Postroll

Preroll

<para>No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova Tako je potrebno i pomno razmisliti i odabrati u kojem će se smjeru kretati njihovo obrazovanje i koja su zanimanja tražena. S obzirom da državne institucije to ne prate, niti imaju strategiju, niti usklađuju upisne kvote sa stvarnim potrebama tržišta rada, a obrazovni sustav ih nikako ne priprema na svijet rada koji se mijenja brže nego ikada, čini se kako roditelji moraju sami preuzeti usmjeravanje djece kad su poslovi budućnosti u pitanju.</para>
<para>Velik broj poslova koji su prije tek desetak godina doživjeli ekspanziju, već sutra možda – neće postojati. Stručnjaci s područja ekonomije, financija i tehnološkog razvoja posljednjih nekoliko godina udružili su snage kako bi sastavili popis poslova koji bi se mogli okarakterizirati kao „zanimanja budućnosti“. I dok je za neke grane već bilo jasno kako će se sve više širiti, tu su i neka zanimanja koja još niti ne postoje, no već sada je potrebno dječje obrazovanje usmjeravati upravo u tom pravcu.
</para>
<heading4>Zanimanja koja neće nestati</heading4>
<para>
U moru karijera koja uključuju modernu tehnologiju, još uvijek se može naći poneko koje je već dulji niz godina dobro poznato, ali za koje se sa sigurnošću može reći kako nikad neće zastarjeti. Za početak, tu su radna mjesta vezana za obrazovanje, što se svakako odnosi na učitelje/učiteljice. Pogotovo u nižim razredima osnovnih škola. Iako se obrazovni sustav konstantno mijenja, zaista je teško da će se mijenjati i njegovo funkcioniranje u prvim godinama školovanja mališana. Tehnologija će olakšavati prezentaciju sadržaja učenicima, ali još dugo će nam trebati učiteljice i učitelji da djecu usmjeravaju kroz učenje i odgajaju ih.</para>
<para>Još jedna grana posebno je atraktivna, ali i nezamjenjiva. Riječ je o zdravstvu, a tu spadaju svi – od medicinskih sestara do specijaliziranih liječnika. Od poslova za koje je potrebno visoko obrazovanje tu su još ekonomski analitičari te stručnjaci iz područja prehrane, poput nutricionista za kojima je potražnja posljednjih nekoliko godina sve veća.</para>
<para>Od poslova za koje nije potrebno sveučilišno obrazovanje, kao iznimno tražena navode se zanimanja kao što su električari, vodoinstalateri i radnici na gradilištima. Koliko god tehnologija napredovala, u idućim godinama nije realno za očekivati kako će navedena zanimanja jednostavno izumrijeti.
</para>
<heading4>Nove tehnologije i nova radna mjesta</heading4>
<para>
Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo ekspanziji inovacija u svijetu tehnologije. Pametni telefoni i prijenosna računala koja su nekad bili gotovo nezamislivi, sada su dio svakodnevnice. Djeca su od malih nogu navikla služiti se računalom te komunicirati putem mobilnih uređaja. I dok se često vode debate koja je dob primjerena za kupnju računala ili mobitela mališanu, jedna se činjenica ne može poreći – moderne tehnologije ušle su u svaku poru današnjeg društva i tu će i ostati.
</para>
<para>Razvoj tehnologije je, osim povezanosti cijelog svijeta, za posljedicu imao i otvaranje novih radnih mjesta. Kompjutorski stručnjaci utrli su put sasvim novoj grani poslova za koju je iz dana u dan sve veća potražnja. Izrada aplikacija, programiranje i digitalni marketing samo su neki od polja čiji stručnjaci posljednjih godina imaju pune ruke posla. Rješavanje „problema“ na području računarstva nikad nije bilo unosnije, a uz malo kreativnosti i znanja moguće je razviti aplikacije koje će danas u veoma kratkom roku naći put do velikog broja ljudi diljem svijeta.</para>
<para>Ove moderne tehnološke grane povukle su za sobom još jednu grupu zanimanja koja spadaju u takozvanu kreativnu industriju. Radi se o grafičarima, dizajnerima, ilustratorima, fotografima, copywriterima, producentima i umjetnicima svih vrsta koji sudjeluju u izradi vizualnih proizvoda i u svim poslovima vezanim za vizualnu komunikaciju.
</para>
<heading4>Radna mjesta u nastanku</heading4>
<para>
Istraživanja provedena na području zapošljavanja pokazala su kako se u idućih dvadesetak godina očekuje otvaranje radnih mjesta koja do sada nisu niti postojala. Vezana su uglavnom za područja robotike, a kao posebno atraktivno zanimanje spominje se – reciklaža, točnije dizajn predmeta iz otpada. Za ovo zanimanje ističe se kako će biti i prijeko potrebno, s obzirom na količinu otpada na Zemlji, kao i klimatske promjene koje se zbog njega ubrzano događaju.</para>
<para>Iako za ta i slična zanimanja za sada ne postoji formalno obrazovanje, stručnjaci tvrde kako je moguće već sada implementirati neke njihove segmente u obrazovanje, kako bi djecu pripremili na njihovu pojavu u budućnosti.
</para>
<heading4>Obrazovanje koje ne prati trendove</heading4>
<para>
I dok se kao primjer kvalitetnog obrazovanja već godinama pri samom vrhu nalaze skandinavske zemlje, čini se kako Hrvatska i dalje „kaska“ na ovom polju. Tehnologija svakog dana sve više napreduje, što se ne može reći i za sustav obrazovanja u Lijepoj našoj. Na području osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja tek je posljednjih nekoliko godina vidljiv napredak koji uključuje uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u kurikulumu. No, to povlači i još jedan problem koji se tiče informatičke opremljenosti. Ruralna područja i dalje su često zakinuta u odnosu na veće gradove. Škole u gradovima nerijetko su mnogo bolje opremljene za rad na računalima.</para>
<para>Što se visokog obrazovanja tiče, pozitivan pomak niti tu nije u potpunosti ostvaren. Ne uzimajući u obzir fakultete specijalizirane za nove tehnologije, ostatak rijetko svojim studentima nudi kolegije vezane za nove tehnologije. Stručnjaci diljem svijeta ističu kako bi za bilo koje zanimanje ovo trebao biti standard, prvenstveno zato što se tehnologija danas uspjela implementirati u gotovo sva radna mjesta.
</para>
<heading4>Usmjeravanje mališana</heading4>
<para>
Iako obrazovni sustav u Hrvatskoj možda nema sve uvjete za stvaranje stručnjaka iz područja poslova budućnosti, to ne znači da roditelji svojim odgojnim metodama mališana ne mogu pripremiti na iste. Za koje god zanimanje da se jednog dana odluče, i dalje će im trebati neke od osnovnih vještina.
</para>
<para>Za početak, usadite mališanu želju za učenjem novih stvari i svakodnevno potičite njegovu znatiželju. Naučite ga i kvalitetnom komuniciranju s ljudima u njegovoj sredini. Dijete koje je od malih nogu naučeno na pristojnost i lijepo obraćanje drugima, taj obrazac će gotovo sigurno „preslikati“ i na razgovoru za posao jednog dana. Otvorenost za nova iskustva isto je veliki plus, te će upravo ova osobina potaknuti istraživanja i na poslovnom planu.</para>
<para>Zapamtite, koliko god novi poslovi i tehnologija „uzeli maha“ tijekom idućih godina, jedna se stvar nikada neće promijeniti, a to su upravo socijalne vještine. Tko god uspješno ovlada njima, zasigurno će imati i više prilika u budućem obrazovanju i na poslovnom planu.</para>

Zanimanja budućnosti: Kojim će se poslovima baviti današnja djeca? Nekada je za siguran posao bilo dovoljno završiti dobru školu, a fakultet je svakako bio dodatna prednost. No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova. No, današnje vrijeme ubrzanog razvoja i tehnologije, pred djecu stavlja sve više izazova Tako je potrebno i pomno razmisliti i odabrati u kojem će se smjeru kretati njihovo obrazovanje i koja su zanimanja tražena. S obzirom da državne institucije to ne prate, niti imaju strategiju, niti usklađuju upisne kvote sa stvarnim potrebama tržišta rada, a obrazovni sustav ih nikako ne priprema na svijet rada koji se mijenja brže nego ikada, čini se kako roditelji moraju sami preuzeti usmjeravanje djece kad su poslovi budućnosti u pitanju.
Velik broj poslova koji su prije tek desetak godina doživjeli ekspanziju, već sutra možda – neće postojati. Stručnjaci s područja ekonomije, financija i tehnološkog razvoja posljednjih nekoliko godina udružili su snage kako bi sastavili popis poslova koji bi se mogli okarakterizirati kao „zanimanja budućnosti“. I dok je za neke grane već bilo jasno kako će se sve više širiti, tu su i neka zanimanja koja još niti ne postoje, no već sada je potrebno dječje obrazovanje usmjeravati upravo u tom pravcu.

Zanimanja koja neće nestati

U moru karijera koja uključuju modernu tehnologiju, još uvijek se može naći poneko koje je već dulji niz godina dobro poznato, ali za koje se sa sigurnošću može reći kako nikad neće zastarjeti. Za početak, tu su radna mjesta vezana za obrazovanje, što se svakako odnosi na učitelje/učiteljice. Pogotovo u nižim razredima osnovnih škola. Iako se obrazovni sustav konstantno mijenja, zaista je teško da će se mijenjati i njegovo funkcioniranje u prvim godinama školovanja mališana. Tehnologija će olakšavati prezentaciju sadržaja učenicima, ali još dugo će nam trebati učiteljice i učitelji da djecu usmjeravaju kroz učenje i odgajaju ih.
Još jedna grana posebno je atraktivna, ali i nezamjenjiva. Riječ je o zdravstvu, a tu spadaju svi – od medicinskih sestara do specijaliziranih liječnika. Od poslova za koje je potrebno visoko obrazovanje tu su još ekonomski analitičari te stručnjaci iz područja prehrane, poput nutricionista za kojima je potražnja posljednjih nekoliko godina sve veća.
Od poslova za koje nije potrebno sveučilišno obrazovanje, kao iznimno tražena navode se zanimanja kao što su električari, vodoinstalateri i radnici na gradilištima. Koliko god tehnologija napredovala, u idućim godinama nije realno za očekivati kako će navedena zanimanja jednostavno izumrijeti.

Nove tehnologije i nova radna mjesta

Posljednjih dvadesetak godina svjedočimo ekspanziji inovacija u svijetu tehnologije. Pametni telefoni i prijenosna računala koja su nekad bili gotovo nezamislivi, sada su dio svakodnevnice. Djeca su od malih nogu navikla služiti se računalom te komunicirati putem mobilnih uređaja. I dok se često vode debate koja je dob primjerena za kupnju računala ili mobitela mališanu, jedna se činjenica ne može poreći – moderne tehnologije ušle su u svaku poru današnjeg društva i tu će i ostati.

Razvoj tehnologije je, osim povezanosti cijelog svijeta, za posljedicu imao i otvaranje novih radnih mjesta. Kompjutorski stručnjaci utrli su put sasvim novoj grani poslova za koju je iz dana u dan sve veća potražnja. Izrada aplikacija, programiranje i digitalni marketing samo su neki od polja čiji stručnjaci posljednjih godina imaju pune ruke posla. Rješavanje „problema“ na području računarstva nikad nije bilo unosnije, a uz malo kreativnosti i znanja moguće je razviti aplikacije koje će danas u veoma kratkom roku naći put do velikog broja ljudi diljem svijeta.
Ove moderne tehnološke grane povukle su za sobom još jednu grupu zanimanja koja spadaju u takozvanu kreativnu industriju. Radi se o grafičarima, dizajnerima, ilustratorima, fotografima, copywriterima, producentima i umjetnicima svih vrsta koji sudjeluju u izradi vizualnih proizvoda i u svim poslovima vezanim za vizualnu komunikaciju.

