Postroll

Preroll

<para>Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim <ulink url="https://klinfortl.hr/roditelji-3/zdravlje/posjekotine-masnice-tretirati-najcesce-djecje-ozljede/">povredama</ulink>, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. U situacijama kada vidite kako vaš mališan osjeća bol i nelagodu, sasvim je razumljivo kako ćete mu pokušati olakšati i pomoći na sve raspoložive načine. Ponekad to znači i hitnu liječničku intervenciju, no kako sa sigurnošću procijeniti treba li mu takva vrsta pomoći, ili je riječ o povredi/bolesti koju je moguće tretirati kod kuće?</para>
<para>Velik broj mama i tata „na prvu“ će u panici reagirati onako kako im se u tom trenutku čini jedino moguće – odlaskom na hitnu ili dežurnom pedijatru. Često se ispostavi kako se s tim odlaskom moglo pričekati neko vrijeme, ili uopće nije bio potreban. Stoga je u takvim situacijama važno ostati priseban i objektivno procijeniti postoji li razlog za hitnom intervencijom. Iako se može činiti kao relativno jednostavan zadatak, svaki roditelj koji se našao u sličnoj situaciji zna kako to i nije tako lako kao što se čini.
</para>
<heading4>Rješavanje problema u udobnosti vlastitog doma</heading4>
<para>
Ozljeda ili iznenadna povišena temperatura – nevažno je, svaki će se roditelj odmah na početku susresti s dilemom što dalje. Ponekad zaista nema razloga „juriti“ liječniku, već je moguće povredu ili pak povišenu temperaturu samostalno sanirati te kasnije objektivno procijeniti je li uopće potrebna stručna intervencija.</para>
<para>Manje povrede poput udarca, površinske posjekotine, te simptomi kao što su kašalj, povišena temperatura ili osip, u većini slučajeva ne zahtijevaju trenutnu intervenciju liječnika. Kod udaraca je važno stavljati obloge na taj dio tijela, dok se posjekotine lako mogu počistiti antiseptičkim otopinama koje se mogu kupiti u ljekarnama, te prekriti čistom gazom kako ne bi bile u doticaju s nečistoćama. Lako ćete i procijeniti radi li se o posjekotini koja zahtijeva šivanje – pritisnite ranu čistom gazom ili krpom, te pričekajte da se krvarenje u potpunosti zaustavi. Ako rana prestane krvariti unutar pola sata, potrebno ju je tek očistiti i zaviti. Straha od infekcije također ne bi trebalo biti ako je mališan uredno cijepljen. Prilikom udarca u glavu probajte na tom mjestu držati što hladniji oblog, a oteklina bi trebala splasnuti u roku od dva dana. Zapamtite kako su vaši mališani puno otporniji na takve nezgode nego što se to čini.</para>
<para>Kada je u pitanju povišena temperatura, a drugih simptoma poput povraćanja ili proljeva nema, probajte za početak „provjerenim metodama“ – kupanjem u mlakoj vodi, stavljanjem obloga i pojačanim unosom tekućine kako ne bi došlo do dehidracije.
</para>
<heading4>Liječnička intervencija</heading4>
<para>
U trenutku kada ste sve navedene metode isprobali no pomaka nema, trebali biste razmisliti o odlasku liječniku. Ako ste pričekali neko vrijeme, velika je vjerojatnost da će vaš liječnik biti na „dužnosti“, te nije potrebno odlaziti na hitnu. U slučaju da i dalje dvojite oko odlaska, probajte nazvati dežurnog pedijatra te ga zamoliti za savjet. U detalje mu opišite simptome te će vam on najbolje znati reći što i kako dalje.</para>
<para>Hitna intervencija u nekim je trenucima neizbježna, a ona uključuje uglavnom povrede kod kojih krvarenje niti nakon pola sata nije stalo, ili kada je došlo do udarca zbog kojeg dijete ne može nesmetano pomicati taj dio tijela. Udarci u glavu bolna su točka svakog roditelja, budući da se na taj dio tijela gleda kao na posebno osjetljiv. Tek ako primijetite simptome poput dezorijentiranosti ili povraćanja, potrebno je otići u bolnicu, jer je moguće da se radi o potresu mozga. Više o povredama glave pisali smo u članku - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/sve-sto-morate-znati-o-udarcima-u-glavu-kod-beba-djece/">Sve što morate znati o udarcima u glavu kod beba i djece</ulink>.</para>
<para>Kod povišene temperature važno je ima li vaš mališan i popratne simptome poput otežanog disanja i bolova u prsnom košu, povraćanja, proljeva, bolnih i otečenih zglobova te odbijanja bilo kakve tekućine. Također, ako je tjelesna temperatura znatno povišena (obično iznad 39 stupnjeva i ne pada), poželjno je posjetiti liječnika u što kraćem roku.
</para>
<heading4>Kada ste u dilemi</heading4>
<para>
Tanka je granica, pogotovo kod sasvim male djece, između „ozbiljnije“ bolesti ili ozljede, te one koju je relativno lako sanirati kod kuće. Stoga je možda najbolje nazvati dežurnog pedijatra prije nego se odlučite za odlazak u bolnicu. Kod beba taj odlazak može biti samo dodatan stres, umjesto da kod kuće pričekate neko vrijeme i pratite kako će se stanje razvijati.</para>
<para>Kod rutinskog pedijatrijskog pregleda možete upitati liječnika kako u budućnosti postupiti u slučaju nezgode ili nenadane bolesti. On će vas najbolje uputiti u postupak, ali vam i uliti dozu sigurnosti u to što učiniti u takvim trenucima.</para>
<para>I na kraju, vi najbolje poznajete svoje dijete i svaku i najmanju promjenu u njegovom ponašanju, funkcioniranju i zdravstvenom stanju. Nikada ne zanemarujte svoj unutarnji glas i instinkt. Ako procijenite ili posumnjate da nešto nije u redu čak i kad fizički simptomi nisu teški i ozbiljni, odvedite dijete na hitnu. Mama je obično uvijek u pravu i osjeća kod djeteta i ono što se na prvu možda ne vidi.</para>
<para> </para>

Je li vašem mališanu zaista potrebna hitna intervencija liječnika? Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim povredama, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. Svim roditeljima poznato je kako su mala djeca itekako sklona različitim povredama, ali i podložna bolestima poput neugodnih viroza i infekcija. U situacijama kada vidite kako vaš mališan osjeća bol i nelagodu, sasvim je razumljivo kako ćete mu pokušati olakšati i pomoći na sve raspoložive načine. Ponekad to znači i hitnu liječničku intervenciju, no kako sa sigurnošću procijeniti treba li mu takva vrsta pomoći, ili je riječ o povredi/bolesti koju je moguće tretirati kod kuće?
Velik broj mama i tata „na prvu“ će u panici reagirati onako kako im se u tom trenutku čini jedino moguće – odlaskom na hitnu ili dežurnom pedijatru. Često se ispostavi kako se s tim odlaskom moglo pričekati neko vrijeme, ili uopće nije bio potreban. Stoga je u takvim situacijama važno ostati priseban i objektivno procijeniti postoji li razlog za hitnom intervencijom. Iako se može činiti kao relativno jednostavan zadatak, svaki roditelj koji se našao u sličnoj situaciji zna kako to i nije tako lako kao što se čini.

Rješavanje problema u udobnosti vlastitog doma

Ozljeda ili iznenadna povišena temperatura – nevažno je, svaki će se roditelj odmah na početku susresti s dilemom što dalje. Ponekad zaista nema razloga „juriti“ liječniku, već je moguće povredu ili pak povišenu temperaturu samostalno sanirati te kasnije objektivno procijeniti  je li uopće potrebna stručna intervencija.
Manje povrede poput udarca, površinske posjekotine, te simptomi kao što su kašalj, povišena temperatura ili osip, u većini slučajeva ne zahtijevaju trenutnu intervenciju liječnika. Kod udaraca je važno stavljati obloge na taj dio tijela, dok se posjekotine lako mogu počistiti antiseptičkim otopinama koje se mogu kupiti u ljekarnama, te prekriti čistom gazom kako ne bi bile u doticaju s nečistoćama. Lako ćete i procijeniti radi li se o  posjekotini koja zahtijeva šivanje – pritisnite ranu čistom gazom ili krpom, te pričekajte da se krvarenje u potpunosti zaustavi. Ako rana prestane krvariti unutar pola sata, potrebno ju je tek očistiti i zaviti. Straha od infekcije također ne bi trebalo biti ako je mališan uredno cijepljen. Prilikom udarca u glavu probajte na tom mjestu držati što hladniji oblog, a oteklina bi trebala splasnuti u roku od dva dana. Zapamtite kako su vaši mališani puno otporniji na takve nezgode nego što se to čini.
Kada je u pitanju povišena temperatura, a drugih simptoma poput povraćanja ili proljeva nema, probajte za početak „provjerenim metodama“ – kupanjem u mlakoj vodi, stavljanjem obloga i pojačanim unosom tekućine kako ne bi došlo do dehidracije.

Liječnička intervencija

U trenutku kada ste sve navedene metode isprobali no pomaka nema, trebali biste razmisliti o odlasku liječniku. Ako ste pričekali neko vrijeme, velika je vjerojatnost da će vaš liječnik biti na „dužnosti“, te nije potrebno odlaziti na hitnu. U slučaju da i dalje dvojite oko odlaska, probajte nazvati dežurnog pedijatra te ga zamoliti za savjet. U detalje mu opišite simptome te će vam on najbolje znati reći što i kako dalje.
Hitna intervencija u nekim je trenucima neizbježna, a ona uključuje uglavnom povrede kod kojih krvarenje niti nakon pola sata nije stalo, ili kada je došlo do udarca zbog kojeg dijete ne može nesmetano pomicati taj dio tijela. Udarci u glavu bolna su točka svakog roditelja, budući da se na taj dio tijela gleda kao na posebno osjetljiv. Tek ako primijetite simptome poput dezorijentiranosti ili povraćanja, potrebno je otići u bolnicu, jer je moguće da se radi o potresu mozga. Više o povredama glave pisali smo u članku - Sve što morate znati o udarcima u glavu kod beba i djece.
Kod povišene temperature važno je ima li vaš mališan i popratne simptome poput otežanog disanja i bolova u prsnom košu, povraćanja, proljeva, bolnih i otečenih zglobova te odbijanja bilo kakve tekućine. Također, ako je tjelesna temperatura znatno povišena (obično iznad 39 stupnjeva i ne pada), poželjno je posjetiti liječnika u što kraćem roku.

Kada ste u dilemi

Tanka je granica, pogotovo kod sasvim male djece, između „ozbiljnije“ bolesti ili ozljede, te one koju je relativno lako sanirati kod kuće. Stoga je možda najbolje nazvati dežurnog pedijatra prije nego se odlučite za odlazak u bolnicu. Kod beba taj odlazak može biti samo dodatan stres, umjesto da kod kuće pričekate neko vrijeme i pratite kako će se stanje razvijati.
Kod rutinskog pedijatrijskog pregleda možete upitati liječnika kako u budućnosti postupiti u slučaju nezgode ili nenadane bolesti. On će vas najbolje uputiti u postupak, ali vam i uliti dozu sigurnosti u to što učiniti u takvim trenucima.
I na kraju, vi najbolje poznajete svoje dijete i svaku i najmanju promjenu u njegovom ponašanju, funkcioniranju i zdravstvenom stanju. Nikada ne zanemarujte svoj unutarnji glas i instinkt. Ako procijenite ili posumnjate da nešto nije u redu čak i kad fizički simptomi nisu teški i ozbiljni, odvedite dijete na hitnu. Mama je obično uvijek u pravu i osjeća kod djeteta i ono što se na prvu možda ne vidi.
  Nataša Vuk 

Mother treats her son skinned knee (Shallow DOF).

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Je li vašem mališanu zaista potrebna hitna intervencija liječnika?

<para>U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook Tako možemo vidjeti mališane na plaži, kako jedu sladoled, kako plivaju, u šetnji, u popodnevnom spavancu. Neki roditelji tijekom cijele godine stavljaju fotografije kćerki i sinova na popularnu društvenu mrežu kako bi s prijateljima i obitelji podijelili neke važne i radosne trenutke. Na prvu, u tome nema ništa loše. U redu je ponositi se svojim djetetom, u redu je željeti podijeliti razne uspomene s prijateljima i mnogi se vesele vidjeti i lajkati djecu u raznim zanimljivim životnim situacijama.</para>
<para>No stručnjaci upozoravaju da prije no što stavite fotografiju svog djeteta na Facebook dobro promislite jer time, vjerojatno nesvjesno, ugrožavate njegovu sigurnost.
</para>
<heading4>Pet razloga zašto ne biste trebali stavljati fotografije svoje djece na Facebook:</heading4>
<para>
1. Većina društvenih mreža i aplikacija ima ugrađeno geolociranje na koje pristajemo kada aplikaciju instaliramo na svoj pametni telefon. To znači da će uz postavljanje bilo koje fotografije, Facebook ponuditi i označavanje lokacije na kojoj se nalazi vaša obitelj, odnosno vaša djeca. Čak i ako ne označite gdje se trenutno nalazite, fotografije u sličnom ambijentu ili s prepoznatljivom okolinom, daju vrlo jasnu informaciju gdje se nalazi vaše dijete i gdje ga se može pronaći.</para>
<para>2. Neke fotografije mogu otkriti kojim se hobijima i izvanškolskim aktivnostima bavi vaše dijete i gdje ga se može pronaći barem dva puta tjedno. Isto tako, one mogu otkriti u kojem kvartu živite, pa čak i na kojoj adresi i u kojoj zgradi ili kući, odnosno koji vrtić ili školu pohađaju vaša djeca. Mnogo informacija može se iskonstruirati iz fotografija. Ovdje vrijedi ona poznata "Slika govori tisuću riječi".</para>
<para>3. Fotografije gole ili polugole djece roditeljima i obitelji potpuno su nevine, slatke i simpatične, ali postoje ljudi koji će na njih gledati na potpuno drugačiji način, spremati ih na svoje računalo, preprodavati dalje pojedincima o kojima čitamo u crnim kronikama.</para>
<para>4. Svako dijete je individua i osobnost za sebe te bi bilo najpoštenije pitati dijete želi li da njegove fotografije budu javno objavljene. Naime, roditelji činjenicu da mogu bilo kad i bilo kakvu fotografiju svog djeteta staviti na Facebook uzimaju zdravo za gotovo, dok s druge strane vrlo pomno razmišljaju koju će vlastitu fotografiju objaviti javno. Ne zaboravimo da sve što se objavi javno i na društvenim mrežama, više nikad ne može biti izbrisano. Jednog dana dijete bi se moglo osjećati posramljeno ili ljutito što ste neke njegove fotografije stavili na internet.</para>
<para>5. U trenutku kad roditelj stavi fotografiju svog djeteta na internet ona prestaje biti njihovo vlasništvo i postaje javno. Ne možemo niti naslutiti gdje te fotografije i u čijim rukama završavaju.</para>
<para>Čak i ako roditelji smatraju da su ovi razlozi pretjerivanje i ne vide ništa loše u stavljanju fotografija svoje djece na internet, najmanje što mogu učiniti je da izaberu fotografije koje ne govore ništa o tome gdje se dijete trenutno nalazi, gdje živi i ostale osobne podatke.</para>

Pet razloga zašto ne bi trebali stavljati fotografije djece na Facebook U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook. U ljetnim mjesecima, odnosno u periodu obiteljskih ljetovanja, nemali broj ljudi stavlja fotografije svoje djece na Facebook Tako možemo vidjeti mališane na plaži, kako jedu sladoled, kako plivaju, u šetnji, u popodnevnom spavancu. Neki roditelji tijekom cijele godine stavljaju fotografije kćerki i sinova na popularnu društvenu mrežu kako bi s prijateljima i obitelji podijelili neke važne i radosne trenutke. Na prvu, u tome nema ništa loše. U redu je ponositi se svojim djetetom, u redu je željeti podijeliti razne uspomene s prijateljima i mnogi se vesele vidjeti i lajkati djecu u raznim zanimljivim životnim situacijama.
No stručnjaci upozoravaju da prije no što stavite fotografiju svog djeteta na Facebook dobro promislite jer time, vjerojatno nesvjesno, ugrožavate njegovu sigurnost.

Pet razloga zašto ne biste trebali stavljati fotografije svoje djece na Facebook:

1. Većina društvenih mreža i aplikacija ima ugrađeno geolociranje na koje pristajemo kada aplikaciju instaliramo na svoj pametni telefon. To znači da će uz postavljanje bilo koje fotografije, Facebook ponuditi i označavanje lokacije na kojoj se nalazi vaša obitelj, odnosno vaša djeca. Čak i ako ne označite gdje se trenutno nalazite, fotografije u sličnom ambijentu ili s prepoznatljivom okolinom, daju vrlo jasnu informaciju gdje se nalazi vaše dijete i gdje ga se može pronaći.
2. Neke fotografije mogu otkriti kojim se hobijima i izvanškolskim aktivnostima bavi vaše dijete i gdje ga se može pronaći barem dva puta tjedno. Isto tako, one mogu otkriti u kojem kvartu živite, pa čak i na kojoj adresi i u kojoj zgradi ili kući, odnosno koji vrtić ili školu pohađaju vaša djeca. Mnogo informacija može se iskonstruirati iz fotografija. Ovdje vrijedi ona poznata "Slika govori tisuću riječi".
3. Fotografije gole ili polugole djece roditeljima i obitelji potpuno su nevine, slatke i simpatične, ali postoje ljudi koji će na njih gledati na potpuno drugačiji način, spremati ih na svoje računalo, preprodavati dalje pojedincima o kojima čitamo u crnim kronikama.
4. Svako dijete je individua i osobnost za sebe te bi bilo najpoštenije pitati dijete želi li da njegove fotografije budu javno objavljene. Naime, roditelji činjenicu da mogu bilo kad i bilo kakvu fotografiju svog djeteta staviti na Facebook uzimaju zdravo za gotovo, dok s druge strane vrlo pomno razmišljaju koju će vlastitu fotografiju objaviti javno. Ne zaboravimo da sve što se objavi javno i na društvenim mrežama, više nikad ne može biti izbrisano. Jednog dana dijete bi se moglo osjećati posramljeno ili ljutito što ste neke njegove fotografije stavili na internet.
5. U trenutku kad roditelj stavi fotografiju svog djeteta na internet ona prestaje biti njihovo vlasništvo i postaje javno. Ne možemo niti naslutiti gdje te fotografije i u čijim rukama završavaju.
Čak i ako roditelji smatraju da su ovi razlozi pretjerivanje i ne vide ništa loše u stavljanju fotografija svoje djece na internet, najmanje što mogu učiniti je da izaberu fotografije koje ne govore ništa o tome gdje se dijete trenutno nalazi, gdje živi i ostale osobne podatke. Jelena Kovačić 

drustvene mreze pixabay

Pet razloga zašto ne bi trebali stavljati fotografije djece na Facebook

<para>Odgovor je - centri za bol u mozgu bebe reagiraju na jednak način kao i kod odrasle osobe, što je pokazalo najnovije istraživanje provedeno na prestižnom sveučilištu Oxford. Studija provedena skeniranjem mozga male djece pokazala je da u osjetu boli kod beba ne postoji nikakva razlika od načina na koji bol osjećaju odrasli, potpuno razvijeni ljudi.
</para>
<heading4>Niži prag tolerancije na bol</heading4>
<para>
Znanstvenici su istraživanje proveli na 10 novorođenčadi starosti između jednog i šest dana, a s druge strane su uključili jednak broj zdravih, odraslih osoba u punom „naponu snage“ – starosti između 23 i 36 godina. Tijekom istraživanja, magnetskom rezonancom praćene su reakcije u mozgu na bol. Djecu su liječnici tijekom sna (kako bi spriječili djetetovo pomicanje) lagano „bockali“ na području stopala, stvarajući u tijelu osjećaj nelagode, ali dovoljno blag da ih ne probudi. Odrasle osobe također su podvrgnute istom tretmanu, te su nakon završetka „eksperimenta“ uspoređeni skenovi koji su prikazivali reakcije u mozgu.</para>
<para>Usporedbom skenova bilo je vidljivo kako je kod novorođenčadi na bol reagiralo čak 18 dijelova mozga, dok je kod odraslih u tim trenucima ta brojka bila tek malo veća - 20. Ono što je istraživanje pokazalo je i kako mala djeca imaju znatno niži prag tolerancije na bol nego odrasle osobe. Čak i najmanji podražaj na koži djeteta aktivirao je receptore u mozgu koji su kod odraslih osoba reagirali tek prilikom znatno jačeg podražaja.
</para>
<heading4>Mijenjanje prakse</heading4>
<para>
Znanstvenici ističu kako bi dobiveni nalazi mogli itekako utjecati na pojedine prakse u pedijatriji, a koje se tiču lijekova protiv bolova kod sasvim male djece. Dosadašnja praksa tijekom većih operativnih zahvata uglavnom je uključivala davanje minimalne količine lijekova protiv bolova novorođenčadi, smatrajući ih štetnima za dječji organizam. Još do prije tridesetak godina praksa je bila da se mališanima tijekom operativnog zahvata daju tek neuromuskularni blokatori koji djeluju na način da paraliziraju mišiće u tijelu.
</para>
<heading4>Planovi za budućnost</heading4>
<para>
Budući da je studija pokazala kako ne samo da bebe osjećaju bol na jednak način kao i mi, već su na nju i osjetljivije, znanstvenici na ovom otkriću nemaju namjeru stati. Sljedeći cilj bio bi razviti metode i testove koji bi pokazali koliki je intenzitet boli koju novorođenče osjeća, a samim time bi jednostavnije mogli pratiti djeluju li i kojom brzinom lijekovi protiv bolova. Ovo je istraživanje također pokazalo kako bi se medicina trebala koncentrirati upravo na ovu populaciju koja ne može verbalno objasniti svoje tegobe te bi joj liječnici trebali olakšati svaki trenutak proveden u bolnici.</para>

Nova studija pokazala: Bebe osjećaju bol na jednak način kao i odrasli Jeste li se ikada zapitali na koji način sasvim mala djeca doživljavaju bol ili ostale neugodne podražaje? Odgovor je - centri za bol u mozgu bebe reagiraju na jednak način kao i kod odrasle osobe, što je pokazalo najnovije istraživanje provedeno na prestižnom sveučilištu Oxford. Studija provedena skeniranjem mozga male djece pokazala je da u osjetu boli kod beba ne postoji nikakva razlika od načina na koji bol osjećaju odrasli, potpuno razvijeni ljudi.

Niži prag tolerancije na bol

Znanstvenici su istraživanje proveli na 10 novorođenčadi starosti između jednog i šest dana, a s druge strane su uključili jednak broj zdravih, odraslih osoba u punom „naponu snage“ – starosti između 23 i 36 godina. Tijekom istraživanja, magnetskom rezonancom praćene su reakcije u mozgu na bol. Djecu su liječnici tijekom sna (kako bi spriječili djetetovo pomicanje) lagano „bockali“ na području stopala, stvarajući u tijelu osjećaj nelagode, ali dovoljno blag da ih ne probudi. Odrasle osobe također su podvrgnute istom tretmanu, te su nakon završetka „eksperimenta“ uspoređeni skenovi koji su prikazivali reakcije u mozgu.
Usporedbom skenova bilo je vidljivo kako je kod novorođenčadi na bol reagiralo čak 18 dijelova mozga, dok je kod odraslih u tim trenucima ta brojka bila tek malo veća - 20. Ono što je istraživanje pokazalo je i kako mala djeca imaju znatno niži prag tolerancije na bol nego odrasle osobe. Čak i najmanji podražaj na koži djeteta aktivirao je receptore u mozgu koji su kod odraslih osoba reagirali tek prilikom znatno jačeg podražaja.

Mijenjanje prakse

Znanstvenici ističu kako bi dobiveni nalazi mogli itekako utjecati na pojedine prakse u pedijatriji, a koje se tiču lijekova protiv bolova kod sasvim male djece. Dosadašnja praksa tijekom većih operativnih zahvata uglavnom je uključivala davanje minimalne količine lijekova protiv bolova novorođenčadi, smatrajući ih štetnima za dječji organizam. Još do prije tridesetak godina praksa je bila da se mališanima tijekom operativnog zahvata daju tek neuromuskularni blokatori koji djeluju na način da paraliziraju mišiće u tijelu.

Planovi za budućnost

Budući da je studija pokazala kako ne samo da bebe osjećaju bol na jednak način kao i mi, već su na nju i osjetljivije, znanstvenici na ovom otkriću nemaju namjeru stati. Sljedeći cilj bio bi  razviti metode i testove koji bi pokazali koliki je intenzitet boli koju novorođenče osjeća, a samim time bi jednostavnije mogli pratiti djeluju li i kojom brzinom lijekovi protiv bolova. Ovo je istraživanje također pokazalo kako bi se medicina trebala koncentrirati upravo na ovu populaciju koja ne može verbalno objasniti svoje tegobe te bi joj liječnici trebali olakšati svaki trenutak proveden u bolnici. Nataša Vuk 

plakanje_Pixabay

Nova studija pokazala: Bebe osjećaju bol na jednak način kao i odrasli

<para>Iako velik broj roditelja ponekad razmišlja o ovom „pothvatu“, najčešće ipak odustaju bojeći se kako će djeca reagirati na ideju da mama i tata idu na izlet, ljetovanje ili zimovanje bez njih. Dobar dio roditelja osjeća i grižnju savjesti te se jednostavno ne mogu odvojiti od svoje djece. No, ako su dobro pripremljeni, samostalno putovanje ne treba ostati tek nedostižni san, a odlazak djeci također ne treba predstavljati traumu. Nekoliko dana bez mališana, ma koliko bili privrženi roditeljima, može imati itekako pozitivne učinke na cijelu obitelj.</para>
<para>Vrijeme koje mama i tata provedu "na samo" poboljšava njihov odnos, produbljuje intimu, povjerenje i poštovanje, a sve skupa može imati samo pozitivan dugoročni utjecaj na odgoj i dobrobit njihove djece te općenito da dobru energiju u obitelji.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Djetetov uzrast kao važan faktor</heading2>
<para>
 Priprema djeteta na ostanak kod kuće za vrijeme odlaska na more ili pak na duži put u inozemstvo, uvelike ovisi o njegovom uzrastu. Dok su manja djeca mnogo privrženija roditeljima, kod onih starijih ova odluka neće sa sobom donijeti toliko poteškoća.</para>
<para>
 Strah od odvajanja od roditelja uglavnom se javlja kod djece između šest mjeseci i druge godine života. Za njih, rutina i udobnost na koju su do sada navikli predstavljaju najvažniju stvar na svijetu. To znači da su navikli na to da će mama i tata biti uz njih u svakom trenutku, svakog sata i dana. Kod planiranja putovanja stoga je najvažnije da promjenu osjete što je manje moguće. Možda prvi preduvjet za to bio bi ostanak u vlastitom domu, te pronalazak osobe u koju i djeca imaju povjerenja a koja će ih čuvati. Najčešće su to bake i djedovi koji ionako provode dosta vremena s unukom. Najbolje je upravo njih zamoliti da se na nekoliko dana „presele“ kako bi djeca ostala u svojoj rutini i svom „teritoriju“. Ako baka i djed ne žive u blizini, odnosno roditelji nemaju pouzdanu opciju čuvanja, vjerojatno se niti neće odlučiti na putovanje bez djeteta koje je još uvijek maleno i potpuno ovisno o njima.</para>
<para>
 Djeca predškolske dobi često ne shvaćaju zašto roditelji odlaze na put bez njih. Mnogi od njih to će protumačiti na način da su nešto skrivili, te ih mama i tata kažnjavaju tako da će ih ostaviti kod kuće. Stoga je najvažnije krenuti upravo od toga – na pristupačan način im objasniti i uvjeriti ih kako ništa loše nisu učinili. Dobro je rješenje i prije puta otići barem na kratki izlet zajedno, kao obitelj, a kada dođe vrijeme za odlazak mame i tate, djetetu treba reći kako je sada riječ o drugoj vrsti izleta koji njemu neće biti zanimljiv. S djetetom treba biti iskren i nije potrebno izmišljati priče.</para>
<para>Djeca školske dobi u godinama su kada objektivnije počinju shvaćati svijet oko sebe te i pristup njima mora biti drugačiji. Oni će češće direktno pokazivati svoje nezadovoljstvo vašim odlaskom, ali u smislu žaljenja što i oni neće imati priliku iskusiti ono što ćete vi doživjeti na svome putovanju. Roditeljski pristup u ovoj situaciji može biti ponešto „odrasliji“. Roditelji djetetu trebaju objasniti kako mama i tata jednostavno trebaju malo vremena za sebe.</para>
<para>Neovisno o dobi djeteta, najvažnije je da roditelji pronađu pouzdanu osobu od povjerenja koja će na mališana paziti dok se ne vrate s putovanja.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Priprema za putovanje</heading2>
<para>
Kada roditelji prijeđu ovu prvi, često najneugodniju fazu priopćavanja djetetu kako putuju bez njega, može se početi s konkretnim pripremama za odlazak. To bi značilo uputiti osobu koja će ga čuvati u djetetovu dnevnu rutinu, kako bi mališan što manje osjetio promjenu. Neka ta osoba barem dan prije puta provede veći dio vremena s djetetom, kako bi iz prve ruke vidjela njegov način funkcioniranja i zanimacije kako dan prolazi. Neka obroci budu raspoređeni jednako kao i inače, vrijeme odlaska na spavanje također bi trebalo ostati nepromijenjeno. Ove su stvari važne kako mališani ne bi odjednom bili suočeni s promjenama na više polja.</para>
<para>Osobu također treba uputiti u raspored stvari u kući i važno je ostaviti joj važnije telefonske brojeve „pri ruci“, kao i broj na koji vas u svakom trenutku može kontaktirati.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Bez osjećaja krivnje</heading2>
<para>
Mnogi roditelji će, unatoč iscrpnim pripremama, po odlasku osjećati grižnju savjesti. Pogotovo kada ih na putovanje isprati plač mališana. U ovim trenutcima koncentrirajte se na pozitivne stvari koje vam se putovanjem otvaraju. Za početak, imati ćete vremena samo za sebe (vjerojatno nakon dugo vremena), te ćete se vjerojatno uspjeti naspavati kao što već dugo niste. Dan će vam se također činiti mnogo dužim, što vam ostavlja prostora za neke stvari koje do sada jednostavno niste stizali učiniti. To može biti bezbrižan odlazak u kino ili kazalište, ili jednostavno duga, relaksirajuća šetnja i razgledavanje vašeg odredišta. Zapamtite kako će vam samo nekoliko dana „punjenja baterija“ vratiti energiju, što samo može značiti da ćete po povratku imati više snage i volje za uobičajene obiteljske obaveze i druženje s djetetom. Mališan će to itekako znati cijeniti, a činjenicu da ste nekoliko dana bili odsutni zaboravit će istog trenutka kad se vratite doma i posvetite mu svo vrijeme svijeta.</para>

Mama i tata na putovanju bez djece Svakom roditelju ponekad treba vremena „za sebe“, u što bi spadala i povremena putovanja bez djece. Iako velik broj roditelja ponekad razmišlja o ovom „pothvatu“, najčešće ipak odustaju bojeći se kako će djeca reagirati na ideju da mama i tata idu na izlet, ljetovanje ili zimovanje bez njih. Dobar dio roditelja osjeća i grižnju savjesti te se jednostavno ne mogu odvojiti od svoje djece. No, ako su dobro pripremljeni, samostalno putovanje ne treba ostati tek nedostižni san, a odlazak djeci također ne treba predstavljati traumu. Nekoliko dana bez mališana, ma koliko bili privrženi roditeljima, može imati itekako pozitivne učinke na cijelu obitelj.
Vrijeme koje mama i tata provedu "na samo" poboljšava njihov odnos, produbljuje intimu, povjerenje i poštovanje, a sve skupa može imati samo pozitivan dugoročni utjecaj na odgoj i dobrobit njihove djece te općenito da dobru energiju u obitelji.
 

Djetetov uzrast kao važan faktor

   Priprema djeteta na ostanak kod kuće za vrijeme odlaska na more ili pak na duži put u inozemstvo, uvelike ovisi o njegovom uzrastu. Dok su manja djeca mnogo privrženija roditeljima, kod onih starijih ova odluka neće sa sobom donijeti toliko poteškoća.

   Strah od odvajanja od roditelja uglavnom se javlja kod djece između šest mjeseci i druge godine života. Za njih, rutina i udobnost na koju su do sada navikli predstavljaju najvažniju stvar na svijetu. To znači da su navikli na to da će mama i tata biti uz njih u svakom trenutku, svakog sata i dana. Kod planiranja putovanja stoga je najvažnije da promjenu osjete što je manje moguće. Možda prvi preduvjet za to bio bi ostanak u vlastitom domu, te pronalazak osobe u koju i djeca imaju povjerenja a koja će ih čuvati. Najčešće su to bake i djedovi koji ionako provode dosta vremena s unukom. Najbolje je upravo njih zamoliti da se na nekoliko dana „presele“ kako bi djeca ostala u svojoj rutini i svom „teritoriju“. Ako baka i djed ne žive u blizini, odnosno roditelji nemaju pouzdanu opciju čuvanja, vjerojatno se niti neće odlučiti na putovanje bez djeteta koje je još uvijek maleno i potpuno ovisno o njima.

   Djeca predškolske dobi često ne shvaćaju zašto roditelji odlaze na put bez njih. Mnogi od njih to će protumačiti na način da su nešto skrivili, te ih mama i tata kažnjavaju tako da će ih ostaviti kod kuće. Stoga je najvažnije krenuti upravo od toga – na pristupačan način im objasniti i uvjeriti ih kako ništa loše nisu učinili. Dobro je rješenje i prije puta otići barem na kratki izlet zajedno, kao obitelj, a kada dođe vrijeme za odlazak mame i tate, djetetu treba reći kako je sada riječ o drugoj vrsti izleta koji njemu neće biti zanimljiv. S djetetom treba biti iskren i nije potrebno izmišljati priče.
Djeca školske dobi u godinama su kada objektivnije počinju shvaćati svijet oko sebe te i pristup njima mora biti drugačiji. Oni će češće direktno pokazivati svoje nezadovoljstvo vašim odlaskom, ali u smislu žaljenja što i oni neće imati priliku iskusiti ono što ćete vi doživjeti na svome putovanju. Roditeljski pristup u ovoj situaciji može biti ponešto „odrasliji“. Roditelji djetetu trebaju objasniti kako mama i tata jednostavno trebaju malo vremena za sebe.
Neovisno o dobi djeteta, najvažnije je da roditelji pronađu pouzdanu osobu od povjerenja koja će na mališana paziti dok se ne vrate s putovanja.
 

Priprema za putovanje

Kada roditelji prijeđu ovu prvi, često najneugodniju fazu priopćavanja djetetu kako putuju bez njega, može se početi s konkretnim pripremama za odlazak. To bi značilo uputiti osobu koja će ga čuvati u djetetovu dnevnu rutinu, kako bi mališan što manje osjetio promjenu. Neka ta osoba barem dan prije puta provede veći dio vremena s djetetom, kako bi iz prve ruke vidjela njegov način funkcioniranja i zanimacije kako dan prolazi. Neka obroci budu raspoređeni jednako kao i inače, vrijeme odlaska na spavanje također bi trebalo ostati nepromijenjeno. Ove su stvari važne kako mališani ne bi odjednom bili suočeni s promjenama na više polja.
Osobu također treba uputiti u raspored stvari u kući i važno je ostaviti joj važnije telefonske brojeve „pri ruci“, kao i broj na koji vas u svakom trenutku može kontaktirati.
 

Bez osjećaja krivnje

Mnogi roditelji će, unatoč iscrpnim pripremama, po odlasku osjećati grižnju savjesti. Pogotovo kada ih na putovanje isprati plač mališana. U ovim trenutcima koncentrirajte se na pozitivne stvari koje vam se putovanjem otvaraju. Za početak, imati ćete vremena samo za sebe (vjerojatno nakon dugo vremena), te ćete se vjerojatno uspjeti naspavati kao što već dugo niste. Dan će vam se također činiti mnogo dužim, što vam ostavlja prostora za neke stvari koje do sada jednostavno niste stizali učiniti. To može biti bezbrižan odlazak u kino ili kazalište, ili jednostavno duga, relaksirajuća šetnja i razgledavanje vašeg odredišta. Zapamtite kako će vam samo nekoliko dana „punjenja baterija“ vratiti energiju, što samo može značiti da ćete po povratku imati više snage i volje za uobičajene obiteljske obaveze i druženje s djetetom. Mališan će to itekako znati cijeniti, a činjenicu da ste nekoliko dana bili odsutni zaboravit će istog trenutka kad se vratite doma i posvetite mu svo vrijeme svijeta. Nataša Vuk 

mama i tata snapwire

Mama i tata na putovanju bez djece

<para>Bilo koja osoba koja je ikada u životu pokušala smiriti dijete od kojih tri godine kada je imalo jedno od svojih ispada negodovanja, bijesa, plača sigurno se našla pred većim izazovom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U toj dobi djeca isprobavaju svoje i vaše granice, njihov mali svijet vrti se oko zadovoljavanja njihovih prohtjeva i želja koje ne mogu uvijek biti ispunjene, a sve što nije onako kako žele često završava negodovanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Do jedne određene mjere disciplina, poput kraćega samostalnog „hlađenja“ u sobi, može pomoći. Također, često može pomoći skretanje pozornosti na druge stvari, te uklanjanje objekta koji je problematičan ili samog trogodišnjaka s mjesta i od osobe koja njemu „predstavlja“ problem, no što kada ništa ne pomaže?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato sam odlučila podijeliti jedan konkretan primjer koji je učinkovit, a to je imitiranje ponašanja trogodišnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Moj nećak je bakino najveće zlato, pa prema tome više-manje može raditi gotovo sve i dobiti gotovo sve. U konkretnom slučaju, poslije ručka kod bake dobio je sladoled na štapiću, koji se nakon nekog vremena rastopio i prepolovio na pola i pao na tanjurić. Tu je počela vika i dreka. Nije mu odgovaralo što mu je sladoled prepolovio, a kada ga je baka čak i uspjela nekim čudom spojiti, ni to više nije odgovaralo, plakao je još jače. Nije ga želio jesti žličicom, nego je želio novi. Pokušali smo i s kompletnim oduzimanjem sladoleda, no nije bilo prevelikog učinka, pa je baka čak bila i spremna izvaditi novi sladoled iz hladnjaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U tom trenutku počela sam imitirati njegovo vrištanje i deranje, naravno bez suza. Sve što je on napravio i rekao, ja sam učinila isto. Prvo je negodovao zbog mojeg ponašanja, a nakon minute počeo mi se smijati i vrlo brzo se smirio. Nakon toga dobio je natrag na tanjuriću već dobro rastopljeni sladoled koji je smazao sa žličicom.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Činjenica je da ovakav princip discipline možda nije pretjerano pedagoški i da se vjerojatno mnogi neće složiti s „tetinim“ alternativnim odgojnim mjerama, ali u tom trenutku ona je bila brza, bezbolna i učinkovita. Slično sam već primijenila i na nećakinji i svaki put učinak je bio pozitivan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podijelite i vi svoja iskustva u odgojnim mjerama za djecu.</para>

Kako smiriti trogodišnje dijete? Odgojne mjere ne funkcioniraju uvijek s istim učinkom na svoj djeci. Ponekad je potrebno primijeniti alternative… Bilo koja osoba koja je ikada u životu pokušala smiriti dijete od kojih tri godine kada je imalo jedno od svojih ispada negodovanja, bijesa, plača sigurno se našla pred većim izazovom.
   
U toj dobi djeca isprobavaju svoje i vaše granice, njihov mali svijet vrti se oko zadovoljavanja njihovih prohtjeva i želja koje ne mogu uvijek biti ispunjene, a sve što nije onako kako žele često završava negodovanjima.
   
Do jedne određene mjere disciplina, poput kraćega samostalnog „hlađenja“ u sobi, može pomoći. Također, često može pomoći skretanje pozornosti na druge stvari, te uklanjanje objekta koji je problematičan ili samog trogodišnjaka s mjesta i od osobe koja njemu „predstavlja“ problem, no što kada ništa ne pomaže?
   
Zato sam odlučila podijeliti jedan konkretan primjer koji je učinkovit, a to je imitiranje ponašanja trogodišnjaka.
„Moj nećak je bakino najveće zlato, pa prema tome više-manje može raditi gotovo sve i dobiti gotovo sve. U konkretnom slučaju, poslije ručka kod bake dobio je sladoled na štapiću, koji se nakon nekog vremena rastopio i prepolovio na pola i pao na tanjurić. Tu je počela vika i dreka. Nije mu odgovaralo što mu je sladoled prepolovio, a kada ga je baka čak i uspjela nekim čudom spojiti, ni to više nije odgovaralo, plakao je još jače. Nije ga želio jesti žličicom, nego je želio novi. Pokušali smo i s kompletnim oduzimanjem sladoleda, no nije bilo prevelikog učinka, pa je baka čak bila i spremna izvaditi novi sladoled iz hladnjaka.
   
U tom trenutku počela sam imitirati njegovo vrištanje i deranje, naravno bez suza. Sve što je on napravio i rekao, ja sam učinila isto. Prvo je negodovao zbog mojeg ponašanja, a nakon minute počeo mi se smijati i vrlo brzo se smirio. Nakon toga dobio je natrag na tanjuriću već dobro rastopljeni sladoled koji je smazao sa žličicom.“
   
Činjenica je da ovakav princip discipline možda nije pretjerano pedagoški i da se vjerojatno mnogi neće složiti s „tetinim“ alternativnim odgojnim mjerama, ali u tom trenutku ona je bila brza, bezbolna i učinkovita. Slično sam već primijenila i na nećakinji i svaki put učinak je bio pozitivan.
   
Podijelite i vi svoja iskustva u odgojnim mjerama za djecu. vam 

Kako smiriti trogodišnje dijete?

<para>Ova teorija temeljila se na potencijalnim problemima koji izaziva ožiljak i tkivo koje se formira oko jajovoda, a koje nastaje kao posljedica operacije slijepog crijeva. Ovom teorijom odlučili su se pozabaviti stručnjaci s britanskog Sveučilišta Dundee.</para>
<para>Čak 15 godina pratili su medicinske kartone 530.000 žena u Velikoj Britaniji i došli do sljedećih rezultata:
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile slijepo crijevo je 54%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile krajnike je 53%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile i slijepo crijevo i krajnike je 59,7%
- postotak trudnoća u grupi žena koje nisu uklonile ni slijepo crijevo niti krajnike je 43,7%.</para>
<para>Ovi rezultati, naravno, ne sugeriraju da uklanjanje crvuljka ili krajnika potpomaže plodnost niti je istraživanje dalo odgovor na pitanje koja je uzročno-posljedična veza. Ono što znanstvenici nagađaju jest da stalne upale krajnike ili upalni procesi na slijepom crijevu opterećuju organizam koji potom reagira smanjenom plodnošću. Kao da tijelo zna da nije vrijeme za trudnoću dok se upalni procesi ne smire.</para>
<para>"Ovo istraživanje ne znači da će uklanjanje crvuljka direktno povisiti plodnost. No ono je potvrdilo da mlade žene koje moraju izvaditi crvuljak, ne trebaju brinuti da će to utjecati na njihovu plodnost", kazao je voditelj studije Sami Shimi.</para>
<para> </para>

Uklanjanje slijepog crijeva ne utječe negativno na ženinu plodnost Godinama su medicinski stručnjaci upozoravali žene da vađenje crvuljka ili slijepog crijeva, kao i krajnika, može negativno utjecati na njihovu plodnost. Ova teorija temeljila se na potencijalnim problemima koji izaziva ožiljak i tkivo koje se formira oko jajovoda, a koje nastaje kao posljedica operacije slijepog crijeva. Ovom teorijom odlučili su se pozabaviti stručnjaci s britanskog Sveučilišta Dundee.
Čak 15 godina pratili su medicinske kartone 530.000 žena u Velikoj Britaniji i došli do sljedećih rezultata:
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile slijepo crijevo je 54%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile krajnike je 53%
- postotak trudnoća u grupi žena koje su operativno uklonile i slijepo crijevo i krajnike je 59,7%
- postotak trudnoća u grupi žena koje nisu uklonile ni slijepo crijevo niti krajnike je 43,7%.
Ovi rezultati, naravno, ne sugeriraju da uklanjanje crvuljka ili krajnika potpomaže plodnost niti je istraživanje dalo odgovor na pitanje koja je uzročno-posljedična veza. Ono što znanstvenici nagađaju jest da stalne upale krajnike ili upalni procesi na slijepom crijevu opterećuju organizam koji potom reagira smanjenom plodnošću. Kao da tijelo zna da nije vrijeme za trudnoću dok se upalni procesi ne smire.
"Ovo istraživanje ne znači da će uklanjanje crvuljka direktno povisiti plodnost. No ono je potvrdilo da mlade žene koje moraju izvaditi crvuljak, ne trebaju brinuti da će to utjecati na njihovu plodnost", kazao je voditelj studije Sami Shimi.
  Jelena Kovačić 

trudnica trudnoća pixabay

Uklanjanje slijepog crijeva ne utječe negativno na ženinu plodnost

<para>Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću Kada roditelji primijete kako je njihovo dijete počelo nakupljati sve više neželjenih kilograma, prva stvar koju će vjerojatno probati smanjiti je šećer. Što se unosa kalorija tiče, izbacivanje šećera je tada i više nego poželjno.</para>
<para>Međutim, mnogi mališani od ranih su dana naučeni na slatkiše, te je gotovo sigurno kako takvu zabranu, u najmanju ruku, neće dobro primiti. Stoga se mnogi roditelji jednostavno odlučuju slatkiše koje njihov mališan jede, zamijeniti relativno sličnima, no bez šećera. No, ponekad i proizvodi na čijim ambalažama piše kako ne sadrže šećer i masti, mogu biti jednako štetni.</para>
<para>
 Što su zaslađivači i čemu služe?
</para>
<para>Umjetni zaslađivači u jelima i pićima imaju jednu funkciju – oponašati šećer, kako okus hrane ne bi bio toliko različit od proizvoda koji ga sadrže. Ove namirnice često se na tržištu reklamiraju kao zdrave i dijetne. Tako danas možemo pronaći zaista velik broj proizvoda koji se zbog zamjene šećera nekim sladilom predstavljaju kao zdravi – od žvakaće gume, do gaziranog soka.</para>
<para>Zaslađivači u hrani mogu biti prirodni, no češće je riječ o onim sintetičkim spojevima, koji mogu biti i do stotinu puta slađi od šećera kojeg ljudi koriste u kućanstvu. Umjetna sladila zaista mogu imati brojne prednosti poput smanjenju rizika od nastanka karijesa, mogu ih koristiti osobe koje boluju od nekog tipa dijabetesa i slično. No, je li njihovim uvođenjem u namirnice zaista riješen i problem debljanja, pogotovo kod djece na koju otpada velik dio potrošnje slatkiša? Stručnjaci su u posljednjih nekoliko istraživanja provedenih na ovom području zaključili kako umjetna sladila ipak nemaju tolike blagodati kao što se mislilo.</para>
<para>
 Umjetna sladila i mršavljenje
</para>
<para>Pravilo koje vrijedi za bilo koju namirnicu, vrijedi i za šećer – u umjerenim količinama ne predstavlja opasnost za organizam. No, upravo se šećer već dugo vremena nalazi na „crnoj listi“ spojeva u hrani koji uzrokuju debljanje. Osobe koje se bore s prekomjernom težinom, tada će iz svoje prehrane najvjerojatnije probati u potpunosti izbaciti šećer, ne razmišljajući o njemu kao spoju koji je ljudskom tijelu, u određenoj količini, itekako potreban.</para>
<para>Posljednjih nekoliko godina mnoga su istraživanja potvrdila kako umjetni zaslađivači potiču kontraefekt i potiču debljanje, pogotovo kod djece. Kako je to moguće kad gotovo niti ne sadrže kalorije? Ovaj fenomen objašnjen je tako da umjetna sladila smanjuju sposobnost organizma da regulira tjelesnu težinu i unos hrane u organizam. Slatki okus na neki način priprema organizam na aktivnost i preradu većih količina hrane koja sadrži taj šećer. Kad taj signal jednom prestane, on dovodi do zbunjivanja organizma koji manje energije ulaže u probavljanje i preradu hrane unijete u organizam.</para>
<para>
 Kako pomoći djeci koja se bore s viškom kilograma?
</para>
<para>Kad su umjetna sladila u pitanju, većina stručnjaka slaže se u jednome – djeca bi ih trebala izbjegavati koliko god je to moguće. Kod pretile djece ne radi se samo o pretjerivanju u unosu šećera, već i ostale hrane koja ga možda ne sadrži u tolikim količinama. Stoga prelazak na dijetni gazirani sok vrlo vjerojatno neće imati nikakav učinak. Budući da se djetetovo tijelo ubrzano razvija, potpuno ukidanje šećera u prehrani, dugoročno bi moglo imati više štete nego koristi.</para>
<para>Stoga, kao roditelj, prvenstveno biste trebali mališanu objasniti zašto danas ne može dobiti tu čokoladu koju toliko voli. Pojasnite mu i kako to ne znači da ju više uopće ne smije jest, no predložite da umjesto nje pojede neko voće. Naravno kako djetetu to i neće biti previše zanimljivo, ali to je pravi trenutak da se vi i vaš mališan bacite u kulinarski pothvat – napravite šarenu voćnu salatu, a voćke možete i izrezati u različitim oblicima - mogućnosti je zaista mnogo. A slatkiše poput čokolada ili grickalica ostavite za jedan „poseban“ dan u tjednu kada ćete svog mališana počastiti.</para>

Umjetni zaslađivači ne rješavaju problem pretilosti kod djece Ubrzan način života, stres i loša prehrana danas ne zaobilaze niti mališane. Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću. Sve je veći broj djece koja se od ranih nogu bore s pretilošću Kada roditelji primijete kako je njihovo dijete počelo nakupljati sve više neželjenih kilograma, prva stvar koju će vjerojatno probati smanjiti je šećer. Što se unosa kalorija tiče, izbacivanje šećera je tada i više nego poželjno.
Međutim, mnogi mališani od ranih su dana naučeni na slatkiše, te je gotovo sigurno kako takvu zabranu, u najmanju ruku, neće dobro primiti. Stoga se mnogi roditelji jednostavno odlučuju slatkiše koje njihov mališan jede, zamijeniti relativno sličnima, no bez šećera. No, ponekad i proizvodi na čijim ambalažama piše kako ne sadrže šećer i masti, mogu biti jednako štetni.

   Što su zaslađivači i čemu služe?

Umjetni zaslađivači u jelima i pićima imaju jednu funkciju – oponašati šećer, kako okus hrane ne bi bio toliko različit od proizvoda koji ga sadrže. Ove namirnice često se na tržištu reklamiraju kao zdrave i dijetne. Tako danas možemo pronaći zaista velik broj proizvoda koji se zbog zamjene šećera nekim sladilom predstavljaju kao zdravi – od žvakaće gume, do gaziranog soka.
Zaslađivači u hrani mogu biti prirodni, no češće je riječ o onim sintetičkim spojevima, koji mogu biti i do stotinu puta slađi od šećera kojeg ljudi koriste u kućanstvu. Umjetna sladila zaista mogu imati brojne prednosti poput smanjenju rizika od nastanka karijesa, mogu ih koristiti osobe koje boluju od nekog tipa dijabetesa i slično. No, je li njihovim uvođenjem u namirnice zaista riješen i problem debljanja, pogotovo kod djece na koju otpada velik dio potrošnje slatkiša? Stručnjaci su u posljednjih nekoliko istraživanja provedenih na ovom području zaključili kako umjetna sladila ipak nemaju tolike blagodati kao što se mislilo.

   Umjetna sladila i mršavljenje

Pravilo koje vrijedi za bilo koju namirnicu, vrijedi i za šećer – u umjerenim količinama ne predstavlja opasnost za organizam. No, upravo se šećer već dugo vremena nalazi na „crnoj listi“ spojeva u hrani koji uzrokuju debljanje. Osobe koje se bore s prekomjernom težinom, tada će iz svoje prehrane najvjerojatnije probati u potpunosti izbaciti šećer, ne razmišljajući o njemu kao spoju koji je ljudskom tijelu, u određenoj količini, itekako potreban.
Posljednjih nekoliko godina mnoga su istraživanja potvrdila kako umjetni zaslađivači potiču kontraefekt i potiču debljanje, pogotovo kod djece. Kako je to moguće kad gotovo niti ne sadrže kalorije? Ovaj fenomen objašnjen je tako da umjetna sladila smanjuju sposobnost organizma da regulira tjelesnu težinu i unos hrane u organizam. Slatki okus na neki način priprema organizam na aktivnost i preradu većih količina hrane koja sadrži taj šećer. Kad taj signal jednom prestane, on dovodi do zbunjivanja organizma koji manje energije ulaže u probavljanje i preradu hrane unijete u organizam.

   Kako pomoći djeci koja se bore s viškom kilograma?

