nesigurnu budućnost i egzistenciju. Jer upravo se u takvoj situaciji žene nalaze u srednjim 20-ima. Stoga je možda bespredmetno govoriti o idealnoj dobi za majčinstvo u smislu brojke. Idealna dob je kad se žena osjeća spremno, sigurno, zrelo i odgovorno da na svijet donese novi život. Jelena Kovačić 

trudnica pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Idealna dob za majčinstvo je 25, kaže stručnjakinja za plodnost. Slažete li se?

<para>Mučnina, vrtoglavica, povraćanje, pad krvnog tlaka odgovor su mozga na neusklađenost informacije koju o putovanju prima centar za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu i onoga što mi vidimo kad putujemo na što su najviše osjetljiva djeca. Nastane  kratki spoj u informacijama. Mozak na to odgovori aktiviranjem centra za mučninu i povraćanje i učas zbog tog kurzschlussa imate sivozeleno dijete i „Mama, meni je zlo.“ Što slijedi- poznato je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Antihistaminik dimenhidrinat (Dramina) najčešće će vam preporučiti magistra u ljekarni kao odgovor na mučninu i povraćanje izazvane putovanjem. Dramina će spriječiti neugodne simptome, ali može izazvati jaku pospanost, ali i paradoksalnu ekscitaciju kod dječice, vrtoglavicu, glavobolju itd. Skopolaminski flaster je najučinkovitije sredstvo u liječenju kinetoza, posebice liječenju morske bolesti, a koriste se i meklizin (Diadril) i neki amfetaminski preparati. Svi redom sa dugačkim popisom nuspojava i kontraindikacija, a mnogi nisu preporučljivi za uporabu kod djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prirodni načini liječenja kinetoza
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Može li ipak prirodno i malo drugačije od od antihistaminika i skopolaminskog flastera? Naravno da može. Prvo mjesto u liječenju kinetoza dijele đumbir i eterično ulje paprene metvice. Međutim, niti đumbir niti eterično ulje paprene metvice nisu preporučljivi za malu djecu jer paprena metvica može uzrokovati laringospazam kod manje djece pa se izbjegava njena inhalacija i korištenje paprene metvice na većoj površini tijela zbog svojstva snažnog rashlađivanja prije šeste godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Paprena metvica, se u malim dozama, može sigurno koristiti od šeste- sedme godine, a đumbir, iako je sigurna i provjerena biljka i izbor je za liječenje mučnina u trudnoći zbog svog ljutkasto- paprenog okusa nije prilagođen manjoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Djeca do šest godina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za djecu do šest godine starosti preporučila bih kombinaciju akupresurnih narukvica, homeopatskih pripravaka i čaja od paprene metvice i njemačke kamilice. Akupresurne narukvice nose se oko zapešća i djeluju na Nei- Kuan akupunkturnu točku te dolaze u nekoliko veličina ( kada tu točku određujete za dijete, odredite je prema djetetovim prstićima, a ne prema svojim i na način kako slika desno prikazuje).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Homeopatski pripravci mogu dosta ublažiti mučnine, ali pokušajte ih nabaviti kod homeopate koji ima iskustva sa djecom, a ne kupovati već gotov proizvod.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što se tiče ovog laganog čaja za kikiće do tri godine- pola čajne žličice suhog lista paprene metvice i pola čajne žličice cvijeta njemačke kamilice prelije se sa 200 ml kipuće vode i daje djetetu piti u malim gutljajima lagano zaslađen ( čaj se ne bi trebao sladiti, ali se radi o maloj djeci pa ga ipak lagano zasladite).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrlo je važno održavati zrak u vozilu „svježim“, a u tu vam svrhu može poslužiti mali difuzer za auto ili jednostavno- papirnata maramica koja se stavi u otvor ventilatora. Lagani miris osvježavajućih  citrusnih ulja mandarine, slatke naranče, limuna, grejpa ili bergamota dobar su izbor za osvježenje zraka.  Ako putujete busom, avionom, vlakom ili brodom- princip je isti- nakapajte nekoliko kapi eteričnog ulja na maramicu i pustite da ishlape i osvježe prostor.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako niti sve što ste učinili ne pomogne, moguće je napraviti 1-2%-tnu mješavinu baznog ulja sa eteričnim uljima rimske kamilice i crvene mandarine i djetetu tom mješavinom premazati djetetu kralježnicu i trbuščić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odrasli i djeca starija od šest godina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Podanak đumbira
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U fitoterapijskoj uporabi je podanak đumbira, Zingiber officinale. Tradicionalno se upotrebljava za probleme sa probavom ( pospješuje sekreciju sline i želučanog soka, potiče probavu), a moderna istraživanja okrenuta su sprečavanju i liječenju mučnine i povraćanja, pogotovo trudničkih mučnina i mučnina uzrokovanih bolestima putovanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odrasla osoba uzima maksimalno 2 g praška dnevno, podijeljeno u dvije doze (2 g praška je cca jedna čajna žličica ) pola sata prije putovanja. Od praška se može pripremiti tinktura 1:5 sa 50% etanolom koja se uzima 30 kapi tri do pet puta dnevno razmućeno u pola čaše vode.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, možete uzeti i svježi podanak đumbira, oguliti ga, izribati te iscijediti sok- pola do jedna čajna žličica ( 2,5ml- 5ml) iscijeđenog soka đumbira pije se razmućena u pola čaše mlake vode tri puta dnevno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Standardizirani ekstrakt uzima se u dozi od 250 mg tri puta dnevno. Za liječenje bolesti putovanja uvijek se uzima na prazan želudac.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca piju doze prilagođene njihovoj težini ( npr. ako vaše dijete teži 20 kg- dajete mu četvrtinu ili trećinu doze za odrasle). Đumbir se može koristiti u maloj dozi već od treće godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Eterično ulje paprene metvice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz đumbir se može koristiti eterično ulje paprene metvice, Mentha piperita. Odrasle osobe mogu njome osvježiti njome zrak u automobilu i lagano je inhalirati (pomoću auto- difuzera ili nakapano na maramicu koja se stavi u otvor ventilatora)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Drugi način je da nakapate jednu kap paprene metvice na svako zapešće i sredinu svakog stopala. Napravite na zapešću film od nekog baznog ulja i na svako stopalo i svako zapešće kapnite po kap paprene metvice. Postupak možete ponavljati svakih sat vremena. Paprena metvica se može koristiti i oralno, u kapsuliranoj formi, ali samo po preporuci liječnika, ljekarnika ili fitoterapeuta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod djece starije od šest godina radi se mješavina od 1-2% eteričnog ulja paprene metvice u nekom baznom ulju koja se koristi na stopalima, zapešćima i stražnjem dijelu kralježnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pripazite, paprena metvica je kontraindicirana kod visokog tlaka, trudnoće, dojenja i djece do šest godina!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zelen crnoglavca
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Balotta nigra, crnoglavac, biljka je iz porodice Lamiaceae koja se u tradicionalnoj medicini upotrebljava u obliku čaja- infuza ili tinkture 1:5 sa 50% etanolom kod probavnih problema, želučane nervoze te spazama želuca i crijeva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedna velika žlica suhih nadzemnih dijelova crnoglavca prelije se sa 200 ml kipuće vode i pije u malim gutljajima tri puta dnevno. Tinktura se koristi u dozi od 1-2ml tri puta dnevno razrijeđeno u pola čaše vode. Zbog premalog broja kliničkih ispitivanja i dosta neobičnog mirisa i okusa, crnoglavac nije preporučljiv za djecu prije sedme godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Napisala: Andrea Šitum<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Centar Priroda zna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.prirodazna.hr">www.prirodazna.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preuzeto s: <ulink url="http://www.naturala.hr/mama-meni-je-zlo/236/">Naturala.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © marchibas - fotolia</para>

Mama, meni je zlo! Prirodni načini na koje možete spriječiti i liječiti bolesti putovanja - kinetoze Mučnina, vrtoglavica, povraćanje, pad krvnog tlaka odgovor su mozga na neusklađenost informacije koju o putovanju prima centar za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu i onoga što mi vidimo kad putujemo na što su najviše osjetljiva djeca. Nastane  kratki spoj u informacijama. Mozak na to odgovori aktiviranjem centra za mučninu i povraćanje i učas zbog tog kurzschlussa imate sivozeleno dijete i „Mama, meni je zlo.“ Što slijedi- poznato je.
   
Antihistaminik dimenhidrinat (Dramina) najčešće će vam preporučiti magistra u ljekarni kao odgovor na mučninu i povraćanje izazvane putovanjem. Dramina će spriječiti neugodne simptome, ali može izazvati jaku pospanost, ali i paradoksalnu ekscitaciju kod dječice, vrtoglavicu, glavobolju itd. Skopolaminski flaster je najučinkovitije sredstvo u liječenju kinetoza, posebice liječenju morske bolesti, a koriste se i meklizin (Diadril) i neki amfetaminski preparati. Svi redom sa dugačkim popisom nuspojava i kontraindikacija, a mnogi nisu preporučljivi za uporabu kod djece.
 
   Prirodni načini liječenja kinetoza
   
 
Može li ipak prirodno i malo drugačije od od antihistaminika i skopolaminskog flastera? Naravno da može. Prvo mjesto u liječenju kinetoza dijele đumbir i eterično ulje paprene metvice. Međutim, niti đumbir niti eterično ulje paprene metvice nisu preporučljivi za malu djecu jer paprena metvica može uzrokovati laringospazam kod manje djece pa se izbjegava njena inhalacija i korištenje paprene metvice na većoj površini tijela zbog svojstva snažnog rashlađivanja prije šeste godine.
   
Paprena metvica, se u malim dozama, može sigurno koristiti od šeste- sedme godine, a đumbir, iako je sigurna i provjerena biljka i izbor je za liječenje mučnina u trudnoći zbog svog ljutkasto- paprenog okusa nije prilagođen manjoj djeci.
   
   Djeca do šest godina
   
   
Za djecu do šest godine starosti preporučila bih kombinaciju akupresurnih narukvica, homeopatskih pripravaka i čaja od paprene metvice i njemačke kamilice. Akupresurne narukvice nose se oko zapešća i djeluju na Nei- Kuan akupunkturnu točku te dolaze u nekoliko veličina ( kada tu točku određujete za dijete, odredite je prema djetetovim prstićima, a ne prema svojim i na način kako slika desno prikazuje).
 
Homeopatski pripravci mogu dosta ublažiti mučnine, ali pokušajte ih nabaviti kod homeopate koji ima iskustva sa djecom, a ne kupovati već gotov proizvod.
   
Što se tiče ovog laganog čaja za kikiće do tri godine- pola čajne žličice suhog lista paprene metvice i pola čajne žličice cvijeta njemačke kamilice prelije se sa 200 ml kipuće vode i daje djetetu piti u malim gutljajima lagano zaslađen ( čaj se ne bi trebao sladiti, ali se radi o maloj djeci pa ga ipak lagano zasladite).
 
Vrlo je važno održavati zrak u vozilu „svježim“, a u tu vam svrhu može poslužiti mali difuzer za auto ili jednostavno- papirnata maramica koja se stavi u otvor ventilatora. Lagani miris osvježavajućih  citrusnih ulja mandarine, slatke naranče, limuna, grejpa ili bergamota dobar su izbor za osvježenje zraka.  Ako putujete busom, avionom, vlakom ili brodom- princip je isti- nakapajte nekoliko kapi eteričnog ulja na maramicu i pustite da ishlape i osvježe prostor.
 
Ako niti sve što ste učinili ne pomogne, moguće je napraviti 1-2%-tnu mješavinu baznog ulja sa eteričnim uljima rimske kamilice i crvene mandarine i djetetu tom mješavinom premazati djetetu kralježnicu i trbuščić.
 
 
   Odrasli i djeca starija od šest godina
   
 
   Podanak đumbira
   
 
U fitoterapijskoj uporabi je podanak đumbira, Zingiber officinale. Tradicionalno se upotrebljava za probleme sa probavom ( pospješuje sekreciju sline i želučanog soka, potiče probavu), a moderna istraživanja okrenuta su sprečavanju i liječenju mučnine i povraćanja, pogotovo trudničkih mučnina i mučnina uzrokovanih bolestima putovanja.
Odrasla osoba uzima maksimalno 2 g praška dnevno, podijeljeno u dvije doze (2 g praška je cca jedna čajna žličica ) pola sata prije putovanja. Od praška se može pripremiti tinktura 1:5 sa 50% etanolom koja se uzima 30 kapi tri do pet puta dnevno razmućeno u pola čaše vode.
 
Osim toga, možete uzeti i svježi podanak đumbira, oguliti ga, izribati te iscijediti sok- pola do jedna čajna žličica ( 2,5ml- 5ml) iscijeđenog soka đumbira pije se razmućena u pola čaše mlake vode tri puta dnevno.
 
Standardizirani ekstrakt uzima se u dozi od 250 mg tri puta dnevno. Za liječenje bolesti putovanja uvijek se uzima na prazan želudac.
Djeca piju doze prilagođene njihovoj težini ( npr. ako vaše dijete teži 20 kg- dajete mu četvrtinu ili trećinu doze za odrasle). Đumbir se može koristiti u maloj dozi već od treće godine.
 
   Eterično ulje paprene metvice
   
 
Uz đumbir se može koristiti eterično ulje paprene metvice, Mentha piperita. Odrasle osobe mogu njome osvježiti njome zrak u automobilu i lagano je inhalirati (pomoću auto- difuzera ili nakapano na maramicu koja se stavi u otvor ventilatora)
Drugi način je da nakapate jednu kap paprene metvice na svako zapešće i sredinu svakog stopala. Napravite na zapešću film od nekog baznog ulja i na svako stopalo i svako zapešće kapnite po kap paprene metvice. Postupak možete ponavljati svakih sat vremena. Paprena metvica se može koristiti i oralno, u kapsuliranoj formi, ali samo po preporuci liječnika, ljekarnika ili fitoterapeuta.
Kod djece starije od šest godina radi se mješavina od 1-2% eteričnog ulja paprene metvice u nekom baznom ulju koja se koristi na stopalima, zapešćima i stražnjem dijelu kralježnice.
Pripazite, paprena metvica je kontraindicirana kod visokog tlaka, trudnoće, dojenja i djece do šest godina!
 
   Zelen crnoglavca
   
 
Balotta nigra, crnoglavac, biljka je iz porodice Lamiaceae koja se u tradicionalnoj medicini upotrebljava u obliku čaja- infuza ili tinkture 1:5 sa 50% etanolom kod probavnih problema, želučane nervoze te spazama želuca i crijeva.
Jedna velika žlica suhih nadzemnih dijelova crnoglavca prelije se sa 200 ml kipuće vode i pije u malim gutljajima tri puta dnevno. Tinktura se koristi u dozi od 1-2ml tri puta dnevno razrijeđeno u pola čaše vode. Zbog premalog broja kliničkih ispitivanja i dosta neobičnog mirisa i okusa, crnoglavac nije preporučljiv za djecu prije sedme godine.
 

Napisala: Andrea Šitum
Centar Priroda zna
   www.prirodazna.hr
   
Preuzeto s: Naturala.hr
   
Foto: © marchibas - fotolia Žena.hr 

Mama, meni je zlo!

<para> Ovaj se zahvat često izvodi na djeci predškolske dobi, budući da ova deformacija može itekako uzrokovati komplekse već u ranijem djetinjstvu. Što sve trebate znati o zahvatu prije nego što se na njega odlučite, doznali smo od otorinolaringologa Dr. Domagoja Parazajdera.</para>
<para>
 Postupak zahvata
</para>
<para>Operacija korekcije ušiju spada u rutinske zahvate nakon kojih uglavnom nije potrebno zadržavanje u bolnici na promatranju, objašnjava Parazajder.</para>
<para>„Operacija započinje rezom u brazdi iza uške, nakon čega se prerežu ligamenti/mišići koji se hvataju za stražnju stranu uške, te se, ovisno o vrsti i opsegu deformacije, pristupa na hrksavicu uške koja se rekonstruira (postoji više opisanih tehnika rekonstrukcije) i fiksira šavovima u željenom položaju. Nakon toga slijedi šivanje rane te prevoj. Kod previjanja se pazi da uške budu pritisnute uz glavu kako ne bi došlo do popuštanja šavova prije zarastanja rane. Sama operacija u prosjeku traje 1-2 sata (pola sata do sat po uhu). Operacija se obavlja kao dnevna kirurgija, pacijent može napustiti bolnicu nakon učinjenog zahvata, ukoliko je operacija učinjena pod lokalnom anestezijom obično oko sat vremena nakon zahvata, a ukoliko je operacija izvršena u općoj anesteziji, mora proći period razbuđivanja koji obično traje nekoliko sati te se nakon procjene da je s pacijentom sve u redu može učiniti otpust.“</para>
<para>Ova se vrsta zahvata može izvoditi pod općom, ali i lokalnom anestezijom (što znači da pacijent nakon zahvata može ići kući). Međutim, operacija se pod lokalnom anestezijom ne izvodi na djeci mlađoj od 12 – 14 godina.</para>
<para>
 Na što pripaziti nakon izvođenja zahvata?
</para>
<para>Iako se radi o rutinskoj operaciji, postoji nekoliko stvari na koje bi pacijent trebao znati po izlasku iz bolnice, a tiču se tretiranja operiranog područja.</para>
<para>„Prvo previjanje nakon operacije najčešće se vrši nakon dva dana, nakon toga svaka 2-3 dana do vađenja kožnih šavova (obično deseti dan po operaciji). Nakon vađenja šavova preporuča se nošenje elastične trake oko glave; 1-2 tjedna stalno, te potom još dva tjedna kod spavanja. Poslije zahvata se preporučuje mirovanje kroz nekoliko dana, redovita hidracija te uzimanje preporučenih lijekova (analgetik, antibiotik).“</para>
<para>
 Kada se djeca mogu podvrgnuti otoplastici?
</para>
<para>Dr. Parazajder kaže kako je najranija preporučena dob za obavljanje zahvata otoplastike – navršenih 6 godina života. Formiranje uške u ovom je razdoblju već završeno, te zahvat neće imati utjecaja na rast uha.</para>
<para>
 Samu dijagnostiku odstojećih ušiju moguće je postaviti već nakon navršene prve godine života. U Hrvatskim bolnicama HZZO pokriva troškove zahvata kod djece, do navršene 18-e godine života.
</para>
<para>
 Moguće komplikacije
</para>
<para>Dr. Parazajder objašnjava kako se svake godine velik broj roditelja i djece odlučuje za ovu vrstu zahvata, budući da je riječ o rutinskom zahvatu te ne postoje nikakve značajnije opasnosti. Komplikacije koje mogu pratiti zahvat uglavnom su one standardne, od kojih rizik postoji pri svakoj operaciji.</para>
<para>„One uključuju komplikacije anestezije, alergijske reakcije na lijekove, pojavu hematoma ili infekcije nakon zahvata ili produljenog zaraštanja rane. Dugoročno (najčešće 4-6 tjedana po operaciji), postoji opasnost od preranog popuštanja šavova te manjeg ili većeg povrata uha kada je potrebno učiniti reoperaciju.“</para>

Otoplastika - zahvat korekcije ušiju i za najmlađe Otoplastika je estetska operacija kojom se ispravljaju nepravilnosti ušiju, a najčešće se izvodi zbog problema odstojećih ušiju, poznatijih kao „klempave“ uši.  Ovaj se zahvat često izvodi na djeci predškolske dobi, budući da ova deformacija može itekako uzrokovati komplekse već u ranijem djetinjstvu. Što sve trebate znati o zahvatu prije nego što se na njega odlučite, doznali smo od otorinolaringologa Dr. Domagoja Parazajdera.

   Postupak zahvata

Operacija korekcije ušiju spada u rutinske zahvate nakon kojih uglavnom nije potrebno zadržavanje u bolnici na promatranju, objašnjava Parazajder.
„Operacija započinje rezom u brazdi iza uške, nakon čega se prerežu ligamenti/mišići koji se hvataju za stražnju stranu uške, te se, ovisno o vrsti i opsegu deformacije, pristupa na hrksavicu uške koja se rekonstruira (postoji više opisanih tehnika rekonstrukcije) i fiksira šavovima u željenom položaju. Nakon toga slijedi šivanje rane te prevoj. Kod previjanja se pazi da uške budu pritisnute uz glavu kako ne bi došlo do popuštanja šavova prije zarastanja rane. Sama  operacija u prosjeku traje 1-2 sata (pola sata do sat po uhu). Operacija se obavlja kao dnevna kirurgija, pacijent može napustiti bolnicu  nakon učinjenog zahvata, ukoliko je operacija učinjena pod lokalnom anestezijom obično oko sat vremena nakon zahvata, a ukoliko je operacija izvršena u općoj anesteziji, mora proći period razbuđivanja koji obično traje nekoliko sati te se nakon procjene da je s pacijentom sve u redu može učiniti otpust.“
Ova se vrsta zahvata može izvoditi pod općom, ali i lokalnom anestezijom (što znači da pacijent nakon zahvata može ići kući). Međutim, operacija se pod lokalnom anestezijom ne izvodi na djeci mlađoj od 12 – 14 godina.

   Na što pripaziti nakon izvođenja zahvata?

Iako se radi o rutinskoj operaciji, postoji nekoliko stvari na koje bi pacijent trebao znati po izlasku iz bolnice, a tiču se tretiranja operiranog područja.
„Prvo previjanje nakon operacije najčešće se vrši nakon dva dana, nakon toga svaka 2-3 dana do vađenja kožnih šavova (obično deseti dan po operaciji). Nakon vađenja šavova preporuča se nošenje elastične trake oko glave; 1-2 tjedna stalno, te potom još dva tjedna kod spavanja. Poslije zahvata se preporučuje mirovanje kroz nekoliko dana, redovita hidracija te uzimanje preporučenih lijekova (analgetik, antibiotik).“

   Kada se djeca mogu podvrgnuti otoplastici?

Dr. Parazajder kaže kako je najranija preporučena dob za obavljanje zahvata otoplastike – navršenih 6 godina života. Formiranje uške u ovom je razdoblju već završeno, te zahvat neće imati utjecaja na rast uha.

   Samu dijagnostiku odstojećih ušiju moguće je postaviti već nakon navršene prve godine života. U Hrvatskim bolnicama HZZO pokriva troškove zahvata kod djece, do navršene 18-e godine života.


   Moguće komplikacije

Dr. Parazajder objašnjava kako se svake godine velik broj roditelja i djece odlučuje za ovu vrstu zahvata, budući da je riječ o rutinskom zahvatu te ne postoje nikakve značajnije opasnosti. Komplikacije koje mogu pratiti zahvat uglavnom su one standardne, od kojih rizik postoji pri svakoj operaciji.
„One uključuju komplikacije anestezije, alergijske reakcije na lijekove, pojavu hematoma ili infekcije nakon zahvata ili produljenog zaraštanja rane. Dugoročno (najčešće 4-6 tjedana po operaciji), postoji opasnost od preranog popuštanja šavova te manjeg ili većeg povrata uha kada je potrebno učiniti reoperaciju.“ Nataša Vuk 

child-1439468_960_720

Otoplastika - zahvat korekcije ušiju i za najmlađe

<para>Svakim danom, sve se više roditelja suočava s ozbiljnim medicinskim dijagnozama svoje djece, od poremećaja iz autističnog spektra, cerebralnom paralizom, ADHD-om itd. Pomoć traže u različitim zdravstvenim ustanovama, a sve se više njih odlučuje i na malo drukčiji način terapije, terapije u prirodi, s konjima. Terapijsko jahanje predstavlja već desetljećima priznatu i dokazanu metodu pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim teškoćama. Možemo ga definirati kao liječenje uz pomoć konja i aktivnosti koje uključuju konje, a cilj mu je postizanje širokog spektra kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih, obrazovnih i bihevioralnih ciljeva. Nije poznato kada je točno terapijsko jahanje postalo specijalizirani način liječenja i opće prihvaćena metoda, no prvi zapisi o tome sežu daleko u povijest. U Europi se kao način poboljšanja kvalitete života osoba s teškoćama upotrebljava od ranih pedesetih godina prošloga stoljeća, a danas i u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga koje pružaju takve usluge. Jedna od najpoznatijih je <ulink url="http://www.donkihot.hr/">Don Kihot </ulink>- udruga za terapije pomoću konja i (re)hablitaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koja se smjestila nedaleko od Zagreba, u blizini Sesveta (Dobrodol), a osnovana je još 2006. godine.</para>
<para>“Želja nam je tada bila stvoriti toliko traženi oblik terapije pomoću konja kojeg država nije mogla ponuditi. I ta ista želja, drži nas i danas", objašnjava zamjenik predsjednice Udruge Bojan Gazibara te ističe da terapija pomoću konja ima višestruke pozitivne učinke za djecu s poteškoćama.</para>
<para>“Terapija pomoću konja je novi termin i za razliku od terapijskog jahanja obuhvaća puno veći program aktivnosti gdje se na konja ne gleda kao sredstvo već kao na sudionika terapije. Samo od nekih pozitivnih učinaka su bolje samopouzdanje zbog jahanja velike životinje, bolja pokretljivost zglobova i cijelog tijela jer konj ima trodimenzionalni hod, najsličniji ljudskom", objašnjava Bojan Gazibara te napominje kako dijete u prirodi, na otvorenom (a ne u kabinetu gdje se inače odvijaju vježbe) bolje reagira na upute terapeuta, lakše surađuje, komunicira i pokazuje interes za radom.</para>
<para>U posljednjih godinu i pol, Udruga Don Kihot proširila je svoje aktivnosti i više se otvorila prema zajednici. Osim sudjelovanja na akcijama Volonterskog centra Zagreb i Vlade Republike Hrvatske, potrudili su se i počeli organizirati vlastite evente koji su postali neobično popularni, kao najzanimljivije izdvajaju Donkihotovsku jesensku školu, Doh Kihot ljetne večeri, Ples s konjima, Božićnu bajku. U ovih 10 godina, ističu, prošli su mnogo, ali osmijeh djeteta i roditelja nakon svake terapije za njih je neprocjenjiv.</para>
<para>Trenutno raspolažu s ukupno 6 konja od kojih su 5 terapijski, korisnika imaju oko 30, s tim da veliki broj roditelja i djece čeka na primanje u program, ali zbog ograničenog kapaciteta konja i ljudi, trenutno nisu u mogućnosti primiti ih. Na pitanje kako roditelji reagiraju na učinke terapije s konjima, Bojan Gazibara ističe da su oduševljeni radom njihovih terapeuta kojih trenutno u Hrvatskoj ima samo 12, s tim da je dvoje terapeuta u Don Kihotu, a dvoje novih trenutno pohađa edukaciju. Dovoljan dokaz profesionalnosti i uspješnosti terapija su njihovi korisnici, od kojih su neki od njih u Don Kihotu više od pet godina, a neki su postali i volonteri u Udruzi.</para>
<para>Cijena terapije je 100 kn za jedan sat, jer je nemoguće ponuditi besplatan tretman zbog velikih drugih troškova, objašnjava zamjenik predsjednice te napominje da je npr. u susjednoj Sloveniji svaki sat sufinanciran s 30 eura.</para>
<para>U skorije vrijeme, planiraju imati veći broj terapija i što kvalitetnije educirane terapeute. Planiraju i provesti nekoliko projekata u suradnji s Gradom Zagrebom koje su prijavili vezano za inkluziju ostalih marginaliziranih skupina društva kako i Erasmus plus program suradnje s roditeljima djece s poteškoćama iz Rumunjske. Puno je izazova i planova pred njima, a ono najvažnije već imaju – zajedništvo, kvalitetne članove udruge i vrijedne volontere.</para>
<para>Trenutno u Udruzi djeluje osam redovnih članova i oko dvadesetak volontera. Na imanju ima puno posla, konji zahtijevaju puno brige i pažnje, stoga i ovim putem apeliraju na sve ljude dobre volje da im se pridruže u ovom hvalevrijednom projektu. Svi volonteri potpisuju ugovor o volontiranju i ispunjava im se volonterska knjižnica, a ovisno o samom angažmanu volontera, svatko će imati priliku rekreativno jahati i upoznati se s osnovama jahanja.</para>

Don Kihot - udruga koja uz pomoć konja pomaže djeci s teškoćama Najveće je bogatstvo za roditelja imati zdravo, sretno i uravnoteženo dijete. No nije uvijek onako kako si zacrtamo, pa stoga nerijetko obiteljsku idilu zamijene neizvjesnost, nevjerica i šok. Svakim danom, sve se više roditelja suočava s ozbiljnim medicinskim dijagnozama svoje djece, od poremećaja iz autističnog spektra, cerebralnom paralizom, ADHD-om itd. Pomoć traže u različitim zdravstvenim ustanovama, a sve se više njih odlučuje i na malo drukčiji način terapije, terapije u prirodi, s konjima. Terapijsko jahanje predstavlja već desetljećima priznatu i dokazanu metodu pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim teškoćama. Možemo ga definirati kao liječenje uz pomoć konja i aktivnosti koje uključuju konje, a cilj mu je postizanje širokog spektra kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih, obrazovnih i bihevioralnih ciljeva. Nije poznato kada je točno terapijsko jahanje postalo specijalizirani način liječenja i opće prihvaćena metoda, no prvi zapisi o tome sežu daleko u povijest. U Europi se kao način poboljšanja kvalitete života osoba s teškoćama upotrebljava od ranih pedesetih godina prošloga stoljeća, a danas i u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga koje pružaju takve usluge. Jedna od najpoznatijih je Don Kihot - udruga za terapije pomoću konja i (re)hablitaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koja se smjestila nedaleko od Zagreba, u blizini Sesveta (Dobrodol), a osnovana je još 2006. godine.
“Želja nam je tada bila stvoriti toliko traženi oblik terapije pomoću konja kojeg država nije mogla ponuditi. I ta ista želja, drži nas i danas", objašnjava zamjenik predsjednice Udruge Bojan Gazibara te ističe da terapija pomoću konja ima višestruke pozitivne učinke za djecu s poteškoćama.
“Terapija pomoću konja je novi termin i za razliku od terapijskog jahanja obuhvaća puno veći program aktivnosti gdje se na konja ne gleda kao sredstvo već kao na sudionika terapije. Samo od nekih pozitivnih učinaka su bolje samopouzdanje zbog jahanja velike životinje, bolja pokretljivost zglobova i cijelog tijela jer konj ima trodimenzionalni hod, najsličniji ljudskom", objašnjava  Bojan Gazibara te napominje kako dijete u prirodi, na otvorenom (a ne u kabinetu gdje se inače odvijaju vježbe) bolje reagira na upute terapeuta, lakše surađuje, komunicira i pokazuje interes za radom.
U posljednjih godinu i pol, Udruga Don Kihot proširila je svoje aktivnosti i više se otvorila prema zajednici. Osim sudjelovanja na akcijama Volonterskog centra Zagreb i Vlade Republike Hrvatske, potrudili su se i počeli organizirati vlastite evente koji su postali neobično popularni, kao najzanimljivije izdvajaju Donkihotovsku jesensku školu, Doh Kihot ljetne večeri, Ples s konjima, Božićnu bajku. U ovih 10 godina, ističu, prošli su mnogo, ali osmijeh djeteta i roditelja nakon svake terapije za njih je neprocjenjiv.
Trenutno raspolažu s ukupno 6 konja od kojih su 5 terapijski, korisnika imaju oko 30, s tim da veliki broj roditelja i djece čeka na primanje u program, ali zbog ograničenog kapaciteta konja i ljudi, trenutno nisu u mogućnosti primiti ih. Na pitanje kako roditelji reagiraju na učinke terapije s konjima, Bojan Gazibara ističe da su oduševljeni radom njihovih terapeuta kojih trenutno u Hrvatskoj ima samo 12, s tim da je dvoje terapeuta u Don Kihotu, a dvoje novih trenutno pohađa edukaciju. Dovoljan dokaz profesionalnosti i uspješnosti terapija su njihovi korisnici, od kojih su neki od njih u Don Kihotu više od pet godina, a neki su postali i volonteri u Udruzi.
Cijena terapije je 100 kn za jedan sat, jer je nemoguće ponuditi besplatan tretman zbog velikih drugih troškova, objašnjava zamjenik predsjednice te napominje da je npr. u susjednoj Sloveniji svaki sat sufinanciran s 30 eura.
U skorije vrijeme, planiraju imati veći broj terapija i što kvalitetnije educirane terapeute. Planiraju i provesti nekoliko projekata u suradnji s Gradom Zagrebom koje su prijavili vezano za inkluziju ostalih marginaliziranih skupina društva kako i Erasmus plus program suradnje s roditeljima djece s poteškoćama iz Rumunjske. Puno je izazova i planova pred njima, a ono najvažnije već imaju – zajedništvo, kvalitetne članove udruge i vrijedne volontere.
Trenutno u Udruzi djeluje osam redovnih članova i oko dvadesetak volontera. Na imanju ima puno posla, konji zahtijevaju puno brige i pažnje, stoga i ovim putem apeliraju na sve ljude dobre volje da im se pridruže u ovom hvalevrijednom projektu. Svi volonteri potpisuju ugovor o volontiranju i ispunjava im se volonterska knjižnica, a ovisno o samom angažmanu volontera, svatko će imati priliku rekreativno jahati i upoznati se s osnovama jahanja. Petra Majetić 

don kihot2

Don Kihot - udruga koja uz pomoć konja pomaže djeci s teškoćama

<para> Sati igre na otvorenom uvijek su realna opcija, možda i pokoji dan kod udaljenih bake i djeda ili tjedan dana na ljetovanju. Dok još, u međuvremenu, ostaju brojni dani koje valja maksimalno iskoristiti. Ponekad je djeci zaista problem pronaći zanimaciju, jer djeci, pojedine stvari čim se nalaze izvan svoje dnevne (školske) rutine izrazito brzo dosade. Ako u vašem mjestu i nema nekih <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/dogadjanja/">posebnih organiziranih sadržaja za djecu</ulink> tijekom školskih praznika ili ih jednostavno ne možete priuštiti, pročitajte naše savjete kako ujedno zabaviti i animirati dijete tijekom školskih praznika.</para>
<heading2>Dozvolite da im bude dosadno</heading2>
<para>Za vrijeme školske godine, djeca obično žive u svakodnevnoj rutini izvršavanja školskih i izvanškolskih obaveza te su rijetko prepušteni dosadi i mogućnosti vlastitog odabira provođenja slobodnog vremena. Kada odzvoni posljednje školsko zvono, obaveze prestaju, a uglavnom i rutina. Uglavnom ubrzo nakon ushićenja i saznanja da ne moraju na neko vrijeme u školske klupe, kod djece nastupa <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/za-djecu-je-dobro-da-im-ponekad-bude-dosadno/">
 dosada
 </ulink>. Odnosno, to je onaj famozni "ne znam kud bi sa sobom". Dosada dapače, nije ništa loše, već se iz nje razvija kreativnost, a nastaje uglavnom zato jer su djeca naučena tijekom školske godine živjeti po roditeljskim pravilima i rasporedu. Iako im zapravo i nije dosadno, već sami uglavnom smatraju da je tako, nastaje zato što se djeca moraju sama pobrinuti za svoje dnevne aktivnosti i biti kreativna. Dakle, ako im je malo dosadno - to je zapravo i jako dobro! Dajte im vremena i prostora da sami shvate što ih veseli i s čim bi se zapravo htjeli igrati i baviti.</para>
<heading2>Podijelite im zadatke i zaposlite ih</heading2>
<para>Poneka obaveza i kućanski zadatak neće škoditi. Na zidnu obiteljsku ploču obaveza ili papir rasporedite zadatke poput spremanja kreveta, hranjenja kućnih ljubimaca, usisavanja, pospremanja posuđa.. Laki zadaci koji osim što ispunjavaju vrijeme, nikako nisu na odmet kod učenja odgovornosti i ispunjavanja obaveza u kućanstvu i obitelji.</para>
<heading2>Posjetite lokalnu knjižnicu</heading2>
<para>Brojne knjižnice imaju besplatne ljetne programe za osnovnoškolce. Posjetite vašu lokalnu knjižnicu, raspitajte se o programima koje nude, a u slučaju nedostatka istih, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/citanje-knjiga-na-praznicima-moguca-misija/">motivirajte dijete na čitanje</ulink> i posudbu knjiga prilagođenih njegovoj dobi, ali van školske lektire i po vlastitu izboru. Na taj način možete uvelike utjecati na razvoj čitalačkih navika kod mališana, a ljetno slobodno vrijeme i manjak školskih obaveza pravo je razdoblje upravo za stvaranje čitalačkih navika.</para>
<heading2>Osigurajte im kreativno izražavanje</heading2>
<para>Ako imate dijete koje se ionako voli kreativno izražavati, a ponekad u nedostatku vremena jednostavno ne stigne, školski praznici su idealan period za to. Ako dijete i nije kreativno nadahnuto, 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/kreativko/uradi-sam/">potaknite</ulink> kreativnost. Prikupite materijale poput kartona, rola od toalet papira, predmete iz okoliša. Osigurajte osnovno: škare, ljepilo i prostor za igru. Ovisno o preferencijama, dozvolite djetetu da izrađuje po vlastitim željama ili sugerirajte izradu nečeg što bi po djetetovim dosadašnjim interesima moglo izazvati sate i sate kreativno provedene zabave. Za odabir tema i način izrade kreativnih predmeta koristite brojne web stranice ili društvene mreže.</para>
<heading2>Zasadite vrt</heading2>
<para>Ako imate mogućnost sadnje vlastitog povrća u vrtu zasadite ga uz pomoć djece. Angažirajte ih u čupanju trave ili svakodnevnom zalijevanju. Na taj način djeca će shvatiti značenje odgovornosti prema biljkama i hrani te najviše od svega, naučiti će cijeniti vrijeme i trud koji je potrebno posvetiti povrću prije nego izraste i prije nego je spremno za konzumaciju. Kako bi djeci bilo zanimljivije, osigurajte im određenu autonomiju. Primjerice, dozvolite im da sami odluče o jednoj ili više vrsta povrća koju žele zasaditi odnosno što kasnije žele konzumirati. Sadnjom vrta i podjelom zadatka u održavaju imate aktivnost koja će ih barem djelomično, održavati zauzetim tijekom cijelih školskih praznika.</para>
<heading2>Odite na jednodnevne izlete</heading2>
<para>Kako bi ljeto učinili nezaboravnim, edukativnim, ali i zabavnim, odite na<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/gdje-povesti-djecu-na-izlet-izleti-u-kojima-ce-uzivati-cijela-obitelj/"> jednodnevne obiteljske izlete</ulink>. Bilo da se odlučite na izlet u neki nacionalni park ili rezervat prirode, dvorac ili muzej, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/idealan-obiteljski-izlet-jednodnevni-izleti-po-slavoniji-i-baranji/">prekrasnu Slavoniju</ulink>, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kamo-s-djecom-na-izlet-u-istri-primorju-i-lici-top-prijedlozi-za-cijelu-obitelj/">Istru i Primorje</ulink> ili istražite što nudi <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/jednodnevni-izleti-za-cijelu-obitelj-svi-putevi-vode-u-dalmaciju/">Dalmacija</ulink> osim mora, djeca će zasigurno biti oduševljena viđenim. Djeci će, ali svakako i vama, promjena okoline makar i na jedan dan - odgovarati, a pritom će još danima nakon biti prepuni dojmova, dok uspomene na zajedničke trenutke ipak ostaju za cijeli život.</para>
<heading2>Igrajte društvene igre</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-djeca-mogu-nauciti-iz-drustvenih-igara/">Društvene igre</ulink> odličan su način kako se zabaviti i učiti, a da pritom može sudjelovati cijela obitelj. A duge ljetne večeri bez obaveza odličan su period kada se možete zaigrati i uživati u igri i satima zabave.</para>

Kako djeci školske praznike učiniti zanimljivim? Školska godina završava, posljednje ovogodišnje školsko zvono samo što se nije oglasilo, a već se pitate kako dijete zabaviti tijekom školskih praznika.  Sati igre na otvorenom uvijek su realna opcija, možda i pokoji dan kod udaljenih bake i djeda ili tjedan dana na ljetovanju. Dok još, u međuvremenu, ostaju brojni dani koje valja maksimalno iskoristiti. Ponekad je djeci zaista problem pronaći zanimaciju, jer djeci, pojedine stvari čim se nalaze izvan svoje dnevne (školske) rutine izrazito brzo dosade. Ako u vašem mjestu i nema nekih posebnih organiziranih sadržaja za djecu tijekom školskih praznika ili ih jednostavno ne možete priuštiti, pročitajte naše savjete kako ujedno zabaviti i animirati dijete tijekom školskih praznika.
Dozvolite da im bude dosadno
Za vrijeme školske godine, djeca obično žive u svakodnevnoj rutini izvršavanja školskih i izvanškolskih obaveza te su rijetko prepušteni dosadi i mogućnosti vlastitog odabira provođenja slobodnog vremena. Kada odzvoni posljednje školsko zvono, obaveze prestaju, a uglavnom i rutina. Uglavnom ubrzo nakon ushićenja i saznanja da ne moraju na neko vrijeme u školske klupe, kod djece nastupa 
      dosada
   . Odnosno, to je onaj famozni "ne znam kud bi sa sobom". Dosada dapače, nije ništa loše, već se iz nje razvija kreativnost, a nastaje uglavnom zato jer su djeca naučena tijekom školske godine živjeti po roditeljskim pravilima i rasporedu. Iako im zapravo i nije dosadno, već sami uglavnom smatraju da je tako, nastaje zato što se djeca moraju sama pobrinuti za svoje dnevne aktivnosti i biti kreativna. Dakle, ako im je malo dosadno - to je zapravo i jako dobro! Dajte im vremena i prostora da sami shvate što ih veseli i s čim bi se zapravo htjeli igrati i baviti.
Podijelite im zadatke i zaposlite ih
Poneka obaveza i kućanski zadatak neće škoditi. Na zidnu obiteljsku ploču obaveza ili papir rasporedite zadatke poput spremanja kreveta, hranjenja kućnih ljubimaca, usisavanja, pospremanja posuđa.. Laki zadaci koji osim što ispunjavaju vrijeme, nikako nisu na odmet kod učenja odgovornosti i ispunjavanja obaveza u kućanstvu i obitelji.
Posjetite lokalnu knjižnicu
Brojne knjižnice imaju besplatne ljetne programe za osnovnoškolce. Posjetite vašu lokalnu knjižnicu, raspitajte se o programima koje nude, a u slučaju nedostatka istih, motivirajte dijete na čitanje i posudbu knjiga prilagođenih njegovoj dobi, ali van školske lektire i po vlastitu izboru. Na taj način možete uvelike utjecati na razvoj čitalačkih navika kod mališana, a ljetno slobodno vrijeme i manjak školskih obaveza pravo je razdoblje upravo za stvaranje čitalačkih navika.
Osigurajte im kreativno izražavanje
Ako imate dijete koje se ionako voli kreativno izražavati, a ponekad u nedostatku vremena jednostavno ne stigne, školski praznici su idealan period za to. Ako dijete i nije kreativno nadahnuto, 
      potaknite kreativnost. Prikupite materijale poput kartona, rola od toalet papira, predmete iz okoliša. Osigurajte osnovno: škare, ljepilo i prostor za igru. Ovisno o preferencijama, dozvolite djetetu da izrađuje po vlastitim željama ili sugerirajte izradu nečeg što bi po djetetovim dosadašnjim interesima moglo izazvati sate i sate kreativno provedene zabave. Za odabir tema i način izrade kreativnih predmeta koristite brojne web stranice ili društvene mreže.
Zasadite vrt
Ako imate mogućnost sadnje vlastitog povrća u vrtu zasadite ga uz pomoć djece. Angažirajte ih u čupanju trave ili svakodnevnom zalijevanju. Na taj način djeca će shvatiti značenje odgovornosti prema biljkama i hrani te najviše od svega, naučiti će cijeniti vrijeme i trud koji je potrebno posvetiti povrću prije nego izraste i prije nego je spremno za konzumaciju. Kako bi djeci bilo zanimljivije, osigurajte im određenu autonomiju. Primjerice, dozvolite im da sami odluče o jednoj ili više vrsta povrća koju žele zasaditi odnosno što kasnije žele konzumirati. Sadnjom vrta i podjelom zadatka u održavaju imate aktivnost koja će ih barem djelomično, održavati zauzetim tijekom cijelih školskih praznika.
Odite na jednodnevne izlete
Kako bi ljeto učinili nezaboravnim, edukativnim, ali i zabavnim, odite na jednodnevne obiteljske izlete. Bilo da se odlučite na izlet u neki nacionalni park ili rezervat prirode, dvorac ili muzej, prekrasnu Slavoniju, Istru i Primorje ili istražite što nudi Dalmacija osim mora, djeca će zasigurno biti oduševljena viđenim. Djeci će, ali svakako i vama, promjena okoline makar i na jedan dan - odgovarati, a pritom će još danima nakon biti prepuni dojmova, dok uspomene na zajedničke trenutke ipak ostaju za cijeli život.
Igrajte društvene igre

   Društvene igre odličan su način kako se zabaviti i učiti, a da pritom može sudjelovati cijela obitelj. A duge ljetne večeri bez obaveza odličan su period kada se možete zaigrati i uživati u igri i satima zabave. Adrijana Bakoš 

školski praznici_pixabay

Kako djeci školske praznike učiniti zanimljivim?

<para>“ I doista, kako se dijete u prvih nekoliko godina života ubrzano razvija, ova se situacija ponavlja svakih nekoliko mjeseci.</para>
<para>Rast dječjih stopala u prvoj je godini života posebno vidljiv. Kada roditelji prvi put ugledaju djetetove male nožice, teško je povjerovati kako će već do prvog rođendana one doživjeti promjene u veličini, ali i izgledu. S obzirom na to, kako zapravo izgleda normalan rast stopala u ovoj „kritičnoj“ prvoj godini?</para>
<para>
 Karakteristike djetetovih stopala
</para>
<para>Bebina stopala nisu jednostavno „minijaturna verzija“ stopala odrasle osobe. Drugačijeg su oblika, koji je razvojem djeteta konstantno mijenja. U prvoj godini života ona su meka i izrazito pokretna, te ih odlikuju deblji „jastučići“ s donje strane. Ovakav oblik je karakterističan, budući da se kosti u stopalu tek kreću razvijati i rasti, a u ovom su periodu iznimno fleksibilne. Tek kada dijete prohoda, kosti u stopalima počinju jačati, a razvijaju se i mišići koji s vremenom potisnu masne jastučiće, te omogućuju lakše održavanje težine tijela na stopalima. Stoga je u prvoj godini života, prije nego što mališan napravi svoje prve korake, od promjena zapravo najizraženiji rast stopala u dužini.</para>
<para>Još je nekoliko stvari karakteristično za izgled bebinih stopala u ovom periodu. Primjerice, gotovo svi prstići su približno jednake dužine, a palac je nerijetko manji u promjeru od ostatka prstića (što kod odrasle osobe nikada nije slučaj).</para>
<para>
 Što se podrazumijeva pod normalnim rastom?
</para>
<para>Iako je rast i razvoj svakog djeteta individualan, i može odstupati od prosjeka, većina se stručnjaka slaže kako će djetetova stopala u prvih šest mjeseci života narasti za čak četiri broja. Ovaj tempo zapravo predstavlja rast od otprilike 1.5 milimetara svaki mjesec, a trend se nastavlja kroz cijelu prvu godinu. Tek kasnije, kada dijete prohoda, se usporava i iznosi otprilike jedan milimetar mjesečno. Što je dijete starije, to je i rast sporiji, a potpuno prestaje tek između 18. i 20. godine života. Stoga se može reći kako se on odvija „na mahove“, od kojih je daleko najizraženija upravo prva godina.</para>
<para>
 Briga o bebinim stopalima
</para>
<para>Najvažnije od svega je da jednostavno pustite da rast stopala kod bebe ide svojim prirodnim putem. To bi u prvom redu značilo da nema razloga da dijete koje još ne hoda provodi vrijeme u cipelicama, koliko god one udobne i mekane bile. Pamučne čarapice biti će sasvim dovoljna zaštita za nježna stopala prvih nekoliko mjeseci. Zadržati će toplinu, a dopustiti stopalu da „diše“. Ako se prilikom izlaska iz kuće odlučite za cipelice, poželjno je svakog tjedna provjeriti ima li noga u njemu dovoljno mjesta, te je li na nekim mjestima možda gruba. Beba bi u cipeli trebala imati dovoljno mjesta za nesmetano pomicanje prstića.</para>
<para>Prilikom pranja stopala obratite pozornost na područje između bebinih prstića, koje bi trebalo dobro oprati, a nakon kupanja slobodno možete nanijeti i pudera kako bi što duže ostala suha. Noktiće bi jednom tjedno trebalo oprezno podrezati, kako biste spriječili njihovo urastanje.</para>
<para>Imajte na umu kako izraženije nepravilnosti kod rasta i razvoja bebinih stopala nisu toliko česta pojava, a ako do njih i dođe, često se daljnjim rastom djeteta riješe same od sebe. Tek nakon pete godine života moguće je sa sigurnošću procijeniti radi li se o nekim nepravilnostima koje zahtijevaju intervenciju ortopeda.</para>

Rast i razvoj bebinih stopala u prvoj godini života Jedno od konstantnih pitanja koje si postavljaju mladi roditelji je i – „koliko brzo će moj mališan prerasti nove cipelice? “ I doista, kako se dijete u prvih nekoliko godina života ubrzano razvija, ova se situacija ponavlja svakih nekoliko mjeseci.
Rast dječjih stopala u prvoj je godini života posebno vidljiv. Kada roditelji prvi put ugledaju djetetove male nožice, teško je povjerovati kako će već do prvog rođendana one doživjeti promjene u veličini, ali i izgledu. S obzirom na to, kako zapravo izgleda normalan rast stopala u ovoj „kritičnoj“ prvoj godini?

   Karakteristike djetetovih stopala

Bebina stopala nisu jednostavno „minijaturna verzija“ stopala odrasle osobe. Drugačijeg su oblika, koji je razvojem djeteta konstantno mijenja. U prvoj godini života ona su meka i izrazito pokretna, te ih odlikuju deblji „jastučići“ s donje strane. Ovakav oblik je karakterističan, budući da se kosti u stopalu tek kreću razvijati i rasti, a u ovom su periodu iznimno fleksibilne. Tek kada dijete prohoda, kosti u stopalima počinju jačati, a razvijaju se i mišići koji s vremenom potisnu masne jastučiće, te omogućuju lakše održavanje težine tijela na stopalima. Stoga je u prvoj godini života, prije nego što mališan napravi svoje prve korake, od promjena zapravo najizraženiji rast stopala u dužini.
Još je nekoliko stvari karakteristično za izgled bebinih stopala u ovom periodu. Primjerice, gotovo svi prstići su približno jednake dužine, a palac je nerijetko manji u promjeru od ostatka prstića (što kod odrasle osobe nikada nije slučaj).

   Što se podrazumijeva pod normalnim rastom?

Iako je rast i razvoj svakog djeteta individualan, i može odstupati od prosjeka, većina se stručnjaka slaže kako će djetetova stopala u prvih šest mjeseci života narasti za čak četiri broja. Ovaj tempo zapravo predstavlja rast od otprilike 1.5 milimetara svaki mjesec, a trend se nastavlja kroz cijelu prvu godinu. Tek kasnije, kada dijete prohoda, se usporava i iznosi otprilike jedan milimetar mjesečno. Što je dijete starije, to je i rast sporiji, a potpuno prestaje tek između 18. i 20. godine života. Stoga se može reći kako se on odvija „na mahove“, od kojih je daleko najizraženija upravo prva godina.

   Briga o bebinim stopalima

Najvažnije od svega je da jednostavno pustite da rast stopala kod bebe ide svojim prirodnim putem. To bi u prvom redu značilo da nema razloga da dijete koje još ne hoda provodi vrijeme u cipelicama, koliko god one udobne i mekane bile. Pamučne čarapice biti će sasvim dovoljna zaštita za nježna stopala prvih nekoliko mjeseci. Zadržati će toplinu, a dopustiti stopalu da „diše“. Ako se prilikom izlaska iz kuće odlučite za cipelice, poželjno je svakog tjedna provjeriti ima li noga u njemu dovoljno mjesta, te je li na nekim mjestima možda gruba. Beba bi u cipeli trebala imati dovoljno mjesta za nesmetano pomicanje prstića.
Prilikom pranja stopala obratite pozornost na područje između bebinih prstića, koje bi trebalo dobro oprati, a nakon kupanja slobodno možete nanijeti i pudera kako bi što duže ostala suha. Noktiće bi jednom tjedno trebalo oprezno podrezati, kako biste spriječili njihovo urastanje.
Imajte na umu kako izraženije nepravilnosti kod rasta i razvoja bebinih stopala nisu toliko česta pojava, a ako do njih i dođe, često se daljnjim rastom djeteta riješe same od sebe. Tek nakon pete godine života moguće je sa sigurnošću procijeniti radi li se o nekim nepravilnostima koje zahtijevaju intervenciju ortopeda. Nataša Vuk 

baby-feet-847821_960_720

Rast i razvoj bebinih stopala u prvoj godini života

<para>
 Ocat (alkoholni, jabučni, vinski) se proizvodi od velikog broja namirnica koje sadrže dovoljne količine šećera, a tradicionalno se kao osnovna sirovina za proizvodnju octa u pojedinoj regiji odabire ona koje ima u izobilju. U Italiji i Francuskoj prevladava vinski ocat, u Aziji ocat od riže, u Engleskoj ocat od ječma, a u Sjevernoj Americi jabučni ocat.</para>
<para>
 Sve do početka 19. stoljeća smatralo se da ocat nastaje spontanim ukiseljavanjem vina. Obrat u razmišljanju dogodio se 1864. godine, kada je Lois Pasteur otkrio da ocat nastaje djelovanjem mikroorganizama u fermentiranom proizvodu (u ovom slučaju vinu). Krajem 19. stoljeća, kemičari su razvili metodu proizvodnje octene kiseline suhom destilacijom drveta. Dobivenu octenu kiselinu proizvođači su razrjeđivali kako bi dobili 5%-tnu otopinu, a na kraju su dodavali boju i prodavali proizvod koji je nosio naziv “ocat.” Takva imitacija octa prodaje se i danas pod nazivom alkoholni ocat, ali na deklaraciji mora imati istaknuto kako se radi o razrijeđenoj octenoj kiselini.</para>
<para>
 Prije nekoliko tisuća godina, još dok je “otac medicine” Hipokrat koristio ocat kao terapijsko sredstvo, zlatna tekućina stekla je ogromnu popularnost u svijetu, a mnoge znanstvene studije dokazale su da svakodnevno uzimanje jabučnog octa jednako djelotvorno sprječava i iscjeljuje razne bolesti.</para>
<para>
 Pomaže pri regulaciji probave, mršavljenju, probavnim smetnjama zbog svog dezifenkcijskog i antibakterijskog djelovanja, snižava krvni tlak, prevenira kardiovaskularne bolesti i snižava nivo kolesterola u krvi. Ocat utječe i na uklanjanje kroničnih glavobolja i migrena, grlobolja i upala angina, smatra se i protuupalnim sredstvom koje se stoljećima koristi za ublažavanje artritisa. Kvasina je uvrštena i na listu kozmetičkih proizvoda, koja održava kožu mekom zbog prisutnosti vitamina C, A i B, bora, željeza, silicija, fosfora, magnezija, kalcija itd., a koristi se i za druge svrhe kao što su čišćenje kućanstva, uklanjenje mrlja.</para>
<para>Ovaj skromni kuhinjski sastojak može postati vaš najbolji prijatelj s kojim ćete se svakodnevno družiti, u kuhinji, kupaonici, ujutro dok perete kosu ili popodne dok odčepljujete slivnik, a mi ćemo vam pokazati načine kako da postanete nerazdvojni, a pritom sretni i bezbrižni.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Regenerira kosu</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Jabučni ocat najbolji je prirodni regenerator kose te uklanja masni talog s korijena i obnavlja tjeme. Šalici vode dodajte pola žlice octa, a po želji i nekoliko kapi eteričnog ulja. Prolijte po kosi i isperite. Ne brinite, nakon što se kosa osuši, miris octa će ishlapiti.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Smanjuje jutarnji umor</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Iza vas je neprospavana noć, a ispred vas hrpa radnih zadataka, spava vam se i najradije bi ostali doma. Ima i za to lijeka, razrijedite žlicu meda u pola čaše mlake vode, dodajte 0,3 dL jabučnog octa, dobro promiješajte i popijte.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Smiruje opekotine od sunca</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Bavljenje sportskim aktivnostima, izležavanje na plaži ili boravak u prirodi u ljetnim mjesecima može biti “koban” za kožu koja može izgoriti i u roku pola sata. Stoga, ako ikad postanete “prepečenac”, umirite svoje tijelo kupkom od 120mL jabučnog octa, 80 mL ricinusovog ulja i 8-10 kapi eteričnog ulja lavande.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Omekšava tkaninu</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ako vam je ponestalo omekšivača za rublje, a sve trgovine su zatvorene, ulijte pola šalice bijelog octa u bubanj perilice i imat ćete učinak poput omekšivača, rublje će biti mekano, a boje neće izblijediti. Ocat će ukloniti ostatke deterdženata s odjeće koju perete, ali i na perilici.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Osvježava zrak i uklanja neugodne mirise</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Bez obzira radi li se o neugodnom mirisu duhana, kućnih ljubicama ili plijesni, ocat uvijek pomaže. Pošpricajte ga po prostoriji i octena kiselina upit će mirise. Možete ga koristiti i za brisanje površina koje treba osvježiti, a vrlo je koristan i za čišćenje posuda u kojima nosite ručak na posao.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Čisti plastiku, staklo, krom i podove</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Otopina vode i bijelog octa uklonit će prljavštinu s polica hladnjaka i zidova hladnjaka koja vas već duže vrijeme živcira, jaki ocat riješit će tvrdokorne mrlje sa staklenih površina, a vaš umivaonik također će ponovno zablistati. Za čišćenje kroma napravite smjesu od octa i malo sode bikarbone, a podove operite mješavinom 1/3 alkoholnog octa, 1/3 medicinskog alkohola, 1/3 vode i tri kapi sredstva za pranje posuđa. Ocat nemojte koristiti na mramoru, granitu i površinama od škriljevca.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Odčepljuje slivnike i osvježava kante za smeće</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ne morate zvati majstora i uzaludno ga plaćati kad vam se začepi slivnik. Ocat ćete postati vaš najbolji kućni majstor ako uspite 3/4 šalice soda bikarbone u slivnik, a zatim pola šalice alkoholnog octa. Ostavite da djeluje pola sata te isperite s loncem kipuće vode. Isti trik možete upotrijebiti i za čišćenje kanti za smeće.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Tjera mrave</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ovi dosadni insekti nisu ljubitelji octa pa mjesta na kojima ste ih vidjeli poprskajte mješavinom alkoholnog octa i vode u jednakom omjeru. Ocat također uklanja mirisne tragove koje mravi ostavljaju kako bi drugim mravima otkrili izvore hrane.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Kako napraviti jabučni ocat u kućnoj radinosti?</heading2>
<para>
Ne zaboravite, prilikom kupovine octa, važno je držati se jednostavnog pravila – što je ocat “ružniji”, to je bolji. Smeđi i mutni ocat je koncentriraniji, a svijetli, gotovo bezbojni ocat prolazi kroz više faza filtriranja te je znatno manje učinkovit. Ako odlučite zaobići kupnju octa u trgovini i poželite ga napraviti u kućnoj radinosti, sve što vam je potrebno su jabuke, posude u kojima će odstajati, preša ili kućni sokovnik, dobra volja, a za 15-20 litara kvalitetnog jabučnoga octa, potrebno je prirediti 50-60 kilograma jabuka.</para>
<para>Jabuke operite i ubacite u sokovnik. Pobrinite se da skinete sve trule dijelove ako ih ima, koru ne morate skidati. Ako nemate sokovnik i imate manje količine jabuka, možete ih naribati. Naribane jabuke ili ostatke iz sokovnika ubacite u čistu posudu zajedno sa sokom i ostavite da odstoji dva, tri dana. Posudu prekrijte gazom da ne ulaze nečistoće, a da ima dovoljno zraka za vrenje. Imajte na umu da ocat mora odstajati ponekad i do nekoliko mjeseci. Nakon što je odstajala dva, tri dana, potrebno ju je procijediti kroz gazu tako da ostane samo sok koji ćete opet ostaviti pokriven gazom u posudi/bačvi. Tekućina će biti mutna, a tijekom vremena će se stvoriti opna na vrhu. Povremeno procijedite tekućinu kroz gazu da se ne "pokvari" i ponovno vratite u posudu i prekrijte s gazom, a sok će se s vremenom razbistriti. Svakako kušajte i kada vam okus odgovara, prelijte ocat u čiste staklene boce. Ako dodate kvaščeve gljivice ili imate octenu gljivu otprije, to će svakako ubrzati proces vrenja. Ako nemate, octu će trebati malo više vremena, i do nekoliko mjeseci.</para>

Ocat: magični saveznik u kućanstvu! Zašto ga je dobro imati pri ruci? Hvaljena već godinama, fermentirana tekućina poznata kao ocat ili kvasina otkrivena je slučajno kada su se proizvodi poput vina, piva i jabukovače pokvarili i ukiselili. 
   Ocat (alkoholni, jabučni, vinski) se proizvodi od velikog broja namirnica koje sadrže dovoljne količine šećera, a tradicionalno se kao osnovna sirovina za proizvodnju octa u pojedinoj regiji odabire ona koje ima u izobilju. U Italiji i Francuskoj prevladava vinski ocat, u Aziji ocat od riže, u Engleskoj ocat od ječma, a u Sjevernoj Americi jabučni ocat.