Radna mjesta u nastanku

Istraživanja provedena na području zapošljavanja pokazala su kako se u idućih dvadesetak godina očekuje otvaranje radnih mjesta koja do sada nisu niti postojala. Vezana su uglavnom za područja robotike, a kao posebno atraktivno zanimanje spominje se – reciklaža, točnije dizajn predmeta iz otpada. Za ovo zanimanje ističe se kako će biti i prijeko potrebno, s obzirom na količinu otpada na Zemlji, kao i klimatske promjene koje se zbog njega ubrzano događaju.
Iako za ta i slična zanimanja za sada ne postoji formalno obrazovanje, stručnjaci tvrde kako je moguće već sada implementirati neke njihove segmente u obrazovanje, kako bi djecu pripremili na njihovu pojavu u budućnosti.

Obrazovanje koje ne prati trendove

I dok se kao primjer kvalitetnog obrazovanja već godinama pri samom vrhu nalaze skandinavske zemlje, čini se kako Hrvatska i dalje „kaska“ na ovom polju. Tehnologija svakog dana sve više napreduje, što se ne može reći i za sustav obrazovanja u Lijepoj našoj. Na području osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja tek je posljednjih nekoliko godina vidljiv napredak koji uključuje uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u kurikulumu. No, to povlači i još jedan problem koji se tiče informatičke opremljenosti. Ruralna područja i dalje su često zakinuta u odnosu na veće gradove. Škole u gradovima nerijetko su mnogo bolje opremljene za rad na računalima.
Što se visokog obrazovanja tiče, pozitivan pomak niti tu nije u potpunosti ostvaren. Ne uzimajući u obzir fakultete specijalizirane za nove tehnologije, ostatak rijetko svojim studentima nudi kolegije vezane za nove tehnologije. Stručnjaci diljem svijeta ističu kako bi za bilo koje zanimanje ovo trebao biti standard, prvenstveno zato što se tehnologija danas uspjela implementirati u gotovo sva radna mjesta.

Usmjeravanje mališana

Iako obrazovni sustav u Hrvatskoj možda nema sve uvjete za stvaranje stručnjaka iz područja poslova budućnosti, to ne znači da roditelji svojim odgojnim metodama mališana ne mogu pripremiti na iste. Za koje god zanimanje da se jednog dana odluče, i dalje će im trebati neke od osnovnih vještina.

Za početak, usadite mališanu želju za učenjem novih stvari i svakodnevno potičite njegovu znatiželju. Naučite ga i kvalitetnom komuniciranju s ljudima u njegovoj sredini. Dijete koje je od malih nogu naučeno na pristojnost i lijepo obraćanje drugima, taj obrazac će gotovo sigurno „preslikati“ i na razgovoru za posao jednog dana. Otvorenost za nova iskustva isto je veliki plus, te će upravo ova osobina potaknuti istraživanja i na poslovnom planu.
Zapamtite, koliko god novi poslovi i tehnologija „uzeli maha“ tijekom idućih godina, jedna se stvar nikada neće promijeniti, a to su upravo socijalne vještine. Tko god uspješno ovlada njima, zasigurno će imati i više prilika u budućem obrazovanju i na poslovnom planu. Nataša Vuk 

dijete-zanimanja_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Zanimanja budućnosti: Kojim će se poslovima baviti današnja djeca?

<para>Ponekad nam izleti ono što djeca ne bi trebala čuti, na primjer psovke, komentari na račun osoba koje djeca poznaju, kritike i slično. S obzirom da su djeca male spužvice koje sve upijaju, ne samo riječi koje čuju, već i ponašanje, stavove, vrijednosti i emocije svojih roditelja, kod doista važnih stvari ipak bi trebali pripaziti što "pretačemo" u dijete.</para>
<para>
 Djevojčicama su majke uzori i ogledalo u svijet koji ih okružuje, ali i u onaj unutarnji svijet koji svaka osoba gradi tijekom cijelog života. Promatrajući prvu i najvažniju žensku osobu u svom životu, svog ženskog idola, djevojčice će kroz odrastanje stvarati sliku o sebi kao individui, ženi te o svom položaju u društvu i okolini. Primat će vrlo suptilne poruke na temelju kojih će graditi vlastitu osobnost, samopouzdanje, sliku o sebi i društvu. Na temelju onog što je nauči mama (i tata, odnosno svi koji sudjeluju u odgoju), formirat će se u zadovoljnu, samopouzdanu i sposobnu osobu.</para>
<para>Da se ne bi dogodilo suprotno, odnosno da ne bi odgojem i vlastitim primjerom svoju kćerku formirali u nesigurnu, ovisnu i vječno nezadovoljnu odraslu osobu, za početak možete pripaziti i izbjegavati izjave kojima nesvjesno negativno utječete na svoju djevojčicu.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>1. Debela sam / Moram na dijetu / Od sutra ne jedem ništa / Mrzim ovo salo na trbuhu / Odvratno sam se udebljala / Susjeda je grozno debela / Ova hrana deblja / Na ovoj fotografiji izgledam užasno / Nemam što odjenuti jer sam debela / Ništa mi ne stoji dobro...</heading4>
<para>
Djevojčice su dovoljno bombardirane standardima ljepote koje nameću mediji, a da bi iste poruke dobivale i od majke. Mediji im govore da trebaju biti lijepe, mršave i našminkane ako žele da ih drugi vole. Ako im to isto počne govoriti i majka, a gore spomenutim izjava govori im upravo to, na curice se stavlja ogroman teret koji može imati nekoliko negativnih posljedica.</para>
<para>Djevojčica će zaključiti sljedeće:
- ne mogu biti zadovoljna sobom ako ne izgledam savršeno
- najvažnije mi je da drugi ljudi kažu da sam lijepa
- izgledati mogu savršeno ako ne jedem ili u potpunosti izbjegavam neku hranu
- ljudi koji su debeli nisu lijepi i ne zavrjeđuju moju pažnju
- u redu se rugati ljudima zbog njihova izgleda</para>
<para>Ukratko, naglasak će stavljati na ono izvanjsko, na izgled i iz toga će crpiti samopouzdanje i snagu. To je loše, jer će to samopouzdanje i snaga počivati na vrlo nesigurnim i labavim temeljima, odnosno na mišljenju i ocjenama drugih ljudi. Nadalje, curica će stvoriti nezdravi odnos prema hrani i hranjenju. Gladovanje i izbjegavanje određenih grupa hrane može dovesti do poremećaja u prehrani i nezdravog rasta i razvoja te psihoemocionalnih poteškoća. I na kraju, kako će strogo procjenjivati, kritizirati i kažnjavati sebe, tako će se odnositi i prema drugim ljudima, ocjenjujući ih površno i nepravedno samo na temelju njihovog izgleda. Takvo negativno ponašanje djevojčici može raditi velike poteškoće u socijalizaciji i stvaranju trajnih i kvalitetnih prijateljskih i partnerskih odnosa.</para>
<para> 
</para>
<heading4>2. Tvoj tata je nesposoban / Da sam samo znala kakav si, ne bih se nikad udala za tebe / Muškarci su glupi / Muškarcima se ne može vjerovati</heading4>
<para>
Općenite i stereotipne izjave na relaciji žene-muškarci stvaraju crno-bijelu sliku o spolovima. Negativnim izjavama o muškarcima, a posebno o suprugu/tati, kritizira se njegova osobnost, on kao osoba i ličnost. Konflikti sa suprugom su normalni i dijete će kroz odrastanje svjedočiti nekim svađama i nezadovoljstvima roditelja, no treba imati na umu da se pritom ne bi smjelo kritizirati muškarčevu osobnost niti stereotipno lijepiti etikete na čitav muški rod. Ako se upućuje kritika, ona bi trebala biti na razini suprugova ponašanja. Izjava <emphasis>"Tvoj tata je nesposoban, lijen, niškoristi..."</emphasis>, djevojčici govori da on ne valja kao osoba. Umjesto toga, kritika bi se trebala odnositi na njegovo ponašanje i konkretnu situaciju, primjerice, <emphasis>"Ljutita sam jer si opet zaboravio kupiti prašak za veš. Znaš da već imamo hrpu toga za oprati"</emphasis>.</para>
<para>Na ovaj način djevojčicu učimo dvije važne životne lekcije koje će joj pomoći kasnije u životu u njezinom partnerskom odnosu i bilo kojem drugom odnosu. Prva je zdravo razrješavanje konflikata u kojem se smijemo požaliti na nečije konkretno ponašanje (zaboravio si, rekao si, učinio si) i u vezi toga izraziti svoje osjećaje (tužna sam, razočarana, ljuta). A druga je da ljude ne možemo svrstati u dvije ladice: mi žene, vi muškarci, žene su sposobne, muškarci su nesposobni, žene su mudre, muškarci su glupi, žene su vrijedne, muškarci su lijeni. Svi smo mi pomalo sve i ako u djevojčicu ugradimo negativna i ograničavajuća uvjerenja, kasnije bi mogla imati problema u odustajanju od tih uvjerenja.</para>
<para> 
</para>
<heading4>3. Ja ne znam ovo popraviti / To nije posao za ženu / Muškarci su u tome bolji / Zašto bi ja to radila, to je posao za muškarca / Zbog čega imam muža da bi ja to trebala raditi</heading4>
<para>
Ponekad žene izbjegavaju praktične jednostavne zadatke kao što su mijenjanje žarulje, vožnja auta na pranje, pričvršćivanje nekog šarafića, preslagivanje namještaja, odvoz nekog aparata na popravak, zvanje majstora da dođe nešto napraviti u domu i slično, ne zato što to ne bi znale i mogle, već zbog stereotipa da su to muški poslovi. Naravno da će u kućanstvu postojati poslovi koje žena neće znati napraviti isključivo zato jer se nikad s time nije susrela i trebat će pomoć supruga ili majstora da nauči, ali stav "ja to ne mogu ili ne želim jer sam žena", kćerki odašilje poruku da postoje stvari koja ona neće moći sama te će ovisiti o drugima. Umjesto da se djevojčicu kroz odgoj uči "možeš učiniti sve što poželiš, samo uči, trudi se, isprobavaj, posveti se nečemu i uspjet ćeš", na ovaj način je stavljamo u okvir, u ladicu "nisi sposobna za mnogo toga, niti bi se trebala uopće truditi svladati nove vještine i znanja, jer ti si ipak žensko".</para>
<para>Fiziološke razlike između muškaraca i žena nepobitna su činjenica. Muškarci su fizički snažniji i lakše će podići vreću tešku 50 kg, ali to ne znači da žena to isto ne može učiniti. Čak i ako ne može ovog trenutka, odustajanje pod izlikom "ja sam žena" možda nije najbolji put. Puno bolji primjer bio bi "da, ova vreća je jako teška, ali idem ju barem pokušati odnijeti sama". Uvijek možemo pokušati, truditi se oko bilo čega u životu. Na taj način kroz odgoj gradimo samopouzdanje, učimo djevojčicu da raste kao osoba, brusi vještine, živi na način na razvija sve svoje potencijale.</para>
<para> 
</para>
<heading4>4. Jesi čula, ona je dobila otkaz / Susjeda ima ljubavnika / Jučer sam ju vidjela s nekim muškarcem / Ona ti ima psihičkih problema, znam ja</heading4>
<para>
Svi gore navedeni primjeri odnose se na ogovaranje, odnosno tračanje. Na neki način radi se o pričanju priča i ta potreba stara je koliko i ljudski rod. Ljudi su si oduvijek pričali priče. Ponekad su one bile o prirodi, svemiru i svijetu, ponekad o drugim ljudima, ponekad izmišljene ili su govorile o nekim prošlim vremenima. Da nije bilo priča, ne bi se generacijama prenosilo mudrosti i znanje.</para>
<para>No kada su te priče negativne, s ciljem da se nekog ocrni, povrijedi, umanji, društveno izolira i slično, one postaju toksični mulj i blato koje se širi i truje odnose među ljudima.
</para>
<para>Ako majka pred svojom djevojčicom ogovara druge žene i muškarce, taj oblik druženja i socijalizacije prije ili kasnije preuzet će i njezina kćerka. Postat će zajedljiva, osuđivati, prosuđivati, uživati u tuđim nesrećama. U ekstremnom slučaju počet će preuveličavati istinu, namjerno ju iskrivljavati, pa čak i lagati o drugim ljudima. Tračerice nisu nikada omiljene u društvu, jer im se pristupa s velikim oprezom. S takvim osobama vrlo je teško izgraditi iskreni i duboki odnos, jer konstantno postoji strah da ću i ja kad tad doći na tapetu. Zato su tračerice u pravilu vrlo usamljene i nepoželjne osobe.</para>
<para>Svrha ogovaranja je staviti sebe iznad druge osobe, ali bez pokrića. Tračerice pronalaze snagu u nevolji drugoga, umjesto da ju traže u samima sebi. U svojim postignućima, sposobnostima i životnim iskustvima.</para>
<para>Ako već volite pričati o drugima, potrudite se da to budu samo dobre i pozitivne priče. Pričajte samo lijepe stvari o drugima i time ćete u svoju djevojčicu kroz odgoj usaditi pozitivne i tople vrijednosti. Veselite se s drugima i vaš će život, kao i život vaše kćerke, biti veseo, a srce puno snage i energije stvorene na zdrav način.</para>
<para> </para>