Kad su umjetna sladila u pitanju, većina stručnjaka slaže se u jednome – djeca bi ih trebala izbjegavati koliko god je to moguće. Kod pretile djece ne radi se samo o pretjerivanju u unosu šećera, već i ostale hrane koja ga možda ne sadrži u tolikim količinama. Stoga prelazak na dijetni gazirani sok vrlo vjerojatno neće imati nikakav učinak. Budući da se djetetovo tijelo ubrzano razvija, potpuno ukidanje šećera u prehrani, dugoročno bi moglo imati više štete nego koristi.
Stoga, kao roditelj, prvenstveno biste trebali mališanu objasniti zašto danas ne može dobiti tu čokoladu koju toliko voli. Pojasnite mu i kako to ne znači da ju više uopće ne smije jest, no predložite da umjesto nje pojede neko voće. Naravno kako djetetu to i neće biti previše zanimljivo, ali to je pravi trenutak da se vi i vaš mališan bacite u kulinarski pothvat – napravite šarenu voćnu salatu, a voćke možete i izrezati u različitim oblicima - mogućnosti je zaista mnogo. A slatkiše poput čokolada ili grickalica ostavite za jedan „poseban“ dan u tjednu kada ćete svog mališana počastiti. Nataša Vuk 

fruit-jelly-539695_960_720

Umjetni zaslađivači ne rješavaju problem pretilosti kod djece

<para>Roditelji koji rade neminovno osjećaju različite stupnjeve krivnje. Nažalost, što je veće grizodušje to ga više neki roditelji pokušavaju nadomjestiti pretjeranim popuštanjem djeci i obasipanjem poklonima kao što su igračke, razne naprave, odjeće s markama i svakakvi slatkiši, ali ne s dovoljno pažnje i discipline.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji koji rade puno radno vrijeme često ne discipliniraju svoje dijete iz nekoliko razloga:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Smatraju da su s djetetom tako malo da ga ne žele disciplinirati u vrijeme kada su skupa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Osjećaju krivnju što rade i nisu sa svojim djetetom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Previše su umorni za bilo kakve sukobe pa češće popuštaju (potom osjećaju grižnju savjesti).</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Djeca u svakom slučaju gube. Roditelji su rijetko kod kuće da brinu o njima, a kada i jesu kod kuće, ne provode pravi roditeljski nadzor pa djeca odrastaju očekujući dobiti sve što požele uz nedostatak discipline i nedostatak poštovanja prema roditeljima. To doista ne mora biti tako.</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako biti dobar zaposleni roditelj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste u radnom odnosu, najbolji način da ublažite grižnju savjesti jest da ste dobar roditelj u trenucima kada ste sa svojim djetetom. Sjednite uvečer svi zajedno za stol (bez televizije, računala ili mobitela), razgovarajte, potičite lijepo ponašanje za stolom, produbljujte uzajamni odnos, igrajte neku zabavnu igru, pridržavajte se ustaljenog vremena za spavanje. Dob djeteta će diktirati što ćete s njima činiti uvečer.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao zaposleni roditelj morat ćete uzeti u obzir nekoliko stvari:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dolazite kući umorni na kraju radnog dana.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca žele vašu pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vaš partner također treba pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Valja organizirati i nekakav obrok.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Samo je jedan roditelj kod kuće u vrijeme večere
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako u vrijeme za večeru može kod kuće s manjom djecom biti samo jedan od roditelja, sjednite s njima dok jedu, a vi pričekajte dok vaš partner stigne kući i večerajte s njim/njom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca bi trebala pomoći u postavljanju stola, a valja ih poticati i na pomoć u pripremi jela, koliko god ona jednostavna bila. Roditelji ili samohrani roditelji trebaju sjediti za stolom dok djeca jedu, obraćati im se na nenametljiv, pozitivan način i ispravljati njihovo ponašanje za stolom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad završe dopustite im da odnesu tanjure, operu suđe ili ga stave u perilicu za posuđe. I to je dobro vrijeme za čavrljanje i smijanje s njima. Ako preostaje zajedničkog vremena do uobičajenog odlaska na spavanje, zaigrajte nešto, crtajte ili jednostavno sjednite i razgovarajte zagrljeni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad su svi poprilično umorni, najbolje je da roditelji zagrle djecu i zajedno pogledaju kraći film ili TV program o kojem mogu razgovarati pripremajući se za spavanje. Nemojte, međutim, dopustiti da to prijeđe u naviku jer od redovitog sjedenja ispred televizora nitko nema osobite koristi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Oba roditelja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako oba roditelja stižu kući dovoljno rano, obitelj može večerati zajedno, a oni naizmjenično spremaju djecu za spavanje. Za roditelje koji su izbivali iz kuće cijeli dan veoma je veliko iskušenje da djecu ostave dulje budnom, no radije se držite uhodanog režima spavanja. Tak kada djeca zaspu roditelji mogu imati ono dragocjeno vrijeme samo za sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca se silno vole radovati nečem unaprijed, te bi roditelji trebali na vrijeme planirati zajedničke aktivnosti za vikend i tijekom tjedna razgovarati s djecom o tome. To bi u svakom slučaju trebala biti aktivnost koja ne uključuje kupovinu poklona. Vrijeme provedeno s roditeljima je daleko važnije nego trenutačno zadovoljenje poklonom. Odluka roditelja ovisit će o dobi djece i vremenskim uvjetima, dakle to može biti bilo što od slaganja šatora u dobi ili dvorištu vaše kuće do odlaska na izlet (u zoološki vrt, igralište, planinarenje...).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Približavanjem vikenda djeca će imati nešto čemu će se istinski radovati, stoga je veoma važno da ih ne iznevjerite. Roditelji će bolje spavati i osjećati se manji krivima (a i osjećati manje stresa) kada shvate da je vrijeme koje su proveli s djecom korisno i kvalitetno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako vi provodite slobodno vrijeme sa svojim klincima?
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: Penny Palmano<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
knjiga: "da, molim. hvala!"</para>

Budite dobar roditelj, unatoč tome što puno radite Čak i ako ne provodite puno vremena s njima, bitnija je kvaliteta zajedničko provedenog vremena Roditelji koji rade neminovno osjećaju različite stupnjeve krivnje. Nažalost, što je veće grizodušje to ga više neki roditelji pokušavaju nadomjestiti pretjeranim popuštanjem djeci i obasipanjem poklonima kao što su igračke, razne naprave, odjeće s markama i svakakvi slatkiši, ali ne s dovoljno pažnje i discipline.
   
Roditelji koji rade puno radno vrijeme često ne discipliniraju svoje dijete iz nekoliko razloga:


   
      Smatraju da su s djetetom tako malo da ga ne žele disciplinirati u vrijeme kada su skupa.
   
   
      Osjećaju krivnju što rade i nisu sa svojim djetetom.
   
   
      Previše su umorni za bilo kakve sukobe pa češće popuštaju (potom osjećaju grižnju savjesti).
   


Djeca u svakom slučaju gube. Roditelji su rijetko kod kuće da brinu o njima, a kada i jesu kod kuće, ne provode pravi roditeljski nadzor pa djeca odrastaju očekujući dobiti sve što požele uz nedostatak discipline i nedostatak poštovanja prema roditeljima. To doista ne mora biti tako.


   
   Kako biti dobar zaposleni roditelj
   
   
Ako ste u radnom odnosu, najbolji način da ublažite grižnju savjesti jest da ste dobar roditelj u trenucima kada ste sa svojim djetetom. Sjednite uvečer svi zajedno za stol (bez televizije, računala ili mobitela), razgovarajte, potičite lijepo ponašanje za stolom, produbljujte uzajamni odnos, igrajte neku zabavnu igru, pridržavajte se ustaljenog vremena za spavanje. Dob djeteta će diktirati što ćete s njima činiti uvečer.
   
Kao zaposleni roditelj morat ćete uzeti u obzir nekoliko stvari:


   
      Dolazite kući umorni na kraju radnog dana.
   
   
      Djeca žele vašu pažnju.
   
   
      Vaš partner također treba pažnju.
   
   
      Valja organizirati i nekakav obrok.
   


   
   Samo je jedan roditelj kod kuće u vrijeme večere
   
   
Ako u vrijeme za večeru može kod kuće s manjom djecom biti samo jedan od roditelja, sjednite s njima dok jedu, a vi pričekajte dok vaš partner stigne kući i večerajte s njim/njom.
   
Djeca bi trebala pomoći u postavljanju stola, a valja ih poticati i na pomoć u pripremi jela, koliko god ona jednostavna bila. Roditelji ili samohrani roditelji trebaju sjediti za stolom dok djeca jedu, obraćati im se na nenametljiv, pozitivan način i ispravljati njihovo ponašanje za stolom.
   
Kad završe dopustite im da odnesu tanjure, operu suđe ili ga stave u perilicu za posuđe. I to je dobro vrijeme za čavrljanje i smijanje s njima. Ako preostaje zajedničkog vremena do uobičajenog odlaska na spavanje, zaigrajte nešto, crtajte ili jednostavno sjednite i razgovarajte zagrljeni.
   
Kad su svi poprilično umorni, najbolje je da roditelji zagrle djecu i zajedno pogledaju kraći film ili TV program o kojem mogu razgovarati pripremajući se za spavanje. Nemojte, međutim, dopustiti da to prijeđe u naviku jer od redovitog sjedenja ispred televizora nitko nema osobite koristi.
   
   Oba roditelja
   
   
Ako oba roditelja stižu kući dovoljno rano, obitelj može večerati zajedno, a oni naizmjenično spremaju djecu za spavanje. Za roditelje koji su izbivali iz kuće cijeli dan veoma je veliko iskušenje da djecu ostave dulje budnom, no radije se držite uhodanog režima spavanja. Tak kada djeca zaspu roditelji mogu imati ono dragocjeno vrijeme samo za sebe.
   
Djeca se silno vole radovati nečem unaprijed, te bi roditelji trebali na vrijeme planirati zajedničke aktivnosti za vikend i tijekom tjedna razgovarati s djecom o tome. To bi u svakom slučaju trebala biti aktivnost koja ne uključuje kupovinu poklona. Vrijeme provedeno s roditeljima je daleko važnije nego trenutačno zadovoljenje poklonom. Odluka roditelja ovisit će o dobi djece i vremenskim uvjetima, dakle to može biti bilo što od slaganja šatora u dobi ili dvorištu vaše kuće do odlaska na izlet (u zoološki vrt, igralište, planinarenje...).
   
Približavanjem vikenda djeca će imati nešto čemu će se istinski radovati, stoga je veoma važno da ih ne iznevjerite. Roditelji će bolje spavati i osjećati se manji krivima (a i osjećati manje stresa) kada shvate da je vrijeme koje su proveli s djecom korisno i kvalitetno.
   
   
Kako vi provodite slobodno vrijeme sa svojim klincima?


   
Izvor: Penny Palmano
knjiga: "da, molim. hvala!" Žena.hr 

Budite dobar roditelj, unatoč tome što puno radite

<para>Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe Zagovornici smatraju da u njima nema ništa loše, već dapače, smatraju ih boljom opcijom od sisanja primjerice palca ili prstiju, dok protivnici u njoj vide glavnog krivca za nastanak brojnih problema u razvoju djeteta poput stvaranja loše navike, lošeg utjecaja na rast zubi te utjecaja na razvoj govora.
</para>
<heading2>Duda varalica izaziva navikavanje i ovisnost?</heading2>
<para>
Jedan od najčešćih mitova vezanih uz dudu varalicu. Stručnjaci to ne smatraju problemom toliko dugo dok dijete ne traži njezinu cjelodnevnu prisutnost. Smatraju da je u redu ako je njezina upotreba ograničena korištenjem prije odlaska na spavanje ili kad dijete odmara. Kada se dijete kreće ili igra, duda se ne bi trebala nalaziti u ustima jer dijete bi tada trebalo biti dovoljno zabavljeno drugim predmetima ili osobama u svojoj blizini. Duda treba služiti kao utjeha i smirenje prije spavanja, te je dijete tada može prepoznati kao specijalnu "nagradu" prije odlaska na spavanje, a ne kao nešto loše ili posramljujuće.</para>
<para>Stručnjaci dakle smatraju da u dudi nema ništa loše, dokle se koristi racionalno, odnosno dijete ne treba njezinu cjelodnevnu prisutnost.
</para>
<heading2>Jesu li neke dude bolje od drugih?</heading2>
<para>
Iako danas svi proizvođači duda tvrde kako su njihove dude u potpunosti sigurne za razvoj i zdravlje zubi kod djece, neke se uvijek na tržištu ističu kao "bolje". Nijedno istraživanje to nije potvrdilo, dakle i one najskuplje i najjeftinije su jednake što se tiče razvoja zubi kod djece, jer svako dijete "siše" dudu na drugačiji način - odnosno u drugom dijelu usta. Važno je jedino da se koristi duda primjerena za trenutačnu dob djeteta te da bude kupljena u "jednom dijelu", a ne sastavljena od više dijelova jer u tom slučaju dijete bi moglo progutati sitnije dijelove.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Jesu li dude loše za zube i razvoj čeljusti?</heading2>
<para>
Ako se koriste umjereno ne bi trebale imati nikakvog štetnog utjecaja za razvoj zubi ili čeljusti. Naglasak je na umjerenom korištenju, jer može imati utjecaj na razvoj gornje čeljusti i gornjih zubi u slučaju da je dijete konstantno koristi. No generalno gledano, stručnjaci vide više problema u korištenju bočice u krevetu neposredno prije nego dijete zaspi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Utječe li korištenje dude na razvoj govora?</heading2>
<para>
Kao što je već spomenuto i kod drugih mogućih utjecaja, isto je i s razvojem govora. Ako dijete dudu koristi povremeno, štetnih utjecaja neće biti. Dijete dok se igra i istražuje ne bi trebalo imati potrebe za dudom te stoga bi se i njegov govor trebao najnormalnije razvijati.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Kako se oprostiti od dude?</heading2>
<para>
Iako vam se ponekad vjerojatno čini da se vaše dijete nikad neće oprostiti od svoje voljene dude, kao i s većinom dječjih navika - ona obično nestaje preko noći. Većina djece, ako ne i ranije, ostavi se dude između 3. i 4. godine. Važno je ništa ne forsirati, jer tako se samo stvara otpor i djeca obično tada tek namjerno ne žele prestati. Kada se iz nekog njima poznatog razloga na to odluče, vjerojatno će to učiniti sami i bez prevelike buke. Ako imate osjećaj da se to ipak neće dogoditi pokušajte na nenametljive načine pomoći djetetu. Poneka djeca ostave dudu jer <emphasis>"pošalju je nekom drugom djetetu koje je treba"</emphasis>, zamjene je za neku <emphasis>cool</emphasis> igračku ili slično. Kad dijete samo odluči prestati ili ga uvjerite da se ostavi dude varalice važno je više nikad je ne spominjati, jer inače dijete neće uspjeti shvatiti da mu ne treba i da može sasvim dobro preživjeti i bez nje.</para>
<para> </para>

Istine i mitovi o dudi varalici Neki ih izbjegavaju, neki smatraju nepotrebnim, a neki roditelji olakšanjem i utjehom. Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe. Popularna duda varalica predmet je rasprava kao i većina drugih predmeta vezanih uz bebe Zagovornici smatraju da u njima nema ništa loše, već dapače, smatraju ih boljom opcijom od sisanja primjerice palca ili prstiju, dok protivnici u njoj vide glavnog krivca za nastanak brojnih problema u razvoju djeteta poput stvaranja loše navike, lošeg utjecaja na rast zubi te utjecaja na razvoj govora.

Duda varalica izaziva navikavanje i ovisnost?

Jedan od najčešćih mitova vezanih uz dudu varalicu. Stručnjaci to ne smatraju problemom toliko dugo dok dijete ne traži njezinu cjelodnevnu prisutnost. Smatraju da je u redu ako je njezina upotreba ograničena korištenjem prije odlaska na spavanje ili kad dijete odmara. Kada se dijete kreće ili igra, duda se ne bi trebala nalaziti u ustima jer dijete bi tada trebalo biti dovoljno zabavljeno drugim predmetima ili osobama u svojoj blizini. Duda treba služiti kao utjeha i smirenje prije spavanja, te je dijete tada može prepoznati kao specijalnu "nagradu" prije odlaska na spavanje, a ne kao nešto loše ili posramljujuće.
Stručnjaci dakle smatraju da u dudi nema ništa loše, dokle se koristi racionalno, odnosno dijete ne treba njezinu cjelodnevnu prisutnost.

Jesu li neke dude bolje od drugih?

Iako danas svi proizvođači duda tvrde kako su njihove dude u potpunosti sigurne za razvoj i zdravlje zubi kod djece, neke se uvijek na tržištu ističu kao "bolje". Nijedno istraživanje to nije potvrdilo, dakle i one najskuplje i najjeftinije su jednake što se tiče razvoja zubi kod djece, jer svako dijete "siše" dudu na drugačiji način - odnosno u drugom dijelu usta. Važno je jedino da se koristi duda primjerena za trenutačnu dob djeteta te da bude kupljena u "jednom dijelu", a ne sastavljena od više dijelova jer u tom slučaju dijete bi moglo progutati sitnije dijelove.
 

Jesu li dude loše za zube i razvoj čeljusti?

Ako se koriste umjereno ne bi trebale imati nikakvog štetnog utjecaja za razvoj zubi ili čeljusti. Naglasak je na umjerenom korištenju, jer može imati utjecaj na razvoj gornje čeljusti i gornjih zubi u slučaju da je dijete konstantno koristi. No generalno gledano, stručnjaci vide više problema u korištenju bočice u krevetu neposredno prije nego dijete zaspi.
 

Utječe li korištenje dude na razvoj govora?

Kao što je već spomenuto i kod drugih mogućih utjecaja, isto je i s razvojem govora. Ako dijete dudu koristi povremeno, štetnih utjecaja neće biti. Dijete dok se igra i istražuje ne bi trebalo imati potrebe za dudom te stoga bi se i njegov govor trebao najnormalnije razvijati.
 

Kako se oprostiti od dude?

Iako vam se ponekad vjerojatno čini da se vaše dijete nikad neće oprostiti od svoje voljene dude, kao i s većinom dječjih navika - ona obično nestaje preko noći. Većina djece, ako ne i ranije, ostavi se dude između 3. i 4. godine. Važno je ništa ne forsirati, jer tako se samo stvara otpor i djeca obično tada tek namjerno ne žele prestati. Kada se iz nekog njima poznatog razloga na to odluče, vjerojatno će to učiniti sami i bez prevelike buke. Ako imate osjećaj da se to ipak neće dogoditi pokušajte na nenametljive načine pomoći djetetu. Poneka djeca ostave dudu jer "pošalju je nekom drugom djetetu koje je treba", zamjene je za neku cool igračku ili slično. Kad dijete samo odluči prestati ili ga uvjerite da se ostavi dude varalice važno je više nikad je ne spominjati, jer inače dijete neće uspjeti shvatiti da mu ne treba i da može sasvim dobro preživjeti i bez nje.
  Adrijana Bakoš 

duda varalica_pixabay

Istine i mitovi o dudi varalici

<para>Roditelji s malom djecom stoga se uglavnom pridržavaju nekoliko „zlatnih pravila“ koja uključuju izbjegavanje direktnog sunca u razdoblju od 10 ujutro do 5 popodne, obavezno nanošenje kreme sa zaštitnim faktorom pri direktnom izlaganju suncu i slično. Međutim, ponekad misleći da čine najbolje za svog mališana, nisu niti svjesni kako mogu učiniti više štete nego koristi. Riječ je o metodi blokiranja sunca kada ste u šetnji s bebom u kolicima.
</para>
<heading4>
 Skrivene opasnosti
</heading4>
<para>
Šetnja po suncu predstavlja opasnost od UV zraka koje mogu imati negativne posljedice za bebinu osjetljivu kožu. Iako većina kolica koje danas nalazimo na tržištu imaju ugrađeno sjenilo koje štiti dijete od direktnog sunca, mnogi roditelji pokušaju dodatno zaštititi svog mališana prebacivanjem gaze ili dekice preko kolica. Stručnjaci sada upozoravaju kako ova praksa može biti itekako opasna.</para>
<para>Švedski su znanstvenici nedavno predstavili istraživanje u kojem su potvrdili kako prebacivanje bilo kakve tkanine preko kolica u kojima se nalazi dijete, može stvoriti „čep“ koji ne propušta strujanje svježeg zraka. U veoma kratkom roku toplina unutar kolica može značajno narasti, što uzrokuje i rast djetetove tjelesne temperature. Za veoma malu djecu ovo stanje predstavlja svojevrstan tjelesni šok, koji u ekstremnim slučajevima može za posljedicu imati i zatajenje srca!</para>
<para>Kako je u takvim situacijama dijete u potpunosti prekriveno, događa se da roditelji jednostavno ne mogu primijetiti kako se nešto događa, pogotovo kada mališan spava.
</para>
<heading4>
 Koliko temperatura u kolicima može narasti?
</heading4>
<para>
Znanstvenici su, kao potvrdu svoje teorije, napravili i eksperiment koji je samo pokazao zašto prekrivanje dječjih kolica može imati toliko štetne posljedice. Kod kolica ostavljenih na suncu temperatura je unutar njih u početku iznosila nešto malo iznad 22 stupnja. Kada su ih prekrili komadom tkanine, zrak je unutar njih prestao cirkulirati, a temperatura se u samo pola sata popela na opasna 34 stupnja! U ovim je uvjetima tek desetak minuta dovoljno da dođe do točke u kojoj bebino osjetljivo tijelo više ne može kontrolirati vlastitu temperaturu, a koža bez protoka svježeg zraka više jednostavno ne može „disati“ kako bi se tijelo ohladilo.
</para>
<heading4>
 Kako bez opasnosti zaštititi mališana od visokih temperatura i direktnog sunca?
</heading4>
<para>
Stručnjaci savjetuju da krenete od odabira kolica. Neka ona budu u svjetlijim bojama koje će reflektirati svjetlost koja pada na njih te će unutrašnjost i na direktnom suncu biti za nekoliko stupnjeva hladnija nego što je to slučaj s tamnijim bojama. Potražite i modele koji imaju dodatke poput malog pomičnog suncobrana, koji u svakom trenutku možete namjestiti tako da blokira direktnu sunčevu svjetlost.</para>
<para>Za vrućih ljetnih dana pobrinite se da prostor oko djeteta u kolicima ne bude „prenatrpan“ jastucima, dekicama ili igračkama. Vašem će djetetu biti dovoljno udobno i bez njih, a neće blokirati nesmetan protok svježeg zraka.</para>
<para>Bez obzira je li mališan izravno izložen suncu, poželjno je da pri svakom ljetnom izlasku na njegovu kožu nanesete kremu sa zaštitnim faktorom. Dječja koža je znatno osjetljivija nego vaša, te je dovoljan tek kratak boravak na suncu da se pojave posljedice poput crvenila ili neugodnog osipa.</para>
<para>Za kraj zapamtite kako biste prilikom ljetne šetnje svakih desetak minuta trebali provjeriti vašeg mališana u kolicima i uvjeriti se da nije iscrpljen ili da pokazuje znakove dehidracije.</para>

Prekrivanje kolica tkaninom: zaštita od sunca s kojom je potreban oprez Uz brojne mogućnosti zabave i provođenja vremena na otvorenom, ljeto je i doba velikih vrućina koje mogu biti itekako opasne. Roditelji s malom djecom stoga se uglavnom pridržavaju nekoliko „zlatnih pravila“ koja uključuju izbjegavanje direktnog sunca u razdoblju od 10 ujutro do 5 popodne, obavezno nanošenje kreme sa zaštitnim faktorom pri direktnom izlaganju suncu i slično. Međutim, ponekad misleći da čine najbolje za svog mališana, nisu niti svjesni kako mogu učiniti više štete nego koristi. Riječ je o metodi blokiranja sunca kada ste u šetnji s bebom u kolicima.


   Skrivene opasnosti


Šetnja po suncu predstavlja opasnost od UV zraka koje mogu imati negativne posljedice za bebinu osjetljivu kožu. Iako većina kolica koje danas nalazimo na tržištu imaju ugrađeno sjenilo koje štiti dijete od direktnog sunca, mnogi roditelji pokušaju dodatno zaštititi svog mališana prebacivanjem gaze ili dekice preko kolica. Stručnjaci sada upozoravaju kako ova praksa može biti itekako opasna.
Švedski su znanstvenici nedavno predstavili istraživanje u kojem su potvrdili kako prebacivanje bilo kakve tkanine preko kolica u kojima se nalazi dijete, može stvoriti „čep“ koji ne propušta strujanje svježeg zraka. U veoma kratkom roku toplina unutar kolica može značajno narasti, što uzrokuje i rast djetetove tjelesne temperature. Za veoma malu djecu ovo stanje predstavlja svojevrstan tjelesni šok, koji u ekstremnim slučajevima može za posljedicu imati i zatajenje srca!
Kako je u takvim situacijama dijete u potpunosti prekriveno, događa se da roditelji jednostavno ne mogu primijetiti kako se nešto događa, pogotovo kada mališan spava.


   Koliko temperatura u kolicima može narasti?


Znanstvenici su, kao potvrdu svoje teorije, napravili i eksperiment koji je samo pokazao zašto prekrivanje dječjih kolica može imati toliko štetne posljedice. Kod kolica ostavljenih na suncu temperatura je unutar njih u početku iznosila nešto malo iznad 22 stupnja. Kada su ih prekrili komadom tkanine, zrak je unutar njih prestao cirkulirati, a temperatura se u samo pola sata popela na opasna 34 stupnja! U ovim je uvjetima tek desetak minuta dovoljno da dođe do točke u kojoj bebino osjetljivo tijelo više ne može kontrolirati vlastitu temperaturu, a koža bez protoka svježeg zraka više jednostavno ne može „disati“ kako bi se tijelo ohladilo.


   Kako bez opasnosti zaštititi mališana od visokih temperatura i direktnog sunca?


Stručnjaci savjetuju da krenete od odabira kolica. Neka ona budu u svjetlijim bojama koje će reflektirati svjetlost koja pada na njih te će unutrašnjost i na direktnom suncu biti za nekoliko stupnjeva hladnija nego što je to slučaj s tamnijim bojama. Potražite i modele koji imaju dodatke poput malog pomičnog suncobrana, koji u svakom trenutku možete namjestiti tako da blokira direktnu sunčevu svjetlost.
Za vrućih ljetnih dana pobrinite se da prostor oko djeteta u kolicima ne bude „prenatrpan“ jastucima, dekicama ili igračkama. Vašem će djetetu biti dovoljno udobno i bez njih, a neće blokirati nesmetan protok svježeg zraka.
Bez obzira je li mališan izravno izložen suncu, poželjno je da pri svakom ljetnom izlasku na njegovu kožu nanesete kremu sa zaštitnim faktorom. Dječja koža je znatno osjetljivija nego vaša, te je dovoljan tek kratak boravak na suncu da se pojave posljedice poput crvenila ili neugodnog osipa.
Za kraj zapamtite kako biste prilikom ljetne šetnje svakih desetak minuta trebali provjeriti vašeg mališana u kolicima i uvjeriti se da nije iscrpljen ili da pokazuje znakove dehidracije. Nataša Vuk 

child-464439_960_720

Prekrivanje kolica tkaninom: zaštita od sunca s kojom je potreban oprez

<para> Međutim, kada osoba nekoga kritizira, u većini slučajeva joj postaje neugodno jer ne želi izazivati neugodne osjećaje kod drugih – upravo zato teško iskazuje što joj smeta. Neugodno nam je i kada kritiziramo ponašanje svog djeteta. Volimo ga, ne želimo da se loše osjeća i da mu bude neugodno.</para>
<para>Da bi dječje uši na najbolji način čule neugodne i ugodne stvari koje im želimo poručiti, držite se sljedećih pravila:
</para>
<para>
 Uvijek kritizirajte samo ponašanje, a ne osobu i njezine osobine koje ne može promijeniti. Npr. ako dijete ne počisti za sobom, recite mu sljedeće: "Nisi pospremio stol za sobom", a ne "Kakav si ti lijenčina."</para>
<para>
 Budite vrlo konkretni. Morate reći koje vam ponašanje smeta te kad vam je i u kojoj situaciji najviše zasmetalo. Npr., recite sljedeće: "Jutros poslije doručka nisi složio krevet", a ne "Nikad ne učiniš ono što od tebe tražim."</para>
<para>
 Recite jasno i razumljivo. Najbolje je izravno reći što nam smeta i što očekujemo, jer tako najmanje riskiramo da nas osoba neće razumjeti. Npr. bolje je reći " Molim te, sljedeći put otresi blato s cipela ispred kuće, a ne u predsoblju" nego "Joj, samo pospremam za tobom."</para>
<para>
 Neka kritika bude stupnjevita. Ako dijete nešto pogrešno učini i mi to kažemo uobičajenim, mirnim glasom, ono će nas jednako dobro čuti, ako ne i bolje nego kad bismo vrištali na sav glas. Kada djetetu mirno i staloženo kritiziramo, time sami sebi ostavljamo mogućnost da sljedeći put, ako se takvo ponašanje nastavi, povisimo glas i oštrije zahtijevamo promjenu ponašanja. Od djece možemo očekivati da će ponavljati neprihvatljivo ponašanje - nego zato da bih nas naljutila, nego zato što im se to ponašanje sviđa i teško ga napuštaju, kada im se to naredi. Ako ga više puta opomenemo za istu stvar i pritom pokažemo da smo svaki put sve ljući, djetetu će postati jasno da nešto s njegovim ponašanjem nije u redu.</para>
<para>
 Recimo što prije. Kada nam neko ponašanje smeta, trebamo to što prije priopćiti djetetu. Ako se ono ponaša na neželjeni način, a mi u tome sudjelujemo bez riječi, dijete to može shvatiti kao dopuštenje da se tako ponaša. Kada odmah reagiramo, izbjegavamo mogućnost da to zaboravimo ili se ne sjećamo o čemu je u određenom slučaju bila riječ. Ponekad smo umorni, ne da nam se, radije bismo zanemarili ono što dijete čini, no takva nedosljednost dugoročno nam se ne isplati. Naime, izlažemo se riziku da ćemo svaki put sve teže uvjeriti dijete da prekine određeno ponašanje. Ipak, ako od deset situacija jednom ili odmah ne kažemo djetetu što je pogrešno učinilo, to neće dovesti do katastrofe i ono će usprkos tome biti dobro odgojeno.</para>
<para>
 Nikada ne ignorirajmo. Ponekad nas djetetovo ponašanje toliko razočara ili uvrijedi da ne znamo što bismo mu rekli. Prestanemo s njim razgovarati i pretvaramo se da ga ne čujemo. Drugim riječima, ignoriramo ga. Iako je i prekid razgovora oblik poučavanja, dijete će to pogrešno protumačiti. Mi mu želimo poručiti da je prešlo granice dopustivog i da je učinilo nešto pogrešno, a s druge strane dijete ignoriranje shvaća kao znak da ono kao osoba za nas više nije važno i da nije vrijedno naše pažnje. Ignoriranje, dakle, nije pravilan oblik izražavanja nezadovoljstva, jer ga dijete pogrešno razumije. Ako nam njegovo ponašanje smeta, moramo mu to jasno reći kako bi znalo što treba promijeniti.</para>
<para>Ako se budete vodili mišlju da svome djetetu koristite time što ga učite što je ispravno, a što nije, uspjet ćete savladati neugodne osjećaje ili ćete barem naučiti živjeti s njima. Ako ustrajete dok je dijete malo, kasnije ćete u životu osjećati veliko zadovoljstvo gledajući svoju djecu koja su izrasla u zadovoljne, odgovorne i samostalne osobe.</para>

Kako pravilno kritizirati dijete, a da se ono pritom ne uvrijedi? Kritika jest izazivanje neugodnosti kod drugoga, a ta neugodnost je ono što ga motivira na promjenu ponašanja.  Međutim, kada osoba nekoga kritizira, u većini slučajeva joj postaje neugodno jer ne želi izazivati neugodne osjećaje kod drugih – upravo zato teško iskazuje što joj smeta. Neugodno nam je i kada kritiziramo ponašanje svog djeteta. Volimo ga, ne želimo da se loše osjeća i da mu bude neugodno.
Da bi dječje uši na najbolji način čule neugodne i ugodne stvari koje im želimo poručiti, držite se sljedećih pravila:


   Uvijek kritizirajte samo ponašanje, a ne osobu i njezine osobine koje ne može promijeniti. Npr. ako dijete ne počisti za sobom, recite mu sljedeće: "Nisi pospremio stol za sobom", a ne "Kakav si ti lijenčina."

   Budite vrlo konkretni. Morate reći koje vam ponašanje smeta te kad vam je i u kojoj situaciji najviše zasmetalo. Npr., recite sljedeće: "Jutros poslije doručka nisi složio krevet", a ne "Nikad ne učiniš ono što od tebe tražim."

   Recite jasno i razumljivo. Najbolje je izravno reći što nam smeta i što očekujemo, jer tako najmanje riskiramo da nas osoba neće razumjeti. Npr. bolje je reći " Molim te, sljedeći put otresi blato s cipela ispred kuće, a ne u predsoblju" nego "Joj, samo pospremam za tobom."

   Neka kritika bude stupnjevita. Ako dijete nešto pogrešno učini i mi to kažemo uobičajenim, mirnim glasom, ono će nas jednako dobro čuti, ako ne i bolje nego kad bismo vrištali na sav glas. Kada djetetu mirno i staloženo kritiziramo, time sami sebi ostavljamo mogućnost da sljedeći put, ako se takvo ponašanje nastavi, povisimo glas i oštrije zahtijevamo promjenu ponašanja. Od djece možemo očekivati da će ponavljati neprihvatljivo ponašanje - nego zato da bih nas naljutila, nego zato što im se to ponašanje sviđa i teško ga napuštaju, kada im se to naredi. Ako ga više puta opomenemo za istu stvar i pritom pokažemo da smo svaki put sve ljući, djetetu će postati jasno da nešto s njegovim ponašanjem nije u redu.

   Recimo što prije. Kada nam neko ponašanje smeta, trebamo to što prije priopćiti djetetu. Ako se ono ponaša na neželjeni način, a mi u tome sudjelujemo bez riječi, dijete to može shvatiti kao dopuštenje da se tako ponaša. Kada odmah reagiramo, izbjegavamo mogućnost da to zaboravimo ili se ne sjećamo o čemu je u određenom slučaju bila riječ. Ponekad smo umorni, ne da nam se, radije bismo zanemarili ono što dijete čini, no takva nedosljednost dugoročno nam se ne isplati. Naime, izlažemo se riziku da ćemo svaki put sve teže uvjeriti dijete da prekine određeno ponašanje. Ipak, ako od deset situacija jednom ili odmah ne kažemo djetetu što je pogrešno učinilo, to neće dovesti do katastrofe i ono će usprkos tome biti dobro odgojeno.

   Nikada ne ignorirajmo. Ponekad nas djetetovo ponašanje toliko razočara ili uvrijedi da ne znamo što bismo mu rekli.  Prestanemo s njim razgovarati i pretvaramo se da ga ne čujemo. Drugim riječima, ignoriramo ga. Iako je i prekid razgovora oblik poučavanja, dijete će to pogrešno protumačiti. Mi mu želimo poručiti da je prešlo granice dopustivog i da je učinilo nešto pogrešno, a s druge strane dijete ignoriranje shvaća kao znak da ono kao osoba za nas više nije važno i da nije vrijedno naše pažnje. Ignoriranje, dakle, nije pravilan oblik izražavanja nezadovoljstva, jer ga dijete pogrešno razumije. Ako nam njegovo ponašanje smeta, moramo mu to jasno reći kako bi znalo što treba promijeniti.
Ako se budete vodili mišlju da svome djetetu koristite time što ga učite što je ispravno, a što nije, uspjet ćete savladati neugodne osjećaje ili ćete barem naučiti živjeti s njima. Ako ustrajete dok je dijete malo, kasnije ćete u životu osjećati veliko zadovoljstvo gledajući svoju djecu koja su izrasla u zadovoljne, odgovorne i samostalne osobe. Petra Majetić 

djeca_kritika_pixabay

Kako pravilno kritizirati dijete, a da se ono pritom ne uvrijedi?

<para>.</para>
<para>
 Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/moje-zlato-mora-ostati-u-bolnici-na-sto-sve-trebam-misliti/">priprema djeteta za ostanak u bolnici</ulink> te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.</para>
<para>Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisi o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti od roditelja. Najnepovoljnijom fazom za hospitalizaciju smatra se dob od oko šest mjeseci do četiri godine, kada je najintenzivniji razvoj privrženosti između roditelja i djeteta.
</para>
<heading2>Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>djetetu trebate ukratko objasniti što će se s njim događati (vađenje krvi, mjerenje temperature, medicinski pregledi, snimanja itd.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobu u kojoj će biti smješteno, liječnika koji će se za njega brinuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, pokušajte ga uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokušajte pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Što (ne) treba napraviti?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>uspostavite dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>u suradnji s djetetom pripremite njegove stvari i ponesite njegovu najdražu igračku koja će umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ostanite s djetetom dok se ne smjesti u bolnički krevetić jer to pridonosi osjećaju djetetove sigurnosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kad dovedete dijete na Odjel, nikako nemojte otići, a da se ne pozdravite s djetetom i ne kažete mu kad ćete ponovno doći i da ćete ga odvesti kući čim se izliječi.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>nužno je dijete posjećivati svaki dan, a ako je to nemoguće, preporučuju se telefonski pozivi u poslijepodnevnim satima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima, stoga djetetu treba reći ako ga se neće moći posjetiti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne sažalijevati dijete</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pohvalite dijete kad god za to imate prigodu (za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>s djetetom treba pravodobno razgovarati kako biste ga pripremili za svoj odlazak kući</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>informirajte se redovito kod liječnika i sestre o stanju vašeg djeteta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama, dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Kako pomoći djetetu da se nosi s ostankom brata ili sestre u bolnici?</heading2>
<para>
Briga o bolesnom djetetu, rastanku od roditelja i promjena rutine mogu utjecati na dijete, stoga je važno razgovarati s djecom o zdravlju brata ili sestre dajući mu iskrene informacije. Omogućite im da pitaju i izražavaju svoje osjećaje. Dok je vaše dijete u bolnici, uzmite malo vremena samo za zdravu djecu kako bi s njima kvalitetno proveli vrijeme. Kada je potrebno da boravite u bolnici, zamolite nekoga kome vjerujete vi i vaša djeca da se pobrine za zdravu djecu. Nazovite mališane kad god je to moguće i pobrinite se da se braća i sestre međusobno susreću.
</para>
<heading2>Povratak djeteta iz bolnice</heading2>
<para>
Za dolazak djeteta iz bolnice treba provesti pripremu isto kao i za boravak u bolnici. Pitajte članove tima koji su sudjelovali u njezi djeteta o lijekovima i njegovanju nakon povratka kući. Ostanak u bolnici, bolest, iskustvo liječenja, sve to ima utjecaj na vrijeme potrebno da se dijete vrati u rutinu. Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Vaše ponašanje ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti. Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem.</para>

Kako djetetu olakšati boravak u bolnici? Boravak u bolnici stresno je i zastrašujuće iskustvo svakome, a ponajviše djeci koja imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj vrlo razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli .

   Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, priprema djeteta za ostanak u bolnici te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.
Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisi o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti od roditelja. Najnepovoljnijom fazom za hospitalizaciju smatra se dob od oko šest mjeseci do četiri godine, kada je najintenzivniji razvoj privrženosti između roditelja i djeteta.

Dolazak u bolnicu – što je važno (ne) reći djetetu?

   
      djetetu trebate ukratko objasniti što će se s njim događati (vađenje krvi, mjerenje temperature, medicinski pregledi, snimanja itd.)
   
   
      nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji
   
   
      pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobu u kojoj će biti smješteno, liječnika koji će se za njega brinuti
   
   
      nemojte govoriti djetetu da ga ništa neće boljeti, pokušajte ga uvjeriti da mu se želi pomoći iako će mu ponekad biti teško
   
   
      pokušajte pred djetetom umanjiti osjećaj uznemirenosti i suzdržati se plakanja pred njim
   

Što (ne) treba napraviti?

   
      uspostavite dobru komunikaciju sa zdravstvenim osobljem koje se brine o djetetu jer će ono tada imati više povjerenja u osoblje
   
   
      u suradnji s djetetom pripremite njegove stvari i ponesite njegovu najdražu igračku koja će umanjiti osjećaj odvojenosti od kuće i roditelja
   
   
      ostanite s djetetom dok se ne smjesti u bolnički krevetić jer to pridonosi osjećaju djetetove sigurnosti
   
   
      kad dovedete dijete na Odjel, nikako nemojte otići, a da se ne pozdravite s djetetom i ne kažete mu kad ćete ponovno doći i da ćete ga odvesti kući čim se izliječi.
   

Kako se (ne) ponašati dok je dijete u bolnici?

   
      nužno je dijete posjećivati svaki dan, a ako je to nemoguće, preporučuju se telefonski pozivi u poslijepodnevnim satima
   
   
      svakodnevne posjete nisu uvijek moguće svim roditeljima, stoga djetetu treba reći ako ga se neće moći posjetiti
   
   
      ponašanje za vrijeme posjeta treba prilagoditi stanju malog bolesnika (igrati se s njim ako se dobro osjeća, pokušati zainteresirati za igru i djecu koja taj dan nemaju posjete i sl.)
   
   
      ne sažalijevati dijete
   
   
      pohvalite dijete kad god za to imate prigodu (za njegovu hrabrost, izdržljivost i sl.)
   
   
      s djetetom treba pravodobno razgovarati kako biste ga pripremili za svoj odlazak kući
   
   
      informirajte se redovito kod liječnika i sestre o stanju vašeg djeteta
   
   
      vaš odlazak nakon posjeta u prvim je danima najčešće praćen suzama, dopustite djetetu da se isplače, nemojte ga ismijavati ili mu se rugati (bez obzira koliko je “veliko”)
   
   
      klonite se uspoređivanja vlastita djeteta s drugom djecom!
   
   
      važno je ne obećavati djetetu ono što se ne može ispuniti
   

Kako pomoći djetetu da se nosi s ostankom brata ili sestre u bolnici?

Briga o bolesnom djetetu, rastanku od roditelja i promjena rutine mogu utjecati na dijete, stoga je važno razgovarati s djecom o zdravlju brata ili sestre dajući mu iskrene informacije. Omogućite im da pitaju i izražavaju svoje osjećaje. Dok je vaše dijete u bolnici, uzmite malo vremena samo za zdravu djecu kako bi s njima kvalitetno proveli vrijeme. Kada je potrebno da boravite u bolnici, zamolite nekoga kome vjerujete vi i vaša djeca da se pobrine za zdravu djecu. Nazovite mališane kad god je to moguće i pobrinite se da se braća i sestre međusobno susreću.

Povratak djeteta iz bolnice

Za dolazak djeteta iz bolnice treba provesti pripremu isto kao i za boravak u bolnici. Pitajte članove tima koji su sudjelovali u njezi djeteta o lijekovima i njegovanju nakon povratka kući. Ostanak u bolnici, bolest, iskustvo liječenja, sve to ima utjecaj na vrijeme potrebno da se dijete vrati u rutinu. Koliko god je moguće, prema djetetu se treba ponašati uobičajeno. Vaše ponašanje ne treba biti promijenjeno zbog njegove bolesti. Pretjerana pažnja i popustljivost prema djetetu rezultira iskustvom da nikada nije tako voljen i pažen kao kad je bolestan, pa zbog toga duže vrijeme može reagirati izmijenjenim ponašanjem. Petra Majetić 

I'm much more trusful now

Kako djetetu olakšati boravak u bolnici?

<para>Kod majki koje su rodile carskim rezom, taj je oporavak nešto duži budući da je ovdje riječ o operacijskom zahvatu koji sa sobom uvijek nosi potencijalni rizik od mogućih komplikacija. I dok je velik dio budućih majki upoznat sa samim procesom carskog reza, što poslije njega? Kako se ponašati i na koje stvari obratiti posebnu pozornost? Oporavak i istovremena briga za novorođenče često iziskuju mnogo truda i napora za svaku mladu majku.
</para>
<heading4>
 Neposredno nakon carskog reza
</heading4>
<para>
Odmah po završetku operacije biti ćete prebačeni u postoperativni prostor, do buđenja iz anestezije. Nakon toga ćete biti smješteni u sobu gdje će liječnik moći nadzirati sve eventualne promjene. Tamo će vam pratiti temperaturu, tlak, te obratiti pozornost dolazi li možda do krvarenja - kako onog na području reza, tako i pojačanog vaginalnog. U ovim trenucima jedna od normalnih pojava je mučnina koja može trajati i punih 48 sati, a koja se suzbija lijekovima koje prepisuje liječnik. U prvim satima još uvijek nećete u potpunosti osjećati bol u donjem djelu trbuha, budući da anestezija nije popustila.</para>
<para>Uvođenje katetera prije samog zahvata je obavezno, te on ostaje još 24 sata nakon carskog reza. Ženi je u tom periodu bilo kakvo kretanje onemogućeno, ponajviše zbog bolova koji se javljaju čim anestezija popusti. U prva 24 sata također možete očekivati i nekoliko doza infuzije kako bi se tijelo što prije oporavilo. Drugog dana tijelo je spremno za prve pokrete i kratke šetnje kao što je odlazak na toalet, no te će kretnje radi bolova biti veoma otežane i treba ih izvoditi oprezno. Unatoč početnoj boli i nelagodi, upravo će lagano kretanje potaknuti tijelo na proces oporavka, a bol bi trebala sve više popuštati. Lagana hrana i mali obroci sada su isto dopušteni.
</para>
<heading4>
 Odlazak kući – oporavak tek počinje
</heading4>
<para>
Nakon carskog reza, iz bolnice ćete izaći nakon minimalno četiri dana, a u tom će razdoblju liječnici pratiti zarastanje rane, kao i opće vitalne funkcije. Međutim, vaš potpuni oporavak tek počinje i trebati ćete pomoć partnera i obitelji oko brige za novorođenče. Po odlasku kući u ovom je trenutku uobičajeno i dalje osjećati bol na području reza i donjeg dijela abdomena. Liječnici u većini slučajeva prepisuju tablete protiv bolova koje bi vam trebale znatno olakšati prvih nekoliko dana.</para>
<para>Kada ste konačno došli u svoj dom s bebicom, prvi tjedan zlatno je pravilo – minimalno kretanje. Sve što vam treba za brigu o djetetu probajte držati „pri ruci“, kako biste izbjegli ustajanje iz kreveta svakih nekoliko minuta. Prvih nekoliko tjedana liječnici ističu kako ne biste trebali dizati ništa teže od vlastitog djeteta. Prilikom hodanja ili naglijih kretnji, poduprite rukama svoj abdomen nekoliko centimetra ispod mjesta na kojem se nalazi rez. Podupiranje će smanjiti mogućnost pucanja unutarnjih šavova, koji su u prvim danima iznimno osjetljivi.</para>
<para>Probajte piti što više tekućine, najpoželjnije obične vode. U prvih nekoliko dana nakon poroda, unošenje barem dvije litre tekućine dnevno pomoći će vam zamijeniti onu izgubljenu tijekom poroda i dojenja, te će smanjiti i mogućnost nastanka infekcije na području reza.
</para>
<heading4>
 Potražite znakove infekcije
</heading4>
<para>
Infekcije na mjestu reza nisu neuobičajena pojava, stoga je važno pratiti zacjeljivanje rane. Samostalni pregled jednostavan je za obaviti, a lako može ukazati postoji li mogućnost za razvoj infekcije. Stoga barem dva puta dnevno (ujutro i navečer), proučite rez na vašem abdomenu. Prvi znakovi infekcije obično se manifestiraju kao crvenilo oko rane, lagano povišena temperatura, a nije neuobičajena pojava niti sukrvica koja izlazi iz šavova. Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova, potrebno je što prije kontaktirati liječnika koji će vam prepisati antibiotike kako bi se zaustavilo širenje infekcije.
</para>
<heading4>
 Dojenje i potraga za najudobnijim položajem
</heading4>
<para>
Nakon carskog reza kretanje će svakoj majci biti otežano, što prvih nekoliko tjedana dovodi do pitanja – u kojem položaju dojiti bebicu, a da bude udobno i njoj i vama? Za početak, probajte položiti mekani jastuk na područje trbuha iznad reza, kako biste spriječili da dijete pomicanjem tijekom dojenja pritišće taj dio. Pobrinite se i da imate dobru potporu za leđa.</para>
<para>Kao dobar položaj, liječnici preporučaju da na krevetu legnete na bok, te dijete postavite na jastuk ispod vas te mu rukom pridržavate glavicu prilikom dojenja. Ovaj položaj u potpunosti isključuje mogućnost doticaja bebice i vašeg trbuha.
</para>
<heading4>
 Suočavanje s emocijama
</heading4>
<para>
I dok fizičke posljedice carskog reza nestaju relativno brzo, mnoge se žene suočavaju s onim što bi se moglo nazvati emocionalne posljedice. One uključuju miješanje različitih osjećaja poput zbunjenosti, tuge, straha, pa čak i ljutnje zbog toga što dijete nisu rodile prirodnim putem. Carski rez ponekad može ostaviti emocionalne posljedice koje mogu prouzročiti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), upozoravaju stručnjaci. Međutim, žene često nisu svjesne zašto se ti osjećaji javljaju, te ih ponekad niti ne povežu s porodom, odnosno proživljenom traumom.</para>
<para>U ovakvim situacijama, potpora partnera, obitelji i prijatelja je najvažnija. Razgovarajte s njima o tome kako se osjećate i čega vas je strah. Pokušajte kontaktirati žene koje su također prošle porođaj carskim rezom, te razgovarajte s njima, a kada ste sami i osjetite tjeskobu ili uznemirenost, uzmite svoju bebicu u naručje. Ako ovi osjećaji ne prolaze niti nekoliko mjeseci nakon poroda, razmislite o tome da posjetite stručnjaka koji će vam dati konkretne savjete kako navedene emocije "ostaviti iza sebe".</para>
<para>
 Prvi pregled nakon poroda
</para>
<para>Nakon što ste otpušteni iz bolnice, sami ćete pratiti tijek oporavka. Ako je sve u redu, prvi liječnički pregled obično će biti otprilike četiri do šest tjedana po izlasku iz bolnice. Tada će liječnik prvo izvana opipati vaš abdomen, te obaviti ultrazvuk kako bi utvrdio da li je rez i iznutra zacijelio.</para>
<para>Oporavak nakon carskog reza je u velikoj mjeri individualan, te ovisi o mnogo faktora, kao što je kompletno fizičko stanje žene. Stoga si dajte vremena za potpuni oporavak koliko sami smatrate da je potrebno, te pratite potrebe svog tijela i uskladite ih s naputcima vašeg ginekologa.</para>

Nakon carskog reza dozvolite tijelu vrijeme potrebno za oporavak Porod sam po sebi iziskuje određeno vrijeme potrebno za ženin oporavak. Kod majki koje su rodile carskim rezom, taj je oporavak nešto duži budući da je ovdje riječ o operacijskom zahvatu koji sa sobom uvijek nosi potencijalni rizik od mogućih komplikacija. I dok je velik dio budućih majki upoznat sa samim procesom carskog reza, što poslije njega? Kako se ponašati i na koje stvari obratiti posebnu pozornost? Oporavak i istovremena briga za novorođenče često iziskuju mnogo truda i napora za svaku mladu majku.


   Neposredno nakon carskog reza


Odmah po završetku operacije biti ćete prebačeni u postoperativni prostor, do buđenja iz anestezije. Nakon toga ćete biti smješteni u sobu gdje će liječnik moći nadzirati sve eventualne promjene. Tamo će vam pratiti temperaturu, tlak, te obratiti pozornost dolazi li možda do krvarenja - kako onog na području reza, tako i pojačanog vaginalnog. U ovim trenucima jedna od normalnih pojava je mučnina koja može trajati i punih 48 sati, a koja se suzbija lijekovima koje prepisuje liječnik. U prvim satima  još uvijek nećete u potpunosti osjećati bol u donjem djelu trbuha, budući da anestezija nije popustila.
Uvođenje katetera prije samog zahvata je obavezno, te on ostaje još 24 sata nakon carskog reza. Ženi je u tom periodu bilo kakvo kretanje onemogućeno, ponajviše zbog bolova koji se javljaju čim anestezija popusti. U prva 24 sata također možete očekivati i nekoliko doza infuzije kako bi se tijelo što prije oporavilo. Drugog dana tijelo je spremno za prve pokrete i kratke šetnje kao što je odlazak na toalet, no te će kretnje radi bolova biti veoma otežane i treba ih izvoditi oprezno. Unatoč početnoj boli i nelagodi, upravo će lagano kretanje potaknuti tijelo na proces oporavka, a bol bi trebala sve više popuštati. Lagana hrana i mali obroci sada su isto dopušteni.


   Odlazak kući – oporavak tek počinje


Nakon carskog reza, iz bolnice ćete izaći nakon minimalno četiri dana, a u tom će razdoblju liječnici pratiti zarastanje rane, kao i opće vitalne funkcije. Međutim, vaš potpuni oporavak tek počinje i trebati ćete pomoć partnera i obitelji oko brige za novorođenče. Po odlasku kući u ovom je trenutku uobičajeno i dalje osjećati bol na području reza i donjeg dijela abdomena. Liječnici u većini slučajeva prepisuju tablete protiv bolova koje bi vam trebale znatno olakšati prvih nekoliko dana.
Kada ste konačno došli u svoj dom s bebicom, prvi tjedan zlatno je pravilo – minimalno kretanje. Sve što vam treba za brigu o djetetu probajte držati „pri ruci“, kako biste izbjegli ustajanje iz kreveta svakih nekoliko minuta. Prvih nekoliko tjedana liječnici ističu kako ne biste trebali dizati ništa teže od vlastitog djeteta. Prilikom hodanja ili naglijih kretnji, poduprite rukama svoj abdomen nekoliko centimetra ispod mjesta na kojem se nalazi rez. Podupiranje će smanjiti mogućnost pucanja unutarnjih šavova, koji su u prvim danima iznimno osjetljivi.
Probajte piti što više tekućine, najpoželjnije obične vode. U prvih nekoliko dana nakon poroda, unošenje barem dvije litre tekućine dnevno pomoći će vam zamijeniti onu izgubljenu tijekom poroda i dojenja, te će smanjiti i mogućnost nastanka infekcije na području reza.


   Potražite znakove infekcije


Infekcije na mjestu reza nisu neuobičajena pojava, stoga je važno pratiti zacjeljivanje rane. Samostalni pregled jednostavan je za obaviti, a lako može ukazati postoji li mogućnost za razvoj infekcije. Stoga barem dva puta dnevno (ujutro i navečer), proučite rez na vašem abdomenu. Prvi znakovi infekcije obično se manifestiraju kao crvenilo oko rane, lagano povišena temperatura, a nije neuobičajena pojava niti sukrvica koja izlazi iz šavova. Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova, potrebno je što prije kontaktirati liječnika koji će vam prepisati antibiotike kako bi se zaustavilo širenje infekcije.


   Dojenje i potraga za najudobnijim položajem


Nakon carskog reza kretanje će svakoj majci biti otežano, što prvih nekoliko tjedana dovodi do pitanja – u kojem položaju dojiti bebicu, a da bude udobno i njoj i vama? Za početak, probajte položiti mekani jastuk na područje trbuha iznad reza, kako biste spriječili da dijete pomicanjem tijekom dojenja pritišće taj dio. Pobrinite se i da imate dobru potporu za leđa.
Kao dobar položaj, liječnici  preporučaju da na krevetu legnete na bok, te dijete postavite na jastuk ispod vas te mu rukom pridržavate glavicu prilikom dojenja. Ovaj položaj u potpunosti isključuje mogućnost doticaja bebice i vašeg trbuha.