   Sve do početka 19. stoljeća smatralo se da ocat nastaje spontanim ukiseljavanjem vina. Obrat u razmišljanju dogodio se 1864. godine, kada je Lois Pasteur otkrio da ocat nastaje djelovanjem mikroorganizama u fermentiranom proizvodu (u ovom slučaju vinu). Krajem 19. stoljeća, kemičari su razvili metodu proizvodnje octene kiseline suhom destilacijom drveta. Dobivenu octenu kiselinu proizvođači su razrjeđivali kako bi dobili 5%-tnu otopinu, a na kraju su dodavali boju i prodavali proizvod koji je nosio naziv “ocat.” Takva imitacija octa prodaje se i danas pod nazivom alkoholni ocat, ali na deklaraciji mora imati istaknuto kako se radi o razrijeđenoj octenoj kiselini.

   Prije nekoliko tisuća godina, još dok je “otac medicine” Hipokrat koristio ocat kao terapijsko sredstvo, zlatna tekućina stekla je ogromnu popularnost u svijetu, a mnoge znanstvene studije dokazale su da svakodnevno uzimanje jabučnog octa jednako djelotvorno sprječava i iscjeljuje razne bolesti.

   Pomaže pri regulaciji probave, mršavljenju, probavnim smetnjama zbog svog dezifenkcijskog i antibakterijskog djelovanja, snižava krvni tlak, prevenira kardiovaskularne bolesti i snižava nivo kolesterola u krvi. Ocat utječe i na uklanjanje kroničnih glavobolja i migrena, grlobolja i upala angina, smatra se i protuupalnim sredstvom koje se stoljećima koristi za ublažavanje artritisa. Kvasina je uvrštena i na listu kozmetičkih proizvoda, koja održava kožu mekom zbog prisutnosti vitamina C, A i B, bora, željeza, silicija, fosfora, magnezija, kalcija itd., a koristi se i za druge svrhe kao što su čišćenje kućanstva, uklanjenje mrlja.
Ovaj skromni kuhinjski sastojak može postati vaš najbolji prijatelj s kojim ćete se svakodnevno družiti, u kuhinji, kupaonici, ujutro dok perete kosu ili popodne dok odčepljujete slivnik, a mi ćemo vam pokazati načine kako da postanete nerazdvojni, a pritom sretni i bezbrižni.


   
      
      Regenerira kosu
   


Jabučni ocat najbolji je prirodni regenerator kose te uklanja masni talog s korijena i obnavlja tjeme. Šalici vode dodajte pola žlice octa, a po želji i nekoliko kapi eteričnog ulja. Prolijte po kosi i isperite. Ne brinite, nakon što se kosa osuši, miris octa će ishlapiti.


   
      
      Smanjuje jutarnji umor
   


Iza vas je neprospavana noć, a ispred vas hrpa radnih zadataka, spava vam se i najradije bi ostali doma. Ima i za to lijeka, razrijedite žlicu meda u pola čaše mlake vode, dodajte 0,3 dL jabučnog octa, dobro promiješajte i popijte.


   
      
      Smiruje opekotine od sunca
   


Bavljenje sportskim aktivnostima, izležavanje na plaži ili boravak u prirodi u ljetnim mjesecima može biti “koban” za kožu koja može izgoriti i u roku pola sata. Stoga, ako ikad postanete “prepečenac”, umirite svoje tijelo kupkom od 120mL jabučnog octa, 80 mL ricinusovog ulja i 8-10 kapi eteričnog ulja lavande.


   
      
      Omekšava tkaninu
   


Ako vam je ponestalo omekšivača za rublje, a sve trgovine su zatvorene, ulijte pola šalice bijelog octa u bubanj perilice i imat ćete učinak poput omekšivača, rublje će biti mekano, a boje neće izblijediti. Ocat će ukloniti ostatke deterdženata s odjeće koju perete, ali i na perilici.


   
      
      Osvježava zrak i uklanja neugodne mirise
   


Bez obzira radi li se o neugodnom mirisu duhana, kućnih ljubicama ili plijesni, ocat uvijek pomaže. Pošpricajte ga po prostoriji i octena kiselina upit će mirise. Možete ga koristiti i za brisanje površina koje treba osvježiti, a vrlo je koristan i za čišćenje posuda u kojima nosite ručak na posao.


   
      
      Čisti plastiku, staklo, krom i podove
   


Otopina vode i bijelog octa uklonit će prljavštinu s polica hladnjaka i zidova hladnjaka koja vas već duže vrijeme živcira, jaki ocat riješit će tvrdokorne mrlje sa staklenih površina, a vaš umivaonik također će ponovno zablistati. Za čišćenje kroma napravite smjesu od octa i malo sode bikarbone, a podove operite mješavinom 1/3 alkoholnog octa, 1/3 medicinskog alkohola, 1/3 vode i tri kapi sredstva za pranje posuđa. Ocat nemojte koristiti na mramoru, granitu i površinama od škriljevca.


   
      
      Odčepljuje slivnike i osvježava kante za smeće
   


Ne morate zvati majstora i uzaludno ga plaćati kad vam se začepi slivnik. Ocat ćete postati vaš najbolji kućni majstor ako uspite 3/4 šalice soda bikarbone u slivnik, a zatim pola šalice alkoholnog octa. Ostavite da djeluje pola sata te isperite s loncem kipuće vode. Isti trik možete upotrijebiti i za čišćenje kanti za smeće.


   
      
      Tjera mrave
   


Ovi dosadni insekti nisu ljubitelji octa pa mjesta na kojima ste ih vidjeli poprskajte mješavinom alkoholnog octa i vode u jednakom omjeru. Ocat također uklanja mirisne tragove koje mravi ostavljaju kako bi drugim mravima otkrili izvore hrane.
 

Kako napraviti jabučni ocat u kućnoj radinosti?

Ne zaboravite, prilikom kupovine octa, važno je držati se jednostavnog pravila – što je ocat “ružniji”, to je bolji. Smeđi i mutni ocat je koncentriraniji, a svijetli, gotovo bezbojni ocat prolazi kroz više faza filtriranja te je znatno manje učinkovit. Ako odlučite zaobići kupnju octa u trgovini i poželite ga napraviti u kućnoj radinosti, sve što vam je potrebno su jabuke, posude u kojima će odstajati, preša ili kućni sokovnik, dobra volja, a za 15-20 litara kvalitetnog jabučnoga octa, potrebno je prirediti 50-60 kilograma jabuka.
Jabuke operite i ubacite u sokovnik. Pobrinite se da skinete sve trule dijelove ako ih ima, koru ne morate skidati. Ako nemate sokovnik i imate manje količine jabuka, možete ih naribati. Naribane jabuke ili ostatke iz sokovnika ubacite u čistu posudu zajedno sa sokom i ostavite da odstoji dva, tri dana. Posudu prekrijte gazom da ne ulaze nečistoće, a da ima dovoljno zraka za vrenje. Imajte na umu da ocat mora odstajati ponekad i do nekoliko mjeseci. Nakon što je odstajala dva, tri dana, potrebno ju je procijediti kroz gazu tako da ostane samo sok koji ćete opet ostaviti pokriven gazom u posudi/bačvi. Tekućina će biti mutna, a tijekom vremena će se stvoriti opna na vrhu. Povremeno procijedite tekućinu kroz gazu da se ne "pokvari" i ponovno vratite u posudu i prekrijte s gazom, a sok će se s vremenom razbistriti. Svakako kušajte i kada vam okus odgovara, prelijte ocat u čiste staklene boce. Ako dodate kvaščeve gljivice ili imate octenu gljivu otprije, to će svakako ubrzati proces vrenja. Ako nemate, octu će trebati malo više vremena, i do nekoliko mjeseci. Petra Majetić 

ocat

Ocat: magični saveznik u kućanstvu! Zašto ga je dobro imati pri ruci?

<para>Ali potreban je veliki oprez jer se dječja koža razlikuje od kože odrasle osobe. Ona je i do deset puta tanja, te do prve godine života nema sposobnost stvaranja zaštite. Mehanizam zaštite u potpunosti je razvijen tek negdje oko šeste godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnoge su studije pokazale da je izlaganje suncu odgovorno za razvoj barem dvije trečine kožnih oboljenja, a pretjerano izlaganje suncu u dječjoj dobi, bez visokih zaštitnih faktora povećava rizik od karcinoma kože kasnije u životu. Koža kumulira ultraljubičasto zračenje kroz cijeli život, a ono je najveće upravo u djetinjstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stručnjaci preporučuju izbjegavanje izravnog izlaganja suncu kod djece mlađe od 6  mjeseci, ali svakako je za preporučiti i u hladu pripravke L'Erbolario jer se koriste prirodne supstancije: ulje koštica breskve, ulje maslina i ulje nevena, te maslac slatkog badema. Ta ulja sadrže prirodne faktore. Kreme za sunčanje se nanose u debljem sloju više puta dnevno (što češće i nakon svakog kupanja) , a dječja ih koža puno jače upija pa zato pripazite što se nalazi u pojedinim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U svakom je slučaju za one najmanje preporučiti boravak u hladu i korištenje faktora SPF 50+. Za sve je uzraste važno odabrati visoki faktor, znaći 30 ili 50, i da to bude proizvod  sa mikropigmentima, a bez mirisnih tvari i boja, jer su oni odgovorni za pojavu alergijskih reakcija na  koži. Kreme se nanose na kožu bar pola do sat prije izlaganja suncu. Zaštitite im glavice kapicom ili šeširom s obodom i  obratite pozornost na najosjetljivija područja: uši, nos, usne i ne zaboravite guzu.. Nabavite im sunčane naočale, ali pripazite da imaju oznaku „UV nepropusno“ a ne one obične za igru. Štetan utjecaj sunca ne događa se samo pri direktnom izlaganju suncu ili pri boravku u hladu. Sunčeve zrake se odbijaju i o vodenu površinu. Djece provedu veći dio dana u moru ili u kadicama. Nakon kupanja svaki puta ponovno nanesite kremu sa zaštitnim faktorom, bez obzira na oznaku vodootpornosti jer opreza nikada dosta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dehidracija je vrlo česta pojava tokom vrućih dana stoga pripazite da djeca dobiju dovoljno tekućine tokom boravka na otvorenom.Neka im, iz istog razloga, prehrana bude bogata voćem i vitaminima. Nakon povratka kući namažite dijete hidratantnim losionom ili kremom da biste mu održali vlagu i osigurali elastičnost kože.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iz palete proizvoda L’Erbolario za djecu odaberite:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 KREMA ZA DJECU SA FAKTOROM SPF  50+, 75 ML
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sadrži nevenovo ulje i ulje koštice breskve, vodootporna je, namjenjena je za uporabu i za lice i za tijelo<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 KREMA ZA DJECU SA FAKTOROM SPF 30, 125 ML
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sadrži ulje koštice breskve i maslac slatkog badema, vodootporna je, namjenjena je za uporabu i za lice i za tijelo<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <ulink url="http://www2.medika.hr/media/10680/l.pdf">L’Erbolario katalog</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 
</para>

Bezbrižno dječje ljeto uz L’Erbolario Sunce donosi zdravlje i život, a djeci kad su uz more i veliko veselje. Ali potreban je veliki oprez jer se dječja koža razlikuje od kože odrasle osobe. Ona je i do deset puta tanja, te do prve godine života nema sposobnost stvaranja zaštite. Mehanizam zaštite u potpunosti je razvijen tek negdje oko šeste godine života.
   
Mnoge su studije pokazale da je izlaganje suncu odgovorno za razvoj barem dvije trečine kožnih oboljenja, a pretjerano izlaganje suncu u dječjoj dobi, bez visokih zaštitnih faktora povećava rizik od karcinoma kože kasnije u životu. Koža kumulira ultraljubičasto zračenje kroz cijeli život, a ono je najveće upravo u djetinjstvu.
   
Stručnjaci preporučuju izbjegavanje izravnog izlaganja suncu kod djece mlađe od 6  mjeseci, ali svakako je za preporučiti i u hladu pripravke L'Erbolario jer se koriste prirodne supstancije: ulje koštica breskve, ulje maslina i ulje nevena, te maslac slatkog badema. Ta ulja sadrže prirodne faktore. Kreme za sunčanje se nanose u debljem sloju više puta dnevno (što češće i nakon svakog kupanja) , a dječja ih koža puno jače upija pa zato pripazite što se nalazi u pojedinim proizvodima.
   
 U svakom je slučaju za one najmanje preporučiti boravak u hladu i korištenje faktora SPF 50+. Za sve je uzraste važno odabrati visoki faktor, znaći 30 ili 50, i da to bude proizvod  sa mikropigmentima, a bez mirisnih tvari i boja, jer su oni odgovorni za pojavu alergijskih reakcija na  koži. Kreme se nanose na kožu bar pola do sat prije izlaganja suncu. Zaštitite im glavice kapicom ili šeširom s obodom i  obratite pozornost na najosjetljivija područja: uši, nos, usne i ne zaboravite guzu.. Nabavite im sunčane naočale, ali pripazite da imaju oznaku „UV nepropusno“ a ne one obične za igru. Štetan utjecaj sunca ne događa se samo pri direktnom izlaganju suncu ili pri boravku u hladu. Sunčeve zrake se odbijaju i o vodenu površinu. Djece provedu veći dio dana u moru ili u kadicama. Nakon kupanja svaki puta ponovno nanesite kremu sa zaštitnim faktorom, bez obzira na oznaku vodootpornosti jer opreza nikada dosta.
   
Dehidracija je vrlo česta pojava tokom vrućih dana stoga pripazite da djeca dobiju dovoljno tekućine tokom boravka na otvorenom.Neka im, iz istog razloga, prehrana bude bogata voćem i vitaminima. Nakon povratka kući namažite dijete hidratantnim losionom ili kremom da biste mu održali vlagu i osigurali elastičnost kože.
   
Iz palete proizvoda L’Erbolario za djecu odaberite:
   
   KREMA ZA DJECU SA FAKTOROM SPF  50+, 75 ML
   
Sadrži nevenovo ulje i ulje koštice breskve, vodootporna je, namjenjena je za uporabu i za lice i za tijelo
   
   KREMA ZA DJECU SA FAKTOROM SPF 30, 125 ML
   
Sadrži ulje koštice breskve i maslac slatkog badema, vodootporna je, namjenjena je za uporabu i za lice i za tijelo
 
   
      L’Erbolario katalog
   
   
 


   
 žena.hr 

Bezbrižno dječje ljeto uz L’Erbolario

<para>Upravo zbog toga mala će djeca relativno lako sklapati prijateljstva gotovo svugdje – u vrtiću, na igralištu, u svom susjedstvu. Mališani nerijetko hrabro prilaze drugima, očekujući kako će oni pozitivno reagirati na njihovu želju za igrom i druženjem.</para>
<para>S druge strane, tu su njihovi roditelji koji su nekako uvijek na „tankoj liniji“ između osjećaja zadovoljstva što im je dijete ekstrovertirano i znatiželjno po pitanju svijeta koji ga okružuje, ali s druge strane, i opreza koji je nužan, budući da neće svaka osoba reagirati pozitivno na takav djetetov pristup. I doista, kako onda svom djetetu koje je tek prohodalo i počelo doživljavati ljepote svijeta oko sebe priopćiti često neugodnu istinu – da nisu svi ljudi jednostavno dobri ili pak druželjubivi?</para>
<para>Kako vaš mališan raste, i sam će početi shvaćati kako svijet nije uvijek lijepo mjesto u kojem su svi uvijek sretni i raspoloženi za društvo i igru. Međutim, ovaj mu proces i vi kao roditelje u nekoliko koraka možete olakšati.</para>
<para>
 Postavite pravila
</para>
<para>Napravite jednostavnu listu ljudi koji uključuju one s kojima vaše dijete bez dodatnog opreza može razgovarati i prići im. To mogu biti druga djeca u parku i njihovi roditelji, te osobe koje je već susrelo. Što se nepoznatih osoba tiče, probajte djetetu predložiti da vas pita za dopuštenje, te mu recite kako ćete onda zajedno procijeniti može li osobi bez straha prići.</para>
<para>Kroz razgovor svom mališanu pokušajte objasniti kako niti on sam ponekad nije raspoložen za igru, te se to isto može dogoditi i drugima te zato treba biti na oprezu. Važno je da dijete shvati kako navedeno pravilo niste postavili bez razloga. Recite djetetu kako uvijek postoje ljudi koji će možda htjeti nanijeti zlo drugima, ali obavezno naglasite kako većina ljudi ipak neće odbiti nečije društvo za igru. Ovo je bitno naglasiti upravo kako dijete ne bi steklo krivu sliku svijeta oko sebe i nepoznate ljude automatski počelo percipirati kao zle.</para>
<para>
 Nadzirite svog mališana
</para>
<para>Naravno da nećete svo vrijeme biti tik uz svoje dijete kada je uživljeno u igru sa svojim vršnjacima, no pobrinite se da ga uvijek imate „na oku“. Ako ste primjerice u parku ili na igralištu, budite u blizini kako biste mogli vidjeti da li se u nekom trenutku vaše dijete odvojilo od svoje grupe prijatelja i krenulo prema nekome tko vam nije poznat.</para>
<para>Kada ste mu već usadili naviku da s oprezom prilazi nepoznatim osobama, kada vam dođe s pitanjem može li se s nekim takvim ići igrati, tražite ga da sam procijeni je li dovoljno sigurno. Na taj ćete način najbrže vidjeti je li dijete shvatilo što zapravo određena doza opreza znači i kada ju je važno primijeniti.</para>
<para>
 Ne zapostavljajte razgovor s djetetom
</para>
<para>Kako vaše dijete raste, tako će postajati sve opreznije prilikom prilaska nepoznatim ljudima. No, to ne znači kako je vaš dio posla sad gotov te o toj temi više nije potrebno raspravljati. Nastavite voditi razgovore o tome, a istovremeno povećavajte djetetu stupanj slobode. U nekoj dobi ga više nije potrebno konstantno nadzirati, već jednostavno vjerovati u njegovu vlastitu moć prosudbe. Kroz razgovor ćete najlakše vidjeti njegov način razmišljanja i procijeniti je li dovoljno zrelo za postupno „osamostaljenje“.</para>
<para>I zapamtite, kada se vaše dijete i nađe u neugodnoj situaciji te prilaskom drugoj osobi doživi odbijanje ili ignoriranje – nije kraj svijeta. Iako u tom trenutku mališani mogu burno reagirati uz neizbježne suze, zasigurno će ovakvu situaciju ubrzo jednostavno zaboraviti. Što se samog pristupa tiče, ako je vaše dijete izraženi ekstrovert, nema razloga da takav način pristupa sprječavate, već budite sretni da dijete nije već u ranoj dobi razvilo sramežljivost koja kasnije može postati samo izraženija. Nadziranjem (u granicama normalnog), možete samo biti na oprezu kako vaš mališan ne bi bio često izložen neugodnim i nenadanim situacijama.</para>

Kako djetetu objasniti da nisu svi ljudi - prijatelji? Mala djeca gotovo uvijek svijet oko sebe doživljavaju na pomalo naivan način, vođeni osjećajem da su svi jednako zaigrani kao i oni sami. Upravo zbog toga mala će djeca relativno lako sklapati prijateljstva gotovo svugdje – u vrtiću, na igralištu, u svom susjedstvu. Mališani nerijetko hrabro prilaze drugima, očekujući kako će oni pozitivno reagirati na njihovu želju za igrom i druženjem.
S druge strane, tu su njihovi roditelji koji su nekako uvijek na „tankoj liniji“ između osjećaja zadovoljstva što im je dijete ekstrovertirano i znatiželjno po pitanju svijeta koji ga okružuje, ali s druge strane, i opreza koji je nužan, budući da neće svaka osoba reagirati pozitivno na takav djetetov pristup. I doista, kako onda svom djetetu koje je tek prohodalo i počelo doživljavati ljepote svijeta oko sebe priopćiti često neugodnu istinu – da nisu svi ljudi jednostavno dobri ili pak druželjubivi?
Kako vaš mališan raste, i sam će početi shvaćati kako svijet nije uvijek lijepo mjesto u kojem su svi uvijek sretni i raspoloženi za društvo i igru. Međutim, ovaj mu proces i vi kao roditelje u nekoliko koraka možete olakšati.

   Postavite pravila

Napravite jednostavnu listu ljudi koji uključuju one s kojima vaše dijete bez dodatnog opreza može razgovarati i prići im. To mogu biti druga djeca u parku i njihovi roditelji, te osobe koje je već susrelo. Što se nepoznatih osoba tiče, probajte djetetu predložiti da vas pita za dopuštenje, te mu recite kako ćete onda zajedno procijeniti može li osobi bez straha prići.
Kroz razgovor svom mališanu pokušajte objasniti kako niti on sam ponekad nije raspoložen za igru, te se to isto može dogoditi i drugima te zato treba biti na oprezu. Važno je da dijete shvati kako navedeno pravilo niste postavili bez razloga. Recite djetetu kako uvijek postoje ljudi koji će možda htjeti nanijeti zlo drugima, ali obavezno naglasite kako većina ljudi ipak neće odbiti nečije društvo za igru. Ovo je bitno naglasiti upravo kako dijete ne bi steklo krivu sliku svijeta oko sebe i nepoznate ljude automatski počelo percipirati kao zle.

   Nadzirite svog mališana

Naravno da nećete svo vrijeme biti tik uz svoje dijete kada je uživljeno u igru sa svojim vršnjacima, no pobrinite se da ga uvijek imate „na oku“. Ako ste primjerice u parku ili na igralištu, budite u blizini kako biste mogli vidjeti da li se u nekom trenutku vaše dijete odvojilo od svoje grupe prijatelja i krenulo prema nekome tko vam nije poznat.
Kada ste mu već usadili naviku da s oprezom prilazi nepoznatim osobama, kada vam dođe s pitanjem može li se s nekim takvim ići igrati, tražite ga da sam procijeni je li dovoljno sigurno. Na taj ćete način najbrže vidjeti je li dijete shvatilo što zapravo određena doza opreza znači i kada ju je važno primijeniti.

   Ne zapostavljajte razgovor s djetetom

Kako vaše dijete raste, tako će postajati sve opreznije prilikom prilaska nepoznatim ljudima. No, to ne znači kako je vaš dio posla sad gotov te o toj temi više nije potrebno raspravljati. Nastavite voditi razgovore o tome, a istovremeno povećavajte djetetu stupanj slobode. U nekoj dobi ga više nije potrebno konstantno nadzirati, već jednostavno vjerovati u njegovu vlastitu moć prosudbe. Kroz razgovor ćete najlakše vidjeti njegov način razmišljanja i procijeniti je li dovoljno zrelo za postupno „osamostaljenje“.
I zapamtite, kada se vaše dijete i nađe u neugodnoj situaciji te prilaskom drugoj osobi doživi odbijanje ili ignoriranje – nije kraj svijeta. Iako u tom trenutku mališani mogu burno reagirati uz neizbježne suze, zasigurno će ovakvu situaciju ubrzo jednostavno zaboraviti. Što se samog pristupa tiče, ako je vaše dijete izraženi ekstrovert, nema razloga da takav način pristupa sprječavate, već budite sretni da dijete nije već u ranoj dobi razvilo sramežljivost koja kasnije može postati samo izraženija. Nadziranjem (u granicama normalnog), možete samo biti na oprezu kako vaš mališan ne bi bio često izložen neugodnim i nenadanim situacijama. Nataša Vuk 

brothers-1022994_960_720

Kako djetetu objasniti da nisu svi ljudi - prijatelji?

<para>Nekim roditeljima odvikavanje prolazi bezbolno, dok neki drugi prolaze kroz vrlo stresno razdoblje.</para>
<para>Sve do otprilike 15 mjeseci dijete veliku i malu nuždu obavlja automatski. Ne zna kad će je obaviti i ne zna da ju je već obavilo. Fiziološka i neurološka spremnost djeteta za odvikavanje od pelena u prosjeku dolazi nakon što dijete samostalno prohoda. Dok je prosječna dob za navikavanje na tutu od 2. do 3. godine, neka djeca su spremna mjesecima ranije, dok druga još uvijek mogu biti u pelenama u dobi od 4 godine. Postoji nekoliko parametara prema kojima možete procijeniti je li vaše dijete spremno odbaciti pelene.
</para>
<heading4>Potražite promjene ponašanja u kupaonici</heading4>
<para>
Kako vaše dijete počinje stjecati kontrolu nad radom svojih crijeva i mjehura, primijetit ćete da se broj prljavih pelena smanjuje. U tom periodu, većina djece odlaze na neko mirno mjesto na kojem žele biti sama. Nemojte se iznenaditi ako nađete dijete kako čuči u kutu ili je samo u svojoj spavaćoj sobi neposredno prije nego što zaprlja pelene.
</para>
<heading4>Njegove reakcije na mokre ili prljave pelene se mijenjaju</heading4>
<para>
Kako dijete postaje sve više svjesno funkcioniranja njegova tijela, ono će dati do znanja da mu treba promjena pelena, pokazivanjem ili govorenjem da je obavilo nuždu. Dijete će vjerojatno postati i frustrirano i bit će mu neugodno nakon nužde, a možda će i pokušati skinuti pelene.
</para>
<heading4>Vaše dijete zahtijeva neovisnost</heading4>
<para>
Kako dijete postaje samostalnije, htjet će početi raditi sve, uključujući obavljanje nužde. Djetetov uzvik poput "Ja hoću to napraviti" korak je prema neovisnijem ponašanju. Opiranje vašoj pomoći u aktivnostima kao što su oblačenje pidžame jedan je od znakova da je dijete spremno za navikavanje na tutu.</para>
<para>Nakon što procijenite je li dijete spremno za odbacivanje pelene, vrijeme je za novu "fazu", a ona se zove kako u što kraćem roku i što bezbolnije dijete odviknuti od pelena. Mi vam u nastavku donosimo nekoliko savjeta blogerice Christine Coppe koja piše za Parenting.com i tvrdi da, ukoliko se držimo sljedećih naputaka, u svega tjedan dana dijete možemo odviknuti od pelena.
</para>
<heading4>Prva dva dana</heading4>
<para>
Za početak stavljajte dijete na tutu čim se probudi i po povratku kući iz vrtića (ukoliko ga pohađa), a nekoliko sati tijekom dana stavljate ga na tutu svakih 15 minuta. Pustite dijete da se igra, jede, gleda crtiće, samo ga na svakih 15 minuta stavite na tutu, a kad završi ponovno stavite pelenu i nastavite sa svakodnevnim obavezama. Tijekom trećeg dana skinite pelenu u potpunosti i dalje dijete stavljajte na tutu što češće, ali bez povratka pelene. Ukoliko izlazite, potrudite se da sa sobom nosite tutu i da odlazite na mjesta gdje ima WC-a. Ne zaboravite dovoljno rezervnog donjeg rublja i odjeće. Izuzetno je bitno da onog trenutka kad skinete pelene u potpunosti više ih nikako ne vraćate tijekom dana.
</para>
<heading4>Skinite djetetu odjeću, nagradite ga i budite kreativni</heading4>
<para>
Kad ste kod kuće, pustite dijete da šeće golo, ako je dovoljno toplo ili neka na sebi ima samo pamučnu majicu. Ako dijete ne bude imalo pelenu ili gaćice neće imati ni mjesto za obavljanje nužde pa će ga samo potražiti. Ako dijete obavi nuždu u tutu, obavezno mu pokažite, recite “bljak” pa zajedno sve prospite u wc školjku i pustite vodu. Nagrade su od velike važnosti kad je u pitanju odvikavanje od pelena. Odaberite sitnice kojima se vaše dijete uistinu raduje. Onog trenutka kada dijete sjedne na tutu, postanite njegov najveći navijač, navijajte, plešite, smijte se, grlite dijete.
</para>
<heading4>Razgovarajte s tetama u vrtiću (ukoliko dijete ide u vrtić)</heading4>
<para>
Iako su tete u vrtiću jako zauzete i ne mogu paziti samo na vaše dijete, vi ipak skrenite pozornost tetama da je dijete u fazi odvikavanja od pelena i da malo obrate pažnju na znakove.
</para>
<heading4>Pokažite djetetu kako se to radi</heading4>
<para>
Vizualno učenje kod djece ima zaista veliki utjecaj i zato se ne ustručavajte pokazati djetetu kako da obavlja nuždu u wc školjku.
</para>
<heading4>Ograničite čajeve, sokove i mlijeko pred spavanje</heading4>
<para>
Tijekom odvikavanja od pelena nemojte davati djetetu da pije najmanje jedan sat prije spavanja. Zapamtite da noćno odvikavanje od pelena ne treba ići u paketu s dnevnim jer bi to za vaše dijete moglo biti previše, ali je veoma važno da se dijete ujutro probudi suho, bez obzira na pelenu.
</para>
<heading4>Čitajte priče sa ovom tematikom</heading4>
<para>
Čitajte mu, zajedno gledajte slike, mijenjajte glasove i potrudite se da mu odvikavanje od pelena dočarate na najzabavniji mogući način.</para>
<para>Bez obzira koliko se trudili jednako odgojiti djecu, uvijek će se svako dijete prvenstveno isticati po svom spolu. Djevojčice u većini slučajeva prije odbacuju pelenu od dječaka i za njih je u periodu odvikavanja bitno naučiti kako se pravilno obrisati. Objasnite joj da se treba brisati od sprijeda prema straga – ako joj je to još teško shvatiti, naučite je da se nakon mokrenja tapka papirom dok ne bude suha, a vi je obrišite nakon velike nužde. Uskoro će biti dovoljno zrela da shvati pravilno brisanje. Upale mjehura česte su kod djevojčica koje se navikavaju na tutu. Ako teško piški, kaže ili pokazuje da je peče, ima bol u trbuhu ili ponovno počne mokriti u pelenu, obratite se liječniku kako biste napravili urinokulturu i bakteriogram. Dječacima će trebati nešto više vremena i to je sasvim normalno. Kod dječaka je nazadovanje i zastoj u odvikavanju znatno češći i s tim se jednostavno trebate pomiriti. Ako ovaj tjedan dijete gubi zanimanje, pokušajte ga motivirati. Ako ga odmah vratite u pelene odvikavanje će biti vraćeno na sam početak.</para>
<para>Ne zaboravite da su sva djeca različita i da se tjeranje djeteta na upotrebu tute prije nego što je spremno jednostavno ne isplati. Predanost i strpljenje mogu osigurati uspjeh u navikavanju na tutu, ali do tada budite spremni za puno pohvala, nikada kažnjavanja za neuspjeh.</para>

I to je moguće! Odviknite dijete od pelena u samo tjedan dana Svaka faza u djetetovom odrastanju ima svoje slatke i tzv. “gorke” trenutke. Jedan od najvažnijih “događaja” u obitelji je svakako i odvikavanje djeteta od pelena. Nekim roditeljima odvikavanje prolazi bezbolno, dok neki drugi prolaze kroz vrlo stresno razdoblje.
Sve do otprilike 15 mjeseci dijete veliku i malu nuždu obavlja automatski. Ne zna kad će je obaviti i ne zna da ju je već obavilo. Fiziološka i neurološka spremnost djeteta za odvikavanje od pelena u prosjeku dolazi nakon što dijete samostalno prohoda. Dok je prosječna dob za navikavanje na tutu od 2. do 3. godine, neka djeca su spremna mjesecima ranije, dok druga još uvijek mogu biti u pelenama u dobi od 4 godine. Postoji nekoliko parametara prema kojima možete procijeniti je li vaše dijete spremno odbaciti pelene.

Potražite promjene ponašanja u kupaonici

Kako vaše dijete počinje stjecati kontrolu nad radom svojih crijeva i mjehura, primijetit ćete da se broj prljavih pelena smanjuje. U tom periodu, većina djece odlaze na neko mirno mjesto na kojem žele biti sama. Nemojte se iznenaditi ako nađete dijete kako čuči u kutu ili je samo u svojoj spavaćoj sobi neposredno prije nego što zaprlja pelene.

Njegove reakcije na mokre ili prljave pelene se mijenjaju

Kako dijete postaje sve više svjesno funkcioniranja njegova tijela, ono će dati do znanja da mu treba promjena pelena, pokazivanjem ili govorenjem da je obavilo nuždu. Dijete će vjerojatno postati i frustrirano i bit će mu neugodno nakon nužde, a možda će i pokušati skinuti pelene.

Vaše dijete zahtijeva neovisnost

Kako dijete postaje samostalnije, htjet će početi raditi sve, uključujući obavljanje nužde. Djetetov uzvik poput "Ja hoću to napraviti" korak je prema neovisnijem ponašanju. Opiranje vašoj pomoći u aktivnostima kao što su oblačenje pidžame jedan je od znakova da je dijete spremno za navikavanje na tutu.
Nakon što procijenite je li dijete spremno za odbacivanje pelene, vrijeme je za novu "fazu", a ona se zove kako u što kraćem roku i što bezbolnije dijete odviknuti od pelena. Mi vam u nastavku donosimo nekoliko savjeta blogerice Christine Coppe koja piše za Parenting.com i tvrdi da, ukoliko se držimo sljedećih naputaka, u svega tjedan dana dijete možemo odviknuti od pelena.

Prva dva dana

Za početak stavljajte dijete na tutu čim se probudi i po povratku kući iz vrtića (ukoliko ga pohađa), a nekoliko sati tijekom dana stavljate ga na tutu svakih 15 minuta. Pustite dijete da se igra, jede, gleda crtiće, samo ga na svakih 15 minuta stavite na tutu, a kad završi ponovno stavite pelenu i nastavite sa svakodnevnim obavezama. Tijekom trećeg dana skinite pelenu u potpunosti i dalje dijete stavljajte na tutu što češće, ali bez povratka pelene. Ukoliko izlazite, potrudite se da sa sobom nosite tutu i da odlazite na mjesta gdje ima WC-a. Ne zaboravite dovoljno rezervnog donjeg rublja i odjeće. Izuzetno je bitno da onog trenutka kad skinete pelene u potpunosti više ih nikako ne vraćate tijekom dana.

Skinite djetetu odjeću, nagradite ga i budite kreativni

Kad ste kod kuće, pustite dijete da šeće golo, ako je dovoljno toplo ili neka na sebi ima samo pamučnu majicu. Ako dijete ne bude imalo pelenu ili gaćice neće imati ni mjesto za obavljanje nužde pa će ga samo potražiti. Ako dijete obavi nuždu u tutu, obavezno mu pokažite, recite “bljak” pa zajedno sve prospite u wc školjku i pustite vodu. Nagrade su od velike važnosti kad je u pitanju odvikavanje od pelena. Odaberite sitnice kojima se vaše dijete uistinu raduje. Onog trenutka kada dijete sjedne na tutu, postanite njegov najveći navijač, navijajte, plešite, smijte se, grlite dijete.

Razgovarajte s tetama u vrtiću (ukoliko dijete ide u vrtić)

Iako su tete u vrtiću jako zauzete i ne mogu paziti samo na vaše dijete, vi ipak skrenite pozornost tetama da je dijete u fazi odvikavanja od pelena i da malo obrate pažnju na znakove.

Pokažite djetetu kako se to radi

Vizualno učenje kod djece ima zaista veliki utjecaj i zato se ne ustručavajte pokazati djetetu kako da obavlja nuždu u wc školjku.

Ograničite čajeve, sokove i mlijeko pred spavanje

Tijekom odvikavanja od pelena nemojte davati djetetu da pije najmanje jedan sat prije spavanja. Zapamtite da noćno odvikavanje od pelena ne treba ići u paketu s dnevnim jer bi to za vaše dijete moglo biti previše, ali je veoma važno da se dijete ujutro probudi suho, bez obzira na pelenu.

Čitajte priče sa ovom tematikom

Čitajte mu, zajedno gledajte slike, mijenjajte glasove i potrudite se da mu odvikavanje od pelena dočarate na najzabavniji mogući način.
Bez obzira koliko se trudili jednako odgojiti djecu, uvijek će se svako dijete prvenstveno isticati po svom spolu. Djevojčice u većini slučajeva prije odbacuju pelenu od dječaka i za njih je u periodu odvikavanja bitno naučiti kako se pravilno obrisati. Objasnite joj da se treba brisati od sprijeda prema straga – ako joj je to još teško shvatiti, naučite je da se nakon mokrenja tapka papirom dok ne bude suha, a vi je obrišite nakon velike nužde. Uskoro će biti dovoljno zrela da shvati pravilno brisanje. Upale mjehura česte su kod djevojčica koje se navikavaju na tutu. Ako teško piški, kaže ili pokazuje da je peče, ima bol u trbuhu ili ponovno počne mokriti u pelenu, obratite se liječniku kako biste napravili urinokulturu i bakteriogram. Dječacima će trebati nešto više vremena i to je sasvim normalno. Kod dječaka je nazadovanje i zastoj u odvikavanju znatno češći i s tim se jednostavno trebate pomiriti. Ako ovaj tjedan dijete gubi zanimanje, pokušajte ga motivirati. Ako ga odmah vratite u pelene odvikavanje će biti vraćeno na sam početak.
Ne zaboravite da su sva djeca različita i da se tjeranje djeteta na upotrebu tute prije nego što je spremno jednostavno ne isplati. Predanost i strpljenje mogu osigurati uspjeh u navikavanju na tutu, ali do tada budite spremni za puno pohvala, nikada kažnjavanja za neuspjeh. Petra Majetić 

dijete u peleni

I to je moguće! Odviknite dijete od pelena u samo tjedan dana

<para>Ako ste se bavili redovitom tjelovježbom i prije trudnoće, a sada imate urednu trudnoću, bez ikakvih poteškoća i zdravstvenih problema, tada zaista ne postoji nikakav razlog zašto se i dalje ne biste bavili fizičkom aktivnošću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, bez obzira u kakvoj formi bili, trudnoća se ne zove bez razloga i „drugo stanje“. Ne trebaju ju tretirati kao bolest, već kao stanje u kojem trebate učiniti sve kako ne biste sebi i svojem nerođenom djetetu naškodili na bilo koji način. Ako ste i za vrijeme trudnoće odlučili i dalje baviti tjelovježbom, svakako imajte na umu da postoje one vježbe koje biste trebali izbjegavati, jer mogu naškoditi vama i vašem djetetu.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo o kojim se vježbama radi:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Bilo koja vrsta trbušnjaka – Područje trbušne šupljine već je ionako pod naporom zbog trudnoće, nije potreban dodatan napor. Osim toga ove vježbe mogu izazvati pobačaj ili prijevremeni porod i druge komplikacije vezane za trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Intenzivne vježbe i vježbe u intervalima – Vježbe takvog karaktera veliki su napor za srce i krvožilni sustav, te pluća i kada niste trudni, a tijekom trudnoće, to bi mogao predstavljati preveliki napor, koji bi mogao imati kobne posljedice i za vas i za nerođeno dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Dizanje utega iznad glave – Kako trudnoća napreduje sve veći napor leži na donjem dijelu leđa, pa vam i ne treba ovaj dodatni, koji može uzrokovati bolove u leđima, pa i preveliki napor na trbušne mišiće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Ležanje na leđima – Makar se konkretno ne radi o vježbi nego o položaju, ležanje na leđima nije preporučljivo za trudnice, posebno ne nakon prvog tromjesečja. To može uzrokovati nagli pad krvnog tlaka, koji može ozbiljno naškoditi bebi, pa i vama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
  
5. Kontakte sportove – Vjerojatno vam ne moramo posebno objašnjavati da udarci, posebno oni na području abdomena za vrijeme trudnoće su strogo zabranjeni. Također, nagli pokreti, trzaji tijela i slično, također su zabranjeni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Duboki čučnjevi – Ova vrsta čučnjeva jedan je od prirodnih položaja za rađanje, odnosno istiskivanje djeteta, te ih je zabranjeno prakticirati, kako ne bi došlo do poticanja pobačaja i prijevremenog poroda. Osim toga, ova vrsta čučnjeva može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Dizanje utega – Kao što je zabranjeno dizanje teških stvari, tako je zabranjeno dizanje utega. Eventualno, možete se savjetovati s liječnikom oko toga koliko smijete dizati i u kojim intervalima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tijekom trudnoće, također izbjegavajte: ronjenje, sportove koji iscrpljuju previše vaše energije, koji povećavaju mogućnost padova i ozljeda. Također, izbjegavajte jahanje, gimnastiku, skijanje na snijegu i vodi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako se prije bilo kakve tjelovježbe posavjetujte s liječnikom. Priključite se specijaliziranim programima tjelovježbe za trudnice</para>

Koje vježbe ne smijete raditi za vrijeme trudnoće? Tjelovježba za vrijeme trudnoće nije zabranjena, ali neke vježbe i sportove potrebno je izbjegavati Ako ste se bavili redovitom tjelovježbom i prije trudnoće, a sada imate urednu trudnoću, bez ikakvih poteškoća i zdravstvenih problema, tada zaista ne postoji nikakav razlog zašto se i dalje ne biste bavili fizičkom aktivnošću.
   
Ipak, bez obzira u kakvoj formi bili, trudnoća se ne zove bez razloga i „drugo stanje“. Ne trebaju ju tretirati kao bolest, već kao stanje u kojem trebate učiniti sve kako ne biste sebi i svojem nerođenom djetetu naškodili na bilo koji način. Ako ste i za vrijeme trudnoće odlučili i dalje baviti tjelovježbom, svakako imajte na umu da postoje one vježbe koje biste trebali izbjegavati, jer mogu naškoditi vama i vašem djetetu.   
   
Evo o kojim se vježbama radi:
   
   1. Bilo koja vrsta trbušnjaka – Područje trbušne šupljine već je ionako pod naporom zbog trudnoće, nije potreban dodatan napor. Osim toga ove vježbe mogu izazvati pobačaj ili prijevremeni porod i druge komplikacije vezane za trudnoću.
   
   2. Intenzivne vježbe i vježbe u intervalima – Vježbe takvog karaktera veliki su napor za srce i krvožilni sustav, te pluća i kada niste trudni, a tijekom trudnoće, to bi mogao predstavljati preveliki napor, koji bi mogao imati kobne posljedice i za vas i za nerođeno dijete.
   
   3. Dizanje utega iznad glave – Kako trudnoća napreduje sve veći napor leži na donjem dijelu leđa, pa vam i ne treba ovaj dodatni, koji može uzrokovati bolove u leđima, pa i preveliki napor na trbušne mišiće.
   
   4. Ležanje na leđima – Makar se konkretno ne radi o vježbi nego o položaju, ležanje na leđima nije preporučljivo za trudnice, posebno ne nakon prvog tromjesečja. To može uzrokovati nagli pad krvnog tlaka, koji može ozbiljno naškoditi bebi, pa i vama.
    
5. Kontakte sportove – Vjerojatno vam ne moramo posebno objašnjavati da udarci, posebno oni na području abdomena za vrijeme trudnoće su strogo zabranjeni. Također, nagli pokreti, trzaji tijela i slično, također su zabranjeni.
   
   6. Duboki čučnjevi – Ova vrsta čučnjeva jedan je od prirodnih položaja za rađanje, odnosno istiskivanje djeteta, te ih je zabranjeno prakticirati, kako ne bi došlo do poticanja pobačaja i prijevremenog poroda. Osim toga, ova vrsta čučnjeva može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa.
   
   7. Dizanje utega – Kao što je zabranjeno dizanje teških stvari, tako je zabranjeno dizanje utega. Eventualno, možete se savjetovati s liječnikom oko toga koliko smijete dizati i u kojim intervalima.
   
Tijekom trudnoće, također izbjegavajte: ronjenje, sportove koji iscrpljuju previše vaše energije, koji povećavaju mogućnost padova i ozljeda. Također, izbjegavajte jahanje, gimnastiku, skijanje na snijegu i vodi.
   
Svakako se prije bilo kakve tjelovježbe posavjetujte s liječnikom. Priključite se specijaliziranim programima tjelovježbe za trudnice vam 

Koje vježbe ne smijete raditi za vrijeme trudnoće?

<para>I dok se o prednostima ali i nedostacima pojedinih sportova već dugo vremena raspravlja i dolazi do novih zaključaka, jedna se stvar ne mijenja – postoje sportovi koji su rezervirani uglavnom za dječake. Najčešći primjer „muškog sporta“ je nogomet ili pak sve popularniji hokej. Upravo zato djevojčice se rijetko odlučuju na neke od ovih sportova, te se priklanjaju aktivnostima poput gimnastike ili pak tenisa koji je veoma raširen oblik rekreacije kod oba spola.</para>
<para>No, što kada vaša djevojčica odjednom pokaže velik interes upravo za nogomet? Ili pak aktivnosti poput boksa i ostalih borilačkih vještina? Prva reakcija većine roditelja vjerojatno bi bila negodovanje, pokušavajući svojoj curici objasniti da su ovakvi sportovi grubi, te samim time - stvoreni za dječake. No je li zaista tako?</para>
<para>
 Važnost sporta u razvoju djevojčica
</para>
<para>Iako se posljednjih godina sportom gotovo podjednako bave i djevojčice i dječaci, nekada su fizičke aktivnosti bile rezervirane za dječake, dok se djevojčice poticalo na hobije poput sviranja instrumenata. Dakako, važnost tjelesne aktivnosti od rane djetetove dobi danas je dokazana od strane mnogih stručnjaka. I dok kod dječaka sport služi fizičkom razvoju kao i učenju samopouzdanja te razine kompetitivnosti, kod djevojčica može imati i još poneku prednost. Djevojčice koje se intenzivno bave sportom, postigle su bolje rezultate u školi, budući da fizička aktivnost utječe na stupanj koncentracije i poboljšanje pamćenja. Također, male su sportašice od ranih nogu stekle dozu samopouzdanja koja neće omogućiti da postanu meta zadirkivanja u krugu vršnjaka. Pokazalo se i da su djevojčice koje se bave sportom mnogo odlučnije kod donošenja važnih odluka kasnije u životu. Uzimajući u obzir sve navedene prednosti, je li zaista opravdano dijeliti sportove na „ženske“ i „muške“, budući da svi uključuju stupanj fizičke aktivnosti koji ponekad može biti i veći kod tzv. ženskih sportova (primjerice gimnastika).</para>
<para>
 „Drži li vodu“ podjela na muške i ženske sportove?
</para>
<para>Nogomet, košarka ili pak boks klasični su primjeri onoga što bi gotovo svatko svrstao u kategoriju muških sportova. Kada postavite pitanje zašto, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti odgovor kako je ovdje riječ o sportovima u kojima postoji mnogo fizičkog kontakta te su mogućnosti za ozljedu znatno veće. Čest je argument kako tako nešto djevojčice ne bi mogle podnijeti kao dječaci. Ima li u tome istine?</para>
<para>Navedeni sportovi zaista jesu oni u kojima je grublji kontakt gotovo svakodnevna pojava, no što se ozljeda tiče one su prisutne u svakom sportu – i mogu biti podjednako teške, bez obzira na oblik tjelesne aktivnosti. Ponekad su ozljede nastale prilikom izvođenja gimnastičkih akrobacija mnogo teže nego one površinske, kontaktne ozljede. Takve ozljede također mogu imati i dalekosežnije posljedice, uključujući kronične bolove tijekom cijelog života, kažu stručnjaci. Stoga, što se samog sporta tiče, podjela na ženske i muške ne bi se trebala uzimati kao polazišna točka kod djetetova opredjeljenja za neki od njih. Kad se o grubosti u određenom sportu priča, ova se teorija zapravo može primijeniti uglavnom na suigrače – dječaci u žaru igre zaista jesu grublji jedni prema drugima. No, zato postoji sve više ženskih ekipa u sportovima poput nogometa, hokeja, košarke ili rukometa. Intenzitet igre u ženskim je ekipama tako prilagođen djevojčicama, te ne postoji nikakva opasnost od ozljeda koje bi djevojčice teže podnijele nego dječaci.</para>
<para>
 Što kada djevojčica izrazi želju da se okuša u „muškom“ sportu?
</para>
<para>Mnogi roditelji često su zabrinuti kako će njihova curica postati „muškobanjasta“ ako se odluči na igranje košarke, nogometa i sličnih ekipnih sportova. Međutim, ta je reakcija u današnjem društvu zapravo pretjerana. U gotovo svakom većem gradu u Hrvatskoj danas postoje klubovi ženskog nogometa, kao i sportova poput košarke i rukometa. Ženski boks jedna je od disciplina kojoj u zadnje vrijeme također rapidno raste popularnost kod pripadnica „nježnijeg spola“ svih dobnih skupina.</para>
<para>Stoga, kako reagirati kad vaša mala princeza odjednom želi postati novi Messi? Stručnjaci se slažu – u tome ju apsolutno podržati! Kako je već navedeno, opasnosti od ozljeda su minimalne, a razvoj sportskih klubova za djevojčice će joj taj san i omogućiti. S druge strane, ako vaša djevojčica pokazuje zanimanje za neki grublji sport unatoč tome što sve njene prijateljice žele postati balerine – još bolje! Već u ranoj dobi pokazuje svoju individualnost ali i odlučnost, što u kasnijem životu, kako poslovnom tako i privatnom, može imati samo pozitivan učinak.</para>

Djevojčice i "muški sportovi": Što kada vaša princeza želi postati nogometašica? Sport je jedan od najvažnijih preduvjeta za zdrav razvoj svakog djeteta. I dok se o prednostima ali i nedostacima pojedinih sportova već dugo vremena raspravlja i dolazi do novih zaključaka, jedna se stvar ne mijenja – postoje sportovi koji su rezervirani uglavnom za dječake. Najčešći primjer „muškog sporta“ je nogomet ili pak sve popularniji hokej. Upravo zato djevojčice se rijetko odlučuju na neke od ovih sportova, te se priklanjaju aktivnostima poput gimnastike ili pak tenisa koji je veoma raširen oblik rekreacije kod oba spola.
No, što kada vaša djevojčica odjednom pokaže velik interes upravo za nogomet? Ili pak aktivnosti poput boksa i ostalih borilačkih vještina? Prva reakcija većine roditelja vjerojatno bi bila negodovanje, pokušavajući svojoj curici objasniti da su ovakvi sportovi grubi, te samim time - stvoreni za dječake. No je li zaista tako?

   Važnost sporta u razvoju djevojčica

Iako se posljednjih godina sportom gotovo podjednako bave i djevojčice i dječaci, nekada su fizičke aktivnosti bile rezervirane za dječake, dok se djevojčice poticalo na hobije poput sviranja instrumenata. Dakako, važnost tjelesne aktivnosti od rane djetetove dobi danas je dokazana od strane mnogih stručnjaka. I dok kod dječaka sport služi fizičkom razvoju kao i učenju samopouzdanja te razine kompetitivnosti, kod djevojčica može imati i još poneku prednost. Djevojčice koje se intenzivno bave sportom, postigle su bolje rezultate u školi, budući da fizička aktivnost utječe na stupanj koncentracije i poboljšanje pamćenja. Također, male su sportašice od ranih nogu stekle dozu samopouzdanja koja neće omogućiti da postanu meta zadirkivanja u krugu vršnjaka. Pokazalo se i da su djevojčice koje se bave sportom mnogo odlučnije kod donošenja važnih odluka kasnije u životu. Uzimajući u obzir sve navedene prednosti, je li zaista opravdano dijeliti sportove na „ženske“ i „muške“, budući da svi uključuju stupanj fizičke aktivnosti koji ponekad može biti i veći kod tzv. ženskih sportova (primjerice gimnastika).

   „Drži li vodu“ podjela na muške i ženske sportove?

Nogomet, košarka ili pak boks klasični su primjeri onoga što bi gotovo svatko svrstao u kategoriju muških sportova. Kada postavite pitanje zašto, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti odgovor kako je ovdje riječ o sportovima u kojima postoji mnogo fizičkog kontakta te su mogućnosti za ozljedu znatno veće. Čest je argument kako tako nešto djevojčice ne bi mogle podnijeti kao dječaci. Ima li u tome istine?
Navedeni sportovi zaista jesu oni u kojima je grublji kontakt gotovo svakodnevna pojava, no što se ozljeda tiče one su prisutne u svakom sportu – i mogu biti podjednako teške, bez obzira na oblik tjelesne aktivnosti. Ponekad su ozljede nastale prilikom izvođenja gimnastičkih akrobacija mnogo teže nego one površinske, kontaktne ozljede. Takve ozljede također mogu imati i dalekosežnije posljedice, uključujući kronične bolove tijekom cijelog života, kažu stručnjaci. Stoga, što se samog sporta tiče, podjela na ženske i muške ne bi se trebala uzimati kao polazišna točka kod djetetova opredjeljenja za neki od njih. Kad se o grubosti u određenom sportu priča, ova se teorija zapravo može primijeniti uglavnom na suigrače – dječaci u žaru igre zaista jesu grublji jedni prema drugima. No, zato postoji sve više ženskih ekipa u sportovima poput nogometa, hokeja, košarke ili rukometa. Intenzitet igre u ženskim je ekipama tako prilagođen djevojčicama, te ne postoji nikakva opasnost od ozljeda koje bi djevojčice teže podnijele nego dječaci.

   Što kada djevojčica izrazi želju da se okuša u „muškom“ sportu?

Mnogi roditelji često su zabrinuti kako će njihova curica postati „muškobanjasta“ ako se odluči na igranje košarke, nogometa i sličnih ekipnih sportova. Međutim, ta je reakcija u današnjem društvu zapravo pretjerana. U gotovo svakom većem gradu u Hrvatskoj danas postoje klubovi ženskog nogometa, kao i sportova poput košarke i rukometa. Ženski boks jedna je od disciplina kojoj u zadnje vrijeme također rapidno raste popularnost kod pripadnica „nježnijeg spola“ svih dobnih skupina.
Stoga, kako reagirati kad vaša mala princeza odjednom želi postati novi Messi? Stručnjaci se slažu – u tome ju apsolutno podržati! Kako je već navedeno, opasnosti od ozljeda su minimalne, a razvoj sportskih klubova za djevojčice će joj taj san i omogućiti. S druge strane, ako vaša djevojčica pokazuje zanimanje za neki grublji sport unatoč tome što sve njene prijateljice žele postati balerine – još bolje! Već u ranoj dobi pokazuje svoju individualnost ali i odlučnost, što u kasnijem životu, kako poslovnom tako i privatnom, može imati samo pozitivan učinak. Nataša Vuk 

girl-1004432_960_720

Djevojčice i "muški sportovi": Što kada vaša princeza želi postati nogometašica?

<para>
 Mjerenje nuhalnog nabora vrši se putem redovne kontrole ultrazvukom, a rezultat mjerenja može ukazivati na određene kromosomne abnormalnosti poput Downova sindroma i na urođene srčane mane.</para>
<para>Pregled odnosno mjerenje nuhalnog nabora mjeri prostor u stražnjem dijelu bebina vrata. Bebe kod kojih je nuhalni nabor povećan, obično u tom prostoru u prvom tromjesečju trudnoće sakupljaju više tekućine što ukazuje na određene abnormalnosti, a povećana količina tekućine utječe na uvećanje tog dijela vrata odnosno povećan nuhalni nabor. Pregled nuhalnog nabora ultrazvukom nije invazivna metoda, odnosno nije opasan za bebu ili trudnicu.</para>
<para>Najtočnije mjerenje nuhalnog nabora provodi se između 11. i 14. tjedna trudnoće, jer u tom periodu bebin vrat je najbolje vidljiv ultrazvukom. Pregled nuhalnog nabora uglavnom se provodi u sklopu redovite ultrazvučne kontrole trudnice, a dodatno se provodi i ako se trudnica odluči za test kombiniranog probira i/ili ostale krvne pretrage koje se mogu provesti.</para>
<para>Kao i ostale pretrage sličnog tipa, mjerenje nuhalnog nabora nije uvijek u potpunosti točna metoda, ali je svakako pouzdana. Ako liječnik posumnja na veći nuhalni nabor svakako će vam savjetovati daljnje testove odnosno dostupne provjere. Jedna od njih je aminocinteza od koje zaziru mnoge trudnice zbog invazivnog provođenja.</para>
<heading2>Kako se provodi skeniranje nuhalnog nabora?</heading2>
<para>Vaginalna sonda odnosno vaginalni ultrazvuk najprije mjeri gestacijsku dob fetusa i tako određuje odgovara li veličina očekivanoj dobi odnosno očekivanu datumu začeća. Nakon toga liječnik se pozicionira na područje gdje se najbolje vidi nuhalni nabor bebe i mjeri njegovu debljinu te je iščitava putem monitora.</para>
<para>Najbolji rezultati vjerojatnosti kromosomnih poremećaja dobivaju se nakon mjerenja nuhalnog nabora, uzimanja u obzir godina starosti trudnice, bebinu gestacijsku dob te krvni rezultat.</para>
<para>
 Dob trudnice se uzima u obzir zato što se rizik koromosomskih abnormalnosti kod bebe povećava s godinama starosti trudnice, iako abnormalnosti nisu isključene ni u jednoj dobi. Statistički gledano, vjerojatnost da trudnica u dobi od 25 godina nosi dijete s Downovim sindromom je 1 naprema 1200 dok je vjerojatnost za to 1 naprema 100 kada je trudnici 40 godina.</para>
<para>Važno je znati da se nuhalni nabor povećava sa svakim danom gestacije odnosno trudnoće i rastom bebe, te da u periodu u kojem se mjeri, dakle između 11. i 14. tjedna trudnoće može doći do znatnih odstupanja odnosno povećanja nuhalnog nabora. Dakle, može biti da je u 11. tjednu trudnoće povećan, no to ne mora značiti ništa negativno, jer se do 14. tjedna trudnoće u potpunosti svojom mjerom nalazi unutar normalnih vrijednosti. S obzirom na povećanje s rastom bebe, liječnici imaju saznanja o tome kolika bi prosječna vrijednost nuhalnog nabora ovisno o dobi bebe trebala biti u kojem tjednu odnosno danu trudnoće, pa na taj način je olakšano i praćenje. Generalno gledano, ako je debljina nuhalnog nabora veća od očekivane veća je i vjerojatnost određenih genetskih mana i abnormalnosti.</para>
<para>Kod testa kombiniranog probira, u obzir se kao što je već spomenuto, uzima dob trudnice, mjera nuhalnog nabora putem ultrazvuka, bebina gestacijska veličina te krvi test. Rezultati dolaze u obliku statističke procjene navedenih faktora i mjerenja. Određuju vjerojatnost na temelju statističke procjene u obliku postotaka.</para>
<para>Primjerice, test će vam možda navesti kako vaše dijete ima vjerojatnost za Down sindrom 1 naprema 30 ili pak 1 naprema 4000. Rizik za rezultat 1 naprema 30 znači da će svaka 30. žena s ovakvim rezultatom roditi dijete d Downovim sindromom, dok njih 29 neće, dok onaj s vjerojatnošću 1 naprema 4000 znači da će svaka 4000. žena roditi dijete d Downovim sindromom, dok njih 3999 neće.</para>
<para>Važno je znati da svako mjerenje nuhalnog nabora koje donosi rezultate u normalnim vrijednostima nikad ne garantira da je s bebinim kromosomima baš sve u potpunosti u redu, no sugerira da je vjerojatnost vrlo mala. Također, niti mjerenje koje pokazuje da je nuhalni nabor uvećan ne mora uvijek ukazivati na kromosomne abnormalnosti i probleme. Statistike pokazuju da su se kod samo trećine djece kod koje je nuhalni nabor za vrijeme trudnoće bio uvećan pokazale i kromosomne abnormalnosti nakon rođenja, dok ostatak djece je rođen u potpunosti zdrav.</para>
<para>Osim toga, ako je nuhalni nabor povećan za 99% u odnosu na gestacijsku dob, smatra se da je beba u visoko izraženoj skupini koja ukazuje na srčane mane i probleme. Liječnik će vas tada svakako uputiti na daljnje pretrage gdje ćete moći saznati više o zdravstvenom stanju bebe.</para>

Što je nuhalni nabor i kako se mjeri? Za vrijeme trudnoće i trudničkih kontrola, sve trudnice susrele su se s mjerenjem/skeniranjem nuhalnog nabora kod bebe. 
   Mjerenje nuhalnog nabora vrši se putem redovne kontrole ultrazvukom, a rezultat mjerenja može ukazivati na određene kromosomne abnormalnosti poput Downova sindroma i na urođene srčane mane.
Pregled odnosno mjerenje nuhalnog nabora mjeri prostor u stražnjem dijelu bebina vrata. Bebe kod kojih je nuhalni nabor povećan, obično u tom prostoru u prvom tromjesečju trudnoće sakupljaju više tekućine što ukazuje na određene abnormalnosti, a povećana količina tekućine utječe na uvećanje tog dijela vrata odnosno povećan nuhalni nabor. Pregled nuhalnog nabora ultrazvukom nije invazivna metoda, odnosno nije opasan za bebu ili trudnicu.
Najtočnije mjerenje nuhalnog nabora provodi se između 11. i 14. tjedna trudnoće, jer u tom periodu bebin vrat je najbolje vidljiv ultrazvukom. Pregled nuhalnog nabora uglavnom se provodi u sklopu redovite ultrazvučne kontrole trudnice, a dodatno se provodi i ako se trudnica odluči za test kombiniranog probira i/ili ostale krvne pretrage koje se mogu provesti.
Kao i ostale pretrage sličnog tipa, mjerenje nuhalnog nabora nije uvijek u potpunosti točna metoda, ali je svakako pouzdana. Ako liječnik posumnja na veći nuhalni nabor svakako će vam savjetovati daljnje testove odnosno dostupne provjere. Jedna od njih je aminocinteza od koje zaziru mnoge trudnice zbog invazivnog provođenja.
Kako se provodi skeniranje nuhalnog nabora?
Vaginalna sonda odnosno vaginalni ultrazvuk najprije mjeri gestacijsku dob fetusa i tako određuje odgovara li veličina očekivanoj dobi odnosno očekivanu datumu začeća. Nakon toga liječnik se pozicionira na područje gdje se najbolje vidi nuhalni nabor bebe i mjeri njegovu debljinu te je iščitava putem monitora.
Najbolji rezultati vjerojatnosti kromosomnih poremećaja dobivaju se nakon mjerenja nuhalnog nabora, uzimanja u obzir godina starosti trudnice, bebinu gestacijsku dob te krvni rezultat.