Odgoj djevojčica: Izjave koje mame ne bi trebale izgovarati pred kćerkama U užurbanoj svakodnevici teško je paziti na baš svaku riječ koju izgovaramo pred djecom i razmišljati da je sve što radimo zapravo odgoj. Ponekad nam izleti ono što djeca ne bi trebala čuti, na primjer psovke, komentari na račun osoba koje djeca poznaju, kritike i slično. S obzirom da su djeca male spužvice koje sve upijaju, ne samo riječi koje čuju, već i ponašanje, stavove, vrijednosti i emocije svojih roditelja, kod doista važnih stvari ipak bi trebali pripaziti što "pretačemo" u dijete.

   Djevojčicama su majke uzori i ogledalo u svijet koji ih okružuje, ali i u onaj unutarnji svijet koji svaka osoba gradi tijekom cijelog života. Promatrajući prvu i najvažniju žensku osobu u svom životu, svog ženskog idola, djevojčice će kroz odrastanje stvarati sliku o sebi kao individui, ženi te o svom položaju u društvu i okolini. Primat će vrlo suptilne poruke na temelju kojih će graditi vlastitu osobnost, samopouzdanje, sliku o sebi i društvu. Na temelju onog što je nauči mama (i tata, odnosno svi koji sudjeluju u odgoju), formirat će se u zadovoljnu, samopouzdanu i sposobnu osobu.
Da se ne bi dogodilo suprotno, odnosno da ne bi odgojem i vlastitim primjerom svoju kćerku formirali u nesigurnu, ovisnu i vječno nezadovoljnu odraslu osobu, za početak možete pripaziti i izbjegavati izjave kojima nesvjesno negativno utječete na svoju djevojčicu.

 

1. Debela sam / Moram na dijetu / Od sutra ne jedem ništa / Mrzim ovo salo na trbuhu / Odvratno sam se udebljala / Susjeda je grozno debela / Ova hrana deblja / Na ovoj fotografiji izgledam užasno / Nemam što odjenuti jer sam debela / Ništa mi ne stoji dobro...

Djevojčice su dovoljno bombardirane standardima ljepote koje nameću mediji, a da bi iste poruke dobivale i od majke. Mediji im govore da trebaju biti lijepe, mršave i našminkane ako žele da ih drugi vole. Ako im to isto počne govoriti i majka, a gore spomenutim izjava govori im upravo to, na curice se stavlja ogroman teret koji može imati nekoliko negativnih posljedica.
Djevojčica će zaključiti sljedeće:
- ne mogu biti zadovoljna sobom ako ne izgledam savršeno
- najvažnije mi je da drugi ljudi kažu da sam lijepa
- izgledati mogu savršeno ako ne jedem ili u potpunosti izbjegavam neku hranu
- ljudi koji su debeli nisu lijepi i ne zavrjeđuju moju pažnju
- u redu se rugati ljudima zbog njihova izgleda
Ukratko, naglasak će stavljati na ono izvanjsko, na izgled i iz toga će crpiti samopouzdanje i snagu. To je loše, jer će to samopouzdanje i snaga počivati na vrlo nesigurnim i labavim temeljima, odnosno na mišljenju i ocjenama drugih ljudi. Nadalje, curica će stvoriti nezdravi odnos prema hrani i hranjenju. Gladovanje i izbjegavanje određenih grupa hrane može dovesti do poremećaja u prehrani i nezdravog rasta i razvoja te psihoemocionalnih poteškoća. I na kraju, kako će strogo procjenjivati, kritizirati i kažnjavati sebe, tako će se odnositi i prema drugim ljudima, ocjenjujući ih površno i nepravedno samo na temelju njihovog izgleda. Takvo negativno ponašanje djevojčici može raditi velike poteškoće u socijalizaciji i stvaranju trajnih i kvalitetnih prijateljskih i partnerskih odnosa.
 

2. Tvoj tata je nesposoban / Da sam samo znala kakav si, ne bih se nikad udala za tebe / Muškarci su glupi / Muškarcima se ne može vjerovati

Općenite i stereotipne izjave na relaciji žene-muškarci stvaraju crno-bijelu sliku o spolovima. Negativnim izjavama o muškarcima, a posebno o suprugu/tati, kritizira se njegova osobnost, on kao osoba i ličnost. Konflikti sa suprugom su normalni i dijete će kroz odrastanje svjedočiti nekim svađama i nezadovoljstvima roditelja, no treba imati na umu da se pritom ne bi smjelo kritizirati muškarčevu osobnost niti stereotipno lijepiti etikete na čitav muški rod. Ako se upućuje kritika, ona bi trebala biti na razini suprugova ponašanja. Izjava "Tvoj tata je nesposoban, lijen, niškoristi...", djevojčici govori da on ne valja kao osoba. Umjesto toga, kritika bi se trebala odnositi na njegovo ponašanje i konkretnu situaciju, primjerice, "Ljutita sam jer si opet zaboravio kupiti prašak za veš. Znaš da već imamo hrpu toga za oprati".
Na ovaj način djevojčicu učimo dvije važne životne lekcije koje će joj pomoći kasnije u životu u njezinom partnerskom odnosu i bilo kojem drugom odnosu. Prva je zdravo razrješavanje konflikata u kojem se smijemo požaliti na nečije konkretno ponašanje (zaboravio si, rekao si, učinio si) i u vezi toga izraziti svoje osjećaje (tužna sam, razočarana, ljuta). A druga je da ljude ne možemo svrstati u dvije ladice: mi žene, vi muškarci, žene su sposobne, muškarci su nesposobni, žene su mudre, muškarci su glupi, žene su vrijedne, muškarci su lijeni. Svi smo mi pomalo sve i ako u djevojčicu ugradimo negativna i ograničavajuća uvjerenja, kasnije bi mogla imati problema u odustajanju od tih uvjerenja.
 

3. Ja ne znam ovo popraviti / To nije posao za ženu / Muškarci su u tome bolji / Zašto bi ja to radila, to je posao za muškarca / Zbog čega imam muža da bi ja to trebala raditi

Ponekad žene izbjegavaju praktične jednostavne zadatke kao što su mijenjanje žarulje, vožnja auta na pranje, pričvršćivanje nekog šarafića, preslagivanje namještaja, odvoz nekog aparata na popravak, zvanje majstora da dođe nešto napraviti u domu i slično, ne zato što to ne bi znale i mogle, već zbog stereotipa da su to muški poslovi. Naravno da će u kućanstvu postojati poslovi koje žena neće znati napraviti isključivo zato jer se nikad s time nije susrela i trebat će pomoć supruga ili majstora da nauči, ali stav "ja to ne mogu ili ne želim jer sam žena", kćerki odašilje poruku da postoje stvari koja ona neće moći sama te će ovisiti o drugima. Umjesto da se djevojčicu kroz odgoj uči "možeš učiniti sve što poželiš, samo uči, trudi se, isprobavaj, posveti se nečemu i uspjet ćeš", na ovaj način je stavljamo u okvir, u ladicu "nisi sposobna za mnogo toga, niti bi se trebala uopće truditi svladati nove vještine i znanja, jer ti si ipak žensko".
Fiziološke razlike između muškaraca i žena nepobitna su činjenica. Muškarci su fizički snažniji i lakše će podići vreću tešku 50 kg, ali to ne znači da žena to isto ne može učiniti. Čak i ako ne može ovog trenutka, odustajanje pod izlikom "ja sam žena" možda nije najbolji put. Puno bolji primjer bio bi "da, ova vreća je jako teška, ali idem ju barem pokušati odnijeti sama". Uvijek možemo pokušati, truditi se oko bilo čega u životu. Na taj način kroz odgoj gradimo samopouzdanje, učimo djevojčicu da raste kao osoba, brusi vještine, živi na način na razvija sve svoje potencijale.
 

4. Jesi čula, ona je dobila otkaz / Susjeda ima ljubavnika / Jučer sam ju vidjela s nekim muškarcem / Ona ti ima psihičkih problema, znam ja

Svi gore navedeni primjeri odnose se na ogovaranje, odnosno tračanje. Na neki način radi se o pričanju priča i ta potreba stara je koliko i ljudski rod. Ljudi su si oduvijek pričali priče. Ponekad su one bile o prirodi, svemiru i svijetu, ponekad o drugim ljudima, ponekad izmišljene ili su govorile o nekim prošlim vremenima. Da nije bilo priča, ne bi se generacijama prenosilo mudrosti i znanje.
No kada su te priče negativne, s ciljem da se nekog ocrni, povrijedi, umanji, društveno izolira i slično, one postaju toksični mulj i blato koje se širi i truje odnose među ljudima.

Ako majka pred svojom djevojčicom ogovara druge žene i muškarce, taj oblik druženja i socijalizacije prije ili kasnije preuzet će i njezina kćerka. Postat će zajedljiva, osuđivati, prosuđivati, uživati u tuđim nesrećama. U ekstremnom slučaju počet će preuveličavati istinu, namjerno ju iskrivljavati, pa čak i lagati o drugim ljudima. Tračerice nisu nikada omiljene u društvu, jer im se pristupa s velikim oprezom. S takvim osobama vrlo je teško izgraditi iskreni i duboki odnos, jer konstantno postoji strah da ću i ja kad tad doći na tapetu. Zato su tračerice u pravilu vrlo usamljene i nepoželjne osobe.
Svrha ogovaranja je staviti sebe iznad druge osobe, ali bez pokrića. Tračerice pronalaze snagu u nevolji drugoga, umjesto da ju traže u samima sebi. U svojim postignućima, sposobnostima i životnim iskustvima.
Ako već volite pričati o drugima, potrudite se da to budu samo dobre i pozitivne priče. Pričajte samo lijepe stvari o drugima i time ćete u svoju djevojčicu kroz odgoj usaditi pozitivne i tople vrijednosti. Veselite se s drugima i vaš će život, kao i život vaše kćerke, biti veseo, a srce puno snage i energije stvorene na zdrav način.
  Jelena Kovačić 