   Suočavanje s emocijama


I dok fizičke posljedice carskog reza nestaju relativno brzo, mnoge se žene suočavaju s onim što bi se moglo nazvati emocionalne posljedice. One uključuju miješanje različitih osjećaja poput zbunjenosti, tuge, straha, pa čak i ljutnje zbog toga što dijete nisu rodile prirodnim putem. Carski rez ponekad može ostaviti emocionalne posljedice koje mogu prouzročiti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), upozoravaju stručnjaci. Međutim, žene često nisu svjesne zašto se ti osjećaji javljaju, te ih ponekad niti ne povežu s porodom, odnosno proživljenom traumom.
U ovakvim situacijama, potpora partnera, obitelji i prijatelja je najvažnija. Razgovarajte s njima o tome kako se osjećate i čega vas je strah. Pokušajte kontaktirati žene koje su također prošle porođaj carskim rezom, te razgovarajte s njima, a kada ste sami i osjetite tjeskobu ili uznemirenost, uzmite svoju bebicu u naručje. Ako ovi osjećaji ne prolaze niti nekoliko mjeseci nakon poroda, razmislite o tome da posjetite stručnjaka koji će vam dati konkretne savjete kako navedene emocije "ostaviti iza sebe".

   Prvi pregled nakon poroda

Nakon što ste otpušteni iz bolnice, sami ćete pratiti tijek oporavka. Ako je sve u redu, prvi liječnički pregled obično će biti otprilike četiri do šest tjedana po izlasku iz bolnice. Tada će liječnik  prvo izvana opipati vaš abdomen, te obaviti ultrazvuk kako bi utvrdio da li je rez i iznutra zacijelio.
Oporavak nakon carskog reza je u velikoj mjeri individualan, te ovisi o mnogo faktora, kao što je kompletno fizičko stanje žene. Stoga si dajte vremena za potpuni oporavak koliko sami smatrate da je potrebno, te pratite potrebe svog tijela i uskladite ih s naputcima vašeg ginekologa. Nataša Vuk 

baby-499976_960_720

Nakon carskog reza dozvolite tijelu vrijeme potrebno za oporavak

<para> Jedna od neočekivanih, ali i pomalo neobičnih jest rast tamne crne linije po sredini trbuha od stidne kosti do pupka. Riječ je o Linea negri. Tamna linija pojavljuje se po sredini trbuha u otprilike polovici trudnoće, ali se ne pojavljuje kod svake trudnice. Ono što je zanimljivo jest da je ta crta uvijek prisutna na našim trbusima, ali postaje vidljiva tek i samo u trudnoći.</para>
<heading2>Što je Linea negra?</heading2>
<para>Riječ je o liniji - crti koja se proteže horizontalno preko sredine trbuha na mjestu gdje se spajaju tkiva trbušnih mišića. Taj dio na latinskom poznat je kao<emphasis> Linea alba</emphasis> odnosno "bijela linija". Za vrijeme trudnoće i s rastom trbuha mišićni dio se rasteže kao i <emphasis>Linea alba</emphasis> te linija počinje tamniti, a s tamnjenjem linija se preimenuje u <emphasis>Linea negru</emphasis> odnosno "crnu liniju". Crta se obično proteže od stidne kosti do pupka, a u nekim slučajevima sve do početka rebara.</para>
<para>Za vrijeme trudnoće tijelo proizvodi veće količine estrogena, što utječe i na povećanu proizvodnju melanina. Melanin je pigment koji utječe na tamnjenje kože, a za vrijeme trudnoće može utjecati i na tamnjenje područja oko bradavica (areola), usana te klitorisa.</para>
<heading4>Kada se pojavljuje linea negra?</heading4>
<para>Osim što je poznato da tijelo proizvodi veće količine melanina te time utječe za tamnjenje spomenutih dijelova tijela, a time i na mogućnost tamnjenja Linee albe, pravi razlog njezina tamnjenja nije poznat. Kod većine žena do tamnjenja dolazi u drugom tromjesečju, iako može i ranije. Iako se zove "negra" odnosno "crna", linija i nije zapravo crna, već tamno smeđa i širine od pola do jednog centimetra. Kako trudnoća primiče kraju tako je i linija tamnija.</para>
<heading4>Može li se spriječiti?</heading4>
<para>Ne može. Ne postoji način sprječavanja pojavljivanja ove crte i smatra se prirodnom pojavom u trudnoći. Nakon poroda, linija s vremenom izblijedi i nestane, a njezina trajna pojava ostaje u iznimno rijetkim slučajevima.</para>
<heading2>Ukazuje li pojava Linee negre na spol djeteta?</heading2>
<para>Već stoljećima pojava (ili ne pojava) Linee negre veže se uz predviđanje spola djeteta. Ako se linija proteže od stidne kosti i završava na pupku - nosite djevojčicu, odnosno ako se nastavlja sve do početka rebara nosite - dječaka. Dok drugi mit predviđanja spola kaže; "
 <emphasis>samo trudnice koje nose dječaka imaju Lineu negru</emphasis>
 ". Iako su ovakva predviđanja uvijek zabavna, nije im potrebno obraćati previše pažnje, jer svaka trudnoća donosi 50% šanse za rođenjem djevojčice i 50% šanse za rođenjem dječaka.</para>
<heading4>Što ako se Linea negra u trudnoći ne pojavi?</heading4>
<para>Linija nije vidljiva kod svih žena tijekom trudnoće, što ne znači da nije tamo. Ako imate blijedu odnosno izrazito svjetlu kožu vjerojatnije je da se linija neće primijetiti jer nije potamnila. Unatoč tome što organizam proizvodi veće količine estrogena i melanina tijekom trudnoće, kod ljudi svjetlije kože čak ni veća količina tijekom trudnoće nije dovoljna za tamnjenje linije.</para>
<para>Važno je znati da Linea negra nema nikakav utjecaj na zdravu trudnoću ili utjecaj na razvoj djeteta. Ona je samo reakcija organizma na pojačan rad hormona u trudnoći.</para>

Linea negra u trudnoći: zašto nastaje i ukazuje li zaista na spol djeteta? Trudnoća je uzbudljivo razdoblje koje donosi brojne promjene na tijelu, neke očekivane, neke neočekivane, a neke i pomalo neobične.  Jedna od neočekivanih, ali i pomalo neobičnih jest rast tamne crne linije po sredini trbuha od stidne kosti do pupka. Riječ je o Linea negri. Tamna linija pojavljuje se po sredini trbuha u otprilike polovici trudnoće, ali se ne pojavljuje kod svake trudnice. Ono što je zanimljivo jest da je ta crta uvijek prisutna na našim trbusima, ali postaje vidljiva tek i samo u trudnoći.
Što je Linea negra?
Riječ je o liniji - crti koja se proteže horizontalno preko sredine trbuha na mjestu gdje se spajaju tkiva trbušnih mišića. Taj dio na latinskom poznat je kao Linea alba odnosno "bijela linija". Za vrijeme trudnoće i s rastom trbuha mišićni dio se rasteže kao i Linea alba te linija počinje tamniti, a s tamnjenjem linija se preimenuje u Linea negru odnosno "crnu liniju". Crta se obično proteže od stidne kosti do pupka, a u nekim slučajevima sve do početka rebara.
Za vrijeme trudnoće tijelo proizvodi veće količine estrogena, što utječe i na povećanu proizvodnju melanina. Melanin je pigment koji utječe na tamnjenje kože, a za vrijeme trudnoće može utjecati i na tamnjenje područja oko bradavica (areola), usana te klitorisa.
Kada se pojavljuje linea negra?
Osim što je poznato da tijelo proizvodi veće količine melanina te time utječe za tamnjenje spomenutih dijelova tijela, a time i na mogućnost tamnjenja Linee albe, pravi razlog njezina tamnjenja nije poznat. Kod većine žena do tamnjenja dolazi u drugom tromjesečju, iako može i ranije. Iako se zove "negra" odnosno "crna", linija i nije zapravo crna, već tamno smeđa i širine od pola do jednog centimetra. Kako trudnoća primiče kraju tako je i linija tamnija.
Može li se spriječiti?
Ne može. Ne postoji način sprječavanja pojavljivanja ove crte i smatra se prirodnom pojavom u trudnoći. Nakon poroda, linija s vremenom izblijedi i nestane, a njezina trajna pojava ostaje u iznimno rijetkim slučajevima.
Ukazuje li pojava Linee negre na spol djeteta?
Već stoljećima pojava (ili ne pojava) Linee negre veže se uz predviđanje spola djeteta. Ako se linija proteže od stidne kosti i završava na pupku - nosite djevojčicu, odnosno ako se nastavlja sve do početka rebara nosite - dječaka. Dok drugi mit predviđanja spola kaže; "
      samo trudnice koje nose dječaka imaju Lineu negru
   ". Iako su ovakva predviđanja uvijek zabavna, nije im potrebno obraćati previše pažnje, jer svaka trudnoća donosi 50% šanse za rođenjem djevojčice i 50% šanse za rođenjem dječaka.
Što ako se Linea negra u trudnoći ne pojavi?
Linija nije vidljiva kod svih žena tijekom trudnoće, što ne znači da nije tamo. Ako imate blijedu odnosno izrazito svjetlu kožu vjerojatnije je da se linija neće primijetiti jer nije potamnila. Unatoč tome što organizam proizvodi veće količine estrogena i melanina tijekom trudnoće, kod ljudi svjetlije kože čak ni veća količina tijekom trudnoće nije dovoljna za tamnjenje linije.
Važno je znati da Linea negra nema nikakav utjecaj na zdravu trudnoću ili utjecaj na razvoj djeteta. Ona je samo reakcija organizma na pojačan rad hormona u trudnoći. Adrijana Bakoš 

trudnica_linea_negra_pixabay

Linea negra u trudnoći: zašto nastaje i ukazuje li zaista na spol djeteta?

<para>Uz sve prekrasne trenutke koje će proživljavati gledajući svog mališana kako raste, tu je i poveća lista stvari za koje se treba pobrinuti i na vrijeme osigurati. Od odabira savršenog imena za bebicu, pa sve do kupovanja osnovnih stvari poput kolica i opremanja djetetove sobe – zaista je mnogo detalja na koje novopečeni roditelji trebaju obratiti pozornost. Odabir pedijatra koji će nadgledati rast i razvoj vašeg mališana i biti tu za sva pitanja i eventualne nedoumice, nešto je čemu svaki roditelj pridaje veliku pozornost.</para>
<para>Ovaj odabir često nije lagan, a u mnogo slučajeva nije niti proizvoljan. Mnogi roditelji u manjim mjestima jednostavno nemaju izbora, već mališana upišu kod doktora koji ima mjesta. Ovisno o mogućnosti izbora, na nekoliko je stvari potrebno obratiti pozornost.
</para>
<heading4>
 Pedijatar ili obiteljski liječnik?
</heading4>
<para>
Roditelji koji dolaze iz manjih mjesta često se susreću s problemom udaljenosti. Nemaju sva mjesta svog pedijatra, te se ne rijetko događa kako su od prvog udaljeni dužom vožnjom automobilom, koja može biti problematična, pogotovo za novorođenče. Mnogi se roditelji tada odlučuju svoju bebicu upisati kod liječnika opće prakse koji se nalazi u istom mjestu, te je vjerojatno osoba od njihovog povjerenja budući da i ostatak obitelji odlazi upravo njemu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite posjeduje znanja svih medicinskih područja, uključujući i pedijatriju. No, predstavlja li liječnik opće prakse uvijek jednako dobro rješenje? U slučaju da je s bebicom sve u redu i liječnika posjećuje samo radi cijepljenja te mjesečnih kontrola, nema razloga da se ne obratite liječniku opće prakse koji će učiniti jednako dobar „posao“ kao i pedijatar.</para>
<para>Pedijatar bi, u nekim situacijama, mogao imati znanja u područjima koja se tiču stanja i bolesti kod djece koje liječnik opće prakse možda ne bi niti zamijetio. Stoga bi bilo poželjno barem prvih godinu dana dijete voditi na kontrole kod pedijatra, čak i ako to znači prevaliti veću udaljenost. Sistematski pregled u ovom je razdoblju obično potrebno napraviti jednom mjesečno, no na prvi znak eventualnih problema u razvoju mališana, pedijatar će detaljnije znati koje je dalje korake potrebno učiniti. U većim gradovima ova nedoumica često ne postoji, budući da pedijatra ima gotovo svaki kvart, te liječnici opće prakse u većini slučajeva niti ne upisuju djecu mlađu od sedam godina.
</para>
<heading4>
 Kada početi potragu?
</heading4>
<para>
Pravilo bi glasilo da u potragu za adekvatnim liječnikom/pedijatrom nikada prerano krenuti. Poželjno je da se za „svog“ doktora odlučite otprilike mjesec dana prije rođenja, budući da dosta djece na svijet dođe i nešto ranije od očekivanog datuma. Kada se taj trenutak dogodi, biti će potrebno tek upisati vašeg mališana, bez dugotrajnog razmišljanja o tome koga odabrati. Kod odabira je možda najlakše krenuti od „usmene predaje“ – zatražite pomoć prijatelja ili članova obitelji koji imaju djecu, te poslušajte njihova iskustva, preporuke i savjete. Gotovo uvijek će vam netko preporučiti pedijatra s kojim je bio iznimno zadovoljan, a koji će udovoljavati i vašim standardima. Kada mališan konačno dođe na svijet, većina mladih majki će razmišljati o zaista velikom broju stvari koje treba napraviti, te će vam biti drago što ste na vrijeme jednu stavku „prekrižili s liste“.
</para>
<heading4>
 Razgovor uživo
</heading4>
<para>
Već sami savjeti ljudi kojima ste okruženi, trebali bi biti dovoljni da izbor suzite na nekoliko pedijatara/liječnika. Kada ste do ovog trenutka došli, probajte ih kontaktirati i ako je moguće kratko razgovarati uživo. Osim osnovnih informacija (poput radnog vremena), probajte doznati i kakav je način postupanja u izvanrednim situacijama izvan radnog vremena, možete li kod određenih nedoumica s pedijatrom komunicirati putem e-maila ili je pak potrebno obaviti telefonski razgovor. Dolazak na razgovor prije samog odabira, ako je ikako moguć, dati će vam uvid u izgled ordinacije, ali i omogućiti osobnu procjenu vašeg budućeg pedijatra/liječnika, što će svakako olakšati izbor svakom neodlučnom budućem roditelju. Čak i ako su vam u odabiru budućeg liječnika "vezane ruke" radi uvjeta u kojima uglavnom ne postoji dostatan broj pedijatara na području stanovanja, barem ćete dobiti uvid u to što očekivati kada dođe vrijeme za prvi pregled vašeg novorođenčeta.</para>
<para>Osobnim dolaskom imate jedinstvenu priliku ukratko pitati ostale roditelje za mišljenje i poslušati njihova iskustva s određenim pedijatrom. Zapamtite kako su upravo preporuke i iskustva ostalih u većini slučajeva presudna za ovakav odabir. Odabirom pedijatra/liječnika na vrijeme, ostavit će vam prostora za sve ostale obveze koje vas očekuju kad konačno po pri puta primite svog mališana u ruke.
</para>

Pronalazak pedijatra za vašeg mališana - na što obratiti pozornost? Dolazak djeteta na svijet trenutak je koji u potpunosti mijenja živote mladih roditelja. Uz sve prekrasne trenutke koje će proživljavati gledajući svog mališana kako raste, tu je i poveća lista stvari za koje se treba pobrinuti i na vrijeme osigurati. Od odabira savršenog imena za bebicu, pa sve do kupovanja osnovnih stvari poput kolica i opremanja djetetove sobe – zaista je mnogo detalja na koje novopečeni roditelji trebaju obratiti pozornost. Odabir pedijatra koji će nadgledati rast i razvoj vašeg mališana i biti tu za sva pitanja i eventualne nedoumice, nešto je čemu svaki roditelj pridaje veliku pozornost.
Ovaj odabir često nije lagan, a u mnogo slučajeva nije niti proizvoljan. Mnogi roditelji u manjim mjestima jednostavno nemaju izbora, već mališana upišu kod doktora koji ima mjesta. Ovisno o mogućnosti izbora, na nekoliko je stvari potrebno obratiti pozornost.


   Pedijatar ili obiteljski liječnik?


Roditelji koji dolaze iz manjih mjesta često se susreću s problemom udaljenosti. Nemaju sva mjesta svog pedijatra, te se ne rijetko događa kako su od prvog udaljeni dužom vožnjom automobilom, koja može biti problematična, pogotovo za novorođenče. Mnogi se roditelji tada odlučuju svoju bebicu upisati kod liječnika opće prakse koji se nalazi u istom mjestu, te je vjerojatno osoba od njihovog povjerenja budući da i ostatak obitelji odlazi upravo njemu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite posjeduje znanja svih medicinskih područja, uključujući i pedijatriju. No, predstavlja li liječnik opće prakse uvijek jednako dobro rješenje? U slučaju da je s bebicom sve u redu i liječnika posjećuje samo radi cijepljenja te mjesečnih kontrola, nema razloga da se ne obratite liječniku opće prakse koji će učiniti jednako dobar „posao“ kao i pedijatar.
Pedijatar bi, u nekim situacijama, mogao imati znanja u područjima koja se tiču stanja i bolesti kod djece koje liječnik opće prakse možda ne bi niti zamijetio. Stoga bi bilo poželjno barem prvih godinu dana dijete voditi na kontrole kod pedijatra, čak i ako to znači prevaliti veću udaljenost. Sistematski pregled u ovom je razdoblju obično potrebno napraviti jednom mjesečno, no na prvi znak eventualnih problema u razvoju mališana, pedijatar će detaljnije znati koje je dalje korake potrebno učiniti. U većim gradovima ova nedoumica često ne postoji, budući da pedijatra ima gotovo svaki kvart, te liječnici opće prakse u većini slučajeva niti ne upisuju djecu mlađu od sedam godina.


   Kada početi potragu?


Pravilo bi glasilo da u potragu za adekvatnim liječnikom/pedijatrom nikada prerano krenuti. Poželjno je da se za „svog“ doktora odlučite otprilike mjesec dana prije rođenja, budući da dosta djece na svijet dođe i nešto ranije od očekivanog datuma. Kada se taj trenutak dogodi, biti će potrebno tek upisati vašeg mališana, bez dugotrajnog razmišljanja o tome koga odabrati. Kod odabira je možda najlakše krenuti od „usmene predaje“ – zatražite pomoć prijatelja ili članova obitelji koji imaju djecu, te poslušajte njihova iskustva, preporuke i savjete. Gotovo uvijek će vam netko preporučiti pedijatra s kojim je bio iznimno zadovoljan, a koji će udovoljavati i vašim standardima. Kada mališan konačno dođe na svijet, većina mladih majki će razmišljati o zaista velikom broju stvari koje treba napraviti, te će vam biti drago što ste na vrijeme jednu stavku „prekrižili s liste“.


   Razgovor uživo


Već sami savjeti ljudi kojima ste okruženi, trebali bi biti dovoljni da izbor suzite na nekoliko pedijatara/liječnika. Kada ste do ovog trenutka došli, probajte ih kontaktirati i ako je moguće kratko razgovarati uživo. Osim osnovnih informacija (poput radnog vremena), probajte doznati i kakav je način postupanja u izvanrednim situacijama izvan radnog vremena, možete li kod određenih nedoumica s pedijatrom komunicirati putem e-maila ili je pak potrebno obaviti telefonski razgovor. Dolazak na razgovor prije samog odabira, ako je ikako moguć, dati će vam uvid u izgled ordinacije, ali i omogućiti osobnu procjenu vašeg budućeg pedijatra/liječnika, što će svakako olakšati izbor svakom neodlučnom budućem roditelju. Čak i ako su vam u odabiru budućeg liječnika "vezane ruke" radi uvjeta u kojima uglavnom ne postoji dostatan broj pedijatara na području  stanovanja, barem ćete dobiti uvid u to što očekivati kada dođe vrijeme za prvi pregled vašeg novorođenčeta.
Osobnim dolaskom imate jedinstvenu priliku ukratko pitati ostale roditelje za mišljenje i poslušati njihova iskustva s određenim pedijatrom. Zapamtite kako su upravo preporuke i iskustva ostalih u većini slučajeva presudna za ovakav odabir. Odabirom pedijatra/liječnika na vrijeme, ostavit će vam prostora za sve ostale obveze koje vas očekuju kad konačno po pri puta primite svog mališana u ruke.
 Nataša Vuk 

baby-1426631_960_720

Pronalazak pedijatra za vašeg mališana - na što obratiti pozornost?

<para>Vrlo je česta i gotovo 50-60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Ne može se otkriti ultrazvukom, već samo analizom krvi, odnosno takozvanim Beta testom kojim se utvrđuje količina Beta hCG hormona kojeg luči tkivo posteljice u svrhu očuvanja zametka.
</para>
<heading4>
 Simptomi identični simptomima mjesečnice
</heading4>
<para>
Simptomi biokemijske trudnoće gotovo su identični klasičnim simptomima nastupanja mjesečnice, a to su početak krvarenja i lagani grčevi s povremenim bolovima. Nije isključeno ni pojavljivanje ugrušaka tijekom krvarenja, ali to nije pravilo. Mnoge se žene pitaju je li nakon biokemijske trudnoće potrebna kiretaža te je stoga važno napomenuti da ona u većini slučajeva nije potrebna s obzirom na to da je zametak tek nastao i da se maternica čisti već tijekom prve mjesečnice.
</para>
<heading4>
 Zašto dolazi do biokemijske trudnoće?
</heading4>
<para>
Ovakve vrste trudnoća oduvijek su bile česte, no prije su se rjeđe otkrivale jer nisu postojali tako osjetljivi i precizni testovi na trudnoću. Zašto do njih dolazi u tolikom postotku nije poznato, no pretpostavlja se da je riječ o sljedećim uzrocima:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 anomalije maternice – prirođene (dvostruka maternica, pregrada maternice) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 poremećaji kromosoma – oni su najčešći uzroci pobačaja jer jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Stručnjaci ističu da gotovo polovica svih prvih trudnoća završava spontanim pobačajem, a učestalost biokemijske trudnoće povećava se s brojem godina žena. Nakon biokemijske trudnoće, ako nije potrebna kiretaža, možete nastaviti raditi na bebi već sljedeći ciklus, ako je pak rađena kiretaža, savjetuje se pauza od tri ciklusa.</para>
<para>Važno je istaknuti da gotovo sve žene nakon biokemijske trudnoće bez ikakvih poteškoća ponovno zatrudne i rode zdravo dijete. Ona može biti zabrinjavajuća ukoliko se u kratkom vremenu ponove dvije ili tri takve trudnoće, te se onda obavezno treba javiti liječniku. Neki liječnici čak biokemijsku trudnoću smatraju pozitivnom za sve parove koji vode borbu s neplodnošću jer je ona zapravo dokaz da mogu uspješno začeti sa svojim spermijima i jajnim stanicama.</para>

Biokemijska trudnoća: uzroci i simptomi Biokemijska trudnoća nastaje kada zametak odumre nakon stvaranja, a prije implantacije (usađivanja u stijenku maternice). Vrlo je česta i gotovo 50-60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Ne može se otkriti ultrazvukom, već samo analizom krvi, odnosno takozvanim Beta testom kojim se utvrđuje količina Beta hCG hormona kojeg luči tkivo posteljice u svrhu očuvanja zametka.


   Simptomi identični simptomima mjesečnice


Simptomi biokemijske trudnoće gotovo su identični klasičnim simptomima nastupanja mjesečnice, a to su početak krvarenja i lagani grčevi s povremenim bolovima. Nije isključeno ni pojavljivanje ugrušaka tijekom krvarenja, ali to nije pravilo. Mnoge se žene pitaju je li nakon biokemijske trudnoće potrebna kiretaža te je stoga važno napomenuti da ona u većini slučajeva nije potrebna s obzirom na to da je zametak tek nastao i da se maternica čisti već tijekom prve mjesečnice.


   Zašto dolazi do biokemijske trudnoće?


Ovakve vrste trudnoća oduvijek su bile česte, no prije su se rjeđe otkrivale jer nisu postojali tako osjetljivi i precizni testovi na trudnoću. Zašto do njih dolazi u tolikom postotku nije poznato, no pretpostavlja se da je riječ o sljedećim uzrocima:


   
      
         anomalije maternice – prirođene (dvostruka maternica, pregrada maternice) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice
   
   
      
         poremećaji kromosoma – oni su najčešći uzroci pobačaja jer jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada
   
   
      
         manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa
   


Stručnjaci ističu da gotovo polovica svih prvih trudnoća završava spontanim pobačajem, a učestalost biokemijske trudnoće povećava se s brojem godina žena. Nakon biokemijske trudnoće, ako nije potrebna kiretaža, možete nastaviti raditi na bebi već sljedeći ciklus, ako je pak rađena kiretaža, savjetuje se pauza od tri ciklusa.
Važno je istaknuti da gotovo sve žene nakon biokemijske trudnoće bez ikakvih poteškoća ponovno zatrudne i rode zdravo dijete. Ona može biti zabrinjavajuća ukoliko se u kratkom vremenu ponove dvije ili tri takve trudnoće, te se onda obavezno treba javiti liječniku. Neki liječnici čak biokemijsku trudnoću smatraju pozitivnom za sve parove koji vode borbu s neplodnošću jer je ona zapravo dokaz da mogu uspješno začeti sa svojim spermijima i jajnim stanicama. Petra Majetić 

pobačaj_fotolia

Biokemijska trudnoća: uzroci i simptomi

<para>Svi mi znamo da se moramo hraniti zdravo, a to posebno vrijedi u trudnoći kada odgovornost imate i za svoje djetešce. Kod odabira namirnica na kojima će vam se bazirati prehrana morate odabrati one koje će imati najviše nutrijenata potrebnih vašoj bebi koja se razvija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Primjerice, za vrijeme trudnoće potrebni su vam proteini i kalcij za izgradnju kostiju i tkiva djeteta. Potrebno vam je i više folne kiseline koja je također potrebna za pravilan razvoj, kao vi više željeza koji će pomoći crvenim krvnim stanicama prenositi kisik do vaše bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U svemu tome pomoći će ove super namirnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jaja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jaja su izvrstan izvor proteina koji pruža djetetu veoma potrebne amino kiseline. Sadrže i pregršt vitamina i minerala, uključujući i kolin, koji je potreban za razvoj bebinog mozga. Međutim, pobrinite se da ne jedete nedovoljno kuhana ili sirova jaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jogurt
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jogurt pruža proteine, kalcij i probiotike koji grade imunitet, održavaju zdravu razinu šećera u krvi i zdravlje probavnog trakta. Osim toga pomoći će i sa zatvorom koji često muči trudnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bobičasto voće
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Borovnice, maline, kupine i ostalo bobičasto voće veoma je ukusno, a i prepuno vitamina C, kalija, folne kiseline i vlakana. Trudnicama će koristiti i brusnice  jer trudnoća donosi povećani rizik od infekcija mokraćnog sustava. Brusnica djeluje kao prirodni antibiotik u urinarnom traktu pružajući posebne hranjive tvari koje smanjuju sposobnost bakterija da se zadržavaju u urinarnom traktu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Špinat
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovo lisnato zeleno povrće sadrži vitamin A, kalcij, B-vitamine i folnu kiselinu za energiju i razvoj djeteta. Špinat je također poznat po svojim svojstva zaštite očiju zbog luteina, što doslovno djeluje kao sunčane naočale za oči, pomažući i vama i vašem djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Namirnice bogate omega-3 masnoćama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Omega 3 masne kiseline iz ribe (srdela, list, oslić, haringa, losos, som) i algi - kao i lanenih sjemenki i ulja - potiču zdrav, razvoj bebinog mozga, kao i krvožilnog sustava. Koje ribe je sigurno jesti u trudnoći pročitajte OVDJE.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Grahorice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dodajte smeđi, crni, bijeli i crveni grah, crnooki grah, leća, slanutak ili zrna soje u svoju prehranu. Jedite ih kao varivo, na salatu ili kao prilog. Osim što su bogati proteinima i vlaknima, također su odličan izvor hranjivih tvari kao što su željezo, folna kiselina, kalcij i cink.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Još zdravih namirnica:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>batat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brokula</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>avokado</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>chia sjemenke</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>orašasto voće</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemasno meso</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>svježe iscijeđeni sok od naranče</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zobene pahuljice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lisnato zeleno povrće</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Izvor: webmd.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
fitpregnancy.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
thebump.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © Foton - fotolia</para>

"Super" namirnice koje morate konzumirati u trudnoći Želite pružiti svom djetetu maksimum i za vrijeme trudnoće? Onda u prehranu uvrstite ove namirnice Svi mi znamo da se moramo hraniti zdravo, a to posebno vrijedi u trudnoći kada odgovornost imate i za svoje djetešce. Kod odabira namirnica na kojima će vam se bazirati prehrana morate odabrati one koje će imati najviše nutrijenata potrebnih vašoj bebi koja se razvija.
   
Primjerice, za vrijeme trudnoće potrebni su vam proteini i kalcij za izgradnju kostiju i tkiva djeteta. Potrebno vam je i više folne kiseline koja je također potrebna za pravilan razvoj, kao vi više željeza koji će pomoći crvenim krvnim stanicama prenositi kisik do vaše bebe.
   
U svemu tome pomoći će ove super namirnice.
   
   Jaja
   
Jaja su izvrstan izvor proteina koji pruža djetetu veoma potrebne amino kiseline. Sadrže i pregršt vitamina i minerala, uključujući i kolin, koji je potreban za razvoj bebinog mozga. Međutim, pobrinite se da ne jedete nedovoljno kuhana ili sirova jaja.
   
   Jogurt
   
Jogurt pruža proteine, kalcij i probiotike koji grade imunitet, održavaju zdravu razinu šećera u krvi i zdravlje probavnog trakta. Osim toga pomoći će i sa zatvorom koji često muči trudnice.
   
   Bobičasto voće
   
Borovnice, maline, kupine i ostalo bobičasto voće veoma je ukusno, a i prepuno vitamina C, kalija, folne kiseline i vlakana. Trudnicama će koristiti i brusnice  jer trudnoća donosi povećani rizik od infekcija mokraćnog sustava. Brusnica djeluje kao prirodni antibiotik u urinarnom traktu pružajući posebne hranjive tvari koje smanjuju sposobnost bakterija da se zadržavaju u urinarnom traktu.
   
   Špinat
   
Ovo lisnato zeleno povrće sadrži vitamin A, kalcij, B-vitamine i folnu kiselinu za energiju i razvoj djeteta. Špinat je također poznat po svojim svojstva zaštite očiju zbog luteina, što doslovno djeluje kao sunčane naočale za oči, pomažući i vama i vašem djetetu.
   
   Namirnice bogate omega-3 masnoćama
   
Omega 3 masne kiseline iz ribe (srdela, list, oslić, haringa, losos, som) i algi - kao i lanenih sjemenki i ulja - potiču zdrav, razvoj bebinog mozga, kao i krvožilnog sustava. Koje ribe je sigurno jesti u trudnoći pročitajte OVDJE.
   
   Grahorice
   
Dodajte smeđi, crni, bijeli i crveni grah, crnooki grah, leća, slanutak ili zrna soje u svoju prehranu. Jedite ih kao varivo, na salatu ili kao prilog. Osim što su bogati proteinima i vlaknima, također su odličan izvor hranjivih tvari kao što su željezo, folna kiselina, kalcij i cink.
   
   Još zdravih namirnica:


   
      batat
   
   
      brokula
   
   
      avokado
   
   
      chia sjemenke
   
   
      orašasto voće
   
   
      nemasno meso
   
   
      svježe iscijeđeni sok od naranče
   
   
      zobene pahuljice
   
   
      lisnato zeleno povrće
   

Izvor: webmd.com
fitpregnancy.com
thebump.com
Foto: © Foton - fotolia M.N. 

"Super" namirnice koje morate konzumirati u trudnoći

<para>
 Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost. Naime, Bruno je godinama razmišljao kako će svoj mali ugostiteljski objekt učiniti još zanimljivijim i privlačnijim. Nije prošlo puno vremena da svoje želje i snove uspješno i ostvari. Ovaj inovativni Talijan za svoje je najmlađe goste izgradio zabavni park kakav u svijetu još uvijek nije viđen. Za njega ne treba kupiti ulaznicu, ali se zato treba rukama i nogama potruditi da se njegove metalne konstrukcije pokrenu. Zašto? Zato što u njemu nema struje i sve što se nalazi u parku funkcionira na principu kibernetike.</para>
<para> 
</para>
<para/>
<para>Foto: Osteria ai Pioppi</para>
<para>
Sve je započelo još davne 1970. godine kada je Bernie započeo intenzivno se baviti metalom i očito nije pogriješio. Prvo je započeo s gradnjom ljuljački, ideje su se gomilale i polako ali sigurno park se počeo “puniti” toboganima, klackalicama, vrtuljcima itd.</para>
<para>Bernie inspiraciju crpi isključivo iz prirode, svakodnevno je promatrajući. Za uzvrat majci prirodi, u izradi zabavnih sadržaja koristi uglavnom reciklirane materijale. Bez obzira na pozamašan broj godina koji nosi na svojim leđima, Bernie sve svoje ideje ali i skice mudro čuva, kako on ističe u “još uvijek bistroj glavi” stoga prilikom izrade ne koristi ni papir ni olovku, a kamoli nova čuda tehnologije.</para>
<para>Najveća nagradu su mu, ističe oduševljena lica djece, ali i roditelja koji pri svakom odlasku iz ovog neobičnog zabavnog parka ističu da će se zasigurno ponovno vratiti. Svih 50-ak nemotoriziranih atrakcija je prošlo sve potrebne ateste i djeca se u potpunosti mogu bezbrižno zabavljati, ističe Bernie, te napominje da je napokon pronašao adekvatnu, ekološki prihvatljivu alternativu dosadašnjim tradiocionalnim zabavnim parkovima.</para>
<para>Sve ove neobične, na prvi pogled, čak i nama starijima, vrlo privlačne instalacije, uz spoznaju na koji su način napravljene, dovoljno su dobar razlog da se možemo složiti u jednom: ljudskoj genijalnosti nema kraja.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=0WngEIV0ePU"/>

Zabavni park u kojem nema struje! Pokreću ga djeca i pritom se odlično zabavljaju Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost 
   Bruno Ferrie, 79-godišnji simpatični djedica iz Nervese della Bataglia, malog mjestašca nedaleko od Venecije, nije ni sanjao da će njegove tada skromne i na prvi pogled, neizvedive ideje steći toliku pozornost. Naime, Bruno je godinama razmišljao kako će svoj mali ugostiteljski objekt učiniti još zanimljivijim i privlačnijim. Nije prošlo puno vremena da svoje želje i snove uspješno i ostvari. Ovaj inovativni Talijan za svoje je najmlađe goste izgradio zabavni park kakav u svijetu još uvijek nije viđen. Za njega ne treba kupiti ulaznicu, ali se zato treba rukama i nogama potruditi da se njegove metalne konstrukcije pokrenu. Zašto? Zato što u njemu nema struje i sve što se nalazi u parku funkcionira na principu kibernetike.
 


Foto: Osteria ai Pioppi

Sve je započelo još davne 1970. godine kada je Bernie započeo intenzivno se baviti metalom i očito nije pogriješio. Prvo je započeo s gradnjom ljuljački, ideje su se gomilale i polako ali sigurno park se počeo “puniti” toboganima, klackalicama, vrtuljcima itd.
Bernie inspiraciju crpi isključivo iz prirode, svakodnevno je promatrajući. Za uzvrat majci prirodi, u izradi zabavnih sadržaja koristi uglavnom reciklirane materijale. Bez obzira na pozamašan broj godina koji nosi na svojim leđima, Bernie sve svoje ideje ali i skice mudro čuva, kako on ističe u “još uvijek bistroj glavi” stoga prilikom izrade ne koristi ni papir ni olovku, a kamoli nova čuda tehnologije.
Najveća nagradu su mu, ističe oduševljena lica djece, ali i roditelja koji pri svakom odlasku iz ovog neobičnog zabavnog parka ističu da će se zasigurno ponovno vratiti. Svih 50-ak nemotoriziranih atrakcija je prošlo sve potrebne ateste i djeca se u potpunosti mogu bezbrižno zabavljati, ističe Bernie, te napominje da je napokon pronašao adekvatnu, ekološki prihvatljivu alternativu dosadašnjim tradiocionalnim zabavnim parkovima.
Sve ove neobične, na prvi pogled, čak i nama starijima, vrlo privlačne instalacije, uz spoznaju na koji su način napravljene, dovoljno su dobar razlog da se možemo složiti u jednom: ljudskoj genijalnosti nema kraja.
 Petra Majetić 

zabavni park

Zabavni park u kojem nema struje! Pokreću ga djeca i pritom se odlično zabavljaju

<para>Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca O tome koliko je u redu da djeca koriste pametne telefone već se dugo raspravlja, ali da li je igrica - aplikacija lova na Pokemone sigurna za korištenje djece, također je pitanje za raspravu.
</para>
<heading2>Što je zapravo Pokemon GO i kako se igra?</heading2>
<para>
Pokemon GO mobilna je aplikacija koja se jednostavno instalira na pametne mobilne telefone. Zasigurno ste primijetili ljude koji lutaju ulicama gradova s podignutim mobitelima u rukama. Oni vrlo vjerojatno u tim trenutcima koriste ovu aplikaciju i u "lovu" su na Pokemone. Pojednostavljeno, aplikacija Pokemon Go koristi GPS na mobilnom telefonu te se preko ekrana mobitela ispred vas pojavljuje stvarnost (stvarna lokacija gdje se trenutno nalazite) upotpunjena s nekim od Pokemona. Kada se Pokemon pojavi ispred vas tada ga "ulovite" klikom po ekranu mobitela. Aplikacija potiče na izlazak iz kuće i polazak u lov. Najviše Pokemona uglavnom se nalazi na realističnim lokacijama gdje se i inače sakuplja najviše ljudi. Dakle na javnim mjestima poput parkova, shopping centara, muzeja, gradskih trgova i slično.
</para>
<heading2>Da li je aplikacija besplatna?</heading2>
<para>
Samo skidanje i instaliranje aplikacije na mobitel je besplatno. No u igrici postoje varijante dodataka koje se mogu i kupovati kako bi se lakše napredovalo u igri. Postoje Poke-novčići (virtualan novac koji se naravno kupuje onim stvarnim) koji je glavna valuta u Pokemon svijetu. Njime se mogu kupiti dodatna napredovanja, sakupljanje snage i ostala postignuća. No, igrica se može igrati sasvim dobro i uspješno bez kupovanja dodatka te ako je dijete samostalno koristi, bilo bi dobro da isključite opciju mogućnosti kupovanja ako ne želite da vas dijete iznenadi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Da li je igrica primjerena za djecu?</heading2>
<para>
Potraga za Pokemonima je izrazito ovisna, jednom kad počnete jednostavno, "<emphasis>morate skupiti sve</emphasis>". Lako se uhvatite u hodanju putevima kojima inače ne prolazite, pa čak dolazite i u napast ulaska u tuđe dvorište, jer "zasigurno se baš tamo nalazi Pokemon". Djeca se lako "zaigraju" pa bi i ne razmišljajući mogla ulaziti na za njih, ne primjerene prostore.</para>
<para>
 Pozitivne strane ove aplikacije za djecu:
</para>
<para> 
- zabavna je</para>
<para>- potiče na kretanje</para>
<para>- potiče na kretanje na otvorenom prostoru</para>
<para>- potiče na planiranje i ostvarivanje ciljeva</para>
<para>- besplatna je</para>
<para>
 Negativne strane ove aplikacije za djecu:
</para>
<para> 
- ipak je igrica putem virtualnog svijeta</para>
<para>- može biti opasna (nije poznato s kim je djeca igraju)</para>
<para>- odvlači pozornost (s obzirom na to da se tijekom igre gleda u ekran, djeca nisu fokusirana na stvarnost oko njih - primjerice tijekom šetnje i lova Pokemona djeca ne prate promet koji se odvija oko njih te nisu fokusirana na realnost)</para>
<para>- ne potiče društvenost</para>
<para>- potiče ovisnost</para>
<para>- izrazito troši bateriju mobitela</para>
<para>
 Službeno upozorenje autora aplikacije je da se ne preporučuje za korištenje kod djece mlađe od 9 godina. Odluka je dakako na svakom roditelju pojedinačno, no, vjerojatno je da djeca, pa i ona mlađa od 9 uživaju u osnovnoj biti igrice - potrazi i lovu Pokemona. Ako dijete baš izričito inzistira na igranju igrice, možete postići kompromis te krenuti u "lov" tijekom večernje šetnje, uz korištenje mobitela uz roditeljski nadzor. Roditelji kao što se i ostalih odluka tiče, najbolje znaju hoće li ova igrica imati negativan utjecaj na njihovo dijete ako je već igra, te vidjeti kakav utjecaj ima na dijete i da li se dijete previše udaljilo od stvarnosti, a razmišlja samo o Pokemonima.</para>
<para> </para>

Što roditelji trebaju znati o aplikaciji Pokemon GO? Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone. Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca. Slobodno možemo reći da je svijet uhvatila "ludnica" lova na Pokemone Mobilnu aplikaciju Pokemon GO koriste različite dobne skupine, odrasli, ali i oni nešto mlađi - djeca O tome koliko je u redu da djeca koriste pametne telefone već se dugo raspravlja, ali da li je igrica - aplikacija lova na Pokemone sigurna za korištenje djece, također je pitanje za raspravu.

Što je zapravo Pokemon GO i kako se igra?

Pokemon GO mobilna je aplikacija koja se jednostavno instalira na pametne mobilne telefone. Zasigurno ste primijetili ljude koji lutaju ulicama gradova s podignutim mobitelima u rukama. Oni vrlo vjerojatno u tim trenutcima koriste ovu aplikaciju i u "lovu" su na Pokemone. Pojednostavljeno, aplikacija Pokemon Go koristi GPS na mobilnom telefonu te se preko ekrana mobitela ispred vas pojavljuje stvarnost (stvarna lokacija gdje se trenutno nalazite) upotpunjena s nekim od Pokemona. Kada se Pokemon pojavi ispred vas tada ga "ulovite" klikom po ekranu mobitela. Aplikacija potiče na izlazak iz kuće i polazak u lov. Najviše Pokemona uglavnom se nalazi na realističnim lokacijama gdje se i inače sakuplja najviše ljudi. Dakle na javnim mjestima poput parkova, shopping centara, muzeja, gradskih trgova i slično.

Da li je aplikacija besplatna?

Samo skidanje i instaliranje aplikacije na mobitel je besplatno. No u igrici postoje varijante dodataka koje se mogu i kupovati kako bi se lakše napredovalo u igri. Postoje Poke-novčići (virtualan novac koji se naravno kupuje onim stvarnim) koji je glavna valuta u Pokemon svijetu. Njime se mogu kupiti dodatna napredovanja, sakupljanje snage i ostala postignuća. No, igrica se može igrati sasvim dobro i uspješno bez kupovanja dodatka te ako je dijete samostalno koristi, bilo bi dobro da isključite opciju mogućnosti kupovanja ako ne želite da vas dijete iznenadi.
 

Da li je igrica primjerena za djecu?

Potraga za Pokemonima je izrazito ovisna, jednom kad počnete jednostavno, "morate skupiti sve". Lako se uhvatite u hodanju putevima kojima inače ne prolazite, pa čak dolazite i u napast ulaska u tuđe dvorište, jer "zasigurno se baš tamo nalazi Pokemon". Djeca se lako "zaigraju" pa bi i ne razmišljajući mogla ulaziti na za njih, ne primjerene prostore.

   Pozitivne strane ove aplikacije za djecu:

 
- zabavna je
- potiče na kretanje
- potiče na kretanje na otvorenom prostoru
- potiče na planiranje i ostvarivanje ciljeva
- besplatna je

   Negativne strane ove aplikacije za djecu:

 
- ipak je igrica putem virtualnog svijeta
- može biti opasna (nije poznato s kim je djeca igraju)
- odvlači pozornost (s obzirom na to da se tijekom igre gleda u ekran, djeca nisu fokusirana na stvarnost oko njih - primjerice tijekom šetnje i lova Pokemona djeca ne prate promet koji se odvija oko njih te nisu fokusirana na realnost)
- ne potiče društvenost
- potiče ovisnost
- izrazito troši bateriju mobitela

   Službeno upozorenje autora aplikacije je da se ne preporučuje za korištenje kod djece mlađe od 9 godina. Odluka je dakako na svakom roditelju pojedinačno, no, vjerojatno je da djeca, pa i ona mlađa od 9 uživaju u osnovnoj biti igrice - potrazi i lovu Pokemona. Ako dijete baš izričito inzistira na igranju igrice, možete postići kompromis te krenuti u "lov" tijekom večernje šetnje, uz korištenje mobitela uz roditeljski nadzor. Roditelji kao što se i ostalih odluka tiče, najbolje znaju hoće li ova igrica imati negativan utjecaj na njihovo dijete ako je već igra, te vidjeti kakav utjecaj ima na dijete i da li se dijete previše udaljilo od stvarnosti, a razmišlja samo o Pokemonima.
  Adrijana Bakoš 

pokemon_go_pixabay

Što roditelji trebaju znati o aplikaciji Pokemon GO?

<para>I dok je većina djece svjesna opasnosti i mogućih posljedica igranja vatrom, ponekad je znatiželja jednostavno jača i ne mogu odoljeti igri plamenom – čak i uz sav roditeljski trud i upozorenja.</para>
<para>I dok se većinom radi o pukoj znatiželji i osjećaju uzbuđenja kada rade nešto što je zabranjeno, u nekim slučajevima ovaj vid dječje zabave može imati i ponešto dublje uzroke. Psiholozi ističu kako opsesivno igranje vatrom može ukazivati na određene emocionalne i kronične probleme u ponašanju koji iziskuju pomoć stručnjaka.
</para>
<heading4>
 Igra vatrom i zašto je toliko zabavna?
</heading4>
<para>
Djeca predškolske dobi pri susretu s vatrom često su jednostavno znatiželjna i iskazati će želju za igrom sa svijećom, šibicama i slično. U prvim godinama života vatra predstavlja jedan dio svijeta koji ih okružuje i koji svakodnevno sve više otkrivaju. Iako je često riječ o bezazlenom promatranju plamena, ove godine života po ovom su pitanju možda i najopasnije – manja djeca još ne mogu u potpunosti shvatiti opasnosti i moguće posljedice te je i trenutak roditeljske nepažnje dovoljan da dođe do nezgode.</para>
<para>Kod nešto starije djece, prvenstveno one školske dobi, igre vatrom nešto su drugačije prirode. Do ovog perioda već su upoznati sa svijetom oko sebe, ali i mogućim posljedicama svoje igre. Ovdje se često radi o svojevrsnoj fascinaciji vatrom te proučavaju svijeću ili komad papira kako gori. Iako već i sama činjenica da je dijete toliko fascinirano plamenom zabrinjava mnoge roditelje, u većini slučajeva je riječ o prolaznoj fazi koja, dugoročno gledano, nema neželjenih posljedica.
</para>
<heading4>
 Kada postoji razlog za zabrinutost?
</heading4>
<para>
Ako dijete samostalno pali vatru i igra se njome unatoč tome što su ga roditelji više puta upozorili da to ne radi, moguće je da se ne radi tek o prolaznoj fazi ili povećanoj znatiželji. Unatoč tome što počne kao nevina dječja igra, mnogo je primjera u kojima je dječja opsjednutost plamenom dovela u opasnost njih same, ali i ljude koji ih okružuju.</para>
<para>Uzroka ovakvoj vrsti ponašanja može biti mnogo. Od jednostavne želje za roditeljskom pozornošću, do nemogućnosti kontrole bijesa kada paljenje stvari mališanima služi poput „ispušnog ventila“ za nešto što su doživjeli. Stručnjaci navode kako su djeca koja namjerno zapaljuju predmete poput papira u tom periodu života u dosta slučajeva prolazila kroz određenu promjenu, poput rođenja brata/sestre, selidbe obitelji u novi prostor ili pak rastave roditelja. Ovakvo rizično ponašanje stoga se ne bi trebalo rješavati roditeljskim zabranama i kaznama budući da one nemaju prevelikog utjecaja na mališana koji traži pozornost. Kada procijenite da je vaše dijete dovelo sebe i druge u opasnost iako zna za sve potencijalne posljedice svoje igre, potrebno je potražiti pomoć psihologa.
</para>
<heading4>
 Važno je na vrijeme reagirati
</heading4>
<para>
Kako biste spriječili potencijalno opasne situacije u koje dijete paljenjem vatre može dovesti sebe i ljude koji ga okružuju, za početak je potrebno jednostavno – misliti unaprijed. To prvenstveno znači da pripazite kako na vidljiv mjestima lako dostupnim djeci ne ostavljate predmete poput šibica i upaljača. Već i djeca predškolske dobi jednostavno mogu shvatiti kako pomoću njih zapaliti vatru.</para>
<para>Nadalje, razgovarajte otvoreno sa svojim djetetom o opasnostima koje vatra može predstavljati. Pobrinite se da vaš mališan u potpunosti shvaća rizike paljenja vatre, a ukažite mu i na svakodnevne opasnosti vezane za, primjerice, kuhanje. Objasnite kako nikada ne smije stajati preblizu štednjaka, a kod nešto starije djece (školske dobi), važno je razgovarati o tome kako postupiti u slučaju da dođe do širenja vatre – bilo u stanu ili na otvorenom prostoru. Naučite svog mališana kako je potrebno u što kraćem roku pozvati vatrogasce, te nikako ne pokušavati samostalno ugasiti vatru. Naučite ih da u zatvorenom prostoru što prije pronađu siguran izlaz van, te da se odmaknu što dalje od mjesta zahvaćenog vatrom.</para>
<para>Od svega navedenog, možda je i najvažnije da upravo vi kao roditelj budete pozitivan primjer svom mališanu. Vatru koristite odgovorno, te uvijek provjerite kako ste ju dobro ugasili. Ako ste pušač, probajte potpuno „izbaciti“ pušenje u kući i blizini djeteta – upaljači i šibice kao izvor vatre tada neće biti lako dostupni djetetu, a o pozitivnim učincima na zdravlje nije potrebno niti govoriti.</para>
<para>Dijete kojemu su od „malih nogu“ usađene navike koje se tiču odgovornog ponašanja vezanog uz vatru te njene potencijalne opasnosti i posljedice, vrlo će se vjerojatno na isti način ponašati i kasnije u životu, a vi kao roditelj nećete strahovati od toga da bi nešto moglo poći po zlu.</para>

Kako djetetu objasniti da "igra" vatrom - nije igra? Opasnost od vatre jedna je od onih na koju će svaki roditelj svog mališana barem jednom upozoriti. I dok je većina djece svjesna opasnosti i mogućih posljedica igranja vatrom, ponekad je znatiželja jednostavno jača i ne mogu odoljeti igri plamenom – čak i uz sav roditeljski trud i upozorenja.
I dok se većinom radi o pukoj znatiželji i osjećaju uzbuđenja kada rade nešto što je zabranjeno, u nekim slučajevima ovaj vid dječje zabave može imati i ponešto dublje uzroke. Psiholozi ističu kako opsesivno igranje vatrom može ukazivati na određene emocionalne i kronične probleme u ponašanju koji iziskuju pomoć stručnjaka.


   Igra vatrom i zašto je toliko zabavna?


Djeca predškolske dobi pri susretu s vatrom često su jednostavno znatiželjna i iskazati će želju za igrom sa svijećom, šibicama i slično. U prvim godinama života vatra predstavlja jedan dio svijeta koji ih okružuje i koji svakodnevno sve više otkrivaju. Iako je često riječ o bezazlenom promatranju plamena, ove godine života po ovom su pitanju možda i najopasnije – manja djeca još ne mogu u potpunosti shvatiti opasnosti i moguće posljedice te je i trenutak roditeljske nepažnje dovoljan da dođe do nezgode.
Kod nešto starije djece, prvenstveno one školske dobi, igre vatrom nešto su drugačije prirode. Do ovog perioda već su upoznati sa svijetom oko sebe, ali i mogućim posljedicama svoje igre. Ovdje se često radi o svojevrsnoj fascinaciji vatrom te proučavaju svijeću ili komad papira kako gori. Iako već i sama činjenica da je dijete toliko fascinirano plamenom zabrinjava mnoge roditelje, u većini  slučajeva je riječ o prolaznoj fazi koja, dugoročno gledano, nema neželjenih posljedica.


   Kada postoji razlog za zabrinutost?


Ako dijete samostalno pali vatru i igra se njome unatoč tome što su ga roditelji više puta upozorili da to ne radi, moguće je da se ne radi tek o prolaznoj fazi ili povećanoj znatiželji. Unatoč tome što počne kao nevina dječja igra, mnogo je primjera u kojima je dječja opsjednutost plamenom dovela u opasnost njih same, ali i ljude koji ih okružuju.
Uzroka ovakvoj vrsti ponašanja može biti mnogo. Od jednostavne želje za roditeljskom pozornošću, do nemogućnosti kontrole bijesa kada paljenje stvari mališanima služi poput „ispušnog ventila“ za nešto što su doživjeli. Stručnjaci navode kako su djeca koja namjerno zapaljuju predmete poput papira u tom periodu života u dosta slučajeva prolazila kroz određenu promjenu, poput rođenja brata/sestre, selidbe obitelji u novi prostor ili pak rastave roditelja. Ovakvo rizično ponašanje stoga se ne bi trebalo rješavati roditeljskim zabranama i kaznama budući da one nemaju prevelikog utjecaja na mališana koji traži pozornost. Kada procijenite da je vaše dijete dovelo sebe i druge u opasnost iako zna za sve potencijalne posljedice svoje igre, potrebno je potražiti pomoć psihologa.