   Dob trudnice se uzima u obzir zato što se rizik koromosomskih abnormalnosti kod bebe povećava s godinama starosti trudnice, iako abnormalnosti nisu isključene ni u jednoj dobi. Statistički gledano, vjerojatnost da trudnica u dobi od 25 godina nosi dijete s Downovim sindromom je 1 naprema 1200 dok je vjerojatnost za to 1 naprema 100 kada je trudnici 40 godina.
Važno je znati da se nuhalni nabor povećava sa svakim danom gestacije odnosno trudnoće i rastom bebe, te da u periodu u kojem se mjeri, dakle između 11. i 14. tjedna trudnoće može doći do znatnih odstupanja odnosno povećanja nuhalnog nabora. Dakle, može biti da je u 11. tjednu trudnoće povećan, no to ne mora značiti ništa negativno, jer se do 14. tjedna trudnoće u potpunosti svojom mjerom nalazi unutar normalnih vrijednosti. S obzirom na povećanje s rastom bebe, liječnici imaju saznanja o tome kolika bi prosječna vrijednost nuhalnog nabora ovisno o dobi bebe trebala biti u kojem tjednu odnosno danu trudnoće, pa na taj način je olakšano i praćenje. Generalno gledano, ako je debljina nuhalnog nabora veća od očekivane veća je i vjerojatnost određenih genetskih mana i abnormalnosti.
Kod testa kombiniranog probira, u obzir se kao što je već spomenuto, uzima dob trudnice, mjera nuhalnog nabora putem ultrazvuka, bebina gestacijska veličina te krvi test. Rezultati dolaze u obliku statističke procjene navedenih faktora i mjerenja. Određuju vjerojatnost na temelju statističke procjene u obliku postotaka.
Primjerice, test će vam možda navesti kako vaše dijete ima vjerojatnost za Down sindrom 1 naprema 30 ili pak 1 naprema 4000. Rizik za rezultat 1 naprema 30 znači da će svaka 30. žena s ovakvim rezultatom roditi dijete d Downovim sindromom, dok njih 29 neće, dok onaj s vjerojatnošću 1 naprema 4000 znači da će svaka 4000. žena roditi dijete d Downovim sindromom, dok njih 3999 neće.
Važno je znati da svako mjerenje nuhalnog nabora koje donosi rezultate u normalnim vrijednostima nikad ne garantira da je s bebinim kromosomima baš sve u potpunosti u redu, no sugerira da je vjerojatnost vrlo mala. Također, niti mjerenje koje pokazuje da je nuhalni nabor uvećan ne mora uvijek ukazivati na kromosomne abnormalnosti i probleme. Statistike pokazuju da su se kod samo trećine djece kod koje je nuhalni nabor za vrijeme trudnoće bio uvećan pokazale i kromosomne abnormalnosti nakon rođenja, dok ostatak djece je rođen u potpunosti zdrav.
Osim toga, ako je nuhalni nabor povećan za 99% u odnosu na gestacijsku dob, smatra se da je beba u visoko izraženoj skupini koja ukazuje na srčane mane i probleme. Liječnik će vas tada svakako uputiti na daljnje pretrage gdje ćete moći saznati više o zdravstvenom stanju bebe. Adrijana Bakoš 

ultrazvuk_trudnoća_pixabay

Što je nuhalni nabor i kako se mjeri?

<para>Postoji mnogo različitih faktora koji mogu utjecati na visinu IQ-a, a jedan od njih je i prehrana koju najčešće sagledavamo iz perspektive prevencije ili terapije pojedinih bolesti. No međutim, znanstvenici s University of Adelaide Public Health promatrali su utjecaj prehrane na kvocijent inteligencije (IQ) s obzirom na vrstu prehrane u najranijoj životnoj dobi. U istraživanje su uključili više od sedam tisuća djece u dobi od šest, petnaest mjeseci i dvije godine, a njihov kvocijent inteligencije mjeren je s navršenih osam godina. Prehrambene navike procjenjivale su se na temelju dojenja te unosa tradicionalne prehrane i suvremeno pripremljenih domaćih jela, gotove dječje hrane i/ili tzv. “brze hrane.” Glavni cilj studije bio je istražiti utjecaj prehrane na kvocijent inteligencije djece u budućnosti jer prehrana, kako je objasnila voditeljica studije dr. Lisa Smithers osigurava nutrijente potrebne za razvoj mozga i živčanog sustava u prve dvije godine života. Rezultati istraživanja pokazali su kako djeca koja su dojena do šestog mjeseca života, a kasnije hranjena raznovrsno, primjerice voćem i povrćem, sirom, mahunarkama, u dobi od petnaest mjeseci i dvije godine, imale su za dva boda veći kvocijent inteligencije. Djeca koja su uz prehranu konzumirali kekse, čokoladu, grickalice te zaslađene napitke, pri mjerenju inteligencije, u dobi od osam godina pokazali su slabije rezultate, njihov kvocijent inteligencije bio je za dva boda niži. Negativni rezultati pokazani su i kod djece hranjene gotovom dječjom hranom u dobi od šest godina, ali s druge strane pozitivne učinke kod djece u dobi od dvije godine, stoga su znanstveni zaključili kako su potrebna dodatna istraživanja u ovom slučaju.</para>
<para>S obzirom na to da se mozak najbrže razvija do druge godine života, a prehrambene navike imaju mali, ali značajan utjecaj na kvocijent inteligencije u školskoj dobi, dječja prehrana mora biti najraznovrsnija:
</para>
<heading4>Mliječni proizvodi</heading4>
<para>
Korisni su za mozak jer se više od polovice mozga sastoji od masti. Neke su studije pokazale da oni koji redovito koriste mliječne proizvode imaju bolje rezultate na testovima logičkog razmišljanja i sjećanja od onih koji ne koriste. Mliječne masti bogate su magnezijem, kalcijem i vitaminom D koji su ključni za rad mozga
</para>
<heading4>Mahunarke</heading4>
<para>
Odličan su izvor vlakana i minerala, a npr. varivo u kojem se kombiniraju mahunarke i žitarice djetetu pruža odličan izvor bjenčevina, odnosno cijelu paletu esencijalnih aminokiselina
</para>
<heading4>Voće i povrće</heading4>
<para>
Studije su pokazale da su ljudi koji konzumiraju više vitamina C bolji u testovima opažanja i memorije. Najbolje je jesti 5 porcija raznovrsnog voća ili povrća dnevno. Kod branja povrća treba pratiti dugine boje zbog raznovrsnosti vitamina, a sva lisnata povrća bogata su bitaminom B9 ili folatom za koji se smatra da igra glavnu ulogu u razvoju fetusnog živčanog tkiva i u obnovi krvnih zrnaca.</para>
<para>Inteligencija se može "popraviti" ako prehrana postane kvalitetnija, stoga umjesto brze hrane, odvojite malo vremena za kuhanje i hranite svoju djecu zdravo.</para>
<para> </para>

Istraživanja su pokazala: hrana može imati utjecaj na razvoj inteligencije kod djece Kvocijent inteligencije govori nam u kojoj smo mjeri sposobni učiti, prilagođavati se i razumjeti svijet oko sebe. Postoji mnogo različitih faktora koji mogu utjecati na visinu IQ-a, a jedan od njih je i prehrana koju najčešće sagledavamo iz perspektive prevencije ili terapije pojedinih bolesti. No međutim, znanstvenici s University of Adelaide Public Health promatrali su utjecaj prehrane na kvocijent inteligencije (IQ) s obzirom na vrstu prehrane u najranijoj životnoj dobi. U istraživanje su uključili više od sedam tisuća djece u dobi od šest, petnaest mjeseci i dvije godine, a njihov kvocijent inteligencije mjeren je s navršenih osam godina. Prehrambene navike procjenjivale su se na temelju dojenja te unosa tradicionalne prehrane i suvremeno pripremljenih domaćih jela, gotove dječje hrane i/ili tzv. “brze hrane.” Glavni cilj studije bio je istražiti utjecaj prehrane na kvocijent inteligencije djece u budućnosti jer prehrana, kako je objasnila voditeljica studije dr. Lisa Smithers osigurava nutrijente potrebne za razvoj mozga i živčanog sustava u prve dvije godine života. Rezultati istraživanja pokazali su kako djeca koja su dojena do šestog mjeseca života, a kasnije hranjena raznovrsno, primjerice voćem i povrćem, sirom, mahunarkama, u dobi od petnaest mjeseci i dvije godine, imale su za dva boda veći kvocijent inteligencije. Djeca koja su uz prehranu konzumirali kekse, čokoladu, grickalice te zaslađene napitke, pri mjerenju inteligencije, u dobi od osam godina pokazali su slabije rezultate, njihov kvocijent inteligencije bio je za dva boda niži. Negativni rezultati pokazani su i kod djece hranjene gotovom dječjom hranom u dobi od šest godina, ali s druge strane pozitivne učinke kod djece u dobi od dvije godine, stoga su znanstveni zaključili kako su potrebna dodatna istraživanja u ovom slučaju.
S obzirom na to da se mozak najbrže razvija do druge godine života, a prehrambene navike imaju mali, ali značajan utjecaj na kvocijent inteligencije u školskoj dobi, dječja prehrana mora biti najraznovrsnija:

Mliječni proizvodi

Korisni su za mozak jer se više od polovice mozga sastoji od masti. Neke su studije pokazale da oni koji redovito koriste mliječne proizvode imaju bolje rezultate na testovima logičkog razmišljanja i sjećanja od onih koji ne koriste. Mliječne masti bogate su magnezijem, kalcijem i vitaminom D koji su ključni za rad mozga

Mahunarke

Odličan su izvor vlakana i minerala, a npr. varivo u kojem se kombiniraju mahunarke i žitarice djetetu pruža odličan izvor bjenčevina, odnosno cijelu paletu esencijalnih aminokiselina

Voće i povrće

Studije su pokazale da su ljudi koji konzumiraju više vitamina C bolji u testovima opažanja i memorije. Najbolje je jesti 5 porcija raznovrsnog voća ili povrća dnevno. Kod branja povrća treba pratiti dugine boje zbog raznovrsnosti vitamina, a sva lisnata povrća bogata su bitaminom B9 ili folatom za koji se smatra da igra glavnu ulogu u razvoju fetusnog živčanog tkiva i u obnovi krvnih zrnaca.
Inteligencija se može "popraviti" ako prehrana postane kvalitetnija, stoga umjesto brze hrane, odvojite malo vremena za kuhanje i hranite svoju djecu zdravo.
  Petra Majetić 

hrana

Istraživanja su pokazala: hrana može imati utjecaj na razvoj inteligencije kod djece

<para>Koliko god se vaš mališan činio privržen, nakon određenog vremena za mnoge roditelje slijedi šok kada dijete počinje sve više vremena provoditi samo, sa sve manjom potrebom za roditeljskom pažnjom. Da, ovaj period prolaze čak i ona najprivrženija djeca, u nekim trenucima i tjerajući roditelje iz svog „osobnog prostora“ – bilo ono njegova soba ili mjesto za igru na otvorenom.</para>
<para>Činjenica je da, uz odrastanje, neizbježno dolazi i do postupnog odvajanja od roditelja, a ova se promjena najčešće može uočiti sredinom druge godine života. Naravno, temperament svakog djeteta je individualan, te i o njemu ovisi kada će mališan tražiti sve više vremena isključivo za sebe. Unatoč tome, riječ je o normalnom procesu sazrijevanja koji biste trebali prihvatiti koliko god to ponekad bilo teško. S djetetovim sazrijevanjem, mijenja se i stupanj te oblik privatnosti koji žele imati, koliko god voljeli svoje roditelje.</para>
<para>
 Bebina privatnost
</para>
<para>Iako bebe nisu u mogućnosti pokazati i reći kako im treba malo „vremena za sebe“, stručnjaci kažu kako je ono itekako poželjno. Da, koliko god se mnogima činilo neobično, i oni najmanji ponekad trebaju neko vrijeme isključivo za sebe. Prilika je to da se mališan „odmori“ od kontakta s ljudima kojima je okružen u svakom trenutku. Neke bebe dosta dobro podnose odvojenost od roditelja, te se u mogućnosti same se zabavljati i proučavati svijet oko sebe i do pola sata. Druga djeca će tražiti majčinu pozornost već nakon nekoliko minuta. No, činjenica je kako biste im svakako trebali omogućiti barem nekoliko minuta samoće, u kojima na nov način imaju priliku samostalno spoznati svoju okolinu. Ovi trenuci su i savršena prilika da se beba nauči samostalnoj igri, što može značiti da će kasnije biti samostalnija i manje zahtijevati konstantnu roditeljsku pažnju, ističu psiholozi.</para>
<para>Kada vidite da se vaša beba igra samostalno, nemojte „uskakati“ ukoliko je njena pažnja usmjerena isključivo na igru. U ovom je trenutku ona savršeno sretna te nema razloga da osjećate krivnju što ne provodite svaku sekundu s njom. S druge strane, ovakvi vam trenuci mogu itekako poslužiti sa malo opuštanja od konstantnog nadzora i pažnje koju sve novopečene majke pokazuju.</para>
<para>
 Vrtićka dob
</para>
<para>Što se razvijanja samostalnosti tiče, vrtićka dob predstavlja period djetetovog života u kojem je postupno odvajanje od roditelja najvidljivije. Dijete se sada nalazi u novoj sredini, okruženo svojim vršnjacima, te će među njima tražiti osjećaj pripadnosti. Kod kuće se često može činiti kako se u ovom periodu mališan počinje sve više povlačiti u sebe, te nema potrebu za konstantnom interakcijom s ukućanima. Dijete je često toliko zaokupljeno igro, da vam se može učiniti kao da niti ne primjećuje vašu prisutnost. Ova je pojava također normalna. Oko četvrte godine života, djeca počinju shvaćati kako su njihove misli privatne, te nemaju potrebu sve podijeliti s roditeljima. Kada ga upitate nešto, budite spremni na odgovor – „To je tajna“. Da, vaš je mališan sada svakodnevno u krugu vršnjaka u koji vi jednostavno ne spadate, te ne vidi ništa loše u tome da ne trebate znati sve o njihovim igrama i razgovorima – i u pravu je.</para>
<para>U nekim trenucima se mnogim roditeljima može činiti kako ovakav odgovor zapravo znači da njihovo dijete nešto skriva ili mu je jednostavno neugodno povjeriti se majci. No, to često nije slučaj. Kako i roditelji svakodnevno imaju „razgovore za odrasle“ u kojima djeca ne sudjeluju, tako je i vaše dijete sada shvatilo kako može imati dio života rezerviran samo za njega.</para>
<para>Ovaj period djetetovog života često sa sobom nosi i druge promjene, primjerice zatvaranje vrata toaleta kod obavljanja nužde, iz jednostavnog razloga – shvaća kako je dovoljno veliko i da u nekim stvarima mamina pomoć više nije potrebna.</para>
<para>
 Polazak u školu– privatnost je najvažnija
</para>
<para>Koliko god se promjene u ponašanju kroz prvih šest godina života mnogim roditeljima činile velike i značajne, često ih ništa ne može pripremiti na ono što sa sobom donosi polazak u školu. Vaš mališan kao da je preko noći od privržene bebe postalo dijete koji vas dobar dio vremena ignorira.</para>
<para>Kada se nađu u novoj sredini, djeca će se prvo svim silama truditi uklopiti. Sada kada su se našla u školi, to uklapanje čini im se važnije nego ikad, a većinu iskustava tu će pokušati zadržati za sebe. Svijest o svijetu koji ih okružuje u ovoj se dobi sve više povećava, te nije čudno da su mališani u većoj mjeri zaokupljeni vlastitim mislima i idejama, u kojima za roditelje jednostavno više nema prostora.</para>
<para>Promjene su vidljive u svakodnevnim stvarima, primjerice tuširanju. Iako kao roditelj osjećate potrebu kako biste prije djetetovog kupanja trebali provjeriti primjerice temperaturu vode i tako voditi brigu o njegovoj sigurnosti, sve češće ćete se susresti sa zatvaranjem vrata „pred nosom“. Ista se stvar događa i kod presvlačenja, te će mnoga djeca početi zatvarati vrata svoje sobe kada se presvlače, kako bi se „sakrili“ od pogleda roditelja. Dijete jednostavno sve više postaje svjesno svojeg tijela, te će i najotvorenija djeca oko sedme godine života početi osjećati određenu dozu srama čak i pred majkom na koju su svakodnevno naviknuli.</para>
<para>Kako se zapravo kao roditelj nositi s ovim promjenama? Dakako da nećete dijete ostaviti potpuno samo svaki put kada se malo povuče u sebe, niti ćete prestati provjeravati temperaturu vode prije kupanja. No, pokažite mu da njegovu privatnost poštujete tako što ćete se odmaknuti kada to vaš mališan zatraži. Forsirati prisnost često nema smisla, te može proizvesti upravo suprotan učinak i dijete se može još više povući u sebe. Dajte mu do znanja kako ste tu u svakom trenu ako poželi razgovarati o nečemu, no tada se povucite. Ako se dijete zaista susretne s nekim problemom koji mu se ne čini lako rješiv, zasigurno će prije ili kasnije tražiti upravo vaš savjet.</para>

Djetetova privatnost - kada društvo roditelja više nije poželjno? Svaka je majka naviknula na to da dijete upravo s njom provodi najviše vremena. Koliko god se vaš mališan činio privržen, nakon određenog vremena za mnoge roditelje slijedi šok kada dijete počinje sve više vremena provoditi samo, sa sve manjom potrebom za roditeljskom pažnjom. Da, ovaj period prolaze čak i ona najprivrženija djeca, u nekim trenucima i tjerajući roditelje iz svog „osobnog prostora“ – bilo ono njegova soba ili mjesto za igru na otvorenom.
Činjenica je da, uz odrastanje, neizbježno dolazi i do postupnog odvajanja od roditelja, a ova se promjena najčešće može uočiti sredinom druge godine života. Naravno, temperament svakog djeteta je individualan, te i o njemu ovisi kada će mališan tražiti sve više vremena isključivo za sebe. Unatoč tome, riječ je o normalnom procesu sazrijevanja koji biste trebali prihvatiti koliko god to ponekad bilo teško. S djetetovim sazrijevanjem, mijenja se i stupanj te oblik privatnosti koji žele imati, koliko god voljeli svoje roditelje.

   Bebina privatnost

Iako bebe nisu u mogućnosti pokazati i reći kako im treba malo „vremena za sebe“, stručnjaci kažu kako je ono itekako poželjno. Da, koliko god se mnogima činilo neobično, i oni najmanji ponekad trebaju neko vrijeme isključivo za sebe. Prilika je to da se mališan „odmori“ od kontakta s ljudima kojima je okružen u svakom trenutku. Neke bebe dosta dobro podnose odvojenost od roditelja, te se u mogućnosti same se zabavljati i proučavati svijet oko sebe i do pola sata. Druga djeca će tražiti majčinu pozornost već nakon nekoliko minuta. No, činjenica je kako biste im svakako trebali omogućiti barem nekoliko minuta samoće, u kojima na nov način imaju priliku samostalno spoznati svoju okolinu. Ovi trenuci su i savršena prilika da se beba nauči samostalnoj igri, što može značiti da će kasnije biti samostalnija i manje zahtijevati konstantnu roditeljsku pažnju, ističu psiholozi.
Kada vidite da se vaša beba igra samostalno, nemojte „uskakati“ ukoliko je njena pažnja usmjerena isključivo na igru. U ovom je trenutku ona savršeno sretna te nema razloga da osjećate krivnju što ne provodite svaku sekundu s njom. S druge strane, ovakvi vam trenuci mogu itekako poslužiti sa malo opuštanja od konstantnog nadzora i pažnje koju sve novopečene majke pokazuju.

   Vrtićka dob

Što se razvijanja samostalnosti tiče, vrtićka dob predstavlja period djetetovog života u kojem je postupno odvajanje od roditelja najvidljivije. Dijete se sada nalazi u novoj sredini, okruženo svojim vršnjacima, te će među njima tražiti osjećaj pripadnosti. Kod kuće se često može činiti kako se u ovom periodu mališan počinje sve više povlačiti u sebe, te nema potrebu za konstantnom interakcijom s ukućanima. Dijete je često toliko zaokupljeno igro, da vam se može učiniti kao da niti ne primjećuje vašu prisutnost. Ova je pojava također normalna. Oko četvrte godine života, djeca počinju shvaćati kako su njihove misli privatne, te nemaju potrebu sve podijeliti s roditeljima. Kada ga upitate nešto, budite spremni na odgovor – „To je tajna“. Da, vaš je mališan sada svakodnevno u krugu vršnjaka u koji vi jednostavno ne spadate, te ne vidi ništa loše u tome da ne trebate znati sve o njihovim igrama i razgovorima – i u pravu je.
U nekim trenucima se mnogim roditeljima može činiti kako ovakav odgovor zapravo znači da njihovo dijete nešto skriva ili mu je jednostavno neugodno povjeriti se majci. No, to često nije slučaj. Kako i roditelji svakodnevno imaju „razgovore za odrasle“ u kojima djeca ne sudjeluju, tako je i vaše dijete sada shvatilo kako može imati dio života rezerviran samo za njega.
Ovaj period djetetovog života često sa sobom nosi i druge promjene, primjerice zatvaranje vrata toaleta kod obavljanja nužde, iz jednostavnog razloga – shvaća kako je dovoljno veliko i da u nekim stvarima mamina pomoć više nije potrebna.

   Polazak u školu– privatnost je najvažnija

Koliko god se promjene u ponašanju kroz prvih šest godina života mnogim roditeljima činile velike i značajne, često ih ništa ne može pripremiti na ono što sa sobom donosi polazak u školu. Vaš mališan kao da je preko noći od privržene bebe postalo dijete koji vas dobar dio vremena ignorira.
Kada se nađu u novoj sredini, djeca će se prvo svim silama truditi uklopiti. Sada kada su se našla u školi, to uklapanje čini im se važnije nego ikad, a većinu iskustava tu će pokušati zadržati za sebe. Svijest o svijetu koji ih okružuje u ovoj se dobi sve više povećava, te nije čudno da su mališani u većoj mjeri zaokupljeni vlastitim mislima i idejama, u kojima za roditelje jednostavno više nema prostora.
Promjene su vidljive u svakodnevnim stvarima, primjerice tuširanju. Iako kao roditelj osjećate potrebu kako biste prije djetetovog kupanja trebali provjeriti primjerice temperaturu vode i tako voditi brigu o njegovoj sigurnosti, sve češće ćete se susresti sa zatvaranjem vrata „pred nosom“. Ista se stvar događa i kod presvlačenja, te će mnoga djeca početi zatvarati vrata svoje sobe kada se presvlače, kako bi se „sakrili“ od pogleda roditelja. Dijete jednostavno sve više postaje svjesno svojeg tijela, te će i najotvorenija djeca oko sedme godine života početi osjećati određenu dozu srama čak i pred majkom na koju su svakodnevno naviknuli.
Kako se zapravo kao roditelj nositi s ovim promjenama? Dakako da nećete dijete ostaviti potpuno samo svaki put kada se malo povuče u sebe, niti ćete prestati provjeravati temperaturu vode prije kupanja. No, pokažite mu da njegovu privatnost poštujete tako što ćete se odmaknuti kada to vaš mališan zatraži. Forsirati prisnost često nema smisla, te može proizvesti upravo suprotan učinak i dijete se može još više povući u sebe. Dajte mu do znanja kako ste tu u svakom trenu ako poželi razgovarati o nečemu, no tada se povucite. Ako se dijete zaista susretne s nekim problemom koji mu se ne čini lako rješiv, zasigurno će prije ili kasnije tražiti upravo vaš savjet. Nataša Vuk 

boy-477013_960_720

Djetetova privatnost - kada društvo roditelja više nije poželjno?

<para>U jednom malom međimurskom selu Belica živi 32-godišnji Siniša Dodlek, zavarivač u jednoj čakovečkoj tvrtki koji u svojoj garaži u sklopu obiteljske kuće krije jedan zanimljiv hobi Naime, Siniša, stare i neispravne metalne dijelove, lance, lančanike, lagere, žarulje, jednom riječju svega što mu dođe pod ruku pretvara u unikatne predmete - životinje, robote, tenkove, likove iz crtanih filmova. Ističe da je na ideju o bavljenju ovim neobičnim hobijem došao sasvim slučajno prije otprilike pola godine kada je htio napraviti jedan motor, imao je samo dva “lagera” i odlučio da bi to mogli biti kotači. Zadovoljan odrađenim, odlučio je nastaviti se igrati s metalnim odbačenim stvarima.</para>
<para/>
<para>Posebno je ponosan na svoju zbirku “Malaca” poznatih animiranih likova koje je napravio od starih vatrogasnih aparata. Izrađivao ih je nekoliko dana i neopisivo su mu dragi jer su “Malci” oduševili svu djecu iz njegova susjedstva, ali i šire. Najdulje je izrađivao robota Walla-a, za izradu najjednostavnijeg eksponata potrebno mu je oko dva sata, a za one kompliciranije i do dva puna dana. Ove metalne zanimljive komade, Siniša izrađuje etapno, korak po korak, bez skica i nacrta, od dijelova s kojima trenutno raspolaže i koji mu dođu pod ruku, pa stoga ni on do samoga kraja ne zna što će na kraju ispasti.</para>
<para>Ovaj simpatični Međimurac za kraj nam je otkrio da ima još nekoliko zanimljivih ideja koje u skorije vrijeme planira realizirati i da će ustrajno raditi na tome da ljudima objasni da od smeća i otpada mogu nastati zanimljive i estetski lijepe stvari. Nas je uvjerio da je u potpunosti u pravu.</para>
<para>Sve Sinišine eksponate objedinjene pod imenom Metal Art Isac možete vidjeti i na društvenoj mreži <ulink url="http://mobile.facebook.com/Metal-Art-Isac-1324507034231756/">facebook.</ulink>
</para>

Od odbačenih vatrogasnih aparata izrađuje popularne "Malce" U jednom malom međimurskom selu Belica živi 32-godišnji Siniša Dodlek, zavarivač u jednoj čakovečkoj tvrtki koji u svojoj garaži u sklopu obiteljske kuće krije jedan zanimljiv hobi. U jednom malom međimurskom selu Belica živi 32-godišnji Siniša Dodlek, zavarivač u jednoj čakovečkoj tvrtki koji u svojoj garaži u sklopu obiteljske kuće krije jedan zanimljiv hobi Naime, Siniša, stare i neispravne metalne dijelove, lance, lančanike, lagere, žarulje, jednom riječju svega što mu dođe pod ruku pretvara u unikatne predmete - životinje, robote, tenkove, likove iz crtanih filmova. Ističe da je na ideju o bavljenju ovim neobičnim hobijem došao sasvim slučajno prije otprilike pola godine kada je htio napraviti jedan motor, imao je samo dva “lagera” i odlučio da bi to mogli biti kotači. Zadovoljan odrađenim, odlučio je nastaviti se igrati s metalnim odbačenim stvarima.

Posebno je ponosan na svoju zbirku “Malaca” poznatih animiranih likova koje je napravio od starih vatrogasnih aparata. Izrađivao ih je nekoliko dana i neopisivo su mu dragi jer su “Malci” oduševili svu djecu iz njegova susjedstva, ali i šire. Najdulje je izrađivao robota Walla-a, za izradu najjednostavnijeg eksponata potrebno mu je oko dva sata, a za one kompliciranije i do dva puna dana. Ove metalne zanimljive komade, Siniša izrađuje etapno, korak po korak, bez skica i nacrta, od dijelova s kojima trenutno raspolaže i koji mu dođu pod ruku, pa stoga ni on do samoga kraja ne zna što će na kraju ispasti.
Ovaj simpatični Međimurac za kraj nam je otkrio da ima još nekoliko zanimljivih ideja koje u skorije vrijeme planira realizirati i da će ustrajno raditi na tome da ljudima objasni da od smeća i otpada mogu nastati zanimljive i estetski lijepe stvari. Nas je uvjerio da je u potpunosti u pravu.
Sve Sinišine eksponate objedinjene pod imenom Metal Art Isac možete vidjeti i na društvenoj mreži facebook.
 Petra Majetić 

minion 2

PAUK

tenk

Od odbačenih vatrogasnih aparata izrađuje popularne "Malce"

<para>Sjećate li se još svojih igri iz djetinjstva? Trčanja, preskakanja užeta, penjanja po drvetu, slatkog, a zabranjenog branja breskvi iz susjedovog dvorišta, skrivača… Bili ste vani i na suncu i na kiši, roditelji vas nisu išli brže bolje tražiti i voditi u kuću čim bi se pojavili prvi tamni oblaci kako to vrlo vjerojatno danas činite kada su vaša djeca u pitanju. Ona su poput velike većine svojih vršnjaka „osuđena“ na dugotrajni boravak u zatvorenom prostoru,  i tako su najveće žrtve (pre)brzog tempa života i rada kojem smo svi htjeli ili ne podlegli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Potičite djecu na izlaske i igru na otvorenom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Umjesto u igraonicu odvedite dijete u prirodu, u park, na livadu. Strunjače u igraonicama zamijenite zemljom pod nogama, a zagušljive trgovačke centre svježim zrakom i osjećajem slobode koji ništa ne može nadomjestiti. Djeca se sve manje igraju na ulici, na otvorenom. Upravo je ljeto idealno vrijeme za boravak u vani i igre koje omogućuju djetetu razvijanje najrazličitijih vještina. Djeca koja više borave na otvorenom samostalnija su, bolje spavaju, lakše se koncentriraju, jačaju društvene vještine, fizički su spremnija, a razvijaju i veće razumijevanje za prirodu i okoliš. Svježi zrak, sunce, voda, šetnja, izleti, sport potiču skladan razvitak dječjeg organizma i jačaju njegovu otpornost na bolesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Boravak djece na zraku
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete bi trebalo provesti na otvorenom barem koji sat na dan, pa i onda kad vremenske prilike nisu baš idealne. Međutim, važno je da zrak koji udiše bude čist, bez dima, prašine, čađe, ispušnih plinova. Zato dijete ne bi trebalo voditi u zadimljene prostorije, u prometne ulice i na slična mjesta. Roditelji često čim vide naoblaku, ne puštaju dijete iz kuće jer se boje da će se prehladiti. No, baš zbog toga neka su djeca preosjetIjiva prema svakoj promjeni vremena, jer ih roditelji od malena pretjerano toplo oblače, drže po cijele dane u zatvorenoj i pregrijanoj prostoriji i čuvaju od svakog povjetarca. Dijete treba naučiti da se igra vani i po lošijem i hladnijem vremenu, jer će se lakše othrvati bolesti, bit će sposobnije i izdržljivije u učenju i moći će bez opasnosti za zdravlje podnositi i veću hladnoću. Ne preporučuje se izlazak iz kuće za vrijeme jakog vjetra, velike kiše i jačeg mraza. Ako je dijete prisiljeno da zbog vremenskih prilika ostane u kući, treba prostoriju u kojoj boravi što češće preko dana prozračiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bolje motoričke sposobnosti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Aktivnosti na otvorenom dobrodošle su i zbog toga što djeca razvijaju bolje motoričke sposobnosti. Nedjelje i praznike treba iskoristiti za izlete u prirodu gdje dijete može biti cijeli dan na svježem zraku.Tijekom ljetnih mjeseci i sunčanih dana treba dijete što više voditi na otvoreno. Sunce i umjereno sunčanje potiču pravilni rast i razvoj, posebice kostiju. No, pri tome treba paziti da se dijete predugo i prenaglo ne izlaže suncu. Nekoliko prvih dana može se oprezno sunčati svega 5-10 minuta, ali mu treba kožu prije toga namazati uljem ili kremom za sunčanje. Ne zaboravite kapu za zaštitu od sunca, te ga ne vodite na sunce između 11 i 15 sati u ljetnim mjesecima zbog opasnosti od opeklina i sunčanice. Ljeti sunčanje i kupanje očvršćuje dječji organizam i jačaju njegovu otpornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bicikli, lopta,šetnja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijepo je vrijeme idealno za igre na otvorenom u kojima može sudjelovati cijela obitelj. Djeca obožavaju boraviti vani, na izletu u prirodi, u parku, na igralištu, u dvorištu.  U vani se puno manje dosađuju nego unutra. Vani uvijek pronađu neku zanimaciju i uživaju u slobodnoj igri koja je vrlo važna za razvoj kreativnosti.Osim vježbanja pamćenja i koncentracije, igra ujedno djecu uči o prirodi i promjenama tijekom godišnjih doba. Kad ste u prirodi s djecom, pokušajte sakupiti kamenje, lišće, cvjetiće, češere, kore, pupoljke, grančice, sjemenke. Šetajte s djecom, provedite zajedno što više vremena,  jer će njihov mali svijet tako brzo postati veliki, odrastat će i otići brati cvijeće s nekim drugim.    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Mat Hayward - fotolia</para>

Dječje igre na otvorenom Najljepše uspomene iz djetinjstva Sjećate li se još svojih igri iz djetinjstva? Trčanja, preskakanja užeta, penjanja po drvetu, slatkog, a zabranjenog branja breskvi iz susjedovog dvorišta, skrivača… Bili ste vani i na suncu i na kiši, roditelji vas nisu išli brže bolje tražiti i voditi u kuću čim bi se pojavili prvi tamni oblaci kako to vrlo vjerojatno danas činite kada su vaša djeca u pitanju. Ona su poput velike većine svojih vršnjaka „osuđena“ na dugotrajni boravak u zatvorenom prostoru,  i tako su najveće žrtve (pre)brzog tempa života i rada kojem smo svi htjeli ili ne podlegli.
   
   Potičite djecu na izlaske i igru na otvorenom
   
Umjesto u igraonicu odvedite dijete u prirodu, u park, na livadu. Strunjače u igraonicama zamijenite zemljom pod nogama, a zagušljive trgovačke centre svježim zrakom i osjećajem slobode koji ništa ne može nadomjestiti. Djeca se sve manje igraju na ulici, na otvorenom. Upravo je ljeto idealno vrijeme za boravak u vani i igre koje omogućuju djetetu razvijanje najrazličitijih vještina. Djeca koja više borave na otvorenom samostalnija su, bolje spavaju, lakše se koncentriraju, jačaju društvene vještine, fizički su spremnija, a razvijaju i veće razumijevanje za prirodu i okoliš. Svježi zrak, sunce, voda, šetnja, izleti, sport potiču skladan razvitak dječjeg organizma i jačaju njegovu otpornost na bolesti.
   
   Boravak djece na zraku
   
Dijete bi trebalo provesti na otvorenom barem koji sat na dan, pa i onda kad vremenske prilike nisu baš idealne. Međutim, važno je da zrak koji udiše bude čist, bez dima, prašine, čađe, ispušnih plinova. Zato dijete ne bi trebalo voditi u zadimljene prostorije, u prometne ulice i na slična mjesta. Roditelji često čim vide naoblaku, ne puštaju dijete iz kuće jer se boje da će se prehladiti. No, baš zbog toga neka su djeca preosjetIjiva prema svakoj promjeni vremena, jer ih roditelji od malena pretjerano toplo oblače, drže po cijele dane u zatvorenoj i pregrijanoj prostoriji i čuvaju od svakog povjetarca. Dijete treba naučiti da se igra vani i po lošijem i hladnijem vremenu, jer će se lakše othrvati bolesti, bit će sposobnije i izdržljivije u učenju i moći će bez opasnosti za zdravlje podnositi i veću hladnoću. Ne preporučuje se izlazak iz kuće za vrijeme jakog vjetra, velike kiše i jačeg mraza. Ako je dijete prisiljeno da zbog vremenskih prilika ostane u kući, treba prostoriju u kojoj boravi što češće preko dana prozračiti.
   
   Bolje motoričke sposobnosti
   
Aktivnosti na otvorenom dobrodošle su i zbog toga što djeca razvijaju bolje motoričke sposobnosti. Nedjelje i praznike treba iskoristiti za izlete u prirodu gdje dijete može biti cijeli dan na svježem zraku.Tijekom ljetnih mjeseci i sunčanih dana treba dijete što više voditi na otvoreno. Sunce i umjereno sunčanje potiču pravilni rast i razvoj, posebice kostiju. No, pri tome treba paziti da se dijete predugo i prenaglo ne izlaže suncu. Nekoliko prvih dana može se oprezno sunčati svega 5-10 minuta, ali mu treba kožu prije toga namazati uljem ili kremom za sunčanje. Ne zaboravite kapu za zaštitu od sunca, te ga ne vodite na sunce između 11 i 15 sati u ljetnim mjesecima zbog opasnosti od opeklina i sunčanice. Ljeti sunčanje i kupanje očvršćuje dječji organizam i jačaju njegovu otpornost.
   
   Bicikli, lopta,šetnja
   
Lijepo je vrijeme idealno za igre na otvorenom u kojima može sudjelovati cijela obitelj. Djeca obožavaju boraviti vani, na izletu u prirodi, u parku, na igralištu, u dvorištu.  U vani se puno manje dosađuju nego unutra. Vani uvijek pronađu neku zanimaciju i uživaju u slobodnoj igri koja je vrlo važna za razvoj kreativnosti.Osim vježbanja pamćenja i koncentracije, igra ujedno djecu uči o prirodi i promjenama tijekom godišnjih doba. Kad ste u prirodi s djecom, pokušajte sakupiti kamenje, lišće, cvjetiće, češere, kore, pupoljke, grančice, sjemenke. Šetajte s djecom, provedite zajedno što više vremena,  jer će njihov mali svijet tako brzo postati veliki, odrastat će i otići brati cvijeće s nekim drugim.    
 

Foto: © Mat Hayward - fotolia M.G. 

Dječje igre na otvorenom

<para>Možda najbolji primjer su alergije, od kojih pati gotovo svaka osoba – barem u jedno doba godine. One mogu biti povezane s peludom različitih biljaka, ali se mogu manifestirati i kao reakcija na prehrambene proizvode. Činjenica je i kako najveći dio populacije koji iz sezone u sezonu vodi borbu s alergijama, čine upravo djeca. Posljednjih nekoliko generacija kao da svako dijete već od malih nogu pati od neke boljke. I dok se većina stanja rješava terapijom određenim lijekovima, mnogo se ljudi sve više okreće prirodnijim načinima liječenja. U ovu kategoriju zasigurno spadaju liječenja u slanoj sobi te barokomori.</para>
<para>
 Slana soba – spas za dišne puteve
</para>
<para>
 Haloterapija je naziv za prirodno liječenje pomoću soli. Prirodna sol posebnu blagodat ima za dišne putove, kao i kožu. Slana soba je prostorija koja je djelomično ili u potpunosti napravljena od soli, te u kojoj halogenerator u zrak raspršuje njene čestice. Još u 19.stoljeću bilo je poznato kako se oboljeli od respriratornih bolesti osjećaju bolje nakon boravka u špilji koja je prirodno obložena solju.</para>
<para>Dobrobiti boravka u slanoj sobi vidljive su upravo kod respiratornih problema. Djeci koja boluju od astme, tek nekoliko tretmana znatno može olakšati disanje i prohodnost dišnih puteva. Izvrsna se pokazala i kao rješenje za kožne bolesti, ali i kod odraslih koji se nose s nekim oblikom stresa. Boravak u slanoj sobi znatno će ubrzati tijek oporavka i kod obične prehlade ili gripe, a stručnjaci tretman svakako preporučuju djeci koja često obolijevaju od upala ždrijela i angina.</para>
<para>Broj tretmana u slanoj sobi je individualan, budući da se već nakon prvog odlaska osjeća olakšanje i povlačenje simptoma. Liječnici ipak preporučuju desetak odlazaka, kako bi učinak trajao što dulje. Posebno bi korisno bilo otići u proljeće, ukoliko patite od alergija povezanih s peludom. Prosječno trajanje jednog tretmana je ograničeno na 40 minuta boravka u slanoj sobi.</para>
<para>
 Barokomora – čisti kisik u službi liječenja
</para>
<para>Kod mališana i odraslih koji boluju od kroničnih bolesti, kao i u procesu oporavka od težih ozljeda, posljednjih se nekoliko godina spasonosnim tretmanom pokazao onaj u barokomori. Barokomora je medicinski uređaj za liječenje, primjenom oksidacije – udisanja čistog kisika u okolini povišenog tlaka. Iako je prvenstveno bila namijenjena roniocima koji su nastradali na velikoj dubini, šezdesetih godina prošlog stoljeća sve je više stručnjaka počelo uočavati njenu korisnost i kod drugih vidova ozljeda i bolesti.</para>
<para>Dovođenjem veće koncentracije kisika u tijelo, tijelo zapravo potiče nastanak novih krvnih žila ondje gdje su stare neprohodne ili oštećene, ojačava imunološki sustav organizma, te potiče brže zacjeljenje otvorenih rana. Barokomora je jednako sigurna metoda liječenja i za malu djecu, te se sve češće koristi upravo kod oporavka od nekih većih ozljeda i trauma, te operacija. Od kroničnih bolesti, ova se vrsta terapije pokazala veoma dobrom kod cerebralne paralize, budući da povećava i ubrzava učinak fizikalne terapije.</para>
<para>Prije samog tretmana u barokomori, potrebno je napraviti nekoliko pretraga kako bi se utvrdilo postoje li kakva ograničenja i moguće opasnosti od udisanja čistog kisika. U proces vas može uputiti uputiti vaš liječnik opće prakse. Boravak u barokomori obično traje sat do sat i pol, te zahtijeva otprilike četrdesetak kontinuiranih odlazaka kako bi učinak bio maksimalan.</para>
<para>
 Cijene tretmana
</para>
<para>Tretman u slanoj sobi može se pronaći na sve više lokacija u Hrvatskoj, dok mu je prosječna cijena 100 kuna (odnosi se na jedan boravak u trajanju do sat vremena). Tretman u barokomori još je prije osam godina stavljen na popis tretmana financiranih od HZZO-a, no odnosi se na kronična oboljenja koja treba potvrditi vaš liječnik. Za tretmane koji ne spadaju u kategoriju kroničnih bolesti, morate biti spremni izdvojiti oko 500 kuna po tretmanu.</para>

Slana soba i barokomora - prirodni tretmani za kronična oboljenja Moderno doba, uz mnoge prednosti, sa sobom je donijelo i sve veći broj bolesti i stanja koja prije nisu bila toliko česta, a danas su gotovo svakodnevna pojava. Možda najbolji primjer su alergije, od kojih pati gotovo svaka osoba – barem u jedno doba godine. One mogu biti povezane s peludom različitih biljaka, ali se mogu manifestirati i kao reakcija na prehrambene proizvode. Činjenica je i kako najveći dio populacije koji iz sezone u sezonu vodi borbu s alergijama, čine upravo djeca. Posljednjih nekoliko generacija kao da svako dijete već od malih nogu pati od neke boljke. I dok se većina stanja rješava terapijom određenim lijekovima, mnogo se ljudi sve više okreće prirodnijim načinima liječenja. U ovu kategoriju zasigurno spadaju liječenja u slanoj sobi te barokomori.

   Slana soba – spas za dišne puteve


   Haloterapija je naziv za prirodno liječenje pomoću soli. Prirodna sol posebnu blagodat ima za dišne putove, kao i kožu. Slana soba je prostorija koja je djelomično ili u potpunosti napravljena od soli, te u kojoj halogenerator u zrak raspršuje njene čestice. Još u 19.stoljeću bilo je poznato kako se oboljeli od respriratornih bolesti osjećaju bolje nakon boravka u špilji koja je prirodno obložena solju.
Dobrobiti boravka u slanoj sobi vidljive su upravo kod respiratornih problema. Djeci koja boluju od astme, tek nekoliko tretmana znatno može olakšati disanje i prohodnost dišnih puteva. Izvrsna se pokazala i kao rješenje za kožne bolesti, ali i kod odraslih koji se nose s nekim oblikom stresa. Boravak u slanoj sobi znatno će ubrzati tijek oporavka i kod obične prehlade ili gripe, a stručnjaci tretman svakako preporučuju djeci koja često obolijevaju od upala ždrijela i angina.
Broj tretmana u slanoj sobi je individualan, budući da se već nakon prvog odlaska osjeća olakšanje i povlačenje simptoma. Liječnici ipak preporučuju desetak odlazaka, kako bi učinak trajao što dulje. Posebno bi korisno bilo otići u proljeće, ukoliko patite od alergija povezanih s peludom. Prosječno trajanje jednog tretmana je ograničeno na 40 minuta boravka u slanoj sobi.

   Barokomora – čisti kisik u službi liječenja

Kod mališana i odraslih koji boluju od kroničnih bolesti, kao i u procesu oporavka od težih ozljeda, posljednjih se nekoliko godina spasonosnim tretmanom pokazao onaj u barokomori. Barokomora je medicinski uređaj za liječenje, primjenom oksidacije – udisanja čistog kisika u okolini povišenog tlaka. Iako je prvenstveno bila namijenjena roniocima koji su nastradali na velikoj dubini, šezdesetih godina prošlog stoljeća sve je više stručnjaka počelo uočavati njenu korisnost i kod drugih vidova ozljeda i bolesti.
Dovođenjem veće koncentracije kisika u tijelo, tijelo zapravo potiče nastanak novih krvnih žila ondje gdje su stare neprohodne ili oštećene, ojačava imunološki sustav organizma, te potiče brže zacjeljenje otvorenih rana. Barokomora je jednako sigurna metoda liječenja i za malu djecu, te se sve češće koristi upravo kod oporavka od nekih većih ozljeda i trauma, te operacija. Od kroničnih bolesti, ova se vrsta terapije pokazala veoma dobrom kod cerebralne paralize, budući da povećava i ubrzava učinak fizikalne terapije.
Prije samog tretmana u barokomori, potrebno je napraviti nekoliko pretraga kako bi se utvrdilo postoje li kakva ograničenja i moguće opasnosti od udisanja čistog kisika. U proces vas može uputiti uputiti vaš liječnik opće prakse. Boravak u barokomori obično traje sat do sat i pol, te zahtijeva otprilike četrdesetak kontinuiranih odlazaka kako bi učinak bio maksimalan.

   Cijene tretmana

Tretman u slanoj sobi može se pronaći na sve više lokacija u Hrvatskoj, dok mu je prosječna cijena 100 kuna (odnosi se na jedan boravak u trajanju do sat vremena). Tretman u barokomori još je prije osam godina stavljen na popis tretmana financiranih od HZZO-a, no odnosi se na kronična oboljenja koja treba potvrditi vaš liječnik. Za tretmane koji ne spadaju u kategoriju kroničnih bolesti, morate biti spremni izdvojiti oko 500 kuna po tretmanu. Nataša Vuk 

slana soba

Slana soba i barokomora - prirodni tretmani za kronična oboljenja

<para>Pod krošnjama stoljetnih hrastova, Zoološki vrt imao je skromni početak sa samo tri lisice i tri šumske snove. Osnovao ga je Mijo pl. Filipović, a otvoren je 27. lipnja 1925. godine na prostoru Labuđeg jezera, današnjeg Prvog otoka na Prvom jezeru. Na adresi Maksimirski perivoj bb danas stanuje čak 298 životinjskih vrsta koje ukupno broje 3558 jedinki, mogu se vidjeti životinje sa svih kontinenata osim s Antartika, a po broju vrsta najzastupljeniji su gmazovi, ali brojčano, ako izuzmemo beskralježnjake, najviše ima jedinki sisavaca. Zoološki vrt u Zagrebu, kao i drugi moderni europski vrtovi imaju ulogu podučavati posjetitelje, stoga se nerijetko organiziraju mnogobrojni edukativni obilasci i događaji. Mi vam izdvajamo neke od najzanimljivijih koji bi mogli zanimati vas i vaše najmlađe.
</para>
<heading4>Divlje ljeto u Zoološkom vrtu</heading4>
<para>
Kao i svakog ljeta, tijekom školskih praznika svi školarci mogu sudjelovati u već poznatoj avanturi – <ulink url="https://www.zoo.hr/stranica/sezonski-programi/divlje-ljeto-u-zoo-vrtu">Divljem ljetu u Zoo vrtu.</ulink>
 Petodnevni je to program u kojem djeca imaju priliku u društvu zmija, papiga, medvjeda i drugih divljih životinja saznati zanimljivosti iz svijeta prirode, ali i neke zanimljivosti iz znanosti.
</para>
<para>U sklopu programa Mladi timaritelji klinci će između ostalog hraniti životinje, čistiti nastambe, osmišljavati zadatke i pripremati ljetne poslastice za životinje. Izvodeći razne pokuse i eksperimente kroz program Zoo laboratoriji polaznici će upoznati neke laboratorijske metode kojima će saznati sve o procesu fotosinteze i što on znači za biljke i životinje. Svi veliki prirodoslovci mnogo su vremena proveli promatrajući i istražujući prirodu oko sebe, a kako bi znali odgovoriti na pitanja o životinjama i prirodi, djeca će moći otkrivati brojne kutke Zoo vrta te poput prirodoslovca voditi svoj mali dnevnik istraživača. Sve što moraju znati o životinjama kako bi se što bolje brinuli za njih, djeca će otkrivati izrađujući terarij za egzotične životinje kao što su bradata agama, tenrek, mliječna zmija i paličnjak. U sklopu programa djecu na kraju svakog dana očekuju igre i rješavanje zabavnih kvizova, kojima ujedno i ponavljaju što su sve toga dana naučili.
</para>
<heading4>Abrakadabra Zoo</heading4>
<para>
Abrakadabra Zoo fantastična je priča u koju djeca mogu hrabro zakoračiti u društvu roditelja. Zahvaljujući tom svake godine drugačije osmišljenom programu Zoološki se vrt u listopadu pretvara u jedinstveno čarobno mjesto kojim vladaju vještice, vile, čarobnjaci i raznolika mitska bića. Uvijek dobroćudna i pomalo uplašena vještica Maksimirska coprnica, vodi hrabru grupe djece i odraslih kroz Zoovrt u noćnu šetnju i upoznavanje s noću aktivnim životinjama. Kako bi skupili snagu za tu važnu misiju kroz koju djeca upoznaju prave vrijednosti, u sklopu noćnog obilaska Vrta posjetitelje očekuje tradicionalni roštilj i topli čaj te pregršt zabave na radionici dubljenja bundeva.
</para>
<heading4>Eko akademija</heading4>
<para>
Svake godine u vrijeme proljetnih praznika u sklopu programa Eko akademija svi školarci imaju priliku na zabavan i njima prihvatljiv način naučiti kako pomoći životinjama, prirodi i cijelom našem planetu. Kroz praktične radionice, zanimljive eksperimente i igre, a sve u društvu životinja mogu usvojiti neke eko pojmove poput zaštite prirode, ugroženosti životinja, recikliranja ili održivog razvoja. Na kraju programa svi polaznici Eko akademije dobivaju povelju o očuvanju okoliša izrađenu vlastitim rukama kojom izjavljuju da će biti pravi mali ekolozi i da će se svakodnevno brinuti o životinjama i cijelom našem planetu.
</para>
<heading4>Zoolimpijada</heading4>
<para>
Zimi pak, Zoološki vrt donosi vrlo zabavan edukativno-natjecateljski program Zoolimpijada u kojoj klince i klinceze čekaju različite igre, druženje sa životinjama i upoznavanje raznih zanimljivosti iz životinjskog svijeta. Zoolimpijada je edukativni program koji u djeci razvija zdrav natjecateljski duh i timski rad, a svake godine edukatori ZOO-a osmišljavaju nove uzbudljive igre nadahnute životinjskim svijetom. Posebno je zanimljiv primjerice poligon kroz koji djeca uče kako se hrane zmije te pronalaze njihova jaja.</para>
<para>U Zoološkom vrtu Zagreb osmislili su program i za "velike", stoga ako ste se uvijek pitali kako je raditi u zoološkom vrtu, kako izgleda život “iza kulisa” i kakav je osjećaj približiti se divljim životinjama i voditi brigu o njima, raspitajte se o programu Timaritelj na jedan dan koji je u ZOO-u aktivan tijekom cijele godine. Imat ćete priliku ući u nastambu šišmiša i pandi, pripremati im hranu i vježbati s njima.Možete postati i posvojitelj jedne od životinja na godinu dana i omogućiti joj mnoštvo poslastica i novih igračaka. Odaberete kategoriju posvojitelja, preuzmete plaketu sa slikom i informacijama o posvojenoj životinji te veseli poklon Zoo vrta, a vaše će ime ponosno objaviti uz nastambu posvojene životinje.</para>
<para>Termine održavanja i uvjete plaćanja pojedinih programa možete pročitati na službenim stranicama <ulink url="https://zoo.hr/">Zoološkog vrta Zagreb.</ulink>
</para>
<para> </para>

Zoo Zagreb osim životinja, djeci pruža i brojne druge edukativne sadržaje Smješten gotovo u samom središtu grada, Zoološki vrt koji se prostire na 7 hektara površine, Zagrepčanima i njihovim gostima omiljeno je mjesto za zabavu i opuštanje. Pod krošnjama stoljetnih hrastova, Zoološki vrt imao je skromni početak sa samo tri lisice i tri šumske snove. Osnovao ga je Mijo pl. Filipović, a otvoren je 27. lipnja 1925. godine na prostoru Labuđeg jezera, današnjeg Prvog otoka na Prvom jezeru. Na adresi Maksimirski perivoj bb danas stanuje čak 298 životinjskih vrsta koje ukupno broje 3558 jedinki, mogu se vidjeti životinje sa svih kontinenata osim s Antartika, a po broju vrsta najzastupljeniji su gmazovi, ali brojčano, ako izuzmemo beskralježnjake, najviše ima jedinki sisavaca. Zoološki vrt u Zagrebu, kao i drugi moderni europski vrtovi imaju ulogu podučavati posjetitelje, stoga se nerijetko organiziraju mnogobrojni edukativni obilasci i događaji. Mi vam izdvajamo neke od najzanimljivijih koji bi mogli zanimati vas i vaše najmlađe.

Divlje ljeto u Zoološkom vrtu

Kao i svakog ljeta, tijekom školskih praznika svi školarci mogu sudjelovati u već poznatoj avanturi – Divljem ljetu u Zoo vrtu.
   Petodnevni je to program u kojem djeca imaju priliku u društvu zmija, papiga, medvjeda i drugih divljih životinja saznati zanimljivosti iz svijeta prirode, ali i neke zanimljivosti iz znanosti.

U sklopu programa Mladi timaritelji klinci će između ostalog hraniti životinje, čistiti nastambe, osmišljavati zadatke i pripremati ljetne poslastice za životinje. Izvodeći razne pokuse i eksperimente kroz program Zoo laboratoriji polaznici će upoznati neke laboratorijske metode kojima će saznati sve o procesu fotosinteze i što on znači za biljke i životinje. Svi veliki prirodoslovci mnogo su vremena proveli promatrajući i istražujući prirodu oko sebe, a kako bi znali odgovoriti na pitanja o životinjama i prirodi, djeca će moći otkrivati brojne kutke Zoo vrta te poput prirodoslovca voditi svoj mali dnevnik istraživača. Sve što moraju znati o životinjama kako bi se što bolje brinuli za njih, djeca će otkrivati izrađujući terarij za egzotične životinje kao što su bradata agama, tenrek, mliječna zmija i paličnjak. U sklopu programa djecu na kraju svakog dana očekuju igre i rješavanje zabavnih kvizova, kojima ujedno i ponavljaju što su sve toga dana naučili.

Abrakadabra Zoo

Abrakadabra Zoo fantastična je priča u koju djeca mogu hrabro zakoračiti u društvu roditelja. Zahvaljujući tom svake godine drugačije osmišljenom programu Zoološki se vrt u listopadu pretvara u jedinstveno čarobno mjesto kojim vladaju vještice, vile, čarobnjaci i raznolika mitska bića. Uvijek dobroćudna i pomalo uplašena vještica Maksimirska coprnica, vodi hrabru grupe djece i odraslih kroz Zoovrt u noćnu šetnju i upoznavanje s noću aktivnim životinjama. Kako bi skupili snagu za tu važnu misiju kroz koju djeca upoznaju prave vrijednosti, u sklopu noćnog obilaska Vrta posjetitelje očekuje tradicionalni roštilj i topli čaj te pregršt zabave na radionici dubljenja bundeva.

Eko akademija

Svake godine u vrijeme proljetnih praznika u sklopu programa Eko akademija svi školarci imaju priliku na zabavan i njima prihvatljiv način naučiti kako pomoći životinjama, prirodi i cijelom našem planetu. Kroz praktične radionice, zanimljive eksperimente i igre, a sve u društvu životinja mogu usvojiti neke eko pojmove poput zaštite prirode, ugroženosti životinja, recikliranja ili održivog razvoja. Na kraju programa svi polaznici Eko akademije dobivaju povelju o očuvanju okoliša izrađenu vlastitim rukama kojom izjavljuju da će biti pravi mali ekolozi i da će se svakodnevno brinuti o životinjama i cijelom našem planetu.

Zoolimpijada

Zimi pak, Zoološki vrt donosi vrlo zabavan edukativno-natjecateljski program Zoolimpijada u kojoj klince i klinceze čekaju različite igre, druženje sa životinjama i upoznavanje raznih zanimljivosti iz životinjskog svijeta. Zoolimpijada je edukativni program koji u djeci razvija zdrav natjecateljski duh i timski rad, a svake godine edukatori ZOO-a osmišljavaju nove uzbudljive igre nadahnute životinjskim svijetom. Posebno je zanimljiv primjerice poligon kroz koji djeca uče kako se hrane zmije te pronalaze njihova jaja.
U Zoološkom vrtu Zagreb osmislili su program i za "velike", stoga ako ste se uvijek pitali kako je raditi u zoološkom vrtu, kako izgleda život “iza kulisa” i kakav je osjećaj približiti se divljim životinjama i voditi brigu o njima, raspitajte se o programu Timaritelj na jedan dan koji je u ZOO-u aktivan tijekom cijele godine. Imat ćete priliku ući u nastambu šišmiša i pandi, pripremati im hranu i vježbati s njima.Možete postati i posvojitelj jedne od životinja na godinu dana i omogućiti joj mnoštvo poslastica i novih igračaka. Odaberete kategoriju posvojitelja, preuzmete plaketu sa slikom i informacijama o posvojenoj životinji te veseli poklon Zoo vrta, a vaše će ime ponosno objaviti uz nastambu posvojene životinje.
Termine održavanja i uvjete plaćanja pojedinih programa možete pročitati na službenim stranicama Zoološkog vrta Zagreb.