sretna mama i dijete

Odgoj djevojčica: Izjave koje mame ne bi trebale izgovarati pred kćerkama

<para> Liječi se promjenom prehrane, a liječenje ovisi o dobi djeteta i “težini” problema. Na primjer u drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine.</para>
<para>"Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa stoga djetetu nije dobro davati jabuku, bananu i rižu, ali se stoga preporučuje davanje ostalih voćki u obliku voćnog soka ili voćne kašice koje potiču pražnjenje", u odgovorima roditeljima u našoj rubrici <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/pedijatrija/">Pitaj pedijatra</ulink> pisala je Zdravka Gjergja, dr. med., spec.pedijatar te napomenula da je važno zapamtiti da se djetetu ne daje povećana količina mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je upravo tvrda stolica. Pedijatrica Gjergja preporuča da se mliječni obrok nadoknadi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza, juhu je bolje zagustiti na primjer povrćem (brokula, karfiol, grašak) ili usitnjenim mesom. Djetetu često treba nuditi i tekućinu, i to vodu. Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik – kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.</para>
<para>Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ. Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakvi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti šira obrada i poremećaj liječiti etiološki, ističe pedijatrica.
</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mekana ili tekuća stolica...</heading4>
<para>
...obično je posljedica zaraze virusom ili bakterijom s bolovima u probavnom sustavu. Mekana ili tekuća stolica može biti i posljedica uzimanja nekih lijekova. Proljev je stanje koje svakako treba tretirati i spriječiti dehidraciju, a važna je i obnova zdrave crijevne mikroflore.</para>
<para>
 Nadoknađivanje tekućine prva je i najvažnija mjera kod proljeva i povraćanja. Dijete treba piti puno tekućine, preporuča se više puta po manju količinu, a najbolji su izbor voda, umjereno zaslađeni čaj, razrijeđeni sok i rehidracijska otopina.</para>
<para>Ako dijete ima proljev, nije potrebna nikakva posebna dijeta. Mališan mora što više piti i barem 6 sati od početka rehidracije također jesti. Ako dijete još dojite, činite to što češće, onoliko puta koliko dijete želi. To vrijedi i za djecu koja piju adaptirano mlijeko. I kod većeg djeteta preporučuje se brzo uvođenje normalne uravnotežene prehrane bez dijetnih ograničenja. Ako dijete dugo odbija hranu, a osobito ako odbija tekućinu i primijetite prve znakove dehidracije, treba potražiti liječničku pomoć.</para>
<para>Kad se pojavi proljev, preporučuje se što prije uzeti probiotike jer su mnoga istraživanja dokazala da se uzimanjem probiotika skraćuje trajanje proljeva i broj pražnjenja crijeva s tekućom stolicom, pogotovo kad su u pitanju djeca. Opća je preporuka da dijete s proljevom odvedemo liječniku ako se proljev ne poboljša za dva do tri dana, odnosno ako primijetimo prve znakove dehidracije. Nemojte zaboraviti u obzir i djetetovu dob: što je dijete mlađe, preporučuje se raniji odlazak liječniku.</para>

Što dati djetetu papati kad ima mekanu, a što kad ima tvrdu stolicu? Zatvor ili tvrda stolica...
...je stanje u kojem se stolica javlja rjeđe nego obično i česta je pojava kod djece, uglavnom bez dugoročnih posljedica.  Liječi se promjenom prehrane, a liječenje ovisi o dobi djeteta i “težini” problema. Na primjer u drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine.
"Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa stoga djetetu nije dobro davati jabuku, bananu i rižu, ali se stoga preporučuje davanje ostalih voćki u obliku voćnog soka ili voćne kašice koje potiču pražnjenje", u odgovorima roditeljima u našoj rubrici Pitaj pedijatra pisala je Zdravka Gjergja, dr. med., spec.pedijatar te napomenula da je važno zapamtiti da se djetetu ne daje povećana količina mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je upravo tvrda stolica. Pedijatrica Gjergja preporuča da se mliječni obrok nadoknadi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza, juhu je bolje zagustiti na primjer povrćem (brokula, karfiol, grašak) ili usitnjenim mesom. Djetetu često treba nuditi i tekućinu, i to vodu. Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik – kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.
Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ. Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakvi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti šira obrada i  poremećaj liječiti etiološki, ističe pedijatrica.

 

Mekana ili tekuća stolica...

...obično je posljedica zaraze virusom ili bakterijom s bolovima u probavnom sustavu. Mekana ili tekuća stolica može biti i posljedica uzimanja nekih lijekova. Proljev je stanje koje svakako treba tretirati i spriječiti dehidraciju, a važna je i obnova zdrave crijevne mikroflore.

   Nadoknađivanje tekućine prva je i najvažnija mjera kod proljeva i povraćanja. Dijete treba piti puno tekućine, preporuča se više puta po manju količinu, a najbolji su izbor voda, umjereno zaslađeni čaj, razrijeđeni sok i rehidracijska otopina.
Ako dijete ima proljev, nije potrebna nikakva posebna dijeta. Mališan mora što više piti i barem 6 sati od početka rehidracije također jesti. Ako dijete još dojite, činite to što češće, onoliko puta koliko dijete želi. To vrijedi i za djecu koja piju adaptirano mlijeko. I kod većeg djeteta preporučuje se brzo uvođenje normalne uravnotežene prehrane bez dijetnih ograničenja. Ako dijete dugo odbija hranu, a osobito ako odbija tekućinu i primijetite prve znakove dehidracije, treba potražiti liječničku pomoć.
Kad se pojavi proljev, preporučuje se što prije uzeti probiotike jer su mnoga istraživanja dokazala da se uzimanjem probiotika skraćuje trajanje proljeva i broj pražnjenja crijeva s tekućom stolicom, pogotovo kad su u pitanju djeca. Opća je preporuka da dijete s proljevom odvedemo liječniku ako se proljev ne poboljša za dva do tri dana, odnosno ako primijetimo prve znakove dehidracije. Nemojte zaboraviti u obzir i djetetovu dob: što je dijete mlađe, preporučuje se raniji odlazak liječniku. Petra Majetić 

happy baby sitting on potty

Što dati djetetu papati kad ima mekanu, a što kad ima tvrdu stolicu?

<para>Upravo iz tog razloga prilikom upisa u srednju školu ocjene više jednostavno – nisu dovoljne.</para>
<para>I doista, posljednjih godina svjedočimo pojavi koja teško da odražava pravi stupanj znanja učenika. Nerijetko i cijeli razredi iz osnovnih škola izlaze kao odlikaši. Stoga se mnogi s pravom pitaju o čemu je tu riječ. Je li zaista moguće da tridesetak djece u razredu jednako dobro savladava gradivo za koje se često može čuti kako ga je previše?
</para>
<heading4>Društvo odlikaša i problemi za srednje škole</heading4>
<para>
I dok roditelji slave uspjehe svojih mališana, srednje su škole u sve većim problemima. Bodovni prag koji je do prije nekoliko godina bilo potrebno zadovoljiti za upis u jednu od njih, sada kao da više nema vrijednost. Sve veći broj djece kroz osnovnoškolsko obrazovanje bez problema skupi maksimalnih 60 bodova. Tu se potom postavlja pitanje kako ih rangirati i upisati u školu s ograničenim brojem mjesta?
</para>
<para>U posljednje vrijeme sve je veću ulogu počeo igrati neki oblik izvannastavne aktivnosti, poput bavljenja sportom ili pak glazbene škole. Na temelju hobija moguće je „skupiti“ nekoliko dodatnih bodova i tako osigurati upis u željenu školu. Međutim, ovakve situacije šalju poruku djeci kako nije dovoljno briljirati samo na području znanja, već i svoje slobodno vrijeme treba podrediti nekom obliku natjecanja što zasigurno klincima stvara i dodatan stres već od malih nogu.
</para>
<heading4>Ocjene i očekivanja roditelja</heading4>
<para>
Jedna zagrebačka učiteljica ističe kako ovo novonastalo okruženje dugoročno ne donosi ništa dobro – kako za djecu, tako i za obrazovni sustav u cjelini. Ističe kako smo unatrag nekoliko godina učinili transformaciju u izuzetno kompetitivno društvo, gdje biti najbolji ponekad – nije dovoljno. Kako kaže, „možeš biti i među 25 najboljih u svijetu, no okolina će i dalje propitivati jesi li ipak mogao za nekoliko mjesta bolje“.</para>
<para>U nastanku trenda perfekcionizma ulogu često imaju i sami roditelji. Pogotovo onima iz urbanih sredina koji sve manje kvalitetnog vremena provode sa svojom djecom. U okolnostima u kojima svoje mališane sve rjeđe viđaju, od njih traže i rezultate. A upravo odlične ocjene i sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima mami i tati pokazuju kako je mališan sposoban obavljati zadatke čak i ako oni nisu uz njega da ga usmjeravaju. Rezultati na neki način kompenziraju njihovo odsustvo, te umanjuju osjećaj grižnje savjesti i razmišljanja poput „kako će on/ona to napraviti bez mene?“
</para>
<heading4>Nedostatak objektivnosti</heading4>
<para>
Iako je sasvim normalno da roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, u tom procesu često se gubi objektivnost i osjećaj za određena pravila. Učiteljica s kojom smo imali priliku razgovarati napominje kako je posljednjih godina vidljiv trend u kojem su roditelji možda dobili prevelike ovlasti u odnosu na učitelje koji bi jedini trebali usmjeravati djecu u obrazovnom sustavu.</para>
<para>Ističe kako se često događa da roditelji lošiju ocjenu izjednačuju s nepravdom. Tako navodi primjere u kojima je nekolicina roditelja u takvim situacijama išla sa žalbom ravno Ministarstvu, gdje je vidljivo kako se sustav sve više odmiče od zaštite učitelja te priklanja željama roditelja.
</para>
<heading4>Opseg gradiva</heading4>
<para>
U hrvatskom školstvu „kamen spoticanja“ dugo je vremena bila količina gradiva, kao i predmeta, počevši već u osnovnoj školi. Konstantno smo iz raznih izvora u medijima slušali o tome kako je sve to previše, a često i irelevantno za prosječnog učenika. I dok je broj predmeta uglavnom ostao isti, opseg gradiva ponešto je smanjen. Uz to, u škole su uvedeni unificirani testovi za sve učenike od strane Ministarstva, te je napuštena praksa u kojoj učitelj sam slaže i kombinira ispitna pitanja.</para>
<para>Iako bi ovakav način testiranja znanja trebao biti objektivniji i jedinstven na razini države, sa sobom povlači i još jedan problem – interpretaciju odgovora. Postoji mnogo primjera kada su se upravo roditelji žalili na rezultate testova svojih mališana, budući da je popis cjelina za pojedini test dostupan na internetu. Tu su uobičajeni prigovori poput onog da je upravo njegovo dijete zakinuto jer učitelj nije kvalitetno obradio cjelinu. A samim time dijete nije moglo odgovoriti na traženi način. Većina profesora tada ide linijom manjeg otpora i popušta pod pritiskom, što rezultira ili priznavanjem nekog odgovora i povećanjem ocjene ili čak ne uzimaju sporno pitanje u obzir prilikom ispravljanja testa. Samim time jasno je kako će učenicima nerijetko porasti ocjena iz samog testa, a broj odlikaša samo će i dalje rasti.
</para>
<heading4>Učitelj kao autoritet</heading4>
<para>
Škole u većim gradovima suočavaju se i s velikim brojem učenika u razredu. Za početak, to znači kako je učiteljima gotovo nemoguće posvetiti se samo jednom mališanu, a samim time on nije u mogućnosti uspostaviti autoritet nad učenicima kakav bi trebao imati. U takvim uvjetima većina prigovora od strane roditelja uglavnom se uvažava zbog jednostavne činjenice – „gdje bi stigli kada bi sa svakim pojedinim učenikom prolazili kroz proces evaluacije svakog odgovora na testu znanja?“</para>
<para>Ruralna područja i manje sredine, s druge strane, još su relativno imune na ovaj trend. Manji broj učenika znači i individualni pristup svakom od njih. A upravo ta praksa automatski povećava i autoritet učitelja kakav je nekad bio. Pritisak na učitelje je manji, što u konačnici znači i objektivnije ocjenjivanje.
</para>
<heading4>Kompetitivnost kao standard</heading4>
<para>
Ipak, konkurencija i velika očekivanja ponekad mogu biti i pozitivna stvar, te zasigurno djeluju iznimno motivirajuće na pojedinca. Međutim, treba se zapitati treba li negdje povući granicu – pogotovo kad je riječ o djeci.</para>
<para>
 Društvo odlikaša, koliko god je lijepo vidjeti sve te petice na papiru, često ima negativne posljedice. Dijete koje je od rane dobi naviklo samo na najbolje rezultate, mnogo će teže podnijeti susret s prvim neuspjehom u životu. A on se često dogodi nakon upisa u željenu srednju školu, kada ocjene počinju slabiti. Osnovnoškolski učitelji koji idu linijom manjeg otpora i dijele petice „šakom i kapom“, te roditelji koji pretjerano zaštitničkim stavom drže mališane „pod staklenim zvonom“, zasigurno nisu kvalitetna priprema za stvarni svijet u koji će djeca prije ili kasnije morati ući.</para>
<para>S druge strane, sve petice teško da odražavaju stvarno znanje učenika. Stoga se, u društvu koje je počelo cijeniti samo konačan rezultat, trebamo upitati – želimo li zaista mališanima od ranih nogu usaditi vrijednosti koje automatski odbacuju sve što je manje od odličnog?</para>