   Važno je na vrijeme reagirati


Kako biste spriječili potencijalno opasne situacije u koje dijete paljenjem vatre može dovesti sebe i ljude koji ga okružuju, za početak je potrebno jednostavno – misliti unaprijed. To prvenstveno znači da pripazite kako na vidljiv mjestima lako dostupnim djeci ne ostavljate predmete poput šibica i upaljača. Već i djeca predškolske dobi jednostavno mogu shvatiti kako pomoću njih zapaliti vatru.
Nadalje, razgovarajte otvoreno sa svojim djetetom o opasnostima koje vatra može predstavljati. Pobrinite se da vaš mališan u potpunosti shvaća rizike paljenja vatre, a ukažite mu i na svakodnevne opasnosti vezane za, primjerice, kuhanje. Objasnite kako nikada ne smije stajati preblizu štednjaka, a kod nešto starije djece (školske dobi), važno je razgovarati o tome kako postupiti u slučaju da dođe do širenja vatre – bilo u stanu ili na otvorenom prostoru. Naučite svog mališana kako je potrebno u što kraćem roku pozvati vatrogasce, te nikako ne pokušavati samostalno ugasiti vatru. Naučite ih da u zatvorenom prostoru što prije pronađu siguran izlaz van, te da se odmaknu što dalje od mjesta zahvaćenog vatrom.
Od svega navedenog, možda je i najvažnije da upravo vi kao roditelj budete pozitivan primjer svom mališanu. Vatru koristite odgovorno, te uvijek provjerite kako ste ju dobro ugasili. Ako ste pušač, probajte potpuno „izbaciti“ pušenje u kući i blizini djeteta – upaljači i šibice kao izvor vatre tada neće biti lako dostupni djetetu, a o pozitivnim učincima na zdravlje nije potrebno niti govoriti.
Dijete kojemu su od „malih nogu“ usađene navike koje se tiču odgovornog ponašanja vezanog uz vatru te njene potencijalne opasnosti i posljedice, vrlo će se vjerojatno na isti način ponašati i kasnije u životu, a vi kao roditelj nećete strahovati od toga da bi nešto moglo poći po zlu. Nataša Vuk 

fireworks-409072_960_720

Kako djetetu objasniti da "igra" vatrom - nije igra?

<para>" Kućanske poslove uglavnom obavljamo jer smo na njih prisiljeni, nerijetko ih odgađamo i ostavljamo za sutra.</para>
<para>Kako ne biste svaki put odgađali prijeko potrebno čišćenje vašeg doma, za vas smo pripremili nekoliko domišljatih trikova koji će u nekoliko minuta vaše kućanstvo pretvoriti u ogledni primjer čistog i urednog mjesta za boravak.</para>
<para>
 DRVENU STOLARIJU očistite pomoću vode u kojoj ste kuhali krumpir. U vodu dodajte nekoliko kapi deterdženta za posuđe te s vodom dobro obrišite vrata, štokove. Brišite ujednačenim  pokretima kako ne bi ostali tragovi od brisanja. Zatim ih obrišite suhom krpom. Na kraju ih ispolirajte lanenim uljem koje je blagotvorno za čvrstoću drveta.</para>
<para>
 FUGE možete očistiti gumicom za brisanje i praškom za pecivo. Gumicom obrisati fuge. Napraviti gustu kašicu od praška za pecivo i vode. Starom četkicom za zube istrljati fuge, ostaviti  da odstoje 15 minuta. Oprati mlakom vodom koja je čista i svježa.</para>
<para>
 KAMENAC NA PLOČICAMA najlakše će se ukloniti zagrijanim octom. Dobivenim <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/ocat-magicni-saveznik-u-kucanstvu-zasto-ga-je-dobro-imati-pri-ruci/">octom </ulink>dobro istrljati pločice te ostaviti da djeluje 10 minuta. Pločice zatim oprati deterdžentom za suđe te ispolirati pamučnom krpicom na koju ste stavili par kapi baby ulja.</para>
<para>
 MASNO POSUĐE najlakše ćete oprati ako ga posipate brašnom. Pustite ga da odstoji par minuta te ga operite na uobičajen način.</para>
<para>
 PROZORI će vam biti zahvalni ako ih operete s vodom u koju ste dodali 10 kapi eteričnog ulja lavande ili limuna. Pošpricajte prozor te ga obrišite papirnatim ubrusom. Prozori će  postati čisti i mirisni, a lavanda i limun će otjerati muhe i ostale dosadne insekte.</para>
<para>
 VOSAK SA STAKLENIH POVRŠINA uklonit će se uz pomoć kockica leda. Nekoliko kockica stavite u plastičnu vrećicu i prislonite na vosak kako bi se dovoljno ohladio i stvrdnuo. Uklonite ga plastičnim nožićem pazeći da ne oštetite staklo. Ostatak rastopite sušilom za kosu, ponovno sastružite te operite toplom vodom i deterdžentom za posuđe.</para>
<para>
 ČAŠE koje su ostale od prethodnog dana i dobile mrlju očistit ćete na način da ih istrljate smjesom od dvije žlice octa i jedne žlice soli. Isperite, obrišite i uživajte u njihovom sjaju.</para>
<para>
 KAMENAC NA GLAČALU nestat će ukoliko pomiješate žlicu vode s dvije žlice sode bikarbone te pastu nanesete na dno glačala i ostavite da odstoji nekoliko minuta. Vlažnom krpom  uklonite pastu, a suhom prebrišite. Štapić za uši umočite u destiliranu vodu te svaku rupicu dobro istrljajte. Za kraj u spremnik za vodu ulijte mješavinu vode i octa u omjeru  4:1. Zagrijte glačalo te puštajte paru kako bi skroz kamenac izašao.</para>
<para>
 KOŽNI NAMJEŠTAJ istrljajte korom od banane. Dobit će sjaj i tako ćete ga održavati novim.</para>
<para>(Izvor: http://drumtidam.info)</para>

Mali trikovi za blistavo kućanstvo Čišćenje i održavanje kućanstva, budimo realni, može biti prava muka, pogotovo kad krenemo "u borbu" sa čišćenjem stana/kuće u kojem već duže vrijeme nije napravljena poštena "generalka. " Kućanske poslove uglavnom obavljamo jer smo na njih prisiljeni, nerijetko ih odgađamo i ostavljamo za sutra.
Kako ne biste svaki put odgađali prijeko potrebno čišćenje vašeg doma, za vas smo pripremili nekoliko domišljatih trikova koji će u nekoliko minuta vaše kućanstvo pretvoriti u ogledni primjer čistog i urednog mjesta za boravak.

   DRVENU STOLARIJU očistite pomoću vode u kojoj ste kuhali krumpir. U vodu dodajte nekoliko kapi deterdženta za posuđe te s vodom dobro obrišite vrata, štokove. Brišite ujednačenim  pokretima kako ne bi ostali tragovi od brisanja. Zatim ih obrišite suhom krpom. Na kraju ih ispolirajte lanenim uljem koje je blagotvorno za čvrstoću drveta.

   FUGE možete očistiti gumicom za brisanje i praškom za pecivo. Gumicom obrisati fuge. Napraviti gustu kašicu od praška za pecivo i vode. Starom četkicom za zube istrljati fuge, ostaviti  da odstoje 15 minuta. Oprati mlakom vodom koja je čista i svježa.

   KAMENAC NA PLOČICAMA najlakše će se ukloniti zagrijanim octom. Dobivenim octom dobro istrljati pločice te ostaviti da djeluje 10 minuta. Pločice zatim oprati deterdžentom za suđe te ispolirati pamučnom krpicom na koju ste stavili par kapi baby ulja.

   MASNO POSUĐE najlakše ćete oprati ako ga posipate brašnom. Pustite ga da odstoji par minuta te ga operite na uobičajen način.

   PROZORI će vam biti zahvalni ako ih operete s vodom u koju ste dodali 10 kapi eteričnog ulja lavande ili limuna. Pošpricajte prozor te ga obrišite papirnatim ubrusom. Prozori će  postati čisti i mirisni, a lavanda i limun će otjerati muhe i ostale dosadne insekte.

   VOSAK SA STAKLENIH POVRŠINA uklonit će se uz pomoć kockica leda. Nekoliko kockica stavite u plastičnu vrećicu i prislonite na vosak kako bi se dovoljno ohladio i stvrdnuo. Uklonite ga plastičnim nožićem pazeći da ne oštetite staklo. Ostatak rastopite sušilom za kosu, ponovno sastružite te operite toplom vodom i deterdžentom za posuđe.

   ČAŠE koje su ostale od prethodnog dana i dobile mrlju očistit ćete na način da ih istrljate smjesom od dvije žlice octa i jedne žlice soli. Isperite, obrišite i uživajte u njihovom sjaju.

   KAMENAC NA GLAČALU nestat će ukoliko pomiješate žlicu vode s dvije žlice sode bikarbone te pastu nanesete na dno glačala i ostavite da odstoji nekoliko minuta. Vlažnom krpom  uklonite pastu, a suhom prebrišite. Štapić za uši umočite u destiliranu vodu te svaku rupicu dobro istrljajte. Za kraj u spremnik za vodu ulijte mješavinu vode i octa u omjeru  4:1. Zagrijte glačalo te puštajte paru kako bi skroz kamenac izašao.

   KOŽNI NAMJEŠTAJ istrljajte korom od banane. Dobit će sjaj i tako ćete ga održavati novim.
(Izvor: http://drumtidam.info) Petra Majetić 

obitelj čisti

Mali trikovi za blistavo kućanstvo

<para>Zabavni parkovi, plaže, šetnje – sve su to aktivnosti koje će se svidjeti i najmlađima. Međutim, postoji i jedan razlog zbog kojeg se mnogim roditeljima „diže kosa na glavi“ kad su u pitanju veće manifestacije na otvorenom. Razlog tome leži u velikom broju ljudi na jednom mjestu i činjenici kako je dovoljan samo trenutak nepažnje da se vaš mališan odvoji od vas. Dosta roditelja u nekoj je prilici prošlo kroz ovakve trenutke panike te traženja djeteta među masom ljudi. No, takve situacije ne moraju nužno predstavljati stres i osjećaj nemoći, ako na vrijeme postavite nekoliko osnovnih pravila i kod kuće razmislite što ako do ovakve situacije zaista i dođe.
</para>
<heading4>
 Objasniti djetetu - vikanje "mama" i "tata" često i nije od koristi
</heading4>
<para>
Kod događanja na kojem se okuplja velik broj ljudi možda je najteže pronaći ravnotežu između toga da dijete „držite na oku“, ali da mu date i dovoljno slobode da samo istražuje i uživa. Zasigurno ne želite biti roditelj koji će svom mališanu konstantno braniti da se od njega odvaja, ali s druge strane jasno je da ga želite u svojoj blizini budući da je tek sekunda nepažnje dovoljna da se odvoji od vas. Unatoč tome, činjenica je da sve kreće od odgoja te je na samom početku važno objasniti djetetu koje opasnosti postoje u gužvi, te mu kroz razgovor pokazati zašto se mama i tata toliko brinu i ponekad mu brane neke stvari.</para>
<para>Na bilo kakvom okupljanju s većim brojem ljudi svatko je barem jednom čuo dijete kako u panici viče mama ili tata, pokušavajući locirati svoje roditelje. Stoga, krenite upravo od toga. Ako dođe do situacije u kojoj vas mališan mora pronaći u masi ljudi, veće su šanse da privuče vašu pozornost vikanjem vaših imena. Na istom mjestu vjerojatno su na stotine mama i tata, stoga prije polaska pojasnite mališanu da u takvoj situaciji dozivanjem vašeg imena postoje veće šanse da ćete ga uočiti.
</para>
<heading4>
 Traženje pomoći nepoznatih osoba
</heading4>
<para>
U moru nepoznatih ljudi djeca često ne traže pomoć drugih kako bi pronašli svoje roditelje. Vi ste tu da im pojasnite kako je sasvim u redu nekome reći kako su se odvojili od svojih roditelja te ih ne mogu pronaći. Međutim, na njima je tada ta zadaća da dobro procijene kome se mogu obratiti za pomoć. Razgovarajte sa svojim mališanom o tome bi bilo najsigurnije prići. Za početak, to su uvijek osobe u uniformama. To može biti policija, zaštitari koji osiguravaju događaj i slično. Recite svom djetetu da im se uvijek mogu obratiti za pomoć, bez straha da će njihovu molbu odbiti. Druga su opcija ostali roditelji s djecom na događanju, koji su se i sami vjerojatno nekad našli u situaciji da njihovo dijete treba pomoć. U trenucima kada vaš mališan traži pomoć drugih nemate utjecaja, već jednostavno morate vjerovati njegovoj procjeni. A to će biti mnogo lakše ako s njim prođete razgovor o tome prije odlaska iz kuće.
</para>
<heading4>
 Mjesto susreta
</heading4>
<para>
Kada prođete ulaz na neko događanje i nađete se među masom ljudi, korisno je odmah na početku odrediti mjesto okupljanja. To može biti neki štand na manifestaciji, posebno oni koji prodaju „dječje“ stvari poput balona ili igračaka. Bitno je samo da djetetu to mjesto ostane prepoznatljivo. Kada ga odredite, svom mališanu objasnite kako ćete se upravo tamo naći ako se slučajno odvojite u gužvi. Ova metoda možda je i najsigurnija, sve dok mu jasno kažete da nema smisla da luta među gužvom i traži vas, već da odmah krene na dogovoreno mjesto i obećate mu kako ćete tamo doći po njega.
</para>
<heading4>
 Bez panike
</heading4>
<para>
Da, u trenutku kada primijetite kako vaše dijete nije uz vas, vjerojatno će vas uhvatiti osjećaj panike i bespomoćnosti. Ništa lakše nije ni djetetu kada shvati da roditelji odjednom nisu uz njega. U tim trenucima prvo je najvažnije sjetiti se svega o čemu ste s djetetom razgovarali u slučaju da do takve situacije dođe. Zapamtite – ako je prije pola minute mališan bio uz vas, nije mogao daleko otići. S druge strane, imajte povjerenja i u njega da će u tom trenutku ili tražiti pomoć neke osobe ili se vratiti na mjesto sastanka.</para>

Mališan se odvojio od vas u gužvi? Samo bez panike! Ljeto je savršeno vrijeme za brojne aktivnosti na otvorenom, a omiljeno godišnje doba nudi i pregršt manifestacija u kojima mogu sudjelovati i najmlađi. Zabavni parkovi, plaže, šetnje – sve su to aktivnosti koje će se svidjeti i najmlađima. Međutim, postoji i jedan razlog zbog kojeg se mnogim roditeljima „diže kosa na glavi“ kad su u pitanju veće manifestacije na otvorenom. Razlog tome leži u velikom broju ljudi na jednom mjestu i činjenici kako je dovoljan samo trenutak nepažnje da se vaš mališan odvoji od vas. Dosta roditelja u nekoj je prilici prošlo kroz ovakve trenutke panike te traženja djeteta među masom ljudi. No, takve situacije ne moraju nužno predstavljati stres i osjećaj nemoći, ako na vrijeme postavite nekoliko osnovnih pravila i kod kuće razmislite što ako do ovakve situacije zaista i dođe.


   Objasniti djetetu - vikanje "mama" i "tata" često i nije od koristi


Kod događanja na kojem se okuplja velik broj ljudi možda je najteže pronaći ravnotežu između toga da dijete „držite na oku“, ali da mu date i dovoljno slobode da samo istražuje i uživa. Zasigurno ne želite biti roditelj koji će svom mališanu konstantno braniti da se od njega odvaja, ali s druge strane jasno je da ga želite u svojoj blizini budući da je tek sekunda nepažnje dovoljna da se odvoji od vas. Unatoč tome, činjenica je da sve kreće od odgoja te je na samom početku važno objasniti djetetu koje opasnosti postoje u gužvi, te mu kroz razgovor pokazati zašto se mama i tata toliko brinu i ponekad mu brane neke stvari.
Na bilo kakvom okupljanju s većim brojem ljudi svatko je barem jednom čuo dijete kako u panici viče mama ili tata, pokušavajući locirati svoje roditelje. Stoga, krenite upravo od toga. Ako dođe do situacije u kojoj vas mališan mora pronaći u masi ljudi, veće su šanse da privuče vašu pozornost vikanjem vaših imena. Na istom mjestu vjerojatno su na stotine mama i tata, stoga prije polaska pojasnite mališanu da u takvoj situaciji dozivanjem vašeg imena postoje veće šanse da ćete ga uočiti.


   Traženje pomoći nepoznatih osoba


U moru nepoznatih ljudi djeca često ne traže pomoć drugih kako bi pronašli svoje roditelje. Vi ste tu da im pojasnite kako je sasvim u redu nekome reći kako su se odvojili od svojih roditelja te ih ne mogu pronaći. Međutim, na njima je tada ta zadaća da dobro procijene kome se mogu obratiti za pomoć. Razgovarajte sa svojim mališanom o tome bi bilo najsigurnije prići. Za početak, to su uvijek osobe u uniformama. To može biti policija, zaštitari koji osiguravaju događaj i slično. Recite svom djetetu da im se uvijek mogu obratiti za pomoć, bez straha da će njihovu molbu odbiti. Druga su opcija ostali roditelji s djecom na događanju, koji su se i sami vjerojatno nekad našli u situaciji da njihovo dijete treba pomoć. U trenucima kada vaš mališan traži pomoć drugih nemate utjecaja, već jednostavno morate vjerovati njegovoj procjeni. A to će biti mnogo lakše ako s njim prođete razgovor o tome prije odlaska iz kuće.


   Mjesto susreta


Kada prođete ulaz na neko događanje i nađete se među masom ljudi, korisno  je odmah na početku odrediti mjesto okupljanja. To može biti neki štand na manifestaciji, posebno oni koji prodaju „dječje“ stvari poput balona ili igračaka. Bitno je samo da djetetu to mjesto ostane prepoznatljivo. Kada ga odredite, svom mališanu objasnite kako ćete se upravo tamo naći ako se slučajno odvojite u gužvi. Ova metoda možda je i najsigurnija, sve dok mu jasno kažete da nema smisla da luta među gužvom i traži vas, već da odmah krene na dogovoreno mjesto i obećate mu kako ćete tamo doći po njega.


   Bez panike


Da, u trenutku kada primijetite kako vaše dijete nije uz vas, vjerojatno će vas uhvatiti osjećaj panike i bespomoćnosti. Ništa lakše nije ni djetetu kada shvati da roditelji odjednom nisu uz njega. U tim trenucima prvo je najvažnije sjetiti se svega o čemu ste s djetetom razgovarali u slučaju da do takve situacije dođe. Zapamtite – ako je prije pola minute mališan bio uz vas, nije mogao daleko otići. S druge strane, imajte povjerenja i u njega da će u tom trenutku ili tražiti pomoć neke osobe ili se vratiti na mjesto sastanka. Nataša Vuk 

children-450925_960_720

Mališan se odvojio od vas u gužvi? Samo bez panike!

<para>Pred nama je 26 Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1 Uoči samog početka, UNICEF Hrvatska predstavio je izvješće o navikama dojenja u Hrvatskoj, koje je ove godine donijelo prilično zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska tako na državnoj razini postiže odlične rezultate u zaštiti, promicanju i uspostavi dojenja, koji se često navode kao pozitivan primjer svugdje u svijetu. Međutim, sada je glavni izazov postojeće rezultate zadržati na toj razini, o čemu su govorili stručnjaci iz ovog područja koji su rezultate i službeno predstavili javnosti.
</para>
<heading4>
 Hrvatska rodilišta – prijatelji djece
</heading4>
<para>
Od ove godine sva hrvatska rodilišta nose titulu „Rodilišta – prijatelji djece“, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najvišim standardima po pitanju dojenja. Ovaj je program postigao to da dijete odmah nakon poroda provede barem 24 sata neprekidno uz majku te se na samom početku života mališana postigne veza i započne prirodno dojenje. Prijašnjih godina praksa je bila upravo suprotna – djecu i majke odvajalo se odmah po završetku poroda kako bi se „odmorili“, što se pokazalo pogrešnim ističe prof. dr. sc. Josip Grgurić, koordinator ovog programa. Ženama je sada također omogućeno da s djecom koja su prijevremeno rođena provode većinu vremena na intenzivnoj njezi, budući da svi vodeći pedijatri ističu kako dojenje, kao i kontakt majke i djeteta „kožom na kožu“ ubrzava proces oporavka mališana. Stoga ne čudi kako je dojenje od prvog dana najvažnija stavka normalnog razvoja djeteta i njegovog povezivanja s majkom. No, koliki je broj žena u Hrvatskoj zaista svjestan njegove važnosti?
</para>
<heading4>
 Broj dojene djece nakon nekoliko mjeseci – opada
</heading4>
<para>
Unatoč prepoznavanju važnosti dojenja, broj dojene djece na razini Hrvatske opada nakon tek nekoliko mjeseci života. Dok nakon samog poroda 80% majki doji svoje dijete, u prvih šest mjeseci ovaj broj pada na 58%, dok je dulje od šest mjeseci dojeno tek 19% djece, pokazalo je istraživanje. Stoga ne čudi kako inicijativa velike napore ulaže upravo u održavanje standarda dojenja kroz Nacionalni program za zaštitu i promicanje dojenja.
</para>
<para>Dr. Grgurić ističe kako velik dio problema leži u činjenici da su nadomjesci za mlijeko danas široko rasprostranjeni i lako dostupni, te majke ponekad bez razmišljanja prebacuju prehranu svog mališana na takvu vrstu mlijeka, koje u principu nije prirodno i ne može štititi dijete od različitih infekcija i autoimunih bolesti kao što to majčino može. Trenutno se, stoga, radi na usklađivanju s Međunarodnim pravilnikom za reklamiranje nadomjestaka majčinog mlijeka te snažniju podršku zajednice u promociji dojenja.
</para>
<heading4>
 Obećavajući rezultati
</heading4>
<para>
Iako prostora za napredak uvijek ima, stručnjaci su zadovoljni rezultatima koje je do sada ova inicijativa polučila. To najbolje dokazuje podatak kako je prije dvadesetak godina u Hrvatskoj u prva dva mjeseca života bilo dojeno 56% novorođenčadi, dok ovogodišnje istraživanje pokazuje brojku od čak 91 – 95% dojene djece. Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, kao prioritete za budućnost istaknula je ulaganje u poboljšanje uvjeta i kvalitete skrbi za majke i djecu u rodilištima, stručnu podršku majkama te stvaranje okruženja koje podržava dojenje. Ohrabrujući je podatak i kako je trenutno 98% mladih majki u Hrvatskoj obuhvaćeno patronažnom službom u prvom mjesecu djetetova života, što je jedan od preduvjeta da se svakoj majki ukaže na važnost dojenja.
</para>
<heading4>
 Promocija dojenja kao ključ zdravlja novorođenčadi
</heading4>
<para>
Dojenje predstavlja najprirodniji i najzdraviji način ishrane djeteta u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko posebno je prilagođeno za svakog mališana, te ga aktivno štiti od mogućih razvoja bolesti i jača imunitet od prvog dana. Podrška dojenju isto tako izravno utječe i na zdravlje majki te smanjuje troškove zdravstvenog sustava. Stoga ne čudi kako se i na globalnoj razini sve veći napori raznih udruga usmjeravaju upravo zaštiti i održivosti standarda dojenja.</para>

UNICEF Hrvatska: Održavanje standarda dojenja ključan je izazov Pred nama je 26. Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1. do 7. kolovoza. Pred nama je 26 Svjetski tjedan dojenja koji se obilježava od 1 Uoči samog početka, UNICEF Hrvatska predstavio je izvješće o navikama dojenja u Hrvatskoj, koje je ove godine donijelo prilično zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska tako na državnoj razini postiže odlične rezultate u zaštiti, promicanju i uspostavi dojenja, koji se često navode kao pozitivan primjer svugdje u svijetu. Međutim, sada je glavni izazov postojeće rezultate zadržati na toj razini, o čemu su govorili stručnjaci iz ovog područja koji su rezultate i službeno predstavili javnosti.


   Hrvatska rodilišta – prijatelji djece


Od ove godine sva hrvatska rodilišta nose titulu „Rodilišta – prijatelji djece“, što Hrvatsku svrstava među zemlje s najvišim standardima po pitanju dojenja. Ovaj je program postigao to da dijete odmah nakon poroda provede barem 24 sata neprekidno uz majku te se na samom početku života mališana postigne veza i započne prirodno dojenje. Prijašnjih godina praksa je bila upravo suprotna – djecu i majke odvajalo se odmah po završetku poroda kako bi se „odmorili“, što se pokazalo pogrešnim ističe prof. dr. sc. Josip Grgurić, koordinator ovog programa. Ženama je sada također omogućeno da s djecom koja su prijevremeno rođena provode većinu vremena na intenzivnoj njezi, budući da svi vodeći pedijatri ističu kako dojenje, kao i kontakt majke i djeteta „kožom na kožu“ ubrzava proces oporavka mališana. Stoga ne čudi kako je dojenje od prvog dana najvažnija stavka normalnog razvoja djeteta i njegovog povezivanja s majkom. No, koliki je broj žena u Hrvatskoj zaista svjestan njegove važnosti?


   Broj dojene djece nakon nekoliko mjeseci – opada


Unatoč prepoznavanju važnosti dojenja, broj dojene djece na razini Hrvatske opada nakon tek nekoliko mjeseci života. Dok nakon samog poroda 80% majki doji svoje dijete, u prvih šest mjeseci ovaj broj pada na 58%, dok je dulje od šest mjeseci dojeno tek 19% djece, pokazalo je istraživanje. Stoga ne čudi kako inicijativa velike napore ulaže upravo u održavanje standarda dojenja kroz Nacionalni program za zaštitu i promicanje dojenja.

Dr. Grgurić ističe kako velik dio problema leži u činjenici da su nadomjesci za mlijeko danas široko rasprostranjeni i lako dostupni, te majke ponekad bez razmišljanja prebacuju prehranu svog mališana na takvu vrstu mlijeka, koje u principu nije prirodno i ne može štititi dijete od različitih infekcija i autoimunih bolesti kao što to majčino može. Trenutno se, stoga, radi na usklađivanju s Međunarodnim pravilnikom za reklamiranje nadomjestaka majčinog mlijeka te snažniju podršku zajednice u promociji dojenja.


   Obećavajući rezultati


Iako prostora za napredak uvijek ima, stručnjaci su zadovoljni rezultatima koje je do sada ova inicijativa polučila. To najbolje dokazuje podatak kako je prije dvadesetak godina u Hrvatskoj u prva dva mjeseca života bilo dojeno 56% novorođenčadi, dok ovogodišnje istraživanje pokazuje brojku od čak 91 – 95% dojene djece. Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, kao prioritete za budućnost istaknula je ulaganje u poboljšanje uvjeta i kvalitete skrbi za majke i djecu u rodilištima, stručnu podršku majkama te stvaranje okruženja koje podržava dojenje. Ohrabrujući je podatak i kako je trenutno 98% mladih majki u Hrvatskoj obuhvaćeno patronažnom službom u prvom mjesecu djetetova života, što je jedan od preduvjeta da se svakoj majki ukaže na važnost dojenja.


   Promocija dojenja kao ključ zdravlja novorođenčadi


Dojenje predstavlja najprirodniji i najzdraviji način ishrane djeteta u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko posebno je prilagođeno za svakog mališana, te ga aktivno štiti od mogućih razvoja bolesti i jača imunitet od prvog dana. Podrška dojenju isto tako izravno utječe i na zdravlje majki te smanjuje troškove zdravstvenog sustava. Stoga ne čudi kako se i na globalnoj razini sve veći napori raznih udruga usmjeravaju upravo zaštiti i održivosti standarda dojenja. Nataša Vuk 

DOJENJE1_FBcover

UNICEF Hrvatska: Održavanje standarda dojenja ključan je izazov

<para>Rečenice poput "<emphasis>Čuješ li ti mene što ti govorim</emphasis>" postale su dio vašeg svakodnevnog vokabulara. Zastanite malo i napravite određene provjere – jer moguće je da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.</para>
<para>Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Oštećenje se najranije može otkriti u novorođenačkoj dobi, gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.
</para>
<heading2>
 Kako ćete provjeriti čuje li vaše dijete dobro?
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Od rođenja do 3. mjeseca: na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, smiješi se, širi oči, mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trzne se, trepne ili zaplače</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od 3. do 6. mjeseca: smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli se igrati s igračkama koje zveckaju, reagira na glazbu gugutanjem, dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od 7. do 12. mjeseca: okreće se i na tihe zvukove u prostoru u kojem se nalazi, pokazuje razumijevanje za česte riječi (<emphasis>mama, tata, pa-pa</emphasis>…), oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od jedne do dvije godine: slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (“<emphasis>Gdje je lopta?”, “Daj mi pusu!</emphasis>”), prepoznaje dijelove tijela (usta, nos, oči, kosu) kad ih imenujemo, izražava želje imenovanjem predmeta, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od dvije do tri godine: razumije razlike u značenju riječi (<emphasis>ide - krene, gore - dolje, veliko - malo</emphasis>), slijedi dva zahtjeva (“<emphasis>Uzmi igračku i stavi je u kutiju!</emphasis>”), koristi se rečenicama od dvije do tri riječi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od tri do četiri godine: čuje vas i kad ste u drugoj sobi, razumije jednostavna pitanja (<emphasis>Tko?, Gdje?, Kako?</emphasis>), govori o događajima u vrtiću, služi se rečenicama s četiri ili više riječi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Od četiri do pet godina: voli kraće priče i odgovara na pitanja vezana uz njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Što uzrokuje gubitak sluha? 
</heading2>
<para>
Dobar sluh je iznimno važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta, a oštećenje sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja. Najčešće postoji već od rođenja, a uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski čimbenici, neke bolesti tijekom trudnoće, težak porod, komplikacije tijekom i nakon porođaja itd. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi.
</para>
<heading2>
 Privremeno izgubljen sluh
</heading2>
<para>
Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha, koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijecenje-upale-uha-kod-djece-prirodnim-lijekovima/">upale uha </ulink>odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha, sekretorna upala – stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).  Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini može se povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.</para>
<para>
 Kako sekretorna upala srednjeg uha utječe na sluh?   Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati, pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stupanj nagluhosti najviše ovisi o količini i gustoći sekreta, a roditelji mogu posumnjati na slušne smetnje u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “<emphasis>sunce</emphasis>” i “<emphasis>pas</emphasis>”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak.
</para>
<heading2>
 Može li se spriječiti oštećenje sluha i kome se obratiti?
</heading2>
<para>
Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput meningitisa ili ospica koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jest jedan vid oštećenja mozga koji se zove zove 
 <emphasis>kernikterus</emphasis>
 , a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) zbog liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.</para>
<para>Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje - on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu. Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerojatnost da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti.</para>

Saznajte najčešće simptome oštećenja sluha kod djece! Mislite li da vas dijete uporno ignorira kada mu se obraćate i to vas svaki put izbaci iz takta? Rečenice poput "Čuješ li ti mene što ti govorim?", "Jel se praviš gluh/a? Rečenice poput "Čuješ li ti mene što ti govorim" postale su dio vašeg svakodnevnog vokabulara. Zastanite malo i napravite određene provjere – jer moguće je da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.
Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Oštećenje se najranije može otkriti u novorođenačkoj dobi, gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.


   Kako ćete provjeriti čuje li vaše dijete dobro?


   
      
         Od rođenja do 3. mjeseca: na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, smiješi se, širi oči, mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trzne se, trepne ili zaplače
   
   
      
          Od 3. do 6. mjeseca: smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli se igrati s igračkama koje zveckaju, reagira na glazbu gugutanjem, dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m.
   
   
      
         Od 7. do 12. mjeseca: okreće se i na tihe zvukove u prostoru u kojem se nalazi, pokazuje razumijevanje za česte riječi (mama, tata, pa-pa…), oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju.
   
   
      
         Od jedne do dvije godine: slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (“Gdje je lopta?”, “Daj mi pusu!”), prepoznaje dijelove tijela (usta, nos, oči, kosu) kad ih imenujemo, izražava želje imenovanjem predmeta, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.
   
   
      
         Od dvije do tri godine: razumije razlike u značenju riječi (ide - krene, gore - dolje, veliko - malo), slijedi dva zahtjeva (“Uzmi igračku i stavi je u kutiju!”), koristi se rečenicama od dvije do tri riječi.
   
   
      
         Od tri do četiri godine: čuje vas i kad ste u drugoj sobi, razumije jednostavna pitanja (Tko?, Gdje?, Kako?), govori o događajima u vrtiću, služi se rečenicama s četiri ili više riječi
   
   
      
         Od četiri do pet godina: voli kraće priče i odgovara na pitanja vezana uz njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima
   


   Što uzrokuje gubitak sluha? 


Dobar sluh je iznimno važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta, a oštećenje sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja. Najčešće postoji već od rođenja, a uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski čimbenici, neke bolesti tijekom trudnoće, težak porod, komplikacije tijekom i nakon porođaja itd. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi.


   Privremeno izgubljen sluh


Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha, koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri upale uha odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha, sekretorna upala – stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).  Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini može se povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.

   Kako sekretorna upala srednjeg uha utječe na sluh?   Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati, pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stupanj nagluhosti najviše ovisi o količini i gustoći sekreta, a roditelji mogu posumnjati na slušne smetnje u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “sunce” i “pas”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak.


   Može li se spriječiti oštećenje sluha i kome se obratiti?


Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput meningitisa ili ospica koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jest jedan vid oštećenja mozga koji se zove zove 
      kernikterus
   , a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) zbog liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.
Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje - on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu. Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerojatnost da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti. Petra Majetić 

dječej uho_pixabay

Saznajte najčešće simptome oštećenja sluha kod djece!

<para>
 Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka" Ova mekana, plišana lutka imitira blizinu odrasle osobe, dakle roditelja, te otkucaje srca i disanja.</para>
<para>Autorica Lullu lutke je Islanđanka Eyrun Eggertsdottir koja je i sama majka dvoje male djece, a uz to i psihologinja koja je uz profesionalno i majčinsko iskustvo svjesna potrebe beba za blizinom roditelja. "Bebe se opuštaju slušajući otkucaje srca i umirujući ritam disanja te im isto pomaže da lakše zaspu. Provedena istraživanja pokazuju kako bebe koje slušaju umirujući ritam srca i disanja prije spavanja isti imitiraju te tako jednostavnije utonu u san, ali i izbjegavaju dugotrajne epizode plača prije spavanja. Ako se bebe osjećaju ugodno i opušteno duže i kvalitetnije spavaju." smatra izumiteljica Lullu lutke.
</para>
<blockquote>
 <para>"Kada sam svoje dječake držala u blizini tijela kako bi se osjećali sigurno u blizini mog tijela, primijetila sam kako su smireni. Stoga sam odlučila napraviti Lulla lutku kako bi pomogla roditeljima čija djeca satima ne žele ili ne mogu zaspati."</para>
</blockquote>
<para>
Uz pomoć ove lutke bebe ne osjećaju osjećaj odsutnosti roditelja ako nisu u blizini, spavaju dulje i osjećaju se dobro i sigurno. Lutka je napravljena od pamuka, mekana je i univerzalnih boja. Zvuk otkucaja srca i disanja aktivira se pritiskom na prsa lutke, te se može prati u perilici rublja, a duljina "rada" otkucaja ograničena je na 8 sati u komadu. Taman za jednu noć spavanja.</para>
<para>Roditelji koji su isprobali lutku imaju pozitivna iskustva te smatraju da njihova djeca od kada je koriste spavaju duže i bolje. Posebno je preporučuju roditelji djece koja su morala ostati u bolnici ili koja se navikavaju na vlastiti krevet ili sobu. U njoj su, smatraju, tada našli veliku utjehu i pomoć.</para>
<para>Lutka se može naručiti online putem preko stranica kompanije <ulink url="http://roro.is/">Roro Care</ulink>. Zbog velikog interesa roditelja lutka je rasprodana, ali mogu se napraviti prednarudžbe.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=wg8YerOmtn0"/>
<para> </para>

Lutka "Lulla" smiruje bebe i pomaže im da lakše zaspu Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka". 
   Lulla doll - Lulla lutka dizajnirana je sa svrhom uspavljivanja i umirivanja beba, a kako bi u tome bila što uspješnija nije samo "obična lutka" Ova mekana, plišana lutka imitira blizinu odrasle osobe, dakle roditelja, te otkucaje srca i disanja.
Autorica Lullu lutke je Islanđanka Eyrun Eggertsdottir koja je i sama majka dvoje male djece, a uz to i psihologinja koja je uz profesionalno i majčinsko iskustvo svjesna potrebe beba za blizinom roditelja. "Bebe se opuštaju slušajući otkucaje srca i umirujući ritam disanja te im isto pomaže da lakše zaspu. Provedena istraživanja pokazuju kako bebe koje slušaju umirujući ritam srca i disanja prije spavanja isti imitiraju te tako jednostavnije utonu u san, ali i izbjegavaju dugotrajne epizode plača prije spavanja. Ako se bebe osjećaju ugodno i opušteno duže i kvalitetnije spavaju." smatra izumiteljica Lullu lutke.


   "Kada sam svoje dječake držala u blizini tijela kako bi se osjećali sigurno u blizini mog tijela, primijetila sam kako su smireni. Stoga sam odlučila napraviti Lulla lutku kako bi pomogla roditeljima čija djeca satima ne žele ili ne mogu zaspati."


Uz pomoć ove lutke bebe ne osjećaju osjećaj odsutnosti roditelja ako nisu u blizini, spavaju dulje i osjećaju se dobro i sigurno. Lutka je napravljena od pamuka, mekana je i univerzalnih boja. Zvuk otkucaja srca i disanja aktivira se pritiskom na prsa lutke, te se može prati u perilici rublja, a duljina "rada" otkucaja ograničena je na 8 sati u komadu. Taman za jednu noć spavanja.
Roditelji koji su isprobali lutku imaju pozitivna iskustva te smatraju da njihova djeca od kada je koriste spavaju duže i bolje. Posebno je preporučuju roditelji djece koja su morala ostati u bolnici ili koja se navikavaju na vlastiti krevet ili sobu. U njoj su, smatraju, tada našli veliku utjehu i pomoć.
Lutka se može naručiti online putem preko stranica kompanije Roro Care. Zbog velikog interesa roditelja lutka je rasprodana, ali mogu se napraviti prednarudžbe.

  Adrijana Bakoš 

lulla_doll1

Lutka "Lulla" smiruje bebe i pomaže im da lakše zaspu

<para>. Vratimo se stoga malo u prošlost i prisjetimo se svi zajedno, danas već pomalo zaboravljenih crtića zbog kojih smo bili prikovani uz male ekrane.
</para>
<heading2>
 Štrumpfovi
</heading2>
<para>
Crtić poznatog studija Hanna-Barbera nastao po belgijskom stripu autora Pierrea Culliforda, znanog još pod pseudonimom Peyo. 
 <emphasis>Štrumpfovi</emphasis>
 su bili mala, plava bića koja su živjela u u kućama nalik na gljive u jednoj šumi negdje u Europi. Najveći neprijatelj im je bio zli čarobnjak Gargamel, kojemu je cilj bio uništiti <emphasis>
 Štrumpfove
 </emphasis> ili ih zarobiti dovoljan broj kako bi od njih napravio napitak za pretvaranje običnog metala u zlato. Zanimljiv je i govor <emphasis>
 Štrumpfova
 </emphasis> gdje se pojedinim riječima dodaju prefiks "štrumpf", ali značenje ostaje isto (npr. "Osjećam se štrumpfastično!").
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Nik Praskaton
</heading2>
<para>
Najpoznatiji crtani detektiv na ovom području definitivno je bio i ostao <emphasis>
 Nik Praskaton
 </emphasis>, prepoznatljiv po svom zelenom, kariranom odijelu, kapi i luli. <emphasis>
 Nik
 </emphasis> se pri rješavanju slučajeva nije služio nikakvim posebnim napravama nego se isključivo oslanjao na svoje mentalne sposobnosti, točnije odličnu moć deduktivnog zaključivanja. Mnogi su slučajevi aludirali na političke afere koje su se u tom periodu zaista i događale u SR Njemačkoj. Istoimeni crtani fim je preveden na razne jezike, a na našim prostorima pamtimo ga uglavnom po frazi: “Kombiniram…” koja se nerijetko i danas primjenjuje kada se treba nečega dosjetiti ili nešto zaključiti.
</para>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Profesor Baltazar
</heading2>
<para>
 <emphasis>
 Bal- Baltazar
 </emphasis>, svi se rado sjećamo, dobro znane melodije koja bi nas sve prikovala za televizore neposredno prije središnjeg Dnevnika. <emphasis>
 Profesor Baltazar
 </emphasis> bio je znanstvenik, dobroćudan ljubitelj prirode i svih živih bića, zaštitnik, borac za dobro i protiv zla, ekolog, promicatelj tolerancije, mira i ljubavi, duhovit, maštovit, uslužan i požrtvovan. Pomoću stroja koji je proizvodio čudesan napitak, <emphasis>
 profesor Baltazar
 </emphasis> redovito je pronalazio maštovita rješenja za nevolje građana Baltazargrada, a svaka epizoda crtanog filma krila je univerzalnu poruku koja je djeci pomagala da postanu bolji ljudi. Otac lika profesora je Zlatko Grgić, za ime je zaslužan Pavao Štalter, a za naraciju Zlatko Crnković. Više od 30 zemalja je otkupilo <emphasis>
 Profesora Baltazara
 </emphasis>, a najpopularniji je bio u Skandinaviji.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Sport Billy
</heading2>
<para>
Dječak poi menu <emphasis>
 Billy
 </emphasis>, potjecao je s planete Olympus, a sa svojim prijateljima, djevojčicom Lilly i psom Willyjem, putovao je diljem Zemlje kako bi svugdje promovirao prijateljstvo i sportski duh. U svojim zanimljivim putovanjima služio se svojim “super-sakom”, čarobnom sportskom torbom iz koje je izvlačio razne predmete. <emphasis>
 Billyjevi
 </emphasis> glavni neprijatelji bili su zla svemirska kraljica Vanda i njezin pomoćnik, patuljak Alojz. Vanda je mrzila sve sportove i u svakoj ih je epizodi pokušavala uništiti, a <emphasis>
 Sport Billy
 </emphasis> je u tome svaki put uspio spriječiti.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>
<heading2>
 Gogs
</heading2>
<para>
Snimljeni u claymation tehnici (stop motion tehnika gdje su glavni likovi napravljeni od gline), <emphasis>
 Gogsi
 </emphasis> su bili jedna od najzabavnijih animiranih serija koja se pojavila na našoj televiziji. Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu prethistorijsku obitelj koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju obitelj, majka koja će prebiti svakoga tko zaprijeti njenoj obitelji, sin koji je bez premca najgluplji član obitelji, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju nitko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih. Serija je također uključivala puno šmrkalja i ostalih tjelesnih izlučevina.
</para>
<para/>
<para>Foto: Screenshot</para>

Top 5 crtanih filmova koji se pamte cijeloga života! U moru novih crtanih filmova koji su nam danas u svakom trenutku na raspolaganju i koje gledaju neke druge generacije klinaca, složit ćete se da vas ipak ponekad uhvati nostalgija za davnim vremenima i dobrim starim crtićima zbog kojih se trčalo doma da bi se pogledala omiljena epizoda prije "Dnevnika" . Vratimo se stoga malo u prošlost i prisjetimo se svi zajedno, danas već pomalo zaboravljenih crtića zbog kojih smo bili prikovani uz male ekrane.


   Štrumpfovi


Crtić poznatog studija Hanna-Barbera nastao po belgijskom stripu autora Pierrea Culliforda, znanog još pod pseudonimom Peyo. 
      Štrumpfovi
    su bili mala, plava bića koja su živjela u u kućama nalik na gljive u jednoj šumi negdje u Europi. Najveći neprijatelj im je bio zli čarobnjak Gargamel, kojemu je cilj bio uništiti 
      Štrumpfove
    ili ih zarobiti dovoljan broj kako bi od njih napravio napitak za pretvaranje običnog metala u zlato. Zanimljiv je i govor 
      Štrumpfova
    gdje se pojedinim riječima dodaju prefiks "štrumpf", ali značenje ostaje isto (npr. "Osjećam se štrumpfastično!").


Foto: Screenshot

   Nik Praskaton


Najpoznatiji crtani detektiv na ovom području definitivno je bio i ostao 
      Nik Praskaton
   , prepoznatljiv po svom zelenom, kariranom odijelu, kapi i luli. 
      Nik
    se pri rješavanju slučajeva nije služio nikakvim posebnim napravama nego se isključivo oslanjao na svoje mentalne sposobnosti, točnije odličnu moć deduktivnog zaključivanja. Mnogi su slučajevi aludirali na političke afere koje su se u tom periodu zaista i događale u SR Njemačkoj. Istoimeni crtani fim je preveden na razne jezike, a na našim prostorima pamtimo ga uglavnom po frazi: “Kombiniram…” koja se nerijetko i danas primjenjuje kada se treba nečega dosjetiti ili nešto zaključiti.

Foto: Screenshot

   Profesor Baltazar


   
      Bal- Baltazar
   , svi se rado sjećamo, dobro znane melodije koja bi nas sve prikovala za televizore neposredno prije središnjeg Dnevnika. 
      Profesor Baltazar
    bio je znanstvenik, dobroćudan ljubitelj prirode i svih živih bića, zaštitnik, borac za dobro i protiv zla, ekolog, promicatelj tolerancije, mira i ljubavi, duhovit, maštovit, uslužan i požrtvovan. Pomoću stroja koji je proizvodio čudesan napitak, 
      profesor Baltazar
    redovito je pronalazio maštovita rješenja za nevolje građana Baltazargrada, a svaka epizoda crtanog filma krila je univerzalnu poruku koja je djeci pomagala da postanu bolji ljudi. Otac lika profesora je Zlatko Grgić, za ime je zaslužan Pavao Štalter, a za naraciju Zlatko Crnković. Više od 30 zemalja je otkupilo 
      Profesora Baltazara
   , a najpopularniji je bio u Skandinaviji.


Foto: Screenshot

   Sport Billy


Dječak poi menu 
      Billy
   , potjecao je s planete Olympus, a sa svojim prijateljima, djevojčicom Lilly i psom Willyjem, putovao je diljem Zemlje kako bi svugdje promovirao prijateljstvo i sportski duh. U svojim zanimljivim putovanjima služio se svojim “super-sakom”, čarobnom sportskom torbom iz koje je izvlačio razne predmete. 
      Billyjevi
    glavni neprijatelji bili su zla svemirska kraljica Vanda i njezin pomoćnik, patuljak Alojz. Vanda je mrzila sve sportove i u svakoj ih je epizodi pokušavala uništiti, a 
      Sport Billy
    je u tome svaki put uspio spriječiti.


Foto: Screenshot

   Gogs


Snimljeni u claymation tehnici (stop motion tehnika gdje su glavni likovi napravljeni od gline), 
      Gogsi
    su bili jedna od najzabavnijih animiranih serija koja se pojavila na našoj televiziji. Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu prethistorijsku obitelj koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju obitelj, majka koja će prebiti svakoga tko zaprijeti njenoj obitelji, sin koji je bez premca najgluplji član obitelji, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju nitko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih. Serija je također uključivala puno šmrkalja i ostalih tjelesnih izlučevina.


Foto: Screenshot Petra Majetić 

nik praskaton

Top 5 crtanih filmova koji se pamte cijeloga života!

<para>Za većinu trudnica zadnji dani pa i tjedni trudnoće traju kao godine, a kada jednom započnu trudovi opet se većina trudnica ne osjeća spremno. Zasigurno ste se nalazeći u situaciji 40+nešto dana trudnoće zapitali što je to što zapravo pokreće porod? O čemu se zapravo radi?</para>
<para>Ljudima kao i ostalim sisavcima, prije poroda važno je da su u potpunosti razvijena pluća. To je završna faza, nakon čijeg sazrijevanja se događa kemijska reakcija koja pokreće trudove i porod.
</para>
<heading2>
Razvoj pluća</heading2>
<para>
Za vrijeme trudnoće i boravka u maternici, bebe dakako, samostalno ne udišu zrak. Kisik primaju putem posteljice. Iako razvoj pluća započinje u ranoj trudnoći, cijeli proces traje kroz razdoblje cijele trudnoće.</para>
<para>Između 24. i 28. tjedna trudnoće bebina pluća počinju proizvoditi plućni surfaktant, supstancu koja onemogućava kolaps pluća. Spomenuta supstanca sadrži šest različitih tipova masti i enzima i vrlo je važna za samostalno disanje izvan maternice. U slučaju nedovoljnog broja surfaktanta po rođenju novorođenčeta ili nedonoščeta može doći do oboljenja pluća odnosno akutnog respiratornog distresnog sindroma koji je najčešće tipičan za prijevremeno rođenu djecu. Naime, plućni surfaktant pjenasta je masa koja se nalazi unutar pluća i utječe na otvorenost alveola - malenih tzv. mjehurića u kojima se nalazi zrak. U prostoru alveola događa se izmjena zraka tijekom disanja. Bez dovoljno surfaktanta alveole kolabiraju i izrazito se teško ponovno otvaraju. Ako dođe do kolabiranja može doći i do njihovog sljepljivanja i trajnog oštećenja.</para>
<para>
 Zadnja faza u razvoju pluća počinje oko 36. tjedna trudnoće i traje sve dok dijete ne napuni 8 godina. Ova faza zove se alveolarna faza i za vrijeme te faze pluća razvijaju milijune alveola (malih, mrežastih mjehurića unutar pluća). Tijekom zadnjih tjedana trudnoće proizvodnja plućnog surfaktanta se povećava pripremajući pluća za život izvan maternice.
</para>
<heading2>
Što pokreće trudove i porod?</heading2>
<para>
Tijekom zadnjih tjedana trudnoće u maternici se nalazi povećan broj imunoloških stanica odnosno makrofaga. Osnovna zadaća makrofaga je čišćenje organizma od otpadnih tvari i borba protiv stranih tvari (antigena). Dakle, oni pomažu bebinim plućima da se odupru mogućim infekcijama virusa i bakterija. Protein koji je pronađen u surfaktantu aktivira proizvodnju makrofaga koji se sve više počinju stvarati i nakupljati u zidu maternice. Kada se nakupi dovoljan broj makrofaga u zidu maternice dolazi do kemijske reakcije koja stimulira maternicu za početak trudova odnosno početak poroda.</para>
<para> 
U surfaktantu se nalazi protein A odnosno SP-A koji bebe počinju proizvoditi u 32. tjednu trudnoće, a čija se vrijednost povećava kako trudnoća primiče kraju, a pluća potpunom sazrijevanju. Istraživanja na miševima pokazala su kako miševi kojima se ubrizga spomenuti protein rađaju ranije, dok oni koji dobiju antitijela, rađaju kasnije, odnosno nakon termina. Ovo bi moglo jasno ukazivati zašto kod nekih žena dolazi do spontanog poroda tek nakon 41. tjedna trudnoće, dok kod drugih u 38. tjednu trudnoće.</para>

Što uzrokuje početak trudova i porod? Prosječna duljina trudnoće traje 280 dana ili 40 tjedana. Terminska trudnoća traje 37 - 42. tjedna. Čak trećina trudnoća završava 10-tak dana prije ili nakon termina. Za većinu trudnica zadnji dani pa i tjedni trudnoće traju kao godine, a kada jednom započnu trudovi opet se većina trudnica ne osjeća spremno. Zasigurno ste se nalazeći u situaciji 40+nešto dana trudnoće zapitali što je to što zapravo pokreće porod? O čemu se zapravo radi?
Ljudima kao i ostalim sisavcima, prije poroda važno je da su u potpunosti razvijena pluća. To je završna faza, nakon čijeg sazrijevanja se događa kemijska reakcija koja pokreće trudove i porod.


Razvoj pluća

Za vrijeme trudnoće i boravka u maternici, bebe dakako, samostalno ne udišu zrak. Kisik primaju putem posteljice. Iako razvoj pluća započinje u ranoj trudnoći, cijeli proces traje kroz razdoblje cijele trudnoće.
Između 24. i 28. tjedna trudnoće bebina pluća počinju proizvoditi plućni surfaktant, supstancu koja onemogućava kolaps pluća. Spomenuta supstanca sadrži šest različitih tipova masti i enzima i vrlo je važna za samostalno disanje izvan maternice. U slučaju nedovoljnog broja surfaktanta po rođenju novorođenčeta ili nedonoščeta može doći do oboljenja pluća odnosno akutnog respiratornog distresnog sindroma koji je najčešće tipičan za prijevremeno rođenu djecu. Naime, plućni surfaktant pjenasta je masa koja se nalazi unutar pluća i utječe na otvorenost alveola - malenih tzv. mjehurića u kojima se nalazi zrak. U prostoru alveola događa se izmjena zraka tijekom disanja. Bez dovoljno surfaktanta alveole kolabiraju i izrazito se teško ponovno otvaraju. Ako dođe do kolabiranja može doći i do njihovog sljepljivanja i trajnog oštećenja.

   Zadnja faza u razvoju pluća počinje oko 36. tjedna trudnoće i traje sve dok dijete ne napuni 8 godina. Ova faza zove se alveolarna faza i za vrijeme te faze pluća razvijaju milijune alveola (malih, mrežastih mjehurića unutar pluća). Tijekom zadnjih tjedana trudnoće proizvodnja plućnog surfaktanta se povećava pripremajući pluća za život izvan maternice.


Što pokreće trudove i porod?

Tijekom zadnjih tjedana trudnoće u maternici se nalazi povećan broj imunoloških stanica odnosno makrofaga. Osnovna zadaća makrofaga je čišćenje organizma od otpadnih tvari i borba protiv stranih tvari (antigena). Dakle, oni pomažu bebinim plućima da se odupru mogućim infekcijama virusa i bakterija. Protein koji je pronađen u surfaktantu aktivira proizvodnju makrofaga koji se sve više počinju stvarati i nakupljati u zidu maternice. Kada se nakupi dovoljan broj makrofaga u zidu maternice dolazi do kemijske reakcije koja stimulira maternicu za početak trudova odnosno početak poroda.
 
U surfaktantu se nalazi protein A odnosno SP-A koji bebe počinju proizvoditi u 32. tjednu trudnoće, a čija se vrijednost povećava kako trudnoća primiče kraju, a pluća potpunom sazrijevanju. Istraživanja na miševima pokazala su kako miševi kojima se ubrizga spomenuti protein rađaju ranije, dok oni koji dobiju antitijela, rađaju kasnije, odnosno nakon termina. Ovo bi moglo jasno ukazivati zašto kod nekih žena dolazi do spontanog poroda tek nakon 41. tjedna trudnoće, dok kod drugih u 38. tjednu trudnoće. Adrijana Bakoš 

trudnica_priroda_pixabay

Što uzrokuje početak trudova i porod?