  Petra Majetić 

Zoo Zagreb osim životinja, djeci pruža i brojne druge edukativne sadržaje

<para>. Osim što je jednostavno predivno vidjeti i poticati bebu ili malo dijete na prve glazbene pokrete, tu je riječ i o velikoj koristi koju pruža glazba na rani razvoj.</para>
<para>Ritmični glazbeni stihovi i dječje pjesmice poboljšavaju djetetov jezični razvoj, potvrđuje znanstvenica Christina Zhao sa Sveučilišta u Washingtonu i Instituta za učenje i razvoj mozga.</para>
<para>"Rano korištenje glazbenih igračaka i pjesmica te pružanje djetetu mogućnosti uključivanja glazbe u njegovo odrastanje ima ogroman utjecaj na razvoj kognitivnih vještina" - ističe znanstvenica Zhao.</para>
<para>Jezik glazbe i govorni jezik poprilično su povezani i isprepleteni brojnim međusobnim utjecajima. Stoga, ako je beba od najranijih dana izložena za svoju dob primjerenim pjesmica i brojalicama svakako će imati pozitivan efekt na kasniji razvoj njenih jezičnih sposobnosti. No, znanstvenici ističu kako rezultati studije sugeriraju da je utjecaj i znatno šiti od utjecaja na samo razvoj govora.</para>
<para>Bebe svakodnevno doživljavaju brojne nove i za njih kompleksne podražaje iz okoline, a oni uključuju i svjetlost i zvukove. Bebin "posao" je s vremenom predvidjeti obrazac koji se ponavlja te što bi se iduće moglo dogoditi. Percepcija i predviđanje obrazaca važna je kognitivna sposobnost koja, ako se stekne u ranom djetinjstvu ima snažne i dugotrajne efekte na kasnije učenje.</para>
<para>Znanstvenici su ovim istraživanjem još jednom podsjetili na važnost i utjecaj glazbe od najranijeg djetinjstva, te kako je učenje znatno kompleksnije i mnogo više od pamćenja napisanih rečenica i sjedenja za stolom, a počinje od prvih dana života te uključuje različite podražaje iz okoline.
Ovo istraživanje samo nas je još jednom podsjetilo na važnost i uključenost glazbe u život od samih početaka. Glazba je svakako mnogo više od ritmičnog i zaraznog zvuka. Ona pomaže u razvoju kognitivnih vještina koje pak pomažu djetetu u otkrivanju i reagiranju na različite vanjske podražaje i stjecanje važnih cjeloživotnih vještina.</para>

Izlaganje beba glazbi ima pozitivan utjecaj na razvoj govora Male bucmaste bebice koje znatiželjno istražuju svijet oko sebe i pritom se simpatično njišu u ritmu zarazno ritmične dječje pjesmice zasigurno raznježe najozbiljnije, a razvedre i najtužnije . Osim što je jednostavno predivno vidjeti i poticati bebu ili malo dijete na prve glazbene pokrete, tu je riječ i o velikoj koristi koju pruža glazba na rani razvoj.
Ritmični glazbeni stihovi i dječje pjesmice poboljšavaju djetetov jezični razvoj, potvrđuje znanstvenica Christina Zhao sa Sveučilišta u Washingtonu i Instituta za učenje i razvoj mozga.
"Rano korištenje glazbenih igračaka i pjesmica te pružanje djetetu mogućnosti uključivanja glazbe u njegovo odrastanje ima ogroman utjecaj na razvoj kognitivnih vještina" - ističe znanstvenica Zhao.
Jezik glazbe i govorni jezik poprilično su povezani i isprepleteni brojnim međusobnim utjecajima. Stoga, ako je beba od najranijih dana izložena za svoju dob primjerenim pjesmica i brojalicama svakako će imati pozitivan efekt na kasniji razvoj njenih jezičnih sposobnosti. No, znanstvenici ističu kako rezultati studije sugeriraju da je utjecaj i znatno šiti od utjecaja na samo razvoj govora.
Bebe svakodnevno doživljavaju brojne nove i za njih kompleksne podražaje iz okoline, a oni uključuju i svjetlost i zvukove. Bebin "posao" je s vremenom predvidjeti obrazac koji se ponavlja te što bi se iduće moglo dogoditi. Percepcija i predviđanje obrazaca važna je kognitivna sposobnost koja, ako se stekne u ranom djetinjstvu ima snažne i dugotrajne efekte na kasnije učenje.
Znanstvenici su ovim istraživanjem još jednom podsjetili na važnost i utjecaj glazbe od najranijeg djetinjstva, te kako je učenje znatno kompleksnije i mnogo više od pamćenja napisanih rečenica i sjedenja za stolom, a počinje od prvih dana života te uključuje različite podražaje iz okoline.
Ovo istraživanje samo nas je još jednom podsjetilo na važnost i uključenost glazbe u život od samih početaka. Glazba je svakako mnogo više od ritmičnog i zaraznog zvuka. Ona pomaže u razvoju kognitivnih vještina koje pak pomažu djetetu u otkrivanju i reagiranju na različite vanjske podražaje i stjecanje važnih cjeloživotnih vještina. Adrijana Bakoš 

beba i glazba_pixaabay

Izlaganje beba glazbi ima pozitivan utjecaj na razvoj govora

<para>
 Doručak, djecu u vrtić i školu, posao, ručak, popodnevne aktivnosti djece, vrijeme za supruga, crtić, još poslovnih obveza, krevet djeca, …  Vjerujemo da, ako vaš dan izgleda barem približno ovako, ne možete niti zamisliti da biste pokraj svih obveza još i studirali. Ali može se.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podaci pokazuju kako se za studij odlučuje sve više odraslih te da je barem polovica izvanrednih studenata ne samo zaposleno, nego su ujedno i roditelji predškolske djece. Proteklih godina je studiranje, pokraj svakodnevnih obveza, bilo gotovo nemoguće. Na sreću, i to se promijenilo. Sveučilišta i fakulteti sad nude i online studij, koji je fleksibilan i prilagođen današnjem brzom načinu života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako uspješno studirati ako ste mlada majka, koja unatoč studiju ne želi zapostaviti djecu, partnera i posao? Potrebno je nešto hrabrosti i dobra organizacija.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budite realne. Vaši studijski kolege, koji još nemaju djece, imat će puno više vremena od vas. Stoga si nemojte nagomilati previše posla još za vrijeme studija, usredotočite se na jedan predmet i studirajte samo jedan predmet odjednom. Možda će to značiti da u mjesecima najveće gužve i propustite neki predmet. No, ne brinite zbog toga, studirat ćete koji mjesec dulje od drugih. Diploma, koja je vaš cilj, nije utrka na kratke staze.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budite svjesne vaših prioriteta i budite spremne da ćete ih katkada morati i promijeniti. Biti majka, partnerica, zaposlena i još studentica nije lako. Nemoguće je dati 100% od sebe na svim područjima, svaki dan. Ponekad ćete neki zadatak obaviti lošije kako bi mogle biti više s obitelji. Dogodit će se da nećete prespavati poneku noć kako biste mogle dovršiti studijski zadatak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budite iskrene s učiteljima. Učitelji moraju znati da uz studij imate i druge obveze, stoga nećete uvijek biti 100% usredotočene na stvari i svaki predani zadatak neće biti za ocjenu 10. Uspostavite s učiteljima korektan odnos, budući da ćete ih morati ponekad i moliti da vam rok za predaju zadatka produže za nekoliko dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Planirajte svoje vrijeme. Svaki predmet zahtijeva određeno vrijeme. Jedan manje, drugi više vremena. Tu i tamo ćete možda i na godišnjem odmoru morati pročitati pokoju studijsku knjigu. Vrijeme si možete planirati i na dnevnoj bazi, npr.: »Neću za školu dok djeca ne idu spavati.« … »Jedan dan u tjednu studiram po noći.« … »Ne propuštam nijedan nastup svoje djece.« … »Jedan dan u tjednu je namijenjen samo obitelji.«<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Morate znati kad vam je potreban odmor. Odvojite neko vrijeme samo za sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Potpora je nužna. Bez potpore obitelji, suradnika, roditelja i prijatelja nećete moći. Potražite ljude koji će vam biti podrška, koji će vas motivirati, podupirati u najtežim trenucima te vas prije svega razumjeti. Katkada ćete trebati pomoć u kućanskim poslovima – kuhanju, pospremanju, kupovanju i čuvanju djece. Vrijeme s djecom proživljavajte aktivno te budite svjesne koliko je to važno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razmišljajte pozitivno i budite svjesne da možete. Ne sve odjednom, nego postupno. Tako je i kod svih ostalih stvari u životu.  Samo hrabro naprijed …<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako mislite da bi online studij mogao biti prava stvar za vas, obratite se 
 <ulink url="http://www.doba.hr/hr/programi-i-upis/informacije-o-studiju/informacije-i-osobno-savjetovanje/">našim stručnjacima</ulink>
 . Rado će vam dati koji savjet u vezi studiranja, i same imaju iskustva u online studiju tako kao online studenti i kao majke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zainteresirani da nas bolje upoznate? Posjetite 
 <ulink url="http://www.doba.hr/">www.doba.hr</ulink>
 ili 
 <ulink url="http://www.facebook.com/DOBAHrvatska">www.facebook.com/DOBAHrvatska</ulink>
 .</para>

Biti žena, majka, zaposlena i studentica Kako uspješno studirati ako ste mlada majka? 
   Doručak, djecu u vrtić i školu, posao, ručak, popodnevne aktivnosti djece, vrijeme za supruga, crtić, još poslovnih obveza, krevet djeca, …  Vjerujemo da, ako vaš dan izgleda barem približno ovako, ne možete niti zamisliti da biste pokraj svih obveza još i studirali. Ali može se.
   
   
Podaci pokazuju kako se za studij odlučuje sve više odraslih te da je barem polovica izvanrednih studenata ne samo zaposleno, nego su ujedno i roditelji predškolske djece. Proteklih godina je studiranje, pokraj svakodnevnih obveza, bilo gotovo nemoguće. Na sreću, i to se promijenilo. Sveučilišta i fakulteti sad nude i online studij, koji je fleksibilan i prilagođen današnjem brzom načinu života.
   
   Kako uspješno studirati ako ste mlada majka, koja unatoč studiju ne želi zapostaviti djecu, partnera i posao? Potrebno je nešto hrabrosti i dobra organizacija.
   
   
   Budite realne. Vaši studijski kolege, koji još nemaju djece, imat će puno više vremena od vas. Stoga si nemojte nagomilati previše posla još za vrijeme studija, usredotočite se na jedan predmet i studirajte samo jedan predmet odjednom. Možda će to značiti da u mjesecima najveće gužve i propustite neki predmet. No, ne brinite zbog toga, studirat ćete koji mjesec dulje od drugih. Diploma, koja je vaš cilj, nije utrka na kratke staze.
   
   Budite svjesne vaših prioriteta i budite spremne da ćete ih katkada morati i promijeniti. Biti majka, partnerica, zaposlena i još studentica nije lako. Nemoguće je dati 100% od sebe na svim područjima, svaki dan. Ponekad ćete neki zadatak obaviti lošije kako bi mogle biti više s obitelji. Dogodit će se da nećete prespavati poneku noć kako biste mogle dovršiti studijski zadatak.
   
   Budite iskrene s učiteljima. Učitelji moraju znati da uz studij imate i druge obveze, stoga nećete uvijek biti 100% usredotočene na stvari i svaki predani zadatak neće biti za ocjenu 10. Uspostavite s učiteljima korektan odnos, budući da ćete ih morati ponekad i moliti da vam rok za predaju zadatka produže za nekoliko dana.
   
   Planirajte svoje vrijeme. Svaki predmet zahtijeva određeno vrijeme. Jedan manje, drugi više vremena. Tu i tamo ćete možda i na godišnjem odmoru morati pročitati pokoju studijsku knjigu. Vrijeme si možete planirati i na dnevnoj bazi, npr.: »Neću za školu dok djeca ne idu spavati.« … »Jedan dan u tjednu studiram po noći.« … »Ne propuštam nijedan nastup svoje djece.« … »Jedan dan u tjednu je namijenjen samo obitelji.«
   
   Morate znati kad vam je potreban odmor. Odvojite neko vrijeme samo za sebe.
   
   Potpora je nužna. Bez potpore obitelji, suradnika, roditelja i prijatelja nećete moći. Potražite ljude koji će vam biti podrška, koji će vas motivirati, podupirati u najtežim trenucima te vas prije svega razumjeti. Katkada ćete trebati pomoć u kućanskim poslovima – kuhanju, pospremanju, kupovanju i čuvanju djece. Vrijeme s djecom proživljavajte aktivno te budite svjesne koliko je to važno.
   
   Razmišljajte pozitivno i budite svjesne da možete. Ne sve odjednom, nego postupno. Tako je i kod svih ostalih stvari u životu.  Samo hrabro naprijed …
   
Ako mislite da bi online studij mogao biti prava stvar za vas, obratite se 
      našim stručnjacima
   . Rado će vam dati koji savjet u vezi studiranja, i same imaju iskustva u online studiju tako kao online studenti i kao majke.
   
   Zainteresirani da nas bolje upoznate? Posjetite 
      www.doba.hr
    ili 
      www.facebook.com/DOBAHrvatska
   . žena.hr 

Biti žena, majka, zaposlena i studentica

<para>Nažalost, vrlo je malo djece koja se tijekom svog odrastanja nisu susrela sa smrću. Bez obzira na to umru li druga djeca u obitelji, roditelji, bake i djedovi, učiteljice, prijatelji ili neke druge djetetu važne osobe, prvi poriv nam je zaštititi ga od boli najbolje što možemo.</para>
<para>Djeca doživljavaju gubitak na način različit od onog na koji to doživljavaju odrasli. Ovisnija su o svojoj neposrednoj okolini, pogotovo o odraslima koji o njima brinu zbog čega je za njih gubitak vrlo često povezan s intenzivnim osjećajima nesigurnosti i bespomoćnosti. Dijete koje tuguje treba svoju obitelj kao najvažniju podršku jer tugovanje je intimni proces i ono se najprirodnije odvija u obitelji. Djetetu treba što prije reći informacije i objašnjenja o smrti bliske osobe, prikladne njegovoj dobi. Pokazalo se da su najbolja jasna i izravna objašnjenja, bez apstraktnih pojmova te ona koja smanjuju mogućnost stvaranja fantazije zbog nedostatka informacija. Ujedno, dijete trebaju informirati i s njim razgovarati emocionalno najbliže osobe. Ne govorite djetetu da je premalo, da neće razumjeti i u komunikaciji s tugujućim djetetom ne treba samo govoriti. Slušajte, gledajte dijete, otvorite srce.
</para>
<heading4>
 Kako reći djetetu tužnu vijest?
</heading4>
<para>
"Moram ti reći nešto jako tužno. Jučer se dogodila nesreća i … je poginuo." Znaš da je baka bila jako, jako bolesna. Dugo se liječila, ali bila je jako bolesna i nisu joj pomogli lijekovi. Moram ti reći nešto tužno – umrla je."</para>
<para>
 Nikako ne govorite:  "Tata je zauvijek zaspao." (Djeca se mogu bojati usnivanja nakon toga.)  "Baka se razboljela i umrla." (Većina djece je često bolesna. Bolje je reći: "Baka je bila jako, jako bolesna, više nego što smo mi ikada bili." ) "Ljudi koju umru idu na dugo putovanje." (I djeca i roditelji idu na putovanja često.)  "Bog je uzeo tvog djeda." (Dijete može misliti da Bog može uzeti vrlo brzo i njega i da nije sigurno. Ako želite podijeliti s djetetom vjerske osjećaje radije recite: "Bog će se brinuti za njega").  "Otišao je u bolnicu i umro." (Dijete može misliti da je odlazak u bolnicu uzrok smrti.)
</para>
<heading4>
 Što reći djetetu koje plače i jako je tužno?
</heading4>
<para>
"Znam koliko ti je teško, u redu je da plačeš?  I ja sam tužna.  Dopusti mi da te držim.  Znam da ti je teško, kao i svima nama. S tobom sam."</para>
<para>
 Nikako ne govorite:  "Nemoj plakati, nemoj biti tužna." (Na ovaj način djetetu ne priznajemo njegove osjećaje ili mu govorimo da su neprikladni.)  "Nemoj plakati, tata bi htio da si hrabar." (Ne dopuštamo pokazivanje osjećaja i potičemo osjećaj krivnje kod djeteta radi njegovih osjećaja.)  "Već je prošlo nekoliko dana, mislila sam da više nisi tako tužan." (Požurujemo dijete u procesu tugovanja.)
</para>
<heading4>
 Što kad odrasla osoba pokazuje snažnu tugu i plače?
</heading4>
<para>
"Sad sam jako, jako tužna. Bit ću dobro. Osjećam se bolje nego prije, ali još uvijek ima trenutaka kad sam jako tužan. Žao mi je ako se plašiš kad me vidiš uznemirenu. Bit ću bolje, ali sam sad tužna."</para>
<para>
 Nikako ne govorite:  "Nije ništa, odrasli ne bi smjeli plakati." (Dijete zna da ste i vi tužni, zna kad ne govorite istinu.)  "Za mene je život gotov." (Ovakve konačne rečenice izazivaju strah kod djeteta. Pokazujte emocije, ali i pozitivna očekivanja).
</para>
<heading4>
 Što ako Vas dijete pita hoćete li i Vi umrijeti?
</heading4>
<para>
"Ja sam dobro i s tobom sam. Nadam se da ćemo ti i ja dugo, dugo živjeti.  Većina ljudi dugo živi i ostare zajedno. Nadam se da ću i ja ostarjeti i dugo živjeti, nadam se da ćeš i ti?  Čini se da si se preplašila kad si vidjela da sam prehlađena. Bit ću dobro. Većina bolesti nije opasna, bit ću dobro za nekoliko dana."  Nikako ne govorite:  "Ja neću nikada umrijeti." (Ne dajte djetetu ovakva obećanja, dijete zna da to nije istina.)
</para>
<heading4>
 Što reći ako djeca osjećaju krivnju?
</heading4>
<para>
"Znam što misliš. Mnogi se osjećaju krivima kad im netko umre. Zbog čega se ti osjećaš krivom?  Zašto misliš da je to što si učinio tako loše? Misliš li da ti ona ne bi nikad oprostila to što si učinio? Ili možda znaš da bi ti oprostila, a žao ti je što si to učinio? Sjećam se kad si tako nešto rekla meni. Iako mi nije bilo drago, i dalje sam te voljela.  Ponekad kad netko umre, djeca sebe optužuju. To nikad nije djetetova krivnja.  Čini se da se sjećaš samo onoga što si mu rekao i zbog čega ti je sad žao. Pokušaj se sjetiti koliko te je volio. Pokušaj se sjetiti i lijepih stvari koje ste radili. Ima ih puno, zar ne?  Ako ti je jako teško napiši joj pismo i reci koliko ti je žao. Ako želiš pročitaj ga glasno. Kad bi ga ona čula, siguran sam da bi razumjela i nasmiješila se."</para>
<para>
 Nikako ne govorite:  "Ne osjećaj se tako." (To ne pomaže, a može i štetiti jer djetetu poručujemo da se ne smije tako osjećati, da to “nije u redu”.)  "Nemoj biti tužan. Ljudi koji umru su sretni i na nebu." (Na ovaj način djetetu govorimo da su njegovi osjećaji potpuno neprikladni.)  "Nema razloga da se osjećaš krivom. " (Pokušajte razumjeti prirodu krivnje. Objasnite djetetu da je normalno da se ponekad tako osjeća, ali to ne znači da je odgovorno za smrt. Ljubav će prevladati krivnju.)  "Toliko je vremena prošlo otkako je umro, ne mogu razumjeti da se još osjećaš krivim." ( Time pokazujemo neprihvaćanje djeteta i požurujemo ga u procesu tugovanja.)  " Možda si sad naučio lekciju, i drugi put ćeš paziti što govoriš." (Izazvati još veći osjećaj krivnje je okrutno.)
</para>
<heading2>
 Način reagiranja na gubitak kod djece različite dobi
</heading2>
<para>
U komunikaciji s djecom odrasli uvijek trebaju težiti iskrenosti, ali vodeći računa o djetetovoj dobi, njegovom razumijevanju i razini logičkog rezoniranja tj. na jeziku primjerenom njegovoj dobi i razvoju. Djeca do tri godine starosti ne mogu razumjeti pojam smrti jer im emocionalne i kognitivne sposobnosti nisu dovoljno razvijene da bi shvatili gubitak pa smrt doživljavaju kao spavanje ili napuštanje. Nerijetko stoga traže umrlu osobu i pitaju kada će se vratiti. U ovoj dobi nemaju razvijen rječnik za imenovanje osjećaja, nemaju pojam o vremenu, a smrt i odsutnost za njih imaju isti učinak.
 Od treće do sedme godine djeca su intuitivno svjesna gubitka, iako ga još uvijek ne mogu razumjeti. Snažno reagiraju na smrt i vrlo je važno način na koji ćemo im objasniti situaciju. Ona ne razumiju da je smrt nepovratna i da smrću prestaju životne funkcije (“Možemo li pomoći djedu da ustane iz groba?, Je li djed gladan?”). Stoga nije opravdano smrt objasniti spavanjem ili odlaskom na put jer bi se kod djece mogao javiti strah u situaciji kada roditelj želi popodne odspavati ili kada odlazi na službeni put. U ovoj dobi djeca su sklona sebe doživljavati središtem svih događaja (takozvano magično mišljenje) pa mogu misliti da su neki njihovi postupci ili misli doveli do smrti voljene osobe. Budući da odrasle, a pogotovo roditelje, smatraju jakim i moćnim osobama, često imaju dojam da je pokojnik mogao utjecati na smrt i da je sam odlučio umrijeti. Stoga se može javiti i ljutnja na umrlu osobu jer misle da ih je namjerno ostavila. Ponekad se, zbog toga što se ne mogu nositi s osjećajima krivnje i bespomoćnosti, javlja i ljutnja na one koji su ostali živi. Često se javlja strah da će i ostali umrijeti i da će ostati „sami na svijetu“ pa pokazuju jaku vezanost za preostale odrasle osobe u svojoj okolini.</para>
<para>
 U razdoblju od sedme godine do adolescencije djeca shvate da je smrt trajna, nepovratna i neizbježna te da će i sami jednom umrijeti. Reagiraju pokazivanjem intenzivnih emocija tuge, tjeskobe, srdžbe, neprijateljstva kao i često povlačenjem od drugih jer ne razumiju što se zbiva, a ne usude se to pokazati. Mogu se javiti teškoće u školi i problemi s učenjem, gubitak samopoštovanja kao i poremećaji spavanja te razni drugi tjelesni simptomi (glavobolje, bolovi u trbuhu i slično).</para>
<para>Kako bismo mogli pružiti podršku djetetu, važno je poznavati njegove potrebe u procesu tugovanja. Neke od njih su temeljne i tek se njihovim zadovoljenjem može djetetu pomoći da zadovolji druge potrebe.
</para>
<heading2>
 Dijete treba:
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>sigurnost (zbrinutost) nakon gubitka bliske osobe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>jasne informacije o smrti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>strpljenje odraslih za izražavanje osjećaja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>osjećati se uključenim i sjećati se umrle osobe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nastavak uobičajenih aktivnosti primjerenim njegovoj dobi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ljude - bliske osobe koji će odgovarati na pitanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>saznanje da nije krivo za nečiju smrt</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>saznanje da su odrasli sve učinili te da ni oni ni umrli nisu mogli spriječiti smrt</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vremena da prihvati da je život sada drukčiji</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 
</para>
<heading2>
 Najčešće predrasude koje odrasli imaju vezano uz gubitak u dječjoj dobi:
</heading2>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Dijete nije svjesno gubitka/onoga što se događa.  Vrlo često, pogotovo ako dijete ne pokazuje za nas očekivane reakcije, odrasli smatraju da nije svjesno gubitka i onoga što se događa oko njega, međutim to nije točno. Dijete je možda premalo da bi moglo jasno verbalizirati svoje osjećaje ili se možda nalazi u okolini u kojoj se ne osjeća sigurnim pokazati kako mu je. Međutim, dijete je uvijek svjesno da se nešto događa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti.  Ovo je rečenica koju odrasli izgovaraju kako bi zapravo zaštitili sebe od razgovora s tugujućim djetetom. Dječja tuga je nešto izrazito teško odraslima, dovodi nas u kontakt sa vlastitom tugom i često u nama budi osjećaj bespomoćnosti. Važno je znati da je dijete koje je nekoga izgubilo tužno bez obzira na to razgovaramo li s njime ili ne. Ukoliko sa djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samoga s njegovom tugom (“sa slonom u sobi”). Ako razgovaramo s djetetom pružamo mu ruku kroz proces tugovanja, dajemo mu osjećaj sigurnosti i podrške.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Ako ne govori o tome ili ne plače, mora da ne osjeća gubitak.  Djeca, pogotovo manja, imaju poteškoća s verbaliziranjem osjećaja, međutim to ne znači da ne osjećaju. Osim toga različita djeca mogu različito reagirati u situacijama gubitka i stresa povezanog s njim. Iako najčešće pokazuju tugu, podjednako je moguće da dijete bude ljuto, agresivno ili da naprosto ne želi prihvatiti to što se dogodilo. Moguće je i da djetetu treba više vremena ili ne želi opteretiti odrasle koji tuguju pa se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima).  Pomislite kako bi vam bilo da netko do vas očekuje da zaboravite neki svoj težak gubitak – zvuči nemoguće, zar ne? Isto se tako osjeća dijete od kojeg očekujemo da zaboravi gubitak; to je naprosto nemoguće. Dijete se doduše može ponašati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo očekivanja odraslih oko sebe, ali to ne znači da je zaboravilo. To samo znači da je samo sa svojom tugom. Djeca, isto kao i odrasli imaju potrebu razgovarati i prisjećati se umrle osobe i važno je da im to omogućimo. S druge strane, ako dijete ima potrebu nastaviti s nekim svakodnevnim aktivnostima i preokupacijama potrebno je to mu omogućiti i ne zamjerati mu misleći da mu “nije stalo.”</para>
 </listitem>
</orderedlist>

Kako s djetetom razgovarati o smrti bliske osobe? Svima nam se već od same pomisli na dijete koje tuguje “naježi koža” pa o tome najradije ne bismo ni razmišljali. Nažalost, vrlo je malo djece koja se tijekom svog odrastanja nisu susrela sa smrću. Bez obzira na to umru li druga djeca u obitelji, roditelji, bake i djedovi, učiteljice, prijatelji ili neke druge djetetu važne osobe, prvi poriv nam je zaštititi ga od boli najbolje što možemo.
Djeca doživljavaju gubitak na način različit od onog na koji to doživljavaju odrasli. Ovisnija su o svojoj neposrednoj okolini, pogotovo o odraslima koji o njima brinu zbog čega je za njih gubitak vrlo često povezan s intenzivnim osjećajima nesigurnosti i bespomoćnosti. Dijete koje tuguje treba svoju obitelj kao najvažniju podršku jer tugovanje je intimni proces i ono se najprirodnije odvija u obitelji. Djetetu treba što prije reći informacije i objašnjenja o smrti bliske osobe, prikladne njegovoj dobi. Pokazalo se da su najbolja jasna i izravna objašnjenja, bez apstraktnih pojmova te ona koja smanjuju mogućnost stvaranja fantazije zbog nedostatka informacija. Ujedno, dijete trebaju informirati i s njim razgovarati emocionalno najbliže osobe. Ne govorite djetetu da je premalo, da neće razumjeti i u komunikaciji s tugujućim djetetom ne treba samo govoriti. Slušajte, gledajte dijete, otvorite srce.


   Kako reći djetetu tužnu vijest?


"Moram ti reći nešto jako tužno. Jučer se dogodila nesreća i … je poginuo." Znaš da je baka bila jako, jako bolesna. Dugo se liječila, ali bila je jako bolesna i nisu joj pomogli lijekovi. Moram ti reći nešto tužno – umrla je."

   Nikako ne govorite:  "Tata je zauvijek zaspao." (Djeca se mogu bojati usnivanja nakon toga.)  "Baka se razboljela i umrla." (Većina djece je često bolesna. Bolje je reći: "Baka je bila jako, jako bolesna, više nego što smo mi ikada bili." )  "Ljudi koju umru idu na dugo putovanje." (I djeca i roditelji idu na putovanja često.)  "Bog je uzeo tvog djeda." (Dijete može misliti da Bog može uzeti vrlo brzo i njega i da nije sigurno. Ako želite podijeliti s djetetom vjerske osjećaje radije recite: "Bog će se brinuti za njega").  "Otišao je u bolnicu i umro." (Dijete može misliti da je odlazak u bolnicu uzrok smrti.)


   Što reći djetetu koje plače i jako je tužno?


"Znam koliko ti je teško, u redu je da plačeš?  I ja sam tužna.  Dopusti mi da te držim.  Znam da ti je teško, kao i svima nama. S tobom sam."

   Nikako ne govorite:  "Nemoj plakati, nemoj biti tužna." (Na ovaj način djetetu ne priznajemo njegove osjećaje ili mu govorimo da su neprikladni.)  "Nemoj plakati, tata bi htio da si hrabar." (Ne dopuštamo pokazivanje osjećaja i potičemo osjećaj krivnje kod djeteta radi njegovih osjećaja.)  "Već je prošlo nekoliko dana, mislila sam da više nisi tako tužan." (Požurujemo dijete u procesu tugovanja.)


   Što kad odrasla osoba pokazuje snažnu tugu i plače?


"Sad sam jako, jako tužna. Bit ću dobro. Osjećam se bolje nego prije, ali još uvijek ima trenutaka kad sam jako tužan. Žao mi je ako se plašiš kad me vidiš uznemirenu. Bit ću bolje, ali sam sad tužna."

   Nikako ne govorite:  "Nije ništa, odrasli ne bi smjeli plakati." (Dijete zna da ste i vi tužni, zna kad ne govorite istinu.)  "Za mene je život gotov." (Ovakve konačne rečenice izazivaju strah kod djeteta. Pokazujte emocije, ali i pozitivna očekivanja).


   Što ako Vas dijete pita hoćete li i Vi umrijeti?


"Ja sam dobro i s tobom sam. Nadam se da ćemo ti i ja dugo, dugo živjeti.  Većina ljudi dugo živi i ostare zajedno. Nadam se da ću i ja ostarjeti i dugo živjeti, nadam se da ćeš i ti?  Čini se da si se preplašila kad si vidjela da sam prehlađena. Bit ću dobro. Većina bolesti nije opasna, bit ću dobro za nekoliko dana."  Nikako ne govorite:  "Ja neću nikada umrijeti." (Ne dajte djetetu ovakva obećanja, dijete zna da to nije istina.)


   Što reći ako djeca osjećaju krivnju?


"Znam što misliš. Mnogi se osjećaju krivima kad im netko umre. Zbog čega se ti osjećaš krivom?  Zašto misliš da je to što si učinio tako loše? Misliš li da ti ona ne bi nikad oprostila to što si učinio? Ili možda znaš da bi ti oprostila, a žao ti je što si to učinio? Sjećam se kad si tako nešto rekla meni. Iako mi nije bilo drago, i dalje sam te voljela.  Ponekad kad netko umre, djeca sebe optužuju. To nikad nije djetetova krivnja.  Čini se da se sjećaš samo onoga što si mu rekao i zbog čega ti je sad žao. Pokušaj se sjetiti koliko te je volio. Pokušaj se sjetiti i lijepih stvari koje ste radili. Ima ih puno, zar ne?  Ako ti je jako teško napiši joj pismo i reci koliko ti je žao. Ako želiš pročitaj ga glasno. Kad bi ga ona čula, siguran sam da bi razumjela i nasmiješila se."

   Nikako ne govorite:  "Ne osjećaj se tako." (To ne pomaže, a može i štetiti jer djetetu poručujemo da se ne smije tako osjećati, da to “nije u redu”.)  "Nemoj biti tužan. Ljudi koji umru su sretni i na nebu." (Na ovaj način djetetu govorimo da su njegovi osjećaji potpuno neprikladni.)  "Nema razloga da se osjećaš krivom. " (Pokušajte razumjeti prirodu krivnje. Objasnite djetetu da je normalno da se ponekad tako osjeća, ali to ne znači da je odgovorno za smrt. Ljubav će prevladati krivnju.)  "Toliko je vremena prošlo otkako je umro, ne mogu razumjeti da se još osjećaš krivim." ( Time pokazujemo neprihvaćanje djeteta i požurujemo ga u procesu tugovanja.)  " Možda si sad naučio lekciju, i drugi put ćeš paziti što govoriš." (Izazvati još veći osjećaj krivnje je okrutno.)


   Način reagiranja na gubitak kod djece različite dobi


U komunikaciji s djecom odrasli uvijek trebaju težiti iskrenosti, ali vodeći računa o djetetovoj dobi, njegovom razumijevanju i razini logičkog rezoniranja tj. na jeziku primjerenom njegovoj dobi i razvoju. Djeca do tri godine starosti ne mogu razumjeti pojam smrti jer im emocionalne i kognitivne sposobnosti nisu dovoljno razvijene da bi shvatili gubitak pa smrt doživljavaju kao spavanje ili napuštanje. Nerijetko stoga traže umrlu osobu i pitaju kada će se vratiti. U ovoj dobi nemaju razvijen rječnik za imenovanje osjećaja, nemaju pojam o vremenu, a smrt i odsutnost za njih imaju isti učinak.
   Od treće do sedme godine djeca su intuitivno svjesna gubitka, iako ga još uvijek ne mogu razumjeti. Snažno reagiraju na smrt i vrlo je važno način na koji ćemo im objasniti situaciju. Ona ne razumiju da je smrt nepovratna i da smrću prestaju životne funkcije (“Možemo li pomoći djedu da ustane iz groba?, Je li djed gladan?”). Stoga nije opravdano smrt objasniti spavanjem ili odlaskom na put jer bi se kod djece mogao javiti strah u situaciji kada roditelj želi popodne odspavati ili kada odlazi na službeni put. U ovoj dobi djeca su sklona sebe doživljavati središtem svih događaja (takozvano magično mišljenje) pa mogu misliti da su neki njihovi postupci ili misli doveli do smrti voljene osobe. Budući da odrasle, a pogotovo roditelje, smatraju jakim i moćnim osobama, često imaju dojam da je pokojnik mogao utjecati na smrt i da je sam odlučio umrijeti. Stoga se može javiti i ljutnja na umrlu osobu jer misle da ih je namjerno ostavila. Ponekad se, zbog toga što se ne mogu nositi s osjećajima krivnje i bespomoćnosti, javlja i ljutnja na one koji su ostali živi. Često se javlja strah da će i ostali umrijeti i da će ostati „sami na svijetu“ pa pokazuju jaku vezanost za preostale odrasle osobe u svojoj okolini.

   U razdoblju od sedme godine do adolescencije djeca shvate da je smrt trajna, nepovratna i neizbježna te da će i sami jednom umrijeti. Reagiraju pokazivanjem intenzivnih emocija tuge, tjeskobe, srdžbe, neprijateljstva kao i često povlačenjem od drugih jer ne razumiju što se zbiva, a ne usude se to pokazati. Mogu se javiti teškoće u školi i problemi s učenjem, gubitak samopoštovanja kao i poremećaji spavanja te razni drugi tjelesni simptomi (glavobolje, bolovi u trbuhu i slično).
Kako bismo mogli pružiti podršku djetetu, važno je poznavati njegove potrebe u procesu tugovanja. Neke od njih su temeljne i tek se njihovim zadovoljenjem može djetetu pomoći da zadovolji druge potrebe.


   Dijete treba:


   
      sigurnost (zbrinutost) nakon gubitka bliske osobe
   
   
      jasne informacije o smrti
   
   
      strpljenje odraslih za izražavanje osjećaja
   
   
      osjećati se uključenim i sjećati se umrle osobe
   
   
      nastavak uobičajenih aktivnosti primjerenim njegovoj dobi
   
   
      ljude - bliske osobe koji će odgovarati na pitanja
   
   
      saznanje da nije krivo za nečiju smrt
   
   
      saznanje da su odrasli sve učinili te da ni oni ni umrli nisu mogli spriječiti smrt
   
   
      vremena da prihvati da je život sada drukčiji
   


 


   Najčešće predrasude koje odrasli imaju vezano uz gubitak u dječjoj dobi:


   
      
         Dijete nije svjesno gubitka/onoga što se događa.  Vrlo često, pogotovo ako dijete ne pokazuje za nas očekivane reakcije, odrasli smatraju da nije svjesno gubitka i onoga što se događa oko njega, međutim to nije točno. Dijete je možda premalo da bi moglo jasno verbalizirati svoje osjećaje ili se možda nalazi u okolini u kojoj se ne osjeća sigurnim pokazati kako mu je. Međutim, dijete je uvijek svjesno da se nešto događa.
   
   
      
         Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti.  Ovo je rečenica koju odrasli izgovaraju kako bi zapravo zaštitili sebe od razgovora s tugujućim djetetom. Dječja tuga je nešto izrazito teško odraslima, dovodi nas u kontakt sa vlastitom tugom i često u nama budi osjećaj bespomoćnosti. Važno je znati da je dijete koje je nekoga izgubilo tužno bez obzira na to razgovaramo li s njime ili ne. Ukoliko sa djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samoga s njegovom tugom (“sa slonom u sobi”). Ako razgovaramo s djetetom pružamo mu ruku kroz proces tugovanja, dajemo mu osjećaj sigurnosti i podrške.
   
   
      
         Ako ne govori o tome ili ne plače, mora da ne osjeća gubitak.  Djeca, pogotovo manja, imaju poteškoća s verbaliziranjem osjećaja, međutim to ne znači da ne osjećaju. Osim toga različita djeca mogu različito reagirati u situacijama gubitka i stresa povezanog s njim. Iako najčešće pokazuju tugu, podjednako je moguće da dijete bude ljuto, agresivno ili da naprosto ne želi prihvatiti to što se dogodilo. Moguće je i da djetetu treba više vremena ili ne želi opteretiti odrasle koji tuguju pa se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
   
   
      
         Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima).  Pomislite kako bi vam bilo da netko do vas očekuje da zaboravite neki svoj težak gubitak – zvuči nemoguće, zar ne? Isto se tako osjeća dijete od kojeg očekujemo da zaboravi gubitak; to je naprosto nemoguće. Dijete se doduše može ponašati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo očekivanja odraslih oko sebe, ali to ne znači da je zaboravilo. To samo znači da je samo sa svojom tugom. Djeca, isto kao i odrasli imaju potrebu razgovarati i prisjećati se umrle osobe i važno je da im to omogućimo. S druge strane, ako dijete ima potrebu nastaviti s nekim svakodnevnim aktivnostima i preokupacijama potrebno je to mu omogućiti i ne zamjerati mu misleći da mu “nije stalo.”
   
 Petra Majetić 

tužno dijete

Kako s djetetom razgovarati o smrti bliske osobe?

<para>Međutim, kod <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/saznajte-kako-vas-vidi-vase-novorodence/">novorođenčeta</ulink> je na samom početku ovo osjetilo još uvijek minimalno razvijeno, te reagira uglavnom na svjetlost, a objekti i osobe oko njega su tek mrlje koje prepoznaje. No, to će se veoma brzo promijeniti, budući da se vid male djece svakodnevno i ubrzano razvija tijekom prve godine života, najvažnije će osjetilo proći kroz mnoge faze i promjene te doseći svoj puni potencijal.</para>
<para>
 Prvih mjesec dana – doživljavanje svijeta koji ga okružuje
</para>
<para>U prvih nekoliko tjedana, dijete će biti u mogućnosti prepoznati isključivo objekte koji se nalaze svega 20 centimetara ispred njega. Tu je od posebne važnosti majčino lice, koje će dijete često imati u vidnom polju, te se na njega naviknuti. Također neće biti u mogućnosti zadržati pogled na jednom objektu duže od nekoliko sekundi. Osim toga, svijet koji ga okružuje će biti isključivo crno – bijel, s nijansama sive boje. Kako prolazi prvi mjesec života, tako će dijete počinjati raspoznavati sve više boja. Upravo zbog ovoga, mala djeca često vole gledati u objekte kontrastnih boja, kao i geometrijske oblike bez previše detalja. Stručnjaci kažu da bi upravo zato bilo poželjno djetetovu sobu obojati u neke od primarnih boja (za razliku od, primjerice, pastelnih, koje neće imati mogućnost raspoznati). Isto vrijedi i za djetetove igračke za koje bi bilo dobro da sadrže kontrastne boje.</para>
<para>U drugom tjednu života, vaš mališan će već biti u mogućnosti raspoznavati lica ljudi koji ga okružuju, što ćete zasigurno primijetiti u trenucima igre s njim – dijete često na lice majke već sada može reagirati dužim pogledom kao i osmjehivanjem. Unatoč tome, vidno polje još uvijek ostaje na spomenutih dvadesetak centimetara. Treći tjedan života sa sobom će donijeti i mogućnost zadržavanja pogleda na određeni objekt dulje od desetak sekundi.</para>
<para>Prvi mjesec života završava pomicanjem glave u lijevu i desnu stranu, te doživljavanjem objekata koji se ne nalaze nužno ispred djetetova lica. Za ovo je razdoblje karakteristično to što dijete još uvijek ne može pokretati samo oči, već mora okrenuti cijelu glavu kako bi uočio objekt koji se nalazi pokraj njega. Oči također još nisu toliko osjetljive na svjetlosne podražaje, te se često može vidjeti kako dijete gleda u izvor svjetlosti bez skretanja pogleda već nakon nekoliko sekundi.</para>
<para>
 Ulazak u drugi mjesec života – novi pogled na svijet
</para>
<para>Već u drugom mjesecu života vidljiv je značajan napredak. Za početak, dijete je sposobno pokretati samo oči, bez potrebe za pomicanjem cijele glave. Za razliku od prvog mjeseca, vidljivo je da vaš mališan sada raspoznaje više različitih lica (ne isključivo majčino). Javlja se i osjetljivost očiju na svjetlost, kao i proučavanje vlastitih ručica i stopala. Kontakt očima s djetetom sada je moguće zadržati mnogo dulje, a njegovu pažnju okupira i najmanji pomak u njegovoj blizini. Glavicu više ne okreće isključivo ustranu, te počinje i njeno vertikalno pomicanje.</para>
<para>
 Prvih šest mjeseci - intenzivno proučavanje svijeta oko sebe
</para>
<para>Polako dolazi vrijeme proučavanja objekata koje dijete samo može uzeti u ručice. Pokreti glave su također sve češći, te je vidljivo kako dijete pokušava „upiti“ svijet oko sebe što je više moguće. Prepoznavanje osnovnih boja je formirano, te kreće raspoznavanje nijansi. Vidno polje je i mnogo dublje – dijete može pažnju usmjeriti n objekt koji se nalazi na drugom kraju prostorije. U ovom periodu života mališanu su posebno zanimljivi pokreti, te će uživati u igračkama koje se kreću. Također se javlja i interes za fotografijama na kojima može prepoznati lica, a posebno će zanimljiv biti i vlastiti odraz u ogledalu. Budući da dijete u ovom periodu većinu stvari voli uzeti u ruke, pobrinite se da mu igračke uvijek budu u blizini kako bi ih moglo dohvatiti i proučavati.</para>
<para>
 Prva godina života – obraćanje pažnje na detalje
</para>
<para>Vaš mališan već je napunio godinu dana – uz velike fizičke promjene koje se ubrzano događaju, tu je i potpuno novi vizualni doživljaj svijeta koji ga okružuje. Možda najveći pomak je u tome što dijete sada ima mogućnost vizualizirati i djelomično skrivene predmete – primjerice ako vidi samo glavu svog omiljenog medvjedića iza nekog objekta, zaključiti će da se tamo nalazi cijela njegova igračka. Također će obraćati pažnju i na veoma malene predmete, koje prije nije bilo u mogućnosti prepoznati. Visok stupanj razvijenosti vida omogućiti će mu i snalaženje u vlastitom domu, što je odličan početak za igranje mnogih zabavnih igara kao što je igra skrivača.</para>
<para>I zapamtite, svako dijete će različitim tempom razvijati vid, te nije nužno da do svojih „otkrića“ dolazi točno zacrtanim rasporedom. No, do prve godine života svakako će početi doživljavati svijet oko sebe na jedan potpuno nov, drugačiji način.</para>

Razvoj djetetovog vida u prvoj godini života U trenutku dolaska na svijet, dijete ga počinje vizualno doživljavati. Međutim, kod novorođenčeta je na samom početku ovo osjetilo još uvijek minimalno razvijeno, te reagira uglavnom na svjetlost, a objekti i osobe oko njega su tek mrlje koje prepoznaje. No, to će se veoma brzo promijeniti, budući da se vid male djece svakodnevno i ubrzano razvija tijekom prve godine života, najvažnije će osjetilo proći kroz mnoge faze i promjene te doseći svoj puni potencijal.

   Prvih mjesec dana – doživljavanje svijeta koji ga okružuje

U prvih nekoliko tjedana, dijete će biti u mogućnosti prepoznati isključivo objekte koji se nalaze svega 20 centimetara ispred njega. Tu je od posebne važnosti majčino lice, koje će dijete često imati u vidnom polju, te se na njega naviknuti. Također neće biti u mogućnosti zadržati pogled na jednom objektu duže od nekoliko sekundi. Osim toga, svijet koji ga okružuje će biti isključivo crno – bijel, s nijansama sive boje. Kako prolazi prvi mjesec života, tako će dijete počinjati raspoznavati sve više boja. Upravo zbog ovoga, mala djeca često vole gledati u objekte kontrastnih boja, kao i geometrijske oblike bez previše detalja. Stručnjaci kažu da bi upravo zato bilo poželjno djetetovu sobu obojati u neke od primarnih boja (za razliku od, primjerice, pastelnih, koje neće imati mogućnost raspoznati). Isto vrijedi i za djetetove igračke za koje bi bilo dobro da sadrže kontrastne boje.
U drugom tjednu života, vaš mališan će već biti u mogućnosti raspoznavati lica ljudi koji ga okružuju, što ćete zasigurno primijetiti u trenucima igre s njim – dijete često na lice majke već sada može reagirati dužim pogledom kao i osmjehivanjem. Unatoč tome, vidno polje još uvijek ostaje na spomenutih dvadesetak centimetara. Treći tjedan života sa sobom će donijeti i mogućnost zadržavanja pogleda na određeni objekt dulje od desetak sekundi.
Prvi mjesec života završava pomicanjem glave u lijevu i desnu stranu, te doživljavanjem objekata koji se ne nalaze nužno ispred djetetova lica. Za ovo je razdoblje karakteristično to što dijete još uvijek ne može pokretati samo oči, već mora okrenuti cijelu glavu kako bi uočio objekt koji se nalazi pokraj njega. Oči također još nisu toliko osjetljive na svjetlosne podražaje, te se često može vidjeti kako dijete gleda u izvor svjetlosti bez skretanja pogleda već nakon nekoliko sekundi.

   Ulazak u drugi mjesec života – novi pogled na svijet

Već u drugom mjesecu života vidljiv je značajan napredak. Za početak, dijete je sposobno pokretati samo oči, bez potrebe za pomicanjem cijele glave. Za razliku od prvog mjeseca, vidljivo je da vaš mališan sada raspoznaje više različitih lica (ne isključivo majčino). Javlja se i osjetljivost očiju na svjetlost, kao i proučavanje vlastitih ručica i stopala. Kontakt očima s djetetom sada je moguće zadržati mnogo dulje, a njegovu pažnju okupira i najmanji pomak u njegovoj blizini. Glavicu više ne okreće isključivo ustranu, te počinje i njeno vertikalno pomicanje.

   Prvih šest mjeseci -  intenzivno proučavanje svijeta oko sebe

Polako dolazi vrijeme proučavanja objekata koje dijete samo može uzeti u ručice. Pokreti glave su također sve češći, te je vidljivo kako dijete pokušava „upiti“ svijet oko sebe što je više moguće. Prepoznavanje osnovnih boja je formirano, te kreće raspoznavanje nijansi. Vidno polje je i mnogo dublje – dijete može pažnju usmjeriti n objekt koji se nalazi na drugom kraju prostorije. U ovom periodu života mališanu su posebno zanimljivi pokreti, te će uživati u igračkama koje se kreću. Također se javlja i interes za fotografijama na kojima može prepoznati lica, a posebno će zanimljiv biti i vlastiti odraz u ogledalu. Budući da dijete u ovom periodu većinu stvari voli uzeti u ruke, pobrinite se da mu igračke uvijek budu u blizini kako bi ih moglo dohvatiti i proučavati.

   Prva godina života – obraćanje pažnje na detalje

Vaš mališan već je napunio godinu dana – uz velike fizičke promjene koje se ubrzano događaju, tu je i potpuno novi vizualni doživljaj svijeta koji ga okružuje. Možda najveći pomak je u tome što dijete sada ima mogućnost vizualizirati i djelomično skrivene predmete – primjerice ako vidi samo glavu svog omiljenog medvjedića iza nekog objekta, zaključiti će da se tamo nalazi cijela njegova igračka. Također će obraćati pažnju i na veoma malene predmete, koje prije nije bilo u mogućnosti prepoznati. Visok stupanj razvijenosti vida omogućiti će mu i snalaženje u vlastitom domu, što je odličan početak za igranje mnogih zabavnih igara kao što je igra skrivača.
I zapamtite, svako dijete će različitim tempom razvijati vid, te nije nužno da do svojih „otkrića“ dolazi točno zacrtanim rasporedom. No, do prve godine života svakako će početi doživljavati svijet oko sebe na jedan potpuno nov, drugačiji način. Nataša Vuk 

baby-933559_960_720

Razvoj djetetovog vida u prvoj godini života

<para> obliku blaže nezrelosti, dok je u težim slučajevima riječ o displaziji kukova.</para>
<para>
 Displazija kukova kod djece zdravstveni je problem s kojim se pojedina djeca rode ili se javlja u tijeku prve godine života bebe. Nakon rođenja, bebina bedrena kost još nije dovoljno okoštala, dok čašica koja je treba prihvatiti u nekim slučajevima, također nije dovoljno oblikovana. Kad zglobna čašica kuka nije dovoljno razvijena može uzrokovati iščašenje, a taj se poremećaj naziva displazija kukova. Problem se može javiti na jednom ili na oba kuka. Displazija se javlja kod oko 5 - 20 % novorođene djece.</para>
<para>Kod normalno razvijenih kukova novorođenčeta, bedrena kost pravilno "sjedne" u čašicu zdjelice i u pravilnom je položaju za držanje mišića, tetiva i ligamenata. No, kad je riječ o nedovoljnom razvijenom kuku odnosno displaziji kuka, čašica kuka nije dovoljno razvijena ili je preplitka ili je čak i tkivo oko čašice prelabavo. U blažim slučajevima, ligamenti i ostala meka tkiva su labavi, pa bedrena kost ima previše prostora za kretanje unutar čašice kuka. Dok u težim slučajevima, čašica ligamenta više je nalik na tanjur, nego na duboku čašu, a kao rezultat bedrena kost može u potpunosti ispasti iz čašice, što može dovesti i do iščašenja kuka.</para>
<heading2>
Ultrazvuk kukova</heading2>
<para>Displaziju kukova ili pak samo nezrelost kod beba važno je uočiti na vrijeme i stoga je od iznimne važnosti obaviti pregled kukova novorođenčeta u ranoj dobi, najkasnije do 3 mjeseca starosti, kako bi se po potrebi, na vrijeme krenulo s terapijom. U slučaju ne liječenja, može doći do trajnih problema s kukovima. Na ultrazvuku kukova utvrđuje se njihova "zrelost". Kukovi se kao i ostatak tijela, razvijaju tijekom trudnoće i života bebe u maternici, a nastavljaju pokretima nogu bebe nakon rođenja. Svakim pokretom nogu, beba produbljuje čašicu kuka. Kod djece koja se rode s djelomično "zrelim" kukovima, oni pokretima nogu i laganim vježbanjem vrlo lako postaju "zrelijima" u prva 3 mjeseca života. Važno je znati da se kukovi razvijaju do 18. mjeseca života, pa se kod većine djece koja su rođena s "nezrelim" kukovima isprave vježbama ili jednostavno, s rastom, te nisu potrebni nikakvi veći zahvati.</para>
<para>
 Pregled kukova provodi se ultrazvučno, postavljanjem bebe u bočni položaj, prvo jednog, a zatim i drugog kukiča. Pregled nije bolan, osim što je za većinu bebu u tako maloj dobi neugodan zbog nepoznate okoline i samog načina izvedbe.</para>
<heading4>Zašto dolazi do problema s razvojem kukova i/ili displazije kukova?</heading4>
<para>
Pravi razlozi nisu zašto dolazi do kašnjenja u razvoju odnosno "nezrelih" kukova nisu u potpunosti poznati, no smatra se kako utjecaj ima:</para>
<para>- genetika, slični problemi s kukovima u obitelji</para>
<para>- to što je dijete prvorođeno</para>
<para>- to što je dijete ženskog spola</para>
<para>- <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/porodaj-bebe-polozaju-zadak/">rađanje u položaju na zadak</ulink> odnosno što se dijete nalazilo u položaju na zadak</para>
<heading4>
Liječenje</heading4>
<para>
Kao što je već spomenuto kod laganijih oblika nezrelih kukova, osim vježbica i prirodnog razvoja djeteta, veće intervencije nisu potrebne. Ako je riječ o težem obliku, odnosno displaziji kukova, bebama se preporučuje nošenje remenčića odnosno tzv. Pavlikova aparatića. Brojni roditelji se preplaše na samu pomisao nošenja spomenutog remenja, no za strahom zaista nema potrebe. Remenčići se nose kako bi se djetetu kasnije omogućio kasniji normalan razvoj i kretanje i za bebu nisu bolni niti joj stvaraju neugodu. Uloga Pavlikovih remenčića je držati bebine noge u raširenom položaju kako bi glava bedrene kosti jednostavnije "sjela" na svoje mjesto, odnosno u čašicu kuka. Već nakon nekoliko mjeseci njihova nošenja, kod većine beba dolazi do poboljšanja i uglavnom nemaju nikakvih daljnjih problema s razvojem kukova.</para>
<para>
U Hrvatskoj se u pojedinim regijama, po izlasku iz rodilišta, još uvijek kao preventiva savjetuje široko povijanje. No, u zapadnim zemljama široko povijanje se već dugo u potpunosti ne prakticira jer se smatra nepotrebnim te ako se dijete rodilo s nezrelim kukovima u slabijem ili jačem obliku, ono će svakako kasnije zahtijevati liječenje. Ultrazvuk kukova svakako je poželjno obaviti po preporuci pedijatara do navršena 3 mjeseca djetetova života kako bi se stiglo na vrijeme reagirati u slučaju potrebe.</para>

Razvoj kukova kod beba "Nezreli" ili u potpunosti ne razvijeni kukovi javljaju se kod manjeg broja djece, ali nisu ni potpuna nepoznanica u svakodnevici novih roditelja. Uglavnom je riječ o tzv.  obliku blaže nezrelosti, dok je u težim slučajevima riječ o displaziji kukova.

   Displazija kukova kod djece zdravstveni je problem s kojim se pojedina djeca rode ili se javlja u tijeku prve godine života bebe. Nakon rođenja, bebina bedrena kost još nije dovoljno okoštala, dok čašica koja je treba prihvatiti u nekim slučajevima, također nije dovoljno oblikovana. Kad zglobna čašica kuka nije dovoljno razvijena može uzrokovati iščašenje, a taj se poremećaj naziva displazija kukova. Problem se može javiti na jednom ili na oba kuka. Displazija se javlja kod oko 5 - 20 % novorođene djece.
Kod normalno razvijenih kukova novorođenčeta, bedrena kost pravilno "sjedne" u čašicu zdjelice i u pravilnom je položaju za držanje mišića, tetiva i ligamenata. No, kad je riječ o nedovoljnom razvijenom kuku odnosno displaziji kuka, čašica kuka nije dovoljno razvijena ili je preplitka ili je čak i tkivo oko čašice prelabavo. U blažim slučajevima, ligamenti i ostala meka tkiva su labavi, pa bedrena kost ima previše prostora za kretanje unutar čašice kuka. Dok u težim slučajevima, čašica ligamenta više je nalik na tanjur, nego na duboku čašu, a kao rezultat bedrena kost može u potpunosti ispasti iz čašice, što može dovesti i do iščašenja kuka.

Ultrazvuk kukova
Displaziju kukova ili pak samo nezrelost kod beba važno je uočiti na vrijeme i stoga je od iznimne važnosti obaviti pregled kukova novorođenčeta u ranoj dobi, najkasnije do 3 mjeseca starosti, kako bi se po potrebi, na vrijeme krenulo s terapijom. U slučaju ne liječenja, može doći do trajnih problema s kukovima. Na ultrazvuku kukova utvrđuje se njihova "zrelost". Kukovi se kao i ostatak tijela, razvijaju tijekom trudnoće i života bebe u maternici, a nastavljaju pokretima nogu bebe nakon rođenja. Svakim pokretom nogu, beba produbljuje čašicu kuka. Kod djece koja se rode s djelomično "zrelim" kukovima, oni pokretima nogu i laganim vježbanjem vrlo lako postaju "zrelijima" u prva 3 mjeseca života. Važno je znati da se kukovi razvijaju do 18. mjeseca života, pa se kod većine djece koja su rođena s "nezrelim" kukovima isprave vježbama ili jednostavno, s rastom, te nisu potrebni nikakvi veći zahvati.

   Pregled kukova provodi se ultrazvučno, postavljanjem bebe u bočni položaj, prvo jednog, a zatim i drugog kukiča. Pregled nije bolan, osim što je za većinu bebu u tako maloj dobi neugodan zbog nepoznate okoline i samog načina izvedbe.
Zašto dolazi do problema s razvojem kukova i/ili displazije kukova?

Pravi razlozi nisu zašto dolazi do kašnjenja u razvoju odnosno "nezrelih" kukova nisu u potpunosti poznati, no smatra se kako utjecaj ima:
- genetika, slični problemi s kukovima u obitelji
- to što je dijete prvorođeno
- to što je dijete ženskog spola
- rađanje u položaju na zadak odnosno što se dijete nalazilo u položaju na zadak

Liječenje

Kao što je već spomenuto kod laganijih oblika nezrelih kukova, osim vježbica i prirodnog razvoja djeteta, veće intervencije nisu potrebne. Ako je riječ o težem obliku, odnosno displaziji kukova, bebama se preporučuje nošenje remenčića odnosno tzv. Pavlikova aparatića. Brojni roditelji se preplaše na samu pomisao nošenja spomenutog remenja, no za strahom zaista nema potrebe. Remenčići se nose kako bi se djetetu kasnije omogućio kasniji normalan razvoj i kretanje i za bebu nisu bolni niti joj stvaraju neugodu. Uloga Pavlikovih remenčića je držati bebine noge u raširenom položaju kako bi glava bedrene kosti jednostavnije "sjela" na svoje mjesto, odnosno u čašicu kuka. Već nakon nekoliko mjeseci njihova nošenja, kod većine beba dolazi do poboljšanja i uglavnom nemaju nikakvih daljnjih problema s razvojem kukova.