Društvo odlikaša - kada ocjene ne odražavaju stvarno znanje mališana Posljednjih nekoliko godina srednje škole suočavaju se s problemom koji, naizgled, poprima sve veće razmjere. Riječ je o sve većem broju odlikaša, pogotovo u osnovnim školama diljem zemlje. Upravo iz tog razloga prilikom upisa u srednju školu ocjene više jednostavno – nisu dovoljne.
I doista, posljednjih godina svjedočimo pojavi koja teško da odražava pravi stupanj znanja učenika. Nerijetko i cijeli razredi iz osnovnih škola izlaze kao odlikaši. Stoga se mnogi s pravom pitaju o čemu je tu riječ. Je li zaista moguće da tridesetak djece u razredu jednako dobro savladava gradivo za koje se često može čuti kako ga je previše?

Društvo odlikaša i problemi za srednje škole

I dok roditelji slave uspjehe svojih mališana, srednje su škole u sve većim problemima. Bodovni prag koji je do prije nekoliko godina bilo potrebno zadovoljiti za upis u jednu od njih, sada kao da više nema vrijednost. Sve veći broj djece kroz osnovnoškolsko obrazovanje bez problema skupi maksimalnih 60 bodova. Tu se potom postavlja pitanje kako ih rangirati i upisati u školu s ograničenim brojem mjesta?

U posljednje vrijeme sve je veću ulogu počeo igrati neki oblik izvannastavne aktivnosti, poput bavljenja sportom ili pak glazbene škole. Na temelju hobija moguće je „skupiti“ nekoliko dodatnih bodova i tako osigurati upis u željenu školu. Međutim, ovakve situacije šalju poruku djeci kako nije dovoljno briljirati samo na području znanja, već i svoje slobodno vrijeme treba podrediti nekom obliku natjecanja što zasigurno klincima stvara i dodatan stres već od malih nogu.

Ocjene i očekivanja roditelja

Jedna zagrebačka učiteljica ističe kako ovo novonastalo okruženje dugoročno ne donosi ništa dobro – kako za djecu, tako i za obrazovni sustav u cjelini. Ističe kako smo unatrag nekoliko godina učinili transformaciju u izuzetno kompetitivno društvo, gdje biti najbolji ponekad – nije dovoljno. Kako kaže, „možeš biti i među 25 najboljih u svijetu, no okolina će i dalje propitivati jesi li ipak mogao za nekoliko mjesta bolje“.
U nastanku trenda perfekcionizma ulogu često imaju i sami roditelji. Pogotovo onima iz urbanih sredina koji sve manje kvalitetnog vremena provode sa svojom djecom. U okolnostima u kojima svoje mališane sve rjeđe viđaju, od njih traže i rezultate. A upravo odlične ocjene i sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima mami i tati pokazuju kako je mališan sposoban obavljati zadatke čak i ako oni nisu uz njega da ga usmjeravaju. Rezultati na neki način kompenziraju njihovo odsustvo, te umanjuju osjećaj grižnje savjesti i razmišljanja poput „kako će on/ona to napraviti bez mene?“

Nedostatak objektivnosti

Iako je sasvim normalno da roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno, u tom procesu često se gubi objektivnost i osjećaj za određena pravila. Učiteljica s kojom smo imali priliku razgovarati napominje kako je posljednjih godina vidljiv trend u kojem su roditelji možda dobili prevelike ovlasti u odnosu na učitelje koji bi jedini trebali usmjeravati djecu u obrazovnom sustavu.
Ističe kako se često događa da roditelji lošiju ocjenu izjednačuju s nepravdom. Tako navodi primjere u kojima je nekolicina roditelja u takvim situacijama išla sa žalbom ravno Ministarstvu, gdje je vidljivo kako se sustav sve više odmiče od zaštite učitelja te priklanja željama roditelja.

Opseg gradiva

U hrvatskom školstvu „kamen spoticanja“ dugo je vremena bila količina gradiva, kao i predmeta, počevši već u osnovnoj školi. Konstantno smo iz raznih izvora u medijima slušali o tome kako je sve to previše, a često i irelevantno za prosječnog učenika. I dok je broj predmeta uglavnom ostao isti, opseg gradiva ponešto je smanjen. Uz to, u škole su uvedeni unificirani testovi za sve učenike od strane Ministarstva, te je napuštena praksa u kojoj učitelj sam slaže i kombinira ispitna pitanja.
Iako bi ovakav način testiranja znanja trebao biti objektivniji i jedinstven na razini države, sa sobom povlači i još jedan problem – interpretaciju odgovora. Postoji mnogo primjera kada su se upravo roditelji žalili na rezultate testova svojih mališana, budući da je popis cjelina za pojedini test dostupan na internetu. Tu su uobičajeni prigovori poput onog da je upravo njegovo dijete zakinuto jer učitelj nije kvalitetno obradio cjelinu. A samim time dijete nije moglo odgovoriti na traženi način. Većina profesora tada ide linijom manjeg otpora i popušta pod pritiskom, što rezultira ili priznavanjem nekog odgovora i povećanjem ocjene ili čak ne uzimaju sporno pitanje u obzir prilikom ispravljanja testa. Samim time jasno je kako će učenicima nerijetko porasti ocjena iz samog testa, a broj odlikaša samo će i dalje rasti.

Učitelj kao autoritet

Škole u većim gradovima suočavaju se i s velikim brojem učenika u razredu. Za početak, to znači kako je učiteljima gotovo nemoguće posvetiti se samo jednom mališanu, a samim time on nije u mogućnosti uspostaviti autoritet nad učenicima kakav bi trebao imati. U takvim uvjetima većina prigovora od strane roditelja uglavnom se uvažava zbog jednostavne činjenice – „gdje bi stigli kada bi sa svakim pojedinim učenikom prolazili kroz proces evaluacije svakog odgovora na testu znanja?“
Ruralna područja i manje sredine, s druge strane, još su relativno imune na ovaj trend. Manji broj učenika znači i individualni pristup svakom od njih. A upravo ta praksa automatski povećava i autoritet učitelja kakav je nekad bio. Pritisak na učitelje je manji, što u konačnici znači i objektivnije ocjenjivanje.

Kompetitivnost kao standard

Ipak, konkurencija i velika očekivanja ponekad mogu biti i pozitivna stvar, te zasigurno djeluju iznimno motivirajuće na pojedinca. Međutim, treba se zapitati treba li negdje povući granicu – pogotovo kad je riječ o djeci.

   Društvo odlikaša, koliko god je lijepo vidjeti sve te petice na papiru, često ima negativne posljedice. Dijete koje je od rane dobi naviklo samo na najbolje rezultate, mnogo će teže podnijeti susret s prvim neuspjehom u životu. A on se često dogodi nakon upisa u željenu srednju školu, kada ocjene počinju slabiti. Osnovnoškolski učitelji koji idu linijom manjeg otpora i dijele petice „šakom i kapom“, te roditelji koji pretjerano zaštitničkim stavom drže mališane „pod staklenim zvonom“, zasigurno nisu kvalitetna priprema za stvarni svijet u koji će djeca prije ili kasnije morati ući.
S druge strane, sve petice teško da odražavaju stvarno znanje učenika. Stoga se, u društvu koje je počelo cijeniti samo konačan rezultat, trebamo upitati – želimo li zaista mališanima od ranih nogu usaditi vrijednosti koje automatski odbacuju sve što je manje od odličnog? Nataša Vuk 