<para>U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu Upravo su oni jedinstven izvor brze i lako dostupne energije za organizam, te ih nutricionisti svrstavaju među jedne od namirnica koje su sastavni dio uravnotežene prehrane. Stoga ih je veoma važno uvesti u prehranu mališana kao odličan izvor prijeko potrebnih vlakana, pogotovo u fazi ubrzanog rasta i razvoja djetetova organizma. Međutim, i tu postoje ograničenja ali i određena pravila kada i na koji način uklopiti određene namirnice, pogotovo žitarice u svakodnevnu prehranu.
</para>
<heading4>
 Izvori vlakana i njihova uloga
</heading4>
<para>
Vlakna predstavljaju spoj koji je nužan za normalnu probavu, zadržavanje tjelesne težine pod kontrolom i općenito uravnoteženost organizma. Ona se nalaze u mnogim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, te ih možemo naći u voću poput jabuke, naranče, kruške ili pak povrću kao što su mrkve, krastavci, brokula, kupus. Međutim, kao najbogatiji izvor vlakana još uvijek se navode sve vrste žitarica koje su okosnica uravnotežene prehrane.</para>
<para>Vlakna se još dijele i na topiva i netopiva. Topiva vlakna u organizmu u dodiru s vodom stvaraju želatinoznu masu koja na sebe privlači mnoge štetne tvari i masnoće iz ostale hrane te ih pomaže ukloniti iz tijela. Netopiva vlakna važna su za normalan rad crijeva te čuvaju zdravlje cjelokupnog probavnog sustava. Idealne prehrambene navike obuhvaćaju jednaku količinu topivih i netopivih vlakana, ističu nutricionisti.
</para>
<heading4>
 Kako i kada odabrati žitarice
</heading4>
<para>
Posljednjih se godina često priča o stanju nazvanom <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/celijakija-bolest-kojoj-je-hrana-jedini-lijek/">celijakija</ulink>, odnosno o netolerantnosti organizma na gluten koji je sastavni spoj većine žitarica. Mnogi stručnjaci stoga nude roditeljima određene smjernice kako pomalo uvoditi žitarice u djetetovu prehranu. Celijakija predstavlja ozbiljno stanje koje osobu prati kroz cijeli život, a može se razviti u bilo kojem trenutku. Kada vašem mališanu počnete u prehranu uvoditi vlakna, liječnici savjetuju da prvi odabir budu žitarice koje ne sadrže gluten, a od njih su najčešće riža, kukuruz i proso. Iako se neko vrijeme promoviralo odgađanje uvođenja ostalih vrsta žitarica zbog straha od razvoja celijakije, nedavna su istraživanja pokazala kako vrijeme njihova uvođenja na to nema utjecaja, odnosno da razvoj netolerantnosti na gluten nije povezan s ranim uvođenjem svih vrsta žitarica u prehranu. Stoga nema razloga da u dohranu već na početku ne uvedete žitarice poput pšenice, ječma i raža.
</para>
<heading4>
 Jednostavno uvođenje vlakana u prehranu
</heading4>
<para>
Svaki roditelj zna da su mala djeca po pitanju hrane često izbirljiva, te nije realno očekivati kako će samostalno tražiti obrok koji uključuje namirnice poput brokule ili pak zobene kaše. No, uz malo truda možete osmisliti jelovnik koji će se vašem mališanu svidjeti, a istovremeno će u tijelo unijeti dovoljnu količinu vlakana.
</para>
<para>Djeca do treće godine života dnevno bi u organizam trebala unijeti 19 grama vlakana, dok se kod mališana predškolske dobi ta brojka penje do 25 grama. Iako se ponekad ove brojke čine nedostižne, čak i minimalan unos žitarica, te određenih vrsta voća i povrća trebao bi ih zadovoljiti.</para>
<para>Za jednostavan i brz doručak mogu vam poslužiti gotove žitarice koje se mogu kupiti u raznim varijantama, a mnoge od njih dolaze i u više okusa od kojih će se neki zasigurno svidjeti i mališanima. Još je jedna opcija da u smjesu za palačinke koju inače radite dodate žlicu običnih zobenih pahuljica – tekstura im se neće promijeniti, a okus će također ostati jednak te djeca neće niti primijetiti razliku kada na njih stave svoj najdraži namaz. Za ručak i večeru tu su jednostavni trikovi poput zamjene običnog bijelog kruha onim koji sadrži neku vrstu cjelovitih žitarica, a kao prilog neka se obavezno nađe miješana salata. Za međuobroke možete napraviti i smoothie od banane – u blenderu izmiksajte bananu, mlijeko i zasladite žlicom meda. Po želji možete dodati i kakao, što će se svim mališanima zasigurno svidjeti.</para>
<para>U slučaju da su u prehrani vašeg mališana potrebne veće promjene kako biste mu osigurali dovoljnu količinu vlakana, zapamtite kako ih je važno uvoditi postepeno umjesto sve odjednom. Djetetu dajte dovoljno vremena kako bi se priviknulo na bilo kakvu promjenu, ali ju naposljetku i – zavoljelo.</para>

Uloga vlakana u uravnoteženoj prehrani djeteta U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu. U svakodnevnoj prehrani žitarice,voće i povrće igraju veoma važnu ulogu Upravo su oni jedinstven izvor brze i lako dostupne energije za organizam, te ih nutricionisti svrstavaju među jedne od namirnica koje su sastavni dio uravnotežene prehrane. Stoga ih je veoma važno uvesti u prehranu mališana kao odličan izvor prijeko potrebnih vlakana, pogotovo u fazi ubrzanog rasta i razvoja djetetova organizma. Međutim, i tu postoje ograničenja ali i određena pravila kada i na koji način uklopiti određene namirnice, pogotovo žitarice u svakodnevnu prehranu.


   Izvori vlakana i njihova uloga


Vlakna predstavljaju spoj koji je nužan za normalnu probavu, zadržavanje tjelesne težine pod kontrolom i općenito uravnoteženost organizma. Ona se nalaze u mnogim namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, te ih možemo naći u voću poput jabuke, naranče, kruške ili pak povrću kao što su mrkve, krastavci, brokula, kupus. Međutim, kao najbogatiji izvor vlakana još uvijek se navode sve vrste žitarica koje su okosnica uravnotežene prehrane.
Vlakna se još dijele i na topiva i netopiva. Topiva vlakna u organizmu u dodiru s vodom stvaraju želatinoznu masu koja na sebe privlači mnoge štetne tvari i masnoće iz ostale hrane te ih pomaže ukloniti iz tijela. Netopiva vlakna važna su za normalan rad crijeva te čuvaju zdravlje cjelokupnog probavnog sustava. Idealne prehrambene navike obuhvaćaju jednaku količinu topivih i netopivih vlakana, ističu nutricionisti.


   Kako i kada odabrati žitarice


Posljednjih se godina često priča o stanju nazvanom celijakija, odnosno o netolerantnosti organizma na gluten koji je sastavni spoj većine žitarica. Mnogi stručnjaci stoga nude roditeljima određene smjernice kako pomalo uvoditi žitarice u djetetovu prehranu. Celijakija predstavlja ozbiljno stanje koje osobu prati kroz cijeli život, a može se razviti u bilo kojem trenutku. Kada vašem mališanu počnete u prehranu uvoditi vlakna, liječnici savjetuju da prvi odabir budu žitarice koje ne sadrže gluten, a od njih su najčešće riža, kukuruz i proso. Iako se neko vrijeme promoviralo odgađanje uvođenja ostalih vrsta žitarica zbog straha od razvoja celijakije, nedavna su istraživanja pokazala kako vrijeme njihova uvođenja na to nema utjecaja, odnosno da razvoj netolerantnosti na gluten nije povezan s ranim uvođenjem svih vrsta žitarica u prehranu. Stoga nema razloga da u dohranu već na početku ne uvedete žitarice poput pšenice, ječma i raža.


   Jednostavno uvođenje vlakana u prehranu


Svaki roditelj zna da su mala djeca po pitanju hrane često izbirljiva, te nije realno očekivati kako će samostalno tražiti obrok koji uključuje namirnice poput brokule ili pak zobene kaše. No, uz malo truda možete osmisliti jelovnik koji će se vašem mališanu svidjeti, a istovremeno će u tijelo unijeti dovoljnu količinu vlakana.

Djeca do treće godine života dnevno bi u organizam trebala unijeti 19 grama vlakana, dok se kod mališana predškolske dobi ta brojka penje do 25 grama. Iako se ponekad ove brojke čine nedostižne, čak i minimalan unos žitarica, te određenih vrsta voća i povrća trebao bi ih zadovoljiti.
Za jednostavan i brz doručak mogu vam poslužiti gotove žitarice koje se mogu kupiti u raznim varijantama, a mnoge od njih dolaze i u više okusa od kojih će se neki zasigurno svidjeti i mališanima. Još je jedna opcija da u smjesu za palačinke koju inače radite dodate žlicu običnih zobenih pahuljica – tekstura im se neće promijeniti, a okus će također ostati jednak te djeca neće niti primijetiti razliku kada na njih stave svoj najdraži namaz. Za ručak i večeru tu su jednostavni trikovi poput zamjene običnog bijelog kruha onim koji sadrži neku vrstu cjelovitih žitarica, a kao prilog neka se obavezno nađe miješana salata. Za međuobroke možete napraviti i smoothie od banane – u blenderu izmiksajte bananu, mlijeko i zasladite žlicom meda. Po želji možete dodati i kakao, što će se svim mališanima zasigurno svidjeti.
U slučaju da su u prehrani vašeg mališana potrebne veće promjene kako biste mu osigurali dovoljnu količinu vlakana, zapamtite kako ih je važno uvoditi postepeno umjesto sve odjednom. Djetetu dajte dovoljno vremena kako bi se priviknulo na bilo kakvu promjenu, ali ju naposljetku i – zavoljelo. Nataša Vuk 

cereal-1262202_960_720

Uloga vlakana u uravnoteženoj prehrani djeteta

<para>Što mislite što je najvažnije vašoj djeci?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što ih vozite na nastavu i vježbu ili je to osmijeh i zagrljaj s kojim ih pozdravite poslije škole? Ako ste izabrali ovo potonje, u pravu ste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Šesnaest godina podučavanja i davanje istog zadatka na svaki Majčin dan dovelo me do istog zaključka. Svaki Majčin dan bih upitala moje učenike da mi daju savjete o materinstvu. Razmišljali su o stvarima koje je njihova majka učinila koje su njih učinile sretnima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Učionica bi utihnula dok su učenici intenzivno pisali, duže nego što bi pisali ikad prije. Često bi se osmijeh pojavio na njihovim licima dok su razmišljali o sretnim iskustvima i sjećanjima.  Nakon čitanja njihovih odgovora ja bih dodala na moj popis sve ideje koje su naveli. Iznenađujuće, mnoge reakcije su bile iste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iz godine u godinu, u svakoj zemlji u kojoj sam podučavala, učenici su govorili iste stvari i imali istu poruku: Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnoge mame danas misle kako nisu dobre majke, jure unaokolo, razvoze svoju djecu od škole do prakse i natrag opet do škole. Neke majke su mi govorile kako žele svojoj djeci pružiti svaku priliku koju one nisu imale. Iako takvo razmišljanje može donijeti majci utjehu, to ne djeluje jednako i na dijete koje se potencijalno osjeća razvučeno, preopterećeno, pod stresom i umorno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon beskrajnih  razgovora o ovoj temi sa svojim učenicima, postalo mi je jasno da su djeca danas uključena u previše aktivnosti, te su pak sve manje u kontaktu sa svojim obiteljima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, moji učenici su mi rekli da su uistinu jako željeli više vremena „samo za igru“. Naravno, mnogi od njih uživaju u svojim izvannastavnim aktivnostima, ali ono u čemu su najviše uživali i što ih je činilo najsretnijima je  kada su njihove majke činile jednostavne stvari za njih ili s njima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovdje je popis od deset najboljih stvari, koje su naveli učenici širom svijeta, kojih se najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dođi u moju sobu noću, zamotaj me i pjevaj mi pjesmu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pričaj mi priče o tome kakav sam bio kad sam bio mali.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pružaj mi zagrljaje i poljupce, sjedi kraj mene i razgovaraj sa mnom nasamo.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Provedi  kvalitetno vrijeme samo sa mnom, bez moje braće i sestara okolo.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Hrani me zdravo tako da mogu odrasti zdrav.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Uz večeru pričaj o tome što bismo mogli raditi za vikend zajedno.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>U noći razgovaraj sa mnom o bilo čemu;  o ljubavi, školi, obitelji, itd.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dopusti mi da se puno  igram vani.  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Mazi me pod dekicom i gledajmo naš omiljeni TV show zajedno.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Discipliniraj me. Na taj način osjećam da ti je stalo. </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ostavljaj mi posebne poruke na mom stolu ili u torbi za ručak.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Djeca su nevjerojatno mudra i imaju tendenciju vidjeti svijet jednostavnije od nas. Možda je vrijeme da počnete prihvaćati njihove savjete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Možda bismo svi bili malo manje pod stresom i možda bismo  bili zadovoljniji kada bi prihvatili činjenicu da su male stvari dovoljno dobre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto s: <ulink url="http://atma.hr/10-najboljih-stvari-kojih-se-djeca-najradije-sjecaju-i-koje-najvise-vole-kod-svojih-majki/">Atma.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: lifehack</para>

10 stvari kojih se djeca rado sjećaju i najviše vole kod svojih majki Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti. Što mislite što je najvažnije vašoj djeci?
   
To što ih vozite na nastavu i vježbu ili je to osmijeh i zagrljaj s kojim ih pozdravite poslije škole? Ako ste izabrali ovo potonje, u pravu ste.
   
Šesnaest godina podučavanja i davanje istog zadatka na svaki Majčin dan dovelo me do istog zaključka. Svaki Majčin dan bih upitala moje učenike da mi daju savjete o materinstvu. Razmišljali su o stvarima koje je njihova majka učinila koje su njih učinile sretnima.
   
Učionica bi utihnula dok su učenici intenzivno pisali, duže nego što bi pisali ikad prije. Često bi se osmijeh pojavio na njihovim licima dok su razmišljali o sretnim iskustvima i sjećanjima.  Nakon čitanja njihovih odgovora ja bih dodala na moj popis sve ideje koje su naveli. Iznenađujuće, mnoge reakcije su bile iste.
   
Iz godine u godinu, u svakoj zemlji u kojoj sam podučavala, učenici su govorili iste stvari i imali istu poruku: Male stvari koje su njihove majke činile znače najviše i to se pamti.
   
   
Mnoge mame danas misle kako nisu dobre majke, jure unaokolo, razvoze svoju djecu od škole do prakse i natrag opet do škole. Neke majke su mi govorile kako žele svojoj djeci pružiti svaku priliku koju one nisu imale. Iako takvo razmišljanje može donijeti majci utjehu, to ne djeluje jednako i na dijete koje se potencijalno osjeća razvučeno, preopterećeno, pod stresom i umorno.
   
Nakon beskrajnih  razgovora o ovoj temi sa svojim učenicima, postalo mi je jasno da su djeca danas uključena u previše aktivnosti, te su pak sve manje u kontaktu sa svojim obiteljima.
   
Osim toga, moji učenici su mi rekli da su uistinu jako željeli više vremena „samo za igru“. Naravno, mnogi od njih uživaju u svojim izvannastavnim aktivnostima, ali ono u čemu su najviše uživali i što ih je činilo najsretnijima je  kada su njihove majke činile jednostavne stvari za njih ili s njima.
   
Ovdje je popis od deset najboljih stvari, koje su naveli učenici širom svijeta, kojih se najradije sjećaju i koje najviše vole kod svojih majki.


   
      Dođi u moju sobu noću, zamotaj me i pjevaj mi pjesmu.
   


   
      Pričaj mi priče o tome kakav sam bio kad sam bio mali.  
   


   
      Pružaj mi zagrljaje i poljupce, sjedi kraj mene i razgovaraj sa mnom nasamo.  
   


   
      Provedi  kvalitetno vrijeme samo sa mnom, bez moje braće i sestara okolo.  
   


   
      Hrani me zdravo tako da mogu odrasti zdrav.  
   


   
      Uz večeru pričaj o tome što bismo mogli raditi za vikend zajedno.  
   


   
      U noći razgovaraj sa mnom o bilo čemu;  o ljubavi, školi, obitelji, itd.  
   


   
      Dopusti mi da se puno  igram vani.  
   


   
      Mazi me pod dekicom i gledajmo naš omiljeni TV show zajedno.
   


   
      Discipliniraj me. Na taj način osjećam da ti je stalo. 
   


   
      Ostavljaj mi posebne poruke na mom stolu ili u torbi za ručak.
   


Djeca su nevjerojatno mudra i imaju tendenciju vidjeti svijet jednostavnije od nas. Možda je vrijeme da počnete prihvaćati njihove savjete.
   
Možda bismo svi bili malo manje pod stresom i možda bismo  bili zadovoljniji kada bi prihvatili činjenicu da su male stvari dovoljno dobre.
 

Preuzeto s: Atma.hr
   
Izvor: lifehack Žena.hr 

10 stvari kojih se djeca rado sjećaju i najviše vole kod svojih majki

<para>Rashlađenje ne morate uvijek tražiti u klimatizacijskim uređajima i debelom hladu jer sastojci za efikasnim osvježenjem nalaze se i u kuhinji. Malo smo pronjuškali po hladnjaku i za vas smo pripremili nekoliko zanimljivih recepata koje definitivno morate isprobati. Priprema je vrlo jednostavna, a namirnice lako nabavljive. Što je najvažnije, svi ti osvježavajući napitci imaju dodatak voća, što znači da osim osvježenja, u organizam ćete unijeti toliko potrebne vitamine.
</para>
<heading2>
 Domaći ledeni čaj
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>3-4 vrećice čaja po izboru</para>
<para>2 čaše vode</para>
<para>šećer po želji</para>
<para>nekoliko istrganih listića svježe mente</para>
<para>limun</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>U lonac stavite dvije čaše vode i ostavite da prokuha. Kada voda prokuha, ugasite vatru i dodajte 3-4 vrećice čaja.</para>
<para>Vrećice čaja držite u vodi svega tri ili četiri minute, ako ih ostavite dulje, čaj će poprimiti gorkasti okus.</para>
<para>Koncentrirani čaj prelijte u bokal, dodajte šećer i hladne vode. Dobro promiješajte kako bi se šećer posve otopio. Stavite ga u hladnjak na nekoliko sati da se dobro ohladi.</para>
<para>Za bolji okus i izgled, prije posluživanja dodajte nekoliko listića svježe mente, zdrobljeni led te malo limunovog soka.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Smoothie s kupinama
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>2 zrele banane</para>
<para>1 šalica zamrznutih kupina</para>
<para>2 žlice meda</para>
<para>2 dcl jogurta</para>
<para>2 dcl mlijeka</para>
<para>po želji malo iscijeđenog limunovog soka</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Banane narezati na kolutiće,dodati zamrznute kupine i sve ostale sastojke.</para>
<para>Sve izmiksati u blenderu, sipati u čaše i odmah poslužiti.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Osvježavajući sok od lubenice
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>650 g lubenice bez koštica i kore
korica 1 limuna
3/4 šalice limunovog soka
1/2 šalice meda
1 1/2 šalica hladne vode
1 tanko narezan limun za ukras</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Lubenicu stavite u blender i miksajte dok ne dobijete glatku smjesu. Procijedite sok i ulijte u veliki vrč. Dodajte limunovu koricu.</para>
<para>Miješajte limunov sok i med dok se med ne otopi. Dodajte sok od lubenice. Ulijte 1 1/2 šalicu hladne vode, izmiješajte i poklopljeno držite u frižideru do posluživanja.</para>
<para>Poslužite s ledom i kriškama limuna.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Kiselo osvježenje
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>šalica nasjeckanog i očišćenog manga</para>
<para>sok dviju naranči</para>
<para>sok jednog limuna</para>
<para>naribana korica polovice limuna</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Nasjeckani mango usitnite u blenderu.</para>
<para>Dodajte sok naranče i limuna te kockice leda.</para>
<para>Prije točenja u čaše za bogatiji okus ubacite naribanu koricu limuna.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 Napitak od manga
</heading2>
<para>
 Sastojci:
</para>
<para>3 srednje velika manga, oguljena, očišćena i narezana
1 litra ohlađenog soka od ananasa ili nekog drugog tropskog voća
1 šalica smrvljenog leda
1 žlica meda (po želji)</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Sve sastojke izmiksajte dok smjesa ne postane glatka.</para>
<para>Odmah poslužite.</para>
<para> </para>

Top 5 osvježavajućih napitaka za dugo toplo ljeto Vrućine ne jenjavaju i samo razmišljate o tome kako se što brže i bolje rashladiti. Rashlađenje ne morate uvijek tražiti u klimatizacijskim uređajima i debelom hladu jer sastojci za efikasnim osvježenjem nalaze se i u kuhinji. Malo smo pronjuškali po hladnjaku i za vas smo pripremili nekoliko zanimljivih recepata koje definitivno morate isprobati. Priprema je vrlo jednostavna, a namirnice lako nabavljive. Što je najvažnije, svi ti osvježavajući napitci imaju dodatak voća, što znači da osim osvježenja, u organizam ćete unijeti toliko potrebne vitamine.


   Domaći ledeni čaj


   Sastojci:

3-4 vrećice čaja po izboru
2 čaše vode
šećer po želji
nekoliko istrganih listića svježe mente
limun

   Priprema:

U lonac stavite dvije čaše vode i ostavite da prokuha. Kada voda prokuha, ugasite vatru i dodajte 3-4 vrećice čaja.
Vrećice čaja držite u vodi svega tri ili četiri minute, ako ih ostavite dulje, čaj će poprimiti gorkasti okus.
Koncentrirani čaj prelijte u bokal, dodajte šećer i hladne vode. Dobro promiješajte kako bi se šećer posve otopio. Stavite ga u hladnjak na nekoliko sati da se dobro ohladi.
Za bolji okus i izgled, prije posluživanja dodajte nekoliko listića svježe mente, zdrobljeni led te malo limunovog soka.
 


   Smoothie s kupinama


   Sastojci:

2 zrele banane
1 šalica zamrznutih kupina
2 žlice meda
2 dcl jogurta
2 dcl mlijeka
po želji malo iscijeđenog limunovog soka

   Priprema:

Banane narezati na kolutiće,dodati zamrznute kupine i sve ostale sastojke.
Sve izmiksati u blenderu, sipati u čaše i odmah poslužiti.
 


   Osvježavajući sok od lubenice


   Sastojci:

650 g lubenice bez koštica i kore
korica 1 limuna
3/4 šalice limunovog soka
1/2 šalice meda
1 1/2 šalica hladne vode
1 tanko narezan limun za ukras

   Priprema:

Lubenicu stavite u blender i miksajte dok ne dobijete glatku smjesu. Procijedite sok i ulijte u veliki vrč. Dodajte limunovu koricu.
Miješajte limunov sok i med dok se med ne otopi. Dodajte sok od lubenice. Ulijte 1 1/2 šalicu hladne vode, izmiješajte i poklopljeno držite u frižideru do posluživanja.
Poslužite s ledom i kriškama limuna.
 


   Kiselo osvježenje


   Sastojci:

šalica nasjeckanog i očišćenog manga
sok dviju naranči
sok jednog limuna
naribana korica polovice limuna

   Priprema:

Nasjeckani mango usitnite u blenderu.
Dodajte sok naranče i limuna te kockice leda.
Prije točenja u čaše za bogatiji okus ubacite naribanu koricu limuna.
 


   Napitak od manga


   Sastojci:

3 srednje velika manga, oguljena, očišćena i narezana
1 litra ohlađenog soka od ananasa ili nekog drugog tropskog voća
1 šalica smrvljenog leda
1 žlica meda (po želji)

   Priprema:

Sve sastojke izmiksajte dok smjesa ne postane glatka.
Odmah poslužite.
  Petra Majetić 

ice tea

Top 5 osvježavajućih napitaka za dugo toplo ljeto

<para> Svakodnevno su tu brojne brige i nedoumice. To su sasvim normalne i opravdane brige svakog roditelja koji brine. No, malo je roditelja koji brinu ili uopće razmišljaju dobiva li njihovo dijete dovoljno vitamina D. Jedna studija pokazala je kako 9% djece ima potpuni nedostatak ovog vrlo važnog vitamina, dok njih 61% ima nedovoljne količine u organizmu. To bi značilo da je riječ o tisućama, ili globalno gledano, milijunima djece!</para>
<para>
Možda ste i pomislili "pa to je samo vitamin", gdje je tu veliki problem? Naša tijela trebaju vitamin D kako bi apsorbirala kalcij koji je glavni sastojak zdravog i pravilnog razvoja i rasta kostiju. Bez vitamina D u organizmu može doći do omekšanja kostiju (u ekstremnim slučajevima do rahitisa) što vodi do odgođena rasta, deformacija kostiju, učestalih fraktura kostiju i zglobova, te bolova u leđima i nogama. Osim toga, nedostatak vitamina D povezuje se i s nastankom srčanih bolesti, karcinoma, multiple skleroze, dijabetesa, autoimunih poremećaja i drugog. Gotovo svaka kronična bolest može se povezati s nedostatkom ovog vitamina u organizmu.</para>
<para>
Najbolji i najprirodniji način unošenja vitamina D u organizam je izloženost sunčevoj svjetlosti odnosno sunčanju, no zbog svih opasnosti izlaganja suncu i ono je ograničeno. Ograničenost upijanja vitamina je potpuna u slučaju korištenja krema za sunčanje koje blokiraju sunčeve zrake odnosno apsorpciju vitamina D u organizam.</para>
<para>
Bez krvnih pretraga teško je sa sigurnošću ustanoviti nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu, no postoje znakovi koji upozoravaju na nedostatak ovog vitamina.
</para>
<para>
 Svrbež i bolovi
</para>
<para>Kao što je već spomenuto, vitamin D pomaže kostima apsorbirati kalcij te ih ojačava. Bez njega struktura kostiju slabi i izaziva svrbež i probadajuću bol u kostima.</para>
<para>
 Izraženo znojenje čela
</para>
<para>Stalno oznojeno čelo jedan je od najranijih znakova nedostatka vitamina D u organizmu, koji ukazuje na upaljenost u kostima lubanje.</para>
<para>
 Deformacije kostiju
</para>
<para>S nedostatkom vitamina djetetove kosti postaju mekanije i krhkije, a to može rezultirati deformacijom kostiju od kojih su najčešće: zakrivljenje kralježnice, iskrivljene noge, zadebljanja na zapešćima i gležnjevima, problemi s razvojem zdjelice i nedovoljan razvoj lubanje.</para>
<para>
 Karijes
</para>
<para>Sa slabljenjem kostiju dolazi i do nastanka karijesa odnosno do problema sa zubima. Djeca kojoj manjka vitamina D često imaju više karijesa i problema s mliječnim zubima.</para>
<para>
 Kraći rast
</para>
<para>Djetetove kosti ne dobivaju sve što bi trebale pa vjerojatno neće rasti brzinom kojom bi trebale. Često, djeca s nedostatkom vitamina D su niža od svojih vršnjaka.</para>
<para>
 Više respiratornih problema i infekcija
</para>
<para>I djeca i odrasli s manjkom vitamina D često razvijaju više respiratornih infekcija i prehlada od osoba koje nemaju manjak vitamina, a sve zbog oslabljena imunološkog sustava.</para>
<para>
 Tamnija koža
</para>
<para>Iako tamnija nijansa kože ne znači da djetetu nedostaje vitamina D, ali može utjecati na podložnost nedostajanju. Što je koža tamnija znači da sadrži i više melanina, a to znači da organizmu treba i više vremena za upijanje zraka sunca kako bi si stvorilo zalihu vitamina u organizmu.</para>
<para>
 Problemi s probavom
</para>
<para>Ako dijete i ima učestale probleme s probavom ne znači da ima i manjak vitamina D, no učestali problemi mogu ukazivati na nemogućnost apsorpcije vitamina u organizam.</para>
<heading2>Kako spriječiti nedostatak vitamina D u organizmu?</heading2>
<para>Srećom, relativno je lako nadomjestiti nedostatak vitamina D u organizmu. Osim izloženošću sunčevoj svjetlosti kod kojeg je oprez jako važan, ali koje je i najbrži i najprirodniji način stjecanja ovog vitamina, pedijatri propisuju kapi te potrebnu dnevnu količinu (ovisnu o starosti djeteta).</para>
<para>Što se tiče sunčanja - izloženosti suncu, ako je blago ili umjereno, a djetetova koža umjereno osjetljiva na sunce, stručnjaci savjetuju dvaput tjedno izloženost suncu između pet do trideset minuta bez kreme za sunčanje, a da su suncu izložene djetetove ruke, noge, lice ili glava. Dnevnu količinu sunčanja treba prilagoditi jačini sunčevih zraka i dobu dana, te svakako ne izlaziti na sunce tijekom ljetnih mjeseci i između 10 i 17 sati.</para>
<para>Osim sunčanjem i putem kapi, vitamin D može se unijeti u organizam i putem prehrane, iako su namirnice koje unosimo sadrže izrazito malo ovog vitamina. Nedostatak ovog vitamina u hrani nastaje zato što se stvara u koži iz kolesterola izlaganjem UV zračenju, a životinje ga mogu stvoriti u krznu ili perju. Pojedine žitarice, te posebno "masnija" riba poput divljeg lososa ili jetra bakalara i riblje ulje imaju obilje vitamina D. Što se tiče hrane dostupne svima: može se unijeti putem mlijeka i mliječnih proizvoda koje djeca i inače konzumiraju.</para>

Kako znati nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu? Roditeljstvo je prožeto raznim brigama. Roditelji brinu da li je njihovo dijete gladno, da li je kihanje početak prehlade, da li dijete jede dovoljno povrća.  Svakodnevno su tu brojne brige i nedoumice. To su sasvim normalne i opravdane brige svakog roditelja koji brine. No, malo je roditelja koji brinu ili uopće razmišljaju dobiva li njihovo dijete dovoljno vitamina D. Jedna studija pokazala je kako 9% djece ima potpuni nedostatak ovog vrlo važnog vitamina, dok njih 61% ima nedovoljne količine u organizmu. To bi značilo da je riječ o tisućama, ili globalno gledano, milijunima djece!

Možda ste i pomislili "pa to je samo vitamin", gdje je tu veliki problem? Naša tijela trebaju vitamin D kako bi apsorbirala kalcij koji je glavni sastojak zdravog i pravilnog razvoja i rasta kostiju. Bez vitamina D u organizmu može doći do omekšanja kostiju (u ekstremnim slučajevima do rahitisa) što vodi do odgođena rasta, deformacija kostiju, učestalih fraktura kostiju i zglobova, te bolova u leđima i nogama. Osim toga, nedostatak vitamina D povezuje se i s nastankom srčanih bolesti, karcinoma, multiple skleroze, dijabetesa, autoimunih poremećaja i drugog. Gotovo svaka kronična bolest može se povezati s nedostatkom ovog vitamina u organizmu.

Najbolji i najprirodniji način unošenja vitamina D u organizam je izloženost sunčevoj svjetlosti odnosno sunčanju, no zbog svih opasnosti izlaganja suncu i ono je ograničeno. Ograničenost upijanja vitamina je potpuna u slučaju korištenja krema za sunčanje koje blokiraju sunčeve zrake odnosno apsorpciju vitamina D u organizam.

Bez krvnih pretraga teško je sa sigurnošću ustanoviti nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu, no postoje znakovi koji upozoravaju na nedostatak ovog vitamina.


   Svrbež i bolovi

Kao što je već spomenuto, vitamin D pomaže kostima apsorbirati kalcij te ih ojačava. Bez njega struktura kostiju slabi i izaziva svrbež i probadajuću bol u kostima.

   Izraženo znojenje čela

Stalno oznojeno čelo jedan je od najranijih znakova nedostatka vitamina D u organizmu, koji ukazuje na upaljenost u kostima lubanje.

   Deformacije kostiju

S nedostatkom vitamina djetetove kosti postaju mekanije i krhkije, a to može rezultirati deformacijom kostiju od kojih su najčešće: zakrivljenje kralježnice, iskrivljene noge, zadebljanja na zapešćima i gležnjevima, problemi s razvojem zdjelice i nedovoljan razvoj lubanje.

   Karijes

Sa slabljenjem kostiju dolazi i do nastanka karijesa odnosno do problema sa zubima. Djeca kojoj manjka vitamina D često imaju više karijesa i problema s mliječnim zubima.

   Kraći rast

Djetetove kosti ne dobivaju sve što bi trebale pa vjerojatno neće rasti brzinom kojom bi trebale. Često, djeca s nedostatkom vitamina D su niža od svojih vršnjaka.

   Više respiratornih problema i infekcija

I djeca i odrasli s manjkom vitamina D često razvijaju više respiratornih infekcija i prehlada od osoba koje nemaju manjak vitamina, a sve zbog oslabljena imunološkog sustava.

   Tamnija koža

Iako tamnija nijansa kože ne znači da djetetu nedostaje vitamina D, ali može utjecati na podložnost nedostajanju. Što je koža tamnija znači da sadrži i više melanina, a to znači da organizmu treba i više vremena za upijanje zraka sunca kako bi si stvorilo zalihu vitamina u organizmu.

   Problemi s probavom

Ako dijete i ima učestale probleme s probavom ne znači da ima i manjak vitamina D, no učestali problemi mogu ukazivati na nemogućnost apsorpcije vitamina u organizam.
Kako spriječiti nedostatak vitamina D u organizmu?
Srećom, relativno je lako nadomjestiti nedostatak vitamina D u organizmu. Osim izloženošću sunčevoj svjetlosti kod kojeg je oprez jako važan, ali koje je i najbrži i najprirodniji način stjecanja ovog vitamina, pedijatri propisuju kapi te potrebnu dnevnu količinu (ovisnu o starosti djeteta).
Što se tiče sunčanja - izloženosti suncu, ako je blago ili umjereno, a djetetova koža umjereno osjetljiva na sunce, stručnjaci savjetuju dvaput tjedno izloženost suncu između pet do trideset minuta bez kreme za sunčanje, a da su suncu izložene djetetove ruke, noge, lice ili glava. Dnevnu količinu sunčanja treba prilagoditi jačini sunčevih zraka i dobu dana, te svakako ne izlaziti na sunce tijekom ljetnih mjeseci i između 10 i 17 sati.
Osim sunčanjem i putem kapi, vitamin D može se unijeti u organizam i putem prehrane, iako su namirnice koje unosimo sadrže izrazito malo ovog vitamina. Nedostatak ovog vitamina u hrani nastaje zato što se stvara u koži iz kolesterola izlaganjem UV zračenju, a životinje ga mogu stvoriti u krznu ili perju. Pojedine žitarice, te posebno "masnija" riba poput divljeg lososa ili jetra bakalara i riblje ulje imaju obilje vitamina D. Što se tiče hrane dostupne svima: može se unijeti putem mlijeka i mliječnih proizvoda koje djeca i inače konzumiraju. Adrijana Bakoš 

vitamin d_sunčanje_pixabay

Kako znati nedostaje li djetetu vitamina D u organizmu?

<para>Dijete koje je prošlo 18 mjeseci života trebalo bi polako stjecati sposobnost da se određeno vrijeme može igrati samo bez vaše pomoći. No, ako to nije slučaj i vi ste se našli u ulozi glavnog zabavljača, bez kojeg ne može niti sekunde, tada je vrijeme za promjenu taktike. Daleko od toga da treba bježati od igre s djecom, jer ona kroz igru uče nove stvari i vještine, ali svakako trebaju postojati periodi kada se dijete mora samo igrati kako biste vi mogli obaviti neke druge poslove ili pak odmoriti. Naravno, napominjemo da dijete mora biti cijelo vrijeme pod nadzorom, odnosno vi morate biti u istoj prostoriji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo, nekoliko zanimljivih savjeta kako ćete to postići…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Započnite igru prije nego što se prihvatite svojeg posla – Važno je da vi započnete igru i provedete barem 15-20 minuta u igri, prije nego što dijete stekne dovoljno samopouzdanja i udubi se u igru da ju može nastaviti bez vas. Kada se želite nakon nekog vremena udaljiti iz igre, nemojte biti previše zabavni, nego se igrajte zasebno pokraj djeteta. Djeca do treće godine života ionako se igraju neovisno, te samo kopiraju i imitiraju stvari koje vi radite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Pohvalite ih – Kada će se dijete jedno vrijeme igrati samo, pohvalite ga. Budite specifični. Na primjer, „Kako se lijepo igraš s lutkicama!“ ili „Kako si lijepo izgradio ovu kuću“. Na taj način dati ćete im poticaja da nastave igru. No, nemojte ih prekidati usred igre, jer ćete ponovno baciti fokus na sebe, a to ne želite. Učinite to kada za to bude prilika ili kada samostalna igra završi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Vrijeme prilagodbe – Ako do sada dijete nije bilo naviknuto igrati se samo, nemojte očekivati trenutno privikavanje. Počnite s udaljavanjima od igre na dvije-tri minute, a ta udaljavanja produžujte s vremenom. Za to vrijeme pa makar samo nekoliko minuta obavljate poslove koje biste trebali obaviti. Svako je dijete drugačije, nekoj djeci će trebati dulje, nekoj kraće.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Posebna igra ili igračka za samostalno igranje – Imajte u pripremi posebnu igračku s kojom se voli igrati i s kojom se može igrati samostalno, bez vašeg navođenja i pomoći.</para>

Samostalna igra - pomozite djetetu da je savlada Dijete mora biti sposobno u određenom periodu tijekom dana samostalno se igrati… Dijete koje je prošlo 18 mjeseci života trebalo bi polako stjecati sposobnost da se određeno vrijeme može igrati samo bez vaše pomoći. No, ako to nije slučaj i vi ste se našli u ulozi glavnog zabavljača, bez kojeg ne može niti sekunde, tada je vrijeme za promjenu taktike. Daleko od toga da treba bježati od igre s djecom, jer ona kroz igru uče nove stvari i vještine, ali svakako trebaju postojati periodi kada se dijete mora samo igrati kako biste vi mogli obaviti neke druge poslove ili pak odmoriti. Naravno, napominjemo da dijete mora biti cijelo vrijeme pod nadzorom, odnosno vi morate biti u istoj prostoriji.
   
Evo, nekoliko zanimljivih savjeta kako ćete to postići…
   
   1. Započnite igru prije nego što se prihvatite svojeg posla – Važno je da vi započnete igru i provedete barem 15-20 minuta u igri, prije nego što dijete stekne dovoljno samopouzdanja i udubi se u igru da ju može nastaviti bez vas. Kada se želite nakon nekog vremena udaljiti iz igre, nemojte biti previše zabavni, nego se igrajte zasebno pokraj djeteta. Djeca do treće godine života ionako se igraju neovisno, te samo kopiraju i imitiraju stvari koje vi radite.
   
   2. Pohvalite ih – Kada će se dijete jedno vrijeme igrati samo, pohvalite ga. Budite specifični. Na primjer, „Kako se lijepo igraš s lutkicama!“ ili „Kako si lijepo izgradio ovu kuću“. Na taj način dati ćete im poticaja da nastave igru. No, nemojte ih prekidati usred igre, jer ćete ponovno baciti fokus na sebe, a to ne želite. Učinite to kada za to bude prilika ili kada samostalna igra završi.
   
   3. Vrijeme prilagodbe – Ako do sada dijete nije bilo naviknuto igrati se samo, nemojte očekivati trenutno privikavanje. Počnite s udaljavanjima od igre na dvije-tri minute, a ta udaljavanja produžujte s vremenom. Za to vrijeme pa makar samo nekoliko minuta obavljate poslove koje biste trebali obaviti. Svako je dijete drugačije, nekoj djeci će trebati dulje, nekoj kraće.  
   
   4. Posebna igra ili igračka za samostalno igranje – Imajte u pripremi posebnu igračku s kojom se voli igrati i s kojom se može igrati samostalno, bez vašeg navođenja i pomoći. vam 

Samostalna igra - pomozite djetetu da je savlada

<para>Tako će velik broj žena izbjegavati, primjerice, bojanje kose ali i tešku šminku koja sadrži spojeve štetne po dijete. No što je s proizvodom koji je jednostavno nužno svakodnevno koristiti – pastom za zube? Većina pasti koje se mogu pronaći na tržištu sadrži fluor, sastojak koji štiti od karijesa i mogućih upala. No, može li on biti također štetan za bebu?
</para>
<heading4>
 Trudnoća i važnost oralne higijene
</heading4>
<para>
Trudnoća sa sobom nosi niz hormonalnih promjena u ženinom organizmu, a samim time dolazi i do promjena u ravnoteži usne šupljine. Mnoge žene suočavaju se s neugodnim pojavama poput pretjerane osjetljivosti zubnog mesa, što često rezultira krvarenjem desni i bolnim četkanjem zubi. U ekstremnim slučajevima može doći i do gubitka zubi. Stoga je važno posebnu pažnju posvetiti upravo njezi ovog osjetljivog područja. Velik broj budućih majki smatra kako će što češćim pranjem zubi spriječiti ovakve pojave, no tada se javlja novi problem – može li količina fluora koji u tijelo ulazi korištenjem zubne paste imati posljedice na razvoj bebe, jednako kao i neki drugi higijenski i kozmetički proizvodi koji sadrže spojeve poput amonijaka ili parabena? Na ovom je području do sada provedeno više različitih istraživanja od kojih je većina pokazala kako i fluor u određenim situacijama može imati štetne posljedice po razvoj vašeg mališana.
</para>
<heading4>
 Fluor u zubnoj pasti
</heading4>
<para>
Paste za zube s fluorom na neki način djeluju kao abrazivno sredstvo koje služi uklanjanju naslaga koje mogu prouzročiti karijes ili upalu desni. Fluor, iako spoj koji se može naći u prirodi, ipak može predstavljati rizik za nerođeno dijete. Često ga se veže uz nastanak anemije kao i probleme s probavnim sustavom – kako kod djeteta, tako i kod trudnice. Iako navedeno zvuči kao ozbiljno upozorenje svakodnevnoj aktivnosti koju bez razmišljanja radimo, pranje zubi u trudnoći ipak ne mora nužno predstavljati opasnost za bebu.</para>
<para>Komplikacije koje su stručnjaci naveli u sklopu istraživanja štetnosti fluora odnose se uglavnom na zemlje „trećeg svijeta“, u kojima se fluor često može naći u vodi za piće. Tim putem buduće majke ga unose izravno u organizam i vrlo je vjerojatno kako će na neki način utjecati na nerođeno dijete. Kod jednostavne radnje kao što je svakodnevno pranje zubi opasnosti su minimalne. Pasta se iz usta ispire vodom te rijetko kad veće količine fluora završe u organizmu gdje bi mogle utjecati na dijete.
</para>
<heading4>
 Način pranja čini razliku
</heading4>
<para>
I dok se tijekom trudnoće ne trebate zabrinjavati oko toga sadrži li vaša pasta za zube fluor ili ne, na nekoliko biste stvari ipak trebali obratiti pozornost. Za početak, pobrinite se da tijekom pranja zubi pastu iz usta uvijek isperete velikom količinom vode te posebno pripazite da ne dođe do gutanja paste.</para>
<para>Kod odabira paste za zube slobodno uzmite onu koja sadrži fluor budući da je upravo on važan za održavanje zdrave usne šupljine. Međutim, izbjegavajte paste koje služe izbjeljivanju zubi, te one koje u nazivu obično sadrže riječ „total“ ili slično. Upravo one često sadrže druge štetne spojeve poput parabena. Stoga je najbolji savjet pridržavati se dobrih starih „originala“, te se držati dalje od pasti koje obećavaju sve – od snježnobijelih zubi, do zdravih desni.</para>
<para>Pridržavanjem ovih nekoliko savjeta i onog najvažnijeg – posvećivanjem pozornosti ispiranju usne šupljine dovoljnom količinom vode – opasnosti za nerođeno dijete ne bi trebalo biti, a vaša oralna higijena može se normalno provoditi i tijekom trudnoće.</para>

Oralna higijena u trudnoći: Može li fluor iz paste biti štetan za nerođeno dijete? Mnogi kozmetički proizvodi našli su se na „crnoj listi“ onih koje se ne preporuča koristiti tijekom trudnoće. Tako će velik broj žena izbjegavati, primjerice, bojanje kose ali i tešku šminku koja sadrži spojeve štetne po dijete. No što je s proizvodom koji je jednostavno nužno svakodnevno koristiti – pastom za zube? Većina pasti koje se mogu pronaći na tržištu sadrži fluor, sastojak koji štiti od karijesa i mogućih upala. No, može li on biti također štetan za bebu?


   Trudnoća i važnost oralne higijene


Trudnoća sa sobom nosi niz hormonalnih promjena u ženinom organizmu, a samim time dolazi i do promjena u ravnoteži usne šupljine. Mnoge žene suočavaju se s neugodnim pojavama poput pretjerane osjetljivosti zubnog mesa, što često rezultira krvarenjem desni i bolnim četkanjem zubi. U ekstremnim slučajevima može doći i do gubitka zubi. Stoga je važno posebnu pažnju posvetiti upravo njezi ovog osjetljivog područja. Velik broj budućih majki smatra kako će što češćim pranjem zubi spriječiti ovakve pojave, no tada se javlja novi problem – može li količina fluora koji u tijelo ulazi korištenjem zubne paste imati posljedice na razvoj bebe, jednako kao i neki drugi higijenski i kozmetički proizvodi koji sadrže spojeve poput amonijaka ili parabena? Na ovom je području do sada provedeno više različitih istraživanja od kojih je većina pokazala kako i fluor u određenim situacijama može imati štetne posljedice po razvoj vašeg mališana.


   Fluor u zubnoj pasti


Paste za zube s fluorom na neki način djeluju kao abrazivno sredstvo koje služi uklanjanju naslaga koje mogu prouzročiti karijes ili upalu desni. Fluor, iako spoj koji se može naći u prirodi, ipak može predstavljati rizik za nerođeno dijete. Često ga se veže uz nastanak anemije kao i probleme s probavnim sustavom – kako kod djeteta, tako i kod trudnice. Iako navedeno zvuči kao ozbiljno upozorenje svakodnevnoj aktivnosti koju bez razmišljanja radimo, pranje zubi u trudnoći ipak ne mora nužno predstavljati opasnost za bebu.
Komplikacije koje su stručnjaci naveli u sklopu istraživanja štetnosti fluora odnose se uglavnom na zemlje „trećeg svijeta“, u kojima se fluor često može naći u vodi za piće. Tim putem buduće majke ga unose izravno u organizam i vrlo je vjerojatno kako će na neki način utjecati na nerođeno dijete. Kod jednostavne radnje kao što je svakodnevno pranje zubi opasnosti su minimalne. Pasta se iz usta ispire vodom te rijetko kad veće količine fluora završe u organizmu gdje bi mogle utjecati na dijete.


   Način pranja čini razliku


I dok se tijekom trudnoće ne trebate zabrinjavati oko toga sadrži li vaša pasta za zube fluor ili ne, na nekoliko biste stvari ipak trebali obratiti pozornost. Za početak, pobrinite se da tijekom pranja zubi pastu iz usta uvijek isperete velikom količinom vode te posebno pripazite da ne dođe do gutanja paste.
Kod odabira paste za zube slobodno uzmite onu koja sadrži fluor budući da je upravo on važan za održavanje zdrave usne šupljine. Međutim, izbjegavajte paste koje služe izbjeljivanju zubi, te one koje u nazivu obično sadrže riječ „total“ ili slično. Upravo one često sadrže druge štetne spojeve poput parabena. Stoga je najbolji savjet pridržavati se dobrih starih „originala“, te se držati dalje od pasti koje obećavaju sve – od snježnobijelih zubi, do zdravih desni.
Pridržavanjem ovih nekoliko savjeta i onog najvažnijeg – posvećivanjem pozornosti ispiranju usne šupljine dovoljnom količinom vode – opasnosti za nerođeno dijete ne bi trebalo biti, a vaša oralna higijena može se normalno provoditi i tijekom trudnoće. Nataša Vuk 

toothbrush-571741_960_720

Oralna higijena u trudnoći: Može li fluor iz paste biti štetan za nerođeno dijete?

<para>Iako nas od početka nove školske godine dijeli još više od mjesec dana, Hrvatski autoklub krenuo je s akcijom upozoravanja na važnost sigurnosti najmlađih u prometu Uoči povratka djece u školske klupe, proveli su istraživanje o tome koliko su roditelji zabrinuti za sigurnost mališana na putu do škole. U razgovoru s roditeljima i anketom pokušali su otkriti koje su to stvari koje najviše brinu roditelje djece osnovnoškolske dobi, pogotovo prvašića od kojih će se mnogi u rujnu po prvi puta naći u ulozi sudionika u prometu.
</para>
<heading4>
 Sigurnost djece je prioritetna
</heading4>
<para>
Iz provedenog istraživanja može se zaključiti kako je upravo sigurnost djece u prometu visoko na listi prioriteta uoči nove školske godine, ali je također i izvor zabrinutosti mnogih roditelja. Na početku svake školske godine policija se pobrine da svaki prvašić dobije uvid u potencijalne opasnosti i način ponašanja u prometu. Niti ova godine neće biti iznimka, te će policija u svakom razredu u Hrvatskoj organizirati polusatno predavanje o važnosti opreza. Ono što roditelje najviše zabrinjava nije isključivo ponašanje djece na putu do škole i natrag, već mnogi propusti koji se tiču regulacije prometa na hrvatskim cestama. U ovu skupinu ubrojili su velike prometnice koje nemaju adekvatnu signalizaciju, nepostojanje pločnika u određenim ulicama, neoznačene prometnice kao i manjak školske patrole u slučaju kvarova signalizacije. Još jedan izvor zabrinutosti roditelja leži u nesavjesnim vozačima, koji često ne poštuju prometnu regulaciju čak niti u blizini osnovnih škola. Iz policije kažu kako je stoga najvažnije krenuti upravo od obrazovanja najmlađih i na vrijeme im ukazati na sve potencijalne opasnosti s kojima će se susresti.
</para>
<heading4>
 Put od kuće do škole
</heading4>
<para>
Istraživanje je pokazalo i neke razlike koje se odnose na to kako djeca najčešće prevaljuju put do škole. Te su razlike ponajviše vezane s mjestom stanovanja, te su uočljive kod djece koja žive u većim gradovima za razliku od onih iz manjih mjesta. Djeca u ruralnim područjima češće odlaze u školu nekim prijevoznim sredstvom (uglavnom autobusom), dok u gradovima taj put prelaze pješke, budući da gotovo svaki kvart ima osnovnu školu i te udaljenosti nisu velike. Međutim, većina mališana u školu odlazi pješke, te je zabrinutost roditelja uglavnom povezana s prelaskom većih prometnica i raskrižja. Stoga gotovo 30% roditelja ističe kako svoje prvašiće prate na putu do škole, barem prvih nekoliko mjeseci dok se sami ne upoznaju s putom i potencijalnim opasnostima na njemu.
</para>
<heading4>
 Važnost edukacije
</heading4>
<para>
Iz Hrvatskog autokluba napominju kako je, uz obrazovanje djece, jednako važno na probleme u prometu ukazati i roditeljima, budući da mnogi od njih često nesvjesno krše pravila. Primjerice, velik je problem ako roditelj hoda s djetetom po cesti te prijeđe na crveno kada vidi da automobila niti s jedne strane nema. Ovu radnju često prati ona rečenica „ovo nemoj raditi dok si sam/sama“. Upravo od roditelja djeca uče i upijaju obrasce ponašanja, te je vrlo vjerojatno kako će se mališan, vođen vašim primjerom, prije ili kasnije i sam odvažiti te prijeći cestu dok je na semaforu crveno svijetlo. Manja djeca u većini slučajeva nemaju moć procjene kao što je to slučaj kod odraslih osoba, te samo jedno „istrčavanje“ na crveno može imati kobne posljedice.
</para>
<heading4>
 Sve kreće od roditelja
</heading4>
<para>
Škola u suradnji s policijom može djetetu usaditi neke obrasce ponašanja u prometu koji su poželjni, no mališani se najviše koncentriraju na primjere iz svoje okoline. Stoga budite savjesni sudionici u prometu kako bi dijete iz prve ruke moglo vidjeti kako se na putu do škole treba ponašati i na što treba obratiti posebnu pozornost. Iz policije savjetuju da nekoliko dana prije početka školske godine sa svojim mališanom više puta prođete rutu od kuće do škole i natrag, te mu ukažete na potencijalne opasnosti. To je najmanje što možete učiniti da vaš mališan bude sigurniji u jednoj potpuno novoj, ponekad i malo zastrašujućoj ulozi.</para>

Uoči nove školske godine HAK upozorava: Sigurnost djece u prometu je prioritet Iako nas od početka nove školske godine dijeli još više od mjesec dana, Hrvatski autoklub krenuo je s akcijom upozoravanja na važnost sigurnosti najmlađih u prometu. Iako nas od početka nove školske godine dijeli još više od mjesec dana, Hrvatski autoklub krenuo je s akcijom upozoravanja na važnost sigurnosti najmlađih u prometu Uoči povratka djece u školske klupe, proveli su istraživanje o tome koliko su roditelji zabrinuti za sigurnost mališana na putu do škole. U razgovoru s roditeljima i anketom pokušali su otkriti koje su to stvari koje najviše brinu roditelje djece osnovnoškolske dobi, pogotovo prvašića od kojih će se mnogi u rujnu po prvi puta naći u ulozi sudionika u prometu.


   Sigurnost djece je prioritetna


Iz provedenog istraživanja može se zaključiti kako je upravo sigurnost djece u prometu visoko na listi prioriteta uoči nove školske godine, ali je također i izvor zabrinutosti mnogih roditelja. Na početku svake školske godine policija se pobrine da svaki prvašić dobije uvid u potencijalne opasnosti i način ponašanja u prometu. Niti ova godine neće biti iznimka, te će policija u svakom razredu u Hrvatskoj organizirati polusatno predavanje o važnosti opreza. Ono što roditelje najviše zabrinjava nije isključivo ponašanje djece na putu do škole i natrag, već mnogi propusti koji se tiču regulacije prometa na hrvatskim cestama. U ovu skupinu ubrojili su velike prometnice koje nemaju adekvatnu signalizaciju, nepostojanje pločnika u određenim ulicama, neoznačene prometnice kao i manjak školske patrole u slučaju kvarova signalizacije. Još jedan izvor zabrinutosti roditelja leži u nesavjesnim vozačima, koji često ne poštuju prometnu regulaciju čak niti u blizini osnovnih škola. Iz policije kažu kako je stoga najvažnije krenuti upravo od obrazovanja najmlađih i na vrijeme im ukazati na sve potencijalne opasnosti s kojima će se susresti.


   Put od kuće do škole


Istraživanje je pokazalo i neke razlike koje se odnose na to kako djeca najčešće prevaljuju put do škole. Te su razlike ponajviše vezane s mjestom stanovanja, te su uočljive kod djece koja žive u većim gradovima za razliku od onih iz manjih mjesta. Djeca u ruralnim područjima češće odlaze u školu nekim prijevoznim sredstvom (uglavnom autobusom), dok u gradovima taj put prelaze pješke, budući da gotovo svaki kvart ima osnovnu školu i te udaljenosti nisu velike. Međutim, većina mališana u školu odlazi pješke, te je zabrinutost roditelja uglavnom povezana s prelaskom većih prometnica i raskrižja. Stoga gotovo 30% roditelja ističe kako svoje prvašiće prate na putu do škole, barem prvih nekoliko mjeseci dok se sami ne upoznaju s putom i potencijalnim opasnostima na njemu.