U Hrvatskoj se u pojedinim regijama, po izlasku iz rodilišta, još uvijek kao preventiva savjetuje široko povijanje. No, u zapadnim zemljama široko povijanje se već dugo u potpunosti ne prakticira jer se smatra nepotrebnim te ako se dijete rodilo s nezrelim kukovima u slabijem ili jačem obliku, ono će svakako kasnije zahtijevati liječenje. Ultrazvuk kukova svakako je poželjno obaviti po preporuci pedijatara do navršena 3 mjeseca djetetova života kako bi se stiglo na vrijeme reagirati u slučaju potrebe. Adrijana Bakoš 

razvoj kukova kod beba

Razvoj kukova kod beba

<para>Čim dijete u ranijoj životnoj dobi pokaže afinitete i talent za jedan sport, roditelji i okolina ga usmjeravaju u pravcu karijere koju bi jednog dana mogli imati ako se drže tog jednog sporta. Da, zaista nije tajna kako živimo u vremenu u kojem mnogi profesionalni sportaši diljem svijeta zarađuju nevjerojatne iznose upravo zahvaljujući svojem talentu ali i posvećenosti isključivo jednoj disciplini. No kad je o djeci riječ je li zaista poželjno da ih se od malih nogu potiče na bavljenje jednim sportom? Mnogi roditelji su svojem djetetu barem jednom rekli kako bavljenjem isključivo jednim sportom kroz duži period djetinjstva (a kasnije i života) zapravo pokazuju svoju odlučnost i posvećenost cilju, te se uče disciplini. Iako u tome ima i ponešto istine, stručnjaci upozoravaju kako ova opcija možda i nije najsretnije rješenje za vašeg mališana.</para>
<para>
 Koje su zamke bavljenja jednim sportom kroz dulji period života?
</para>
<para>Specijaliziranje za jednu vrstu sporta, češće može dovesti do težih ozljeda, ističu stručnjaci. Sportaši koji se duži period bave isključivo jednim sportom, logično, svakodnevno ponavljaju i isti niz pokreta. Stoga je isti skup mišića i zglobova konstantno pod opterećenjem, što može dovesti do njihovog slabljenja i time postaju podložniji mnogim ozljedama.</para>
<para>Još je jedna pojava prilično česta u svijetu sporta – osjećaj pritiska koji često dovodi do sloma i na kraju – odustajanja od bavljenja tim sportom. Ovo se često događa u tinejdžerskoj dobi, ako se dijete već godinama bavi isključivo jednom disciplinom. Djeca nakon nekog vremena jednostavno počinju osjećati pritisak (koji često znaju nametnuti i roditelji) kako bi uz svakodnevno treniranje isključivo jednog sporta, u njemu trebali i ostvariti zapažene rezultate. Kada do toga ipak ne dođe, jednostavno požele odustati od istog. Istraživanja su pokazala i kako takva djeca, nakon odustajanja, često ne nastavljaju s treniranjem bilo koje discipline, budući da su stvorili predodžbu kako svaki sport sa sobom nosi i veliku količinu stresa s kojim se više ne žele susresti.</para>
<para>
 Zašto dijete ne bi trebalo ograničavati isključivo na jednu disciplinu?
</para>
<para>Svaki sport sa sobom nosi i skupinu pravila, kao i razinu aktivnosti. Dok je, primjerice košarka fokusirana isključivo na brzinu i eksplozivnost, postoje i sportovi koji djeluju relaksirajuće (poput plivanja). Što je dijete više izloženo dijametralno suprotnim stilovima aktivnosti, to će više vještina usvojiti već u ranoj dobi. Neke od tih vještina poslužiti će mu i u svakodnevnom životu (naučiti će kako reagirati u različitim situacijama u kojima se nađe).</para>
<para>Veliku ulogu imaju i ekipni nasuprot sportovima u kojima dijete sudjeluje samo. U samostalnim sportovima naučiti će važnost oslanjanja na sebe i stečena znanja, kao i sigurnost u vlastite mogućnosti. Ekipni sportovi djetetu će pokazati kako je ponekad potrebno pametno raspodijeliti zaduženja unutar pojedine grupe, kako bi se lakše i brže došlo do cilja, a u toj grupi svi članovi trebaju biti ravnopravni. Usvajanje upravo ovih vještina često se pokazalo korisnim u kasnijem životu koji se tiče susretanja sa školskim sustavom, kao i poslovnog života.</para>
<para>Stoga, kada vaše dijete poželi eksperimentirati s više sportova i disciplina tijekom djetinjstva, to ne mora biti znak neodlučnosti ili nedostatka volje za nekim ciljem. U igri je jednostavno normalna djetetova znatiželja koju mu nikako ne biste smjeli uskraćivati – jer je vidljivo kako od toga može imati fizičke, ali i psihičke koristi u daljnjem životu.</para>

Zašto je poželjno trenirati više sportova tijekom djetinjstva? U vrijeme kada svijetom profesionalnog sporta dominiraju sportovi koje možemo nabrojati na prste jedne ruke, djecu se često od malih nogu usmjerava u tom pravcu. Čim dijete u ranijoj životnoj dobi pokaže afinitete i talent za jedan sport, roditelji i okolina ga usmjeravaju u pravcu karijere koju bi jednog dana mogli imati ako se drže tog jednog sporta. Da, zaista nije tajna kako živimo u vremenu u kojem mnogi profesionalni sportaši diljem svijeta zarađuju nevjerojatne iznose upravo zahvaljujući svojem talentu ali i posvećenosti isključivo jednoj disciplini. No kad je o djeci riječ je li zaista poželjno da ih se od malih nogu potiče na bavljenje jednim sportom? Mnogi roditelji su svojem djetetu barem jednom rekli kako bavljenjem isključivo jednim sportom kroz duži period djetinjstva (a kasnije i života) zapravo pokazuju svoju odlučnost i posvećenost cilju, te se uče disciplini. Iako u tome ima i ponešto istine, stručnjaci upozoravaju kako ova opcija možda i nije najsretnije rješenje za vašeg mališana.

   Koje su zamke bavljenja jednim sportom kroz dulji period života?

Specijaliziranje za jednu vrstu sporta, češće može dovesti do težih ozljeda, ističu stručnjaci. Sportaši koji se duži period bave isključivo jednim sportom, logično, svakodnevno ponavljaju i isti niz pokreta. Stoga je isti skup mišića i zglobova konstantno pod opterećenjem, što može dovesti do njihovog slabljenja i time postaju podložniji mnogim ozljedama.
Još je jedna pojava prilično česta u svijetu sporta – osjećaj pritiska koji često dovodi do sloma i na kraju – odustajanja od bavljenja tim sportom. Ovo se često događa u tinejdžerskoj dobi, ako se dijete već godinama bavi isključivo jednom disciplinom. Djeca nakon nekog vremena jednostavno počinju osjećati pritisak (koji često znaju nametnuti i roditelji) kako bi uz svakodnevno treniranje isključivo jednog sporta, u njemu trebali i ostvariti zapažene rezultate. Kada do toga ipak ne dođe, jednostavno požele odustati od istog. Istraživanja su pokazala i kako takva djeca, nakon odustajanja, često ne nastavljaju s treniranjem bilo koje discipline, budući da su stvorili predodžbu kako svaki sport sa sobom nosi i veliku količinu stresa s kojim se više ne žele susresti.

   Zašto dijete ne bi trebalo ograničavati isključivo na jednu disciplinu?

Svaki sport sa sobom nosi i skupinu pravila, kao i razinu aktivnosti. Dok je, primjerice košarka fokusirana isključivo na brzinu i eksplozivnost, postoje i sportovi koji djeluju relaksirajuće (poput plivanja). Što je dijete više izloženo dijametralno suprotnim stilovima aktivnosti, to će više vještina usvojiti već u ranoj dobi. Neke od tih vještina poslužiti će mu i u svakodnevnom životu (naučiti će kako reagirati u različitim situacijama u kojima se nađe).
Veliku ulogu imaju i ekipni nasuprot sportovima u kojima dijete sudjeluje samo. U samostalnim sportovima naučiti će važnost oslanjanja na sebe i stečena znanja, kao i sigurnost u vlastite mogućnosti. Ekipni sportovi djetetu će pokazati kako je ponekad potrebno pametno raspodijeliti zaduženja unutar pojedine grupe, kako bi se lakše i brže došlo do cilja, a u toj grupi svi članovi trebaju biti ravnopravni. Usvajanje upravo ovih vještina često se pokazalo korisnim u kasnijem životu koji se tiče susretanja sa školskim sustavom, kao i poslovnog života.
Stoga, kada vaše dijete poželi eksperimentirati s više sportova i disciplina tijekom djetinjstva, to ne mora biti znak neodlučnosti ili nedostatka volje za nekim ciljem. U igri je jednostavno normalna djetetova znatiželja koju mu nikako ne biste smjeli uskraćivati – jer je vidljivo kako od toga može imati fizičke, ali i psihičke koristi u daljnjem životu. Nataša Vuk 

sport1

Zašto je poželjno trenirati više sportova tijekom djetinjstva?

<para> Smatra se rekreativnim sportom, ali i sportom koji pruža mogućnosti i profesionalnim bavljenjem, te aktivnost na otvorenom koja se može prakticirati u zatvorenim prostorima. Rolanje je sjajna aerobna aktivnost koja godi zdravlju cijeloga tijela. Dok ste na rolama, tijelo je u pokretu, pa se redovitim bavljenjem ono razgibava i jača, te se podiže tjelesna izdržljivost i kondicija. Potiče pravilno disanje i jača dišni sustav te pozitivno utječe na rad srca i krvotok i pogoduje zglobovima, podiže psihomotorne sposobnosti i doprinosi boljoj tjelesnoj pokretljivosti i koordinaciji pokreta. Pozitivno djeluje na sposobnost brzog reagiranja, razvija osjećaj za ravnotežu te utječe na manje nepravilnosti u držanju.</para>
<para>Iako pojedini stručnjaci smatraju da rizik od ozljeda nije ništa veći nego kod drugih sportova, rolanje, posebno u početnoj fazi, ipak nosi određeni rizik od različitih padova na asfaltu koji za posljedicu mogu imati ogrebotine, modrice, krvarenja, prijelome, iščašenja i uganuća. Zbog eventualnih padova koji mogu rezultirati lakšim, težim, ali i vrlo ozbiljnim posljedicama, neka štitnici za ruke, laktove, ručne zglobove i koljena, uz kacigu koja glavu čuva budu obvezni dio vaše opreme.
</para>
<heading4>
 Pažljivo izaberite role
</heading4>
<para>
 Sigurnost u rolama uvelike ovisi i o kvaliteti rola, stoga izboru i kupovini posvetite veliku pažnju. Kako spadaju u sportske artikle, nemojte ih kupovati u supermarketu, već isključivo u dobro opremljenoj prodavaonici sportske opreme. U trgovini izbor suzite na kvalitetne modele koji odgovaraju individualnim vještinama i rekreacijskim potrebama obitelji, nemojte ih kupovati ujutro, već ih isprobavajte poslijepodne ili navečer i ne u običnim, debelim soknama nego kupite posebne sokne za rolanje koje su podstavljene na važnim mjestima i ne nabiru se. Role ne smiju “plesati” na nozi niti biti previše pripijene, stoga pripazite da prate prirodan položaj i kretanje stopala i nogu. Pri izboru, prednost uvijek dajte modelima koji imaju osovinu načinjenu od aluminija te kočnice od gume te onima koje su maksimalno stabilne kada se obuku.
</para>
<heading4>Kako dijete naučiti rolati?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Svežite role kako treba. Pazite da mu vezice ne ispadaju ili da mu hlače nisu preduge</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete pri stajanju na role obavezno držite za ruku i postavite mu čvrste predmete na svakih 10 m, primjerice klupu ili stolac kako bi se za njih mogao uhvatiti dok uči stajati.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Najbolje je učiti rolati u dvorani za vožnju na koturaljkama ili na nekoj drugoj velikoj ravnoj površini, kao što je igralište, ali gledajte da se u blizini nalazi nešto za što se, po potrebi, možete uhvatiti.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krenite sporo kako bi dijete shvatilo razliku između rolanja i hodanja te ulovilo osnovne pokrete ruku i nogu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Objasnite djetetu pravilan položaj nogu kao i način kočenja, koji treba duže vrijeme ponavljati. Važno je naučiti kočiti u sekundi jer opasnosti kad ste na rolama uvijek su prisutne.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Važno je da dijete ne žuri, mora se u potpunosti priviknuti na “novi” osjećaj. Tek nakon što sa sigurnošću može rolati nekoliko metara uz zid, može početi planirati iduće poteze, kao npr. skretanje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Iskoristite lijepo vrijeme, zagrijte mišiće vi i vaša obitelj, navucite štitnike i role i krenite svi zajedno omiljenim i poznatim rolerskim stazama. Odjeća neka vam bude udobna, otkriveni dijelovi tijela zaštićeni kremom za sunčanje, a glavu neka čuva šilterica ili šeširić. Ne zaboravite ponijeti bočicu tekućine i puno dobrog raspoloženja.</para>

Rolanje: zabavna rekreacija za cijelu obitelj S dolaskom toplijih, sunčanih dana, roleri, mali i veliki dolaze na svoje. Rolanje je jedna od rijetkih aktivnosti koja je istovremeno zabavna, korisna za zdravlje te pogodna za sve skupine.  Smatra se rekreativnim sportom, ali i sportom koji pruža mogućnosti i profesionalnim bavljenjem, te aktivnost na otvorenom koja se može prakticirati u zatvorenim prostorima. Rolanje je sjajna aerobna aktivnost koja godi zdravlju cijeloga tijela. Dok ste na rolama, tijelo je u pokretu, pa se redovitim bavljenjem ono razgibava i jača, te se podiže tjelesna izdržljivost i kondicija. Potiče pravilno disanje i jača dišni sustav te pozitivno utječe na rad srca i krvotok i pogoduje zglobovima, podiže psihomotorne sposobnosti i doprinosi boljoj tjelesnoj pokretljivosti i koordinaciji pokreta. Pozitivno djeluje na sposobnost brzog reagiranja, razvija osjećaj za ravnotežu te utječe na manje nepravilnosti u držanju.
Iako pojedini stručnjaci smatraju da rizik od ozljeda nije ništa veći nego kod drugih sportova, rolanje, posebno u početnoj fazi, ipak nosi određeni rizik od različitih padova na asfaltu koji za posljedicu mogu imati ogrebotine, modrice, krvarenja, prijelome, iščašenja i uganuća. Zbog eventualnih padova koji mogu rezultirati lakšim, težim, ali i vrlo ozbiljnim posljedicama, neka štitnici za ruke, laktove, ručne zglobove i koljena, uz kacigu koja glavu čuva budu obvezni dio vaše opreme.


   Pažljivo izaberite role


   Sigurnost u rolama uvelike ovisi i o kvaliteti rola, stoga izboru i kupovini posvetite veliku pažnju. Kako spadaju u sportske artikle, nemojte ih kupovati u supermarketu, već isključivo u dobro opremljenoj prodavaonici sportske opreme. U trgovini izbor suzite na kvalitetne modele koji odgovaraju individualnim vještinama i rekreacijskim potrebama obitelji, nemojte ih kupovati ujutro, već ih isprobavajte poslijepodne ili navečer i ne u običnim, debelim soknama nego kupite posebne sokne za rolanje koje su podstavljene na važnim mjestima i ne nabiru se. Role ne smiju “plesati” na nozi niti biti previše pripijene, stoga pripazite da prate prirodan položaj i kretanje stopala i nogu. Pri izboru, prednost uvijek dajte modelima koji imaju osovinu načinjenu od aluminija te kočnice od gume te onima koje su maksimalno stabilne kada se obuku.

Kako dijete naučiti rolati?

   
      Svežite role kako treba. Pazite da mu vezice ne ispadaju ili da mu hlače nisu preduge
   
   
      Dijete pri stajanju na role obavezno držite za ruku i postavite mu čvrste predmete na svakih 10 m, primjerice klupu ili stolac kako bi se za njih mogao uhvatiti dok uči stajati.
   
   
      Najbolje je učiti rolati u dvorani za vožnju na koturaljkama ili na nekoj drugoj velikoj ravnoj površini, kao što je igralište, ali gledajte da se u blizini nalazi nešto za što se, po potrebi, možete uhvatiti.
   
   
      Krenite sporo kako bi dijete shvatilo razliku između rolanja i hodanja te ulovilo osnovne pokrete ruku i nogu.
   
   
      Objasnite djetetu pravilan položaj nogu kao i način kočenja, koji treba duže vrijeme ponavljati. Važno je naučiti kočiti u sekundi jer opasnosti kad ste na rolama uvijek su prisutne.
   
   
      Važno je da dijete ne žuri, mora se u potpunosti priviknuti na “novi” osjećaj. Tek nakon što sa sigurnošću može rolati nekoliko metara uz zid, može početi planirati iduće poteze, kao npr. skretanje.
   


Iskoristite lijepo vrijeme, zagrijte mišiće vi i vaša obitelj, navucite štitnike i role i krenite svi zajedno omiljenim i poznatim rolerskim stazama. Odjeća neka vam bude udobna, otkriveni dijelovi tijela zaštićeni kremom za sunčanje, a glavu neka čuva šilterica ili šeširić. Ne zaboravite ponijeti bočicu tekućine i puno dobrog raspoloženja. Petra Majetić 

rola

Rolanje: zabavna rekreacija za cijelu obitelj

<para>Kućni ljubimci velika su odgovornost i o njima treba svakodnevno voditi brigu, a vi kao roditelj morate odlučiti jeste li i vi i vaše dijete spremni za taj izazov.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca obožavaju životinje, barem neko vrijeme. No klincima sve brzo dosadi pa tako i životinje. Ne želite li preuzeti kompletnu brigu na sebe, prije nego što u obitelj dovedete kućnog ljubimca budite sigurni da je vaše dijete za njega spremno. Imajte na umu da svaka životinja traži pažnju i posvećenost, a na to nije spremno svako dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nastavku vam otkrivamo o čemu sve morate razmisliti prije nego djetetu nabavite kućnog ljubimca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete voli životinje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste primijetili da vaše dijete jako voli životinje i da se ugodno osjeća u njihovoj blizini, to je svakako dobar znak. Boji li se vaše dijete životinja, dovođenje kućnog ljubimca u obitelj nije najbolja odluka. Prije nego dovedete psa ili neku drugu životinju u kuću, svakako odvedite dijete na neko mjesto gdje će se ono moći upoznati s životinjom te vrste. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete pokazuje poštovanje prema životinjama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo je vrlo bitna stvar i djetetu morate dati do znanja da mora poštivati životinju. Životinja se ne smije tuče niti maltretirati na bilo koji drugi način (što neki klinci vole činiti). Prema životinjama treba biti nježan i ne smije ih se dirati dok jedu. Vaše dijete mora znati da ne može uznemiravati životinju kad god poželi jer ona mora imati svoj mir. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kućne obveze
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vaše dijete uglavnom ispunjava svoje kućne obaveze bez da mu vi morate posebno skretati pozornost na to, onda je to dobar pokazatelj i znak da je dijete spremno i za kućnog ljubimca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete zna što znači odgovornost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo su znakovi koji će vam dati naznaku da je dijete spremno za ovu obavezu:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
- dijete samo preuzima odgovornost za obavljanje zadaća i kućanskih poslova, i obavlja ih kako spada<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
- dijete se samo budi, sprema i odlazi u školu, bez nagovaranja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
- dijete voli provoditi vrijeme vani i zanima ga priroda (ovo je najvažnije kad su u pitanju psi)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
- dijete pokazuje suosjećanje prema živim bićima, čak i kukcima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete je već neko vrijeme opsjednuto idejom o kućnom ljubimcu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vi kao roditelj ne biste trebali ispunjavati svaki hir svojeg djeteta. Ako je vaše dijete izrazilo želju da želi kućnog ljubimca, pričekajte neko vrijeme ne bi li bili sigurni da dijete to uistinu želi ili je riječ samo o prolaznom hiru. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imajte na umu da i vi morate biti spremni za dolazak kućnog ljubimca u kuću, ne samo vaše dijete. Dijete mora biti odgovorno i dovoljno veliko da se može brinuti za životinju, ali kao roditelj vi ste svejedno taj koji imaju glavnu riječ i odgovornost u brizi oko ljubimca. Vi ste i financijski odgovorni za životinju – to uključuje hranu, igračke, kavez, posjete veterinaru...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Još jedan važan faktor o kojem morate razmisliti je svakodnevni raspored svih članova obitelji, posebno djeteta. Ako vaše dijete ima ujutro školu i još cijeli niz nakon-nastavnih aktivnosti (treniranje sporta, učenje stranih jezika, zbor, dramska...) onda mu neće preostati baš puno vremena za bavljenje životinjom, što znači da to niti nije pametna ideja. A pogledajte i svoj raspored – imate li vremena i vi za bavljenje životinjom?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakle, prije nego nabavite kućnog ljubimca dobro morate razmisliti uklapa li se briga o njemu u vaš raspored jer prema životinji nije fer da bude po cijele dane sama kod kuće, osobito ako je riječ o psu.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: artur84/Freedigitalphotos.net</para>

Je li vaše dijete spremno za kućnog ljubimca? Dobro razmislite o ovim stvarima prije nego u kuću dovedete životinju Kućni ljubimci velika su odgovornost i o njima treba svakodnevno voditi brigu, a vi kao roditelj morate odlučiti jeste li i vi i vaše dijete spremni za taj izazov.
   
Djeca obožavaju životinje, barem neko vrijeme. No klincima sve brzo dosadi pa tako i životinje. Ne želite li preuzeti kompletnu brigu na sebe, prije nego što u obitelj dovedete kućnog ljubimca budite sigurni da je vaše dijete za njega spremno. Imajte na umu da svaka životinja traži pažnju i posvećenost, a na to nije spremno svako dijete.
   
U nastavku vam otkrivamo o čemu sve morate razmisliti prije nego djetetu nabavite kućnog ljubimca.
   
   Dijete voli životinje
   
   
Ako ste primijetili da vaše dijete jako voli životinje i da se ugodno osjeća u njihovoj blizini, to je svakako dobar znak. Boji li se vaše dijete životinja, dovođenje kućnog ljubimca u obitelj nije najbolja odluka. Prije nego dovedete psa ili neku drugu životinju u kuću, svakako odvedite dijete na neko mjesto gdje će se ono moći upoznati s životinjom te vrste. 
   
   Dijete pokazuje poštovanje prema životinjama
   
   
Ovo je vrlo bitna stvar i djetetu morate dati do znanja da mora poštivati životinju. Životinja se ne smije tuče niti maltretirati na bilo koji drugi način (što neki klinci vole činiti). Prema životinjama treba biti nježan i ne smije ih se dirati dok jedu. Vaše dijete mora znati da ne može uznemiravati životinju kad god poželi jer ona mora imati svoj mir. 
   
   Kućne obveze
   
   
Ako vaše dijete uglavnom ispunjava svoje kućne obaveze bez da mu vi morate posebno skretati pozornost na to, onda je to dobar pokazatelj i znak da je dijete spremno i za kućnog ljubimca.
   
   Dijete zna što znači odgovornost
   
   
Ovo su znakovi koji će vam dati naznaku da je dijete spremno za ovu obavezu:
- dijete samo preuzima odgovornost za obavljanje zadaća i kućanskih poslova, i obavlja ih kako spada
- dijete se samo budi, sprema i odlazi u školu, bez nagovaranja
- dijete voli provoditi vrijeme vani i zanima ga priroda (ovo je najvažnije kad su u pitanju psi)
- dijete pokazuje suosjećanje prema živim bićima, čak i kukcima
   
   Dijete je već neko vrijeme opsjednuto idejom o kućnom ljubimcu
   
   
Vi kao roditelj ne biste trebali ispunjavati svaki hir svojeg djeteta. Ako je vaše dijete izrazilo želju da želi kućnog ljubimca, pričekajte neko vrijeme ne bi li bili sigurni da dijete to uistinu želi ili je riječ samo o prolaznom hiru. 
   
Imajte na umu da i vi morate biti spremni za dolazak kućnog ljubimca u kuću, ne samo vaše dijete. Dijete mora biti odgovorno i dovoljno veliko da se može brinuti za životinju, ali kao roditelj vi ste svejedno taj koji imaju glavnu riječ i odgovornost u brizi oko ljubimca. Vi ste i financijski odgovorni za životinju – to uključuje hranu, igračke, kavez, posjete veterinaru...
   
Još jedan važan faktor o kojem morate razmisliti je svakodnevni raspored svih članova obitelji, posebno djeteta. Ako vaše dijete ima ujutro školu i još cijeli niz nakon-nastavnih aktivnosti (treniranje sporta, učenje stranih jezika, zbor, dramska...) onda mu neće preostati baš puno vremena za bavljenje životinjom, što znači da to niti nije pametna ideja. A pogledajte i svoj raspored – imate li vremena i vi za bavljenje životinjom?
   
Dakle, prije nego nabavite kućnog ljubimca dobro morate razmisliti uklapa li se briga o njemu u vaš raspored jer prema životinji nije fer da bude po cijele dane sama kod kuće, osobito ako je riječ o psu.


   
Foto: artur84/Freedigitalphotos.net Ma.G. 

Je li vaše dijete spremno za kućnog ljubimca?

<para>On djeluje kao stimulans, koji privremeno odgađa umor, ima diuretička svojstva, ali veće količine mogu dovesti do nepoželjnih nuspojava poput dehidracije. Upravo zato ne preporuča se njegovo konzumiranje u trudnoći te davanje istog djeci.</para>
<para>I dok će roditelji paziti da njihova djeca u organizam ne unose kofein koji sadrže kava i čajevi, postoje mnoge namirnice za koje nismo niti svjesni kako mogu sadržavati kofein, i to u većim količinama. Riječ je uglavnom o prerađenim prehrambenim proizvodima, od kojih mnoge svakodnevno konzumiraju i djeca.</para>
<para>
 Kako kofein djeluje na dječji organizam?
</para>
<para>Bilo koja vrsta stimulansa, na dječji će organizam imati snažniji učinak nego na tijelo odrasle osobe. Već mala količini kofeina kod djeteta može uzrokovati simptome koji bi kod odrasle osobe nastupili tek nakon konzumacije mnogo veće količine. Stoga ne iznenađuje zabrinutost mnogih stručnjaka vezana za naoko bezazlene proizvode čiji sastav zapravo krije određenu količinu kofeina.</para>
<para>Nakon konzumacije kofeina, kod djece će lakše doći do simptoma poput nervoze, glavobolje, ili pak probavnih smetnji. Djelovanje kofeina u dječjem organizmu također traje dulje nego kod odrasle osobe. Svakodnevna konzumacija proizvoda koji sadrže ovaj stimulans, dugoročno može dovesti i do ozbiljnih problema sa spavanjem i koncentracijom, ali i povišenog krvnog tlaka koji kod djece može biti opasan i dovesti do srčanih aritmija.</para>
<para>
 U kojim se proizvodima može pronaći kofein?
</para>
<para>Kava i čajevi, kao i gazirana pića već su svima dobro poznati izvori kofeina. Gazirana pića posebno su štetna, budući da sadrže i velike količine šećera a i često su omiljena upravo djeci. Međutim, što je s ostalim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo? Mnoga su istraživanja pokazala kako kofein zna biti prisutan i tamo gdje bismo ga najmanje očekivali, a glavi je krivac industrijski proces proizvodnje koji namirnicama u svrhu poboljšanja okusa i duljeg roka trajanja dodaje mnoge štetne kemijske spojeve. Keksi, žvakaće gume, jogurt i mlijeko s okusom samo su neke namirnice čija je analiza potvrdila kofein kao jedan od sastojaka. U ovom se neslavnom društvu našlo i možda najveće iznenađenje – flaširana voda. Riječ je o vodi s okusima (primjerice limun), koja je posljednjih godina veoma popularna. Čokolada, čiji je prirodni sastojak zrno kakaa, također sadrži male količine ovog stimulansa. Što je čokolada tamnija, sadrži i veće količine kofeina, dok su neke vrste čokolade dodatno obogaćene njime kako bi im se podigla razina energije. Sladoled, ako je obogaćen okusom čokolade, također može predstavljati problem.</para>
<para>
 Kako dijete zaštititi od pretjerane konzumacije kofeina?
</para>
<para>Iako je nemoguće kofein izbjeći u potpunosti, postoji nekoliko pravila kojih biste se trebali pridržavati kada je u pitanju prehrana vaših mališana.</para>
<para>Prvi korak u smanjenju unosa kofeina bio bi drastično smanjiti ili potpuno izbaciti konzumaciju gaziranih napitaka, u kojima se krije i najveća opasnost. Dijete bi trebalo naviknuti na napitke poput obične vode, mlijeka ili sok od cijeđenog voća (koji je također poželjno samostalno spravljati). Konzumaciju čaja također bi trebalo smanjiti. Ako je dijete naviknulo piti gazirana pića, nije preporučljivo odjednom izbaciti ove napitke iz prehrane, već kroz nešto dulji period smanjivati njihov unos i zamjenjivati ih, primjerice svježim voćnim sokovima. Također nema razloga da čokolada postane zabranjena namirnica, no preferirajte one vrste koje sadrže veće količine mlijeka (za razliku od tamnih u kojima je kofein prisutan u većim količinama).</para>
<para>Kod prestanka unosa kofeina u organizam, može se javiti i karakterističan umor, no bez brige – on će potrajati tek nekoliko dana, dok se razina energije u organizmu ne vrati u normalu. Važno je imati realna očekivanja, budući da potpuno izbacivanje kofeina iz prehrane jednostavno nije moguće. No, pametnom alternativom u izboru namirnica, njegov se unos može držati pod kontrolom i u okvirima primjerenima maloj djeci.</para>

Djeca i unos kofeina: gdje je sve prikriven? Kofein može biti prava blagodat, pogotovo kada nas ujutro razbudi šalica ukusne kave. On djeluje kao stimulans, koji privremeno odgađa umor, ima diuretička svojstva, ali veće količine mogu dovesti do nepoželjnih nuspojava poput dehidracije. Upravo zato ne preporuča se njegovo konzumiranje u trudnoći te davanje istog djeci.
I dok će roditelji paziti da njihova djeca u organizam ne unose kofein koji sadrže kava i čajevi, postoje mnoge namirnice za koje nismo niti svjesni kako mogu sadržavati kofein, i to u većim količinama. Riječ je uglavnom o prerađenim prehrambenim proizvodima, od kojih mnoge svakodnevno konzumiraju i djeca.

   Kako kofein djeluje na dječji organizam?

Bilo koja vrsta stimulansa, na dječji će organizam imati snažniji učinak nego na tijelo odrasle osobe. Već mala količini kofeina kod djeteta može uzrokovati simptome koji bi kod odrasle osobe nastupili tek nakon konzumacije mnogo veće količine. Stoga ne iznenađuje zabrinutost mnogih stručnjaka vezana za naoko bezazlene proizvode čiji sastav zapravo krije određenu količinu kofeina.
Nakon konzumacije kofeina, kod djece će lakše doći do simptoma poput nervoze, glavobolje, ili pak probavnih smetnji. Djelovanje kofeina u dječjem organizmu također traje dulje nego kod odrasle osobe. Svakodnevna konzumacija proizvoda koji sadrže ovaj stimulans, dugoročno može dovesti i do ozbiljnih problema sa spavanjem i koncentracijom, ali i povišenog krvnog tlaka koji kod djece može biti opasan i dovesti do srčanih aritmija.

   U kojim se proizvodima može pronaći kofein?

Kava i čajevi, kao i gazirana pića već su svima dobro poznati izvori kofeina. Gazirana pića posebno su štetna, budući da sadrže i velike količine šećera a i često su omiljena upravo djeci. Međutim, što je s ostalim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo? Mnoga su istraživanja pokazala kako kofein zna biti prisutan i tamo gdje bismo ga najmanje očekivali, a glavi je krivac industrijski proces proizvodnje koji namirnicama u svrhu poboljšanja okusa i duljeg roka trajanja dodaje mnoge štetne kemijske spojeve. Keksi, žvakaće gume, jogurt i mlijeko s okusom samo su neke namirnice čija je analiza potvrdila kofein kao jedan od sastojaka. U ovom se neslavnom društvu našlo i možda najveće iznenađenje – flaširana voda. Riječ je o vodi s okusima (primjerice limun), koja je posljednjih godina veoma popularna. Čokolada, čiji je prirodni sastojak zrno kakaa, također sadrži male količine ovog stimulansa. Što je čokolada tamnija, sadrži i veće količine kofeina, dok su neke vrste čokolade dodatno obogaćene njime kako bi im se podigla razina energije.  Sladoled, ako je obogaćen okusom čokolade, također može predstavljati problem.

   Kako dijete zaštititi od pretjerane konzumacije kofeina?

Iako je nemoguće kofein izbjeći u potpunosti, postoji nekoliko pravila kojih biste se trebali pridržavati kada je u pitanju prehrana vaših mališana.
Prvi korak u smanjenju unosa kofeina bio bi drastično smanjiti ili potpuno izbaciti konzumaciju gaziranih napitaka, u kojima se krije i najveća opasnost. Dijete bi trebalo naviknuti na napitke poput obične vode, mlijeka ili sok od cijeđenog voća (koji je također poželjno samostalno spravljati). Konzumaciju čaja također bi trebalo smanjiti. Ako je dijete naviknulo piti gazirana pića, nije preporučljivo odjednom izbaciti ove napitke iz prehrane, već kroz nešto dulji period smanjivati njihov unos i zamjenjivati ih, primjerice svježim voćnim sokovima. Također nema razloga da čokolada postane zabranjena namirnica, no preferirajte one vrste koje sadrže veće količine mlijeka (za razliku od tamnih u kojima je kofein prisutan u većim količinama).
Kod prestanka unosa kofeina u organizam, može se javiti i karakterističan umor, no bez brige – on će potrajati tek nekoliko dana, dok se razina energije u organizmu ne vrati u normalu. Važno je imati realna očekivanja, budući da potpuno izbacivanje kofeina iz prehrane jednostavno nije moguće. No, pametnom alternativom u izboru namirnica, njegov se unos može držati pod kontrolom i u okvirima primjerenima maloj djeci. Nataša Vuk 

coffee-1117933_960_720

Djeca i unos kofeina: gdje je sve prikriven?

<para>Djeca u današnje vrijeme imaju igračaka i raznih stvari više nego ikad, a to znači da njihova soba, ali i cijeli dom mogu u samo nekoliko minuta izgledati kao da je kroz njih prošao pravi tornado. Čak i ako niste posebno „opsjednuti“ urednošću, razbacane igračke i druge stvari mogu vaš dom pretvoriti u pravi kaos u svakom smislu riječi. Osim toga, igračke se na taj način lakše oštećuju, trgaju, gube, mogu biti uzrok povreda i ozljeda ne samo djece nego i odraslih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste barem donekle uspjeli situaciju držati pod kontrolom, morate samo naučiti dijete kako pospremati igračke. Naravno, nijedno dijete neće u početku željeti pospremiti igračke, posebno ne na vaš zahtjev, to će biti stvar koju će oni trebati savladati i usvojiti. Nije jedini cilj da pospremanje pretvorite u rutinu i naviku, već da ono postane dio igre.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Hoće li pospremanje igračaka biti prije večere, prije spavanja ili neko drugo doba dana, na vama je da odlučite. Također, nemojte očekivati čuda od djeteta. Ne samo da će trebati vremena da usvoje novu naviku, mnogo ćete puta morati ponoviti i pomoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Budite fleksibilni! Ako je dijete izgradilo dvorac od kockica s kojim se želi igrati i sljedeći dan ili bilo što drugo, kada je s igrom gotovo, stavite igru sa strane gdje vam neće smetati, a bit će lako dostupno djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi što lakše i dijete, ali i vi savladali nove navike, evo nekih vrlo zanimljivih savjeta i metoda koje možete primijeniti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zabavno pospremanje – Pospremanje može biti dio igre. Kod mlađe djece (do 3 ili 4 godine) sam koncept pospremanja igračaka u kutiju (kockice i sl.) može biti zabavan. Vi mu pokažite i pomognite s pospremanjem nekih kompliciranijih stvari. To možete učiniti uz pjevanje pjesmice o pospremanju igračaka. Kod djece starije od četiri godine možete primjenjivati način igre i učenja. Primjerice, uz pospremanje, slažite igračke po bojama, veličini, neka ih dijete broji ili se natječite u mjerenju vremena tko će prije pospremiti. Iskoristite djetetove interese i na taj način dijete će biti zabavljeno, nešto će naučiti i na kraju obaviti traženi zadatak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zadatak po etapama – Ponekad, ako zaista mnogo toga treba pospremiti, dijete se može osjećati preopterećeno sa zadatcima koje treba obaviti. Isprobajte taktiku pospremanja stvari po etapama. Primjerice, prvo neka primjerice pospremi razbacane bojice, nakon toga knjige, pa kockice. Pomognite djetetu u zadatku, a ako je potrebno, učinite to s kraćim pauzama. Svakako pokušajte primijeniti metodu „ako se ne igraš nekom igračkom, onda je pospremi“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Za sve mora postojati mjesto – Pobrinite se da svaka igračka ima svoje mjesto, bilo u kutiji, bilo na polici, stolu ili nekom drugom mjestu. Stavljanje igračke na svoje mjesto mora postati dio navike djeteta. Naime s tom praksom, dijete će uvijek znati gdje mu je igračka, a i steći će naviku organizacije i čuvanja. Naravno, vi morate biti oni koji će postaviti organizaciju i pomoći djetetu u tome.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao što smo već spomenuli, pospremanje igrački mora biti dio igre. Primjerice, kada dijete posprema igračke na policu ili u kutiju, to može biti samo završetak igre, način da kažete djetetu da igračke moraju ići jesti, spavati, kupati se, oprati zube. Tako će dijete radije nakon same igre obavljati sve te radnje „kao i igračke“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I na kraju, nemojte očekivati savršenstvo. Učenje pospremanja igračaka i svih ostalih stvari proces je koji će trajati godinama, pa čak i do odrasle dobi. Neke ih osobe nikad ne usvoje u potpunosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © matka_Wariatka - fotolia</para>

Kako naučiti dijete pospremati igračke? Djeca vrtićke dobi pospremanje igračaka mogu gledati kao dio igre i zabave… Djeca u današnje vrijeme imaju igračaka i raznih stvari više nego ikad, a to znači da njihova soba, ali i cijeli dom mogu u samo nekoliko minuta izgledati kao da je kroz njih prošao pravi tornado. Čak i ako niste posebno „opsjednuti“ urednošću, razbacane igračke i druge stvari mogu vaš dom pretvoriti u pravi kaos u svakom smislu riječi. Osim toga, igračke se na taj način lakše oštećuju, trgaju, gube, mogu biti uzrok povreda i ozljeda ne samo djece nego i odraslih.
   
Kako biste barem donekle uspjeli situaciju držati pod kontrolom, morate samo naučiti dijete kako pospremati igračke. Naravno, nijedno dijete neće u početku željeti pospremiti igračke, posebno ne na vaš zahtjev, to će biti stvar koju će oni trebati savladati i usvojiti. Nije jedini cilj da pospremanje pretvorite u rutinu i naviku, već da ono postane dio igre.  
   
Hoće li pospremanje igračaka biti prije večere, prije spavanja ili neko drugo doba dana, na vama je da odlučite. Također, nemojte očekivati čuda od djeteta. Ne samo da će trebati vremena da usvoje novu naviku, mnogo ćete puta morati ponoviti i pomoći.
   
Budite fleksibilni! Ako je dijete izgradilo dvorac od kockica s kojim se želi igrati i sljedeći dan ili bilo što drugo, kada je s igrom gotovo, stavite igru sa strane gdje vam neće smetati, a bit će lako dostupno djetetu.
   
Kako bi što lakše i dijete, ali i vi savladali nove navike, evo nekih vrlo zanimljivih savjeta i metoda koje možete primijeniti.  
   
   Zabavno pospremanje – Pospremanje može biti dio igre. Kod mlađe djece (do 3 ili 4 godine) sam koncept pospremanja igračaka u kutiju (kockice i sl.) može biti zabavan. Vi mu pokažite i pomognite s pospremanjem nekih kompliciranijih stvari. To možete učiniti uz pjevanje pjesmice o pospremanju igračaka. Kod djece starije od četiri godine možete primjenjivati način igre i učenja. Primjerice, uz pospremanje, slažite igračke po bojama, veličini, neka ih dijete broji ili se natječite u mjerenju vremena tko će prije pospremiti. Iskoristite djetetove interese i na taj način dijete će biti zabavljeno, nešto će naučiti i na kraju obaviti traženi zadatak.
   
   Zadatak po etapama – Ponekad, ako zaista mnogo toga treba pospremiti, dijete se može osjećati preopterećeno sa zadatcima koje treba obaviti. Isprobajte taktiku pospremanja stvari po etapama. Primjerice, prvo neka primjerice pospremi razbacane bojice, nakon toga knjige, pa kockice. Pomognite djetetu u zadatku, a ako je potrebno, učinite to s kraćim pauzama. Svakako pokušajte primijeniti metodu „ako se ne igraš nekom igračkom, onda je pospremi“.
   
   Za sve mora postojati mjesto – Pobrinite se da svaka igračka ima svoje mjesto, bilo u kutiji, bilo na polici, stolu ili nekom drugom mjestu. Stavljanje igračke na svoje mjesto mora postati dio navike djeteta. Naime s tom praksom, dijete će uvijek znati gdje mu je igračka, a i steći će naviku organizacije i čuvanja. Naravno, vi morate biti oni koji će postaviti organizaciju i pomoći djetetu u tome.
   
Kao što smo već spomenuli, pospremanje igrački mora biti dio igre. Primjerice, kada dijete posprema igračke na policu ili u kutiju, to može biti samo završetak igre, način da kažete djetetu da igračke moraju ići jesti, spavati, kupati se, oprati zube. Tako će dijete radije nakon same igre obavljati sve te radnje „kao i igračke“.
   
I na kraju, nemojte očekivati savršenstvo. Učenje pospremanja igračaka i svih ostalih stvari proces je koji će trajati godinama, pa čak i do odrasle dobi. Neke ih osobe nikad ne usvoje u potpunosti.
 

Foto: © matka_Wariatka - fotolia vam 

Kako naučiti dijete pospremati igračke?

<para>Trebate znati da, iako niste pušili, bili ste pasivni pušači, a udisanje dima cigareta drugih pušača, može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme i vašem djetetu. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je blizu 700 milijuna djece ili skoro svako drugo dijete na svijetu, izloženo pasivnom pušenju odraslih. Primjerice, dijete koje provede 1 sat u zadimljenoj prostoriji s nekoliko pušača ili u zatvorenom automobilu s jednim pušačem udahne toliko štetnih kemikalija kao kad pušač sam popuši 10 ili više cigareta. Samo 15% duhanskog dima udišu sami pušači, ostalih 85% odlazi u zrak kao “dim iz druge ruke.” Djeca pasivnim pušenjem, kao i pušači direktnim udisanjem, unose u organizam 4000 različitih kemijskih sastojaka duhanskog dima štetnih za zdravlje. Prema podacima Europske unije duhanski dim iz okoliša smatra se drugim najčešćim uzrokom izloženosti kancerogenima, nakon solarnog zračenja.</para>
<para>Najveću ulogu u izloženosti djece pasivnom pušenju ima pušenje roditelja koji imaju najveći utjecaj na dječju koncentraciju nikotina; više nego izlaganje duhanskom dimu izvan obiteljskog doma. Djeca čiji roditelji puše:<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/odrasli-koji-puse-u-prisustvu-djece-ostecuju-njihov-refleks-kaslja/"> kašlju</ulink> češće nego druga djeca, imaju češće upale srednjeg uha (i uz povećanu sekreciju glavni je uzrok gluhoće u male djece), dva puta češće obolijevaju od infekcija dišnih puteva kao što su bronhitis ili pneumonija (upala pluća), skloniji su razvoju <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/roditelji-pusaci-svake-godine-uzrokuju-astmu-kod-15000-djece/">astme</ulink> i češćim i ozbiljnijim asmatičkim napadajima, imaju smanjeni kapacitet pluća, imaju veći rizik od razvoja raka pluća i srčanih tegoba. Razna istraživanja također su pokazala da djeca koja žive u pušačkim obiteljima imaju povećani rizik za nastanak meningitisa, oštećenja mentalnog zdravlja, razvoj autizma, niske vrijednosti vitamina C u organizmu, oštećenja krvnih žila.
</para>
<heading4>Što učiniti kako bi zaštitili djecu od pasivnog pušenja?</heading4>
<para>
 Oko 55 posto djece čiji roditelji puše, postati će i sami pušači jer je roditelj prvi uzor svojem djetetu. Pušenje je navika koja stvara psihološku i fizičku ovisnost. Ako niste nadvladali tu štetnu naviku, pokušajte voditi brigu o nepušačima oko sebe, osobito o djeci i mladima. Nemojte pušiti blizu djeteta, kada ga se hrani, kupa ili igra s njim. Nemojte pušiti u dječjoj sobi, u vozilu i ne ostavljajte djecu na čuvanje osobama koje puše. Važno je da se u prostorijama u kojima vaše dijete često boravi ne puši, a ako vam je teško prestati pušiti, radite to vani ili u posebnoj prostoriji gdje vaše dijete ne ulazi.</para>
<para>
 Najbolji način da zaštitite dijete od štetnog utjecaja cigareta jest taj da, ako ste pušač, prestanete pušiti i time ujedno budete netko na koga će se vaše dijete ugledati. Time ćete im sačuvati zdravlje i pravo na zrak bez duhanskog dima.
</para>

Djeca kao pasivni pušači Koliko ste puta samo bili u situaciji da sa svojim djetetom boravite u prostoriji gdje nekoliko ljudi puši, a vi, iako ne pušite, imate osjećaj kao da ste popušili nekoliko cigareta? Trebate znati da, iako niste pušili, bili ste pasivni pušači, a udisanje dima cigareta drugih pušača, može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme i vašem djetetu. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je blizu 700 milijuna djece ili skoro svako drugo dijete na svijetu, izloženo pasivnom pušenju odraslih. Primjerice, dijete koje provede 1 sat u zadimljenoj prostoriji s nekoliko pušača ili u zatvorenom automobilu s jednim pušačem udahne toliko štetnih kemikalija kao kad pušač sam popuši 10 ili više cigareta. Samo 15% duhanskog dima udišu sami pušači, ostalih 85% odlazi u zrak kao “dim iz druge ruke.” Djeca pasivnim pušenjem, kao i pušači direktnim udisanjem, unose u organizam 4000 različitih kemijskih sastojaka duhanskog dima štetnih za zdravlje. Prema podacima Europske unije duhanski dim iz okoliša smatra se drugim najčešćim uzrokom izloženosti kancerogenima, nakon solarnog zračenja.
Najveću ulogu u izloženosti djece pasivnom pušenju ima pušenje roditelja koji imaju najveći utjecaj na dječju koncentraciju nikotina; više nego izlaganje duhanskom dimu izvan obiteljskog doma. Djeca čiji roditelji puše: kašlju češće nego druga djeca, imaju češće upale srednjeg uha (i uz povećanu sekreciju glavni je uzrok gluhoće u male djece), dva puta češće obolijevaju od infekcija dišnih puteva kao što su bronhitis ili pneumonija (upala pluća), skloniji su razvoju astme i češćim i ozbiljnijim asmatičkim napadajima, imaju smanjeni kapacitet pluća, imaju veći rizik od razvoja raka pluća i srčanih tegoba. Razna istraživanja također su pokazala da djeca koja žive u pušačkim obiteljima imaju povećani rizik za nastanak meningitisa, oštećenja mentalnog zdravlja, razvoj autizma, niske vrijednosti vitamina C u organizmu, oštećenja krvnih žila.

Što učiniti kako bi zaštitili djecu od pasivnog pušenja?

   Oko 55 posto djece čiji roditelji puše, postati će i sami pušači jer je roditelj prvi uzor svojem djetetu. Pušenje je navika koja stvara psihološku i fizičku ovisnost. Ako niste nadvladali tu štetnu naviku, pokušajte voditi brigu o nepušačima oko sebe, osobito o djeci i mladima. Nemojte pušiti blizu djeteta, kada ga se hrani, kupa ili igra s njim. Nemojte pušiti u dječjoj sobi, u vozilu i ne ostavljajte djecu na čuvanje osobama koje puše. Važno je da se u prostorijama u kojima vaše dijete često boravi ne puši, a ako vam je teško prestati pušiti, radite to vani ili u posebnoj prostoriji gdje vaše dijete ne ulazi.

   Najbolji način da zaštitite dijete od štetnog utjecaja cigareta jest taj da, ako ste pušač, prestanete pušiti i time ujedno budete netko na koga će se vaše dijete ugledati. Time ćete im sačuvati zdravlje i pravo na zrak bez duhanskog dima.
 Petra Majetić 

pušenje1

Djeca kao pasivni pušači

<para>
 <emphasis> Samo sam strastveno zantiželjan”</emphasis>, Albert Einstein</para>
<para>
 Koliko samo djece nikada ne otkrije svoju stvaralačku crtu jer im obitelj ili društvo nisu dali priliku da se izraze i nisu poticali njihovu znatiželju? Udruga Bioteka pridružila se <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/dogadjanja/eko-limach-fest-2016/">Eko Limach Festu</ulink> jer želi potaknuti na promišljanje i djelovanje koje će doprinijeti održivom razvoju zajednice.</para>
<para>"Svoj rad temeljimo na kritičkom mišljenju, a u radu s djecom, znanstveni eksperiment je dobra metoda učenja razlike između onoga što mislimo i što pokusom dokazujemo. Postavljamo im zadatke usmjerene na pronalazak rješenja i ideja za tekuće probleme od klimatskih promjena do obnovljivih izvora energije" kaže Kristina Duvnjak (31) profesorica biologije, zaposlena u udruzi Bioteka za promicanje biologije i srodnih znanosti koja se bavi educiranjem i informiranjem o biologiji, ekologiji, zaštiti prirode i okoliša te popularizacijom znanosti. Kroz internetske portale Biologija.com.hr i Bioteka.hr, znanstvene radionice „Bioteka u pokretu“ te eko projekt „Mali ekolozi-velike nagrade“ uče djecu da kritičko promišljanje treba proizlaziti iz znatiželje, a ne zbog „hvatanja“ odličnih ocjena.</para>
<para>"S obzirom na naše iskustvo u radu s osnovnoškolcima i srednjoškolcima, usuđujem se generalizirati i reći da naše škole ne potiču dovoljno kritičko razmišljanje, nego je puno više pažnje usmjereno na usvajanje novih znanja, a ne na njihovo propitkivanje i preispitivanje. No, kako je u tijeku cjelovita kurikularna reforma, čini se da će se stvari promijeniti na bolje" dodaje Kristina. Ipak, smatra da najvažniju ulogu imaju roditelji koji prvi određuju način komunikacije sa svojim djetetom te ga usmjeravaju u sadržaje koje smatraju korisnima i vrijednima.</para>
<para>"Jednostavno rečeno, na svaku rečenicu koju netko izjavi, možete pitati zašto, kako i može li to drugačije. A nakon te rečenice, potrebno je ponoviti sve isto bez obzira gleda li netko televiziju, čita knjigu, crta, šeće šumom ili radi pokuse" pojasnila je profesorica kako poticati djecu na kritičko razmišljanje.</para>
<para>"Na taj način odgajajmo proaktivne pojedince koji mogu objektivnije sagledati neki problem i naći argumentirano rješenje. Odgajamo ljude koji svoju zajednicu guraju naprijed. Sve što sada vidimo oko nas, nastalo je tako da je netko promislio i zapitao se možemo li mi to bolje, lakše i efikasnije. Odgajajmo pojedince koji na temelju znanja i argumenta nude rješenje problema, a ne prema krivim kriterijima i vrijednostima koje, nažalost, u našem društvenom životu viđamo svakodnevno" ističe Kristina i dodaje da je kreativna osoba nepresušan izvor novih ideja i rješenja.</para>
<para>Udruga Bioteka pridružila se ELF-u te će 5. lipnja u Maksimiru održati zanimljivu znanstvenu radionicu. Kako se Eko Limach Fest
 odvija u prirodi, kroz puno kreativno-edukativnih radionica i zabave, to je idealno mjesto da djeca otvore svoj stvaralački apetit i radoznalost. Svako dijete bi trebalo biti svjesno da svojim odlukama i akcijama može oblikovati svoju zajednicu, a time i svijet. ELF njeguje kreativnost, apstraktan način razmišljanja i pristupa problemu. Želi potaknuti djecu da izrastu u kreativne osobe koje su sposobne zadatak i situaciju sagledati iz šire perspektive te stvoriti rješenje koje nadilazi stare paradigme i tvori nove vrijednosti.</para>
<para/>
<para>
 Eko Limach Fest je dječji eko festival koji potiče znatiželju, kreativnost i kritičko mišljenje.
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/dogadjanja/eko-limach-fest-2016/">Eko Limach Fest</ulink> će se održati 05.06.2016, od 10 do 19 sati u Zagrebu, u Parku Maksimir. Program je namijenjen djeci od 3 do 12 godina i njihovim roditeljima, a sastoji se od brojnih kreativnih radionica edukativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. ELF je platforma za inspiraciju i edukaciju novih naraštaja koji su nositelji održivog razvoja svoje zajednice. Ulaz je za sve posjetitelje u potpunosti slobodan! ELF se ove godine po prvi put održao i u Kastvu 22. svibnja, uz velikodušnu podršku Grada Kastva, prijatelja djece i ekologije. Festival je oduševio više od dvije tisuće posjetitelja.
</para>
<para>Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem ELF-ove <ulink url="https://www.facebook.com/ekolimachfest/">Facebook stranice</ulink>.</para>

Odgajajmo znatiželjnu djecu spremnu kritički razmišljati! “Ja nisam nešto posebno talentiran. 
    Samo sam strastveno zantiželjan”, Albert Einstein

   Koliko samo djece nikada ne otkrije svoju stvaralačku crtu jer im obitelj ili društvo nisu dali priliku da se izraze i nisu poticali njihovu znatiželju? Udruga Bioteka pridružila se Eko Limach Festu jer želi potaknuti na promišljanje i djelovanje koje će doprinijeti održivom razvoju zajednice.
"Svoj rad temeljimo na kritičkom mišljenju, a u radu s djecom, znanstveni eksperiment je dobra metoda učenja razlike između onoga što mislimo i što pokusom dokazujemo. Postavljamo im zadatke usmjerene na pronalazak rješenja i ideja za tekuće probleme od klimatskih promjena do obnovljivih izvora energije" kaže Kristina Duvnjak (31) profesorica biologije, zaposlena u udruzi Bioteka za promicanje biologije i srodnih znanosti koja se bavi educiranjem i informiranjem o biologiji, ekologiji, zaštiti prirode i okoliša te popularizacijom znanosti. Kroz internetske portale Biologija.com.hr i Bioteka.hr, znanstvene radionice „Bioteka u pokretu“ te eko projekt „Mali ekolozi-velike nagrade“ uče djecu da kritičko promišljanje treba proizlaziti iz znatiželje, a ne zbog „hvatanja“ odličnih ocjena.
"S obzirom na naše iskustvo u radu s osnovnoškolcima i srednjoškolcima, usuđujem se generalizirati i reći da naše škole ne potiču dovoljno kritičko razmišljanje, nego je puno više pažnje usmjereno na usvajanje novih znanja, a ne na njihovo propitkivanje i preispitivanje. No, kako je u tijeku cjelovita kurikularna reforma, čini se da će se stvari promijeniti na bolje" dodaje Kristina. Ipak, smatra da najvažniju ulogu imaju roditelji koji prvi određuju način komunikacije sa svojim djetetom te ga usmjeravaju u sadržaje koje smatraju korisnima i vrijednima.
"Jednostavno rečeno, na svaku rečenicu koju netko izjavi, možete pitati zašto, kako i može li to drugačije. A nakon te rečenice, potrebno je ponoviti sve isto bez obzira gleda li netko televiziju, čita knjigu, crta, šeće šumom ili radi pokuse" pojasnila je profesorica kako poticati djecu na kritičko razmišljanje.
"Na taj način odgajajmo proaktivne pojedince koji mogu objektivnije sagledati neki problem i naći argumentirano rješenje. Odgajamo ljude koji svoju zajednicu guraju naprijed. Sve što sada vidimo oko nas, nastalo je tako da je netko promislio i zapitao se možemo li mi to bolje, lakše i efikasnije. Odgajajmo pojedince koji na temelju znanja i argumenta nude rješenje problema, a ne prema krivim kriterijima i vrijednostima koje, nažalost, u našem društvenom životu viđamo svakodnevno" ističe Kristina i dodaje da je kreativna osoba nepresušan izvor novih ideja i rješenja.
Udruga Bioteka pridružila se ELF-u te će 5. lipnja u Maksimiru održati zanimljivu znanstvenu radionicu. Kako se Eko Limach Fest
   odvija u prirodi, kroz puno kreativno-edukativnih radionica i zabave, to je idealno mjesto da djeca otvore svoj stvaralački apetit i radoznalost. Svako dijete bi trebalo biti svjesno da svojim odlukama i akcijama može oblikovati svoju zajednicu, a time i svijet. ELF njeguje kreativnost, apstraktan način razmišljanja i pristupa problemu. Želi potaknuti djecu da izrastu u kreativne osobe koje su sposobne zadatak i situaciju sagledati iz šire perspektive te stvoriti rješenje koje nadilazi stare paradigme i tvori nove vrijednosti.


   Eko Limach Fest je dječji eko festival koji potiče znatiželju, kreativnost i kritičko mišljenje.


   Eko Limach Fest će se održati 05.06.2016, od 10 do 19 sati u Zagrebu, u Parku Maksimir. Program je namijenjen djeci od 3 do 12 godina i njihovim roditeljima, a sastoji se od brojnih kreativnih radionica edukativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. ELF je platforma za inspiraciju i edukaciju novih naraštaja koji su nositelji održivog razvoja svoje zajednice. Ulaz je za sve posjetitelje u potpunosti slobodan! ELF se ove godine po prvi put održao i u Kastvu 22. svibnja, uz velikodušnu podršku Grada Kastva, prijatelja djece i ekologije. Festival je oduševio više od dvije tisuće posjetitelja.

Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem ELF-ove Facebook stranice. Priopćenje za javnost 

eko limach fest_bioteka

Odgajajmo znatiželjnu djecu spremnu kritički razmišljati!

<para>Plivanje je korisno i kod osoba koje trpe bilo kakav oblik boli u tijelu, te ju dokazano reducira. I dok je poznato kako morska voda djeluje okrepljujuće, što kada nismo u mogućnosti otići na plažu? Alternativa moru svakako je plivanje u bazenu, koji je većini ljudi dostupan u obliku gradskih kupališta. Iako se čini kao dobra zamjena, je li voda u bazenima ipak pogodna i za rekreaciju budućih majki?</para>
<para>
 Sastav vode
</para>
<para>Najveći problem ovdje se krije u sastavu vode na bazenu, odnosno činjenici da takva voda sadrži mnoge kemijske dodatke kako bi ostala relativno čista. Visoka koncentracija klora u bazenima kod plivača često dovodi do nuspojava kao što su pretjerana suhoća kože, oštećenje kose, a nakon izlaska iz bazena na tijelu je često prisutan i neugodan miris. Međutim, klor kao takav ne bi trebao zabrinjavati kupače, pa čak niti žene u trudnoći. Ono što može biti potencijalna opasnost jest nusprodukt klora, nazvan trihalometan. Iako se trihalometan ne treba nužno razviti u svakom bazenu koji sadrži klor, duže stajanje vode u bazenu bez filtriranja (koje bi za gradske bazene trebao biti standard pri održavanju), može dovesti do njegove pojave.</para>
<para>
 Koje su opasnosti?
</para>
<para>Istraživanja su pokazala kako uprav trihalometan može biti uzrok smanjene težine djeteta pri porodu, a još češće može prouzročiti urinarne infekcije kojima su trudnice ionako podložnije. Koncentracija klora u bazenima obično je nešto viša kada se na bazenu nalazi velik broj ljudi. On se tada u vodu dodaje u većoj količini, kako bi spriječio razne infekcije koje kupači mogu prenositi. Dulji boravak u takvoj vodi može dovesti i do respiratornih problema, kojima su uz trudnice, često podložna i mala djeca. Iako je tijekom trudnoće dijete u majčinom trbuhu zaštićeno mnogim prirodnim barijerama od koje je najvažnija posteljica, različiti kemijski spojevi kroz majčinu kožu mogu pronaći put do djeteta kada je tijelo majke dulje vrijeme izloženo štetnim tvarima.</para>
<para>
 Je li nužno u potpunosti odustati od bazena?
</para>
<para>Iako postoje određeni rizici, stručnjaci kažu kako se od plivanja u bazenu ne biste trebali u potpunosti suzdržavati, pogotovo ako je s trudnoćom sve u redu. Međutim, vrijeme boravka u bazenu trebalo bi ograničiti, stoga se ne preporuča svakodnevno izlaganje vodi u bazenima. Ako postoje neki problemi u trudnoći, poželjno je savjetovati se sa svojim liječnikom. Unatoč tome, plivanje i dalje ostaje najzdraviji oblik tjelovježbe u trudnoći, a mnogim budućim majkama olakšava razdoblje naticanja ruku i stopala, kao i neugodnu bol u leđima.</para>

Može li kupanje u bazenu tijekom trudnoće biti štetno? Plivanje se često navodi kao jedna od najzdravijih tjelesnih aktivnosti za trudnice. Kod plivanja, opterećenje na zglobove ne postoji, te se preporuča uvesti ga kao redovit oblik tjelovježbe. Plivanje je korisno i kod osoba koje trpe bilo kakav oblik boli u tijelu, te ju dokazano reducira. I dok je poznato kako morska voda djeluje okrepljujuće, što kada nismo u mogućnosti otići na plažu? Alternativa moru svakako je plivanje u bazenu, koji je većini ljudi dostupan u obliku gradskih kupališta. Iako se čini kao dobra zamjena, je li voda u bazenima ipak pogodna i za rekreaciju budućih majki?