skolarac_Pixabay

Društvo odlikaša - kada ocjene ne odražavaju stvarno znanje mališana

<para>I doista, kako djetetu objasniti da se doista radi o životinjicama koje obožava i koje je naviknuo gledati u, primjerice, omiljenim crtićima?</para>
<para>U tom trenutku djeca znaju prilično burno reagirati. Često su tu prisutne suze, kao i izjave da više nikad neće jesti meso. Zašto ubijamo životinje i jedemo njihovo meso osjetljiva je tema za svakog roditelja, no istovremeno su svjesni kako je do tog razgovora prije ili kasnije moralo doći.</para>
<para>Nakon početnog šoka vrlo je važno pokazati suosjećanje s mališanom. Često nije dovoljno tek reći da je to jednostavno – tako. Upravo ova rečenica dosta je česta reakcija na upit mališana, no činjenica je kako ćete njome tek malo odgoditi sva pitanja koja se „motaju“ po djetetovoj glavici.
</para>
<heading4>Iskren razgovor kao dobar početak</heading4>
<para>
Prvo pravilo glasi - budite iskreni. Mnoga djeca postave jednostavno pitanje – da li zaista ljudi ubijaju nedužne životinje kako bi oni svakog dana imali ukusan obrok na stolu? Koliko god vam neprivlačno zvučala ideja da „u glavu“ kažete kako je to istina, upamtite kako je upravo ona – najbolja opcija. Neiskrenim odgovorom i ublažavanjem istine samo odgađate ono što će se prije ili kasnije dogoditi, ističu stručnjaci s područja dječje psihologije. Nije potrebno ići u detalje u pojašnjavanju procesa, pogotovo kad je riječ o manjoj djeci. No, istina je itekako poželjna. Prije ili kasnije dijete će saznati sve o procesu nastanka hrane, što će onda „baciti sjenu“ na roditelje koji su koristili laži i time poslali krivu poruku mališanu.
</para>
<heading4>Prostor za potpitanja i reakcije</heading4>
<para>
Jednom kada ste učinili ono što je mnogim roditeljima nezamislivo - rekli istinu upravo onakva kakva je, vrijeme je za slušanje. Rijetko koji mališan će bez reakcije prijeći preko onog što je upravo čuo. Stoga, pripremite se na suze i mnoga potpitanja. U ovakvim trenucima važno je pokazati suosjećanje i razumijevanje za ono što dijete prolazi.</para>
<para>Uz to, sve što vam dijete u tom trenutku kaže probajte shvatiti ozbiljno. Moguće su izjave poput „nikad više neću jesti meso“. Umjesto jednostavnog odmahivanja rukom, pokušajte pokrenuti upravo tu temu. Recite svome djetetu da navede nekoliko razloga zašto misli da je ta odluka dobra. Saslušajte ga, ali mu i na pristupačan način navedite razloge zašto je upravo meso važno za zdravlje i rast. Iako se radi o djetetu s kojim je naizgled nemoguće voditi ozbiljnije razgovore, mališani će više cijeniti ovakav pristup od jednostavnog ignoriranja i razmišljanja kako će ga nakon nekog vremena ova faza proći.
</para>
<heading4>Učenje o ljudskom tijelu</heading4>
<para>
Iskreni razgovor i uvjeravanje kako je normalno jesti meso nije pomoglo? Bez brige, ponekad će ova faza privikavanja na novu informaciju potrajati malo dulje. Međutim, ne morate se bojati kako do njenog kraja neće doći. Štoviše, neka ovo bude vrijeme u kojem će mališan kroz razgovore s mamom i tatom naučiti i neke nove stvari.</para>
<para>Stoga je pravo vrijeme za nekoliko lekcija iz anatomije ljudskog tijela! U razgovor s mališanom probajte uključiti informacije o tome zašto je meso itekako potrebno ljudskom organizmu. Naši zubi kao i probavni sustav jednostavno su „dizajnirani“ na način da upravo iz mesa osiguravaju spojeve potrebne za normalno funkcioniranje i rast. Važno je navesti i primjere iz životinjskog svijeta u kojem su životinje poput lavova rođeni lovci koji se također hrane mesom drugih životinja. Koliko god zvuči kao klišej, napomenite kako se radi o normalnom ciklusu života na zemlji.
</para>
<heading4>Kada dijete odbija jesti meso</heading4>
<para>
Odluke o potpunom izbacivanju mesnih proizvoda iz prehrane za većinu mališana su impulzivne, te ne traju dugo - samo dok početni šok ne prođe. Do tada, možete poštivati njegovu želju umjesto da „na silu“ jede ono što ne želi. U slučaju da ova odluka potraje nekoliko tjedana, nije potrebno odmah pribjegavati drastičnim metodama poput ucjenjivanja ili kazni samo zato što nije pojeo obrok koji ste mu pripremili. Privremeni prestanak unosa mesa ne bi trebao stvoriti poteškoće za zdravlje djeteta, no potrebno je pobrinuti se da sve potrebne nutrijente poput željeza dobiva iz drugih izvora.</para>
<para>U slučaju da dijete i nakon duljeg perioda svoju odluku nije promijenilo, ostavite mu mogućnost izbora. Naravno, ne bi se trebalo pomiriti s činjenicom da je mališan odjednom odlučio kako neće jesti meso koje mu je potrebno za rast i razvoj. No, moguće je napraviti svojevrstan kompromis. Još jednom mu objasnite kako jednostavno mora jesti meso da naraste velik i jak. A kada do toga jednog dana i dođe, moći će sam <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/mama-i-tata-ja-zelim-biti-vegetarijanac/">odlučivati</ulink> želi li nastaviti s prehranom na koju je naviknuo. Stručnjaci ističu kako je u ovakve razgovore dobro uvrstiti primjere vršnjaka i prijatelja, ili pak starije osobe kojoj se dive. Napomenite kako svi njegovi prijatelji jedu meso, a stariji brat je velik i jak upravo zbog onoga što jede.
</para>
<heading4>Vegetarijanstvo kao način života</heading4>
<para>
U slučaju da je mališan odlučno rekao "ne" mesu, na roditeljima je da odluku poštuju, ali i da mu osiguraju unos proteina iz drugih izvora. Za početak je poželjno konzultirati se s liječnikom koji će vam dati jasne smjernice kojih se u vegetarijanskoj prehrani treba pridržavati. Srećom, danas postoji velik broj recepata koji ne uključuju meso ali i dalje osiguravaju sve potrebne nutrijente. Na brojnim internetskim stranicama, kao što je <ulink url="http://www.prijatelji-zivotinja.hr/">Prijatelji životinja</ulink>, također je moguće brzo doći do informacija vezanih za vegetarijansku prehranu kod djece.
</para>
<heading4>Pomoć izvan obiteljskog kruga kao uvod u razgovor</heading4>
<para>
Ponekad kvalitetan razgovor jednostavno nije moguć. Mnoge roditelje pitanje mališana o podrijetlu mesa na tanjuru jednostavno zatekne i nisu sigurni kako reagirati. Srećom, danas se na tržištu može pronaći velik broj edukativnih slikovnica koje na pristupačan način klincima mogu objasniti što se događa u procesu proizvodnje hrane. Jasno je kako mališan iz takvih slikovnica neće saznati sve detalje vezane za proizvodnju mesa, no to nije niti potrebno. One mogu biti tek pomoć u stvaranju šire slike svijeta u kojem živi, a razgovor s roditeljima tada bi trebao biti ipak nešto jednostavniji.</para>

Ozbiljan razgovor s mališanom - otkuda dolazi meso na tanjuru? Trenutak kada mališan shvati otkuda dolazi meso koje se svakog dana za ručkom nađe pred njim na tanjuru, može biti izazov za mnoge roditelje. I doista, kako djetetu objasniti da se doista radi o životinjicama koje obožava i koje je naviknuo gledati u, primjerice, omiljenim crtićima?
U tom trenutku djeca znaju prilično burno reagirati. Često su tu prisutne suze, kao i izjave da više nikad neće jesti meso. Zašto ubijamo životinje i jedemo njihovo meso osjetljiva je tema za svakog roditelja, no istovremeno su svjesni kako je do tog razgovora prije ili kasnije moralo doći.
Nakon početnog šoka vrlo je važno pokazati suosjećanje s mališanom. Često nije dovoljno tek reći da je to jednostavno – tako. Upravo ova rečenica dosta je česta reakcija na upit mališana, no činjenica je kako ćete njome tek malo odgoditi sva pitanja koja se „motaju“ po djetetovoj glavici.

Iskren razgovor kao dobar početak

Prvo pravilo glasi - budite iskreni. Mnoga djeca postave jednostavno pitanje – da li zaista ljudi ubijaju nedužne životinje kako bi oni svakog dana imali ukusan obrok na stolu? Koliko god vam neprivlačno zvučala ideja da „u glavu“ kažete kako je to istina, upamtite kako je upravo ona – najbolja opcija. Neiskrenim odgovorom i ublažavanjem istine samo odgađate ono što će se prije ili kasnije dogoditi, ističu stručnjaci s područja dječje psihologije. Nije potrebno ići u detalje u pojašnjavanju procesa, pogotovo kad je riječ o manjoj djeci. No, istina je itekako poželjna. Prije ili kasnije dijete će saznati sve o procesu nastanka hrane, što će onda „baciti sjenu“ na roditelje koji su koristili laži i time poslali krivu poruku mališanu.

Prostor za potpitanja i reakcije

Jednom kada ste učinili ono što je mnogim roditeljima nezamislivo - rekli istinu upravo onakva kakva je, vrijeme je za slušanje. Rijetko koji mališan će bez reakcije prijeći preko onog što je upravo čuo. Stoga, pripremite se na suze i mnoga potpitanja. U ovakvim trenucima važno je pokazati suosjećanje i razumijevanje za ono što dijete prolazi.
Uz to, sve što vam dijete u tom trenutku kaže probajte shvatiti ozbiljno. Moguće su izjave poput „nikad više neću jesti meso“. Umjesto jednostavnog odmahivanja rukom, pokušajte pokrenuti upravo tu temu. Recite svome djetetu da navede nekoliko razloga zašto misli da je ta odluka dobra. Saslušajte ga, ali mu i na pristupačan način navedite razloge zašto je upravo meso važno za zdravlje i rast. Iako se radi o djetetu s kojim je naizgled nemoguće voditi ozbiljnije razgovore, mališani će više cijeniti ovakav pristup od jednostavnog ignoriranja i razmišljanja kako će ga nakon nekog vremena ova faza proći.

Učenje o ljudskom tijelu

Iskreni razgovor i uvjeravanje kako je normalno jesti meso nije pomoglo? Bez brige, ponekad će ova faza privikavanja na novu informaciju potrajati malo dulje. Međutim, ne morate se bojati kako do njenog kraja neće doći. Štoviše, neka ovo bude vrijeme u kojem će mališan kroz razgovore s mamom i tatom naučiti i neke nove stvari.
Stoga je pravo vrijeme za nekoliko lekcija iz anatomije ljudskog tijela! U razgovor s mališanom probajte uključiti informacije o tome zašto je meso itekako potrebno ljudskom organizmu. Naši zubi kao i probavni sustav jednostavno su „dizajnirani“ na način da upravo iz mesa osiguravaju spojeve potrebne za normalno funkcioniranje i rast. Važno je navesti i primjere iz životinjskog svijeta u kojem su životinje poput lavova rođeni lovci koji se također hrane mesom drugih životinja. Koliko god zvuči kao klišej, napomenite kako se radi o normalnom ciklusu života na zemlji.

Kada dijete odbija jesti meso

Odluke o potpunom izbacivanju mesnih proizvoda iz prehrane za većinu mališana su impulzivne, te ne traju dugo - samo dok početni šok ne prođe. Do tada, možete poštivati njegovu želju umjesto da „na silu“ jede ono što ne želi. U slučaju da ova odluka potraje nekoliko tjedana, nije potrebno odmah pribjegavati drastičnim metodama poput ucjenjivanja ili kazni samo zato što nije pojeo obrok koji ste mu pripremili. Privremeni prestanak unosa mesa ne bi trebao stvoriti poteškoće za zdravlje djeteta, no potrebno je pobrinuti se da sve potrebne nutrijente poput željeza dobiva iz drugih izvora.
U slučaju da dijete i nakon duljeg perioda svoju odluku nije promijenilo, ostavite mu mogućnost izbora. Naravno, ne bi se trebalo pomiriti s činjenicom da je mališan odjednom odlučio kako neće jesti meso koje mu je potrebno za rast i razvoj. No, moguće je napraviti svojevrstan kompromis. Još jednom mu objasnite kako jednostavno mora jesti meso da naraste velik i jak. A kada do toga jednog dana i dođe, moći će sam odlučivati želi li nastaviti s prehranom na koju je naviknuo. Stručnjaci ističu kako je u ovakve razgovore dobro uvrstiti primjere vršnjaka i prijatelja, ili pak starije osobe kojoj se dive. Napomenite kako svi njegovi prijatelji jedu meso, a stariji brat je velik i jak upravo zbog onoga što jede.

Vegetarijanstvo kao način života

U slučaju da je mališan odlučno rekao "ne" mesu, na roditeljima je da odluku poštuju, ali i da mu osiguraju unos proteina iz drugih izvora. Za početak je poželjno konzultirati se s liječnikom koji će vam dati jasne smjernice kojih se u vegetarijanskoj prehrani treba pridržavati. Srećom, danas postoji velik broj recepata koji ne uključuju meso ali i dalje osiguravaju sve potrebne nutrijente. Na brojnim internetskim stranicama, kao što je Prijatelji životinja,  također je moguće brzo doći do informacija vezanih za vegetarijansku prehranu kod djece.

Pomoć izvan obiteljskog kruga kao uvod u razgovor

Ponekad kvalitetan razgovor jednostavno nije moguć. Mnoge roditelje pitanje mališana o podrijetlu mesa na tanjuru jednostavno zatekne i nisu sigurni kako reagirati. Srećom, danas se na tržištu može pronaći velik broj edukativnih slikovnica koje na pristupačan način klincima mogu objasniti što se događa u procesu proizvodnje hrane. Jasno je kako mališan iz takvih slikovnica neće saznati sve detalje vezane za proizvodnju mesa, no to nije niti potrebno. One mogu biti tek pomoć u stvaranju šire slike svijeta u kojem živi, a razgovor s roditeljima tada bi trebao biti ipak nešto jednostavniji. Nataša Vuk 

meso_pixabay

Ozbiljan razgovor s mališanom - otkuda dolazi meso na tanjuru?