   Važnost edukacije


Iz Hrvatskog autokluba napominju kako je, uz obrazovanje djece, jednako važno na probleme u prometu ukazati i roditeljima, budući da mnogi od njih često nesvjesno krše pravila. Primjerice, velik je problem ako roditelj hoda s djetetom po cesti te prijeđe na crveno kada vidi da automobila niti s jedne strane nema. Ovu radnju često prati ona rečenica „ovo nemoj raditi dok si sam/sama“. Upravo od roditelja djeca uče i upijaju obrasce ponašanja, te je vrlo vjerojatno kako će se mališan, vođen vašim primjerom, prije ili kasnije i sam odvažiti te prijeći cestu dok je na semaforu crveno svijetlo. Manja djeca u većini slučajeva nemaju moć procjene kao što je to slučaj kod odraslih osoba, te samo jedno „istrčavanje“ na crveno može imati kobne posljedice.


   Sve kreće od roditelja


Škola u suradnji s policijom može djetetu usaditi neke obrasce ponašanja u prometu koji su poželjni, no mališani se najviše koncentriraju na primjere iz svoje okoline. Stoga budite savjesni sudionici u prometu kako bi dijete iz prve ruke moglo vidjeti kako se na putu do škole treba ponašati i na što treba obratiti posebnu pozornost. Iz policije savjetuju da nekoliko dana prije početka školske godine sa svojim mališanom više puta prođete rutu od kuće do škole i natrag, te mu ukažete na potencijalne opasnosti. To je najmanje što možete učiniti da vaš mališan bude sigurniji u jednoj potpuno novoj, ponekad i malo zastrašujućoj ulozi. Nataša Vuk 

sign-1418256_960_720

Uoči nove školske godine HAK upozorava: Sigurnost djece u prometu je prioritet

<para>Nije zabrinjavajuće, ako se na vrijeme uoči i pravilno tretira. Fimoza označava stanje suženja kožice (prepucija) vrha penisa (glansa), zbog čega se kožica ne može prevući preko glavića penisa. Razlikujemo fiziološku od patološke koju treba liječiti.</para>
<para>Smatra se da je fiziološka fimoza prirodna zaštita glavića od utjecaja amonijaka iz mokraće, iako ponekad može praviti smetnje otjecanju mokraće i biti izvor infekcije. U slučajevima izrazite fiziološke fimoze, kada je otvor prepucija na glansu penisa sveden na nekoliko milimetra, mokrenje je otežano i mokraća se nakuplja u zatvorenom prostoru (između kože i glavića) ili teško prolazi kroz uzak otvor u tankom mlazu.</para>
<para>
 U prve tri godine u oko 50 posto djece prepucij se potpuno odvoji od glavića penisa, a kad dolazi do odvajanja kožice ponekad se mogu vidjeti bjelkaste naslage po glaviću i bjelkasto žućkaste nakupine ispod kožice što nazivamo smegma. Smegma se sastoji od odumrlih stanica koje su povezivale prepucij s glavićem, a te naslage s glavića možemo kod kupanja očistiti vodom ili dječjim uljem.
</para>
<heading2>Što je parafimoza?</heading2>
<para>
 Dr. med. spec. pedijatar Iva Palčić ističe da se nasilno prevlačenje prepucija ne preporučuje jer može dovesti do parafimoze. Parafimoza je stanje kada je prepucij stegnut iza glavića penisa i ne može se prevući natrag. Može biti izrazito bolno i dovesti do otoka glavića kao i do njegove nekroze. Stanje može biti prirođeno ili nastati sekundarno nakon ozljede prepucija prilikom nasilnog prevlačenja u ranoj dobi, u slučajevima kada je dijete nepotpuno obrezano, te kod nekih kožnih bolesti. Dječja nefrologica Palčić također napominje kada se kožica može normalno prevući, dječaci trebaju sami naučiti oprati glavić i prevući kožicu natrag. Pri pranju, ističe, nije preporučljivo koristiti antiseptička sredstva i agresivne losione za čišćenje penisa.
</para>
<heading2>Kako se liječi fimoza?</heading2>
<para>
Ako fimoza uzrokuje tegobe, treba je što prije liječiti. Prije petnaestak godina počela se primjenjivati metoda liječenja fimoze steroidnim mastima koje potiču rastezljivost prepucija. Smatra se da se čak 90 posto slučajeva fiziološke fimoze može riješiti tom metodom. Prednost je metode konzervativnog liječenja lokalnim steroidnim kremama i mastima u otklanjaju rizika od operacije, bezbolna je i značajno jeftinija od metoda kirurškoga liječenja. U slučaju da takva terapija nije učinkovita, primjenjuje se cikrumcizija tj. kirurško obrezivanje, ističe dr. med. spec. pedijatar Palčić.
</para>
<heading2>Cirkumcizija ili obrezivanje</heading2>
<para>
 Cirkumcizija ili obrezivanje jedan je od najstarijih operativnih zahvata uopće, poznat već nekoliko tisuća godina, a do danas je poznato nekoliko desetina prilagođenih operativnih zahvata, ali je samo nekoliko općeprihvaćenih u svijetu. Neka istraživanja su pokazala da među muslimanskim i židovskim stanovništvom manje žena obolijeva od karcinoma vrata maternice, što se povezuje s otežanim preživljavanjem i prenošenjem mogućih uzročnika (npr. virus HPV-a) u higijenski povoljnijim okolnostima koje omogućuje cirkumcizija. Cirkumcizija se na našim prostorima najčešće vrši u terapeutske svrhe.</para>

Fimoza i prevlačenje kožice kod dječaka Ako vaše dijete prilikom mokrenja osjeća bol, mokraća mu iz penisa izlazi samo kapajući, ne u mlazu, ima česte upale prepucija, postoji mogućnost da ima fimozu. Nije zabrinjavajuće, ako se na vrijeme uoči i pravilno tretira. Fimoza označava stanje suženja kožice (prepucija) vrha penisa (glansa), zbog čega se kožica ne može prevući preko glavića penisa. Razlikujemo fiziološku od patološke koju treba liječiti.
Smatra se da je fiziološka fimoza prirodna zaštita glavića od utjecaja amonijaka iz mokraće, iako ponekad može praviti smetnje otjecanju mokraće i biti izvor infekcije. U slučajevima izrazite fiziološke fimoze, kada je otvor prepucija na glansu penisa sveden na nekoliko milimetra, mokrenje je otežano i mokraća se nakuplja u zatvorenom prostoru (između kože i glavića) ili teško prolazi kroz uzak otvor u tankom mlazu.

   U prve tri godine u oko 50 posto djece prepucij se potpuno odvoji od glavića penisa, a kad dolazi do odvajanja kožice ponekad se mogu vidjeti bjelkaste naslage po glaviću i bjelkasto žućkaste nakupine ispod kožice što nazivamo smegma. Smegma se sastoji od odumrlih stanica koje su povezivale prepucij s glavićem, a te naslage s glavića možemo kod kupanja očistiti vodom ili dječjim uljem.

Što je parafimoza?

   Dr. med. spec. pedijatar Iva Palčić ističe da se nasilno prevlačenje prepucija ne preporučuje jer može dovesti do parafimoze. Parafimoza je stanje kada je prepucij stegnut iza glavića penisa i ne može se prevući natrag. Može biti izrazito bolno i dovesti do otoka glavića kao i do njegove nekroze. Stanje može biti prirođeno ili nastati sekundarno nakon ozljede prepucija prilikom nasilnog prevlačenja u ranoj dobi, u slučajevima kada je dijete nepotpuno obrezano, te kod nekih kožnih bolesti. Dječja nefrologica Palčić također napominje kada se kožica može normalno prevući, dječaci trebaju sami naučiti oprati glavić i prevući kožicu natrag. Pri pranju, ističe, nije preporučljivo koristiti antiseptička sredstva i agresivne losione za čišćenje penisa.

Kako se liječi fimoza?

Ako fimoza uzrokuje tegobe, treba je što prije liječiti. Prije petnaestak godina počela se primjenjivati metoda liječenja fimoze steroidnim mastima koje potiču rastezljivost prepucija. Smatra se da se čak 90 posto slučajeva fiziološke fimoze može riješiti tom metodom. Prednost  je metode konzervativnog liječenja lokalnim steroidnim kremama i mastima u otklanjaju rizika od operacije, bezbolna je i značajno jeftinija od metoda kirurškoga liječenja. U slučaju da takva terapija nije učinkovita, primjenjuje se cikrumcizija tj. kirurško obrezivanje, ističe dr. med. spec. pedijatar Palčić.

Cirkumcizija ili obrezivanje

   Cirkumcizija ili obrezivanje jedan je od najstarijih operativnih zahvata uopće, poznat već nekoliko tisuća godina, a do danas je poznato nekoliko desetina prilagođenih operativnih zahvata, ali je samo nekoliko općeprihvaćenih u svijetu. Neka istraživanja su pokazala da među muslimanskim i židovskim stanovništvom manje žena obolijeva od karcinoma vrata maternice, što se povezuje s otežanim preživljavanjem i prenošenjem mogućih uzročnika (npr. virus HPV-a) u higijenski povoljnijim okolnostima koje omogućuje cirkumcizija. Cirkumcizija se na našim prostorima najčešće vrši u terapeutske svrhe. Petra Majetić 

Overhead view of cute baby boy lying under blankets in wooden crib or cot.

Fimoza i prevlačenje kožice kod dječaka

<para>Stigao je i taj dan - počinje godišnji! Vaše torbe su spremne, uzbuđenje raste i jedva čekate krenuti na put. Putovati s djetetom može biti zabavno, ali i stresno - nosite na put igračke, pa dodatne igračke, pa igračke igračaka, pravu malu ljekarnu, hrpu kozmetičkih proizvoda i naravno svu moguću odjeću i obuću. Ako imate osjećaj da ste u auto natrpali cijelu kuću, niste jedini :) Ne brinite, kako bi vaše zajedničko putovanje bilo bezbrižno, donosimo vam nekoliko korisnih savjeta i preporuka za najnužniju dječju kozmetiku koju morate imati u dječjoj torbi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Putovanje automobilom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako putujete automobilom, ne žurite - vaše odredište vam neće nigdje pobjeći. Vašu bebu smjestite u za to predviđenu auto sjedalicu koju možete prekriti gazom ili ručnikom, ponesite omiljenu igračku te joj osigurajte dovoljno tekućine tijekom cijelog puta. Važna je i udobna odjeća koja bebu neće iziritirati. Ako vam je upaljen klima uređaj vodite računa da je temperatura u automobilu 5-6 stupnjeva niža nego vani kako ne bi nastala prevelika temperaturna razlika. Poželjno je da klimu isključite oko pola sata prije dolaska na odredište kako bi se beba aklimatizirala na temperaturu zraka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zaštita od sunca
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste zaštitili dijete od neželjenih sunčevih zraka obavezno zaštitite prozor u automobilu s pokrivalom, a dijete namažite kremom s visokim zaštitnim faktorom. NIVEA Sun Baby krema za zaštitu od sunca s faktorom 50 s njegujućim vitaminom E i hidratantnim pantenolom pouzdano štiti nježnu dječju kožu i smanjuje rizik od pojave alergija. Praktično pakiranje u tubi stane u vašu torbu te vam je uvijek na dohvat ruke za ponovno nanošenje zaštitnog sloja.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="48604df4-35cf-11eb-a492-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kozmetika i proizvodi za higijenu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na put svakako pripremite i kozmetičku torbu koja će cijelo vrijeme biti s vama u kojoj morate imati nekoliko najnužnijih proizvoda, poput krema, vlažnih maramica, ručnika i pamučnih pelena. Zaustavljanja na putu iskoristite za presvlačenje i osvježenje vas i djeteta. Osvježenje NIVEA Baby Fresh&amp;Pure vlažnim maramicama na bazi vode i nježne aloe vere olakšat će djetetu nastavak putovanja. Prilikom mijenjanja pelena jako je važno imati i odgovarajuću kremu jer se tijekom ljeta češće javlja crvenilo, osip i iritacije.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="716406b4-35cf-11eb-bff0-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
NIVEA Baby umirujuća krema s cinkovim oksidom u tubici posebno je razvijena kako bi spriječila iritacije i crvenilo na cijelom tijelu. Vodootporna formula stvara prozračnu barijeru koja održava pelensko područje suhim i štiti ga od pojave pelenskog osipa.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="9b373f7e-35cf-11eb-9613-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
Za svakodnevno previjanje idealna je i NIVEA Baby Pure&amp;Sensitive intenzivna krema s certificiranim organskim shea maslacem i omega 6 lipidima koji njeguju te intenzivno hidratiziraju nježnu bebinu kožu.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c136528c-35cf-11eb-9c1e-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za cijelo tijelo vi i vaša beba možete koristiti nježnu NIVEA Baby Soft kremu s jojoba uljem i vitaminom E.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ea7b9f12-35cf-11eb-9fd2-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odjeća i obuća
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete na putovanju treba imati što prozračniju odjeću i lagane čarapice - dječji bodi je gotovo nezaobilazan. U posebnu torbu uzmite rezervne bodije, čarapice, nekoliko laganih pamučnih majica i hlačica, a niti gaze nisu na odmet. Na putovanju ništa nije previše, stoga se ne zamarajte ako mislite da ste pretjerali.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Igračke, dekice i ostale sitnice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vašem djetetu će putovanje biti ugodnije ako sa sobom ima svoju omiljenu igračku. Također, i vama i njemu će brže proći vrijeme, a igranje je uvijek dobra opcija. Uzmite i dekicu koja će vam olakšati namještanje, poslužiti kao sjenilo ili pokrivalo. Ne zaboravite uzeti podlogu za presvlačenje, a za odlaganje prljavih stvari i pelena uvijek imajte nekoliko vrećica viška.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako se vaše putovanje približava kraju slobodno zapjevajte ili pričajte svom malenom suncu jer umirujući majčin glas ne može ništa zamijeniti. A vjerujemo da će vas i razveseliti dolazak na odredište gdje kreću nove uzbudljive avanture cijele obitelji :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Idemo na put! Donosimo vam savjete kako bezbrižno putovati s bebom Stigao je i taj dan - počinje godišnji! Vaše torbe su spremne, uzbuđenje raste i jedva čekate krenuti na put. Putovati s djetetom može biti zabavno, ali i stresno - nosite na put igračke, pa dodatne igračke, pa igračke igračaka, pravu malu ljekarnu, hrpu kozmetičkih proizvoda i naravno svu moguću odjeću i obuću. Ako imate osjećaj da ste u auto natrpali cijelu kuću, niste jedini :) Ne brinite, kako bi vaše zajedničko putovanje bilo bezbrižno, donosimo vam nekoliko korisnih savjeta i preporuka za najnužniju dječju kozmetiku koju morate imati u dječjoj torbi.
   
   Putovanje automobilom
   
Ako putujete automobilom, ne žurite - vaše odredište vam neće nigdje pobjeći. Vašu bebu smjestite u za to predviđenu auto sjedalicu koju možete prekriti gazom ili ručnikom, ponesite omiljenu igračku te joj osigurajte dovoljno tekućine tijekom cijelog puta. Važna je i udobna odjeća koja bebu neće iziritirati. Ako vam je upaljen klima uređaj vodite računa da je temperatura u automobilu 5-6 stupnjeva niža nego vani kako ne bi nastala prevelika temperaturna razlika. Poželjno je da klimu isključite oko pola sata prije dolaska na odredište kako bi se beba aklimatizirala na temperaturu zraka.
   
   Zaštita od sunca
   
Kako biste zaštitili dijete od neželjenih sunčevih zraka obavezno zaštitite prozor u automobilu s pokrivalom, a dijete namažite kremom s visokim zaštitnim faktorom. NIVEA Sun Baby krema za zaštitu od sunca s faktorom 50 s njegujućim vitaminom E i hidratantnim pantenolom pouzdano štiti nježnu dječju kožu i smanjuje rizik od pojave alergija. Praktično pakiranje u tubi stane u vašu torbu te vam je uvijek na dohvat ruke za ponovno nanošenje zaštitnog sloja.


   
   


   
   Kozmetika i proizvodi za higijenu
   
Na put svakako pripremite i kozmetičku torbu koja će cijelo vrijeme biti s vama u kojoj morate imati nekoliko najnužnijih proizvoda, poput krema, vlažnih maramica, ručnika i pamučnih pelena. Zaustavljanja na putu iskoristite za presvlačenje i osvježenje vas i djeteta. Osvježenje NIVEA Baby Fresh&amp;Pure vlažnim maramicama na bazi vode i nježne aloe vere olakšat će djetetu nastavak putovanja. Prilikom mijenjanja pelena jako je važno imati i odgovarajuću kremu jer se tijekom ljeta češće javlja crvenilo, osip i iritacije.


   
   


   
NIVEA Baby umirujuća krema s cinkovim oksidom u tubici posebno je razvijena kako bi spriječila iritacije i crvenilo na cijelom tijelu. Vodootporna formula stvara prozračnu barijeru koja održava pelensko područje suhim i štiti ga od pojave pelenskog osipa.


   
   
   
 

Za svakodnevno previjanje idealna je i NIVEA Baby Pure&amp;Sensitive intenzivna krema s certificiranim organskim shea maslacem i omega 6 lipidima koji njeguju te intenzivno hidratiziraju nježnu bebinu kožu.

   
   


   
Za cijelo tijelo vi i vaša beba možete koristiti nježnu NIVEA Baby Soft kremu s jojoba uljem i vitaminom E.


   
   


   
   Odjeća i obuća
   
Dijete na putovanju treba imati što prozračniju odjeću i lagane čarapice - dječji bodi je gotovo nezaobilazan. U posebnu torbu uzmite rezervne bodije, čarapice, nekoliko laganih pamučnih majica i hlačica, a niti gaze nisu na odmet. Na putovanju ništa nije previše, stoga se ne zamarajte ako mislite da ste pretjerali.
   
   Igračke, dekice i ostale sitnice
   
Vašem djetetu će putovanje biti ugodnije ako sa sobom ima svoju omiljenu igračku. Također, i vama i njemu će brže proći vrijeme, a igranje je uvijek dobra opcija. Uzmite i dekicu koja će vam olakšati namještanje, poslužiti kao sjenilo ili pokrivalo. Ne zaboravite uzeti podlogu za presvlačenje, a za odlaganje prljavih stvari i pelena uvijek imajte nekoliko vrećica viška.
   
Kako se vaše putovanje približava kraju slobodno zapjevajte ili pričajte svom malenom suncu jer umirujući majčin glas ne može ništa zamijeniti. A vjerujemo da će vas i razveseliti dolazak na odredište gdje kreću nove uzbudljive avanture cijele obitelji :)
   
  Žena.hr 

Idemo na put!

<para>Svakim danom sve je više neodgodivih obveza i dužnosti, a sve manje dragocjenog privatnog vremena kojeg bismo htjeli i trebali provoditi s mališanima. Trenutak u kojem svi zajedno sjedite za stolom i jedete, većini roditelja ponekad izgleda poput sna.</para>
<para>U posljednje vrijeme sve je više znanstveno utemeljenih studija koje napominju da su zajednički obroci odlična prilika za istinsko obiteljsko povezivanje. Razgovorom i raspravljanjem o koječemu, djeca imaju priliku saznati puno o nama, o našim stavovima glede pojedinih tema, što smatramo dobrim, a što lošim, o našim sklonostima i odbojnostima. Zauzvrat, mi možemo naučiti puno više o svojoj djeci, njihovim promišljanjima, mislima, pa čak i ranjivostima ili slabostima. Dr. William Doherty, autor brojnih knjiga o obitelji, pak tvrdi da je vrijeme koje obitelj provodi u blagovanju "presudno za sveopće dobro djeteta i njegova napredovanja u školi", nastavlja tezom da obiteljski obrok također predstavlja "forum za povezivanje" te napominje da iz obitelji koje se za obroke ne okupljaju za stolom dolaze djeca s većim psihološkim problemima negoli iz onih koji to čine redovito.
</para>
<heading4>
 Kako ostvariti suvremeni obiteljski obrok?
</heading4>
<para>
Veoma je mala vjerojatnost da će oba roditelja stići s posla dovoljno rano da tijekom tjedna večeraju zajedno posebno s malom djecom, stoga stručnjaci predlažu da to učinite vikendom. Čak, i ako su vam djeca još u visokim stolcima, jedite dovoljno rano da mogu biti nazočni. Tijekom tjedna sjednite za stol dok vaša mala djeca jedu; nikada ne puštajte da djeca jedu sama za stolom, uvijek sjednite i razgovarajte s njima, potičite njihovo lijepo ponašanje za stolom. Djeca će biti manje izbirljiva u jelu ako njihovi roditelji jedu s njima. Kad god je moguće, jedite zajedno uvečer i, ovisno o dobi vaše djece pokušajte ostati za stolom poslije večere i npr. zaigrati neku društvenu igru. Ne brinite, to što ste počeli jesti zajedno i razgovarati kao obitelj ne znači da svi zajedno ne možete jednom tjedno uživati u naručenoj pizzi s podignutim nogama ispred TV prijamnika.
</para>
<heading4>
 Samohrani roditelji
</heading4>
<para>
Samohrani roditelji također mogu upriličiti obiteljsko okupljanje za stolom, jedina je razlika da je očigledno prisutan samo jedan roditelj, ali sve ostale prethodno opisane vrijednosti vrijede. Kad vam odgovara, pozovite bake i djedove, tete, stričeve i bliske prijatelje da vam se pridruže tako da se, osim što vi imate društvo, djeca navikavaju na razgovor s drugim odraslim osobama, te na slušanje. Objasnite gostima da će im se za stolom priključiti vaša djeca te im slobodno možete dati nekoliko natuknica vezanih za vašu djecu tako da imaju o čemu razgovarati. Vodite računa da se ne zanesete u razgovor sa svojim prijateljima pa da djeca ostanu zanemarena. Strpite se dok se djeca udalje od stola pa onda sa svojim gostima pretresite aktualne teme. Bez obzira u kakvim ste odnosima s drugim roditeljem vašeg djeteta, veoma je važno da u odgoju djece postoji kontinuitet, šo znači da se dijete odgaja na isti način u oba doma.
</para>
<heading4>
 Postavljanje stola
</heading4>
<para>
 Djecu od tri godine nadalje treba poticati da počnu pomagati u postavljanju stola, pa makar samo stavljali salvete sa strane. Prepustite li djeci donošenje "sitnih" odluka, primjerice koju boju salveta ili svijeća bi htjeli na stolu, osjećat će se jako važnima i pucati od ponosa. Nikada nemojte podcijeniti činjenicu da djeca ove dobi silno vole pomagati. Do četvrte godine mogu postavljati stol uz vašu pomoć. Najjednostavnije će to naučiti tako da postavite jedno mjesto s jedaćim priborom, tanjurićem za salatu, ubrusom i čašom, te ih zamolite da na isti način postave sva ostala mjesta za stolom. Razumljivo je da ćete maloj djeci donijeti čaše i noževe na stol i objasniti im da noževe treba držati za ručku, ne za oštricu.</para>
<para>Za posebne prilike stavite stolnjak i pokažite djeci kako mogu biti kreativni s ukrašavanjem stola, uvijek ih pohvalite i zahvalite im na trudu. Međutim, ako to starija djeca odrade šlampavo, zatražite da to obave kako treba, u protivnom će zaključiti da je prihvatljiv i nezadovoljavajući posao. Postavljanje stola je zadatak kojemu se mala djeca unaprijed raduju jer je to dio priprema za obiteljski obrok, a brzo će naučiti da je to vrlo dragocjeno vrijeme provedeno s roditeljima. Uvijek tražite od djece, bez obzira koje dobi bili da pomažu u postavljanju stola, a ako imate više od jednog djeteta, neka to čine naizmjence.
</para>
<heading4>
 Poticanje razgovora za stolom
</heading4>
<para>
Ovo je savršena prilika za poticanje govornih vještina i općenito razgovora među ljudima jer ne postoji brži način da bilo koje dijete izgubi zanimanje nego kad ga ignoriramo. Stoga promislite o čemu ćete razgovarati za stolom da se mogu uključiti i djeca, bez obzira na životnu dob. Stručnjaci ističu i da je iznimno važno da se mališani počnu družiti za stolom s odraslima. Čak i u najranijoj dobi oni imaju mišljenje i zapažanje, stoga slušajte kad i što govore. Pokušajte postavljati pitanja koja ne traže odgovor u jednoj riječi i potičite ih da se uključe i da se pritom dobro osjećaju.
</para>
<heading4>
 Pričajte priče!
</heading4>
<para>
Mala djeca uvijek rado slušaju priče o drugoj djeci, osobito ako je riječ o neposlušnoj djeci, možete im ispričati i nešto smiješno iz vašeg djetinjstva. Sva djeca vole pričati anegdote, pogotovo ako su smiješne, stoga potičite djecu da prepričaju nešto što im se dogodilo. Gledajte ih, slušajte pažljivo, zadržite zanimanje, gledajte ih u oči i nikada usred pričanja ne prekidajte opomenama za ponašanje kod stola njih ili njihovu braću. Postavljajući pitanja vezana za njihovu priču učinit ćete da se osjećaju važno, što je početak razvijanja njihova povjerenja u razgovor s odraslima. Kad malo odrastu, poučite ih da u razgovoru ili pričanju priče u društvu više od jedne osobe moraju gledati u oči svima, ne samo jednoj osobi, jer tako zaokupljaju pozornost svih slušatelja.
</para>
<heading4>
 Pohvalite za stolom!
</heading4>
<para>
Jednom ili dvaput tjedno spomenite nešto što su toga dana vaša djeca napravila u kući ili u školi, a vrijedno je pohvale, pa svima za stolom ispričajte o tome. Djeca, jednako kao i odrasli uživaju u pohvalama, to im daje dodatno samopouzdanje. Nikada nemojte ponižavati svoju ili bilo čiju djecu, osobito ne pred drugim ljudima. Čak i najbezazlenije <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/probajte-se-ne-nasmijati-djecjim-nepodopstinama-saznajte-ih-brzo-efikasno-rijesiti/">nepodopštine</ulink> vašeg djeteta koje se vama mogu činiti smiješnima, mogu biti užasno neugodne vašem djetetu ako ih prepričavate okupljenima za stolom. Djeca su puno osjetljivija nego što možete zamisliti. Ako je prikladno, razgovarajte kamo biste mogli otići na godišnji odmor (bez natezanja koliko će to stajati), razgovarajte o nadolazećem obiteljskom događaju ili što biste željeli raditi poslije večere, za vikend. Raspravljajte o knjigama, filmovima, TV programima, novostima, bilo čemu što potiče razgovor i mišljenja.
</para>
<heading4>
 Poticanje slušanja
</heading4>
<para>
Kad djeca steknu dovoljno samopouzdanja da razgovaraju sa skupinom odraslih i drugom djecom, može ih obuzeti toliko oduševljenje da ne prestaju upadati u riječ. Dakle, sad kad ste ih pridobili da govore, moraju shvatiti kada smiju, a kada ne smiju govoriti. Objasnite im da svatko ima pravo na svojih pet minuta i da moraju čekati da dođe red na njih. Osim toga, moraju naučiti slušati što drugi govore tako da bi mogli postavljati pitanja i izraziti svoje mišljenje. Moguće je da će za stolom biti i situacija kada ćete poželjeti nešto raspraviti sa svojim partnerom, a djeca trebaju šutjeti pet ili deset minuta. Ako se uključe u razgovor, jasno im dajte do znanja da mogu slušati, ali neka šute i ne prekidaju. Premda se trebamo družiti s djecom i za stolom, mora im biti jasno da se život ne okreće oko njih. Ne budite jedan od roditelja koji prekida svaki razgovor odraslih čim dijete poželi nešto reći, osim ako je to od po život opasne važnosti kao npr: "Gori kuća/vaša kosa /susjedov stan!"</para>
<para>I za kraj, ne smijemo zaboraviti napomenuti da je smijeh uvijek najbolji lijek. Pokušajte se zajedno smijati za stolom svaki dan jer smijeh čini čuda za opuštanje i kvalitetne međuljudske odnose.</para>

Stručnjaci upozoravaju: za dobrobit djeteta vratite obiteljsko okupljanje za stolom! Svaka sekunda, minuta ili sati provedeni s djecom za svakog su roditelja od neprocjenjive važnosti. Svakim danom sve je više neodgodivih obveza i dužnosti, a sve manje dragocjenog privatnog vremena kojeg bismo htjeli i trebali provoditi s mališanima. Trenutak u kojem svi zajedno sjedite za stolom i jedete, većini roditelja ponekad izgleda poput sna.
U posljednje vrijeme sve je više znanstveno utemeljenih studija koje napominju da su zajednički obroci odlična prilika za istinsko obiteljsko povezivanje. Razgovorom i raspravljanjem o koječemu, djeca imaju priliku saznati puno o nama, o našim stavovima glede pojedinih tema, što smatramo dobrim, a što lošim, o našim sklonostima i odbojnostima. Zauzvrat, mi možemo naučiti puno više o svojoj djeci, njihovim promišljanjima, mislima, pa čak i ranjivostima ili slabostima. Dr. William Doherty, autor brojnih knjiga o obitelji, pak tvrdi da je vrijeme koje obitelj provodi  u blagovanju "presudno za sveopće dobro djeteta i njegova napredovanja u školi", nastavlja tezom da obiteljski obrok također predstavlja "forum za povezivanje" te napominje da iz obitelji koje se za obroke ne okupljaju za stolom dolaze djeca s većim psihološkim problemima negoli iz onih koji to čine redovito.


   Kako ostvariti suvremeni obiteljski obrok?


Veoma je mala vjerojatnost da će oba roditelja stići s posla dovoljno rano da tijekom tjedna večeraju zajedno posebno s malom djecom, stoga stručnjaci predlažu da to učinite vikendom. Čak, i ako su vam djeca još u visokim stolcima, jedite dovoljno rano da mogu biti nazočni. Tijekom tjedna sjednite za stol dok vaša mala djeca jedu; nikada ne puštajte da djeca jedu sama za stolom, uvijek sjednite i razgovarajte s njima, potičite njihovo lijepo ponašanje za stolom. Djeca će biti manje izbirljiva u jelu ako njihovi roditelji jedu s njima. Kad god je moguće, jedite zajedno uvečer i, ovisno o dobi vaše djece pokušajte ostati za stolom poslije večere i npr. zaigrati neku društvenu igru. Ne brinite, to što ste počeli jesti zajedno i razgovarati kao obitelj ne znači da svi zajedno ne možete jednom tjedno uživati u naručenoj pizzi s podignutim nogama ispred TV prijamnika.


   Samohrani roditelji


Samohrani roditelji također mogu upriličiti obiteljsko okupljanje za stolom, jedina je razlika da je očigledno prisutan samo jedan roditelj, ali sve ostale prethodno opisane vrijednosti vrijede. Kad vam odgovara, pozovite bake i djedove, tete, stričeve i bliske prijatelje da vam se pridruže tako da se, osim što vi imate društvo, djeca navikavaju na razgovor s drugim odraslim osobama, te na slušanje. Objasnite gostima da će im se za stolom priključiti vaša djeca te im slobodno možete dati nekoliko natuknica vezanih za vašu djecu tako da imaju o čemu razgovarati. Vodite računa da se ne zanesete u razgovor sa svojim prijateljima pa da djeca ostanu zanemarena. Strpite se dok se djeca udalje od stola pa onda sa svojim gostima pretresite aktualne teme. Bez obzira u kakvim ste odnosima s drugim roditeljem vašeg djeteta, veoma je važno da u odgoju djece postoji kontinuitet, šo znači da se dijete odgaja na isti način u oba doma.


   Postavljanje stola


   Djecu od tri godine nadalje treba poticati da počnu pomagati u postavljanju stola, pa makar samo stavljali salvete sa strane. Prepustite li djeci donošenje "sitnih" odluka, primjerice koju boju salveta ili svijeća bi htjeli na stolu, osjećat će se jako važnima i pucati od ponosa. Nikada nemojte podcijeniti činjenicu da djeca ove dobi silno vole pomagati. Do četvrte godine mogu postavljati stol uz vašu pomoć. Najjednostavnije će to naučiti tako da postavite jedno mjesto s jedaćim priborom, tanjurićem za salatu, ubrusom i čašom, te ih zamolite da na isti način postave sva ostala mjesta za stolom. Razumljivo je da ćete maloj djeci donijeti čaše i noževe na stol i objasniti im da noževe treba držati za ručku, ne za oštricu.
Za posebne prilike stavite stolnjak i pokažite djeci kako mogu biti kreativni s ukrašavanjem stola, uvijek ih pohvalite i zahvalite im na trudu. Međutim, ako to starija djeca odrade šlampavo, zatražite da to obave kako treba, u protivnom će zaključiti da je prihvatljiv i nezadovoljavajući posao. Postavljanje stola je zadatak kojemu se mala djeca unaprijed raduju jer je to dio priprema za obiteljski obrok, a brzo će naučiti da je to vrlo dragocjeno vrijeme provedeno s roditeljima. Uvijek tražite od djece, bez obzira koje dobi bili da pomažu u postavljanju stola, a ako imate više od jednog djeteta, neka to čine naizmjence.


   Poticanje razgovora za stolom


Ovo je savršena prilika za poticanje govornih vještina i općenito razgovora među ljudima jer ne postoji brži način da bilo koje dijete izgubi zanimanje nego kad ga ignoriramo. Stoga promislite o čemu ćete razgovarati za stolom da se mogu uključiti i djeca, bez obzira na životnu dob. Stručnjaci ističu i da je iznimno važno da se mališani počnu družiti za stolom s odraslima. Čak i u najranijoj dobi oni imaju mišljenje i zapažanje, stoga slušajte kad i što govore. Pokušajte postavljati pitanja koja ne traže odgovor u jednoj riječi i potičite ih da se uključe i da se pritom dobro osjećaju.


   Pričajte priče!


Mala djeca uvijek rado slušaju priče o drugoj djeci, osobito ako je riječ o neposlušnoj djeci, možete im ispričati i nešto smiješno iz vašeg djetinjstva. Sva djeca vole pričati anegdote, pogotovo ako su smiješne, stoga potičite djecu da prepričaju nešto što im se dogodilo. Gledajte ih, slušajte pažljivo, zadržite zanimanje, gledajte ih u oči i nikada usred pričanja ne prekidajte opomenama za ponašanje kod stola njih ili njihovu braću. Postavljajući pitanja vezana za njihovu priču učinit ćete da se osjećaju važno, što je početak razvijanja njihova povjerenja u razgovor s odraslima. Kad malo odrastu, poučite ih da u razgovoru ili pričanju priče u društvu više od jedne osobe moraju gledati u oči svima, ne samo jednoj osobi, jer tako zaokupljaju pozornost svih slušatelja.


   Pohvalite za stolom!


Jednom ili dvaput tjedno spomenite nešto što su toga dana vaša djeca napravila u kući ili u školi, a vrijedno je pohvale, pa svima za stolom ispričajte o tome. Djeca, jednako kao i odrasli uživaju u pohvalama, to im daje dodatno samopouzdanje. Nikada nemojte ponižavati svoju ili bilo čiju djecu, osobito ne pred drugim ljudima. Čak i najbezazlenije nepodopštine vašeg djeteta koje se vama mogu činiti smiješnima, mogu biti užasno neugodne vašem djetetu ako ih prepričavate okupljenima za stolom. Djeca su puno osjetljivija nego što možete zamisliti. Ako je prikladno, razgovarajte kamo biste mogli otići na godišnji odmor (bez natezanja koliko će to stajati), razgovarajte o nadolazećem obiteljskom događaju ili što biste željeli raditi poslije večere, za vikend. Raspravljajte o knjigama, filmovima, TV programima, novostima, bilo čemu što potiče razgovor i mišljenja.


   Poticanje slušanja


Kad djeca steknu dovoljno samopouzdanja da razgovaraju sa skupinom odraslih i drugom djecom, može ih obuzeti toliko oduševljenje da ne prestaju upadati u riječ. Dakle, sad kad ste ih pridobili da govore, moraju shvatiti kada smiju, a kada ne smiju govoriti. Objasnite im da svatko ima pravo na svojih pet minuta i da moraju čekati da dođe red na njih. Osim toga, moraju naučiti slušati što drugi govore tako da bi mogli postavljati pitanja i izraziti svoje mišljenje. Moguće je da će za stolom biti i situacija kada ćete poželjeti nešto raspraviti sa svojim partnerom, a djeca trebaju šutjeti pet ili deset minuta. Ako se uključe u razgovor, jasno im dajte do znanja da mogu slušati, ali neka šute i ne prekidaju. Premda se trebamo družiti s djecom i za stolom, mora im biti jasno da se život ne okreće oko njih. Ne budite jedan od roditelja koji prekida svaki razgovor odraslih čim dijete poželi nešto reći, osim ako je to od po život opasne važnosti kao npr: "Gori kuća/vaša kosa /susjedov stan!"
I za kraj, ne smijemo zaboraviti napomenuti da je smijeh uvijek najbolji lijek. Pokušajte se zajedno smijati za stolom svaki dan jer smijeh čini čuda za opuštanje i kvalitetne međuljudske odnose. Petra Majetić 

obiteljsko okupljanje

Stručnjaci upozoravaju: za dobrobit djeteta vratite obiteljsko okupljanje za stolom!

<para>
 OGTT - Oralni glukoza tolerans test odnosno test oralne podnošljivosti glukoze provodi se u trudnoći između 24 tjedna trudnoće. Tijekom testa pije se određena količina šećera odnosno glukoze te se nakon propisanog vremena dobije rezultat šećera u krvi trudnice. Liječnici ovaj test propisuju svim trudnicama kako bi se njime utvrdilo postojanje gestacijskog (trudničkog) dijabetesa ili potvrdilo njegovo nepostojanje.</para>
<para>
 Gestacijski dijabetes vrsta je dijabetesa koji se dobije u trudnoći zbog hormonalnih promjena u tijelu i nemogućnosti stanica da pravovremeno reagiraju na inzulin (kontrainzulinskih hormona u trudnoći). Kod većine trudnica, posebno onih s blago povišenim vrijednostima šećera u krvi utvrđenih OGTT testom, ova vrsta dijabetesa nestane nakon završetka trudnoće te nema nikakve posljedice na ženu ili na dijete. No, ako je trudnica u jednoj trudnoći imala povišen šećer vjerojatno će ga imati i u idućoj te se smatra pod povećanim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2 u kasnijem životu.</para>
<para>Gestacijski dijabetes razvija se kod oko 10% trudnica, no na sreću, kod većine njih je u blažem obliku bez kasnijih posljedica. Već spomenuto, testiranje se najčešće izvodi u drugom tromjesečju trudnoće. Važno je znati da ovo testiranje
 jest preporučeno od strane liječnika, ali nije obavezno.</para>
<heading2>Kako se provodi testiranje?</heading2>
<para>Testiranje traje dva sata, a provodi se u laboratoriju vađenjem krvi. Kod dolaska trudnice u laboratorij vadi se krv (važno je biti natašte) i mokraća. Nakon toga, trudnica pije glukozu pomiješanu s vodom (šećer s vodom) te se ponovno vadi krv 60 minuta nakon ispijanja glukoze. Potom trudnica odmara još 60 minuta pa se ponovno vadi krvi - treće vađenje nakon sveukupno 120 minuta. Konačni rezultati na tašte, 60 minuta nakon ispijanja glukoze i 120 minuta nakon ispijanja glukoze pokazuju ima li trudnica povišene vrijednosti šećera u krvi odnosno gestacijski dijabetes.</para>
<heading2>Koje su referentne vrijednosti?</heading2>
<para>
 Kod trudnica koje su između 24. i 32. granične vrijednosti šećera u krvi su:
</para>
<para> - ≥ 5.1 mmol/L natašte (prvo vađenje)</para>
<para>- ≥10.0 mmol/L 60 minuta nakon ispijanja glukoze (drugo vađenje)</para>
<para>- ≥ 8.5 mmol/L</para>
<para>
 Ako bilo koja od ove tri vrijednosti odudara od graničnih, riječ je trudničkom šećeru odnosno gestacijskom dijabetesu. Ako su vrijednosti blago povišene liječnici propisuju dijetu odnosno savjetuju trudnici izbjegavanje određenih namirnica te više fizičke aktivnosti, ali i odmaranja. Ako je riječ o težem poremećaju šećera u krvi tada će trudnica biti pod strogim liječničkim nadzorom te započeti s liječenjem.</para>
<para>
 Trudnice imaju povećan rizik od nastanka gestacijskog dijabetesa ako prije i za vrijeme trudnoće imaju prekomjernu tjelesnu težinu, već su u prijašnjoj trudnoći imale gestacijski dijabetes, u testiranju urina povećana je količina šećera, te imaju članove obitelji koji imaju dijabetes.</para>
<para>Neki od ostalih faktora koji također mogu upućivati na mogućnost razvoja gestacijskog dijabetesa: prethodno ste rodili veliku bebu (težu od 4 kg), imate povišen krvni tlak te stariji ste od 35 godina.</para>
<para>Važno je znati da većina trudnica s blago povišenim vrijednostima šećera u krvi potvrđenim ovim testiranjem rađa u potpunosti zdravu djecu te potrebe za panikom i stresom u slučaju lagano povišenih vrijednosti - nema. Važno je samo slušati uputstva liječnika te pripaziti na prehranu i kretanje do kraja trudnoće.</para>
<para>
 </para>

OGTT testiranje u trudnoći OGTT - Oralni glukoza tolerans test odnosno test oralne podnošljivosti glukoze provodi se u trudnoći između 24. i 32. tjedna trudnoće. Mjeri koliko dobro tijelo podnosi odnosno razgrađuje šećer 
   OGTT - Oralni glukoza tolerans test odnosno test oralne podnošljivosti glukoze provodi se u trudnoći između 24 tjedna trudnoće. Tijekom testa pije se određena količina šećera odnosno glukoze te se nakon propisanog vremena dobije rezultat šećera u krvi trudnice. Liječnici ovaj test propisuju svim trudnicama kako bi se njime utvrdilo postojanje gestacijskog (trudničkog) dijabetesa ili potvrdilo njegovo nepostojanje.

   Gestacijski dijabetes vrsta je dijabetesa koji se dobije u trudnoći zbog hormonalnih promjena u tijelu i nemogućnosti stanica da pravovremeno reagiraju na inzulin (kontrainzulinskih hormona u trudnoći). Kod većine trudnica, posebno onih s blago povišenim vrijednostima šećera u krvi utvrđenih OGTT testom, ova vrsta dijabetesa nestane nakon završetka trudnoće te nema nikakve posljedice na ženu ili na dijete. No, ako je trudnica u jednoj trudnoći imala povišen šećer vjerojatno će ga imati i u idućoj te se smatra pod povećanim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2 u kasnijem životu.
Gestacijski dijabetes razvija se kod oko 10% trudnica, no na sreću, kod većine njih je u blažem obliku bez kasnijih posljedica. Već spomenuto, testiranje se najčešće izvodi u drugom tromjesečju trudnoće. Važno je znati da ovo testiranje
   jest preporučeno od strane liječnika, ali nije obavezno.
Kako se provodi testiranje?
Testiranje traje dva sata, a provodi se u laboratoriju vađenjem krvi. Kod dolaska trudnice u laboratorij vadi se krv (važno je biti natašte) i mokraća. Nakon toga, trudnica pije glukozu pomiješanu s vodom (šećer s vodom) te se ponovno vadi krv 60 minuta nakon ispijanja glukoze. Potom trudnica odmara još 60 minuta pa se ponovno vadi krvi - treće vađenje nakon sveukupno 120 minuta. Konačni rezultati na tašte, 60 minuta nakon ispijanja glukoze i 120 minuta nakon ispijanja glukoze pokazuju ima li trudnica povišene vrijednosti šećera u krvi odnosno gestacijski dijabetes.
Koje su referentne vrijednosti?

   Kod trudnica koje su između 24. i 32. granične vrijednosti šećera u krvi su:

 - ≥ 5.1 mmol/L natašte (prvo vađenje)
- ≥10.0 mmol/L 60 minuta nakon ispijanja glukoze (drugo vađenje)
- ≥ 8.5 mmol/L

   Ako bilo koja od ove tri vrijednosti odudara od graničnih, riječ je trudničkom šećeru odnosno gestacijskom dijabetesu. Ako su vrijednosti blago povišene liječnici propisuju dijetu odnosno savjetuju trudnici izbjegavanje određenih namirnica te više fizičke aktivnosti, ali i odmaranja. Ako je riječ o težem poremećaju šećera u krvi tada će trudnica biti pod strogim liječničkim nadzorom te započeti s liječenjem.

   Trudnice imaju povećan rizik od nastanka gestacijskog dijabetesa ako prije i za vrijeme trudnoće imaju prekomjernu tjelesnu težinu, već su u prijašnjoj trudnoći imale gestacijski dijabetes, u testiranju urina povećana je količina šećera, te imaju članove obitelji koji imaju dijabetes.
Neki od ostalih faktora koji također mogu upućivati na mogućnost razvoja gestacijskog dijabetesa: prethodno ste rodili veliku bebu (težu od 4 kg), imate povišen krvni tlak te stariji ste od 35 godina.
Važno je znati da većina trudnica s blago povišenim vrijednostima šećera u krvi potvrđenim ovim testiranjem rađa u potpunosti zdravu djecu te potrebe za panikom i stresom u slučaju lagano povišenih vrijednosti - nema. Važno je samo slušati uputstva liječnika te pripaziti na prehranu i kretanje do kraja trudnoće.

  Adrijana Bakoš 

trudnica_pixabay

OGTT testiranje u trudnoći

<para> Ova bolest danas se često veže i uz sve manju djecu, a uzrok se traži u psihičkim smetnjama kod djeteta. To mogu biti pretjerana izloženost stresu u okolini ili pak emocije s kojima se dijete jednostavno ne zna nositi. Iako ovo stanje može biti tek prolazno te samo od sebe prestati, trihotilomanija koja traje dulje vrijeme može sa sobom donijeti cijeli niz drugih problema, poput niskog samopouzdanja, posebno kod djece koja se nalaze pred pubertetom. Stoga je važno na vrijeme prepoznati da vaš mališan ima problem, te ga i pravilno tretirati.
</para>
<heading4>
 Prepoznavanje simptoma
</heading4>
<para>
 Trihotilomanija se jednostavno može definirati kao potreba za čupanjem pramena kose iz korijena. Pogađa ljude svih dobnih skupina, no često se javlja već kod djece predškolske dobi. Bolest se ne mora nužno odnositi samo na kosu, te stručnjaci naglašavaju kako je sve veći broj slučajeva u kojima dijete čupa i područje obrva ali i trepavica. Krajnji rezultat je djelomični do potpuni prestanak rasta kose na mjestu čupanja, posebno na stražnjem dijelu glave koji je kod mališana prilično osjetljivo mjesto.</para>
<para>Simptomi se gotovo uvijek mogu povezati s određenim emocionalnim i psihološkim poteškoćama. Kako bolest napreduje, one mogu postati sve izraženije, budući da su fizičke posljedice u uznapredovalom stadiju itekako vidljive što kod djece stvara velike probleme sa samopouzdanjem i uklapanjem u društvo. Zabilježen je velik broj slučajeva u kojima djeca na sve načine pokušavaju sakriti posljedice čupanja kose, te su u stanju izmisliti svakakve priče kada roditelji primijete kako im je dio glave odjednom ostao bez kose. Međutim, svim oboljelima je zajedničko to da – koliko god se trudili – jednostavno ne mogu prestati.
</para>
<heading4>
 Uzroci
</heading4>
<para>
Iako su provedena mnoga istraživanja vezana za nastanak trihotilomanije, nitko sa sigurnošću ne može reći zašto se konkretno ona javlja. To ovisi isključivo o samom djetetu i njegovom mogućnošću da se nosi s određenim stresnim situacijama. Kada se nađe u situaciji za koju misli da je jako teška, bilo u obitelji, vrtiću ili školi, čupanje vlastite kose tada mu može poslužiti kao „ispušni ventil“ koji će trenutno učiniti da se osjeća bolje. Kako vrijeme prolazi, ova radnja prelazi u naviku i dolazi do stadija u kojem je naizgled nemoguće prestati. Stručnjaci poriv za čupanjem vlastite kose uspoređuju s češanjem kože nakon uboda komarca – koliko god znamo da nam ne kraju neće koristiti, jednostavno je nemoguće prestati.
</para>
<heading4>
 Kako pomoći djetetu s trihotilomanijom?
</heading4>
<para>
Kod djece je „olakotna okolnost“ to što se bolest može krenuti tretirati u veoma ranom stadiju (naravno ako se na vrijeme dijagnosticira). Za razliku od odraslih, terapija kod mališana pokazuje znatno veće uspjehe, te se većina djece koja su kroz nju prošla kasnije ne vraća ovoj ružnoj navici.</para>
<para>Postoji nekoliko metoda liječenja koje se danas primjenjuju, a najraširenija je kognitivna bihevioralna terapija. Riječ je o psihološkoj terapiji koja kroz nekoliko metoda i razgovora sa stručnom osobom pomaže djetetu da „posloži“ svoje misli i osjećaje, te im na pravilan način pristupi i na kraju se s njima i suoči. Iako je cilj prvenstveno zaustaviti napredovanje trihotilomanije, kognitivna terapija pokazala se kao veoma djelotvornom u mnogim aspektima djetetova života, kao i metoda kojom će samopouzdanje djeteta porasti te u budućnosti neće biti podložno radnjama kao što je čupanje kose. Dijete će kroz terapiju naučiti ono najvažnije, a to je kako se nositi sa stresnim situacijama na mnogo prihvatljivije načine koji neće ostaviti posljedice.</para>
<para>
 Korištenje lijekova u terapiji obično se izbjegava kod liječenja djece, budući da stručnjaci ističu da se kognitivnom terapijom mogu postići značajni rezultati. Što se nestanka kose na određenim dijelovima glave tiče, kod djece (čim prestanu s čupanjem) ne bi trebalo biti značajnijih poteškoća, te će ona veoma brzo ponovno početi rasti. Na roditeljima je stoga odgovornost da na vrijeme prepoznaju kako se radi o bolesti te isto tako potraže pomoć stručnjaka koji će najbolje znati što učiniti u ovoj situaciji.</para>

Trihotilomanija - bolest čupanja kose kod djece Trihotilomanija je stručni naziv za stanje u kojem osoba sama čupa svoju kosu iz korijena. Ova bolest danas se često veže i uz sve manju djecu, a uzrok se traži u psihičkim smetnjama kod djeteta  Ova bolest danas se često veže i uz sve manju djecu, a uzrok se traži u psihičkim smetnjama kod djeteta. To mogu biti pretjerana izloženost stresu u okolini ili pak emocije s kojima se dijete jednostavno ne zna nositi. Iako ovo stanje može biti tek prolazno te samo od sebe prestati, trihotilomanija koja traje dulje vrijeme može sa sobom donijeti cijeli niz drugih problema, poput niskog samopouzdanja, posebno kod djece koja se nalaze pred pubertetom. Stoga je važno na vrijeme prepoznati da vaš mališan ima problem, te ga i pravilno tretirati.


   Prepoznavanje simptoma


   Trihotilomanija se jednostavno može definirati kao potreba za čupanjem pramena kose iz korijena. Pogađa ljude svih dobnih skupina, no često se javlja već kod djece predškolske dobi. Bolest se ne mora nužno odnositi samo na kosu, te stručnjaci naglašavaju kako je sve veći broj slučajeva u kojima dijete čupa i područje obrva ali i trepavica. Krajnji rezultat je djelomični do potpuni prestanak rasta kose na mjestu čupanja, posebno na stražnjem dijelu glave koji je kod mališana prilično osjetljivo mjesto.
Simptomi se gotovo uvijek mogu povezati s određenim emocionalnim i psihološkim poteškoćama. Kako bolest napreduje, one mogu postati sve izraženije, budući da su fizičke posljedice u uznapredovalom stadiju itekako vidljive što kod djece stvara velike probleme sa samopouzdanjem i uklapanjem u društvo. Zabilježen je velik broj slučajeva u kojima djeca na sve načine pokušavaju sakriti posljedice čupanja kose, te su u stanju izmisliti svakakve priče kada roditelji primijete kako im je dio glave odjednom ostao bez kose. Međutim, svim oboljelima je zajedničko to da – koliko god se trudili – jednostavno ne mogu prestati.


   Uzroci


Iako su provedena mnoga istraživanja vezana za nastanak trihotilomanije, nitko sa sigurnošću ne može reći zašto se konkretno ona javlja. To ovisi  isključivo o samom djetetu i njegovom mogućnošću da se nosi s određenim stresnim situacijama. Kada se nađe u situaciji za koju misli da je jako teška, bilo u obitelji, vrtiću ili školi, čupanje vlastite kose tada mu može poslužiti kao „ispušni ventil“ koji će trenutno učiniti da se osjeća bolje. Kako vrijeme prolazi, ova radnja prelazi u naviku i dolazi do stadija u kojem je naizgled nemoguće prestati. Stručnjaci poriv za čupanjem vlastite kose uspoređuju s češanjem kože nakon uboda komarca – koliko god znamo da nam ne kraju neće koristiti, jednostavno je nemoguće prestati.


   Kako pomoći djetetu s trihotilomanijom?


Kod djece je „olakotna okolnost“ to što se bolest može krenuti tretirati u veoma ranom stadiju (naravno ako se na vrijeme dijagnosticira). Za razliku od odraslih, terapija kod mališana pokazuje znatno veće uspjehe, te se većina djece koja su kroz nju prošla kasnije ne vraća ovoj ružnoj navici.
Postoji nekoliko metoda liječenja koje se danas primjenjuju, a najraširenija je kognitivna bihevioralna terapija. Riječ je o psihološkoj terapiji koja kroz nekoliko metoda i razgovora sa stručnom osobom pomaže djetetu da „posloži“ svoje misli i osjećaje, te im na pravilan način pristupi i na kraju se s njima i suoči. Iako je cilj prvenstveno zaustaviti napredovanje trihotilomanije, kognitivna terapija pokazala se kao veoma djelotvornom u mnogim aspektima djetetova života, kao i metoda kojom će samopouzdanje djeteta porasti te u budućnosti neće biti podložno radnjama kao što je čupanje kose. Dijete će kroz terapiju naučiti ono najvažnije, a to je kako se nositi sa stresnim situacijama na mnogo prihvatljivije načine koji neće ostaviti posljedice.