   Sastav vode

Najveći problem ovdje se krije u sastavu vode na bazenu, odnosno činjenici da takva voda sadrži mnoge kemijske dodatke kako bi ostala relativno čista. Visoka koncentracija klora u bazenima kod plivača često dovodi do nuspojava kao što su pretjerana suhoća kože, oštećenje kose, a nakon izlaska iz bazena na tijelu je često prisutan i neugodan miris. Međutim, klor kao takav ne bi trebao zabrinjavati  kupače, pa čak niti žene u trudnoći. Ono što može biti potencijalna opasnost jest nusprodukt klora, nazvan trihalometan. Iako se trihalometan ne treba nužno razviti u svakom bazenu koji sadrži klor, duže stajanje vode u bazenu bez filtriranja (koje bi za gradske bazene trebao biti standard pri održavanju), može dovesti do njegove pojave.

   Koje su opasnosti?

Istraživanja su pokazala kako uprav trihalometan može biti uzrok smanjene težine djeteta pri porodu, a još češće može prouzročiti urinarne infekcije kojima su trudnice ionako podložnije. Koncentracija klora u bazenima obično je nešto viša kada se na bazenu nalazi velik broj ljudi. On se tada u vodu dodaje u većoj količini, kako bi spriječio razne infekcije koje kupači mogu prenositi. Dulji boravak u takvoj vodi može dovesti i do respiratornih problema, kojima su uz trudnice, često podložna i mala djeca. Iako je tijekom trudnoće dijete u majčinom trbuhu zaštićeno mnogim prirodnim barijerama od koje je najvažnija posteljica, različiti kemijski spojevi kroz majčinu kožu mogu pronaći put do djeteta kada je tijelo majke dulje vrijeme izloženo štetnim tvarima.

   Je li nužno u potpunosti odustati od bazena?

Iako postoje određeni rizici, stručnjaci kažu kako se od plivanja u bazenu ne biste trebali u potpunosti suzdržavati, pogotovo ako je s trudnoćom sve u redu. Međutim, vrijeme boravka u bazenu trebalo bi ograničiti, stoga se ne preporuča svakodnevno izlaganje vodi u bazenima. Ako postoje neki problemi u trudnoći, poželjno je savjetovati se sa svojim liječnikom. Unatoč tome, plivanje i dalje ostaje najzdraviji oblik tjelovježbe u trudnoći, a mnogim budućim majkama olakšava razdoblje naticanja ruku i stopala, kao i neugodnu bol u leđima. Nataša Vuk 

žena_bazen_pixabay

Može li kupanje u bazenu tijekom trudnoće biti štetno?

<para>Donosimo vam niz prijedloga za idealne obiteljske izlete u kojima će uživati i veliki i mali.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Bajkovita Brodsko-posavska županija</heading4>
<para>
 Slavonski Brod smjestio se na sjevernoj obali rijeke Save, najmnogoljudniji je grad Brodsko-posavske županije i ima bogatu prošlost o čemu svjedoče brojni povijesni dokazi. Jedna od zanimljivosti je i jedina pronađena zemunica za ukope u Europi, što upućuje na postojanje razvijenog prapovijesnog naselja. Od kulturnih znamenitosti važno je istaknuti Brodsku tvrđavu koja predstavlja spomenik nulte kategorije te po svojoj veličini spada među najveće fortifikacijske spomenike u Hrvatskoj ali i u Europi. Osim Brodske tvrđave u gradu se posebno ističe svojom ljepotom i kulturnom vrijednošću franjevački samostan sagrađen krajem 17. stoljeća, također spomenik nulte kategorije. Franjevci su u Brodu osnovali i prvu školu 1709. godine tako da su osim duhovne službe vršili i važnu prosvjetiteljsku dužnost u gradu o čemu svjedoči do danas očuvana vrijedna knjižnica franjevačkog samostana. Malo je poznato kako je gradski Trg Ivane Brlić-Mažuranić s kojeg se pruža predivan pogled na rijeku Savu, zapravo površinom najveći trg u Hrvatskoj. Na samom trgu se nalazi i kuća spomenute Ivane Brlić-Mažuranić, naše najpoznatije dječje spisateljice koju svakako posjetite. Nedaleko od trga nalazi se i predivno uređeno te ujedno i najveće gradsko šetalište uz rijeku Savu u Hrvatskoj koje Brođani nazivaju „Kej“.</para>
<para>Nova Gradiška je drugi grad u Brodsko-posavskoj županiji i osim malene ali lijepe urbane jezgre Nova Gradiška okružena je i predivnom prirodom u kojoj se nalaze čak dva rezervata šumske vegetacije na Psunju, Muški bunar te Prašnik. Želite li osjetiti dašak prošlosti, nedaleko od Nove Gradiške nalaze se Cernik i Strmac, dva manja mjesta koja je važno spomenuti. Cernik je svojevrsno predgrađe Nove Gradiške u kojem se nalazi kaštel koji je u 17. stoljeću pregrađen u dvorac te barokni franjevački samostan i barokna crkva sv. Petra. Mjesto je u vrijeme turskih osvajanja ovih krajeva, tijekom 16. i krajem 17. stoljeća predstavljalo sjedište sandžaka. Turska česma koja se i danas nalazi pred dvorcem govori posjetiteljima o tim burnim vremenima.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Pitoreskna Požeško-slavonska županija</heading4>
<para>
Slavljenje tradicije i njegovanje izvornih priča koji privlače posjetitelje željne autentičnog iskustva najveće su odlike ovoga kraja. Za zanimljiv i poticajan obiteljski izlet predlažemo vam LIDAS- Lipanjski dani amaterskog stvaralaštva. Na LIDAS-u u koji organizira grad Pleternica možete uživati u nastupima najmlađih talenata koji nastupaju od 13.-14. lipnja 2016. Ako se obitelj zaželjela dobrog ribljeg paprikaša, predlažemo da se priključite Fišijadi koja se održava 19. lipnja i broji gotovo 100 sudionika. Punog želuca na LIDAS-u možete razgledati i mnogobrojne likovne kolonije i nezaobilazne izložbe rukotvorina koje prezentiraju etnološko bogatstvo ovoga kraja. Ako ste ljubitelji plemenitih životinja, vi i vaši klinci nećete ostati ravnodušni kad vam kažemo da možete "skoknuti" i na Međunarodni konjički turnir koji se održava od 26. do 28. lipnja 2016.
</para>
<para>U požeško-slavonskoj županiji smjestio se i grad Lipik, poznat po termalnom lječilištu, gdje je u 19. i početkom 20.st. bio termalni centar europske aristokracije. Godine 1886. sagrađene su rimske, mramorne i salonske kupke, gdje se i danas može uživati u mramornim i bisernim kupkama. Lipik je daleko poznat i po ergeli Lipicanaca osnovanoj 1843. godine, domu šezdeset predivnih lipicanaca.
</para>
<para>Aktivni odmor sa svojim klincima djelomično možete "odraditi" i na Papuku koji je 2007. godine dobio status geoparka kao prvo takvo područje u Hrvatskoj, a u ponoru Uviraljka zabilježeno je čak 11 vrsta šišmiša što je i najveći broj vrsta šišmiša ikad zabilježen u kojem podzemnom objektu u Hrvatskoj.
</para>
<para>
 Park šuma Jankovac jedna je od najljepših gorskih dolina na sjevernim obroncima Papuka, okružena stoljetnom bukovom šumom, ujedno i poznato planinarsko izletište s poučnim stazama, potocima i jezerima te špiljama, slapovima i oko 1.200 vrsta flore i faune. Paragliding, sportsko penjanje, jahanje, bicikliranje, svatko će ovdje pronaći nešto za sebe.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Zlatna Osječko-baranjska županija</heading4>
<para>
 Park Prirode Kopački rit najveće je i jedinstveno poplavno područje ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Preporučamo da krenete na izlet odmah nakon doručka jer je doživljaj u Parku prirode puno intenzivniji ujutro i ne zaboravite ponijeti zaštitna sredstva protiv komaraca. Imate mogućnost iznajmiti svog vodiča, a lovačke priče vodič prilagođava djeci dok iznad vas lete rode, čaplje, gnjurci, sokolovi, škanjci i ostale ptice. U baranjskoj oazi stotina rijetkih i zaštićenih vrsta ptica, riba i divljači, dočekat će vas još jedna zanimljivost - hotel za kukce. Pčele su najbrojniji gosti, a slijede bubamare, mravi, komarci, obadi, ose, pa čak i jelenak koji nije karakterističan stanovnik močvare nego šume. Posjetitelji mogu i posvojiti pticu, dati joj ime, nazvati je svojom i na taj način pomoći njezinoj zaštiti. Posvojenje primjerice sive čaplje iznosi 100 kuna, a onih rijetkih vrsta, pout crne rode 10 000 kn. Obavezno posjetite i dvorac Tikveš jer se u blizini nalazi edukativni centar (izložba ptica i kukaca, suvenirnica i edukativni film).
</para>
<para>Nakon Drugog svjetskog rata, dvorac je bio jedna od predsjedničkih rezidencija Josipa Broza Tita, a u njemu su odsjedali mnogi svjetski političari koji su dolazili u lov. Danas taj kompleks služi novoj namjeni kao Europski centar za okoliš. Biti u Slavoniji i vidjeti samo jedan dvorac je kao da odete na more i ne okupate se. Stoga obavezno svratite do Donjeg Miholjca u posjet starom dvorcu koji podsjeća na Disneyev dvorac. Dvorac Prandau - Mailath, stari dvorac, sagrađen je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau, a danas je dvorac sjedište donjomiholjačke gradske uprave i nažalost ne može se razgledati unutrašnjost, ali impozantan vanjski izgled uz brojne kule, balkone i terase sigurno će vam ostati u sjećanju. Oko dvorca se nalazi perivoj i šetnica povezana s lovačkom vilom ladanjske arhitekture pa možete uživati u prirodi.</para>
<para>
 U Osijeku, najvećem slavonskom gradu možete posjetiti Zoološki vrt u kojem su atrakcija žirafe, a zanimljiva je i nastamba s lavovima gdje ulazite u džip kao na safariju. Možete se prošetati Tvrđom (od Zoološkog vrta pređete skelom) i provozati kočijom po centru grada. U Perivoju kralja Tomislava postoje dva dječja igrališta gdje će i Vaši mališani doći na svoje.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>Hrabra Vukovarsko-srijemska županija</heading4>
<para>
Tamo gdje Dunav ljubi.... tamo je Vukovar, iz dana u dan sve ljepši. Odakle krenuti? Za odrasle, djecu i obitelji koji žele doživjeti nešto novo, lijepo i zanimljivo Muzej vučedolske kulture nudi novi svemir otkrića i inspiracije. Svaka prostorija tematski je obrađena, a teme su: geološki položaj Vučedola, nastanak kulture, dolazak Indoeuropljana, stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov, naselje, vučedolska kuća, tkanje i odjeća, zanati i obuća, metalurgija, keramika, horizont, kalendar, grobovi, Vučedolac, religija, nasljednici, nastanak Muzeja.
</para>
<para>
 U Muzeju grada Vukovara možete pak vidjeti velik dio industrijske povijesti toga kraja. Muzej je ujedno i prilika da zavirite u prelijepi dvorac Eltz iznutra, a potom bacite jedan kadar izvana i to s obale Dunava. Vukovar i obalu s Dunava predlažemo da pogledate u vodenom autobusu "Bajadera." Panoramski turustički brod može primiti 60 osoba, a posebno je zanimljiv zbog toga što je zatvoren kaljenim staklom. Katamaranskog je tipa, pa se stječe "puni" osjećaj vode.</para>
<para>Bilo bi šteta da ne posjetite i izletište Sopotac u Nijemcima gdje se nalazi i Centar za promatranje ptica. Zanimljivo je istaknuti da su talijanski ornitolozi nakon posjete Sopotca primijetili da su ovdje vidjeli više ptica u jednom satu nego što vide u cijelom danu na mjestu za promatranje ptica u Italiji. Ako niste ljubitelj ptica, možete se okušati u pecanju, vožnji biciklističkim stazama ili šetati šumom.</para>
<para>
 Iz Nijemaca predlažemo odlazak u Vinkovce gdje "morate" posjetiti rodnu kuću Ivana Kozarca. Replika kuće je potpuno vjerna autohtonoj arhitekturi, a stakleni pod otkriva povijest na tom području i prije nego li se autor Đuke Begovića rodio.</para>
<para>
 Srijemsko-slavonsku priču najbolje je završiti na početku Hrvatske u Iloku, ponovno na Dunavu gdje će svatko pronaći kutak za sebe.
</para>
<para>Želimo Vam sretan put i puno lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenoj u zlatnoj Slavoniji i Baranji.</para>

Idealan obiteljski izlet! Jednodnevni izleti po Slavoniji i Baranji Bajkovita, pitoreskna, zlatna i hrabra Slavonija i Baranja nudi mnoštvo zanimljivih lokaliteta na kojima biste mogli provesti trenutke koje ćete pamtiti cijeloga života. Donosimo vam niz prijedloga za idealne obiteljske izlete u kojima će uživati i veliki i mali.
 

Bajkovita Brodsko-posavska županija

   Slavonski Brod smjestio se na sjevernoj obali rijeke Save, najmnogoljudniji je grad Brodsko-posavske županije i ima bogatu prošlost o čemu svjedoče brojni povijesni dokazi. Jedna od zanimljivosti je i jedina pronađena zemunica za ukope u Europi, što upućuje na postojanje razvijenog prapovijesnog naselja. Od kulturnih znamenitosti važno je istaknuti Brodsku tvrđavu koja predstavlja spomenik nulte kategorije te po svojoj veličini spada među najveće fortifikacijske spomenike u Hrvatskoj ali i u Europi. Osim Brodske tvrđave u gradu se posebno ističe svojom ljepotom i kulturnom vrijednošću franjevački samostan sagrađen krajem 17. stoljeća, također spomenik nulte kategorije. Franjevci su u Brodu osnovali i prvu školu 1709. godine tako da su osim duhovne službe vršili i važnu prosvjetiteljsku dužnost u gradu o čemu svjedoči do danas očuvana vrijedna knjižnica franjevačkog samostana. Malo je poznato kako je gradski Trg Ivane Brlić-Mažuranić s kojeg se pruža predivan pogled na rijeku Savu, zapravo površinom najveći trg u Hrvatskoj. Na samom trgu se nalazi i kuća spomenute Ivane Brlić-Mažuranić, naše najpoznatije dječje spisateljice koju svakako posjetite. Nedaleko od trga nalazi se i predivno uređeno te ujedno i najveće gradsko šetalište uz rijeku Savu u Hrvatskoj koje Brođani nazivaju „Kej“.
Nova Gradiška je drugi grad u Brodsko-posavskoj županiji i osim malene ali lijepe urbane jezgre Nova Gradiška okružena je i predivnom prirodom u kojoj se nalaze čak dva rezervata šumske vegetacije na Psunju, Muški bunar te Prašnik. Želite li osjetiti dašak prošlosti, nedaleko od Nove Gradiške nalaze se Cernik i Strmac, dva manja mjesta koja je važno spomenuti. Cernik je svojevrsno predgrađe Nove Gradiške u kojem se nalazi kaštel koji je u 17. stoljeću pregrađen u dvorac te barokni franjevački samostan i barokna crkva sv. Petra. Mjesto je u vrijeme turskih osvajanja ovih krajeva, tijekom 16. i krajem 17. stoljeća predstavljalo sjedište sandžaka. Turska česma koja se i danas nalazi pred dvorcem govori posjetiteljima o tim burnim vremenima.
 

Pitoreskna Požeško-slavonska županija

Slavljenje tradicije i njegovanje izvornih priča koji privlače posjetitelje željne autentičnog iskustva najveće su odlike ovoga kraja. Za zanimljiv i poticajan obiteljski izlet predlažemo vam LIDAS- Lipanjski dani amaterskog stvaralaštva. Na LIDAS-u u koji organizira grad Pleternica možete uživati u nastupima najmlađih talenata koji nastupaju od 13.-14. lipnja 2016. Ako se obitelj zaželjela dobrog ribljeg paprikaša, predlažemo da se priključite Fišijadi koja se održava 19. lipnja i broji gotovo 100 sudionika. Punog želuca na LIDAS-u možete razgledati i mnogobrojne likovne kolonije i nezaobilazne izložbe rukotvorina koje prezentiraju etnološko bogatstvo ovoga kraja. Ako ste ljubitelji plemenitih životinja, vi i vaši klinci nećete ostati ravnodušni kad vam kažemo da možete "skoknuti" i na Međunarodni konjički turnir koji se održava od 26. do 28. lipnja 2016.

U požeško-slavonskoj županiji smjestio se i grad Lipik, poznat po termalnom lječilištu, gdje je u 19. i početkom 20.st. bio termalni centar europske aristokracije. Godine 1886. sagrađene su rimske, mramorne i salonske kupke, gdje se i danas može uživati u mramornim i bisernim kupkama. Lipik je daleko poznat i po ergeli Lipicanaca osnovanoj 1843. godine, domu šezdeset predivnih lipicanaca.

Aktivni odmor sa svojim klincima djelomično možete "odraditi" i na Papuku koji je 2007. godine dobio status geoparka kao prvo takvo područje u Hrvatskoj, a u ponoru Uviraljka zabilježeno je čak 11 vrsta šišmiša što je i najveći broj vrsta šišmiša ikad zabilježen u kojem podzemnom objektu u Hrvatskoj.


   Park šuma Jankovac jedna je od najljepših gorskih dolina na sjevernim obroncima Papuka, okružena stoljetnom bukovom šumom, ujedno i poznato planinarsko izletište s poučnim stazama, potocima i jezerima te špiljama, slapovima i oko 1.200 vrsta flore i faune. Paragliding, sportsko penjanje, jahanje, bicikliranje, svatko će ovdje pronaći nešto za sebe.
 

Zlatna Osječko-baranjska županija

   Park Prirode Kopački rit najveće je i jedinstveno poplavno područje ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Preporučamo da krenete na izlet odmah nakon doručka jer je doživljaj u Parku prirode puno intenzivniji ujutro i ne zaboravite ponijeti zaštitna sredstva protiv komaraca. Imate mogućnost iznajmiti svog vodiča, a lovačke priče vodič prilagođava djeci dok iznad vas lete rode, čaplje, gnjurci, sokolovi, škanjci i ostale ptice. U baranjskoj oazi stotina rijetkih i zaštićenih vrsta ptica, riba i divljači, dočekat će vas još jedna zanimljivost - hotel za kukce. Pčele su najbrojniji gosti, a slijede bubamare, mravi, komarci, obadi, ose, pa čak i jelenak koji nije karakterističan stanovnik močvare nego šume. Posjetitelji mogu i posvojiti pticu, dati joj ime, nazvati je svojom i na taj način pomoći njezinoj zaštiti. Posvojenje primjerice sive čaplje iznosi 100 kuna, a onih rijetkih vrsta, pout crne rode 10 000 kn. Obavezno posjetite i dvorac Tikveš jer se u blizini nalazi edukativni centar (izložba ptica i kukaca, suvenirnica i edukativni film).

Nakon Drugog svjetskog rata, dvorac je bio jedna od predsjedničkih rezidencija Josipa Broza Tita, a u njemu su odsjedali mnogi svjetski političari koji su dolazili u lov. Danas taj kompleks služi novoj namjeni kao Europski centar za okoliš. Biti u Slavoniji i vidjeti samo jedan dvorac je kao da odete na more i ne okupate se. Stoga obavezno svratite do Donjeg Miholjca u posjet starom dvorcu koji podsjeća na Disneyev dvorac. Dvorac Prandau - Mailath, stari dvorac, sagrađen je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau, a danas je dvorac sjedište donjomiholjačke gradske uprave i nažalost ne može se razgledati unutrašnjost, ali impozantan vanjski izgled uz brojne kule, balkone i terase sigurno će vam ostati u sjećanju. Oko dvorca se nalazi perivoj i šetnica povezana s lovačkom vilom ladanjske arhitekture pa možete uživati u prirodi.

   U Osijeku, najvećem slavonskom gradu možete posjetiti Zoološki vrt u kojem su atrakcija žirafe, a zanimljiva je i nastamba s lavovima gdje ulazite u džip kao na safariju. Možete se prošetati Tvrđom (od Zoološkog vrta pređete skelom) i provozati kočijom po centru grada. U Perivoju kralja Tomislava postoje dva dječja igrališta gdje će i Vaši mališani doći na svoje.

 

Hrabra Vukovarsko-srijemska županija

Tamo gdje Dunav ljubi.... tamo je Vukovar, iz dana u dan sve ljepši. Odakle krenuti? Za odrasle, djecu i obitelji koji žele doživjeti nešto novo, lijepo i zanimljivo Muzej vučedolske kulture nudi novi svemir otkrića i inspiracije. Svaka prostorija tematski je obrađena, a teme su: geološki položaj Vučedola, nastanak kulture, dolazak Indoeuropljana, stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov, naselje, vučedolska kuća, tkanje i odjeća, zanati i obuća, metalurgija, keramika, horizont, kalendar, grobovi, Vučedolac, religija, nasljednici, nastanak Muzeja.


    U Muzeju grada Vukovara možete pak vidjeti velik dio industrijske povijesti toga kraja. Muzej je ujedno i prilika da zavirite u prelijepi dvorac Eltz iznutra, a potom bacite jedan kadar izvana i to s obale Dunava. Vukovar i obalu s Dunava predlažemo da pogledate u vodenom autobusu "Bajadera." Panoramski turustički brod može primiti 60 osoba, a posebno je zanimljiv zbog toga što je zatvoren kaljenim staklom. Katamaranskog je tipa, pa se stječe "puni" osjećaj vode.
Bilo bi šteta da ne posjetite i izletište Sopotac u Nijemcima gdje se nalazi i Centar za promatranje ptica. Zanimljivo je istaknuti da su talijanski ornitolozi nakon posjete Sopotca primijetili da su ovdje vidjeli više ptica u jednom satu nego što vide u cijelom danu na mjestu za promatranje ptica u Italiji. Ako niste ljubitelj ptica, možete se okušati u pecanju, vožnji biciklističkim stazama ili šetati šumom.

    Iz Nijemaca predlažemo odlazak u Vinkovce gdje "morate" posjetiti rodnu kuću Ivana Kozarca. Replika kuće je potpuno vjerna autohtonoj arhitekturi, a stakleni pod otkriva povijest na tom području i prije nego li se autor Đuke Begovića rodio.

   Srijemsko-slavonsku priču najbolje je završiti na početku Hrvatske u Iloku, ponovno na Dunavu gdje će svatko pronaći kutak za sebe.

Želimo Vam sretan put i puno lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenoj u zlatnoj Slavoniji i Baranji. Petra Majetić 

osječko-baranjska županija

Idealan obiteljski izlet! Jednodnevni izleti po Slavoniji i Baranji

<para>Iako novi dom može pružiti veći komfor i kvalitetu svakodnevnog života, to ne umanjuje činjenicu kako svaka selidba sa sobom donosi i određenu količinu stresa koji se tiče organizacije. I dok je kod odraslih taj stres povezan s pripremanjem novog prostora za useljenje, njega nisu pošteđena niti djeca koja će se odjednom naći u novom životnom prostoru na koji nisu navikla. Taj stres može biti pojačan kod djece školske dobi, koja ponekad moraju promijeniti školu, a samim time i prijatelje i vršnjake na koje su navikla. Stoga je važno djecu uključiti u proces selidbe ali i odlučivanja o određenim stvarima koje vas čekaju.</para>
<para>
 Razgovor
</para>
<para>Kada ste donijeli ovako važnu odluku, prije početka samih priprema, trebali biste razgovarati s djetetom i objasniti mu što to točno za njega znači. Probajte djetetu dati što detaljnije informacije o onome što vas očekuje. Na dječja pitanja odgovarajte što je iskrenije moguće – nemojte skrivati negativne strane, ali u razgovoru naglasak stavite na sve pozitivne stvari koje ga u novom domu očekuju. Također, budite spremni na negativne reakcije (poput suza), te ih prihvatite bez podizanja tona i ljutnje. Zapamtite kako je promjena okoline mnogo stresnija za dijete koje još nije formiralo krug poznanstava koja bi mogla prebroditi udaljenost, te ga čeka proces ponovnog upoznavanja velikog broja vršnjaka (pogotovo u vrtiću ili osnovnoj školi).</para>
<para>
 Uključite dijete u proces selidbe
</para>
<para>Nakon što ste kroz nekoliko razgovora djetetu objasnili razloge preseljenja, kao i pozitivne i negativne stvari, tu nije kraj. Poželjno je dijete i uključiti u sam proces preseljenja. Organizirajte zajednički posjet novom stanu/kući i prije nego što je spreman za useljenje, i s djetetom pokušajte vizualizirati kako će koja prostorija izgledati. Upitajte svoje dijete kako bi željelo da njegova soba izgleda. Uključivanjem djeteta u proces preseljenja postići ćete da se i ono osjeća kao sudionik, te ćete skrenuti njegovu pažnju s mogućih negativnih strana.</para>
<para>
 Što nakon preseljenja
</para>
<para>Kada ste napokon ušli u svoj novi dom, uvijek će postojati sitnice koje još treba urediti, pogotovo kod namještenja prostora. Iako za to uvijek treba vremena, pobrinite se da je u trenutku dolaska u novi stan/kuću, barem djetetova soba kompletno namještena. Tada se dijete može lakše koncentrirati na ostale aspekte ove promjene, kao što su upoznavanje vršnjaka u novom kvartu i školi/vrtiću, ali i samog prostora u krugu novog mjesta u koji ste doselili. Ako dijete kreće u novu školu, probajte razgovarati s učiteljima koji već znaju kako je djetetu potrebno određeno tranzicijsko vrijeme kako bi se počelo osjećati ugodno u novoj sredini. Neki stručnjaci kažu da je za privikavanje potrebno okvirno šest tjedana, no ova je brojka prilično individualna. Vi ste tu da mu budete podrška, te nema razloga za zabrinutost ako taj proces potraje i dulje.</para>
<para>Budući da živimo u vremenu u kojem je komunikacija na daljinu uvelike olakšana tehnološkim dostignućima, potičite dijete da putem telefona ili interneta (uz vaš nadzor), održi kontakt s prijateljima iz bivše škole. S njima tada može razmijeniti iskustva koja je doživio u novoj sredini, te shvatiti kako nova sredina ustvari ne znači uvijek napuštanje života na koji su do tada navikli.</para>

Kako pripremiti dijete na selidbu? Većina obitelji se barem jednom u životu nađe pred odlukom o preseljenju. Iako novi dom može pružiti veći komfor i kvalitetu svakodnevnog života, to ne umanjuje činjenicu kako svaka selidba sa sobom donosi i određenu količinu stresa koji se tiče organizacije. I dok je kod odraslih taj stres povezan s pripremanjem novog prostora za useljenje, njega nisu pošteđena niti djeca koja će se odjednom naći u novom životnom prostoru na koji nisu navikla. Taj stres može biti pojačan kod djece školske dobi, koja ponekad moraju promijeniti školu, a samim time i prijatelje i vršnjake na koje su navikla. Stoga je važno djecu uključiti u proces selidbe ali i odlučivanja o određenim stvarima koje vas čekaju.

   Razgovor

Kada ste donijeli ovako važnu odluku, prije početka samih priprema, trebali biste razgovarati s djetetom i objasniti mu što to točno za njega znači. Probajte djetetu dati što detaljnije informacije o onome što vas očekuje. Na dječja pitanja odgovarajte što je iskrenije moguće – nemojte skrivati negativne strane, ali u razgovoru naglasak stavite na sve pozitivne stvari koje ga u novom domu očekuju. Također, budite spremni na negativne reakcije (poput suza), te ih prihvatite bez podizanja tona i ljutnje. Zapamtite kako je promjena okoline mnogo stresnija za dijete koje još nije formiralo krug poznanstava koja bi mogla prebroditi udaljenost, te ga čeka proces ponovnog upoznavanja velikog broja vršnjaka (pogotovo u vrtiću ili osnovnoj školi).

   Uključite dijete u proces selidbe

Nakon što ste kroz nekoliko razgovora djetetu objasnili razloge preseljenja, kao i pozitivne i negativne stvari, tu nije kraj. Poželjno je dijete i uključiti u sam proces preseljenja. Organizirajte zajednički posjet novom stanu/kući i prije nego što je spreman za useljenje, i s djetetom pokušajte vizualizirati kako će koja prostorija izgledati. Upitajte svoje dijete kako bi željelo da njegova soba izgleda. Uključivanjem djeteta u proces preseljenja postići ćete da se i ono osjeća kao sudionik, te ćete skrenuti njegovu pažnju s mogućih negativnih strana.

   Što nakon preseljenja

Kada ste napokon ušli u svoj novi dom, uvijek će postojati sitnice koje još treba urediti, pogotovo kod namještenja prostora. Iako za to uvijek treba vremena, pobrinite se da je u trenutku dolaska u novi stan/kuću, barem djetetova soba kompletno namještena. Tada se dijete može lakše koncentrirati na ostale aspekte ove promjene, kao što su upoznavanje vršnjaka u novom kvartu i školi/vrtiću, ali i samog prostora u krugu novog mjesta u koji ste doselili. Ako dijete kreće u novu školu, probajte razgovarati s učiteljima koji već znaju kako je djetetu potrebno određeno tranzicijsko vrijeme kako bi se počelo osjećati ugodno u novoj sredini. Neki stručnjaci kažu da je za privikavanje potrebno okvirno šest tjedana, no ova je brojka prilično individualna. Vi ste tu da mu budete podrška, te nema razloga za zabrinutost ako taj proces potraje i dulje.
Budući da živimo u vremenu u kojem je komunikacija na daljinu uvelike olakšana tehnološkim dostignućima, potičite dijete da putem telefona ili interneta (uz vaš nadzor), održi kontakt s prijateljima iz bivše škole. S njima tada može razmijeniti iskustva koja je doživio u novoj sredini, te shvatiti kako nova sredina ustvari ne znači uvijek napuštanje života na koji su do tada navikli. Nataša Vuk 

child-suitcase

Kako pripremiti dijete na selidbu?

<para>”, “Jesi sigurna da sigurnosni pojas ne šteti djetetu?”, “Što ćeš napraviti ako ti se počne povraćati?”</para>
<para>Vožnja u trudnoći ima svojih mana, ali i očiglednih prednosti, stoga trudnica prema svojim afinitetima i zdravstvenom stanju odlučuje hoće li upravljati vozilom. Trudnoća se često naziva i “drugim stanjem” zato što se tijelo fizički i psihički mijenja i priprema za majčinsku ulogu, stoga ipak treba obratiti pozornost na nekoliko sitnica. Prvo tromjesečje može biti opasno za vožnju jer su u tom periodu kod većine trudnica izražene visoke doze hormona koje uzrokuju pospanost i mučninu. 
</para>
<para>Svakako se savjetuje povećan oprez u vožnji jer refleksi tada mogu biti usporeni te brze reakcije koje su u vožnji potrebne mogu izostati i uzrokovati nezgodu. Drugo tromjesečje faza je kad napokon mučnine i pospanost polako prolaze te se trudnice osjećaju poletnije i imaju osjećaj da sve mogu. Tada se prema statistici i događa najveći broj nesreća jer se upravo tada trudnice najviše i odlučuju na vožnju, ističu neki stručnjaci, ali i napominju da sve rezultate istraživanja treba uzimati s rezervom. U zadnjem tromjesečju, pak zbog veličine trbuha i teže pokretljivosti trudnica, smanjena je gibljivost te su time ograničene i njihove reakcije u prometu.</para>
<para>Ako trudnica pati od mučnina najbolji bi savjet bio da se kloni volana jer teško da će si moći pomoći u gustom prometu ako je iznenada uhvati jaka mučnina i povraćanje. Stoga ako ste jedna od tih "nesretnih" trudnica, izbjegavajte vožnju ili, ako već dovoljno dobro poznate svoje mukotrpne rituale, dobro osluškujte svoje tijelo kako bi mogli prepoznati sprema li vam se nova epizoda mučnina i povraćanja.
</para>
<heading4>
 Što kaže Zakon?
</heading4>
<para>
 Zakonom nije propisano do kojeg mjeseca trudnoće se smije upravljati vozilom, stoga bezbrižno vozite dokle god se vi dobro osjećate za volanom. Jedino što je propisano Zakonom je da se ne smije ugrožavati sigurnost prometa na cestama niti ostalih sudionika u prometu na cestama te da se moraju poštovati prometna pravila i propisi. Mnoge žene strahuju da će sigurnosni pojas ozlijediti dijete zbog čega ga izbjegavaju vezati, no ako je on pravilno postavljen, nema razloga za brigu.
</para>
<heading4>Pojas</heading4>
<para>
Prilikom namještanja, donji dio pojasa mora prelaziti preko kostiju zdjelice i ispod trbuha, a gornji dio pojasa mora prelaziti između dojki i sa strane trbuha. Sigurnosni pojas se nikad ne smije vezati iznad ili direktno preko trbuha, niti se gornji dio pojasa smije postavljati ispod ruke ili iza leđa.
</para>
<heading4>
 Položaj sjedenja
</heading4>
<para>
Osim ispravno zavezanog pojasa, jako je važan i položaj sjedenja trudnice. Kad namještate svoje sjedalo, posebnu pozornost obratite na razdaljinu između volana i tijela koja mora biti što veća. Neki automobili imaju mogućnost namještanja pedala pa ako je to slučaj s vašim automobilom, izvucite ih maksimalno.</para>
<para>Ako je volan podesiv po visini, treba ga namjestiti da bude što viši i usmjeren prema gore kako bi u slučaju nezgode eventualni udarac prema naprijed ili otvaranje zračnih jastuka bilo usmjereno prema prsima trudnice, a ne trbuhu. Kao i kod sigurnosnog pojasa, trudnice često dvoje i oko toga koliko zračni jastuci mogu biti štetni za dijete. Istraživanja su pokazala da njihova aktivacija ne može štetiti djetetu, stoga preporučljivo je da su uključeni tijekom vožnje.
</para>
<para>Nikada nemojte voziti duže od dva sata bez pauze. Pauze neka budu duže kako biste se dobro odmorili. Nemojte sjedati za volan ako sumnjate u ispravnost vozila, osjećate se loše, imate mučnine ili ako su uvjeti na cesti loši. Uvijek nosite sa sobom dokumente, zdravstvenu knjižnicu i krvnu grupu, nikada se ne zna kada će zatrebati.</para>

Vožnja automobila u trudnoći Mnogo je nedoumica kada se radi o trudnici za volanom. Ne rijetko se trudnim ženama postavljaju pitanja poput: “Kako možeš voziti s ovolikim trbuhom? ”, “Jesi sigurna da sigurnosni pojas ne šteti djetetu?”, “Što ćeš napraviti ako ti se počne povraćati?”
Vožnja u trudnoći ima svojih mana, ali i očiglednih prednosti, stoga trudnica prema svojim afinitetima i zdravstvenom stanju odlučuje hoće li upravljati vozilom. Trudnoća se često naziva i “drugim stanjem” zato što se tijelo fizički i psihički mijenja i priprema za majčinsku ulogu, stoga ipak treba obratiti pozornost na nekoliko sitnica. Prvo tromjesečje može biti opasno za vožnju jer su u tom periodu kod većine trudnica izražene visoke doze hormona koje uzrokuju pospanost i mučninu. 

Svakako se savjetuje povećan oprez u vožnji jer refleksi tada mogu biti usporeni te brze reakcije koje su u vožnji potrebne mogu izostati i uzrokovati nezgodu. Drugo tromjesečje faza je kad napokon mučnine i pospanost polako prolaze te se trudnice osjećaju poletnije i imaju osjećaj da sve mogu. Tada se prema statistici i događa najveći broj nesreća jer se upravo tada trudnice najviše i odlučuju na vožnju, ističu neki stručnjaci, ali i napominju da sve rezultate istraživanja treba uzimati s rezervom. U zadnjem tromjesečju, pak zbog veličine trbuha i teže pokretljivosti trudnica, smanjena je gibljivost te su time ograničene i njihove reakcije u prometu.
Ako trudnica pati od mučnina najbolji bi savjet bio da se kloni volana jer teško da će si moći pomoći u gustom prometu ako je iznenada uhvati jaka mučnina i povraćanje. Stoga ako ste jedna od tih "nesretnih" trudnica, izbjegavajte vožnju ili, ako već dovoljno dobro poznate svoje mukotrpne rituale, dobro osluškujte svoje tijelo kako bi mogli prepoznati sprema li vam se nova epizoda mučnina i povraćanja.


   Što kaže Zakon?


   Zakonom nije propisano do kojeg mjeseca trudnoće se smije upravljati vozilom, stoga bezbrižno vozite dokle god se vi dobro osjećate za volanom. Jedino što je propisano Zakonom je da se ne smije ugrožavati sigurnost prometa na cestama niti ostalih sudionika u prometu na cestama te da se moraju poštovati prometna pravila i propisi. Mnoge žene strahuju da će sigurnosni pojas ozlijediti dijete zbog čega ga izbjegavaju vezati, no ako je on pravilno postavljen, nema razloga za brigu.

Pojas

Prilikom namještanja, donji dio pojasa mora prelaziti preko kostiju zdjelice i ispod trbuha, a gornji dio pojasa mora prelaziti između dojki i sa strane trbuha. Sigurnosni pojas se nikad ne smije vezati iznad ili direktno preko trbuha, niti se gornji dio pojasa smije postavljati ispod ruke ili iza leđa.


   Položaj sjedenja


Osim ispravno zavezanog pojasa, jako je važan i položaj sjedenja trudnice. Kad namještate svoje sjedalo, posebnu pozornost obratite na razdaljinu između volana i tijela koja mora biti što veća. Neki automobili imaju mogućnost namještanja pedala pa ako je to slučaj s vašim automobilom, izvucite ih maksimalno.
Ako je volan podesiv po visini, treba ga namjestiti da bude što viši i usmjeren prema gore kako bi u slučaju nezgode eventualni udarac prema naprijed ili otvaranje zračnih jastuka bilo usmjereno prema prsima trudnice, a ne trbuhu. Kao i kod sigurnosnog pojasa, trudnice često dvoje i oko toga koliko zračni jastuci mogu biti štetni za dijete. Istraživanja su pokazala da njihova aktivacija ne može štetiti djetetu, stoga preporučljivo je da su uključeni tijekom vožnje.

Nikada nemojte voziti duže od dva sata bez pauze. Pauze neka budu duže kako biste se dobro odmorili. Nemojte sjedati za volan ako sumnjate u ispravnost vozila, osjećate se loše, imate mučnine ili ako su uvjeti na cesti loši. Uvijek nosite sa sobom dokumente, zdravstvenu knjižnicu i krvnu grupu, nikada se ne zna kada će zatrebati. Petra Majetić 

trudnica za volanom

Vožnja automobila u trudnoći

<para>Japanska organizacija <ulink url="http://www.secondlife.toys/en/">
 Second Life Toys
 </ulink>, odnosno "Drugi život za igračke" osmislila je odličnu ideju kako djeci, ali i odraslima približiti i objasniti transplantaciju, ali i kako staru, istrošenu igračku reciklirati i ponovno upotrijebiti njezine potrebite dijelove. Upravo ti pojedini "dijelovi" nekad voljene, ali sada zaboravljene igračke, kasnije se prišiju na neku drugu igračku kojoj su potrebni i kojoj nedostaju, a po dimenzijama joj odgovaraju, i s kojom se dijete još uvijek želi igrati. Do tada istrošena ili pokidana igračka dobiva šansu za "novi život" i nove sate igranja. Simbolika između ljudi i igračaka kojima se ovim putem udiše novi život je očita.</para>
<para>
Igračke zapravo predstavljaju ljude i ljudske živote koji su spašeni transplantacijom organa te se na ovaj način podiže svijest, razumijevanje i educiraju djeca (ali i odrasli) o važnosti donatorstva i transplantacije organa. Kao što je poznato, svaka edukacija treba započeti u najranijoj dobi, a kod djece najlakše je kao primjer koristiti njihove omiljene igračke koje se uz malo volje ponovno mogu upotrijebiti te iskoristiti i nekoj drugoj igrački pružiti šansu za "oporavak", a djetetu sreću i zadovoljstvo u igri starom - novom igračkom.</para>
<para>Igračke su tako u "procesu transplantacije" dobile nove različite dijelove od sasvim drugačije igračke, ali odgovarajuće po svojoj veličini i dijelu tijela. Primjerice riba, dobiva zmajeva krila i rep, a pijetao riblji krak, dok dupinu umjesto prednje peraje savršeno odgovara medino uho ili pak do tada, pokidanu žirafinu nogu savršeno liječi medina noga.</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/igracke-s-doniranim-dijelovima-djecu-uce-o-vaznosti-transplantacije/attachment/5734f92a160000b60731ea14/"/>
</para>
<para>Ovom kampanjom Japanci žele ukazati na probleme s transplantacijom dječjih organa u Japanu, ali i u ostatku svijeta. Japan je poznat po izrazito malom broju transplantiranih organa, a posebno kad je riječ o djeci. U Hrvatskoj je, na sreću, situacija nešto drugačija, te smo u prošloj godini bili prvi u svijetu po broju presađenih jetara i bubrega, a drugi po broju transplantiranih srca.</para>

Igračke s doniranim dijelovima djecu uče o važnosti transplantacije Japanska organizacija Second Life Toys, odnosno "Drugi život za igračke" osmislila je odličnu ideju kako djeci, ali i odraslima približiti i objasniti transplantaciju, ali i kako staru, istrošenu igračku reciklirati i ponovno upotrijebiti njezine potrebite dijelove Japanska organizacija 
      Second Life Toys
   , odnosno "Drugi život za igračke" osmislila je odličnu ideju kako djeci, ali i odraslima približiti i objasniti transplantaciju, ali i kako staru, istrošenu igračku reciklirati i ponovno upotrijebiti njezine potrebite dijelove. Upravo ti pojedini "dijelovi" nekad voljene, ali sada zaboravljene igračke, kasnije se prišiju na neku drugu igračku kojoj su potrebni i kojoj nedostaju, a po dimenzijama joj odgovaraju,  i s kojom se dijete još uvijek želi igrati. Do tada istrošena ili pokidana igračka dobiva šansu za "novi život" i nove sate igranja. Simbolika između ljudi i igračaka kojima se ovim putem udiše novi život je očita.

Igračke zapravo predstavljaju ljude i ljudske živote koji su spašeni transplantacijom organa te se na ovaj način podiže svijest, razumijevanje i educiraju djeca (ali i odrasli) o važnosti donatorstva i transplantacije organa. Kao što je poznato, svaka edukacija treba započeti u najranijoj dobi, a kod djece najlakše je kao primjer koristiti njihove omiljene igračke koje se uz malo volje ponovno mogu upotrijebiti te iskoristiti i nekoj drugoj igrački pružiti šansu za "oporavak",  a djetetu sreću i zadovoljstvo u igri starom - novom igračkom.
Igračke su tako u "procesu transplantacije" dobile nove različite dijelove od sasvim drugačije igračke, ali odgovarajuće po svojoj veličini i dijelu tijela. Primjerice riba, dobiva zmajeva krila i rep, a pijetao riblji krak, dok dupinu umjesto prednje peraje savršeno odgovara medino uho ili pak do tada, pokidanu žirafinu nogu savršeno liječi medina noga.

   

Ovom kampanjom Japanci žele ukazati na probleme s transplantacijom dječjih organa u Japanu, ali i u ostatku svijeta. Japan je poznat po izrazito malom broju transplantiranih organa, a posebno kad je riječ o djeci. U Hrvatskoj je, na sreću, situacija nešto drugačija, te smo u prošloj godini bili prvi u svijetu po broju presađenih jetara i bubrega, a drugi po broju transplantiranih srca. Adrijana Bakoš 

second life toys

Igračke s doniranim dijelovima djecu uče o važnosti transplantacije

<para>Bučne naprave i bol koja je prisutna prilikom popravka zubića, svakako svakim odlaskom produbljuju taj strah, i postaju prava noćna mora djeteta. Kako se s njime boriti i pomoći mališanu da postane opušteniji na zubarskom stolcu?</para>
<para>
 Krenuti što ranije
</para>
<para>Na prvi pregled kod zubara ne bi trebalo dugo čekati. Poželjno je prvi puta posjetiti zubara čim prvi zub u potpunosti izbije. Zubar će vam najbolje objasniti kako najbolje zaštititi djetetove mliječne zube od pojave karijesa, a samim time i stresnih odlaska na pregled.</para>
<para>
 Pripremite teren razgovorom
</para>
<para>Prilikom prvog odlaska, dijete će gotovo sigurno osjetiti da se sprema nešto na što nije naviknulo. Djetetu objasnite gdje idete, ali neka objašnjenje ide isključivo u smjeru da idete provjeriti jesu li svi zubići u redu. Riječi poput „popravak“ ili “karijes“ trebalo bi izbjegavati, budući da će samo potaknuti djetetova potpitanja, a samim time i šanse za strah i prije samog odlaska. Riječi poput „bol“ su isto zabranjene – ako i dođe do zahvata koji može biti neugodan, liječničko osoblje će na licu mjesta mališanu objasniti što da očekuje, a za to već vjerojatno imaju i već „uhodane“ riječi koje dijete neće toliko preplašiti.</para>
<para>
 Priprema kroz igru
</para>
<para>Ponekad je, umjesto razgovora, dovoljna i jednostavna igra, i to ona klasična – zubara. Odvojite sat vremena i s djetetom se pretvarajte da ste pacijent i zubar. Pomozite mališanu i da ispred ogledala prouči svoje zubiće, te ih izbroji. Neka se i on potom uživi u ulogu zubara. Nakon što je igra gotova, objasnite mu da će pravi zubar činiti isto to – obaviti detaljniji pregled, kako bi se i on uvjerio da je sa zubima sve u redu. Čak i ako neće u potpunosti nestati, strah od odlaska zubaru bi se nakon ovakve igre trebao smanjiti.</para>
<para>
 Podmićivanje nije rješenje
</para>
<para>Iako se svaki roditelja barem jednom našao u situaciji u kojoj djetetu obeća nešto kupiti u zamjenu za dobro ponašanje (u ovom slučaju kod zubara). Ako unaprijed krenete s obećanjem da ćete mu kupiti, primjerice, omiljenu igračku ako kod doktora ne bude suza, možete učiniti kontraefekt, a da toga niste niti svjesni. Samo spominjanje plakanja, kod djeteta može razviti strah od odlaska. A da ne spominjemo pouku koje dijete izvlači iz toga da dobro ponašanje uvijek donosi i materijalnu korist.</para>
<para>Međutim, kada je pregled gotov, nikako ne propustite pohvaliti svog mališana s nekoliko lijepih riječi.</para>

Kako prevladati strah od odlaska zubaru? Pravovremeni početak posjećivanja zubara preduvjet je oralnog zdravlja djece. Stoga je važno s redovitim kontrolama krenuti što ranije. No, što kada odlazak zubaru preraste u strah? Bučne naprave i bol koja je prisutna prilikom popravka zubića, svakako svakim odlaskom produbljuju taj strah, i postaju prava noćna mora djeteta. Kako se s njime boriti i pomoći mališanu da postane opušteniji na zubarskom stolcu?

   Krenuti što ranije

Na prvi pregled kod zubara ne bi trebalo dugo čekati. Poželjno je prvi puta posjetiti zubara čim prvi zub u potpunosti izbije. Zubar će vam najbolje objasniti kako najbolje zaštititi djetetove mliječne zube od pojave karijesa, a samim time i stresnih odlaska na pregled.

   Pripremite teren razgovorom

Prilikom prvog odlaska, dijete će gotovo sigurno osjetiti da se sprema nešto na što nije naviknulo. Djetetu objasnite gdje idete, ali neka objašnjenje ide isključivo u smjeru da idete provjeriti jesu li svi zubići u redu. Riječi poput „popravak“ ili “karijes“ trebalo bi izbjegavati, budući da će samo potaknuti djetetova potpitanja, a samim time i šanse za strah i prije samog odlaska. Riječi poput „bol“ su isto zabranjene – ako i dođe do zahvata koji može biti neugodan, liječničko osoblje će na licu mjesta mališanu objasniti što da očekuje, a za to već vjerojatno imaju i već „uhodane“ riječi koje dijete neće toliko preplašiti.

   Priprema kroz igru

Ponekad je, umjesto razgovora, dovoljna i jednostavna igra, i to ona klasična – zubara. Odvojite sat vremena i s djetetom se pretvarajte da ste pacijent i zubar. Pomozite mališanu i da ispred ogledala prouči svoje zubiće, te ih izbroji. Neka se i on potom uživi u ulogu zubara. Nakon što je igra gotova, objasnite mu da će pravi zubar činiti isto to – obaviti detaljniji pregled, kako bi se i on uvjerio da je sa zubima sve u redu. Čak i ako neće u potpunosti nestati, strah od odlaska zubaru bi se nakon ovakve igre trebao smanjiti.

   Podmićivanje nije rješenje

Iako se svaki roditelja barem jednom našao u situaciji u kojoj djetetu obeća nešto kupiti u zamjenu za dobro ponašanje (u ovom slučaju kod zubara). Ako unaprijed krenete s obećanjem da ćete mu kupiti, primjerice, omiljenu igračku ako kod doktora ne bude suza, možete učiniti kontraefekt, a da toga niste niti svjesni. Samo spominjanje plakanja, kod djeteta može razviti strah od odlaska. A da ne spominjemo pouku koje dijete izvlači iz toga da dobro ponašanje uvijek donosi i materijalnu korist.
Međutim, kada je pregled gotov, nikako ne propustite pohvaliti svog mališana s nekoliko lijepih riječi. Nataša Vuk 

brushing-teeth-787630_960_720

Kako prevladati strah od odlaska zubaru?

<para>Vođeni idejom o uštedi, buđenju svijesti djece o važnosti razmjene igračaka, očuvanju okoliša i gospodarenju otpadom, udruga <ulink url="http://wwwzelenidanhr/">
 <emphasis>Zeleni dan</emphasis>
 </ulink> na Dan planeta zemlje 22.. otvorila je prvu <emphasis>Eko knjižnicu igračaka</emphasis> u Zagrebu. Djeca i roditelji u prostorijama knjižnice koja se nalazi na adresi Sveti Duh 30a, za jednu doniranu staru igračku godišnje mogu besplatno posuđivati igračke, slikovnice, društvene i edukativne igre. Na ovaj način žele se potaknuti roditelji i djeca da igračke kojima se djeca više ne igraju doniraju knjižnici tj. da ih ne bacaju, te tako donacijom <emphasis>Eko knjižnici igračaka</emphasis> i recikliraju. Predsjednica
 <emphasis>Zelenog dana</emphasis>
 Ana Tanasić Kandučar ističe kako dio igračaka koji im se čini zanimljivim za daljnje posuđivanje planiraju zadržali, dio igračaka koji će predstavljati višak ili sadržaj koji se ne iznajmljuje poklonit će bolnicama i vrtićima, a slomljene igračke bez funkcije, pravilno će odložiti na mjesto za odvajanje otpada sukladno materijalu izrade.</para>
<para>
 "Udruga <emphasis>Zeleni dan</emphasis>" je dio koalicije neformalnog naziva <emphasis>Zero Waste Hrvatska</emphasis> koju čine 44 okolišne udruge okupljene u Zeleni forum i još 18 udruga i inicijativa građana. Nastojimo podizati svijest naših sugrađana o važnosti odgovornog gospodarenja otpada. Projekt eko knjižnice s temeljem u recikliranju je upravo nastavak na naše dosadašnje aktivnosti. Djeca od najranijeg djetinjstva trebaju razumjeti što je ispravno te djelovati u skladu s tim. Kada govorimo o održivom razvoju i ekologiji, upravo su najmlađi oni koji tek uče svoja prava, odgovornosti i dužnosti. Sve što nauče u djetinjstvu ostaje kao kvalitetno znanje za kasnije godine života", ističe predsjednica udruge <emphasis>Zeleni dan</emphasis> Ana Tanasić Kandučar.</para>
<para>U udruzi kontinuirano provode radionice i predavanja iz područja zaštite okoliša i prirode, a u sklopu projekta <emphasis>Eko knjižnica igračaka</emphasis> u skorijoj budućnosti planiraju organizirati i radionice za najmlađe kako bi stvorili ekološki osviješteno dijete koje se odgovorno ponaša prema okolišu i prirodi.
</para>
<para>"Cilj radionica je edukacija djece o odgovornom odvajanju otpada, važnosti recikliranja i ispravnog odlaganja otpada, smanjenje uporabe plastičnih vrećica, razvoj ekološke svijesti te upoznavanje djece sa štetnim djelovanjem PET ambalaže prisutne u prirodi i svakodnevnom životu. Radionice će biti kreativne i zanimljive, a djeca će od različitih otpadnih materijala naučiti izrađivati korisne predmete" napominje Tanasić Kandučar.</para>
<para>Prvu knjižnicu igračaka u RH otvorila je njihova partnerska <ulink url="http://www.eu-krka-knin.hr/">
 <emphasis>Ekološka udruga Krka Knin</emphasis>
 </ulink>koja je ih svojim pozitivnim primjerom i uspjehom potaknula na otvaranje zagrebačke podružnice, a da društvo prepoznaje njihov rad i trud potvrđuje i nagrada za najbolju društvenu inovaciju koja je <emphasis>Eko knjižnica igračaka</emphasis> dobila 2014. godine.
</para>
<para>Želite li sudjelovati u ovom hvalevrijednom projektu, pokupite igračke s kojima se vaša djeca više ne igraju i donesite ih u <emphasis>Eko knjižnicu igračaka Zagreb </emphasis>koja je otvorena utorkom i četvrtkom od 17 do 20 sati.</para>

Doniraj jednu staru igračku i postani član Eko knjižnice igračaka! Vođeni idejom o uštedi, buđenju svijesti djece o važnosti razmjene igračaka, očuvanju okoliša i gospodarenju otpadom, udruga Zeleni dan na Dan planeta zemlje 22.travnja 2016. Vođeni idejom o uštedi, buđenju svijesti djece o važnosti razmjene igračaka, očuvanju okoliša i gospodarenju otpadom, udruga 
      Zeleni dan
    na Dan planeta zemlje 22.. otvorila je prvu Eko knjižnicu igračaka u Zagrebu. Djeca i roditelji u prostorijama knjižnice koja se nalazi na adresi Sveti Duh 30a, za jednu doniranu staru igračku godišnje mogu besplatno posuđivati igračke, slikovnice, društvene i edukativne igre. Na ovaj način žele se potaknuti roditelji i djeca da igračke kojima se djeca više ne igraju doniraju knjižnici tj. da ih ne bacaju, te tako donacijom Eko knjižnici igračaka i recikliraju. Predsjednica
   Zelenog dana
   Ana Tanasić Kandučar ističe kako dio igračaka koji im se čini zanimljivim za daljnje posuđivanje planiraju zadržali, dio igračaka koji će predstavljati višak ili sadržaj koji se ne iznajmljuje poklonit će bolnicama i vrtićima, a slomljene igračke bez funkcije, pravilno će odložiti na mjesto za odvajanje otpada sukladno materijalu izrade.

   "Udruga Zeleni dan" je dio koalicije neformalnog naziva Zero Waste Hrvatska koju čine 44 okolišne udruge okupljene u Zeleni forum i još 18 udruga i inicijativa građana. Nastojimo podizati svijest naših sugrađana o važnosti odgovornog gospodarenja otpada. Projekt eko knjižnice s temeljem u recikliranju je upravo nastavak na naše dosadašnje aktivnosti. Djeca od najranijeg djetinjstva trebaju razumjeti što je ispravno te djelovati u skladu s tim. Kada govorimo o održivom razvoju i ekologiji, upravo su najmlađi oni koji tek uče svoja prava, odgovornosti i dužnosti. Sve što nauče u djetinjstvu ostaje kao kvalitetno znanje za kasnije godine života", ističe predsjednica udruge Zeleni dan Ana Tanasić Kandučar.
U udruzi kontinuirano provode radionice i predavanja iz područja zaštite okoliša i prirode, a u sklopu projekta Eko knjižnica igračaka u skorijoj budućnosti planiraju organizirati i radionice za najmlađe kako bi stvorili ekološki osviješteno dijete koje se odgovorno ponaša prema okolišu i prirodi.

"Cilj radionica je edukacija djece o odgovornom odvajanju otpada, važnosti recikliranja i ispravnog odlaganja otpada, smanjenje uporabe plastičnih vrećica, razvoj ekološke svijesti te upoznavanje djece sa štetnim djelovanjem PET ambalaže prisutne u prirodi i svakodnevnom životu. Radionice će biti kreativne i zanimljive, a djeca će od različitih otpadnih materijala naučiti izrađivati korisne predmete" napominje Tanasić Kandučar.
Prvu knjižnicu igračaka u RH otvorila je njihova partnerska 
      Ekološka udruga Krka Knin
   koja je ih svojim pozitivnim primjerom i uspjehom potaknula na otvaranje zagrebačke podružnice, a da društvo prepoznaje njihov rad i trud potvrđuje i nagrada za najbolju društvenu inovaciju koja je Eko knjižnica igračaka dobila 2014. godine.

Želite li sudjelovati u ovom hvalevrijednom projektu, pokupite igračke s kojima se vaša djeca više ne igraju i donesite ih u Eko knjižnicu igračaka Zagreb koja je otvorena utorkom i četvrtkom od 17 do 20 sati. Petra Majetić 

eko knjižnica

Doniraj jednu staru igračku i postani član Eko knjižnice igračaka!