<para>
 <emphasis> Uh… što bih dao da mogu imati tako lijepi dugački rep, sjetno reče Anđelko. Tada se dosjetio i uzviknuo, “Možda i mogu!” Potom je otrčao kući. Zatim sjeo za mamin šivaći stroj i od šarenog platna sašio si je šareni rep.</emphasis>
</para>
<para>Možda i mogu!”, pomislio je još jedan “zmaj”, Goran Čučković, 80-postotni invalid, kojemu je prije tri godine dijagnostirana rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava – mlohavost udova. Bez obzira na postavljenu dijagnozu, nije klonuo duhom i protiv bolesti se odlučio boriti pisanjem i stvaranjem slikovnica. Prvo je napisao slikovnicu 
 <emphasis>Zmaj Anđelko i dugački rep</emphasis>
 , a onda još četiri slikovnice. Odlučio se na korak više i pokrenuo humanitarni projekt 
 <emphasis>Zmaj Anđelko pomaže djeci</emphasis>
 , čiji je glavni cilj stvaranje i doniranje slikovnica djeci pacijentima te djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i slabijeg imovinskog stanja.
</para>
<para>“Na ideju humanitarne akcije došao sam jer sam i sam kao klinac proveo tri tjedna u Klaićevoj (potres mozga) i sjećam se samotnih noći koje sam tamo isplakao. Također se sjećam dječaka koji mi je na odlasku poklonio malu crvenu slikovnicu s vukom”, priča nam Goran, te dodaje kako mu je ta slikovnica tijekom boravka u bolnici postala najbolji prijatelj.</para>
<para>Sve priče koje su maštovite, zabavne i krajnje poučne piše, kako u šali kaže “s tri i pol prsta”, a u svemu mu pomaže i ilustratorica i dizajnerica Milica Vezmar Basara koja je zadužena za kolorit slikovnice te simpatičnost samog Anđelka.</para>
<para/>
<para>Distribucija slikovnica po bolnicama diljem RH, objašnjava nam Goran, organizirana je i provest će se uz pomoć organizacije Crveni nosevi/Klaunovi doktori, te uz pomoć organizacija i ustanova koje vode brigu o djeci u potrebi i njihovim pravima, a svaki oblik donacije puno znači. Donacija može biti financijske, promotivne ili volonterske prirode.</para>
<para>Na pitanje što ga pokreće u ovom zahtjevnom projektu, iskreno odgovara, "osjećaj kad znaš da si djetetu koje je prikovano za bolnički krevet skratio “radni dan” na odjelu i odveo ga u svijet mašte, stvorio mu novog prijatelja u samotnim i tihim bolničkim noćima" te dodaje kako zadovoljni osmijesi bolesne djece nemaju cijenu.</para>
<para>Ako se i vi želite uključiti u plemenitu Goranovu akciju više informacija možete pronaći na web stranici<ulink url="https://zmajandjelkopomazedjeciblog.wordpress.com/">
 <emphasis> Zmaj Anđelko pomaže djeci</emphasis>
 </ulink> ili <ulink url="https://www.facebook.com/ZmajAndjelko/">facebook stranici.</ulink>
</para>
<para>I za kraj, Zmaj Anđelko vam šalje pozdrav pun nade i poručuje: <emphasis>Nemojte zaboraviti da mnoga bolesna djeca nemaju izbora i provode dugačke dane i samotne noći, tjednima pa čak i mjesecima na bolničkim odjelima. Mnoga su silom prilika ‘’prikovana’’ uz krevet i spojena na jedan ili više aparata. Zašto im ne bismo uljepšali djetinjstvo, makar na tren, i olakšali im boravak u hrvatskim zdravstvenim institucijama zajedno.</emphasis>
</para>

Goran Čučković: Slikovnicama pomažem bolesnoj djeci, a pritom liječim i sebe! Jednog dana dok je sjedio u hladu stabala krušaka, zmaj Anđelko načuo je krikove u daljini te ugledao na nebu tri siluete dugorepih zmajeva. 
    Uh… što bih dao da mogu imati tako lijepi dugački rep, sjetno reče Anđelko. Tada se dosjetio i uzviknuo, “Možda i mogu!” Potom je otrčao kući. Zatim sjeo za mamin šivaći stroj i od šarenog platna sašio si je šareni rep.

Možda i mogu!”, pomislio je još jedan “zmaj”, Goran Čučković, 80-postotni invalid, kojemu je prije tri godine dijagnostirana rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava – mlohavost udova. Bez obzira na postavljenu dijagnozu, nije klonuo duhom i protiv bolesti se odlučio boriti pisanjem i stvaranjem slikovnica. Prvo je napisao slikovnicu 
      Zmaj Anđelko i dugački rep
   , a onda još četiri slikovnice. Odlučio se na korak više i pokrenuo humanitarni projekt 
      Zmaj Anđelko pomaže djeci
   , čiji je glavni cilj stvaranje i doniranje slikovnica djeci pacijentima te djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i slabijeg imovinskog stanja.

“Na ideju humanitarne akcije došao sam jer sam i sam kao klinac proveo tri tjedna u Klaićevoj (potres mozga) i sjećam se samotnih noći koje sam tamo isplakao. Također se sjećam dječaka koji mi je na odlasku poklonio malu crvenu slikovnicu s vukom”, priča nam Goran, te dodaje kako mu je ta slikovnica tijekom boravka u bolnici postala najbolji prijatelj.
Sve priče koje su maštovite, zabavne i krajnje poučne piše, kako u šali kaže “s tri i pol prsta”, a u svemu mu pomaže i ilustratorica i dizajnerica Milica Vezmar Basara koja je zadužena za kolorit slikovnice te simpatičnost samog Anđelka.

Distribucija slikovnica po bolnicama diljem RH, objašnjava nam Goran, organizirana je i provest će se uz pomoć organizacije Crveni nosevi/Klaunovi doktori, te uz pomoć organizacija i ustanova koje vode brigu o djeci u potrebi i njihovim pravima, a svaki oblik donacije puno znači. Donacija može biti financijske, promotivne ili volonterske prirode.
Na pitanje što ga pokreće u ovom zahtjevnom projektu, iskreno odgovara, "osjećaj kad znaš da si djetetu koje je prikovano za bolnički krevet skratio “radni dan” na odjelu i odveo ga u svijet mašte, stvorio mu novog prijatelja u samotnim i tihim bolničkim noćima" te dodaje kako zadovoljni osmijesi bolesne djece nemaju cijenu.
Ako se i vi želite uključiti u plemenitu Goranovu akciju više informacija možete pronaći na web stranici
       Zmaj Anđelko pomaže djeci
    ili facebook stranici.

I za kraj, Zmaj Anđelko vam šalje pozdrav pun nade i poručuje: Nemojte zaboraviti da mnoga bolesna djeca nemaju izbora i provode dugačke dane i samotne noći, tjednima pa čak i mjesecima na bolničkim odjelima. Mnoga su silom prilika ‘’prikovana’’ uz krevet i spojena na jedan ili više aparata. Zašto im ne bismo uljepšali djetinjstvo, makar na tren, i olakšali im boravak u hrvatskim zdravstvenim institucijama zajedno.
 Petra Majetić 

zmaj-goran

Goran Čučković: Slikovnicama pomažem bolesnoj djeci, a pritom liječim i sebe!

<para>Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo Nerijetko se dogodi da u danu ne pojedu niti jedan zdravi obrok, a kamoli nužnih pet. Posljedica je to užurbanog načina života kojeg vodimo mi roditelji, a često i djeca. Glad utažimo proizvodom iz pekare, brzom ili prerađenom hranom, što nam trenutno daje energiju ali ostajemo zakinuti za tako važne vitamine i minerale.</para>
<para>Roditelji često muku muče s djecom koja su izbirljiva oko hrane i imaju jednoličan ograničen jelovnik. Loš apetit kod djece nije rijetkost, a za posljedicu ima oskudne i nekvalitetne obroke deficitarne makro i mikronutrijentima. Vegetarijanski način prehrane se također sve češće susreće kod djece čiji su roditelji vegetarijanci. Sve su to slučajevi u kojima djeca ne dobivaju prijeko potrebne vitamine i minerale.</para>
<para>Uravnotežena prehrana je ključna za djetetov razvoj, kako bi njegov organizam dobio potrebne makro i mikronutrijente. Rast i razvoj kostiju, razvoj vida, kognitivne funkcije, mentalne performanse, funkcije imunološkog sustava samo su neki od razloga zašto roditelj mora brinuti o opskrbi djeteta vitaminima A, B kompleksa, C, D i E te mineralima željezom i cinkom.
</para>
<para>Željezo je ključan mineral koji doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj kognitivnoj funkciji. Najbogatiji izvor željeza su crveno meso te zeleno lisnato povrće. A upravo su to namirnice koje mnoga djeca ne vole. Razina željeza u krvi te djece može pasti ispod donje granice što za posljedicu može imati manjak energije i koncentracije, iscrpljenost, umor.</para>
<para>Ukoliko se iz nekog razloga djetetu ne može osigurati svakodnevno uravnotežena prehrana, vitamini i minerali se djetetu moraju osigurati kroz multivitaminske dodatke prehrani. Pritom je važno obratiti pozornost na udio pojedinog vitamina/minerala u dnevnoj dozi (% PU-preporučeni unos). Što je udio veći, proizvod je kvalitetniji jer se zadovoljava kompletna potreba djeteta.
</para>
<heading2/>
<heading2>IGRA DARIVANJA
Isprobajte Biovitalis Multivitamin 100%!</heading2>
<para>
Multivitamin 100% je vitaminsko mineralni tekući dodatak prehrani za djecu od 3. godine nadalje i odrasle.
</para>
<para>Namijenjen je djeci koja ne jedu uravnotežene obroke. Izbirljivim jelcima koji ne jedu dovoljno. Djeci koja imaju ograničen jelovnik. Djeci na vegetarijanskoj prehrani ili drugoj restriktivnoj dijeti. Djeci koja često konzumiraju fast food hranu, gazirane napitke ili prerađenu hranu.</para>
<para>Multivitamin 100 % sadrži:
• 100% preporučenog dnevnog unosa: vitamina A, B, C, D i E, željeza i cinka
• uzima se samo jednom dnevno
• bez šećera, bojila i aroma
• s prirodnim sokom jabuke</para>
<para>Više o Multivitamin 100% dodatku prehrani pročitajte <ulink url="http://www.biovitalis.hr/proizvodi/multivitamin-100-detalji.html">OVDJE</ulink>.</para>
<para> 
</para>
<heading2>ISPROBAJTE GA I VI!</heading2>
<para/>
<para>Tvrtka Biovitalis dariva dva čitatelja Klinfo.hr portala svojim novim proizvodom Multivitamin 100%. Sve što trebate je:</para>
<para>1. Postati fan <ulink url="https://www.facebook.com/biovitalishr/">Facebook stranice tvrtke Biovitalis</ulink>, ako još niste
2. Popuniti donju prijavnicu
3. Doći nam ponovno 5. listopada 2016. kada ćemo objaviti imena dvaju sretnih dobitnika.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 SRETNE DOBITNICE MULTIVITAMINA 100% SU:</para>
<para>1. JELENA RAJČIĆ, ŠIBENIK</para>
<para>2. IVA ŠKARICA, IVANKOVO
Čestitamo sretnim dobitnicama, a ostalima se zahvaljujemo na sudjelovanju!</para>
<para> </para>

Trebaju li zdrava djeca uzimati vitamine? DARUJEMO Biovitalis Multivitamin 100%!/DOBITNICI Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo. Danas kada je kroz čitavu godinu dostupno najrazličitije voće i povrće iz svih dijelova svijeta, djeca se najčešće hrane nezdravo Nerijetko se dogodi da u danu ne pojedu niti jedan zdravi obrok, a kamoli nužnih pet. Posljedica je to užurbanog načina života kojeg vodimo mi roditelji, a često i djeca. Glad utažimo proizvodom iz pekare, brzom ili prerađenom hranom, što nam trenutno daje energiju ali ostajemo zakinuti za tako važne vitamine i minerale.
Roditelji često muku muče s djecom koja su izbirljiva oko hrane i imaju jednoličan ograničen jelovnik. Loš apetit kod djece nije rijetkost, a za posljedicu ima oskudne i nekvalitetne obroke deficitarne makro i mikronutrijentima. Vegetarijanski način prehrane se također sve češće susreće kod djece čiji su roditelji vegetarijanci. Sve su to slučajevi u kojima djeca ne dobivaju prijeko potrebne vitamine i minerale.
Uravnotežena prehrana je ključna za djetetov razvoj, kako bi njegov organizam dobio potrebne makro i mikronutrijente. Rast i razvoj kostiju, razvoj vida, kognitivne funkcije, mentalne performanse, funkcije imunološkog sustava samo su neki od razloga zašto roditelj mora brinuti o opskrbi djeteta vitaminima A, B kompleksa, C, D i E te mineralima željezom i cinkom.