   Korištenje lijekova u terapiji obično se izbjegava kod liječenja djece, budući da stručnjaci ističu da se kognitivnom terapijom mogu postići značajni rezultati. Što se nestanka kose na određenim dijelovima glave tiče, kod djece (čim prestanu s čupanjem) ne bi trebalo biti značajnijih poteškoća, te će ona veoma brzo ponovno početi rasti. Na roditeljima je stoga odgovornost da na vrijeme prepoznaju kako se radi o bolesti te isto tako potraže pomoć stručnjaka koji će najbolje znati što učiniti u ovoj situaciji. Nataša Vuk 

eyes-1283563_960_720

Trihotilomanija - bolest čupanja kose kod djece

<para>Kaže se, "tko nije barem jednom napravio neku glupost, taj u životu nije ništa prošao." Naša je redakcija razgovarala s nekoliko majki i očeva koja su se s osmjehom na licu prisjetila simpatičnih dječjih nepodopština u kojima su se djeca odlično zabavila, a roditelje neizbježno izbacila iz takta. Uz svaku ispričanu dječju ludoriju, za vas smo pripremili i nekoliko brzih i efikasnih savjeta za bezbolno rješavanje istih.
</para>
<heading2>
 Guma za žvakanje u kosi
</heading2>
<para>
 <emphasis>Vozim se u automobilu s hrpom djece koju sam pokupila s rođendana. Dok njihove malene vilice "rade prekovremeno" jer žvaču gumu za žvakanje, ja uživam u tišini. Tada iznenada čujem jedno dijete kako kaže: "Hej, idemo se natjecati u puhanju balona. Tko napuše veći balon, taj je pobjednik." Prije nego što sam uspjela išta izgovoriti, napola napuhani balon, slučajno, izlijeće iz njegovih usta ravno u kosu moje kćeri.</emphasis>
</para>
<para>(mama Maša)
</para>
<heading4>Što napraviti?</heading4>
<para>
Ne dajte kćeri da povlači, dira ili pokušava sama skinuti žvakaću, osobito ako je još svježa. Žvakaća će se samo razvući i zalijepiti za presvlake u automobilu ili na njenu odjeću. Kad stignete doma, uzmite maslac od kikirikija, prekrijte cijelu površinu žvakaće maslacem i utrljajte ga. Ulje iz maslaca će brzo rastvoriti smolu iz gume za žvakanje i vi je možete lagano iščetkati iz kose. Trebat će vam vremena i vaše će dijete mirisati po kikirikiju cijeli dan, ali kosa će biti spašena. Možete i zalediti žvakaću trljajući je kockicama leda dok ne postane dovoljno tvrda da je možete odlomiti.
</para>
<heading4>Zanimljiv podatak</heading4>
<para>
Guma za žvakanje je kombinacija baze gume, zaslađivača, mliječnog soka, aroma, boje i omekšivača. Baza gume je uglavnom sintetička (znači plastična), ali može sadržavati i prirodne oblike lateksa. Žvakaća koju vaše dijete proguta, ostat će u njegovom trbuhu samo nekoliko dana.
</para>
<heading2>
 Ruke zalijepljene superljepilom
</heading2>
<para>
 <emphasis>Moj sin Maroje i njegov prijatelj ne miču se iz sobe već skoro sat vremena. Dok idem prema sobi kako bi vidio što rade, oni izlijeću iz sobe s prestravljenim izrazima lica. Prijatelj mog sina pokazuje mi ruke koje su spojene kao u molitvi, i kaže: "Zalijepio sam ruke superljepilom i stvarno drži!" </emphasis>
</para>
<para>(tata Vlaho)
</para>
<heading4>Što napraviti?</heading4>
<para>
Superljepilo je cijanoakrilno ljepilo koje se vezuje na neporozne materijale. Stvrdne se u kontaktu s vlagom, pa je prljava dječja ruka idealna površina koju se može vezati. Učinak superljepila se najlakše neutralizira odstranjivačem laka za nokte ili acetonom.
 Natopite pamuk acetonom i slobodno ga rasprostranite po zalijepljenom području. Budući da su njegovi dlanovi potpuno slijepljeni, morat ćete cijediti aceton iz pamuka u šupljine između njegovih dlanova, a ljepilo će popustiti pri kontaktu s acetonom. Pripazite da ne odvoji ruke trzajem dok su još zalijepljene jer bi to bilo bolno, a mogao bi i ozlijediti kožu. Neka lagano trlja ruke dok ljepilo popušta, a ruke će se odvojiti nakon nekog vremena. Pripazite gdje "izvodite operaciju" odstranjivanja ljepila jer aceton može oštetiti vaš namještaj.
</para>
<heading4>Zanimljiv podatak</heading4>
<para>
Mnogi liječnici danas, za zatvaranje rana na koži koriste medicinsku verziju superljepila umjesto tradicionalnih verzija jer se tako obično izbjegne injekcija anestetika.
</para>
<heading2>
 Divljanje s markerom
</heading2>
<para>
 <emphasis>Listam časopis u dnevnoj sobi i napokon uživam u zasluženom miru i tišini. Ali, ipak, nekako je pretiho i premirno u dječjoj sobi. Zovem djecu i moja kćer odaziva se riječima koje nikako ne volim čuti: " Nemoj ulaziti u sobu.! Odmah ustajem i odlazim u sobu kako bi vidjela koliku štetu može napraviti dijete koje ima marker i pet minuta slobodnog vremena.</emphasis>
</para>
<para>(mama Martina)
</para>
<heading4>Što napraviti?</heading4>
<para>
 Odjeća: uklanjanje mrlja od markera s tkanine gotovo je nemoguće, ali možete pokušati tapkati po mrljama alkohol ili aceton, zatim operite kao što inače radite. Mrlja bi mogla posvijetliti, ali vjerojatno neće potpuno nestati.</para>
<para>
 Zidovi: Trajna tinta obično brzo prodire u porozne materijale kao što su zidne tapete, žbuka ili obojeni montažni zid. Morate što prije prebrisati zid krpom koju ste navlažili (ne natopili) alkoholom ili acetonom (odstranjivač laka za nokte). Istresite malo praška za čišćenje na vlažnu krpu i trljajte mrlju, a zatim isperite vodom. Morate znati da će to možda izmijeniti boju zida, a ako budete brzi, možda ćete uspjeti ukloniti mrlju.</para>
<para>
 Lice vašeg djeteta: Dobra vijest je da na koži tragovi trajnog markera izblijede s vremenom. Sredstva za njegu kože na bazi ulja, kao npr. dječja ulja ili hladne kreme, uklonit će mrlje djelomično. Ostatak će ukloniti vrijeme, ali barem nekoliko dana vaše će dijete biti neobično osjenčano.
</para>
<heading4>Zanimljiv podatak</heading4>
<para>
Trajni markeri rade se od tinte na bazi razrjeđivača, koja se ureže u papir (ili tkaninu, zid, presvlake) čim dođe s njim u kontakt. Neke vrste ove tinte su toksične, pa nije loše malo pripaziti da ne stoje baš posvuda po kući. Markeri su neizbrisivi, ali ipak izblijede s vremenom.
</para>
<heading2>
 Prolijevanje mlijeka u automobilu
</heading2>
<para>
 <emphasis>Kad sam se vratila iz kupovine, zamolila sam djecu da mi pomognu iskrcati stvari iz automobila. Kao mali mravi užurbano su mi nosili vrećice s namirnicama koje sam ja raspremala. Odjednom iznenada čujem: " Mama" Dođi brzo" Mlijeko se prolilo!" Trčim do automobila u kojem se veća lokva mlijeka pomalo upija u tapecirani pod. Zamišljam kako bi bilo u vožnji "uživati" u smradu pokvarenog mlijeka.</emphasis>
</para>
<para>(mama Tanja)
</para>
<heading4>Što napraviti?</heading4>
<para>
Odmah upijte ručnicima što više mlijeka s poda automobila. Vjerojatno će vam trebati više ručnika, što ovisi o količini prolivenog mlijeka. Ako imate usisavač za tekućinu, upotrijebite ga. Nakon što ste upili veći dio tekućine, izmiješajte ocat i vodu u omjeru 1:2 i istrljajte tom otopinom mokro mjesto i tako ćete umanjiti mrlje i neutralizirati mirise, pustite neka se osuši. Kako bi zrak u automobilu bio podnošljiviji, stavite ispod sjedala otvorenu posudu sa sodom bikarbonom. Od sode bikarbone može se napraviti pasta i primijeniti direktno na smrdljivu mrlju i kasnije usisati.
</para>
<heading4>Zanimljiv savjet</heading4>
<para>
Možda ćete neko vrijeme poželjeti držati u automobilu nekoliko onih visećih osvježivača automobila, posebno ako živite u toplom podneblju, ili ako često ostavljate automobil na suncu sa zatvorenim prozorima.</para>
<para>
 Budite spremni, nabavite ove stvari i uvijek ćete uspješno "odgovoriti" na svaku dječju ludoriju!
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 hidrogen peroksid - čisti razne mrlje, od soka grejpa do pasje kakice te služi za dezinficiranje malih posjekotina i ogrebotina</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 bijeli ocat i soda bikarbona - bijeli ocat efikasno uklanja mrlje i neugodne mirise, a u kombinaciji sa sodom bikarbonom tvori odličan mini vulkan ili sjajnu zamjenu za deterdžent za strojno pranje posuđa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 amonijak - izvlači neugodne mirise iz mrlji, i to osobito iz onih za koje su krivi vaši ljubimci, nemojte ga nikad miješati s izbjeljivačem</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 odstranjivač laka za nokte - aceton iz odstranjivača laka za nokte može rastvoriti veze bilo kojeg ljepila ili boje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 bijelo ljepilo - za manje popravke, izvlačenje iverja i majstorske zamisli</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 ljepljiva traka - a što s njome ne možete učvrstiti?</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Probajte se ne nasmijati dječjim nepodopštinama i saznajte kako ih brzo i efikasno riješiti! Ne postoji roditelj koji ne bi mogao ispričati barem jedan nestašluk koji mu se urezao u pamćenje tijekom djetetovog odrastanja. Kaže se, "tko nije barem jednom napravio neku glupost, taj u životu nije ništa prošao." Naša je redakcija razgovarala s nekoliko majki i očeva koja su se s osmjehom na licu prisjetila simpatičnih dječjih nepodopština u kojima su se djeca odlično zabavila, a roditelje neizbježno izbacila iz takta. Uz svaku ispričanu dječju ludoriju, za vas smo pripremili i nekoliko brzih i efikasnih savjeta za bezbolno rješavanje istih.


   Guma za žvakanje u kosi


   Vozim se u automobilu s hrpom djece koju sam pokupila s rođendana. Dok njihove malene vilice "rade prekovremeno" jer žvaču gumu za žvakanje, ja uživam u tišini. Tada iznenada čujem jedno dijete kako kaže: "Hej, idemo se natjecati u puhanju balona. Tko napuše veći balon, taj je pobjednik." Prije nego što sam uspjela išta izgovoriti, napola napuhani balon, slučajno, izlijeće iz njegovih usta ravno u kosu moje kćeri.

(mama Maša)

Što napraviti?

Ne dajte kćeri da povlači, dira ili pokušava sama skinuti žvakaću, osobito ako je još svježa. Žvakaća će se samo razvući i zalijepiti za presvlake u automobilu ili na njenu odjeću. Kad stignete doma, uzmite maslac od kikirikija, prekrijte cijelu površinu žvakaće maslacem i utrljajte ga. Ulje iz maslaca će brzo rastvoriti smolu iz gume za žvakanje i vi je možete lagano iščetkati iz kose. Trebat će vam vremena i vaše će dijete mirisati po kikirikiju cijeli dan, ali kosa će biti spašena. Možete i zalediti žvakaću trljajući je kockicama leda dok ne postane  dovoljno tvrda da je možete odlomiti.

Zanimljiv podatak

Guma za žvakanje je kombinacija baze gume, zaslađivača, mliječnog soka, aroma, boje i omekšivača. Baza gume je uglavnom sintetička (znači plastična), ali može sadržavati i prirodne oblike lateksa. Žvakaća koju vaše dijete proguta, ostat će u njegovom trbuhu samo nekoliko dana.


   Ruke zalijepljene superljepilom


   Moj sin Maroje i njegov prijatelj ne miču se iz sobe već skoro sat vremena. Dok idem prema sobi kako bi vidio što rade, oni izlijeću iz sobe s prestravljenim izrazima lica. Prijatelj mog sina  pokazuje mi ruke koje su spojene kao u molitvi, i kaže: "Zalijepio sam ruke superljepilom i stvarno drži!" 

(tata Vlaho)

Što napraviti?

Superljepilo je cijanoakrilno ljepilo koje se vezuje na neporozne materijale. Stvrdne se u kontaktu s vlagom, pa je prljava dječja ruka idealna površina koju se može vezati. Učinak superljepila se najlakše neutralizira odstranjivačem laka za nokte ili acetonom.
   Natopite pamuk acetonom i slobodno ga rasprostranite po zalijepljenom području. Budući da su njegovi dlanovi potpuno slijepljeni, morat ćete cijediti aceton iz pamuka u šupljine između njegovih dlanova, a ljepilo će popustiti pri kontaktu s acetonom. Pripazite da ne odvoji ruke trzajem dok su još zalijepljene jer bi to bilo bolno, a mogao bi i ozlijediti kožu. Neka lagano trlja ruke dok ljepilo popušta, a ruke će se odvojiti nakon nekog vremena. Pripazite gdje "izvodite operaciju" odstranjivanja ljepila jer aceton može oštetiti vaš namještaj.

Zanimljiv podatak

Mnogi liječnici danas, za zatvaranje rana na koži koriste medicinsku verziju superljepila umjesto tradicionalnih verzija jer se tako obično izbjegne injekcija anestetika.


   Divljanje s markerom


   Listam časopis u dnevnoj sobi i napokon uživam u zasluženom miru i tišini. Ali, ipak, nekako je pretiho i premirno u dječjoj sobi. Zovem djecu i moja kćer odaziva se riječima koje nikako ne volim čuti: " Nemoj ulaziti u sobu.! Odmah ustajem i odlazim u sobu kako bi vidjela koliku štetu može napraviti dijete koje ima marker i pet minuta slobodnog vremena.

(mama Martina)

Što napraviti?

   Odjeća: uklanjanje mrlja od markera s tkanine gotovo je nemoguće, ali možete pokušati tapkati po mrljama alkohol ili aceton, zatim operite kao što inače radite. Mrlja bi mogla posvijetliti, ali vjerojatno neće potpuno nestati.

   Zidovi: Trajna tinta obično brzo prodire u porozne materijale kao što su zidne tapete, žbuka ili obojeni montažni zid. Morate što prije prebrisati zid krpom koju ste navlažili (ne natopili) alkoholom ili acetonom (odstranjivač laka za nokte). Istresite malo praška za čišćenje na vlažnu krpu i trljajte mrlju, a zatim isperite vodom. Morate znati da će to možda izmijeniti boju zida, a ako budete brzi, možda ćete uspjeti ukloniti mrlju.

   Lice vašeg djeteta: Dobra vijest je da na koži tragovi trajnog markera izblijede s vremenom. Sredstva za njegu kože na bazi ulja, kao npr. dječja ulja ili hladne kreme, uklonit će mrlje djelomično. Ostatak će ukloniti vrijeme, ali barem nekoliko dana vaše će dijete biti neobično osjenčano.

Zanimljiv podatak

Trajni markeri rade se od tinte na bazi razrjeđivača, koja se ureže u papir (ili tkaninu, zid, presvlake) čim dođe s njim u kontakt. Neke vrste ove tinte su toksične, pa nije loše malo pripaziti da ne stoje baš posvuda po kući. Markeri su neizbrisivi, ali ipak izblijede s vremenom.


   Prolijevanje mlijeka u automobilu


   Kad sam se vratila iz kupovine, zamolila sam djecu da mi pomognu iskrcati stvari iz automobila. Kao mali mravi užurbano su mi nosili vrećice s namirnicama koje sam ja raspremala. Odjednom iznenada čujem: " Mama" Dođi brzo" Mlijeko se prolilo!" Trčim do automobila u kojem se veća lokva mlijeka pomalo upija u tapecirani pod. Zamišljam kako bi bilo u vožnji "uživati" u smradu pokvarenog mlijeka.

(mama Tanja)

Što napraviti?

Odmah upijte ručnicima što više mlijeka s poda automobila. Vjerojatno će vam trebati više ručnika, što ovisi o količini prolivenog mlijeka. Ako imate usisavač za tekućinu, upotrijebite ga. Nakon što ste upili veći dio tekućine, izmiješajte ocat i vodu u omjeru 1:2 i istrljajte tom otopinom mokro mjesto i tako ćete umanjiti mrlje i neutralizirati mirise, pustite neka se osuši. Kako bi zrak u automobilu bio podnošljiviji, stavite ispod sjedala otvorenu posudu sa sodom bikarbonom. Od sode bikarbone može se napraviti pasta i primijeniti direktno na smrdljivu mrlju i kasnije usisati.

Zanimljiv savjet

Možda ćete neko vrijeme poželjeti držati u automobilu nekoliko onih visećih osvježivača automobila, posebno ako živite u toplom podneblju, ili ako često ostavljate automobil na suncu sa zatvorenim prozorima.

   Budite spremni, nabavite ove stvari i uvijek ćete uspješno "odgovoriti" na svaku dječju ludoriju!


   
      
         hidrogen peroksid - čisti razne mrlje, od soka grejpa do pasje kakice te služi za dezinficiranje malih posjekotina i ogrebotina
   
   
      
         bijeli ocat i soda bikarbona -  bijeli ocat efikasno uklanja mrlje i neugodne mirise, a u kombinaciji sa sodom bikarbonom tvori odličan mini vulkan ili sjajnu zamjenu za deterdžent za strojno pranje posuđa
   
   
      
         amonijak - izvlači neugodne mirise iz mrlji, i to osobito iz onih za koje su krivi vaši ljubimci, nemojte ga nikad miješati s izbjeljivačem
   
   
      
         odstranjivač laka za nokte - aceton iz odstranjivača laka za nokte može rastvoriti veze bilo kojeg ljepila ili boje
   
   
      
         bijelo ljepilo - za manje popravke, izvlačenje iverja i majstorske zamisli
   
   
      
         ljepljiva traka - a što s njome ne možete učvrstiti?
   
 Petra Majetić 

dječji_nestašluk_fotolia

Probajte se ne nasmijati dječjim nepodopštinama i saznajte kako ih brzo i efikasno riješiti!

<para>Uz genetske predispozicije, sve to također može utjecati i na vid mališana, te sve veći broj njih već s nekoliko godina nosi svoje <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/nema-jos-ni-dvije-godine-a-vec-treba-naocalice/">prve naočale</ulink> za korekciju vida. Prema jednoj od statistika, svako šesto dijete starije od tri godine ima potrebu za dioptrijskim naočalama. I dok će velik broj roditelja svojim mališanima reći kako im naočale super stoje te kako slatko s njima izgledaju, upravo to uvjeravanje često nije nimalo lak zadatak. Jer kako djetetu predškolske dobi objasniti kako je to najbolje za njega, a ne „mučenje“ kakvim svoje prve naočale često doživljavaju?
</para>
<heading4>
 I roditeljima je potrebno malo uvjeravanja
</heading4>
<para>
Kako biste svom mališanu pomogli da se privikne na nove naočale, uvijek je prvo potrebno krenuti iz vaše perspektive – roditeljske. Mnoge mame i tate često misle kako je njihovo dijete još premalo za dioptrijske naočale, te da će mu se eventualni problemi s vidom ispraviti sami od sebe. Samo saznanje o tome da vaš mališan treba nositi naočale može zabrinuti roditelje, pogotovo ako dijete nije okruženo vršnjacima koji ih nose. Često problem vide upravo u tome da zbog novog izgleda neće biti prihvaćeni u svojoj okolini – vrtiću, školi, ili pak u parku u koji svakodnevno odlaze na igru. Na sreću, danas je na tržištu zaista mnogo okvira za dioptrijska stakla namijenjenih upravo najmlađima, te je gotovo sigurno da ćete za svoje dijete moći izabrati naočale koje neće biti „napadne“ i pristajat će mu uz oblik lica. Jednom kada se pomirite s time kako vid vašeg djeteta ipak nije savršen, preostaje vam tek učiniti ono što je najbolje za njega, a to je odabir savršenih naočala. Ključ svega je pozitivan stav te spoznaja da činite samo najbolje za svog mališana.
</para>
<heading4>
 Mališani i „muke po naočalama“
</heading4>
<para>
I dok ste se vi jednostavno pomirili s činjenicom da vaš mališan treba korekciju vida, pred vama je teži zadatak – kako to objasniti djetetu? S prvim naočalama dolaze i problemi koji su često vezani uz neudobnost prilikom nošenja, a kod malo starije djece i zabrinutost oko izgleda.</para>
<para>Prvo stavljanje naočala kod male djece u mnogo slučajeva završi suzama uz prigovor kako su teške i „žuljaju“. U tim počecima najbolje je dijete postupno privikavati na njih. Neka ih prvi dan nosi tek nekoliko minuta, a taj period svakog dana polako povećavajte. Poželjno je da trenuci u kojima će dijete nositi nove naočale budu trenuci aktivnosti u kojima inače uživa. Primjerice, kada gleda svoj omiljeni crtić, zamolite ga da stavi naočale i napomenite kako će mu s njima sve biti mnogo „čistije“, te da će obratiti pažnju na detalje koje do sada nije uočio. Mališani će, u ovakvim situacijama, nošenje naočala početi povezivati s nečim što vole, te daljnje privikavanje ne bi trebalo biti toliki „bauk“ – kako za njih, tako i za mame i tate. Također je važno da trenuci u kojima će dijete početi nositi naočale budu oni u kojima će i sam imati priliku vidjeti razliku. To može biti već spomenuto gledanje televizije, ali i zajedničko čitanje knjige, crtanje ili igranje. Nakon nekog vremena djetetu će ove aktivnosti biti nezamislivo raditi bez svog novog, savršenog vida.</para>
<para>Također nemojte zaboraviti pohvaliti svog mališana kada sam stavi naočale. Neka njihovo stavljanje također postane dio jutarnje rutine - nakon oblačenja, umivanja i pranja zubića. Dijete će već nakon nekoliko tjedana automatski samo stavljati naočale, baš kao što ujutro obavlja i ostale aktivnosti.</para>
<para>I ne zaboravite ostati pozitivni tijekom procesa privikavanja. Prije ili kasnije svaki će mališan shvatiti kako je nošenje naočala jednostavno nešto što svakodnevno mora učiniti. A kada se mališan jednom priviknuo na nošenje naočala, ostaje vam tek zadatak da pratite kada okviri postanu premali, ali i da redovito obavljate kontrole kod oftalmologa kako biste vidjeli je li došlo do kakvog pomaka.</para>

Kako "bezbolno" priviknuti mališana na nošenje naočala? U današnjem svijetu kojim dominira tehnologija, djeca su od ranih nogu izložena mobitelima, kompjutorima i televiziji – ponekad i u većoj mjeri nego što je preporučeno. Uz genetske predispozicije, sve to također može utjecati i na vid mališana, te sve veći broj njih već s nekoliko godina nosi svoje prve naočale za korekciju vida. Prema jednoj od statistika, svako šesto dijete starije od tri godine ima potrebu za dioptrijskim naočalama. I dok će velik broj roditelja svojim mališanima reći kako im naočale super stoje te kako slatko s njima izgledaju, upravo to uvjeravanje često nije nimalo lak zadatak. Jer kako djetetu predškolske dobi objasniti kako je to najbolje za njega, a ne „mučenje“ kakvim svoje prve naočale često doživljavaju?


   I roditeljima je potrebno malo uvjeravanja


Kako biste svom mališanu pomogli da se privikne na nove naočale, uvijek je prvo potrebno krenuti iz vaše perspektive – roditeljske. Mnoge mame i tate često misle kako je njihovo dijete još premalo za dioptrijske naočale, te da će mu se eventualni problemi s vidom ispraviti sami od sebe. Samo saznanje o tome da vaš mališan treba nositi naočale može zabrinuti roditelje, pogotovo ako dijete nije okruženo vršnjacima koji ih nose. Često problem vide upravo u tome da zbog novog izgleda neće biti prihvaćeni u svojoj okolini – vrtiću, školi, ili pak u parku u koji svakodnevno odlaze na igru. Na sreću, danas je na tržištu zaista mnogo okvira za dioptrijska stakla namijenjenih upravo najmlađima, te je gotovo sigurno da ćete za svoje dijete moći izabrati naočale koje neće biti „napadne“ i pristajat će mu uz oblik lica. Jednom kada se pomirite s time kako vid vašeg djeteta ipak nije savršen, preostaje vam tek učiniti ono što je najbolje za njega, a to je odabir savršenih naočala. Ključ svega je pozitivan stav te spoznaja da činite samo najbolje za svog mališana.


   Mališani i „muke po naočalama“


I dok ste se vi jednostavno pomirili s činjenicom da vaš mališan treba korekciju vida, pred vama je teži zadatak – kako to objasniti djetetu? S prvim naočalama dolaze i problemi koji su često vezani uz neudobnost prilikom nošenja, a kod malo starije djece i zabrinutost oko izgleda.
Prvo stavljanje naočala kod male djece u mnogo slučajeva završi suzama uz prigovor kako su teške i „žuljaju“. U tim počecima najbolje je dijete postupno privikavati na njih. Neka ih prvi dan nosi tek nekoliko minuta, a taj period svakog dana polako povećavajte. Poželjno je da trenuci u kojima će dijete nositi nove naočale budu trenuci aktivnosti u kojima inače uživa. Primjerice, kada gleda svoj omiljeni crtić, zamolite ga da stavi naočale i napomenite kako će mu s njima sve biti mnogo  „čistije“, te da će obratiti pažnju na detalje koje do sada nije uočio. Mališani će, u ovakvim situacijama, nošenje naočala početi povezivati s nečim što vole, te daljnje privikavanje ne bi trebalo biti toliki „bauk“ – kako za njih, tako i za mame i tate. Također je važno da trenuci u kojima će dijete početi nositi naočale budu oni u kojima će i sam imati priliku vidjeti razliku. To može biti  već spomenuto gledanje televizije, ali i zajedničko čitanje knjige, crtanje ili igranje. Nakon nekog vremena djetetu će ove aktivnosti biti nezamislivo raditi bez svog novog, savršenog vida.
Također nemojte zaboraviti pohvaliti svog mališana kada sam stavi naočale. Neka njihovo stavljanje također postane dio jutarnje rutine - nakon oblačenja, umivanja i pranja zubića. Dijete će već nakon nekoliko tjedana automatski samo stavljati naočale,  baš kao što ujutro obavlja i ostale aktivnosti.
I ne zaboravite ostati pozitivni tijekom procesa privikavanja. Prije ili kasnije svaki će mališan shvatiti kako je nošenje naočala jednostavno nešto što svakodnevno mora učiniti. A kada se mališan jednom priviknuo na nošenje naočala, ostaje vam tek zadatak da pratite kada okviri postanu premali, ali  i da redovito obavljate kontrole kod oftalmologa kako biste vidjeli je li došlo do kakvog pomaka. Nataša Vuk 

smart-187696_960_720

Kako "bezbolno" priviknuti mališana na nošenje naočala?

<para>Biti u drugom stanju nije nimalo lako, no preživljavati trudnoću tijekom ljetnih vrućina još je teže.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Teško je pa gotovo i nemoguće isplanirati period u kojem ćete nositi dijete, a ako ste u visokom stupnju trudnoće tijekom najtoplijih mjeseci u godine postoje određene stvari koje možete učiniti da biste si sve skupa olakšali. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nastavku vam donosimo nekoliko odličnih savjeta kako da se suočite s ljetnom trudnoćom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vrijeme dana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste se što lakše nosili s ljetnom trudnoćom, trebali biste izbjegavati raditi bilo što ili izlaziti u najtoplijem dijelu dana. Ako je moguće, izlazite samo ranije ujutro ili kasno popodne kad se temperature vani malo spuste jer će vam tada biti mnogo lakše obavljati obaveze koje imate. Također, nastojte se kloniti sunca jer ono može biti vrlo jako i budite aktivni onda kad osjećate da imate dovoljno energije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Tekućina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tijekom vrućih ljetnih dana vrlo je važno piti dovoljno tekućine kako nam organizam ne bi dehidrirao. Konzumirajte dovoljno tekućine, osobito vode i biljnih čajeva. Za rashlađivanje je odlična domaća limunada te ledeni čaj kojeg možete sami pripremiti. Ako idete negdje uvijek sa sobom nosite bočicu vode.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odmarajte se
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U drugom je stanju vrlo bitan odmor, a tijekom ljetnih vrućina to je još i bitnije. Stoga nemojte iscrpljivati sami sebe i uzmite odmor kad god osjetite da vam je potreban. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odjeća
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog nošenja pogrešne odjeće mogli biste se osjećati neugodno i ljepljivo pa se stoga ljeti preporučuje lagana i šira odjeća, a od materijala su najbolji pamuk i lan. Trudnice su sklonije znojenju pa stoga pažljivo i mudro birajte svoju odjeću.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Plivanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako živite blizu mora ili kod kuće imate bazen to je odlično jer se možete rashladiti u svakom trenutku. Osim toga vježbanje u vodi također je vrlo dobro za trudnice. Ne možete li doći do bazena, rashladite se u dječjem bazenu ili kanti vode. Možda vam ovo zvuči glupo, ali tijekom velikih vrućina ovo će vam izuzetno pomoći. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Termalna voda ili maglica za lice 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ljekarnama i drogerijama je dostupna ponuda raznih termalnih voda, sprejeva i maglica za lice i tijelo koje služe  za osvježenje pa ih isprobajte. Termalnu vodu možete nositi  sa sobom kamo god pošli i rashladiti se u svakom trenutku. Samo se poprskajte po licu i to je to. Također, za umorna stopala možete kupiti neki gel s učinkom hlađenja što je savršeno za ove vruće dane. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Spavanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vam ništa drugo ne pomaže, spavanje je najbolje rješenje. Zamračite spavaću, upalite klimu i ventilator i odmorite se neko vrijeme. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Freedigitalphotos.net</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Kako preživjeti vrućine u trudnoći Preživljavanje trudnoće na visokim temperaturama Biti u drugom stanju nije nimalo lako, no preživljavati trudnoću tijekom ljetnih vrućina još je teže.
   
Teško je pa gotovo i nemoguće isplanirati period u kojem ćete nositi dijete, a ako ste u visokom stupnju trudnoće tijekom najtoplijih mjeseci u godine postoje određene stvari koje možete učiniti da biste si sve skupa olakšali. 
   
U nastavku vam donosimo nekoliko odličnih savjeta kako da se suočite s ljetnom trudnoćom.
   
   Vrijeme dana
   
   
Kako biste se što lakše nosili s ljetnom trudnoćom, trebali biste izbjegavati raditi bilo što ili izlaziti u najtoplijem dijelu dana. Ako je moguće, izlazite samo ranije ujutro ili kasno popodne kad se temperature vani malo spuste jer će vam tada biti mnogo lakše obavljati obaveze koje imate. Također, nastojte se kloniti sunca jer ono može biti vrlo jako i budite aktivni onda kad osjećate da imate dovoljno energije. 
   
   Tekućina
   
   
Tijekom vrućih ljetnih dana vrlo je važno piti dovoljno tekućine kako nam organizam ne bi dehidrirao. Konzumirajte dovoljno tekućine, osobito vode i biljnih čajeva. Za rashlađivanje je odlična domaća limunada te ledeni čaj kojeg možete sami pripremiti. Ako idete negdje uvijek sa sobom nosite bočicu vode.
   
   Odmarajte se
   
   
U drugom je stanju vrlo bitan odmor, a tijekom ljetnih vrućina to je još i bitnije. Stoga nemojte iscrpljivati sami sebe i uzmite odmor kad god osjetite da vam je potreban. 
   
   Odjeća
   
   
Zbog nošenja pogrešne odjeće mogli biste se osjećati neugodno i ljepljivo pa se stoga ljeti preporučuje lagana i šira odjeća, a od materijala su najbolji pamuk i lan. Trudnice su sklonije znojenju pa stoga pažljivo i mudro birajte svoju odjeću.   
   
   Plivanje
   
   
Ako živite blizu mora ili kod kuće imate bazen to je odlično jer se možete rashladiti u svakom trenutku. Osim toga vježbanje u vodi također je vrlo dobro za trudnice. Ne možete li doći do bazena, rashladite se u dječjem bazenu ili kanti vode. Možda vam ovo zvuči glupo, ali tijekom velikih vrućina ovo će vam izuzetno pomoći. 
   
   Termalna voda ili maglica za lice 
   
   
U ljekarnama i drogerijama je dostupna ponuda raznih termalnih voda, sprejeva i maglica za lice i tijelo koje služe  za osvježenje pa ih isprobajte. Termalnu vodu možete nositi  sa sobom kamo god pošli i rashladiti se u svakom trenutku. Samo se poprskajte po licu i to je to. Također, za umorna stopala možete kupiti neki gel s učinkom hlađenja što je savršeno za ove vruće dane. 
   
   Spavanje
   
   
Ako vam ništa drugo ne pomaže, spavanje je najbolje rješenje. Zamračite spavaću, upalite klimu i ventilator i odmorite se neko vrijeme. 


   
Foto: Freedigitalphotos.net

   
  Ma.G. 

Kako preživjeti vrućine u trudnoći

<para>. Kao da više uopće ne razmišljamo što se sve u tim deterdžentima nalazi, a nalazi se niz kemikalija koje zasigurno nisu potpuno bezopasne za kožu.</para>
<para>Kupovni deterdženti i omekšivači su vrlo jake, koncentrirane kemikalije i vrlo često izazivaju razne kožne osipe kod beba i djece. Tek kada deterdženti počnu ugrožavati zdravlje mališana, zapitamo se: "Pa što je to toliko jako u tim deterdžentima da je izgrizlo kožu mog djeteta?"</para>
<para>Vrlo često, kad se pojavi suha koža, crvenilo, točkice, peckanje ili svrbež, roditelji prvo ne pomisale na deterdžente, već uzrok traže u hrani, lijekovima ili nečem "iznutra".</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako deterdženti za rublje izazivaju reakcije na koži?</heading4>
<para>
Dijete može biti osjetljivo ili alergično na neke sastojke iz deterdženata pa je on i direktni uzročnik ekcema.</para>
<para>Drugi scenarij je kad sastojci u samom deterdžentu nisu uzročnik, ali zbog toga što su jako alkalni i pH neuravnoteženi, oni mogu dodatno iritirati već upaljenu kožu ili ranicu na koži. Drugim riječima, ako vaše dijete ima kožni osip izazvan nekim drugim alergenom, deterdženti iz rublja ga definitivno mogu pogoršati.</para>
<para>Važno je znati da se molekule raznih kemikalija gomilaju u vlaknima odjeće sa svakim pranjem. Kažu da bi trebalo odjeću oprati 10 puta u čistoj vodi dok ne bi iz nje isprali sav deterdžent. Drugim riječima, alergeni i kemijski spojevi iz deterdženta na koži su vašeg djeteta cijelo vrijeme, čak i kad mislite da je perilica rublja sve dobro isprala.</para>
<para>Ovo se odnosi na sve tipove deterdženata na tržištu, čak i one na kojima piše "prirodno". Čak i ako deterdžent ne sadrži izbjeljivač ili kemijske mirise, on i dalje može pogoršati stanje iritirane kože.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Postoji li alternativa kupovnom deterdžentu?</heading4>
<para>
Postoji nekoliko alternativa za zdravije pranje rublja:</para>
<para>- Domaći, ekološki, prirodni deterdžent napravljen kod kuće. Na internetu ima niz recepata kako ga napraviti u vlastitom domu.
- Pranje na ruke ili u perilici sa sodom bikarbonom i vinskim octom.
- Sapunski oraščić (soap nut) - 100% prirodni oraščić koji raste na drveću Himalaje i ima isto djelovanje kao bilo koji deterdžent na tržištu. Može se naručiti online.
- Eko kugla za pranje rublja.
- Organski, prirodni sapuni.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Recept za domaći deterdžent</heading4>
<para>
Za prirodni i ekološki domaći deterdžent trebat će vam sljedeći sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Sapun na bazi kokosovog ulja ili bilo koji drugi eko sapun na bazi prirodnog ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Soda bikarbona (natrijev bikarbonat)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Soda za pranje (natrijev karbonat)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Esencijalno ulje limuna (dobro uklanja mrlje i masnoće + daje miris)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Opcionalno:
Ocat (pola šalice octa pomoći će da se u jako alkalnoj smjesi koja iritira kožu podigne pH vrijednost)
Peroksid (3-postotni za pranje bijelog rublja; može se kupiti u bilo kojoj ljekarni i prirodan je, netoksičan)</para>
<para>Recept za smjesu:</para>
<para>Sitno narezati ili naribati 150 grama sapuna i otopiti ga u 10 litara tople vode. U smjesu dodati jednu šalicu sode bikarbone i jednu šalicu sode za pranje, kao i 10 kapi eteričnog ulja limuna.</para>
<para>Kad se smjesa poveže, prelijete je u plastične boce (10 litara). Za pranje rublja koristite jednu šalicu ovog prirodnog deterdženta, a deset litara trajat će vam dugo. Robica možda neće biti ultramekana i ultramirisna kao što je nakon kupovnog omekšivača, ali to nije važno, odnosno nije važnije od zdravlja vašeg mališana.</para>
<para> </para>

Kada deterdžent izazove kožni osip, vrijeme je za prirodnije pripravke za pranje rublja Najpraktičnije i najjednostavnije je potrpati prljavo rublje u perilicu, kojeg u kući s malom djecom uvijek ima na hrpe, ubaciti prašak ili tekući deterdžent, pa puno omekšivača da lijepo miriši, uključiti perilicu i dalje se baviti svakodnevnim obavezama i zadatcima . Kao da više uopće ne razmišljamo što se sve u tim deterdžentima nalazi, a nalazi se niz kemikalija koje zasigurno nisu potpuno bezopasne za kožu.
Kupovni deterdženti i omekšivači su vrlo jake, koncentrirane kemikalije i vrlo često izazivaju razne kožne osipe kod beba i djece. Tek kada deterdženti počnu ugrožavati zdravlje mališana, zapitamo se: "Pa što je to toliko jako u tim deterdžentima da je izgrizlo kožu mog djeteta?"
Vrlo često, kad se pojavi suha koža, crvenilo, točkice, peckanje ili svrbež, roditelji prvo ne pomisale na deterdžente, već uzrok traže u hrani, lijekovima ili nečem "iznutra".
 

Kako deterdženti za rublje izazivaju reakcije na koži?

Dijete može biti osjetljivo ili alergično na neke sastojke iz deterdženata pa je on i direktni uzročnik ekcema.
Drugi scenarij je kad sastojci u samom deterdžentu nisu uzročnik, ali zbog toga što su jako alkalni i pH neuravnoteženi, oni mogu dodatno iritirati već upaljenu kožu ili ranicu na koži. Drugim riječima, ako vaše dijete ima kožni osip izazvan nekim drugim alergenom, deterdženti iz rublja ga definitivno mogu pogoršati.
Važno je znati da se molekule raznih kemikalija gomilaju u vlaknima odjeće sa svakim pranjem. Kažu da bi trebalo odjeću oprati 10 puta u čistoj vodi dok ne bi iz nje isprali sav deterdžent. Drugim riječima, alergeni i kemijski spojevi iz deterdženta na koži su vašeg djeteta cijelo vrijeme, čak i kad mislite da je perilica rublja sve dobro isprala.
Ovo se odnosi na sve tipove deterdženata na tržištu, čak i one na kojima piše "prirodno". Čak i ako deterdžent ne sadrži izbjeljivač ili kemijske mirise, on i dalje može pogoršati stanje iritirane kože.
 

Postoji li alternativa kupovnom deterdžentu?

Postoji nekoliko alternativa za zdravije pranje rublja:
- Domaći, ekološki, prirodni deterdžent napravljen kod kuće. Na internetu ima niz recepata kako ga napraviti u vlastitom domu.
- Pranje na ruke ili u perilici sa sodom bikarbonom i vinskim octom.
- Sapunski oraščić (soap nut) - 100% prirodni oraščić koji raste na drveću Himalaje i ima isto djelovanje kao bilo koji deterdžent na tržištu. Može se naručiti online.
- Eko kugla za pranje rublja.
- Organski, prirodni sapuni.
 

Recept za domaći deterdžent

Za prirodni i ekološki domaći deterdžent trebat će vam sljedeći sastojci:


   
      Sapun na bazi kokosovog ulja ili bilo koji drugi eko sapun na bazi prirodnog ulja
   
   
      Soda bikarbona (natrijev bikarbonat)
   
   
      Soda za pranje (natrijev karbonat)
   
   
      Esencijalno ulje limuna (dobro uklanja mrlje i masnoće + daje miris)
   


Opcionalno:
Ocat (pola šalice octa pomoći će da se u jako alkalnoj smjesi koja iritira kožu podigne pH vrijednost)
Peroksid (3-postotni za pranje bijelog rublja; može se kupiti u bilo kojoj ljekarni i prirodan je, netoksičan)
Recept za smjesu:
Sitno narezati ili naribati 150 grama sapuna i otopiti ga u 10 litara tople vode. U smjesu dodati jednu šalicu sode bikarbone i jednu šalicu sode za pranje, kao i 10 kapi eteričnog ulja limuna.
Kad se smjesa poveže, prelijete je u plastične boce (10 litara). Za pranje rublja koristite jednu šalicu ovog prirodnog deterdženta, a deset litara trajat će vam dugo. Robica možda neće biti ultramekana i ultramirisna kao što je nakon kupovnog omekšivača, ali to nije važno, odnosno nije važnije od zdravlja vašeg mališana.
  Jelena Kovačić 

fat boy itching him back

Kada deterdžent izazove kožni osip, vrijeme je za prirodnije pripravke za pranje rublja

<para>U današnje vrijeme ponekad zaboravljamo da nije sve u novcu i trendu, već i u želji i volji za nečim drukčijim, inovativnim. Umjesto da kupite igračku djetetu koja će u većini slučajeva skupljati prašinu, zasučite rukave, udružite zajedničke snage, maštu i zajedno s djecom napravite sami igračke. Donosimo nekoliko prijedloga "za uradi sam" igračke s pomoću kojih ćete uštjedjeti novac (kojeg nikad dovoljno), zabaviti se s djecom i razviti njihovu kreativnost.</para>
<para>Ako ne želite da tetrapak za mlijeko završi u smeću, iskoristite maštu i pretvorite ga u kućicu za igru. U izradu možete uključiti i klince, koji će, osim što će se zabaviti naučiti i ponešto o važnosti recikliranja. Kad se ne igraju njima, ove minijaturne kućice mogu poslužiti kao npr. ukras na polici.
</para>
<para/>
<para>Foto: Pinterest</para>
<heading4>Materijal:</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>akrilna boja u raznim nijansama</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>neotrovna bijela boja za papir</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>četkica ili pjenasta četka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>crni marker</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prazne kutije od mlijeka</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kako napraviti kućicu za igru?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>nanesite 3-4 sloja boje na sve stranice (i gornju stranu) kutije, neka se boja osuši prije nego što nanesete novi sloj</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obojite vrata tako što ćete dodati pravokutnik u donji središnji dio jedne stranice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zatim dodajte prozore, obojite pravokutnike, a nakon toga ostavite kućicu da se boje osuše</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obojite vrh kutije kako bi napravili krov, ostavite da se osuši, zatim dodajte prozore, obojite pravokutnike te nakon toga ostavite kućicu da se boje osuše</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obojite vrh kutije kako bi napravili krov, ostavite da se osuši</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kada se boja potpuno osuši, markerom označite rubove prozora, vrata i krova, dodajte i po neki detalj, npr. bravu na vratima ili crijepove</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Sigurno se ne možete sjetiti situacije u kojem vaš mališan u trgovini sa igračkama nije poželio još jednu u nizu, figuricu Angry Birds-a. Pronašli smo "recept" za izradu Angry Birds koji će vas stajati samo nekoliko kuna jer svi sastojci nalaze se u - kuhinji.
</para>
<para/>
<para>Foto: blitz-cinestar.hr</para>
<heading4>Materijal:</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 šalica brašna</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 šalica soli</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 šalica vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lim za pečenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>aluminijska folija</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pregača</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>akrilne boje (ili tempere)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kako napraviti Angry Birds od tijesta?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>pomiješajte brašno i sol u velikoj posudi, polako dodavajte vodu i mijesite tijesto sve dok ne dobije loptastu masu, izvadite ga iz posude</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>na radnu površinu pospite malo brašna tako da možete oblikovati loptu, a da se ne zalijepi za podlogu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kidajte komadiće tijesta i prstima oblikujte ptice, počnite prvo sa tijelom ptice, zatim oblikujte kljun, krijestu i rep</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poredajte oblikovane ptice na papir za pečenje ili aluminijsku foliju i pecite na 60 stupnjeva oko sat-dva sve dok ne otvrdnu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pažljivo ih izvadite iz peći i neka se ohlade prije nego što ih počnete bojati četkicom i akrilnim bojama ili temperama</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Nije važno imate li dvorište ili ne, jeste li ih zaboravili ili niste - ovim kućnim ljubimcima to ne smeta. Pogledajte koji vam materijali trebaju i krenite u izradu životinjica od balona.
</para>
<para/>
<para>Foto: Pinterest</para>
<heading4>Materijal:</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>baloni</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>flomasteri (markeri)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>tanji karton</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ukrasna traka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ljepilo</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kako napraviti kućne ljubimce od balona?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>napušite balone i neka djeca nacrtaju detalje markerima, pustite im mašti na volju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>od kartona napravite harmoniku koja će poslužiti za noge, na svaku nogu stavite kap ljepila i pričvrstite za balon, ljepilom možete pričvrstiti krugove od crnog kartona za oči i ukrasnu traku koja će biti povodac</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Je li to ptica... ili avion... ne, nije.... što bi to moglo biti? To je leteća Kitty. Razveselite djecu i zajedničkim snagama napravite ovu igračku - padobran koristeći samo salvetu i konop.
</para>
<para/>
<para>Foto: Pinterest</para>
<heading4>Materijal:</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>salvete</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>konop</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>škare</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>flomasteri</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>igračke (padobranci)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kako napraviti padobranca od papira?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>rasklopite salvetu i postavite na stol, neka djeca ukrase flomasterima padobran, crtajući i pišući sve što im padne na pamet</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pomognite djeci da vežu konop za svaki kut salvete</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sva četiri konopa spojite čvorom na drugom kraju, ostavljajući dovoljno konopa za vezanje padobranca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>neka djeca vežu padobranca i izaberu igračku koju će vezati uz pogađanje koja igračka će se najbrže spustiti, a koja najsporije</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Jesu li i vaša djeca zaluđena superherojima i vole se maskirati po uzoru na njih? Ova zabavna igra sa "filcem" potaknut će i djetetovu maštu i kreativnost.</para>
<para/>
<para>Foto: Pinterest</para>
<heading4>Materijal:</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Filc</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ljepilo za filc</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>škare</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>traka</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kako napraviti maske superheroja od filca?</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>razgovarajte s djecom koji su im omiljeni superheroji, započnite sa rezanjem okvirnog oblika maske kakve nose superheroji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>stavite filc preko glave djeteta kako bi mogli odrediti veličinu maske (otvori za oči i nos), nakon toga precizno izrežite filc, napravite po dva komada od svake maske</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pomognite djeci da stave ljepilo na jednu stranu svake maske, stavite dvije trake na ljepilom pokrivenu stranu maske (po jednu na svakoj strani), zatim postavite drugi komad maske preko one koju ste namazali ljepilom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>djeca mogu izrezati različite oblike od filca i zalijepiti ih na prednju stranu maske (recimo početna slova imena superheroja), pričajte s njima o superherojima i njihovim moćima i sukladno tome dodajte odgovarajuće detalje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nakon što se ljepilo potpuno osuši, maske su spremne za korištenje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Igračke ne morate uvijek kupovati! Napravite ih kod kuće u suradnji s djecom! Svjedoci smo nevjerojatnom izboru dječjih igračaka i ponekad nam se čini da novitetima na tržištu nema kraja. U današnje vrijeme ponekad zaboravljamo da nije sve u novcu i trendu, već i u želji i volji za nečim drukčijim, inovativnim. Umjesto da kupite igračku djetetu koja će u većini slučajeva skupljati prašinu, zasučite rukave, udružite zajedničke snage, maštu i zajedno s djecom napravite sami igračke. Donosimo nekoliko prijedloga "za uradi sam" igračke s pomoću kojih ćete uštjedjeti novac (kojeg nikad dovoljno), zabaviti se s djecom i razviti njihovu kreativnost.
Ako ne želite da tetrapak za mlijeko završi u smeću, iskoristite maštu i pretvorite ga u kućicu za igru. U izradu možete uključiti i klince, koji će, osim što će se zabaviti naučiti i ponešto o važnosti recikliranja. Kad se ne igraju njima, ove minijaturne kućice mogu poslužiti kao npr. ukras na polici.


Foto: Pinterest
Materijal:

   
      akrilna boja u raznim nijansama
   
   
      neotrovna bijela boja za papir
   
   
      četkica ili pjenasta četka
   
   
      crni marker
   
   
      prazne kutije od mlijeka
   

Kako napraviti kućicu za igru?

   
      nanesite 3-4 sloja boje na sve stranice (i gornju stranu) kutije, neka se boja osuši prije nego što nanesete novi sloj
   
   
      obojite vrata tako što ćete dodati pravokutnik u donji središnji dio jedne stranice
   
   
      zatim dodajte prozore, obojite pravokutnike, a nakon toga ostavite kućicu da se boje osuše
   
   
      obojite vrh kutije kako bi napravili krov, ostavite da se osuši, zatim dodajte prozore, obojite pravokutnike te nakon toga ostavite kućicu da se boje osuše
   
   
      obojite vrh kutije kako bi napravili krov, ostavite da se osuši
   
   
      kada se boja potpuno osuši, markerom označite rubove prozora, vrata i krova, dodajte i po neki detalj, npr. bravu na vratima ili crijepove
   

Sigurno se ne možete sjetiti situacije u kojem vaš mališan u trgovini sa igračkama nije poželio još jednu u nizu, figuricu Angry Birds-a. Pronašli smo "recept" za izradu Angry Birds koji će vas stajati samo nekoliko kuna jer svi sastojci nalaze se u - kuhinji.


Foto: blitz-cinestar.hr
Materijal:

   
      1 šalica brašna
   
   
      1 šalica soli
   
   
      1 šalica vode
   
   
      lim za pečenje
   
   
      aluminijska folija
   
   
      pregača
   
   
      akrilne boje (ili tempere)
   

Kako napraviti Angry Birds od tijesta?

   
      pomiješajte brašno i sol u velikoj posudi, polako dodavajte vodu i mijesite tijesto sve dok ne dobije loptastu masu, izvadite ga iz posude
   
   
      na radnu površinu pospite malo brašna tako da možete oblikovati loptu, a da se ne zalijepi za podlogu
   
   
      kidajte komadiće tijesta i prstima oblikujte ptice, počnite prvo sa tijelom ptice, zatim oblikujte kljun, krijestu i rep
   
   
      poredajte oblikovane ptice na papir za pečenje ili aluminijsku foliju i pecite na 60 stupnjeva oko sat-dva sve dok ne otvrdnu
   
   
      pažljivo ih izvadite iz peći i neka se ohlade prije nego što ih počnete bojati četkicom i akrilnim bojama ili temperama
   

Nije važno imate li dvorište ili ne, jeste li ih zaboravili ili niste -  ovim kućnim ljubimcima to ne smeta. Pogledajte koji vam materijali trebaju i krenite u izradu životinjica od balona.


Foto: Pinterest
Materijal:

   
      baloni
   
   
      flomasteri (markeri)
   
   
      tanji karton
   
   
      ukrasna traka
   
   
      ljepilo
   

Kako napraviti kućne ljubimce od balona?

   
      napušite balone i neka djeca nacrtaju detalje markerima, pustite im mašti na volju
   
   
      od kartona napravite harmoniku koja će poslužiti za noge, na svaku nogu stavite kap ljepila i pričvrstite za balon, ljepilom možete pričvrstiti krugove od crnog kartona za oči i ukrasnu traku koja će biti povodac
   

Je li to ptica... ili avion... ne, nije.... što bi to moglo biti? To je leteća Kitty. Razveselite djecu i zajedničkim snagama napravite ovu igračku - padobran koristeći samo salvetu i konop.


Foto: Pinterest
Materijal:

   
      salvete
   
   
      konop
   
   
      škare
   
   
      flomasteri
   
   
      igračke (padobranci)
   

Kako napraviti padobranca od papira?

   
      rasklopite salvetu i postavite na stol, neka djeca ukrase flomasterima padobran, crtajući i pišući sve što im padne na pamet
   
   
      pomognite djeci da vežu konop za svaki kut salvete
   
   
      sva četiri konopa spojite čvorom na drugom kraju, ostavljajući dovoljno konopa za vezanje padobranca
   
   
      neka djeca vežu padobranca i izaberu igračku koju će vezati uz pogađanje koja igračka će se najbrže spustiti, a koja najsporije
   

Jesu li i vaša djeca zaluđena superherojima i vole se maskirati po uzoru na njih? Ova zabavna igra sa "filcem" potaknut će i djetetovu maštu i kreativnost.

Foto: Pinterest
Materijal:

   
      Filc
   
   
      ljepilo za filc
   
   
      škare
   
   
      traka
   

Kako napraviti maske superheroja od filca?

   
      razgovarajte s djecom koji su im omiljeni superheroji, započnite sa rezanjem okvirnog oblika maske kakve nose superheroji
   
   
      stavite filc preko glave djeteta kako bi mogli odrediti veličinu maske (otvori za oči i nos), nakon toga precizno izrežite filc, napravite po dva komada od svake maske
   
   
      pomognite djeci da stave ljepilo na jednu stranu svake maske, stavite dvije trake na ljepilom pokrivenu stranu maske (po jednu na svakoj strani), zatim postavite drugi komad maske preko one koju ste namazali ljepilom
   
   
      djeca mogu izrezati različite oblike od filca i zalijepiti ih na prednju stranu maske (recimo početna slova imena superheroja), pričajte s njima o superherojima i njihovim moćima i sukladno tome dodajte odgovarajuće detalje
   
   
      nakon što se ljepilo potpuno osuši, maske su spremne za korištenje
   
 Petra Majetić 

baloni

Igračke ne morate uvijek kupovati! Napravite ih kod kuće u suradnji s djecom!