<para>Osim stalnog isticanja štetnosti pušenja ili konzumiranja alkohola za vrijeme trudnoće, najnovije istraživanje na Sveučilištu Georgetown, pokazuje kako i zdravlje, godine, težina, (ne)konzumiranje alkohola i (ne)pušenje te opće stanje oca djeteta, ima itekako velik utjecaj na buduće zdravlje i razvoj djeteta, ali i na sam razvoj trudnoće.</para>
<para>Doktorica Joanna Kitlinska i profesorica biokemije i molekularne i celularne biologije, sa spomenuta Sveučilišta, godinama je proučavala vezu između utjecaja životnog stila i godina očeva na buduće zdravlje djeteta. Navodi povezanost između loših životnih navika i negativnih promjenama u genima koji se reprodukcijom prenose na dijete. Znanstvenici još uvijek nisu sigurni kako do tih promjena u genima pojedinca dolazi, ali su poprilično sigurni u njihov ishod. Primjerice, više studija pokazalo je da muškarčeva pretilost učestalo se genetski prenosi i na dijete te je u mnogim slučajevima i dijete pretilo u dječačkoj ili kasnijoj životnoj dobi. Iako je ovime dokazana veza i važnost uravnoteženog životnog stila očeva, majčin životni stil još uvijek je presudan za zdravlje djeteta i njegovu dobrobit.</para>
<para>Čimbenici koji su bili analizirani u istraživanju Sveučilišta Georgetown, a odnosili su se na muškarce i njihov utjecaj na zdravlje djeteta bili su: dob, prehrana, konzumacija alkohola i stres.</para>
<heading4>Dob</heading4>
<para>Iako se prvotno mislilo kako dob očeva nema utjecaja na zdrav rast i razvoj djeteta, ova studija pokazuje veliki utjecaj dobi očeva, uostalom, kao i kod majke. Što je majka starija, veći je broj rizika u trudnoći, ali i kasnije zdravlje djeteta. Studija je pokazala kako djeca čiji su očevi bili stariji od 40 godina, imala znatno veći rizik od razvoja autizma u usporedbi s onima koji su bili mlađi od 30. I ostale studije na ovu temu potvrđuju ovu teoriju. Osim autizma, znanstvenici su pronašli i veću vjerojatnost za razvoj psihičkih bolesti kod djece starijih očeva. Iako su znanstvenici sigurni u ovaj utjecaj, nije još uvijek potpuno jasno zašto do toga dolazi, no vjeruju da je riječ o promjeni u genima koja dolazi s godinama starosti.</para>
<para>Osim ove, provedene su i druge studije koje potvrđuju veći rizik za razvoj različitih sindroma kod djeteta, poput Downova sindroma, te mogućnosti razvoja različitih srčanih problema kod djece čiji su očevi stariji od 35 godina, dok je vjerojatnost za iste značajno povećana kod djece čiji su očevi stariji od 50 godina.</para>
<para>Dakako, važno je znati da povećani rizik ne znači da će dijete nužno imati određeni sindrom ili probleme, već je samo vjerojatnost za njih izraženija s povećanjem dobi oca.</para>
<heading4>Način prehrane</heading4>
<para>Dokazano je da pretili očevi uglavnom i kod djeteta utječu na veliku vjerojatnost od pretilosti. Pretila djeca kasnije se često suočavaju s dijagnozama dijabetesa ili poremećaja u radu metabolizma. Način prehrane je značajan za razvoj i promjene u genima. Ako je prehrana loša i nepravilna dovodi do mijenjanja gena. Dok s druge strane, muškarci koji su u djetinjstvu imali oskudan izbor hrane ili su bili izbirljivi kod hranjenja, često imaju gene koji štite njihovu djecu od razvoja srčanih bolesti i dijabetesa.</para>
<heading4>Alkohol</heading4>
<para>Konzumiranje alkohola ima jednako loš utjecaj na razvoj djeteta od strane oba roditelja. Najčešće posljedice konzumiranja alkohola na razvoj djeteta su: smanjena porođajna težina, problemi s razvojem mozga i kasnije teškoće u učenju. Studija je dokazala ako majka uopće nije konzumirala alkohol za vrijeme trudnoće, ni prije nje, a otac je alkoholičar, dijete se nalazi pod jednakim rizikom za razvoj opasnih komplikacija zbog korištenja alkohola.
</para>
<para>Autori ovog istraživanja zaključuju kako je pred njima još mnogo istraživanja i rada, no za sad su sigurni u gotovo jednak utjecaj očeva na rast i razvoj djeteta u fetalnoj i kasnijoj dobi, te stoga ističu važnost zdravog načina života za oba roditelja.</para>

Studija pokazala: životni stil i zdravlje očeva imaju jednak utjecaj na zdravlje djeteta kao i majčin Osim stalnog isticanja štetnosti pušenja ili konzumiranja alkohola za vrijeme trudnoće, najnovije istraživanje na Sveučilištu Georgetown, pokazuje kako i zdravlje, godine, težina, (ne)konzumiranje alkohola i (ne)pušenje te opće stanje oca djeteta, ima itekako velik utjecaj na buduće zdravlje i razvoj djeteta, ali i na sam razvoj trudnoće Osim stalnog isticanja štetnosti pušenja ili konzumiranja alkohola za vrijeme trudnoće, najnovije istraživanje na Sveučilištu Georgetown, pokazuje kako i zdravlje, godine, težina, (ne)konzumiranje alkohola i (ne)pušenje te opće stanje oca djeteta, ima itekako velik utjecaj na buduće zdravlje i razvoj djeteta, ali i na sam razvoj trudnoće.
Doktorica Joanna Kitlinska i profesorica biokemije i molekularne i celularne biologije, sa spomenuta Sveučilišta, godinama je proučavala vezu između utjecaja životnog stila i godina očeva na buduće zdravlje djeteta. Navodi povezanost između loših životnih navika i negativnih promjenama u genima koji se reprodukcijom prenose na dijete. Znanstvenici još uvijek nisu sigurni kako do tih promjena u genima pojedinca dolazi, ali su poprilično sigurni u njihov ishod. Primjerice, više studija pokazalo je da muškarčeva pretilost učestalo se genetski prenosi i na dijete te je u mnogim slučajevima i dijete pretilo u dječačkoj ili kasnijoj životnoj dobi. Iako je ovime dokazana veza i važnost uravnoteženog životnog stila očeva, majčin životni stil još uvijek je presudan za zdravlje djeteta i njegovu dobrobit.
Čimbenici koji su bili analizirani u istraživanju Sveučilišta Georgetown, a odnosili su se na muškarce i njihov utjecaj na zdravlje djeteta bili su: dob, prehrana, konzumacija alkohola i stres.
Dob
Iako se prvotno mislilo kako dob očeva nema utjecaja na zdrav rast i razvoj djeteta, ova studija pokazuje veliki utjecaj dobi očeva, uostalom, kao i kod majke. Što je majka starija, veći je broj rizika u trudnoći, ali i kasnije zdravlje djeteta. Studija je pokazala kako djeca čiji su očevi bili stariji od 40 godina, imala znatno veći rizik od razvoja autizma u usporedbi s onima koji su bili mlađi od 30. I ostale studije na ovu temu potvrđuju ovu teoriju. Osim autizma, znanstvenici su pronašli i veću vjerojatnost za razvoj psihičkih bolesti kod djece starijih očeva. Iako su znanstvenici sigurni u ovaj utjecaj, nije još uvijek potpuno jasno zašto do toga dolazi, no vjeruju da je riječ o promjeni u genima koja dolazi s godinama starosti.
Osim ove, provedene su i druge studije koje potvrđuju veći rizik za razvoj različitih sindroma kod djeteta, poput Downova sindroma, te mogućnosti razvoja različitih srčanih problema kod djece čiji su očevi stariji od 35 godina, dok je vjerojatnost za iste značajno povećana kod djece čiji su očevi stariji od 50 godina.
Dakako, važno je znati da povećani rizik ne znači da će dijete nužno imati određeni sindrom ili probleme, već je samo vjerojatnost za njih izraženija s povećanjem dobi oca.
Način prehrane
Dokazano je da pretili očevi uglavnom i kod djeteta utječu na veliku vjerojatnost od pretilosti. Pretila djeca kasnije se često suočavaju s dijagnozama dijabetesa ili poremećaja u radu metabolizma. Način prehrane je značajan za razvoj i promjene u genima. Ako je prehrana loša i nepravilna dovodi do mijenjanja gena. Dok s druge strane, muškarci koji su u djetinjstvu imali oskudan izbor hrane ili su bili izbirljivi kod hranjenja, često imaju gene koji štite njihovu djecu od razvoja srčanih bolesti i dijabetesa.
Alkohol
Konzumiranje alkohola ima jednako loš utjecaj na razvoj djeteta od strane oba roditelja. Najčešće posljedice konzumiranja alkohola na razvoj djeteta su: smanjena porođajna težina, problemi s razvojem mozga i kasnije teškoće u učenju. Studija je dokazala ako majka uopće nije konzumirala alkohol za vrijeme trudnoće, ni prije nje, a otac je alkoholičar, dijete se nalazi pod jednakim rizikom za razvoj opasnih komplikacija zbog korištenja alkohola.

Autori ovog istraživanja zaključuju kako je pred njima još mnogo istraživanja i rada, no za sad su sigurni u gotovo jednak utjecaj očeva na rast i razvoj djeteta u fetalnoj i kasnijoj dobi, te stoga ističu važnost zdravog načina života za oba roditelja. Adrijana Bakoš 

tata i djeca_pixabay

Studija pokazala: životni stil i zdravlje očeva imaju jednak utjecaj na zdravlje djeteta kao i majčin

<para>Neke metode odabira spola djeteta točnije su od drugih. Jedna od poznatijih je i „Shettle“ metoda koja se već godinama koristi. Njen autor doktor Landrum Shettles objavio je knjigu koja je do današnjeg dana prodana u višemiljunskim primjercima naziva “How to choose the sex of you baby”.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vi sami želite začeti određeni spol bebe, svakako isprobaje ovu metodu koja se smatra među najboljima i nalazi na mnoge poklonike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prema nekim anketama imate 80 posto šanse za uspjeh. Ako budete u ostalih 20 posto, radujte se i tome i imajte na umu da je najbitnije da dijete bude zdravo i sretno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Polazište „Shettle“ metode
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dr. Shettles savjetuje odabir metoda za biranje spola koje su poduprte znanstvenim dokazima. Njegova metoda ima dvije prednosti: besplatna je i ne traži nikakve medicinske tretmane.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, muškarci proizvode dva tipa spermija, y su muški, a x su ženski, Spol djeteta ovisi o tim kromosomima u spermi. Dr. Shettles je ustanovio da su muški kromosomi manji, slabiji ali brži od ženskih kromosoma, koji su veći, jači ali sporiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na temelju toga savjetuje parove da začnu željeni spol bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako začeti mušku bebu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dr. Shettles savjetuje da se suzdržavate od seksa 4-5 dana prije ovulacije jer je jako važno da se kod partnera akumuliraju spermiji. Odnos bi trebali imati što bliže ovulaciji ili na dan ovulacije jer je u tom periodu žena najplodnija. Y spermiji su brži kada se puste prije ovulacije što znači da će stići do jajašca prije nego x spermiji i oploditi ga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U periodu prije ovulacije, alkalnost „bjelanjkaste“ cervikalne sluzi je najveća i najbolje je vaginalno okruženje za y spermije. Odnos prije ovulacije je preporučljiv jer y spermiji neće imati svoje karakteristike u manje alkanom okruženju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S obzirom da je alkalnost pojačana tijekom ženskog orgazma Dr. Shettles preporučuje, ako je moguće, doživjeti orgazam istovremeno dok i partner. Tijekom orgazma se također ženski reproduktivni sustav sužava što samo olakšava put Y spermijima do jajašca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Muškarac bi također trebao nositi bokserice, izbjegavati tople kupke i saune radi bolje kvalitete sperme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada je riječ o pozi, Dr. Shettles savjetuje „doggy“ položaj ili bilo koju drugu pozu koja omogućava duboku penetraciju. To omogućuje da sperma bude ejakulirana u cerviks, i skraćuje udaljenost Y spermija od jajašca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako začeti djevojčicu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dr. Shettle savjetuje da imate odnose od zadnjeg dana menstruacije, do 2-4 dana prije nego što sumnjate da ćete ovulirati. Česta ejakulacija prirodno smanjuje broj spermatozoida za što je Dr. Shettles vjerovao da pogoduje začeću ženskog djeteta. Od seksa bi se trebali suzdržati 2-3 dana prije i na dan ovulacije. Spermiji mogu preživjeti do 6 dana u ženskom reproduktivnom sustavu, omogućujući da najjači X spermiji oplode jajnu stanicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Žene bi također trebale izbjegavati kavu jer Dr. Shettles smatra da smanjuje plodnost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trebali bi prakticirati poze koju omogućuju plitku penetraciju, poput misionarskog položaja jer se sperma tada otpušta pliće u reproduktivni sustavu gdje je okruženje kiselije. Kao što je spomenuto, y spermiji ne mogu preživjeti u takvom okruženju. Žena ne bi trebala imati odnose tijekom plodnog perioda jer orgazam podiže alkalnost reproduktvnog sustava, gdje onda prednost imaju y spermiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako želite curicu svakako isprobavajte metodu 2-3 mjeseca, a ako ne ostanete trudni, onda počnite planirati odnose što bliže početku plodnih dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako želite dječaka ili djevojčicu, svakako isprobajte ovu metodu. Najbitnije je da znate otprilike kada su vam plodni dani.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Pripremila: Ivana Sabljić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preuzeto s: <ulink url="https://atma.hr/kako-zaceti-odredeni-spol-bebe-dr-shettle-metoda-besplatna-i-bez-medicinskih-tretmana/">Atma.hr</ulink>
</para>

Kako začeti određeni spol bebe Dr. Shettle metoda – besplatna i bez medicinskih tretmana Neke metode odabira spola djeteta točnije su od drugih. Jedna od poznatijih je i „Shettle“ metoda koja se već godinama koristi. Njen autor doktor Landrum Shettles objavio je knjigu koja je do današnjeg dana prodana u višemiljunskim primjercima naziva “How to choose the sex of you baby”.
   
Ako vi sami želite začeti određeni spol bebe, svakako isprobaje ovu metodu koja se smatra među najboljima i nalazi na mnoge poklonike.
   
Prema nekim anketama imate 80 posto šanse za uspjeh. Ako budete u ostalih 20 posto, radujte se i tome i imajte na umu da je najbitnije da dijete bude zdravo i sretno.
   
   Polazište „Shettle“ metode
   
   
Dr. Shettles savjetuje odabir metoda za biranje spola koje su poduprte znanstvenim dokazima. Njegova metoda ima dvije prednosti: besplatna je i ne traži nikakve medicinske tretmane.
   
Naime, muškarci proizvode dva tipa spermija, y su muški, a x su ženski, Spol djeteta ovisi o tim kromosomima u spermi. Dr. Shettles je ustanovio da su muški kromosomi manji, slabiji ali brži od ženskih kromosoma, koji su veći, jači ali sporiji.
   
Na temelju toga savjetuje parove da začnu željeni spol bebe.
   
   Kako začeti mušku bebu
   
   
Dr. Shettles savjetuje da se suzdržavate od seksa 4-5 dana prije ovulacije jer je jako važno da se kod partnera akumuliraju spermiji. Odnos bi trebali imati što bliže ovulaciji ili na dan ovulacije jer je u tom periodu žena najplodnija. Y spermiji su brži kada se puste prije ovulacije što znači da će stići do jajašca prije nego x spermiji i oploditi ga.
   
U periodu prije ovulacije, alkalnost „bjelanjkaste“ cervikalne sluzi je najveća i najbolje je vaginalno okruženje za y spermije. Odnos prije ovulacije je preporučljiv jer y spermiji neće imati svoje karakteristike u manje alkanom okruženju.
   
S obzirom da je alkalnost pojačana tijekom ženskog orgazma Dr. Shettles preporučuje, ako je moguće, doživjeti orgazam istovremeno dok i partner. Tijekom orgazma se također ženski reproduktivni sustav sužava što samo olakšava put Y spermijima do jajašca.
   
Muškarac bi također trebao nositi bokserice, izbjegavati tople kupke i saune radi bolje kvalitete sperme.
   
Kada je riječ o pozi, Dr. Shettles savjetuje „doggy“ položaj ili bilo koju drugu pozu koja omogućava duboku penetraciju. To omogućuje da sperma bude ejakulirana u cerviks, i skraćuje udaljenost Y spermija od jajašca.
   
   Kako začeti djevojčicu
   
   
Dr. Shettle savjetuje da imate odnose od zadnjeg dana menstruacije, do 2-4 dana prije nego što sumnjate da ćete ovulirati. Česta ejakulacija prirodno smanjuje broj spermatozoida za što je Dr. Shettles vjerovao da pogoduje začeću ženskog djeteta. Od seksa bi se trebali suzdržati 2-3 dana prije i na dan ovulacije. Spermiji mogu preživjeti do 6 dana u ženskom reproduktivnom sustavu, omogućujući da najjači X spermiji oplode jajnu stanicu.
   
Žene bi također trebale izbjegavati kavu jer Dr. Shettles smatra da smanjuje plodnost.
   
Trebali bi prakticirati poze koju omogućuju plitku penetraciju, poput misionarskog položaja jer se sperma tada otpušta pliće u reproduktivni sustavu gdje je okruženje kiselije. Kao što je spomenuto, y spermiji ne mogu preživjeti u takvom okruženju. Žena ne bi trebala imati odnose tijekom plodnog perioda jer orgazam podiže alkalnost reproduktvnog sustava, gdje onda prednost imaju y spermiji.
   
Ako želite curicu svakako isprobavajte metodu 2-3 mjeseca, a ako ne ostanete trudni, onda počnite planirati odnose što bliže početku plodnih dana.
   
Ako želite dječaka ili djevojčicu, svakako isprobajte ovu metodu. Najbitnije je da znate otprilike kada su vam plodni dani.
 

Pripremila: Ivana Sabljić
Preuzeto s: Atma.hr
 Žena.hr 

Kako začeti određeni spol bebe

<para>Nakon prijedloga kamo otići na jednodnevni izlet u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/gdje-povesti-djecu-na-izlet-izleti-u-kojima-ce-uzivati-cijela-obitelj/">sjevernu i središnju Hrvatsku</ulink>, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kamo-s-djecom-na-izlet-u-istri-primorju-i-lici-top-prijedlozi-za-cijelu-obitelj/">Istru, Primorje i Liku</ulink>, donosimo vam nekoliko zanimljivih ideja kako uživati u ljepotama sjeverne, središnje i južne Dalmacije, biserima Lijepe Naše.
</para>
<heading4>Nagrađivana Zadarska županija</heading4>
<para>
Gdje god prođete gradom Zadrom, dobitnikom brojnih turističkih nagrada proći ćete mjestima gdje su prije vas koračali Iliri, Bizantinci, Mlečani, Napoleon, Habsburgovci. Šetnjom kroz povijesnu jezgru Grada, možete vidjeti rimski forum, crkvu sv. Donata – okruglu predromaničku crkvu koja je simbol Zadra, katedralu sv. Stošije – najveće crkve u Dalmaciji, Trg pet bunara, a ako se nakon duge šetnje želite odmoriti predlažemo da skoknete do <emphasis>Morskih orgulja</emphasis>
 koje zvuk proizvode pod utjecajem energije mora, odnosno valova te plime i oseke. Nalaze se u blizini zadarske rive i zanimljiv su i original spoj arhitekture i glazbe. Tik uz <emphasis>Morske orgulje</emphasis> smjestila se i jedinstvena urbana instalacija 
 <emphasis>Pozdrav Suncu</emphasis> koja danju upija sunčevu svjetlost, a zalaskom sunca uključuje rasvjetne elemente ugrađene u krug koji proizvode iznimno dojmljivu svjetlosnu igru. U nekoć hrvatskom kraljevskom gradu i jednom od važnijih kulturnih središta, o čemu svjedoče i mnogi spomenici rano hrvatske arhitekture 8. i 9. st. u gradu Ninu možete posjetiti Muzej ninskih starina i crkvicu sv. Križa, najmanju katedralu na svijetu, a nakon toga predlažemo obilazak prekrasnih pješčanih plaža u neposrednoj okolici grada.
</para>
<heading4>Umjetnička Šibensko-kninska županija</heading4>
<para>
Krenete li prema jugu, između Zadra i Šibenika, nalazi se Vransko jezero, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Ovaj park prirode nadaleko je poznat kao jedno od najvažnijih ornitoloških rezervata u Europi. Dosad je na području jezera Vrana zabilježeno preko 250 različitih vrsta ptica, od kojih se preko 100 ondje gnijezdi. Tražite li čudesne ljepote prirode, raznolike povijesne ostatke ili želite saznati više o tradicionalnim zanatima, predlažemo da posjetite NP Krka, najraznolikiji nacionalni park. Tok Krke odvest će vas prema Skradinskom buku, vjerojatno najljepšem slapu Nacionalnog parka, ali prije toga se možete zaustaviti na Visovcu, prekrasnom otočiću usred istoimenog jezera. O otoku se brinu franjevci kao što su se stoljećima brinuli za očuvanje kulture tih prostora, što se može vidjeti po brojnim djelima unutar samostanskog muzeja. Neki predmeti potječu još iz rimskog doba, točnije iz 1. stoljeća, a svojim klincima možete pokazati i ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674. godine. Nesumnjivu
 posebnost hrvatske kulture čini i grad Šibenik i njegov <emphasis>Međunarodni dječji festival</emphasis>, u svijetu jedinstvena i afirmirana hrvatska kulturna manifestacija. Pedeset i šesti put ove godine od 18. lipnja do 02. srpnja 2016. godine grad Šibenik će postati pozornica, ulicama će teći kreativnost, a trgovi će postati točke susreta. Želite li da djeca ponešto nauče o životu ptica grabljivica, svratite do Sokolarskog centra u mirnom okolišu guste borove šume u šibenskoj Dubravi, 8 km udaljenoj od središta Šibenika gdje se posjetitelji mogu naći oči u oči sa sokolom. Ako ste se zaputili u unutrašnjost, odnosno prema Dalmatinskoj zagori, krenite prema Kninu jer se od 03. do 4. lipnja održavaju <emphasis>Zvonimirovi dani</emphasis> koji nas svake godine vraćaju u srednji vijek.
</para>
<heading4>Raspjevana Splitsko-dalmatinska županija</heading4>
<para>
Smješten na ušću rijeke Cetine u more, Omiš ima jednu od najljepših gradskih panorama na Jadranu te izvrsno očuvanu gradsku jezgru u kojoj se nalaze i utvrde Fortica i Mirabel. Grad je poznat i po održavanju brojnih manifestacija, stoga predlažemo da se opustite i uživate na <emphasis>Festivalu dalmatinskih klapa
 </emphasis>
 u srpnju, a za one željne avanture, u kolovozu održava se <emphasis>Gusarska bitka</emphasis>, rekonstrukcija povijesne bitke iz 13. stoljeća između Omiških gusara i Mlečana. Biokovo je također jedna od destinacija koju ne biste smjeli propustiti. U planinskom masivu koji dijeli Dalmatinsku zagoru od Jadrana, krije se veliko bogatstvo botaničkog života. Biokovo je stanište mnogih rijetkih endemskih biljaka i rijetkih ptica grabljivica, a uz malo sreće mogli bi ste vidjeti zlatnog orla i druge iznimne životinjske vrste. Jedinstvenu ljepotu čine geomorfološki fenomeni – vrtače, škrape, kamenice, jame (najdublja je Amfora 790 metara), ledenice, spilje, više od 40 endemičnih biljnih vrsta te značajna paleontološka nalazišta.
</para>
<heading4>Jedinstvena Dubrovačko-neretvanska županija</heading4>
<para>
Neposredno uz grad Ploče, uz mjesto Baćin, nalaze se Baćinska jezera, jedna od najzanimljivijih krških jezera. Relativno su mala, sa šest spojenih i jednim odvojenim jezerom, dno im je ispod razine mora, a na njima se nalaze čak tri mala otočića, koje ćete najlakše vidjeti vozeći se nekim od turističkih brodića. Želite li svojim mališanima pokazati postupak proizvodnje soli, odvedite ih u Ston u kojem se nalazi najstarija aktivna solana na svijetu. Nedaleko od Dubrovnika, oko 20 kilometara u smjeru sjevera, nalazi se mjesto Trsteno, koje je u širim razmjerima najpoznatije po istoimenom Arboretumu. Osim što je to najstariji hrvatski spomenik vrtne arhitekture, ujedno je i jedini arboretum na hrvatskom dijelu Jadrana. Arboretum je u ovom obliku osnovan 1948. godine na ladanjskom posjedu obitelji Gučetić-Gozze iz 1494. godine, budući da su se na tom prostoru s vremenom počele saditi brojne sredozemne i egzotične biljne vrste. Danas se na 25 hektara površine nalazi nekoliko izdvojenih cjelina, poput povijesnog renesansnog perivoja s ljetnikovcem, povijesnog neoromantičarskog perivoja iz 19. i 20. stoljeća, povijesnog maslinika ili prirodne vegetacije šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa. Osim iznimne flore, Arboretum krasi i barokna fontana rimskog boga Neptuna s dvjema nimfama.
</para>
<para>Želimo vam sretan i nezaboravan put, i naravno mirno Jadransko more.</para>

Jednodnevni izleti za cijelu obitelj: Svi putevi vode u Dalmaciju Nakon prijedloga kamo otići na jednodnevni izlet u sjevernu i središnju Hrvatsku, Istru, Primorje i Liku, donosimo vam nekoliko zanimljivih ideja kako uživati u ljepotama sjeverne, središnje i južne Dalmacije, biserima Lijepe Naše Nakon prijedloga kamo otići na jednodnevni izlet u sjevernu i središnju Hrvatsku, Istru, Primorje i Liku, donosimo vam nekoliko zanimljivih ideja kako uživati u ljepotama sjeverne, središnje i južne Dalmacije, biserima Lijepe Naše.

Nagrađivana Zadarska županija

Gdje god prođete gradom Zadrom, dobitnikom brojnih turističkih nagrada proći ćete mjestima gdje su prije vas koračali Iliri, Bizantinci, Mlečani, Napoleon, Habsburgovci. Šetnjom kroz povijesnu jezgru Grada, možete vidjeti rimski forum, crkvu sv. Donata – okruglu predromaničku crkvu koja je simbol Zadra, katedralu sv. Stošije – najveće crkve u Dalmaciji, Trg pet bunara, a ako se nakon duge šetnje želite odmoriti predlažemo da skoknete do Morskih orgulja
    koje zvuk proizvode pod utjecajem energije mora, odnosno valova te plime i oseke. Nalaze se u blizini zadarske rive i zanimljiv su i original spoj arhitekture i glazbe. Tik uz Morske orgulje smjestila se i jedinstvena urbana instalacija 
      Pozdrav Suncu koja danju upija sunčevu svjetlost, a zalaskom sunca uključuje rasvjetne elemente ugrađene u krug koji proizvode iznimno dojmljivu svjetlosnu igru. U nekoć hrvatskom kraljevskom gradu i jednom od važnijih kulturnih središta, o čemu svjedoče i mnogi spomenici rano hrvatske arhitekture 8. i 9. st. u gradu Ninu možete posjetiti Muzej ninskih starina i crkvicu sv. Križa, najmanju katedralu na svijetu, a nakon toga predlažemo obilazak prekrasnih pješčanih plaža u neposrednoj okolici grada.

Umjetnička Šibensko-kninska županija

Krenete li prema jugu, između Zadra i Šibenika, nalazi se Vransko jezero, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Ovaj park prirode nadaleko je poznat kao jedno od najvažnijih ornitoloških rezervata u Europi. Dosad je na području jezera Vrana zabilježeno preko 250 različitih vrsta ptica, od kojih se preko 100 ondje gnijezdi. Tražite li čudesne ljepote prirode, raznolike povijesne ostatke ili želite saznati više o tradicionalnim zanatima, predlažemo da posjetite NP Krka, najraznolikiji nacionalni park. Tok Krke odvest će vas prema Skradinskom buku, vjerojatno najljepšem slapu Nacionalnog parka, ali prije toga se možete zaustaviti na Visovcu, prekrasnom otočiću usred istoimenog jezera. O otoku se brinu franjevci kao što su se stoljećima brinuli za očuvanje kulture tih prostora, što se može vidjeti po brojnim djelima unutar samostanskog muzeja. Neki predmeti potječu još iz rimskog doba, točnije iz 1. stoljeća, a svojim klincima možete pokazati i ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674. godine. Nesumnjivu
   posebnost hrvatske kulture čini i grad Šibenik i njegov Međunarodni dječji festival, u svijetu jedinstvena i afirmirana hrvatska kulturna manifestacija. Pedeset i šesti put ove godine od 18. lipnja do 02. srpnja 2016. godine grad Šibenik će postati pozornica, ulicama će teći kreativnost, a trgovi će postati točke susreta. Želite li da djeca ponešto nauče o životu ptica grabljivica, svratite do Sokolarskog centra u mirnom okolišu guste borove šume u šibenskoj Dubravi, 8 km udaljenoj od središta Šibenika gdje se posjetitelji mogu naći oči u oči sa sokolom. Ako ste se zaputili u unutrašnjost, odnosno prema Dalmatinskoj zagori, krenite prema Kninu jer se od 03. do 4. lipnja održavaju Zvonimirovi dani koji nas svake godine vraćaju u srednji vijek.

Raspjevana Splitsko-dalmatinska županija

Smješten na ušću rijeke Cetine u more, Omiš ima jednu od najljepših gradskih panorama na Jadranu te izvrsno očuvanu gradsku jezgru u kojoj se nalaze i utvrde Fortica i Mirabel. Grad je poznat i po održavanju brojnih manifestacija, stoga predlažemo da se opustite i uživate na Festivalu dalmatinskih klapa
   
    u srpnju, a za one željne avanture, u kolovozu održava se Gusarska bitka, rekonstrukcija povijesne bitke iz 13. stoljeća između Omiških gusara i Mlečana. Biokovo je također jedna od destinacija koju ne biste smjeli propustiti. U planinskom masivu koji dijeli Dalmatinsku zagoru od Jadrana, krije se veliko bogatstvo botaničkog života. Biokovo je stanište mnogih rijetkih endemskih biljaka i rijetkih ptica grabljivica, a uz malo sreće mogli bi ste vidjeti zlatnog orla i druge iznimne životinjske vrste. Jedinstvenu ljepotu čine geomorfološki fenomeni – vrtače, škrape, kamenice, jame (najdublja je Amfora 790 metara), ledenice, spilje, više od 40 endemičnih biljnih vrsta te značajna paleontološka nalazišta.

Jedinstvena Dubrovačko-neretvanska županija

Neposredno uz grad Ploče, uz mjesto Baćin, nalaze se Baćinska jezera, jedna od najzanimljivijih krških jezera. Relativno su mala, sa šest spojenih i jednim odvojenim jezerom, dno im je ispod razine mora, a na njima se nalaze čak tri mala otočića, koje ćete najlakše vidjeti vozeći se nekim od turističkih brodića. Želite li svojim mališanima pokazati postupak proizvodnje soli, odvedite ih u Ston u kojem se nalazi najstarija aktivna solana na svijetu. Nedaleko od Dubrovnika, oko 20 kilometara u smjeru sjevera, nalazi se mjesto Trsteno, koje je u širim razmjerima najpoznatije po istoimenom Arboretumu. Osim što je to najstariji hrvatski spomenik vrtne arhitekture, ujedno je i jedini arboretum na hrvatskom dijelu Jadrana. Arboretum je u ovom obliku osnovan 1948. godine na ladanjskom posjedu obitelji Gučetić-Gozze iz 1494. godine, budući da su se na tom prostoru s vremenom počele saditi brojne sredozemne i egzotične biljne vrste. Danas se na 25 hektara površine nalazi nekoliko izdvojenih cjelina, poput povijesnog renesansnog perivoja s ljetnikovcem, povijesnog neoromantičarskog perivoja iz 19. i 20. stoljeća, povijesnog maslinika ili prirodne vegetacije šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa. Osim iznimne flore, Arboretum krasi i barokna fontana rimskog boga Neptuna s dvjema nimfama.

Želimo vam sretan i nezaboravan put, i naravno mirno Jadransko more. Petra Majetić 

dubrovnik

Jednodnevni izleti za cijelu obitelj: Svi putevi vode u Dalmaciju

<para>
 Da li kosti ikad prestaju rasti Izgradnja zdrave koštane mase još za ranoga života ima ključnu ulogu kod prevenecije ili odgode osteporoze.</para>
<para>
 Zašto je kalcij toliko važan za moje dijete?
</para>
<para>Naše tijelo samo ne može proizvesti kalcij – zato je važno svakog dana putem pravilne prehrane dobivati pravi unos kalcija. 99% kalcija u ljudskom tijelu sadržano je u kostima i zubima.</para>
<para>
 Zašto moje dijete treba magnezij?
</para>
<para>Magnezij pomaže tijelu da absorbira kalcij, odnosno pomaže izgradnji jakih kostiju i čvrstih zubića. 60% magnezija koje se nalazi u tijelu nalazi se u kostima.</para>
<para>
 Kako često moja beba treba jesti hranu koja sadrži cink?
</para>
<para>Svakog dana! Cink je ključan za zdrav rast i razvoj jer pomaže razvoju tkiva, mišića, kostiju i imunološkog sustava. Tijelo ne skladišti cink, stoga je važno da beba jede svaki dan hranu koja ga sadrži.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Jeste li znali da se Nestlé mliječni deserti ne trebaju čuvati u hladnjaku do otvaranja?</heading2>
<para>
Bebe vole <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/jeste-li-znali-da-se-nestle-mlijecni-deserti-ne-trebaju-cuvati-u-hladnjaku-do-otvaranja/v/1820">mliječne deserte</ulink> – baš kao i odrasli! Napravljeni posebno za bebe i malu djecu, mliječni deserti najukusniji su način da djetetu osigurate sve dobrobiti mlijeka i na taj način podržite njegov rast i razvoj. Sadrže više od 84% mlijeka i dolaze u različitim okusima: vanilija, čokolada, keks, griz i
 borovnica. Namijenjeni su bebama od 6 mjeseci nadalje.</para>
<para>Bogati su cinkom i kalcijem, mineralom koji je potreban za normalan rast i razvoj kostiju kod djece. Kvaliteta bjelančevina, kao i količina šećera (koja je znatno manja u odnosu na slične proizvode), prilagođene su dobi djeteta.</para>
<para>Zbog posebnog načina proizvodnje (termičke obrade točno određeno vrijeme) i hermetičkog zatvaranja u čašice,
 <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/jeste-li-znali-da-se-nestle-mlijecni-deserti-ne-trebaju-cuvati-u-hladnjaku-do-otvaranja/v/1820"> Nestlé mliječni deserti</ulink> se mogu čuvati na sobnoj temperaturi do otvaranja, a nakon otvaranja se trebaju čuvati u hladnjaku.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Nestlé vas dariva s 5 poklon paketa omiljenih mliječnih deserata!</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/nestle-mlijecni-deserti-sadrze-sve-neophodne-minerale-rast-razvoj-a-ne-ih-cuvati-hladnjaku/attachment/nagradna-igra-592x375px/"/>
</para>
<para>Vanilija, čokolada, keks, griz ili ipak borovnica? Njamm! A koji je omiljeni okus mliječnog deserta vašeg djeteta?</para>
<para>
 Pošaljite nam fotografiju vašeg mališana kako uživa
 u omiljenom okusu Nestlé mliječnog deserta na <ulink url="mailto:nagradna@klinfo.hr">nagradna@klinfo.hr</ulink> s podacima: ime i prezime roditelja, adresa stanovanja, broj mobitela, e-mail, te imenom djeteta i omiljenog okusa mliječnog deserta, a Nestlé će petero mališana darivati s po četiri komada mliječnih deserata omiljenog okusa!</para>
<para>
 DOBITNICI POKLON PAKETA SU:

</para>
<para>NATALIJA ŠANTEK i sin TEO</para>
<para>NIKOLINA VIDAKOVIĆ i sin LUKA</para>
<para>MATEA TARIBA i kćer KARLA</para>
<para>ALISA ŠEHIĆ i sin AMAR</para>
<para>SILVIJA SPAČAL i kćer KIARA</para>
<para>Čestitamo sretnim dobitnicima i svima se zahvaljujemo na sudjelovanju!</para>

Nestlé mliječni deserti sadrže sve neophodne minerale za rast i razvoj, a ne treba ih čuvati u hladnjaku!/DOBITNICI Jeste li znali..?
Da li kosti ikad prestaju rasti?

Da, prestaju, u dobi između 20 i 25 godina, ali se obnavljaju tijekom života. 
   Da li kosti ikad prestaju rasti Izgradnja zdrave koštane mase još za ranoga života ima ključnu ulogu kod prevenecije ili odgode osteporoze.

   Zašto je kalcij toliko važan za moje dijete?

Naše tijelo samo ne može proizvesti kalcij – zato je važno svakog dana putem pravilne prehrane dobivati pravi unos kalcija. 99% kalcija u ljudskom tijelu sadržano je u kostima i zubima.

   Zašto moje dijete treba magnezij?

Magnezij pomaže tijelu da absorbira kalcij, odnosno pomaže izgradnji jakih kostiju i čvrstih zubića. 60% magnezija koje se nalazi u tijelu nalazi se u kostima.

   Kako često moja beba treba jesti hranu koja sadrži cink?

Svakog dana! Cink je ključan za zdrav rast i razvoj jer pomaže razvoju tkiva, mišića, kostiju i imunološkog sustava. Tijelo ne skladišti cink, stoga je važno da beba jede svaki dan hranu koja ga sadrži.
 

Jeste li znali da se Nestlé mliječni deserti ne trebaju čuvati u hladnjaku do otvaranja?

Bebe vole mliječne deserte – baš kao i odrasli! Napravljeni posebno za bebe i malu djecu, mliječni deserti najukusniji su način da djetetu osigurate sve dobrobiti mlijeka i na taj način podržite njegov rast i razvoj. Sadrže više od 84% mlijeka i dolaze u različitim okusima: vanilija, čokolada, keks, griz i
   borovnica. Namijenjeni su bebama od 6 mjeseci nadalje.
Bogati su cinkom i kalcijem, mineralom koji je potreban za normalan rast i razvoj kostiju kod djece. Kvaliteta bjelančevina, kao i količina šećera (koja je znatno manja u odnosu na slične proizvode), prilagođene su dobi djeteta.
Zbog posebnog načina proizvodnje (termičke obrade točno određeno vrijeme) i hermetičkog zatvaranja u čašice,
       Nestlé mliječni deserti se mogu čuvati na sobnoj temperaturi do otvaranja, a nakon otvaranja se trebaju čuvati u hladnjaku.
 

Nestlé vas dariva s 5 poklon paketa omiljenih mliječnih deserata!

   

Vanilija, čokolada, keks, griz ili ipak borovnica? Njamm! A koji je omiljeni okus mliječnog deserta vašeg djeteta?

   Pošaljite nam fotografiju vašeg mališana kako uživa
   u omiljenom okusu Nestlé mliječnog deserta na nagradna@klinfo.hr s podacima: ime i prezime roditelja, adresa stanovanja, broj mobitela, e-mail, te imenom djeteta i omiljenog okusa mliječnog deserta, a Nestlé će petero mališana darivati s po četiri komada mliječnih deserata omiljenog okusa!

   DOBITNICI POKLON PAKETA SU:


NATALIJA ŠANTEK i sin TEO
NIKOLINA VIDAKOVIĆ i sin LUKA
MATEA TARIBA i kćer KARLA
ALISA ŠEHIĆ i sin AMAR
SILVIJA SPAČAL i kćer KIARA
Čestitamo sretnim dobitnicima i svima se zahvaljujemo na sudjelovanju! Sponzorirani članak 

nestle_mliječni-desert

Nestlé mliječni deserti sadrže sve neophodne minerale za rast i razvoj, a ne treba ih čuvati u hladnjaku!/DOBITNICI

<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/celijakija-bolest-kojoj-je-hrana-jedini-lijek/">
 Celijakija
 </ulink> je kronična bolest intolerancije na gluten koji je sastavni dio velikog broja namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani. Očituje se kao kronična upalna bolest crijeva, koja se često javlja upravo kod najmlađih. Kod ove dijagnoze uvođenje bezglutenske prehrane je nužno. No što kada zdravstveni problemi nisu prisutni? Je li i dalje poželjno izbjegavati ili drastično smanjiti unos glutena u organizam?</para>
<para>
 Što je gluten?
</para>
<para>Bezglutenska prehrana u zadnjih je nekoliko godina postala sve raširenija – iako se ovakvog oblika dijete često nije lako pridržavati, budući da je gluten široko rasprostranjen. Gluten je zapravo mješavina dvije vrste proteina – glutenina i prolamina. Najčešće ga nalazimo u žitaricama poput pšenice, raži i ječma. I dok je celijakija ozbiljno stanje koje oboljeli nikako ne bi smjeli shvatiti olako, što je s onima koji nemaju nikakve simptome bolesti, no svejedno su odlučili izbaciti gluten iz svoje prehrane?</para>
<para>
 Djeca i bezglutenska prehrana
</para>
<para>I dok odrasli koji se odluče pridržavati ove dijete ne bi trebali imati nikakve posljedice na organizam, neki liječnici upozoravaju da izbacivanje glutena iz prehrane djeteta koji ne pokazuje simptome celijakije ponekad ne mora imati pozitivan učinak.
</para>
<para>Ove skrivene opasnosti odnose se na činjenicu kako namirnice koje možemo pronaći u dućanima, a na kojima je naznačeno da ne sadrže gluten, često znaju imati više šećera i masnoća. Prehrana bazirana samo na takvim proizvodima, može dovesti do nuspojava, a jedna od njih je pretilost.</para>
<para>Uz to, bezglutenske namirnice često ne sadrže dovoljnu količinu vitamina i minerala neophodnih za djetetov razvoj. Stoga bi, uz ovakav tip prehrane, bilo poželjno uvesti dodatan izvor ovih nutrijenata. Uz to, namirnice koje ne sadrže gluten u većini su slučajeva dosta skuplje od klasičnih.</para>
<para>
 Sprječava li bezglutenska prehrana pojavu celijakije?
</para>
<para>Mnogo roditelja svoju je djecu prestalo hraniti namirnicama koje sadrže gluten, vjerujući kako tako sprječavaju pojavu celijakije (pogotovo mogućnost pojave kasnije u životu). Znanstvenici sada upozoravaju kako direktna veza glutena u ishrani i pojave ove neugodne bolesti nije dokazana. Dobro je smanjiti unos glutena u organizam iako simptomi bolesti ne postoje (pogotovo kod male djece), kada odlučite prijeći na takvu vrstu ishrane obavezno se konzultirajte s liječnikom kako ne bi došlo do pomanjkanja ostalih nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj vašeg mališana.</para>

Bezglutenska prehrana: je li poželjna i kod zdrave djece? Mnogo je istraživanja u posljednje vrijeme vezano uz gluten – i dobrobiti njegova izbjegavanja. 
   
      Celijakija
    je kronična bolest intolerancije na gluten koji je sastavni dio velikog broja namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani. Očituje se kao kronična upalna bolest crijeva, koja se često javlja upravo kod najmlađih. Kod ove dijagnoze uvođenje bezglutenske prehrane je nužno. No što kada zdravstveni problemi nisu prisutni? Je li i dalje poželjno izbjegavati ili drastično smanjiti unos glutena u organizam?

   Što je gluten?

Bezglutenska prehrana u zadnjih je nekoliko godina postala sve raširenija – iako se ovakvog oblika dijete često nije lako pridržavati, budući da je gluten široko rasprostranjen. Gluten je zapravo mješavina dvije vrste proteina – glutenina i prolamina. Najčešće ga nalazimo u žitaricama poput pšenice, raži i ječma. I dok je celijakija ozbiljno stanje koje oboljeli nikako ne bi smjeli shvatiti olako, što je s onima koji nemaju nikakve simptome bolesti, no svejedno su odlučili izbaciti gluten iz svoje prehrane?

   Djeca i bezglutenska prehrana

I dok odrasli koji se odluče pridržavati ove dijete ne bi trebali imati nikakve posljedice na organizam, neki liječnici upozoravaju da izbacivanje glutena iz prehrane djeteta koji ne pokazuje simptome celijakije ponekad ne mora imati pozitivan učinak.

Ove skrivene opasnosti odnose se na činjenicu kako namirnice koje možemo pronaći u dućanima, a na kojima je naznačeno da ne sadrže gluten, često znaju imati više šećera i masnoća. Prehrana bazirana samo na takvim proizvodima, može dovesti do nuspojava, a jedna od njih je pretilost.
Uz to, bezglutenske namirnice često ne sadrže dovoljnu količinu vitamina i minerala neophodnih za djetetov razvoj. Stoga bi, uz ovakav tip prehrane, bilo poželjno uvesti dodatan izvor ovih nutrijenata. Uz to, namirnice koje ne sadrže gluten u većini su slučajeva dosta skuplje od klasičnih.

   Sprječava li bezglutenska prehrana pojavu celijakije?

Mnogo roditelja svoju je djecu prestalo hraniti namirnicama koje sadrže gluten, vjerujući kako tako sprječavaju pojavu celijakije (pogotovo mogućnost pojave kasnije u životu). Znanstvenici sada upozoravaju kako direktna veza glutena u ishrani i pojave ove neugodne bolesti nije dokazana. Dobro je smanjiti unos glutena u organizam iako simptomi bolesti ne postoje (pogotovo kod male djece), kada odlučite prijeći na takvu vrstu ishrane obavezno se konzultirajte s liječnikom kako ne bi došlo do pomanjkanja ostalih nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj vašeg mališana. Nataša Vuk 

rye-918965_960_720

Bezglutenska prehrana: je li poželjna i kod zdrave djece?

<para>Uza sve dobre strane bavljenja sportom, često zna doći i do malo neugodnijih pojava – ozljeda.</para>
<para>Svaka vrsta sporta sa sobom nosi rizik od ozljeda. I dok su kod nekih sportova te ozljede dosta specifične, postoje i one do kojih može doći prilikom svake od fizičkih aktivnosti. Kada do takvih ozljeda dođe, važno je prepoznati o kojoj je vrsti ozljede riječ i pravovremeno reagirati kako ne bi došlo do dodatnih komplikacija.</para>
<para>
 Lomovi
</para>
<para>Padovi su dio svakog djetinjstva. U bavljenju sportom oni mogu biti učestaliji, ali i teži te rezultirati lomovima kostiju (najčešće ruke ili noge). Simptomi koji već nakon nekoliko minuta mogu pokazati da je riječ o prijelomu su naticanje, oštra bol, a kada dođe do značajnijeg pomaka kostiju prilikom loma, to će biti vidljivo u obliku deformiteta uda. Kada do pomaka ne dođe, teže je reći radi li se o prijelomu ili tek napuknuću kosti, no nakon nekoliko sati masnice na tom području trebale bi jasno ukazati kako se ne radi tek o bezazlenom padu.</para>
<para>U ovim situacijama potrebno je što prije otići liječniku koji će rendgenskom snimkom utvrditi radi li se o prijelomu i koje je vrste. Kod prijeloma ruke ili noge važno je imobilizirati ga, tj. poduzeti sve kako bi se taj dio tijela minimalno pokretao do dolaska u bolnicu. To možete učiniti na prilično jednostavne načine – npr. podlakticu položite na dasku ili improvizirate s debljim snopom papira (novine mogu savršeno poslužiti) i zajedno umotate u zavoj (ne prečvrsto). Poželjno je i na mjesto udarca staviti led čim vidite da je područje počelo oticati. Prije odlaska u bolnicu dijete ne bi trebalo ništa jesti, u slučaju da je potrebno obaviti operaciju. Jednostavni lomovi kostiju kod djece ne tretiraju se kao teže ozljede, budući da je njihova sposobnost regeneracije (za razliku od odraslih) velika, te oporavak ne traje toliko dugo.</para>
<para>
 Ozljede glave
</para>
<para>Ovdje je riječ o ozljedama koje mogu biti površinske ili dubinske (koje je teže prepoznati). Kada govorimo o površinskim ozljedama, one mogu nastati udarcem koji dovodi do pucanja kože skalpa. Najčešće se radi o puknuću arkade, na prednjem dijelu glave. Iako neugodna ozljeda koja može obilno krvariti, ponekad zahtijeva tek dva šava kojima će ju kirurg zatvoriti, te kao takva i nije toliko problematična.</para>
<para>Mnogo teže mogu biti unutarnje ozljede glave, moguće ih je prepoznati na nekoliko načina. Nesvjestica koja traje duže od nekoliko sekundi nakon udarca, kao i mučnina koja uslijedi znakovi su potresa mozga. Važno je ne pomicati dijete, te pozvati pomoć. CT glave koji će obaviti liječnik dati će jasan uvid u to radi li se o potresu mozga (koji ne spada u kategoriju težih ozljeda), ili o eventualnom unutarnjem krvarenju koje može imati teže posljedice. U svakom slučaju, najvažnije je odmah potražiti stručnu pomoć.</para>
<para>
 Ozljede oka
</para>
<para>Udarac u područje oka do kojeg često dolazi u kontaktnim sportovima (poput košarke ili nogometa) može biti prilično neugodan, no često nema trajne posljedice. Kod ove vrste ozljede najbitnije je da dijete ne trlja oko. Kada se radi samo o udarcu najpoželjnije je držati hladan oblog na oku desetak minuta, kako bi se spriječila pojava podljeva. U većini slučajeva ovakva vrsta udarca završit će tek podljevom ispod oka koji će sam od sebe nestati kroz tjedan dana. Kada sumnjate da je u oku završilo strano tijelo, čistim rukama pažljivo rastvorite djetetovo oko što je više moguće, te pregledajte. Ako zaista vidite strano tijelo, posjetite liječnika koji će fiziološkom otopinom isprati oko. Ne pokušavajte sami običnom vodom istjerati strano tijelo iz oka, budući da to može dovesti do dodatnih ogrebotina koji mogu oštetiti rožnicu i trajno utjecati na vid.</para>
<para>Iako svaka sportska aktivnost nosi određen rizik od velikog broja ozljeda, to nikako ne bi trebalo spriječiti dijete da se u istima i okuša. Sve dok slijedi upute trenera i posjeduje svu potrebnu opremu, šanse da dođe do neke od navedenih ozljeda su minimalne, a povoljan učinak na rast i razvoj – nezamjenjiv.</para>

Česte sportske ozljede kod djece i kako ih tretirati Poticanje djeteta na bavljenje sportom od ranih dana jedna je od stvari koje mogu itekako pozitivno utjecati na njegov rast i razvoj. Počevši od zdravlja, pa do učenja funkcioniranja u timovima. Uza sve dobre strane bavljenja sportom, često zna doći i do malo neugodnijih pojava – ozljeda.
Svaka vrsta sporta sa sobom nosi rizik od ozljeda. I dok su kod nekih sportova te ozljede dosta specifične, postoje i one do kojih može doći prilikom svake od fizičkih aktivnosti. Kada do takvih ozljeda dođe, važno je prepoznati o kojoj je vrsti ozljede riječ i pravovremeno reagirati kako ne bi došlo do dodatnih komplikacija.

   Lomovi

Padovi su dio svakog djetinjstva. U bavljenju sportom oni  mogu biti učestaliji, ali i teži te rezultirati lomovima kostiju (najčešće ruke ili noge). Simptomi koji već nakon nekoliko minuta mogu pokazati da je riječ o prijelomu su naticanje, oštra bol, a kada dođe do značajnijeg pomaka kostiju prilikom loma, to će biti vidljivo u obliku deformiteta uda. Kada do pomaka ne dođe, teže je reći radi li se o prijelomu ili tek napuknuću kosti, no nakon nekoliko sati masnice na tom području trebale bi jasno ukazati kako se ne radi tek o bezazlenom padu.
U ovim situacijama potrebno je što prije otići liječniku koji će rendgenskom snimkom utvrditi radi li se o prijelomu i koje je vrste. Kod prijeloma ruke ili noge važno je imobilizirati ga, tj. poduzeti sve kako bi se taj dio tijela minimalno pokretao do dolaska u bolnicu. To možete učiniti na prilično jednostavne načine – npr. podlakticu položite na dasku ili improvizirate s debljim snopom papira (novine mogu savršeno poslužiti) i zajedno umotate u zavoj (ne prečvrsto). Poželjno je i na mjesto udarca staviti led čim vidite da je područje počelo oticati. Prije odlaska u bolnicu dijete ne bi trebalo ništa jesti, u slučaju da je potrebno obaviti operaciju. Jednostavni lomovi kostiju kod djece ne tretiraju se kao teže ozljede, budući da je njihova sposobnost regeneracije (za razliku od odraslih) velika, te oporavak ne traje toliko dugo.

   Ozljede glave

Ovdje je riječ o ozljedama koje mogu biti površinske ili dubinske (koje je teže prepoznati). Kada govorimo o površinskim ozljedama, one mogu nastati udarcem koji dovodi do pucanja kože skalpa. Najčešće se radi o puknuću arkade, na prednjem dijelu glave. Iako neugodna ozljeda koja može obilno krvariti, ponekad zahtijeva tek dva šava kojima će ju kirurg zatvoriti, te kao takva i nije toliko problematična.
Mnogo teže mogu biti unutarnje ozljede glave, moguće ih je prepoznati na nekoliko načina. Nesvjestica koja traje duže od nekoliko sekundi nakon udarca, kao i mučnina koja uslijedi znakovi su potresa mozga. Važno je ne pomicati dijete, te pozvati pomoć. CT glave koji će obaviti liječnik dati će jasan uvid u to radi li se o potresu mozga (koji ne spada u kategoriju težih ozljeda), ili o eventualnom unutarnjem krvarenju koje može imati teže posljedice. U svakom slučaju, najvažnije je odmah potražiti stručnu pomoć.

   Ozljede oka

Udarac u područje oka do kojeg često dolazi u kontaktnim sportovima (poput košarke ili nogometa) može biti prilično neugodan, no često nema trajne posljedice. Kod ove vrste ozljede najbitnije je da dijete ne trlja oko. Kada se radi samo o udarcu najpoželjnije je držati hladan oblog na oku desetak minuta, kako bi se spriječila pojava podljeva. U većini slučajeva ovakva vrsta udarca završit će tek podljevom ispod oka koji će sam od sebe nestati kroz tjedan dana. Kada sumnjate da je u oku završilo strano tijelo, čistim rukama pažljivo rastvorite djetetovo oko što je više moguće, te pregledajte. Ako zaista vidite strano tijelo, posjetite liječnika koji će fiziološkom otopinom isprati oko. Ne pokušavajte sami običnom vodom istjerati strano tijelo iz oka, budući da to može dovesti do dodatnih ogrebotina koji mogu oštetiti rožnicu i trajno utjecati na vid.
Iako svaka sportska aktivnost nosi određen rizik od velikog broja ozljeda, to nikako ne bi trebalo spriječiti dijete da se u istima i okuša. Sve dok slijedi upute trenera i posjeduje svu potrebnu opremu, šanse da dođe do neke od navedenih ozljeda su minimalne, a povoljan učinak na rast i razvoj – nezamjenjiv. Nataša Vuk 

football-551561_960_720

Česte sportske ozljede kod djece i kako ih tretirati

<para>U ovom slatkom, crvenom plodu skrivaju se razni vitamini, voćni šećeri, kiseline, fosfor, željezo, kalcij i mnoge druge korisne tvari. Jagode pripadaju porodici Rosaceae (ruže) i jedino su voće čije sjemenke nisu skrivene unutar ploda nego se nalaze izvana.
</para>
<heading2>Ljekovita svojstva jagode</heading2>
<para>
Ljekovita svojstva jagode poznata su još od antičkih vremena, a za liječenje osim ploda može se koristiti korijen i lišće. Čaj od lišća jagode odličan je lijek protiv probavnih smetnji, ekcema, upale grla, gripe, prehlade, a priprema se tako da dvije pune čajne žlice suhih listova jagode se preliju s 250 ml kipuće vode, nakon 15 minuta procijedite čaj te ga pijte 3 puta dnevno po jednu šalicu poslije jela. Istraživanja su pokazala da konzumacija jagoda može spriječiti nastanak raka jednjaka, dojke, kože, debelog crijeva, prostate, gušterače, a i pozitivno utječe na zdravlje krvnih žila, trombocite i lipoproteine, što može smanjiti rizik od nastanka srčanih koronarnih bolesti. Antioksidativna svojstva ovih crvenih plodova smanjuju rizik od nastanka sljepoće te sprečavaju prerano starenje moždanih stanica. Odličan su izvor vitamina C koji poboljšava zdravlje arterija i nadbubrežnih žlijezda. Iako su postojale određene nedoumice da osobe s povišenim krvnim tlakom ne smiju jesti jagode, neke su studije pokazale da jagode reguliraju razinu šećera u krvi, a zahvaljujući protuupalnim, antipiretskim i antibakterijskim svojstvima, crveni plodovi će nam poslužiti i pri ublažavanju upalnih procesa, za sniženje temperature i kod mišićnih bolova. Odlično su sredstvo i protiv opekotina. Zbog folne kiseline (21 mcg folne kiseline nalazi se u jednoj porciji jagoda) koja je važna za razvoj djeteta i prevenciju od nastanka raznih poremećaja, jagode se preporučuju svim ženama koje žele zatrudnjeti, kao i onima koje već jesu trudne
</para>
<heading2>Jagode za dobar izgled</heading2>
<para>
Jagode mogu odlično poslužiti i za uljepšavanje, a budući da čisti i njeguje kožu te ju, zahvaljujući vitaminu C i A održava glatkom i napetom, jednom do dvaput tjedno stavite na lice jagode izrezane na kolutiće ili od njih napravite kašastu masku koju ćete poslije isprati prvo mlakom, a zatim hladnom vodom. Jagode mogu pomoći u borbi protiv celulita, ali i viška kilograma jer ubrzavaju metabolizam i smanjuju apetit, a usto su niskokalorične.
</para>
<heading2>Jagode su jedan od najčešćih alergena</heading2>
<para>
Iako jagode između ostalog služe i kao dobra zamjena za lijekove, one su jedne i od najčešćih alergena. Simptomi alergije na jagode mogu biti u obliku probavnih, dišnih i kožnih smetnji, a kao privremeni lijekovi koji ublažavaju svrbež, otekline, glavobolje ili curenje iz nosa koriste se antihistaminici u obliku krema, tableta ili losiona. Djeca su više sklona <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/alergija-na-jagode-kod-djece/">alergiji</ulink> na jagode od odraslih, a one se kao aromatski dodatci pojavljuju u sladoledima, čokoladama i drugim brzoj hrani. Roditeljima djece alergične na jagode savjetuje se da provjere sastojke jela prije konzumiranja, uvijek kod sebe imaju epinefrin olovku za pružanje prve pomoći, koriste bijele jagode kao alternative i izbjegavaju ostale vrste voća (kivi i ananas).
</para>
<heading2>Jeste li znali?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Jagode sadrže svega 28 kalorija u jednoj porciji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jagode sadrže prirodne šećere, ali ih ima malo, 4 g po porciji, a ukupna količina ugljikohidrata je jednaka polovici kriške kruha</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jagoda može poslužiti za izbjeljivanje zubiju. Napravite kašicu od jagode, dodajte malo sode bikarbone i očistite zube prirodnom pastom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prema legendi, podijelite li dvostruku, sparenu jagodu na pola, pa jednu polovicu pojedete vi, a drugu osoba koja vam se sviđa, zaljubit ćete se jedno u drugo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Među brojnim vrstama jagoda postoje čak i žute koje se drže osobitim specijalitetom i čiji se plodovi ubiru sve do jeseni.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Jagode – zdrave, niskokalorične i ljekovite Jagoda - voće u kojem se uživalo još u staroj Grčkoj i Rimu. U ovom slatkom, crvenom plodu skrivaju se razni vitamini, voćni šećeri, kiseline, fosfor, željezo, kalcij i mnoge druge korisne tvari. Jagode pripadaju porodici Rosaceae (ruže) i jedino su voće čije sjemenke nisu skrivene unutar ploda nego se nalaze izvana.

Ljekovita svojstva jagode

Ljekovita svojstva jagode poznata su još od antičkih vremena, a za liječenje osim ploda može se koristiti korijen i lišće. Čaj od lišća jagode odličan je lijek protiv probavnih smetnji, ekcema, upale grla, gripe, prehlade, a priprema se tako da dvije pune čajne žlice suhih listova jagode se preliju s 250 ml kipuće vode, nakon 15 minuta procijedite čaj te ga pijte 3 puta dnevno po jednu šalicu poslije jela. Istraživanja su pokazala da konzumacija jagoda može spriječiti nastanak raka jednjaka, dojke, kože, debelog crijeva, prostate, gušterače, a i pozitivno utječe na zdravlje krvnih žila, trombocite i lipoproteine, što može smanjiti rizik od nastanka srčanih koronarnih bolesti. Antioksidativna svojstva ovih crvenih plodova smanjuju rizik od nastanka sljepoće te sprečavaju prerano starenje moždanih stanica. Odličan su izvor vitamina C koji poboljšava zdravlje arterija i nadbubrežnih žlijezda. Iako su postojale određene nedoumice da osobe s povišenim krvnim tlakom ne smiju jesti jagode, neke su studije pokazale da jagode reguliraju razinu šećera u krvi, a zahvaljujući protuupalnim, antipiretskim i antibakterijskim svojstvima, crveni plodovi će nam poslužiti i pri ublažavanju upalnih procesa, za sniženje temperature i kod mišićnih bolova. Odlično su sredstvo i protiv opekotina. Zbog folne kiseline (21 mcg folne kiseline nalazi se u jednoj porciji jagoda) koja je važna za razvoj djeteta i prevenciju od nastanka raznih poremećaja, jagode se preporučuju svim ženama koje žele zatrudnjeti, kao i onima koje već jesu trudne

Jagode za dobar izgled

Jagode mogu odlično poslužiti i za uljepšavanje, a budući da čisti i njeguje kožu te ju, zahvaljujući vitaminu C i A održava glatkom i napetom, jednom do dvaput tjedno stavite na lice jagode izrezane na kolutiće ili od njih napravite kašastu masku koju ćete poslije isprati prvo mlakom, a zatim hladnom vodom. Jagode mogu pomoći u borbi protiv celulita, ali i viška kilograma jer ubrzavaju metabolizam i smanjuju apetit, a usto su niskokalorične.

Jagode su jedan od najčešćih alergena

Iako jagode između ostalog služe i kao dobra zamjena za lijekove, one su jedne i od najčešćih alergena. Simptomi alergije na jagode mogu biti u obliku probavnih, dišnih i kožnih smetnji, a kao privremeni lijekovi koji ublažavaju svrbež, otekline, glavobolje ili curenje iz nosa koriste se antihistaminici u obliku krema, tableta ili losiona. Djeca su više sklona alergiji na jagode od odraslih, a one se kao aromatski dodatci pojavljuju u sladoledima, čokoladama i drugim brzoj hrani. Roditeljima djece alergične na jagode savjetuje se da provjere sastojke jela prije konzumiranja, uvijek kod sebe imaju epinefrin olovku za pružanje prve pomoći, koriste bijele jagode kao alternative i izbjegavaju ostale vrste voća (kivi i ananas).

Jeste li znali?

   
      Jagode sadrže svega 28 kalorija u jednoj porciji
   
   
      Jagode sadrže prirodne šećere, ali ih ima malo, 4 g po porciji, a ukupna količina ugljikohidrata je jednaka polovici kriške kruha
   
   
      Jagoda može poslužiti za izbjeljivanje zubiju. Napravite kašicu od jagode, dodajte malo sode bikarbone i očistite zube prirodnom pastom
   
   
      Prema legendi, podijelite li dvostruku, sparenu jagodu na pola, pa jednu polovicu pojedete vi, a drugu osoba koja vam se sviđa, zaljubit ćete se jedno u drugo
   
   
      Među brojnim vrstama jagoda postoje čak i žute koje se drže osobitim specijalitetom i čiji se plodovi ubiru sve do jeseni.
   
 Petra Majetić 

jagode

Jagode – zdrave, niskokalorične i ljekovite

<para>U tom slučaju ljubimci poput psa ili mačke koji zahtijevaju dosta brige i vremena, nažalost ne dolaze u obzir. Na sreću, postoje mnoge životinje koje ne traže potpunu posvećenost, a mogu biti itekako zanimljive, pogotovo djeci.</para>
<para>Jedne od tih životinja su i kornjače. Iako ih se ne može maziti kao primjerice psa, one također mogu biti itekako zanimljive. Stoga su posljednjih godina pomalo postale jedne od najpopularnijih kućnih ljubimaca. No, kao i sa svakom životinjom u kući, i kornjače mogu predstavljati potencijalnu opasnost što se zaraznih bolesti tiče. Jedna od tih bolesti je i neugodna salmonela, kojoj su podložna manja djeca.</para>
<para>
 Što je salmonela i kako se prenosi?
</para>
<para>Reptili, skupina životinja u koju spadaju i kornjače, često su prijenosnici virusa salmonele. Riječ je o bakteriji koja „napada“ probavni sustav i može se razviti u dosta neugodnu bolest. Simptomi si proljev, bol u području trbuha, mučnina, povraćanje te povišena tjelesna temperatura. Prvi se simptomi najčešće pojavljuju do 72 sata nakon što bakterija uđe u ljudsko tijelo, te traju između 2 i 7 dana. Djeca spadaju u rizičniju kategoriju – podložniji su svim bakterijskim infekcijama, budući da im se imunološki sustav još uvijek razvija i nije stekao otpornost koju ima odrastao čovjek.</para>
<para>Budući da je kod kornjača nemoguće prepoznati nose li virus, neki stručnjaci se slažu kako ova vrsta ljubimca nije primjerena za djecu predškolske dobi. Salmonela se prenosi dodirivanjem zaraženih površina, tj. neredovitim pranjem ruku. Kod manje djece prstići često mogu završiti u ustima a da nisu svjesna važnosti redovitog pranja ruku (što je školarcima već jednostavnije objasniti).</para>
<para>
 Prevencija
</para>
<para>Iako je gotovo nemoguće u potpunosti reducirati rizik od zaraze salmonelom, postoje neke smjernice koje treba slijediti kad je o djeci i kontaktu s kornjačama riječ. Najvažnija je stvar održavati nastambu u kojoj kornjača boravi čistom. Bilo da se radi o vodenoj ili kopnenoj vrsti kornjače, barem jednom tjedno terarij/akvarij bi trebalo kompletno očistiti. Ostatke hrane treba ukloniti, a kod temeljitog čišćenja poželjno je i mekanom četkom oprati kornjačin oklop (pogotovo kod vodenih kornjača, gdje oklop privlači rast algi). Djeci je važno usaditi naviku da nakon svakog doticaja s kornjačom ruke temeljito operu sapunom. Ako imate mogućnost, kornjačin akvarij/terarij je najbolje čistiti u prostoru izvan kuće.</para>
<para>
 Što NE raditi
</para>
<para>
 Strogo je zabranjeno dodirivati lice nakon držanja kornjače u ruci, a u blizini kornjačine nastambe se ne preporučuje držati hranu. Također izbjegavajte čišćenje kornjače i njene nastambe na mjestima poput kade ili umivaonika koji koristite. Iako mnogi vlasnici kopnenih kornjača svog ljubimca puštaju izvan terarija, prostor u kojem će se kretati također bi trebao biti ograničen. Najbolja je opcija dvorište, no ako to nije moguće, kornjaču bi trebalo držati izvan kuhinje i kupaonice.</para>
<para>
 Kornjače kao ljubimci
</para>
<para>Ako razmišljate o kupnji kornjače svome mališanu, ne dajte se obeshrabriti. Sve dok djetetu objasnite koje bi navike trebalo usvojiti, rizik vezan za prijenos bolesti je minimalan. A što se samih kornjača tiče, mogu biti zaista zanimljivi kućni ljubimci koji ne zahtijevaju puno brige, a životni vijek im je poprilično dug.</para>

Kornjača: kućni ljubimac, ali i potencijalni prijenosnik salmonele Mnoge su obitelji često veoma zaposlene i rijetko se imaju vremena posvetiti kućnim ljubimcima. U tom slučaju ljubimci poput psa ili mačke koji zahtijevaju dosta brige i vremena, nažalost ne dolaze u obzir. Na sreću, postoje mnoge životinje koje ne traže potpunu posvećenost, a mogu biti itekako zanimljive, pogotovo djeci.
Jedne od tih životinja su i kornjače. Iako ih se ne može maziti kao primjerice psa, one također mogu biti itekako zanimljive. Stoga su posljednjih godina pomalo postale jedne od najpopularnijih kućnih ljubimaca. No, kao i sa svakom životinjom u kući, i kornjače mogu predstavljati potencijalnu opasnost što se zaraznih bolesti tiče. Jedna od tih bolesti je i neugodna salmonela, kojoj su podložna manja djeca.

   Što je salmonela i kako se prenosi?

Reptili, skupina životinja u koju spadaju i kornjače, često su prijenosnici virusa salmonele. Riječ je o bakteriji koja „napada“ probavni sustav i može se razviti u dosta neugodnu bolest. Simptomi si proljev, bol u području trbuha, mučnina, povraćanje te povišena tjelesna temperatura. Prvi se simptomi najčešće pojavljuju do 72 sata nakon što bakterija uđe u ljudsko tijelo, te traju između 2 i 7 dana. Djeca spadaju u rizičniju kategoriju – podložniji su svim bakterijskim infekcijama, budući da im se imunološki sustav još uvijek razvija i nije stekao otpornost koju ima odrastao čovjek.
Budući da je kod kornjača nemoguće prepoznati nose li virus, neki stručnjaci se slažu kako ova vrsta ljubimca nije primjerena za djecu predškolske dobi. Salmonela se prenosi dodirivanjem zaraženih površina, tj. neredovitim pranjem ruku. Kod manje djece prstići često mogu završiti u ustima a da nisu svjesna važnosti redovitog pranja ruku (što je školarcima već jednostavnije objasniti).

   Prevencija

Iako je gotovo nemoguće u potpunosti reducirati rizik od zaraze salmonelom, postoje neke smjernice koje treba slijediti kad je o djeci i kontaktu s kornjačama riječ. Najvažnija je stvar održavati nastambu u kojoj kornjača boravi čistom. Bilo da se radi o vodenoj ili kopnenoj vrsti kornjače, barem jednom tjedno terarij/akvarij bi trebalo kompletno očistiti. Ostatke hrane treba ukloniti, a kod temeljitog čišćenja poželjno je i mekanom četkom oprati kornjačin oklop (pogotovo kod vodenih kornjača, gdje oklop privlači rast algi). Djeci je važno usaditi naviku da nakon svakog doticaja s kornjačom ruke temeljito operu sapunom. Ako imate mogućnost, kornjačin akvarij/terarij je najbolje čistiti u prostoru izvan kuće.

   Što NE raditi


   Strogo je zabranjeno dodirivati lice nakon držanja kornjače u ruci, a u blizini kornjačine nastambe se ne preporučuje držati hranu. Također izbjegavajte čišćenje kornjače i njene nastambe na mjestima poput kade ili umivaonika koji koristite. Iako mnogi vlasnici kopnenih kornjača svog ljubimca puštaju izvan terarija, prostor u kojem će se kretati također bi trebao biti ograničen. Najbolja je opcija dvorište, no ako to nije moguće, kornjaču bi trebalo držati izvan kuhinje i kupaonice.

   Kornjače kao ljubimci

Ako razmišljate o kupnji kornjače svome mališanu, ne dajte se obeshrabriti. Sve dok djetetu objasnite koje bi navike trebalo usvojiti, rizik vezan za prijenos bolesti je minimalan. A što se samih kornjača tiče, mogu biti zaista zanimljivi kućni ljubimci koji ne zahtijevaju puno brige, a životni vijek im je poprilično dug. Nataša Vuk 

turtle-182121_960_720

Kornjača: kućni ljubimac, ali i potencijalni prijenosnik salmonele

<para>" Sve su to uobičajeni simptomi koji se javljaju kod većine trudnica u prvom tromjesečju trudnoće. Tijelo naporno radi čak i kada se odmara, a taj se napor može usporediti s primjerice trčanjem maratona. Napor je posve stvaran, iako ga trudnice nisu svjesne. Tijelo, s jedne strane, proizvodi sustav djetetova održavanja na životu, odnosno posteljicu koja će biti dovršena tek potkraj prvog tromjesečja. S druge strane, tijelo se prilagođava mnogim drugim tjelesnim i emocionalnim zahtjevima trudnoće. Ako ste u blaženom stanju, vaš umor je opravdan, stoga, ne opirite mu se. Smatrajte ga opravdanim upozorenjem svojeg tijela. To je dakako, puno lakše reći nego učiniti. No, vrijedno je truda.
</para>
<heading4>Mazite sami sebe</heading4>
<para>
Ako vam je ovo prva trudnoća, uživajte u njoj jer najvjerojatnije nećete tako skoro imati priliku usredotočiti se na skrb o sebi, a da pritom ne osjećate krivnju. Ako već imate jedno ili više djece, svoju ćete pozornost morati podijeliti. Ne nastojte biti super-buduća mama. Dovoljno odmora puno je važnije od održavanja domaćinstva besprijekornim ili posluživanja gastronomskih delicija. Večeri ne pretrpavajte nepotrebnim aktivnostima. Provodite ih u sjedećem ili ležećem položaju kad god je to moguće, čitajući, gledajući televizijski program ili listajući knjige s dječjim imenima. Ne čekajte večer kako bi usporili sa svojim aktivnostima. Ako si možete priuštiti luksuz poslijepodnevnog drijemanja, svakako to učinite.
</para>
<heading4>Dopustite drugima da vas maze</heading4>
<para>
Pobrinite se da npr. suprug obavlja dio (ili po mogućnosti) više kućanskih poslova. Ako imate stariju djecu i ona mogu priskočiti u pomoć. S vremena na vrijeme zamolite prijateljicu da vam pričuva djecu te uzmite slobodnu večer.
</para>
<heading4>Svake noći spavajte sat ili dva duže</heading4>
<para>
Zaboravite vijesti u 23 sata i pođite na počinak ranije; zamolite nekoga od ukućana da pripremi doručak kako biste mogli duže spavati. Ne uzimajte tekućinu 2-3 sata prije spavanja da se ne biste morali dizati usred noći radi pražnjenja mjehura. Ako ste skloni žgaravici, pazite da vam posljednji obrok bude nekoliko sati prije odlaska u krevet. Lagano protegnite mišiće nogu prije spavanja, čime možete izbjeći grčeve u nogama.
</para>
<heading4>Pobrinite se da vaša prehrana bude potpuna</heading4>
<para>
Umor tijekom prvog tromjesečja može biti pojačan manjkom željeza, bjelančevina ili "praznim kalorijama." Provjerite zadovoljavate li prehranom sve svoje trudničke potrebe za hranjivim tvarima. Koliko god bili umorni, ne pokušavajte svojem tijelu pomoći kofeinom i čokoladicama. Tako dobivena energija neće biti dugog vijeka, a nakon privremenog porasta, vaša razina šećera u krvi naglo će pasti, zbog čega ćete osjećati još veći umor.
</para>
<heading4>Pijte dovoljno tekućine</heading4>
<para>
U trudnoći dolazi do učestale potrebe za mokrenjem, a nedostatak tekućine može dovesti do glavobolja, ali i infekcija urinarnog trakta.
</para>
<heading4>Provjerite svoje okruženje</heading4>
<para>
 Umoru mogu pridonijeti neodgovarajuća rasvjeta, loša kvaliteta ili cirkulacija zraka (sindrom "bolesne zgrade") te pretjerana buka kod kuće ili na radnome mjestu. Ne zanemarujte takve probleme i nastojte ih nekako riješiti.
</para>
<heading4>Hodajte</heading4>
<para>
Pođite na "lagano" trčanje ili prošećite do trgovine. Posvetite se vježbama za trudnice ili jogi. Iako zvuči paradoksalno, previše odmora i nedovoljno aktivnosti može pojačati umor. No, ne pretjerujte s vježbanjem. Zaustavite se prije nego što se energija stečena vježbanjem pretvori u umor.
</para>
<heading4>Pronađite unutarnji mir</heading4>
<para>
Ako želite očuvati unutarnji mir, pokušajte meditirati: zatvorite oči, pročistite misli i na nekoliko minuta dnevno usredotočite se na jednu sliku ili misao. Ako vas meditacija ne privlači, odvojite nekoliko minuta za duboko disanje: udišite i izdišite polako i ujednačeno.</para>
<para>Iako s početkom četvrtog mjeseca, vjerojatno više nećete osjećati toliki umor, ponovno ga možete očekivati u zadnjem tromjesečju u još većoj mjeri. U tom razdoblju beba svojom težinom postavlja nove zahtjeve tijelu. Ako umor postane vrlo intenzivan te popraćen nesvjesticom, bljedilom, jakim lupanjem srca i nedostatkom daha, savjetujemo vam da posjetite liječnika.
</para>

Savjeti za trudnice: Kako pobijediti umor? Budite se umorni, bez energije i volje za obavljanjem svakodnevnih aktivnosti. Mogli bi spavati od jutra do mraka, postali ste lijeni i tromi, ukratko, "ništa vam se ne da. "  Sve su to uobičajeni simptomi koji se javljaju kod većine trudnica u prvom tromjesečju trudnoće. Tijelo naporno radi čak i kada se odmara, a taj se napor može usporediti s primjerice trčanjem maratona. Napor je posve stvaran, iako ga trudnice nisu svjesne. Tijelo, s jedne strane, proizvodi sustav djetetova održavanja na životu, odnosno posteljicu koja će biti dovršena tek potkraj prvog tromjesečja. S druge strane, tijelo se prilagođava mnogim drugim tjelesnim i emocionalnim zahtjevima trudnoće. Ako ste u blaženom stanju, vaš umor je opravdan, stoga, ne opirite mu se. Smatrajte ga opravdanim upozorenjem svojeg tijela. To je dakako, puno lakše reći nego učiniti. No, vrijedno je truda.

Mazite sami sebe

Ako vam je ovo prva trudnoća, uživajte u njoj jer najvjerojatnije nećete tako skoro imati priliku usredotočiti se na skrb o sebi, a da pritom ne osjećate krivnju. Ako već imate jedno ili više djece, svoju ćete pozornost morati podijeliti. Ne nastojte biti super-buduća mama. Dovoljno odmora puno je važnije od održavanja domaćinstva besprijekornim ili posluživanja gastronomskih delicija. Večeri ne pretrpavajte nepotrebnim aktivnostima. Provodite ih u sjedećem ili ležećem položaju kad god je to moguće, čitajući, gledajući televizijski program ili listajući knjige s dječjim imenima. Ne čekajte večer kako bi usporili sa svojim aktivnostima. Ako si možete priuštiti luksuz poslijepodnevnog drijemanja, svakako to učinite.

Dopustite drugima da vas maze

Pobrinite se da npr. suprug obavlja dio (ili po mogućnosti) više kućanskih poslova. Ako imate stariju djecu i ona mogu priskočiti u pomoć. S vremena na vrijeme zamolite prijateljicu da vam pričuva djecu te uzmite slobodnu večer.

Svake noći spavajte sat ili dva duže

Zaboravite vijesti u 23 sata i pođite na počinak ranije; zamolite nekoga od ukućana da pripremi doručak kako biste mogli duže spavati. Ne uzimajte tekućinu 2-3 sata prije spavanja da se ne biste morali dizati usred noći radi pražnjenja mjehura. Ako ste skloni žgaravici, pazite da vam posljednji obrok bude nekoliko sati prije odlaska u krevet. Lagano protegnite mišiće nogu prije spavanja, čime možete izbjeći grčeve u nogama.

Pobrinite se da vaša prehrana bude potpuna

Umor tijekom prvog tromjesečja može biti pojačan manjkom željeza, bjelančevina ili "praznim kalorijama." Provjerite zadovoljavate li  prehranom sve svoje trudničke potrebe za hranjivim tvarima. Koliko god bili umorni, ne pokušavajte svojem tijelu pomoći kofeinom i čokoladicama. Tako dobivena energija neće biti dugog vijeka, a nakon privremenog porasta, vaša razina šećera u krvi naglo će pasti, zbog čega ćete osjećati još veći umor.

Pijte dovoljno tekućine

U trudnoći dolazi do učestale potrebe za mokrenjem, a nedostatak tekućine može dovesti do glavobolja, ali i infekcija urinarnog trakta.

Provjerite svoje okruženje

   Umoru mogu pridonijeti neodgovarajuća rasvjeta, loša kvaliteta ili cirkulacija zraka (sindrom "bolesne zgrade") te pretjerana buka kod kuće ili na radnome mjestu. Ne zanemarujte takve probleme i nastojte ih nekako riješiti.

Hodajte

Pođite na "lagano" trčanje ili prošećite do trgovine. Posvetite se vježbama za trudnice ili jogi. Iako zvuči paradoksalno, previše odmora i nedovoljno aktivnosti može pojačati umor. No, ne pretjerujte s vježbanjem. Zaustavite se prije nego što se energija stečena vježbanjem pretvori u umor.

Pronađite unutarnji mir

Ako želite očuvati unutarnji mir, pokušajte meditirati: zatvorite oči, pročistite misli i na nekoliko minuta dnevno usredotočite se na jednu sliku ili misao. Ako vas meditacija ne privlači, odvojite nekoliko minuta za duboko disanje: udišite i izdišite polako i ujednačeno.
Iako s početkom četvrtog mjeseca, vjerojatno više nećete osjećati toliki umor, ponovno ga možete očekivati u zadnjem tromjesečju u još većoj mjeri. U tom razdoblju beba svojom težinom postavlja nove zahtjeve tijelu. Ako umor postane vrlo intenzivan te popraćen nesvjesticom, bljedilom, jakim lupanjem srca i nedostatkom daha, savjetujemo vam da posjetite liječnika.
 Petra Majetić 

trudna u prirodi

Savjeti za trudnice: Kako pobijediti umor?

<para>Svakodnevno bombardirani informacijama, mnogo roditelja i općenito osoba koja su u kontaktu s djecom, prepoznaju brojne simptome u ponašanju djeteta koji se navode u kriterijima za dijagnosticiranje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje, no ne navodi se puno o okolnostima u kojima su se ponašanja pojavila i razlike između hiperaktivnosti i deficita pažnje. Nerijetko su skloni i sami donositi dijagnoze, po čemu bi bilo puno više djece s ADHD-om od 3-5% u sveukupnoj populaciji koliko otprilike iznose podaci većine studija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što je zapravo ADHD?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) je poremećaj koji je oduvijek bio prisutan među populacijom samo što su se nekada osobe koje su patile od istog smatrale zločestima, neposlušnima, neprilagođenima, lijenima.. Sve do 1902. godine kada je sir George Still uočio da problemi koji su se javljali (hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) nisu njihov vlastiti odabir već da se radi o organskom problemu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Po definiciji je to razvojno neodgovarajući stupanj nepažnje, pretjerane aktivnosti i impulzivnosti, a otežava samoregulaciju i organizaciju ponašanja. To bi zapravo značilo da je dijete u odnosu na vršnjake puno nemirnije, vrlo naglo, teško se koncentrira, ne može se organizirati i orijentirati u odnosu na budućnost i puno je zahtjevnije od ostalih vršnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sindrom ADHD-a procjenjujemo kroz 3 elemenata, a to su pažnja, povišena motorička aktivnosti i impulzivnost, gdje se bilježi najmanje 6 ili više simptoma koji traju najmanje 6 mjeseci intenzitetom da su neprilagođeni i nekonzistentni s obzirom na dob djeteta. Spomenut ću neke od simptoma koji se najčešće registriraju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vezano za pažnju često :<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• izbjegavaju, ne vole i odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• čini se da ne slušaju kad im se izravno obraća<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• ometaju ih vanjski podražaji<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• imaju poteškoća s održavanjem pažnje pri obavljanju zadataka ili u igri<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• ne prate upute i ne završavaju zadatke ali ne zbog prkosa ili jer nisu razumjeli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Po pitanju hiperaktivnosti:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• često tresu rukama i nogama i vrpolje se<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• ustaju sa stolice u razredu ili negdje drugdje gdje se od njih očekuje da sjede<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• imaju problema kad se treba mirno i tiho igrati<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• pretjerano trče, penju se<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Po impulzivnosti se smatra da:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• često istrčavaju s odgovorima prije nego je dovršeno pitanje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• ometaju druge upadanjem u igru ili razgovor<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
• ulijeću u opasne situacije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad se zaista radi o ADHD-u simptomi se javljaju većinom u svim uvjetima: kod kuće (kao nedovoljno slijeđenje roditeljskih uputa), u školi (odaju dojam da ne slušaju, ne izvršavaju zadatke, ne mogu se organizirati) i u socijalnim kontaktima (ne vole strukturirane aktivnosti, naporni su drugoj djeci pa i nasilni i agresivni). U 50 % hiperaktivne djece javljaju se teškoće u učenju kao što je teškoća u reprodukciji riječi i rečenica, problemi s nizanjem riječi, brojeva, simbola, dešifriranje crteža Itd.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Hiperaktivnost se može primijetiti već u najranijoj dojenačkoj dobi jer već i kao bebe obično budu ekstremno nemirne, često plaču, malo spavaju i sporije razvijaju govor. U vrtićkoj dobi roditelji već počinju primjećivati probleme i tražiti pomoć jer djeca s ADHD-om teško usvajaju pravila, ulijeću u opasne situacije, ozljeđuju se, svadljivi su, znaju udarati drugu djecu i uzimati tuđe stvari. Od tuda kreće i negativni kontekst koji im se pripisuje, ne znajući pravi problem. U školskoj dobi to sve eskalira jer naše društvo još uvijek obožava da svi budemo mirni, tihi, dobri, poslušni, a u njihovom slučaju to baš i ne ide lako.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, da bi se postavila dijagnoza ADHD-a, nije dovoljno naći dijete u par gore navedenih tvrdnji, potrebno je napraviti temeljitu, sveobuhvatnu i stručnu procjenu. Ukoliko primjetite da dijete tijekom ispitivanja od strane stručnjaka nije pokazalo svoje prave osobine i znanje, nemojte se ustručavati tražiti ponovo testiranje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poremećaj pažnje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ono što se često zaboravi jest "pročačkati" malo dublje i pokušati točno odrediti da li je to zaista ADHD ili se radi o poremećaju pažnje koji ima neki drugi uzrok. Vrlo često se tu potkradu neka druga stanja koja se manifestiraju vrlo sličnim ponašanjima, u prvom planu s poremećajem pažnje, a zapravo se radi o iznimno darovitoj djeci, djeci pod stresom ili s emocionalnim teškoćama, pa čak nekim medicinskim problemima poput astme, alergije, dijabetesa, problema sa štitnjačom...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Darovitost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više puta sam se susrela sa situacijom da darovita djeca budu okarakterizirana prvo kao zločesta i neprilagođena, zatim kao ADHD-ovci. Njima obično brzo dosade igre, često mijenjaju aktivnosti, dosađuju se na satu i nemirni su, imaju teškoće u prihvaćanju pravila i normi, burno reagiraju na promjene, nepredvidive situacije i pritisak, te su jako osjetljivi na vlastitu uspješnost. Darovitost se prepozna kasno kad dijete razvije nepoželjne oblike ponašanja jer se osjeća neprilagođeno i neuspješno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Stres
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rijetko kada razmišljamo da djeca mogu biti pod stresom i pritiskom. Odvajanje od roditelja odlaskom u vrtić, uklapanje u novu sredinu, želja za pripadanjem, školske obaveze, visoka očekivanja, svađe roditelja, sve su to situacije s kojima se i djetetu teško nositi i uslijed kojih može biti pod velikim stresom. Dijete u većini slučajeva ne zna verbalizirati svoj pravi problem jer je još premaleno, ali se stres vidi na njegovom ponašanju koje itekako može nalikovati ADHD-u. I onda, umjesto da pomognemo rješavajući pravi problem, nalijepimo još i dijagnozu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što napraviti kad primijetimo poremećaj pažnje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Biti roditelj najzahtjevnija je i nimalo laka uloga, a posebno kada je dijete zahtjevnije nego što smo očekivali. Ali je najvažnija uloga u djetetovom životu. Za početak, naoružajte se strpljenjem i živcima. Današnji tempo života je prilično nemilosrdan i zahtjeva da skačemo s jednog posla na drugi i najmanje nam energije ostane za vrijeme s najmilijima. A tu dolaze i djeca koja se na sve moguće načine bore za svojih 5 minuta u vašem životu. A kad je još riječ o zahtjevnom djetetu, niti pričamo o 5 minuta, a bome ni o "fair playu", dopustite da se malo našalim.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zlatno pravilo je biti dosljedan. Postavite čvrste granice i pravila preko kojih se ne prelazi, ali unutar kojih će dijete moći pregovarati s vama. Pri tome pokušajte da oba roditelja budu usuglašena oko pravila. Dijete će se boriti protiv pravila i granica ali one mu daju osjećaj sigurnosti i bez njih zapravo ne može. Odvojite neko vrijeme samo za dijete, da osjeti da ste mu se skroz posvetili. Neka raspored dana bude više-manje jednak i predvidljiv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod male djece nedostatak pažnje primjećujemo kada skaču iz jedne igre u drugu, ne dovršavajući započeto. Usmjeravate ga, vodite i potičite da uvijek pokuša završiti ono što je počelo raditi prije nego krene dalje. Potrebno je raditi na istim zadacima dulje vrijeme. Oni ne smiju/ ne trebaju imati isti sadržaj, ali moraju imati isti oblik.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod školskog djeteta dobro je gradivo koje mora naučiti podijeliti na manje cjeline, ne tražiti doslovnu reprodukciju naučenog i postavljati mu različito formulirana pitanja. Kad mu dajete upute, zamolite ga da vam ih ponovi na svoj način. Nakon što napravi pismeni zadatak neka Vam ga ponovi usmeno. Sve što novo usvaja i uči, pokušajte dovesti u vezu s već naučenim i savladanim znanjem i iskustvima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U radu na nastavi bilo bi dobro zamoliti nastavnika da preferira ispitivanje na početku sata, a ne na kraju i da mu omogući da odgovara na mjestu, bez da je fizički izložen pred cijelim razredom (npr. pred pločom). Ako je moguće, dozvoliti odgovaranje po naučenim pitanjima. Kod provjere znanja, osigurajte mu malo više vremena. Potičite bogatiju verbalizaciju na hrvatskom jeziku. Kod obrade opširnijeg testa, trebalo bi omogućiti odgovaranje na postavljena pitanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pokušajte učiti pravila kroz igru. Dajte mu prilike da glumi, da se uživljava u tuđe uloge, a za povećanje samokontrole birajte igre kao što je Operacija, Jenga, Savršenstvo, Nemoj probiti led, Čovječe ne ljuti se. Kod darovite djece u sportu i igrama treba preferirati individualnost i izbjegavati ekipne sportove dok ne nauči ravnopravno sudjelovati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrlo je bitno pomoći djetetu da izgradi samopoštovanje i dobru sliku o sebi. To se rijetko dogodi kad dijete svakodnevno doživljava neuspjeh i sluša kritike o svom ponašanju. Poučavajte djecu o pravilima i pregovarajte o njima, ali vi uvijek unaprijed postavite granice. Postavite pred dijete realne zadatke gdje će se osjetiti uspješnim, i pokušajte razlikovati otpore i neposluh od njegovih mogućnosti. Potičite ga da se samo sagleda i procijeni kada je ponašanje poželjno (kako se sada osjećaš, zašto je to za tebe dobro..?). Pokušajte ignorirati manje značajna nepoželjna ponašanja, a na upadljiva nepoželjna ponašanja reagirajte (pokušajte da to ne bude baš pred svima, pogotovo prijateljima da se ne osjeća posramljeno) i pitajte ga «Je li to u skladu s našim pravilima? Znaš li koje smo posljedice dogovorili?»<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U svakom slučaju, to je težak zadatak. Ali ne žurite s dijagnozama. Pravi problem leži u needuciranosti i nefleksibilnosti okoline koja želi mnoge probleme riješiti trpajući razne stvari pod dijagnoze ADHD-a. Radije ističite pozitivne osobine: kreativnost, znatiželju, maštovitost, odlučnost...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Autorica: Andreja Pavlović, prof. rehabilitator<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preuzeto s: <ulink url="http://www.naturala.hr/adhd-poremecaj-u-porastu-ili-popularan-naziv/3897/">Naturala.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: highwaystarz- fotolia</para>

ADHD: Poremećaj u ponašanju ili popularna etiketa? Nezainteresiranost, nepažnja, neposluh, nemir... Samo su neki od epiteta nakon kojih roditelji, nastavnici, okolina djeteta, tražeći pomoć i odgovore, zaključe da se radi o ADHD-u Svakodnevno bombardirani informacijama, mnogo roditelja i općenito osoba koja su u kontaktu s djecom, prepoznaju brojne simptome u ponašanju djeteta koji se navode u kriterijima za dijagnosticiranje hiperaktivnosti i poremećaja pažnje, no ne navodi se puno o okolnostima u kojima su se ponašanja pojavila i razlike između hiperaktivnosti i deficita pažnje. Nerijetko su skloni i sami donositi dijagnoze, po čemu bi bilo puno više djece s ADHD-om od 3-5% u sveukupnoj populaciji koliko otprilike iznose podaci većine studija.
   
   Što je zapravo ADHD?
   
   
ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) je poremećaj koji je oduvijek bio prisutan među populacijom samo što su se nekada osobe koje su patile od istog smatrale zločestima, neposlušnima, neprilagođenima, lijenima.. Sve do 1902. godine kada je sir George Still uočio da problemi koji su se javljali (hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) nisu njihov vlastiti odabir već da se radi o organskom problemu.
   
Po definiciji je to razvojno neodgovarajući stupanj nepažnje, pretjerane aktivnosti i impulzivnosti, a otežava samoregulaciju i organizaciju ponašanja. To bi zapravo značilo da je dijete u odnosu na vršnjake puno nemirnije, vrlo naglo, teško se koncentrira, ne može se organizirati i orijentirati u odnosu na budućnost i puno je zahtjevnije od ostalih vršnjaka.
   
Sindrom ADHD-a procjenjujemo kroz 3 elemenata, a to su pažnja, povišena motorička aktivnosti i impulzivnost, gdje se bilježi najmanje 6 ili više simptoma koji traju najmanje 6 mjeseci intenzitetom da su neprilagođeni i nekonzistentni s obzirom na dob djeteta. Spomenut ću neke od simptoma koji se najčešće registriraju.
   
Vezano za pažnju često :
• izbjegavaju, ne vole i odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor
• čini se da ne slušaju kad im se izravno obraća
• ometaju ih vanjski podražaji
• imaju poteškoća s održavanjem pažnje pri obavljanju zadataka ili u igri
• ne prate upute i ne završavaju zadatke ali ne zbog prkosa ili jer nisu razumjeli
   
Po pitanju hiperaktivnosti:
• često tresu rukama i nogama i vrpolje se
• ustaju sa stolice u razredu ili negdje drugdje gdje se od njih očekuje da sjede
• imaju problema kad se treba mirno i tiho igrati
• pretjerano trče, penju se
   
Po impulzivnosti se smatra da:
• često istrčavaju s odgovorima prije nego je dovršeno pitanje
• ometaju druge upadanjem u igru ili razgovor
• ulijeću u opasne situacije
   
Kad se zaista radi o ADHD-u simptomi se javljaju većinom u svim uvjetima: kod kuće (kao nedovoljno slijeđenje roditeljskih uputa), u školi (odaju dojam da ne slušaju, ne izvršavaju zadatke, ne mogu se organizirati) i u socijalnim kontaktima (ne vole strukturirane aktivnosti, naporni su drugoj djeci pa i nasilni i agresivni). U 50 % hiperaktivne djece javljaju se teškoće u učenju kao što je teškoća u reprodukciji riječi i rečenica, problemi s nizanjem riječi, brojeva, simbola, dešifriranje crteža Itd.
   
Hiperaktivnost se može primijetiti već u najranijoj dojenačkoj dobi jer već i kao bebe obično budu ekstremno nemirne, često plaču, malo spavaju i sporije razvijaju govor. U vrtićkoj dobi roditelji već počinju primjećivati probleme i tražiti pomoć jer djeca s ADHD-om teško usvajaju pravila, ulijeću u opasne situacije, ozljeđuju se, svadljivi su, znaju udarati drugu djecu i uzimati tuđe stvari. Od tuda kreće i negativni kontekst koji im se pripisuje, ne znajući pravi problem. U školskoj dobi to sve eskalira jer naše društvo još uvijek obožava da svi budemo mirni, tihi, dobri, poslušni, a u njihovom slučaju to baš i ne ide lako.
   
No, da bi se postavila dijagnoza ADHD-a, nije dovoljno naći dijete u par gore navedenih tvrdnji, potrebno je napraviti temeljitu, sveobuhvatnu i stručnu procjenu. Ukoliko primjetite da dijete tijekom ispitivanja od strane stručnjaka nije pokazalo svoje prave osobine i znanje, nemojte se ustručavati tražiti ponovo testiranje.
   
   Poremećaj pažnje
   
   
Ono što se često zaboravi jest "pročačkati" malo dublje i pokušati točno odrediti da li je to zaista ADHD ili se radi o poremećaju pažnje koji ima neki drugi uzrok. Vrlo često se tu potkradu neka druga stanja koja se manifestiraju vrlo sličnim ponašanjima, u prvom planu s poremećajem pažnje, a zapravo se radi o iznimno darovitoj djeci, djeci pod stresom ili s emocionalnim teškoćama, pa čak nekim medicinskim problemima poput astme, alergije, dijabetesa, problema sa štitnjačom...
   
   Darovitost
   
   
Više puta sam se susrela sa situacijom da darovita djeca budu okarakterizirana prvo kao zločesta i neprilagođena, zatim kao ADHD-ovci. Njima obično brzo dosade igre, često mijenjaju aktivnosti, dosađuju se na satu i nemirni su, imaju teškoće u prihvaćanju pravila i normi, burno reagiraju na promjene, nepredvidive situacije i pritisak, te su jako osjetljivi na vlastitu uspješnost. Darovitost se prepozna kasno kad dijete razvije nepoželjne oblike ponašanja jer se osjeća neprilagođeno i neuspješno.
   
   Stres
   
   
Rijetko kada razmišljamo da djeca mogu biti pod stresom i pritiskom. Odvajanje od roditelja odlaskom u vrtić, uklapanje u novu sredinu, želja za pripadanjem, školske obaveze, visoka očekivanja, svađe roditelja, sve su to situacije s kojima se i djetetu teško nositi i uslijed kojih može biti pod velikim stresom. Dijete u većini slučajeva ne zna verbalizirati svoj pravi problem jer je još premaleno, ali se stres vidi na njegovom ponašanju koje itekako može nalikovati ADHD-u. I onda, umjesto da pomognemo rješavajući pravi problem, nalijepimo još i dijagnozu.
   
   Što napraviti kad primijetimo poremećaj pažnje?
   
   
Biti roditelj najzahtjevnija je i nimalo laka uloga, a posebno kada je dijete zahtjevnije nego što smo očekivali. Ali je najvažnija uloga u djetetovom životu. Za početak, naoružajte se strpljenjem i živcima. Današnji tempo života je prilično nemilosrdan i zahtjeva da skačemo s jednog posla na drugi i najmanje nam energije ostane za vrijeme s najmilijima. A tu dolaze i djeca koja se na sve moguće načine bore za svojih 5 minuta u vašem životu. A kad je još riječ o zahtjevnom djetetu, niti pričamo o 5 minuta, a bome ni o "fair playu", dopustite da se malo našalim.
   
Zlatno pravilo je biti dosljedan. Postavite čvrste granice i pravila preko kojih se ne prelazi, ali unutar kojih će dijete moći pregovarati s vama. Pri tome pokušajte da oba roditelja budu usuglašena oko pravila. Dijete će se boriti protiv pravila i granica ali one mu daju osjećaj sigurnosti i bez njih zapravo ne može. Odvojite neko vrijeme samo za dijete, da osjeti da ste mu se skroz posvetili. Neka raspored dana bude više-manje jednak i predvidljiv.
   
Kod male djece nedostatak pažnje primjećujemo kada skaču iz jedne igre u drugu, ne dovršavajući započeto. Usmjeravate ga, vodite i potičite da uvijek pokuša završiti ono što je počelo raditi prije nego krene dalje. Potrebno je raditi na istim zadacima dulje vrijeme. Oni ne smiju/ ne trebaju imati isti sadržaj, ali moraju imati isti oblik.
   
Kod školskog djeteta dobro je gradivo koje mora naučiti podijeliti na manje cjeline, ne tražiti doslovnu reprodukciju naučenog i postavljati mu različito formulirana pitanja. Kad mu dajete upute, zamolite ga da vam ih ponovi na svoj način. Nakon što napravi pismeni zadatak neka Vam ga ponovi usmeno. Sve što novo usvaja i uči, pokušajte dovesti u vezu s već naučenim i savladanim znanjem i iskustvima.
   
U radu na nastavi bilo bi dobro zamoliti nastavnika da preferira ispitivanje na početku sata, a ne na kraju i da mu omogući da odgovara na mjestu, bez da je fizički izložen pred cijelim razredom (npr. pred pločom). Ako je moguće, dozvoliti odgovaranje po naučenim pitanjima. Kod provjere znanja, osigurajte mu malo više vremena. Potičite bogatiju verbalizaciju na hrvatskom jeziku. Kod obrade opširnijeg testa, trebalo bi omogućiti odgovaranje na postavljena pitanja.
   
Pokušajte učiti pravila kroz igru. Dajte mu prilike da glumi, da se uživljava u tuđe uloge, a za povećanje samokontrole birajte igre kao što je Operacija, Jenga, Savršenstvo, Nemoj probiti led, Čovječe ne ljuti se. Kod darovite djece u sportu i igrama treba preferirati individualnost i izbjegavati ekipne sportove dok ne nauči ravnopravno sudjelovati.
   
Vrlo je bitno pomoći djetetu da izgradi samopoštovanje i dobru sliku o sebi. To se rijetko dogodi kad dijete svakodnevno doživljava neuspjeh i sluša kritike o svom ponašanju. Poučavajte djecu o pravilima i pregovarajte o njima, ali vi uvijek unaprijed postavite granice. Postavite pred dijete realne zadatke gdje će se osjetiti uspješnim, i pokušajte razlikovati otpore i neposluh od njegovih mogućnosti. Potičite ga da se samo sagleda i procijeni kada je ponašanje poželjno (kako se sada osjećaš, zašto je to za tebe dobro..?). Pokušajte ignorirati manje značajna nepoželjna ponašanja, a na upadljiva nepoželjna ponašanja reagirajte (pokušajte da to ne bude baš pred svima, pogotovo prijateljima da se ne osjeća posramljeno) i pitajte ga «Je li to u skladu s našim pravilima? Znaš li koje smo posljedice dogovorili?»
   
U svakom slučaju, to je težak zadatak. Ali ne žurite s dijagnozama. Pravi problem leži u needuciranosti i nefleksibilnosti okoline koja želi mnoge probleme riješiti trpajući razne stvari pod dijagnoze ADHD-a. Radije ističite pozitivne osobine: kreativnost, znatiželju, maštovitost, odlučnost...
 

Autorica: Andreja Pavlović, prof. rehabilitator
Preuzeto s: Naturala.hr
   
Foto: highwaystarz- fotolia Žena.hr 

ADHD: Poremećaj u ponašanju ili popularna etiketa?

<para>Kronična i po život opasna maligna bolest postavlja velike zahtjeve za djecu i njihove roditelje te može uzrokovati poteškoće i traume u prilagodbi na novu životnu situaciju. Kako bi unaprijedili kvalitetu života djece i njihovih obitelji, 2000. godine grupa roditelja, liječnika i psihologa osnovala je <ulink url="https://www.krijesnica.hr/">Krijesnicu </ulink>- udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.
</para>
<para>“Ideja za formiranjem proizašla je iz iskustva roditelja i medicinskog osoblja Onkološkog odjela Klinike za dječje bolesti Zagreb te potrebe za proširivanjem komunikacije među roditeljima i poboljšavanjem kvalitete skrbi za oboljelu djecu”, istaknuo je Zoran Cipek, predsjednik Krijesnice te napomenuo da je Udruga dosad pomogla više od 1000 obitelji oboljele djece.
</para>
<para>
 Kroz svoj rad Krijesnica nastoji prepoznati sve potrebe ugrožene obitelji i pritom joj pomoći, psihički, socijalno, financijski. Za tzv. prvi kontakt s obitelji koja se suočila s malignom bolešću djeteta, zadužen je Zoran Mitrović, voditelj i koordinator poslova i projekata s roditeljima koji svaki dan boravi po nekoliko sati na Onkološkom odjelu Dječje bolnice u Klaićevoj.
</para>
<para>“Ostvarujem prvi kontakt s roditeljima tako za početak razgovaram sa svakom novom obitelji i uzmem njihove osnovne podatke kako bi im mogli pomoći. U tom prvom kontaktu ne pričamo mnogo jer u toj šumi emocija roditelji su pogubljeni”, pojasnio je Mitrović, roditelj djeteta koje je oboljelo s 4 i pol godine te nakon dugotrajnog i mukotrpnog liječenja nažalost preminulo.</para>
<para>
 Krijesnica također organizira psihološku pomoć roditeljima koja je nedovoljno zastupljena u sustavu, grupne podrške i individualna savjetovanja, jedini u Hrvatskoj vode grupe za tugujuće roditelje čija su djeca preminula, pomažu obiteljima oboljelih koja dolazi u Zagreb u pronalaženju besplatnog smještaja, nude pravnu i drugu stručnu pomoć pri ostvarivanju socijalnih i zdravstvenih pitanja, organiziraju nutricionističke konzultacije, predavanja i radionice kuhanja.
</para>
<para>“ U suradnji s drugim ustanovama obiteljima osiguravamo određene pogodnosti. Udruga raspolaže s dva stana u kojem može smjestiti tri obitelji i trenutno smo u procesu smještanja roditelja s KBC-a Rebro, jer smo dosad organizirali smještaj samo za roditelje iz Klaićeve bolnice. Udruga se uspjela izboriti i za povlaštene parking karte, besplatne socijalne ZET-ove karte za nezaposlene roditelje, popust na karte HŽ-a, oslobađanje plaćanja Hrvatskih cesta i autocesta”, objašnjava Kristina Divić, socijalna radnica koja ističe da Krijesnica pokušava “popraviti” sve ono što u sustavu ne valja.
</para>
<para>Djeca i roditelji koji prolaze kalvariju tijekom samog liječenja, nakon izlječenja također prolaze kroz određene poteškoće koje ih dočekaju nakon povratka iz bolnice. Naime, ne rijetko se događa da su djeca nakon povratka u matičnu sredinu odbačena, neprihvaćena, da im se rugaju i da ih se izbjegava stoga Krijesnica provodi edukacije u sredinama u kojima dijete boravi.
</para>
<para>“Udruga Krijesnica osmislila je projekt edukacija matičnih sredina u kojima u dogovoru s roditeljima, školom, stručnim suradnicima škole itd. pojašnjavamo i objašnjavamo vršnjacima oboljelog djeteta, ali i stručnom osoblju kako pomoći djetetu koje se našlo u jednoj neželjenoj situaciji i kako što više olakšati povratak djeteta u matičnu sredinu”, istaknuo je Zoran Mitrović, jedan od realizatora projekta.
</para>
<para>
 “Mladi Krijesnice” također je još jedan od projekata koji Udruga uspješno provodi, okupio je osobe od 18 do 29 godina liječene od malignih bolesti u dječjoj dobi, a vodi ga 27-godišnji Dragan Cvitić, mladić koji je prije 12 godina došao u Udrugu Krijesnica s osteosarkomom, tumorom na potkoljenici. Danas je Dragan zdrav mladić koji svoja iskustva prenosi drugoj djeci i budi nadu u bolje sutra. Svake godine vodi i Rehabilitacijski kamp za djecu koja su oboljela i završila liječenje iz cijele Hrvatske, a ove godine u kampu u Fužinama, u Gorskom kotaru pridružit će im se i djeca iz drugih europskih zemalja. Dragan ističe da kroz kamp pokušavaju oboljeloj djeci nadoknaditi svo ono izgubljeno vrijeme dok su bila na liječenju i kroz sportske, likovne, glazbene i plesne aktivnosti omogućiti djeci da budu samo djeca, bezbrižna i sretna. Udruga Krijesnica izdaje i distribuira edukativne brošure, knjige te su jedini u Hrvatskoj koji se bave takvom aktivnošću jer su prepoznali potrebu stručnog štiva kad se radi o psihoonkologiji, a bave se i snimanjem dokumentarnih i edukativnih filmova.
</para>
<para>
 Svaki drugi dan u Republici Hrvatskoj od maligne bolesti oboli jedno dijete i broj oboljelih u stalnom je porastu. Kao najveće probleme sustava, naši sugovornici ističu lošu komunikaciju i neznanje, odnosno nedovoljnu informiranost zaposlenika u sustavu, a ponekad i nedovoljnu osjetljivost. Zoran Cipek naglašava kako je Hrvatska još uvijek jedna od rijetkih zemalja koja nema organiziranu ustanovu za palijativnu skrb dječje dobi ili hospicij te da je problem marginaliziran što je krajnje nedopustivo. U prilog tome ide i činjenica da je na nedavno održanom sastanku u Saboru gdje se govorilo o Nacionalnom planu za borbu protiv zloćudnih bolesti nije pozvan nijedan pedijatrijski onkolog. Iz Krijesnice svim roditeljima i oboljeloj djeci poručuju da će neprestano upozoravati na probleme koji postoje, a sustav ih nažalost ne prepoznaje, sve dok stvari ne krenu na bolje. Jedan od prvih koraka bit će i aktivno sudjelovanje u izradi Nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti koristeći svo znanje i iskustvo koje su skupili u posljednjih 15 godina.
</para>

Udruga Krijesnica utočište je roditeljima koji se suočavaju s malignom bolesti djeteta Spoznaja da je dijete oboljelo od neke maligne bolesti, za svakog roditelja predstavlja noćnu moru, labirint iz kojeg na prvi pogled ne vide izlaz. Kronična i po život opasna maligna bolest postavlja velike zahtjeve za djecu i njihove roditelje te može uzrokovati poteškoće i traume u prilagodbi na novu životnu situaciju. Kako bi unaprijedili kvalitetu života djece i njihovih obitelji, 2000. godine grupa roditelja, liječnika i psihologa osnovala je Krijesnicu - udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.

“Ideja za formiranjem proizašla je iz iskustva roditelja i medicinskog osoblja Onkološkog odjela Klinike za dječje bolesti Zagreb te potrebe za proširivanjem komunikacije među roditeljima i poboljšavanjem kvalitete skrbi za oboljelu djecu”, istaknuo je Zoran Cipek, predsjednik Krijesnice te napomenuo da je Udruga dosad pomogla više od 1000 obitelji oboljele djece.


   Kroz svoj rad Krijesnica nastoji prepoznati sve potrebe ugrožene obitelji i pritom joj pomoći, psihički, socijalno, financijski. Za tzv. prvi kontakt s obitelji koja se suočila s malignom bolešću djeteta, zadužen je Zoran Mitrović, voditelj i koordinator poslova i projekata s roditeljima koji svaki dan boravi po nekoliko sati na Onkološkom odjelu Dječje bolnice u Klaićevoj.

“Ostvarujem prvi kontakt s roditeljima tako za početak razgovaram sa svakom novom obitelji i uzmem njihove osnovne podatke kako bi im mogli pomoći. U tom prvom kontaktu ne pričamo mnogo jer u toj šumi emocija roditelji su pogubljeni”, pojasnio je Mitrović, roditelj djeteta koje je oboljelo s 4 i pol godine te nakon dugotrajnog i mukotrpnog liječenja nažalost preminulo.

   Krijesnica također organizira psihološku pomoć roditeljima koja je nedovoljno zastupljena u sustavu, grupne podrške i individualna savjetovanja, jedini u Hrvatskoj vode grupe za tugujuće roditelje čija su djeca preminula, pomažu obiteljima oboljelih koja dolazi u Zagreb u pronalaženju besplatnog smještaja, nude pravnu i drugu stručnu pomoć pri ostvarivanju socijalnih i zdravstvenih pitanja, organiziraju nutricionističke konzultacije, predavanja i radionice kuhanja.

“ U suradnji s drugim ustanovama obiteljima osiguravamo određene pogodnosti. Udruga raspolaže s dva stana u kojem može smjestiti tri obitelji i trenutno smo u procesu smještanja roditelja s KBC-a Rebro, jer smo dosad organizirali smještaj samo za roditelje iz Klaićeve bolnice. Udruga se uspjela izboriti i za povlaštene parking karte, besplatne socijalne ZET-ove karte za nezaposlene roditelje, popust na karte HŽ-a, oslobađanje plaćanja Hrvatskih cesta i autocesta”, objašnjava Kristina Divić, socijalna radnica koja ističe da Krijesnica pokušava “popraviti” sve ono što u sustavu ne valja.

Djeca i roditelji koji prolaze kalvariju tijekom samog liječenja, nakon izlječenja također prolaze kroz određene poteškoće koje ih dočekaju nakon povratka iz bolnice. Naime, ne rijetko se događa da su djeca nakon povratka u matičnu sredinu odbačena, neprihvaćena, da im se rugaju i da ih se izbjegava stoga Krijesnica provodi edukacije u sredinama u kojima dijete boravi.

“Udruga Krijesnica osmislila je projekt edukacija matičnih sredina u kojima u dogovoru s roditeljima, školom, stručnim suradnicima škole itd. pojašnjavamo i objašnjavamo vršnjacima oboljelog djeteta, ali i stručnom osoblju kako pomoći djetetu koje se našlo u jednoj neželjenoj situaciji i kako što više olakšati povratak djeteta u matičnu sredinu”, istaknuo je Zoran Mitrović, jedan od realizatora projekta.


   “Mladi Krijesnice” također je još jedan od projekata koji Udruga uspješno provodi, okupio je osobe od 18 do 29 godina liječene od malignih bolesti u dječjoj dobi, a vodi ga 27-godišnji Dragan Cvitić, mladić koji je prije 12 godina došao u Udrugu Krijesnica s osteosarkomom, tumorom na potkoljenici. Danas je Dragan zdrav mladić koji svoja iskustva prenosi drugoj djeci i budi nadu u bolje sutra. Svake godine vodi i Rehabilitacijski kamp za djecu koja su oboljela i završila liječenje iz cijele Hrvatske, a ove godine u kampu u Fužinama, u Gorskom kotaru pridružit će im se i djeca iz drugih europskih zemalja. Dragan ističe da kroz kamp pokušavaju oboljeloj djeci nadoknaditi svo ono izgubljeno vrijeme dok su bila na liječenju i kroz sportske, likovne, glazbene i plesne aktivnosti omogućiti djeci da budu samo djeca, bezbrižna i sretna. Udruga Krijesnica izdaje i distribuira edukativne brošure, knjige te su jedini u Hrvatskoj koji se bave takvom aktivnošću jer su prepoznali potrebu stručnog štiva kad se radi o psihoonkologiji, a bave se i snimanjem dokumentarnih i edukativnih filmova.


   Svaki drugi dan u Republici Hrvatskoj od maligne bolesti oboli jedno dijete i broj oboljelih u stalnom je porastu. Kao najveće probleme sustava, naši sugovornici ističu lošu komunikaciju i neznanje, odnosno nedovoljnu informiranost zaposlenika u sustavu, a ponekad i nedovoljnu osjetljivost. Zoran Cipek naglašava kako je Hrvatska još uvijek jedna od rijetkih zemalja koja nema organiziranu ustanovu za palijativnu skrb dječje dobi ili hospicij te da je problem marginaliziran što je krajnje nedopustivo. U prilog tome ide i činjenica da je na nedavno održanom sastanku u Saboru gdje se govorilo o Nacionalnom planu za borbu protiv zloćudnih bolesti nije pozvan nijedan pedijatrijski onkolog. Iz Krijesnice svim roditeljima i oboljeloj djeci poručuju da će neprestano upozoravati na probleme koji postoje, a sustav ih nažalost ne prepoznaje, sve dok stvari ne krenu na bolje. Jedan od prvih koraka bit će i aktivno sudjelovanje u izradi Nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti koristeći svo znanje i iskustvo koje su skupili u posljednjih 15 godina.
 Petra Majetić 

krijesnica

Udruga Krijesnica utočište je roditeljima koji se suočavaju s malignom bolesti djeteta

<para>Reumatska stanja podrazumijevaju niz zdravstvenih problema, kojima su zajednički bolovi u kostima, zglobovima i mišićima, te poteškoće pri hodanju. Budući da je riječ o upalnom procesu, bolovi su popraćeni oticanjem zglobova. Artritis je jedna od čestih bolesti koja može biti kronična (i koja se javlja tijekom cijelog života) ali i kratkotrajna smetnja koja često potraje nekoliko mjeseci.</para>
<para>Reuma najčešće pogađa koljena, stopala ili zglobove na rukama. Do danas nije utvrđeno što dovodi do reumatskih poremećaja – poznato je tek da se bolest može naslijediti, no isto tako i da se ne radi o klasičnoj nasljednoj bolesti.</para>
<para>
 Juvenilni reumatoidni artritis – kako ga prepoznati?
</para>
<para>Najčešći oblik reumatskog oboljenja kod djece je juvenilni reumatoidni artritis. Stanje je karakterizirano otečenim zglobovima kod djece mlađe od 16 godina. Riječ je o autoimunoj bolesti kojoj uzrok još uvijek nije poznat.</para>
<para>Ovaj je oblik artritisa moguće prepoznati u ranoj fazi. Karakterizira ga ukočenost zglobova (koja je najizraženija ujutro, nakon što je tijelo bilo u stanju mirovanja tijekom sna), potom bol i oticanje zglobova, gubitak težine, te povišena tjelesna temperatura koja traje dulje vrijeme. Neki od popratnih simptoma mogu biti i osip (uglavnom na torzu), crvenilo očiju, te kronični umor i malaksalost. Kod male djece ponekad je dosta teško odrediti radi li se o artritisu, budući da djeca prije druge godine života nisu još dovoljno razvila motoričke funkcije i teško je procijeniti je li dijete još nesigurno na svojim nogama ili se tu radi o šepanju koje može upućivati na kroničnu bolest. Univerzalan test otkrivanja bolesti zasada ne postoji. Potrebno je najprije isključiti sve bolesti koje se mogu dokazati a uzrokuju slične simptome. To se najčešće radi uvidom u kompletnu krvnu sliku mališana, magnetskom rezonancom kostiju ili pretragama koštane srži (koji automatski isključuju teške bolesti poput leukemije).</para>
<para>
 Postoji li lijek i kako olakšati djetetu tegobe?
</para>
<para>Liječenje juvenilnog reumatoidnog artritisa spaja dva pristupa – lijekove i fizičku aktivnost (fizikalnu terapiju). Lijekovi moraju biti prilagođeni tipu artritisa koji je dijagnosticiran.
 Terapija može ublažiti bol, reducirati otečenost zglobova, te spriječiti daljnja oštećenja koja bolest uzrokuje. U nekim je slučajevima potreban i kirurški zahvati koji će reducirati upalu i na dulje vrijeme ublažiti bolove.</para>
<para>Iako je normalno da za vrijeme jakih bolova dijete želi mirovati, u slučaju reumatoidnog artritisa trebalo bi ga se poticati na tjelovježbu ili barem lagano kretanje. Veoma je važno održati tonus mišića, kako bi se smanjilo opterećenje koje težina tijela vrši na zglobove, a samim time i otečenost će se javljati rjeđe. Iako lijekovi i terapija ne mogu izliječiti stanje, kod slučajeva dječjeg artritisa nije neobično da se simptomi sami od sebe povuku za nekoliko godina (prije ulaska u pubertet) ili već nakon nekoliko mjeseci.</para>

Dječji artritis: ni najmlađi nisu imuni na reumatske bolesti Iako su bolovi koji se mogu svrstati u kategoriju reumatskih bolesti često rezervirani samo za stariju populaciju, činjenica je kako ni djeca ponekad na njih nisu imuna. Reumatska stanja podrazumijevaju niz zdravstvenih problema, kojima su zajednički bolovi u kostima, zglobovima i mišićima, te poteškoće pri hodanju. Budući da je riječ o upalnom procesu, bolovi su popraćeni oticanjem zglobova. Artritis je jedna od čestih bolesti koja može biti kronična (i koja se javlja tijekom cijelog života) ali i kratkotrajna smetnja koja često potraje nekoliko mjeseci.
Reuma najčešće pogađa koljena, stopala ili zglobove na rukama. Do danas nije utvrđeno što dovodi do reumatskih poremećaja – poznato je tek da se bolest može naslijediti, no isto tako i da se ne radi o klasičnoj nasljednoj bolesti.

   Juvenilni reumatoidni artritis – kako ga prepoznati?

Najčešći oblik reumatskog oboljenja kod djece je juvenilni reumatoidni artritis. Stanje je karakterizirano otečenim zglobovima kod djece mlađe od 16 godina. Riječ je o autoimunoj bolesti kojoj uzrok još uvijek nije poznat.
Ovaj je oblik artritisa moguće prepoznati u ranoj fazi. Karakterizira ga ukočenost zglobova (koja je najizraženija ujutro, nakon što je tijelo bilo u stanju mirovanja tijekom sna), potom bol i oticanje zglobova, gubitak težine, te povišena tjelesna temperatura koja traje dulje vrijeme. Neki od popratnih simptoma mogu biti i osip (uglavnom na torzu), crvenilo očiju, te kronični umor i malaksalost. Kod male djece ponekad je dosta teško odrediti radi li se o artritisu, budući da djeca prije druge godine života nisu još dovoljno razvila motoričke funkcije i teško je procijeniti je li dijete još nesigurno na svojim nogama ili se tu radi o šepanju koje može upućivati na kroničnu bolest. Univerzalan test otkrivanja bolesti zasada ne postoji. Potrebno je najprije isključiti sve bolesti koje se mogu dokazati a uzrokuju slične simptome. To se najčešće radi uvidom u kompletnu krvnu sliku mališana, magnetskom rezonancom kostiju ili pretragama koštane srži (koji automatski isključuju teške bolesti poput leukemije).

   Postoji li lijek i kako olakšati djetetu tegobe?

Liječenje juvenilnog reumatoidnog artritisa spaja dva pristupa – lijekove i fizičku aktivnost (fizikalnu terapiju). Lijekovi moraju biti prilagođeni tipu artritisa koji je dijagnosticiran.
   Terapija može ublažiti bol, reducirati otečenost zglobova, te spriječiti daljnja oštećenja koja bolest uzrokuje.  U nekim je slučajevima potreban i kirurški zahvati koji će reducirati upalu i na dulje vrijeme ublažiti bolove.
Iako je normalno da za vrijeme jakih bolova dijete želi mirovati, u slučaju reumatoidnog artritisa trebalo bi ga se poticati na tjelovježbu ili barem lagano kretanje. Veoma je važno održati tonus mišića, kako bi se smanjilo opterećenje koje težina tijela vrši na zglobove, a samim time i otečenost će se javljati rjeđe. Iako lijekovi i terapija ne mogu izliječiti stanje, kod slučajeva dječjeg artritisa nije neobično da se simptomi sami od sebe povuku za nekoliko godina (prije ulaska u pubertet) ili već nakon nekoliko mjeseci. Nataša Vuk 