<para>Iako se trudnice, ali već i žene koje planiraju trudnoću sa svih strana savjetuje koliko su za zdrav rast i razvoj djeteta važni prenatalni vitamini, novo provedeno istraživanje sugerira upravo suprotno. Uzimanje prenatalnih vitamina, pravo je bacanje novaca, smatraju stručnjaci iz Velike Britanije. Osim uzimanja više vrsta vitaminskih i mineralskih pripravaka, trudnice bi se trebale isključivo fokusirati na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/superhrana-koju-je-pozeljno-konzumirati-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">poboljšanje prehrane</ulink>
 , a od vitamina preporučuju uzimanje samo folne kiseline i vitamina D.</para>
<para>
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Lijekovi i Terapija u Velikoj Britaniji kaže da "nisu pronađeni dokazi koji idu u prilog poboljšanja zdravlja trudnica i bebe koje su uzimale više vrsta vitaminskih pripravaka tijekom trudnoće".</para>
<para>Istraživanje se fokusiralo na važnost pravilne i raznovrsne prehrane tijekom trudnoće koja je najvažnija za trudnicu i nerođeno dijete. Po istraživanju, nepravilna prehrana i nedostatak "pravih" vitamina koji se dobivaju iz hrane, za ovo istraživanje je uzrok mnogih trudničkih problema, poput visokog tlaka, komplikacija koje uključuju induciranje poroda, smanjeni rast fetusa, niska porođajna težina, deformacija u rastu kostiju, te razna oštećenja mozga, te kralježnice kod bebe.</para>
<para>
"Trudnice se savjetuje da se hrane raznovrsno i balansirano iz svih pet grupa, dakle, žitaricama, voćem, povrćem, proteinima i mliječnim proizvodima. Uz raznovrsnu prehranu, trudnice svakako trebaju povećanu dozu folne kiseline i željeza, koje se preporučuje uzimati kroz hranu, ali i prenatalne vitamine". Ovo je standardna preporuka i smjernica liječnika - ginekologa te Američkog ginekološkog saveza liječnika koji uz to savjetuju i uzimanje drugih vitaminskih dodataka, dok ih najnovije istraživanje Britanaca opovrgava.</para>
<para>
U studiji, detaljno su istražili učinak prenatalnih vitaminskih suplemenata na zdravlje trudnice i djeteta, od kojih trudnice najčešće uzimaju kombinacije vitamina B1, B2, B3, B6, B12, C,D, E i K, te magnezija, željeza, bakra, cinka i selenija, uz već spomenutu korisnu folnu kiselinu. Osim folne kiseline koja ima pozitivan učinak te vitamina D, autori studije nisu naišli na dokaze koji ukazuju na poboljšan zdravstveni učinak ostalih vitaminskih suplemenata na zdravlje trudnice i/ili djeteta.</para>
<para>Uz folnu kiselinu, uzimanje nadomjeska vitamina D istraživanje smatra korisnim zato što je rijedak i u pravilnoj prehrani, a najčešće se nalazi u ribi i mliječnim proizvodima.</para>

Novo istraživanje: Uzimanje vitaminskih nadomjestaka nema učinak na poboljšanje zdravlja u trudnoći Iako se trudnice, ali već i žene koje planiraju trudnoću sa svih strana savjetuje koliko su za zdrav rast i razvoj djeteta važni prenatalni vitamini, novo provedeno istraživanje sugerira upravo suprotno Iako se trudnice, ali već i žene koje planiraju trudnoću sa svih strana savjetuje koliko su za zdrav rast i razvoj djeteta važni prenatalni vitamini, novo provedeno istraživanje sugerira upravo suprotno. Uzimanje prenatalnih vitamina, pravo je bacanje novaca, smatraju stručnjaci iz Velike Britanije. Osim uzimanja više vrsta vitaminskih i mineralskih pripravaka, trudnice bi se trebale isključivo fokusirati na poboljšanje prehrane
   , a od vitamina preporučuju uzimanje samo folne kiseline i vitamina D.

Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Lijekovi i Terapija u Velikoj Britaniji kaže da "nisu pronađeni dokazi koji idu u prilog poboljšanja zdravlja trudnica i bebe koje su uzimale više vrsta vitaminskih pripravaka tijekom trudnoće".
Istraživanje se fokusiralo na važnost pravilne i raznovrsne prehrane tijekom trudnoće koja je najvažnija za trudnicu i nerođeno dijete. Po istraživanju, nepravilna prehrana i nedostatak "pravih" vitamina koji se dobivaju iz hrane, za ovo istraživanje je uzrok mnogih trudničkih problema, poput visokog tlaka, komplikacija koje uključuju induciranje poroda, smanjeni rast fetusa, niska porođajna težina, deformacija u rastu kostiju, te razna oštećenja mozga, te kralježnice kod bebe.

"Trudnice se savjetuje da se hrane raznovrsno i balansirano iz svih pet grupa, dakle, žitaricama, voćem, povrćem, proteinima i mliječnim proizvodima. Uz raznovrsnu prehranu, trudnice svakako trebaju povećanu dozu folne kiseline i željeza, koje se preporučuje uzimati kroz hranu, ali i prenatalne vitamine". Ovo je standardna preporuka i smjernica liječnika - ginekologa te Američkog ginekološkog saveza liječnika koji uz to savjetuju i uzimanje drugih vitaminskih dodataka, dok ih najnovije istraživanje Britanaca opovrgava.

U studiji, detaljno su istražili učinak prenatalnih vitaminskih suplemenata na zdravlje trudnice i djeteta, od kojih trudnice najčešće uzimaju kombinacije vitamina B1, B2, B3, B6, B12, C,D, E i K, te magnezija, željeza, bakra, cinka i selenija, uz već spomenutu korisnu folnu kiselinu. Osim folne kiseline koja ima pozitivan učinak te vitamina D, autori studije nisu naišli na dokaze koji ukazuju na poboljšan zdravstveni učinak ostalih vitaminskih suplemenata na zdravlje trudnice i/ili djeteta.
Uz folnu kiselinu, uzimanje nadomjeska vitamina D istraživanje smatra korisnim zato što je rijedak i u pravilnoj prehrani, a najčešće se nalazi u ribi i mliječnim proizvodima. Adrijana Bakoš 

vitamini_pixabay

Novo istraživanje: Uzimanje vitaminskih nadomjestaka nema učinak na poboljšanje zdravlja u trudnoći

<para> Briga i odgoj o mališanu, majke ponekad dovodi do spoznaje granica fizičke i psihičke iscrpljenosti unatoč tome što je to najljepši posao na svijetu. Odmor je ponekad potreban i mamama, a isti si ponekad ne mogu priuštiti jer poznato je, mame nemaju radno vrijeme, a ponekad, mame ne žele priznati da im je potreban odmor i malo vremena koje je nužno iskoristiti u vremenu za sebe kako bi "napunile baterije" za nove izazove.</para>
<para>Ako se ponekad osjećate da bi barem na kratko rado promijenili okolinu ili otišli u šetnju u miru i tišini sa svojim mislima - to je u redu. Ne znači da ste loša majka ili manje volite svoje dijete ako poželite trenutak za sebe i svoje potrebe. Dozvolite si razmišljanje poput "dozvoljeno je biti nesavršena majka", "dozvoljeno je tražiti pomoć", "u redu je ponekad i ne uživati u majčinstvu" ili "u redu je da sam si ja ponekad i dalje na prvom mjestu". Ovakve misli samo daju do znanja da i previše, ponekad i više no što možete ulažete u majčinstvo i skroz je u redu da vam treba predah. Osvježene i odmorne majke još više će biti od koristi i spremnije na majčinske izazove.</para>
<heading2>Dozvoljeno je biti "nesavršena" majka</heading2>
<para>Majke su u današnje vrijeme pod velikim stresom i pritiskom okoline. Svi njihovi majčinski potezi stalno su propitivani i osuđivani. Mnoge od njih zbog savjeta i očekivanja okoline ponekad ne stignu ni udahnuti jer nisu sigurne da li su neki majčinski zadatak napravile "dovoljno dobro" ili prihvatljivo po društvenim normama. Ako majka doji ili po nekim standardima doji predugo zasigurno će biti komentirana, ako pak dijete hrani adaptiranim mlijekom zasigurno ima dobre razloge zašto. Zašto je dijete kao prvu dohranu jelo kašicu od mrkvice, a ne od jabuke ili žitarica? Komentara će zasigurno biti. Nitko ne bi trebao imati mišljenje zbog nečije odluke, koja je zasigurno donesena u najboljoj namjeri za dijete. No, mišljenja su razna, a neke majke im podliježu. U svemu traže savršenstvo koje diktira okolina. Savršenstvo u roditeljstvu. Moderno društvo teži polariziranom roditeljstvu; ili to radiš dobro ili ne. A da li radiš ili ne radiš dobro, ovisi s kim trenutno razgovaraš, koju knjigu ili članak čitaš, koju emisiju trenutno gledaš.</para>
<para>No ovdje postoji samo jedna istina: roditeljstvo se ne može "odraditi" savršeno. Ne postoji savršenstvo u roditeljstvu i ono nije moguće postići. Roditelji svoj posao odrađuju jedino sa srcem i instinktom koji ih vodi prema onome što smatraju da je najbolje za njihovo dijete. Super (savršeni) roditelji ne postoje. Djeci trebaju roditelji puni ljubavi i brižnosti, ali ne i savršeni roditelji u stalnom postizanju nametnutog ultimativnog cilja društva - "savršenstva".</para>
<heading2>U redu je promijeniti mišljenje</heading2>
<para>Ako ste još u trudnoći čvrsto odlučili da ćete dojiti i da ništa drugo ne dolazi u obzir, a situacija nekoliko tjedana nakon poroda ide nizbrdo i prisiljeni ste koristiti adaptirano mlijeko - to je skroz ok. Ne znači da ste loša majka. Također ne znači da ste loša majka ako se promijenili mišljenje. U tom trenutku djetetu morate pružiti ono što mu je najpotrebnije, a to je hrana. Dojite li ili hranite dijete putem bočice jednako je u redu, a time što se sami odlučili da je u redu promijeniti mišljenje znači da brinete o svom djetetu i njegovim potrebama.</para>
<para>Promjena mišljenja u bilo kojoj stavki u odgoju djeteta je ok. Isprobali ste, nije uspjelo, sada treba pokušati drugačije. Promjena mišljenja ne znači i neuspjeh.</para>
<heading2>Dozvoljeno je tražiti pomoć</heading2>
<para>U trendu težnje postojanja mitske "savršene" majke prihvaćanje ili posebno traženje pomoći drugih ne dolazi u obzir. Pojedine majke su preponosne, pojedinim jednostavno ne dolazi obzir jer "savršene" majke mogu i stižu sve samostalno, a pojedine se jednostavno nauče živjeti u hrpi posla i obaveza, pa već sve navedeno smatraju normalnim te ne vide problem ili potrebu za pomoći. Majčinstvo ne mora biti izolirani otok. Zatražite ili prihvatite ponuđenu pomoć, posebice ako imate više od jednog djeteta i jednostavno više ne stižete obaviti sve dnevne obaveze, a već ste zaboravili kako je to popiti kavicu u miru. Dijete vam sigurno neće zamjeriti što ste ga na par sati ostavili kod bake i djeda, tete ili susjede, ili na kraju, tete čuvalice.</para>
<heading2>Ne mora se uživati u baš svakom trenutku majčinstva</heading2>
<para>Iako nam i mediji i društvo vole prezentirati samo pozitivne i lijepe strane, uvijek se zalomi i poneki trenutak koji nas u majčinstvu ne oduševljava. I to je također u redu i to treba prihvatiti bez grižnje savjesti. Dogode se i trenutci u kojima vaše dijete uživa, no vi ga ne možete prožvakati, ali zbog djeteta vi ćete to i ponoviti iako ne uživate. Svaki trenutak u majčinstvu ne mora biti poseban za majke, ali dijete će to bez obzira biti. Ove dvije stvari ne isključuju jedna drugu. U nekim situacijama više je radosti za majku, u nekima za dijete, ali sve je to dio cijelog paketa u kojem se ne treba uvjeravati da uživate u baš svakoj sekundi. Osim ako zaista uživate.</para>
<heading2>Dozvoljeno mi je staviti se na prvo mjesto</heading2>
<para>Da li je zaista? Iako je većina nas ove tvrdnje duboko u sebi zaista svjesna, često se zaboravlja i stavlja u stranu. Mame, nikad nemojte svoje fizičko ili psihičko zdravlje ostavljati po strani. Da, od kad stigne mališan život se iz temelja mijenja, kao i naši prioriteti te je ponekad zaista teško razmišljati o sebi i vlastitim potrebama, ali u slučaju narušena zdravlja roditelja, izravno je ugroženo i dijete te mogućnost brige o djetetu.</para>
<para>Važno je da si roditelji, s vremena na vrijeme, uzimaju sitne "pauze" koje ih ispunjavaju i koje im pune baterije, pa bilo to samo i pola sata, jer u suprotnom nije pitanje "ako" nego "kada" će "pregorjeti" u silnim nastojanjima postizanja ideala savršenstva. Zapamtite da uzimanje pauze nije posustajanje, već samo jedan korak nastajanja boljim roditeljem, ali i prihvaćanje sebe samog kao odgovorne osobe koja i dalje sebi treba biti na prvom mjestu zbog potreba svoje djece.</para>
<para>
 </para>

Trend savršenog majčinstva: u redu je i dozvoliti i "nesavršenosti" Iako se većina mama slaže da je biti mama najljepša stvar na svijetu, ujedno je i najizazovnija, dinamična i ponekad fizički i emocionalno iscrpljujuća.  Briga i odgoj o mališanu, majke ponekad dovodi do spoznaje granica fizičke i psihičke iscrpljenosti unatoč tome što je to najljepši posao na svijetu. Odmor je ponekad potreban i mamama, a isti si ponekad ne mogu priuštiti jer poznato je, mame nemaju radno vrijeme, a ponekad, mame ne žele priznati da im je potreban odmor i malo vremena koje je nužno iskoristiti u vremenu za sebe kako bi "napunile baterije" za nove izazove.
Ako se ponekad osjećate da bi barem na kratko rado promijenili okolinu ili otišli u šetnju u miru i tišini sa svojim mislima - to je u redu. Ne znači da ste loša majka ili manje volite svoje dijete ako poželite trenutak za sebe i svoje potrebe. Dozvolite si razmišljanje poput "dozvoljeno je biti nesavršena majka", "dozvoljeno je tražiti pomoć", "u redu je ponekad i ne uživati u majčinstvu" ili "u redu je da sam si ja ponekad i dalje na prvom mjestu". Ovakve misli samo daju do znanja da i previše, ponekad i više no što možete ulažete u majčinstvo i skroz je u redu da vam treba predah. Osvježene i odmorne majke još više će biti od koristi i spremnije na majčinske izazove.
Dozvoljeno je biti "nesavršena" majka
Majke su u današnje vrijeme pod velikim stresom i pritiskom okoline. Svi njihovi majčinski potezi stalno su propitivani i osuđivani. Mnoge od njih zbog savjeta i očekivanja okoline ponekad ne stignu ni udahnuti jer nisu sigurne da li su neki majčinski zadatak napravile "dovoljno dobro" ili prihvatljivo po društvenim normama. Ako majka doji ili po nekim standardima doji predugo zasigurno će biti komentirana, ako pak dijete hrani adaptiranim mlijekom zasigurno ima dobre razloge zašto. Zašto je dijete kao prvu dohranu jelo kašicu od mrkvice, a ne od jabuke ili žitarica? Komentara će zasigurno biti. Nitko ne bi trebao imati mišljenje zbog nečije odluke, koja je zasigurno donesena u najboljoj namjeri za dijete. No, mišljenja su razna, a neke majke im podliježu. U svemu traže savršenstvo koje diktira okolina. Savršenstvo u roditeljstvu. Moderno društvo teži polariziranom roditeljstvu; ili to radiš dobro ili ne. A da li radiš ili ne radiš dobro, ovisi s kim trenutno razgovaraš, koju knjigu ili članak čitaš, koju emisiju trenutno gledaš.
No ovdje postoji samo jedna istina: roditeljstvo se ne može "odraditi" savršeno. Ne postoji savršenstvo u roditeljstvu i ono nije moguće postići. Roditelji svoj posao odrađuju jedino sa srcem i instinktom koji ih vodi prema onome što smatraju da je najbolje za njihovo dijete. Super (savršeni) roditelji ne postoje. Djeci trebaju roditelji puni ljubavi i brižnosti, ali ne i savršeni roditelji u stalnom postizanju nametnutog ultimativnog cilja društva - "savršenstva".
U redu je promijeniti mišljenje
Ako ste još u trudnoći čvrsto odlučili da ćete dojiti i da ništa drugo ne dolazi u obzir, a situacija nekoliko tjedana nakon poroda ide nizbrdo i prisiljeni ste koristiti adaptirano mlijeko - to je skroz ok. Ne znači da ste loša majka. Također ne znači da ste loša majka ako se promijenili mišljenje. U tom trenutku djetetu morate pružiti ono što mu je najpotrebnije, a to je hrana. Dojite li ili hranite dijete putem bočice jednako je u redu, a time što se sami odlučili da je u redu promijeniti mišljenje znači da brinete o svom djetetu i njegovim potrebama.
Promjena mišljenja u bilo kojoj stavki u odgoju djeteta je ok. Isprobali ste, nije uspjelo, sada treba pokušati drugačije. Promjena mišljenja ne znači i neuspjeh.
Dozvoljeno je tražiti pomoć
U trendu težnje postojanja mitske "savršene" majke prihvaćanje ili posebno traženje pomoći drugih ne dolazi u obzir. Pojedine majke su preponosne, pojedinim jednostavno ne dolazi obzir jer "savršene" majke mogu i stižu sve samostalno, a pojedine se jednostavno nauče živjeti u hrpi posla i obaveza, pa već sve navedeno smatraju normalnim te ne vide problem ili potrebu za pomoći. Majčinstvo ne mora biti izolirani otok. Zatražite ili prihvatite ponuđenu pomoć, posebice ako imate više od jednog djeteta i jednostavno više ne stižete obaviti sve dnevne obaveze, a već ste zaboravili kako je to popiti kavicu u miru. Dijete vam sigurno neće zamjeriti što ste ga na par sati ostavili kod bake i djeda, tete ili susjede, ili na kraju, tete čuvalice.
Ne mora se uživati u baš svakom trenutku majčinstva
Iako nam i mediji i društvo vole prezentirati samo pozitivne i lijepe strane, uvijek se zalomi i poneki trenutak koji nas u majčinstvu ne oduševljava. I to je također u redu i to treba prihvatiti bez grižnje savjesti. Dogode se i trenutci u kojima vaše dijete uživa, no vi ga ne možete prožvakati, ali zbog djeteta vi ćete to i ponoviti iako ne uživate. Svaki trenutak u majčinstvu ne mora biti poseban za majke, ali dijete će to bez obzira biti. Ove dvije stvari ne isključuju jedna drugu. U nekim situacijama više je radosti za majku, u nekima za dijete, ali sve je to dio cijelog paketa u kojem se ne treba uvjeravati da uživate u baš svakoj sekundi. Osim ako zaista uživate.
Dozvoljeno mi je staviti se na prvo mjesto
Da li je zaista? Iako je većina nas ove tvrdnje duboko u sebi zaista svjesna, često se zaboravlja i stavlja u stranu. Mame, nikad nemojte svoje fizičko ili psihičko zdravlje ostavljati po strani. Da, od kad stigne mališan život se iz temelja mijenja, kao i naši prioriteti te je ponekad zaista teško razmišljati o sebi i vlastitim potrebama, ali u slučaju narušena zdravlja roditelja, izravno je ugroženo i dijete te mogućnost brige o djetetu.
Važno je da si roditelji, s vremena na vrijeme, uzimaju sitne "pauze" koje ih ispunjavaju i koje im pune baterije, pa bilo to samo i pola sata, jer u suprotnom nije pitanje "ako" nego "kada" će "pregorjeti" u silnim nastojanjima postizanja ideala savršenstva. Zapamtite da uzimanje pauze nije posustajanje, već samo jedan korak nastajanja boljim roditeljem, ali i prihvaćanje sebe samog kao odgovorne osobe koja i dalje sebi treba biti na prvom mjestu zbog potreba svoje djece.

  Adrijana Bakoš 

zamišljena žena_pixabay

Trend savršenog majčinstva: u redu je i dozvoliti i "nesavršenosti"

<para>Ako ste se pitali, kad je idealno vrijeme da vaše bebice počnu plivati, stručnjaci ističu da je to najbolje učiniti u prvoj godini života jer plivanje pozitivno utječe na zdrav tjelesni, psihički, motorički i socijalni razvoj djeteta. Da je djetetu važno omogućiti gibanje u vodi gdje može opustiti sve dijelove tijela i pritom biti samostalno u trodimenzionalnom gibanju ( što na suhom još neko vrijeme neće biti) potvrđuju i u 
 <emphasis>Aquaeduci</emphasis>, centru za plivanje beba i mališana namijenjen svoj djeci i odraslima koji žele stvoriti zdrave navike.
</para>
<para>“U Centru provodimo dvije vrste programa. Dvomjesečni program, namijenjen za bebe i mališane ili mjesečni program koji uključuje školu plivanja, rehabilitacijsko plivanje i plivanje za djecu s poteškoćama”, ističe voditeljica <emphasis>Aquaeduce</emphasis> Sanja Bosnar te nadodaje da svi treninzi traju 45 minuta.</para>
<para>Plivanje za bebe i mališane je trostupanjski program koji vodi do pravilne tehnike plivanja, a iz <emphasis>Aquaeduce</emphasis> ističu da do rezultata dolaze s posebnim plivačkim rekvizitima tzv. "swimtrainer-ima“. “Swimtrainer” je poseban obruč za plivanje koji je u zadnjem dijelu otvoren, a u unutrašnjosti obruča ima trbušati dio na kojem dijete leži, zakopčano je sigurnosnim pojasevima tako da dijete ne može skliznuti iz obruča.</para>
<para>
 Plivanje pozitivno utječe na razvoj ravnoteže. Dijete se u vodi navikava na samostalno gibanje - pomiče se naprijed, natrag, zaustavlja se, okreće i vesla. S igrom i gibanjem te ubrzanim disanjem povećava se njegova izdržljivost.
</para>
<para/>
<para>Foto: Aquaeduca</para>
<para>
U plivačkom centru svi programi su u potpunosti individualizirani, tako da svako dijete napreduje u svom ritmu, a u cijeli proces uključeni su i roditelji čija je uloga neizmjerno bitna jer dijete kroz motivaciju, aktivaciju i sigurnost brže radi pravilne plivačke zamahe. Na pitanje kako se postaviti ako se dijete boji vodi, voditeljica Sanja Bosnar ističe da u njezinom dugogodišnjem iskustvu nije naišla na dijete koje ne voli vodu.</para>
<para>“Pravilnim pristupom, s nekoliko sitnih trikova , dijete brzo zavoli vodu, pa čak i swimmtrainer/naše pomagalo”, ističe Sanja Bosnar te nadodaje da je djetetu važno dati osjećaj sigurnosti, zabaviti ga, potaknuti mu znatiželju i pustiti ga da se prepusti užitku.
</para>
<para>Motorička aktivnost dojenčadi i mališana pozitivno utječe i na njihov psihički razvoj. Dojenčad koja je bila uključena u program vježbanja u vodi ima bolju koordinaciju od vršnjaka koji ne sudjeluju u programu. Plivanje utječe na tjelesni razvoj:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 disanje - jačaju se dišni mišići, a vitalni kapacitet povećava se za 20%</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 kardiovaskularni sustav - pod utjecajem tlaka oko 20% više krvi dotječe u desni dio srca i preko pluća u lijevi dio srca; tako se povećavaju i jačaju mišići</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 skelet - intenzivno kretanje u vodi uzrokuje intenzivan rast kostiju i njihovo dobro oblikovanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 mišići - plivanje omogućuje oblikovanje kompletnoga mišićnog sustava</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 termoregulacija - razlika između temperature tijela i vode (između 32 i 37 °C) poticaj je za uspostavljanje termoregulacije i otpornosti tijela.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Plivanje od najranijih dana ima pozitivan utjecaj na bebino zdravlje i razvoj Ako ste se pitali, kad je idealno vrijeme da vaše bebice počnu plivati, stručnjaci ističu da je to najbolje učiniti u prvoj godini života jer plivanje pozitivno utječe na zdrav tjelesni, psihički, motorički i socijalni razvoj djeteta Ako ste se pitali, kad je idealno vrijeme da vaše bebice počnu plivati, stručnjaci ističu da je to najbolje učiniti u prvoj godini života jer plivanje pozitivno utječe na zdrav tjelesni, psihički, motorički i socijalni razvoj djeteta. Da je djetetu važno omogućiti gibanje u vodi gdje može opustiti sve dijelove tijela i pritom biti samostalno u trodimenzionalnom gibanju ( što na suhom još neko vrijeme neće biti) potvrđuju i u 
      Aquaeduci, centru za plivanje beba i mališana namijenjen svoj djeci i odraslima koji žele stvoriti zdrave navike.

“U Centru provodimo dvije vrste programa. Dvomjesečni program, namijenjen za bebe i mališane ili mjesečni program koji uključuje školu plivanja, rehabilitacijsko plivanje i plivanje za djecu s poteškoćama”, ističe voditeljica Aquaeduce Sanja Bosnar te nadodaje da svi treninzi traju 45 minuta.
Plivanje za bebe i mališane je trostupanjski program koji vodi do pravilne tehnike plivanja, a iz Aquaeduce ističu da do rezultata dolaze s posebnim plivačkim rekvizitima tzv. "swimtrainer-ima“. “Swimtrainer” je poseban obruč za plivanje koji je u zadnjem dijelu otvoren, a u unutrašnjosti obruča ima trbušati dio na kojem dijete leži, zakopčano je sigurnosnim pojasevima tako da dijete ne može skliznuti iz obruča.

   Plivanje pozitivno utječe na razvoj ravnoteže. Dijete se u vodi navikava na samostalno gibanje - pomiče se naprijed, natrag, zaustavlja se, okreće i vesla. S igrom i gibanjem te ubrzanim disanjem povećava se njegova izdržljivost.


Foto: Aquaeduca

U plivačkom centru svi programi su u potpunosti individualizirani, tako da svako dijete napreduje u svom ritmu, a u cijeli proces uključeni su i roditelji čija je uloga neizmjerno bitna jer dijete kroz motivaciju, aktivaciju i sigurnost brže radi pravilne plivačke zamahe. Na pitanje kako se postaviti ako se dijete boji vodi, voditeljica Sanja Bosnar ističe da u njezinom dugogodišnjem iskustvu nije naišla na dijete koje ne voli vodu.
“Pravilnim pristupom, s nekoliko sitnih trikova , dijete brzo zavoli vodu, pa čak i swimmtrainer/naše pomagalo”, ističe Sanja Bosnar te nadodaje da je djetetu važno dati osjećaj sigurnosti, zabaviti ga, potaknuti mu znatiželju i pustiti ga da se prepusti užitku.

Motorička aktivnost dojenčadi i mališana pozitivno utječe i na njihov psihički razvoj. Dojenčad koja je bila uključena u program vježbanja u vodi ima bolju koordinaciju od vršnjaka koji ne sudjeluju u programu. Plivanje utječe na tjelesni razvoj:


   
      
         disanje -  jačaju se dišni mišići, a vitalni kapacitet povećava se za 20%
   
   
      
         kardiovaskularni sustav -  pod utjecajem tlaka oko 20% više krvi dotječe u desni dio srca i preko pluća u lijevi dio srca; tako se povećavaju i jačaju mišići
   
   
      
         skelet - intenzivno kretanje u vodi uzrokuje intenzivan rast kostiju i njihovo dobro oblikovanje
   
   
      
         mišići - plivanje omogućuje oblikovanje kompletnoga mišićnog sustava
   
   
      
         termoregulacija - razlika između temperature tijela i vode (između 32 i 37 °C) poticaj je za uspostavljanje termoregulacije i otpornosti tijela.
   
 Petra Majetić 

plivanje

Plivanje od najranijih dana ima pozitivan utjecaj na bebino zdravlje i razvoj

<para>
 Elektroničko nasilje (engl cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta ( kroz uporabu e-mailova, web stranica, blogova), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu, bilo u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija, poziva ili neugodnih komentara.</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 Po čemu se elektroničko razlikuje od “tradicionalnog” vršnjačkog nasilja?
</heading4>
<para>
Elektroničko nasilje razlikuje se od „tradicionalnog“ <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/studija-djeca-zrtve-meduvrsnjackog-zlostavljanja-cesce-razmisljaju-i-pokusavaju-pociniti-suicid/">vršnjačkog nasilja</ulink>
 prema izloženosti (kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna za dijete), dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan, svih 7 dana u tjednu), mnogobrojnijoj publici i svjedocima, anonimnosti koja olakšava kršenje socijalnih normi te kod žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha radi čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. S obzirom da ne dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.</para>
<para>Zbog nepostojanja srama i straha koji su prisutni kad se sve odvija u fizičkom svijetu, komunikacija koja se odvija na internetu je često grublja i manje se pazi na riječi, često i zbog anonimnosti te zbog osjećaja da će sve proći nekažnjeno ukoliko se pošiljatelj poruke skriva npr. iza nadimka. Ponekad je kriva i interpretacija napisanog – za razliku od stvarnog svijeta gdje je intonacija u govoru dovoljna da se zna da se ne misli ozbiljno.</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 Što kažu istraživanja?
</heading4>
<para>
Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem interneta, rezultati nekih istraživanja vrlo su zanimljivi. Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba u suradnji s Hrabrim telefonom na uzorku od 1489 djece, koja žive na području čitave Hrvatske u dobi od 11 do 18 godina pokazalo je da je svako peto dijete nekoliko puta ili čak često primalo uvredljive komentare putem Facebooka, iako ih je više od polovine zamolilo pošiljaoca da s tim prestane. Čak 16 posto djece je priznalo da im je netko provalio u profil te je u njihovo ime objavljivao neugodne stvari o njima, a 15 posto je barem jedanput, putem Facebooka, primilo prijetnju.   
</para>
<para>
 Svako deseto dijete u Hrvatskoj imalo je bliski susret sa cyberbullyingom, a najugroženija skupina su tinejdžeri između 15 i 16 godina. Da su ovi rezultati istraživanja alarmantni, potvrđuje i "slučaj" jedne 13-godišnje djevojčice iz Hrvatske koja je prošla pravi pakao nakon što je jedan njezin vršnjak na Facebooku objavio njene slike u donjem rublju, nakon čega se djevojčica našla na meti ismijavanja, uvreda i prijetnji.</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 Znakovi zlostavljanja
</heading4>
<para>
Znakovi izloženosti cyberbullyingu su različiti, no najčešće uključuju ove simptome:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>izbjegavanje prijatelja i uobičajenih aktivnosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>emocionalna uznemirenosti za vrijeme ili poslije korištenja interneta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lošije ocjene i ispadi bijesa kod kuće</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavanje škole i grupnih okupljanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nagle promjene raspoloženja i ponašanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>gubitak sna i apetita</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 
</para>
<heading4>
 Kako roditelji mogu zaštititi djecu?
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>naučiti više o mobitelima, internetu i osnovnim pojmovima koja se koriste u virtualnom svijetu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarati sa djecom i pokušati razumjeti na koje načine koriste internet i mobitele, za koje aktivnosti ih koriste</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dogovoriti pravila o korištenju kompjutera i upoznavanju internetskih prijatelja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poučiti ih da ne prosljeđuju niti komentiraju sadržaje koji mogu nekoga povrijediti.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred roditeljima i odraslima u koje imaju povjerenja (dobre i loše tajne kod mlađe djece)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>informirati se i o programima koji filtriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne djetetu</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 
</para>
<heading4>
 Pravila ponašanja koja djecu štite na internetu
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ne stavljati osobne informacije i fotografije na internet (chat, blogovi, osobne ili društvene web stranice)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako prime zlonamjernu ili prijeteću poruku, ne odgovarati već pokazati odrasloj osobi u koju imaju povjerenja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nikome ne govoriti svoje lozinke, čak ni prijateljima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne otvarati e-mailove nepoznatih osoba ili od ranije poznatih zlostavljača</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne slati poruke u ljutnji. Razmisliti kako bismo se osjećali da sami primimo takvu poruku</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pomoći djeci koju na ovaj način zlostavljaju – ne prikrivati nasilje nego odmah obavijestiti odrasle</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Cyberbullying je i kažnjiv zakonom, a može biti riječ o više kaznenih djela –kleveti, uvredi, prijetnji, iznošenju osobnih ili obiteljskih prilika. Zakonom je kažnjiva i svaka vrsta seksualnog uznemiravanja preko interneta, no međutim ako je zlostavljač osoba mlađa od 14 godina, nije kazneno odgovoran i u tom slučaju policija (ako se radi o kaznenom djelu) obavještava Centar za socijalnu skrb koji provodi postupak.</para>

Cyberbullying među djecom sve prisutniji - kako ga prepoznati i spriječiti? Cyberbullying – jeste li već čuli za ovaj termin? Elektroničko nasilje (engl. 
   Elektroničko nasilje (engl cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta ( kroz uporabu e-mailova, web stranica, blogova), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu, bilo u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija, poziva ili neugodnih komentara.
 


   Po čemu se elektroničko razlikuje od “tradicionalnog” vršnjačkog nasilja?


Elektroničko nasilje razlikuje se od „tradicionalnog“ vršnjačkog nasilja
   prema izloženosti (kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna za dijete), dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan, svih 7 dana u tjednu), mnogobrojnijoj publici i svjedocima, anonimnosti koja olakšava kršenje socijalnih normi te kod žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha radi čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. S obzirom da ne dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.
Zbog nepostojanja srama i straha koji su prisutni kad se sve odvija u fizičkom svijetu, komunikacija koja se odvija na internetu je često grublja i manje se pazi na riječi, često i zbog anonimnosti te zbog osjećaja da će sve proći nekažnjeno ukoliko se pošiljatelj poruke skriva npr. iza nadimka. Ponekad je kriva i  interpretacija napisanog – za razliku od stvarnog svijeta gdje je intonacija u govoru dovoljna da se zna da se ne misli ozbiljno.
 


   Što kažu istraživanja?


Iako je provedeno malo istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem interneta, rezultati nekih istraživanja vrlo su zanimljivi. Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba u suradnji s Hrabrim telefonom na uzorku od 1489 djece, koja žive na području čitave Hrvatske u dobi od 11 do 18 godina pokazalo je da je svako peto dijete nekoliko puta ili čak često primalo uvredljive komentare putem Facebooka, iako ih je više od polovine zamolilo pošiljaoca da s tim prestane. Čak 16 posto djece je priznalo da im je netko provalio u profil te je u njihovo ime objavljivao neugodne stvari o njima, a 15 posto je barem jedanput, putem Facebooka, primilo prijetnju.   


   Svako deseto dijete u Hrvatskoj imalo je bliski susret sa cyberbullyingom, a najugroženija skupina su tinejdžeri između 15 i 16 godina. Da su ovi rezultati istraživanja alarmantni, potvrđuje i "slučaj" jedne 13-godišnje djevojčice iz Hrvatske koja je prošla pravi pakao nakon što je jedan njezin vršnjak na Facebooku objavio njene slike u donjem rublju, nakon čega se djevojčica našla na meti ismijavanja, uvreda i prijetnji.
 


   Znakovi zlostavljanja


Znakovi izloženosti cyberbullyingu su različiti, no najčešće uključuju ove simptome:


   
      izbjegavanje prijatelja i uobičajenih aktivnosti
   
   
      emocionalna uznemirenosti za vrijeme ili poslije korištenja interneta
   
   
      lošije ocjene i ispadi bijesa kod kuće
   
   
      izbjegavanje škole i grupnih okupljanja
   
   
      nagle promjene raspoloženja i ponašanja
   
   
      gubitak sna i apetita
   


 


   Kako roditelji mogu zaštititi djecu?


   
      naučiti više o mobitelima, internetu i osnovnim pojmovima koja se koriste u virtualnom svijetu
   
   
      razgovarati sa djecom i pokušati razumjeti na koje načine koriste internet i mobitele, za koje aktivnosti ih koriste
   
   
      dogovoriti pravila o korištenju kompjutera i upoznavanju internetskih prijatelja
   
   
      osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti
   
   
      poučiti ih da ne prosljeđuju niti komentiraju sadržaje koji mogu nekoga povrijediti.
   
   
      razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred roditeljima i odraslima u koje imaju povjerenja (dobre i loše tajne kod mlađe djece)
   
   
      informirati se i o programima koji filtriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne djetetu
   


 


   Pravila ponašanja koja djecu štite na internetu


   
      ne stavljati osobne informacije i fotografije na internet (chat, blogovi, osobne ili društvene web stranice)
   
   
      ako prime zlonamjernu ili prijeteću poruku, ne odgovarati već pokazati odrasloj osobi u koju imaju povjerenja
   
   
      nikome ne govoriti svoje lozinke, čak ni prijateljima
   
   
      ne otvarati e-mailove nepoznatih osoba ili od ranije poznatih zlostavljača
   
   
      ne slati poruke u ljutnji. Razmisliti kako bismo se osjećali da sami primimo takvu poruku
   
   
      pomoći djeci koju na ovaj način zlostavljaju – ne prikrivati nasilje nego odmah obavijestiti odrasle
   

Cyberbullying je i kažnjiv zakonom, a može biti riječ o više kaznenih djela –kleveti, uvredi, prijetnji, iznošenju osobnih ili obiteljskih prilika. Zakonom je kažnjiva i svaka vrsta seksualnog uznemiravanja preko interneta, no međutim ako je zlostavljač osoba mlađa od 14 godina, nije kazneno odgovoran i u tom slučaju policija (ako se radi o kaznenom djelu) obavještava Centar za socijalnu skrb koji provodi postupak. Petra Majetić 

bullying_pixabay

Cyberbullying među djecom sve prisutniji - kako ga prepoznati i spriječiti?

<para>
 Trudničko centriranje naziv je za praksu u kojoj se buduće mame u istoj fazi trudnoće nalaze sa svojim doktorom u grupi, odnosno sve zajedno. Ovaj novi trend pojavio se u Americi i sve je popularniji zbog niza pozitivnih učinaka za opću prenatalnu skrb i dobrobit majki i djece. Teorija koja stoji iza centriranja kaže da mame profitiraju od ovog oblika grupnih pregleda jer mogu na licu mjesta razmijeniti iskustva, čuti probleme i pitanja drugih majki koje su u identičnom tjednu trudnoće, savjetovati se, utješiti, a vrijeme koje liječnik ima optimalno je iskorišteno. Liječnik je manje nervozan jer ima više vremena za pitanja i savjete, a druženje s drugim trudnicama posebno blagotvorno djeluje na one koje nemaju obitelj u blizini, kojima nedostaje dom ili su usamljene. Grupni razgovori kod liječnika pomažu im povezati se s drugim mamama, uz liječničku skrb i provjerene informacije od stručnjaka.</para>
<para>Naravno, preduvjet je da trudnica nema komplikacija i da njezin slučaj ne zahtjeva specijalnu liječničku pažnju i skrb. Praksa centriranja okuplja žene sa zdravim trudnoćama, koje unatoč tome imaju puno pitanja, dvojbi i potrebna im je podrška onih koje će najbolje razumjeti ta pitanja, probleme i razne trudničke situacije.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako izgleda grupni pregled kod ginekologa?</heading4>
<para>
Grupa broji oko deset trudnica i na raspolaganju im je oko 2 sata. Svaka mama je po dolasku individualno pregledana, odnosno izvagana i izmjerena, liječnik joj mjeri tlak, otkucaje srca bebe, vadi krv, odnosno napravi pregled specifičan za razdoblje trudnoće u kojem se trudnice nalaze. Ukoliko postoji još neki problem, na primjer prehlada, neki drugi pojačani simptom trudnoće poput žgaravice, buduća mama dobit će individualan savjet, lijek i upute.</para>
<para>U grupnom dijelu pregleda liječnik i primalja savjetuju mame kako brinuti o sebi, o bebi u trbuhu, na što je važno pripaziti u kojem dijelu trudnoće. Mame mogu postavljati pitanja, tražiti dodatna objašnjenja, diskutirati, raspravljati, dijeliti svoja iskustva. Na sve grupne preglede dobrodošli su i budući tate. Osim obveznih informacija vezanih za trudnoću, mame dobivaju informacije i o ostalim aktivnostima koje mogu poduzeti za što zdraviju trudnoću - jogi za trudnice, sirovoj hrani, vježbanju u trudnoći, dodacima prehrani, pripremi za dojenje, prirodnim lijekovima, tečajevima i slično.</para>
<para>Na centriranje se najviše odazivaju žene kojima je to prva trudnoća i ne srame se postaviti ni "najglupavije" pitanje. Žele znati sve i sve odgovore dobiju direktno od medicinskog osoblja, ali i drugih mama. To im pomaže da se opuste, riješe nekih strahova, da su u manjem stresu.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Nisu baš svi oduševljeni centriranjem</heading4>
<para>
U nekim javnim bolnicama u Americi centriranje je opcionalno, no u nekima mame nemaju izbora. Kada dobiju termin, on je vrlo često grupni i ako je trudnoća zdrava, one ne mogu tražit individualni tretman. Mnoge trudnice to vide kao lukav način da se štede medicinski troškovi i ne žele sudjelovati u grupnim pregledima.</para>
<para>Žele da im se liječnik individualno posveti, odnosno one žele vrijeme s liječnikom samo za sebe. Boje se da bi neka eventualna i potencijalna komplikacija mogla biti previđena u grupnim pregledima.</para>
<para>Neke trudnice srame se dijeliti javno svoja iskustva i žele o trudnoći razgovarati diskretno i privatno, samo s liječnikom. Smatraju da trudnički pregled nije ni mjesto ni vrijeme za socijalizaciju, već vrlo važan sastanak s doktorom u kojem jedino želi znati je li sve u redu s bebom.</para>
<para>Neke mame kojima to nije prva trudnoća se dosađuju jer moraju slušati savjete i informacije koje odavno znaju, a s druge strane ne dobivaju dovoljno informacija o specifičnim problemima vezanim za njihovu trudnoću. Zaposlene mame nemaju vremena sjediti tamo i čavrljati.</para>
<para>Bez obzira kako se osjećale u vezi grupnih pregleda, čini se da će oni postati budućnost prenatalne njege, barem u Americi. Od novog trenda lagano prelaze u praksu diljem te velike zemlje.</para>
<para>U Hrvatskoj, gdje nedostaje na stotine ginekologa, možda bi bilo dobro napraviti pokusni projekt za zdrave trudnice koje žele u tome sudjelovati. Rasteretile bi se liste čekanja, pretrpane čekaonice, a u dva sata grupnog pregleda, buduće majke bi možda dobile čak i više informacija i pažnje od liječnika nego na 10-minutnom individualnom pregledu u kojem se za njihova pitanja nema previše vremena.</para>

Centriranje ili grupni pregled - novi trend u prenatalnoj njezi i skrbi za trudnice Kako bi se osjećali da vas vaš ginekolog koji brine o vašoj trudnoći rutinski prima na pregled u grupi s ostalim trudnicama? 
   Trudničko centriranje naziv je za praksu u kojoj se buduće mame u istoj fazi trudnoće nalaze sa svojim doktorom u grupi, odnosno sve zajedno. Ovaj novi trend pojavio se u Americi i sve je popularniji zbog niza pozitivnih učinaka za opću prenatalnu skrb i dobrobit majki i djece. Teorija koja stoji iza centriranja kaže da mame profitiraju od ovog oblika grupnih pregleda jer mogu na licu mjesta razmijeniti iskustva, čuti probleme i pitanja drugih majki koje su u identičnom tjednu trudnoće, savjetovati se, utješiti, a vrijeme koje liječnik ima optimalno je iskorišteno. Liječnik je manje nervozan jer ima više vremena za pitanja i savjete, a druženje s drugim trudnicama posebno blagotvorno djeluje na one koje nemaju obitelj u blizini, kojima nedostaje dom ili su usamljene. Grupni razgovori kod liječnika pomažu im povezati se s drugim mamama, uz liječničku skrb i provjerene informacije od stručnjaka.
Naravno, preduvjet je da trudnica nema komplikacija i da njezin slučaj ne zahtjeva specijalnu liječničku pažnju i skrb. Praksa centriranja okuplja žene sa zdravim trudnoćama, koje unatoč tome imaju puno pitanja, dvojbi i potrebna im je podrška onih koje će najbolje razumjeti ta pitanja, probleme i razne trudničke situacije.
 

Kako izgleda grupni pregled kod ginekologa?

Grupa broji oko deset trudnica i na raspolaganju im je oko 2 sata. Svaka mama je po dolasku individualno pregledana, odnosno izvagana i izmjerena, liječnik joj mjeri tlak, otkucaje srca bebe, vadi krv, odnosno napravi pregled specifičan za razdoblje trudnoće u kojem se trudnice nalaze. Ukoliko postoji još neki problem, na primjer prehlada, neki drugi pojačani simptom trudnoće poput žgaravice, buduća mama dobit će individualan savjet, lijek i upute.
U grupnom dijelu pregleda liječnik i primalja savjetuju mame kako brinuti o sebi, o bebi u trbuhu, na što je važno pripaziti u kojem dijelu trudnoće. Mame mogu postavljati pitanja, tražiti dodatna objašnjenja, diskutirati, raspravljati, dijeliti svoja iskustva. Na sve grupne preglede dobrodošli su i budući tate. Osim obveznih informacija vezanih za trudnoću, mame dobivaju informacije i o ostalim aktivnostima koje mogu poduzeti za što zdraviju trudnoću - jogi za trudnice, sirovoj hrani, vježbanju u trudnoći, dodacima prehrani, pripremi za dojenje, prirodnim lijekovima, tečajevima i slično.
Na centriranje se najviše odazivaju žene kojima je to prva trudnoća i ne srame se postaviti ni "najglupavije" pitanje. Žele znati sve i sve odgovore dobiju direktno od medicinskog osoblja, ali i drugih mama. To im pomaže da se opuste, riješe nekih strahova, da su u manjem stresu.
 

Nisu baš svi oduševljeni centriranjem

U nekim javnim bolnicama u Americi centriranje je opcionalno, no u nekima mame nemaju izbora. Kada dobiju termin, on je vrlo često grupni i ako je trudnoća zdrava, one ne mogu tražit individualni tretman. Mnoge trudnice to vide kao lukav način da se štede medicinski troškovi i ne žele sudjelovati u grupnim pregledima.
Žele da im se liječnik individualno posveti, odnosno one žele vrijeme s liječnikom samo za sebe. Boje se da bi neka eventualna i potencijalna komplikacija mogla biti previđena u grupnim pregledima.
Neke trudnice srame se dijeliti javno svoja iskustva i žele o trudnoći razgovarati diskretno i privatno, samo s liječnikom. Smatraju da trudnički pregled nije ni mjesto ni vrijeme za socijalizaciju, već vrlo važan sastanak s doktorom u kojem jedino želi znati je li sve u redu s bebom.
Neke mame kojima to nije prva trudnoća se dosađuju jer moraju slušati savjete i informacije koje odavno znaju, a s druge strane ne dobivaju dovoljno informacija o specifičnim problemima vezanim za njihovu trudnoću. Zaposlene mame nemaju vremena sjediti tamo i čavrljati.
Bez obzira kako se osjećale u vezi grupnih pregleda, čini se da će oni postati budućnost prenatalne njege, barem u Americi. Od novog trenda lagano prelaze u praksu diljem te velike zemlje.
U Hrvatskoj, gdje nedostaje na stotine ginekologa, možda bi bilo dobro napraviti pokusni projekt za zdrave trudnice koje žele u tome sudjelovati. Rasteretile bi se liste čekanja, pretrpane čekaonice, a u dva sata grupnog pregleda, buduće majke bi možda dobile čak i više informacija i pažnje od liječnika nego na 10-minutnom individualnom pregledu u kojem se za njihova pitanja nema previše vremena. Jelena Kovačić 

Closeup of six pregnant bellies on a white background

Centriranje ili grupni pregled - novi trend u prenatalnoj njezi i skrbi za trudnice

<para> Upute za prehranu u vrućim danima svima su već poznate; puno tekućine, voća i povrća kako nas teška hrana ne bi još dodatno umarala i iscrpljivala. Već vam je dosta raznih salata i ne jede vam se povrće u primarnom obliku? Rješenje su savršeni, zeleni i zdravi<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/kako-napraviti-savrseni-zeleni-smoothie/"> smoothieji ili šejkovi</ulink>!</para>
<para>Ne samo da su zeleni smoothieji bogati nutritivnim sastojcima, vitaminima i vlaknima, oni će vas, ali i vaše mališane natjerati da pojedu (popiju) sastojke - povrće koje im možda i nije najdraže kada se nađe na tanjuru (kelj, špinat, brokulu). Tajna kod miješanja smoothieja je korištenje i slatkih sastojaka - voća koje gorkastom okusu povrća daju dobar i primamljiv okus za pijenje.</para>
<para>Glavni razlog zašto su kelj i špinat glavni sastojci gotovo svakog zelenog smoothieja su ne samo da napitku daju zelenu boju, već što su bogati kalcijem, proteinima i željezom. Pravo super - povrće.</para>
<para>Kako bi šejkovi istovremeno bili nutritivno bogati, ukusni i osvježavajući, donosimo recepte koji sadrže upravo sve te sastojke. Iako na prvi pogled svi zbog zelene boje izgledaju istu, svaki od njih je drugačiji sastojcima, ali i okusom. Sve što vam treba je blender i velika čaša koju ćete napuniti jednim odličnim i zdravim osvježenjem.</para>
<heading2>Zeleni smoothie od špinata i banane</heading2>
<para>
 Potrebno je:
</para>
<para>- 1 očišćena banana</para>
<para>- 1 dl mlijeka (vrsta mlijeka po izboru)</para>
<para>- svježi špinat (količina po želji, no preporuka je oko dvije šake)</para>
<para>Sve sastojke ubacite u blender i miksajte do željene gustoće, odnosno najbolje guste, ali tekuće smjese. Kako bi šejk bio hladan i osvježavajuć koristite hladne sastojke.</para>
<heading2>Tropski užitak s keljom, ananasom i kokosovim mlijekom</heading2>
<para>
 Potrebno je:
</para>
<para>- oko 2 dl kokosova mlijeka</para>
<para>- 2 čaše nasjeckanog kelja (ali po želji može i špinat)</para>
<para>- pola čaše očišćenog i narezanog ananasa (oko četvrtina od ananasa)</para>
<para>- 1 očišćena banana</para>
<para>Sve sastojke ubacite u blender i miksajte oko jednu minutu dok se ne sjedine. Po potrebi dodajte vode ako smjesa ispadne pregusta.</para>
<heading2>Smoothie od manga, kivija, breskve i špinata</heading2>
<para>
 Potrebno je:
</para>
<para>- pola čaše soka od naranđe</para>
<para>- 2 šake svježeg špinata</para>
<para>- 1 mango (ili dva manja), narezan i očišćen</para>
<para>- 2 kivija, očišćena i narezana</para>
<para>- 2 banane</para>
<para>- 1 breskva (narezana)</para>
<para>(po želji led za dodatno osvježenje)</para>
<para>Sve sastojke ubaciti u blender i miksati. S obzirom na to da je ovo više voćni, no povrtni smoothie, okusom više podsjeća za svježi sok, što je i poželjno za sve one koji ne vole okus špinata. U ovoj kombinaciji može se koristiti i drugo voće po želji.</para>

Tri receptića za zdravi smoothie od povrća U ove ljetne dane prvenstveno trebamo osvježenje, ali i energiju.  Upute za prehranu u vrućim danima svima su već poznate; puno tekućine, voća i povrća kako nas teška hrana ne bi još dodatno umarala i iscrpljivala. Već vam je dosta raznih salata i ne jede vam se povrće u primarnom obliku? Rješenje su savršeni, zeleni i zdravi smoothieji ili šejkovi!
Ne samo da su zeleni smoothieji bogati nutritivnim sastojcima, vitaminima i vlaknima, oni će vas, ali i vaše mališane natjerati da pojedu (popiju) sastojke - povrće koje im možda i nije najdraže kada se nađe na tanjuru (kelj, špinat, brokulu). Tajna kod miješanja smoothieja je korištenje i slatkih sastojaka - voća koje gorkastom okusu povrća daju dobar i primamljiv okus za pijenje.
Glavni razlog zašto su kelj i špinat glavni sastojci gotovo svakog zelenog smoothieja su ne samo da napitku daju zelenu boju, već što su bogati kalcijem, proteinima i željezom. Pravo super - povrće.
Kako bi šejkovi istovremeno bili nutritivno bogati, ukusni i osvježavajući, donosimo recepte koji sadrže upravo sve te sastojke. Iako na prvi pogled svi zbog zelene boje izgledaju istu, svaki od njih je drugačiji sastojcima, ali i okusom. Sve što vam treba je blender i velika čaša koju ćete napuniti jednim odličnim i zdravim osvježenjem.
Zeleni smoothie od špinata i banane

   Potrebno je:

- 1 očišćena banana
- 1 dl mlijeka (vrsta mlijeka po izboru)
- svježi špinat (količina po želji, no preporuka je oko dvije šake)
Sve sastojke ubacite u blender i miksajte do željene gustoće, odnosno najbolje guste, ali tekuće smjese. Kako bi šejk bio hladan i osvježavajuć koristite hladne sastojke.
Tropski užitak s keljom, ananasom i kokosovim mlijekom

   Potrebno je:

- oko 2 dl kokosova mlijeka
- 2 čaše nasjeckanog kelja (ali po želji može i špinat)
- pola čaše očišćenog i narezanog ananasa (oko četvrtina od ananasa)
- 1 očišćena banana
Sve sastojke ubacite u blender i miksajte oko jednu minutu dok se ne sjedine. Po potrebi dodajte vode ako smjesa ispadne pregusta.
Smoothie od manga, kivija, breskve i špinata

   Potrebno je:

- pola čaše soka od naranđe
- 2 šake svježeg špinata
- 1 mango (ili dva manja), narezan i očišćen
- 2 kivija, očišćena i narezana
- 2 banane
- 1 breskva (narezana)
(po želji led za dodatno osvježenje)
Sve sastojke ubaciti u blender i miksati. S obzirom na to da je ovo više voćni, no povrtni smoothie, okusom više podsjeća za svježi sok, što je i poželjno za sve one koji ne vole okus špinata. U ovoj kombinaciji može se koristiti i drugo voće po želji. Adrijana Bakoš 