Željezo je ključan mineral koji doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj kognitivnoj funkciji. Najbogatiji izvor željeza su crveno meso te zeleno lisnato povrće. A upravo su to namirnice koje mnoga djeca ne vole. Razina željeza u krvi te djece može pasti ispod donje granice što za posljedicu može imati manjak energije i koncentracije, iscrpljenost, umor.
Ukoliko se iz nekog razloga djetetu ne može osigurati svakodnevno uravnotežena prehrana, vitamini i minerali se djetetu moraju osigurati kroz multivitaminske dodatke prehrani. Pritom je važno obratiti pozornost na udio pojedinog vitamina/minerala u dnevnoj dozi (% PU-preporučeni unos). Što je udio veći, proizvod je kvalitetniji jer se zadovoljava kompletna potreba djeteta.


IGRA DARIVANJA
Isprobajte Biovitalis Multivitamin 100%!

Multivitamin 100% je vitaminsko mineralni tekući dodatak prehrani za djecu od 3. godine nadalje i odrasle.

Namijenjen je djeci koja ne jedu uravnotežene obroke. Izbirljivim jelcima koji ne jedu dovoljno. Djeci koja imaju ograničen jelovnik. Djeci na vegetarijanskoj prehrani ili drugoj restriktivnoj dijeti. Djeci koja često konzumiraju fast food hranu, gazirane napitke ili prerađenu hranu.
Multivitamin 100 % sadrži:
• 100% preporučenog dnevnog unosa: vitamina A, B, C, D i E, željeza i cinka
• uzima se samo jednom dnevno
• bez šećera, bojila i aroma
• s prirodnim sokom jabuke
Više o Multivitamin 100% dodatku prehrani pročitajte OVDJE.
 

ISPROBAJTE GA I VI!

Tvrtka Biovitalis dariva dva čitatelja Klinfo.hr portala svojim novim proizvodom Multivitamin 100%. Sve što trebate je:
1. Postati fan Facebook stranice tvrtke Biovitalis, ako još niste
2. Popuniti donju prijavnicu
3. Doći nam ponovno 5. listopada 2016. kada ćemo objaviti imena dvaju sretnih dobitnika.
Sretno!

   SRETNE DOBITNICE MULTIVITAMINA 100% SU:
1. JELENA RAJČIĆ, ŠIBENIK
2. IVA ŠKARICA, IVANKOVO
Čestitamo sretnim dobitnicama, a ostalima se zahvaljujemo na sudjelovanju!
  Sponzorirani članak 

biovitalis-multivitamin-naslovna

Trebaju li zdrava djeca uzimati vitamine? DARUJEMO Biovitalis Multivitamin 100%!/DOBITNICI

<para>
 <emphasis>Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju</emphasis>, glasi stara kineska poslovica U nas se govori vrlo slično: <emphasis>Doručkuj kao kralj, ručaj kao gospodin i večeraj kao siromah. </emphasis>Obje poslovice dovode do jasnog zaključka da je doručak zasigurno najvažniji obrok u danu. Potvrđuju to i brojna istraživanja koja su se između ostalog bavila utjecajem doručka na mentalne sposobnosti djece.</para>
<para>Prema rezultatima objavljenima u časopisu <emphasis>
 American Journal of Clinical Nutrition
 </emphasis>, djeca koja ne doručkuju redovito, slabije funkcioniraju ujutro i manje su uspješna u rješavanju problema koje se postave pred njih. Sličan utjecaj je nekonzumiranja doručka imalo i na verbalne sposobnosti, kreativnost i sposobnost usvajanja novih znanja. Istraživanja su također pokazala kako redovito doručkovanje smanjuje pretilost u djece, razinu kolesterola te grčeve u trbuhu (najčešće uzrokovane glađu).</para>
<para>Bez obzira na životni tempo i količinu obaveza koje svakodnevno imamo, petnaestak minuta <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/strucnjaci-upozoravaju-za-dobrobit-djeteta-vratite-obiteljsko-okupljanje-za-stolom/">zajedničkog druženja,</ulink> okupljanja za stolom i objedovanja trebao bi biti jutarnji ritual.</para>
<para>Kako bi jutarnje objedovanje uvijek bilo zdravo i ukusno, za vas smo izdvojili nekoliko recepata koji su osmislili učenici osnovnih škola Republike Hrvatske uključeni u aktivnosti posvećene podizanju svijesti o važnosti najvažnijeg obroka u danu - doručku.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Banana u pidžami
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 tortilja od kukuruznog brašna 1 žlica sirnog namaza 1 banana 1 žličica meda cimet po želji sušeno voće po želji orašasto voće po želji</para>
<para>
 Priprema: Pomiješati sirni namaz s medom i cimetom, a potom sa smjesom premazati tortilju. Na tortilju staviti bananu te ju potom zamotati. Zagrijati tavu i na nju staviti zamotanu bananu te kratko zapeći sa svake strane. Banane u pidžami poslužiti uz sušeno i orašasto voće.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Veseli kolutovi
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1/2 graham peciva 1 jaje 2 rotkvice (ovisno o sezoni mogu se iskoristiti i cherry rajčice, mrkva ili krastavci) 1 žličica maslaca</para>
<para>
 Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Pecivo prerezati po pola te premazati maslacem. Ploške jajeta i rotkvice poslagati na pripremljeno pecivo. Uz jaja poslužiti čašu prirodnog soka od jabuke.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Sendvič za 5! 
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha sa sjemenkama 1 žlica sirnog namaza 1 list zelene salate 1/2 rajčice 1/4 krastavca 1/2 žlice maslinovog ulja</para>
<para>
 Priprema: Narezati rajčicu i krastavac na tanke ploške. Prerezati pecivo po pola, pokapati maslinovim uljem te sve sastojke složiti u sendvič. Uz sendvič poslužiti čašu cijeđenog soka od naranče te bananu.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Vitaminski zalogaj
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha s lanenim sjemenkama 1 jaje 1 šnita tvrdog sira 1 rajčica</para>
<para>
 Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Na kruh staviti sir te ploške rajčice i jajeta. Uz sendvič poslužiti jednu čašu svježe cijeđenog soka od naranče.</para>
<para> 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Voćna kuća
 </emphasis>
</heading2>
<para>
 Sastojci (2 osobe): 1 naranča 1 jabuka 1 banana 2 žlice džema, po želji 2 šnite integralnog kruha</para>
<para>
 Priprema: Voće oprati, oguliti, nasjeckati na kockice, i potom posložiti na štapiće za ražnjiće Uz voćne ražnjiće poslužiti integralni kruh sa džemom (po želji). Uz Voćnu kuću poslužiti jednu čašu soka od bazge.</para>
<para>(Izvor: <emphasis>PETICA - igrom do zdravlja</emphasis>)</para>
<para> </para>

Doručak za 5! Zdrav, ukusan i pripremljen u nekoliko minuta! Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju, glasi stara kineska poslovica. 
   Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru ostavi neprijatelju, glasi stara kineska poslovica U nas se govori vrlo slično: Doručkuj kao kralj, ručaj kao gospodin i večeraj kao siromah. Obje poslovice dovode do jasnog zaključka da je doručak zasigurno najvažniji obrok u danu. Potvrđuju to i brojna istraživanja koja su se između ostalog bavila utjecajem doručka na mentalne sposobnosti djece.
Prema rezultatima objavljenima u časopisu 
      American Journal of Clinical Nutrition
   , djeca koja ne doručkuju redovito, slabije funkcioniraju ujutro i manje su uspješna u rješavanju problema koje se postave pred njih. Sličan utjecaj je nekonzumiranja doručka imalo i na verbalne sposobnosti, kreativnost i sposobnost usvajanja novih znanja. Istraživanja su također pokazala kako redovito doručkovanje smanjuje pretilost u djece, razinu kolesterola te grčeve u trbuhu (najčešće uzrokovane glađu).
Bez obzira na životni tempo i količinu obaveza koje svakodnevno imamo, petnaestak minuta zajedničkog druženja, okupljanja za stolom i objedovanja trebao bi biti jutarnji ritual.
Kako bi jutarnje objedovanje uvijek bilo zdravo i ukusno, za vas smo izdvojili nekoliko recepata koji su osmislili učenici osnovnih škola Republike Hrvatske uključeni u aktivnosti posvećene podizanju svijesti o važnosti najvažnijeg obroka u danu - doručku.
 


   
      Banana u pidžami
   


    Sastojci (1 osoba): 1 tortilja od kukuruznog brašna 1 žlica sirnog namaza 1 banana 1 žličica meda cimet po želji sušeno voće po želji orašasto voće po želji

   Priprema: Pomiješati sirni namaz s medom i cimetom, a potom sa smjesom premazati tortilju. Na tortilju staviti bananu te ju potom zamotati. Zagrijati tavu i na nju staviti zamotanu bananu te kratko zapeći sa svake strane. Banane u pidžami poslužiti uz sušeno i orašasto voće.
 


   
      Veseli kolutovi
   


    Sastojci (1 osoba): 1/2 graham peciva 1 jaje 2 rotkvice (ovisno o sezoni mogu se iskoristiti i cherry rajčice, mrkva ili krastavci) 1 žličica maslaca

   Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Pecivo prerezati po pola te premazati maslacem. Ploške jajeta i rotkvice poslagati na pripremljeno pecivo. Uz jaja poslužiti čašu prirodnog soka od jabuke.
 


   
      Sendvič za 5! 
   


   Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha sa sjemenkama 1 žlica sirnog namaza 1 list zelene salate 1/2 rajčice 1/4 krastavca 1/2 žlice maslinovog ulja

   Priprema: Narezati rajčicu i krastavac na tanke ploške. Prerezati pecivo po pola, pokapati maslinovim uljem te sve sastojke složiti u sendvič. Uz sendvič poslužiti čašu cijeđenog soka od naranče te bananu.
 


   
      Vitaminski zalogaj
   


    Sastojci (1 osoba): 1 šnita kruha s lanenim sjemenkama 1 jaje 1 šnita tvrdog sira 1 rajčica

   Priprema: Kuhati jaje 5 minuta, a potom ga oguliti i narezati na ploške. Na kruh staviti sir te ploške rajčice i jajeta. Uz sendvič poslužiti jednu čašu svježe cijeđenog soka od naranče.
 


   
      Voćna kuća
   


    Sastojci (2 osobe): 1 naranča 1 jabuka 1 banana 2 žlice džema, po želji 2 šnite integralnog kruha

   Priprema: Voće oprati, oguliti, nasjeckati na kockice, i potom posložiti na štapiće za ražnjiće Uz voćne ražnjiće poslužiti integralni kruh sa džemom (po želji). Uz Voćnu kuću poslužiti jednu čašu soka od bazge.
(Izvor: PETICA - igrom do zdravlja)
  Petra Majetić 

zdravi_dorucak

Doručak za 5! Zdrav, ukusan i pripremljen u nekoliko minuta!

<para>Koriste batine ili udaranje kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, treba imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče kako da budu nasilna i bez kontrole. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje - ako ih udarite oni će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.</para>
<para>Ako naučite kako se uspješno kontrolirati, možete spriječiti fizičko zlostavljanje i batine kao oblik kažnjavanja. Kad ste pod pritiskom, probajte neku od ovih ideja:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ako je vaše dijete dovoljno staro da razumije, objasnite mu zašto ste ljuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>otiđite se tuširati i pritom zamišljajte kako voda ispire negativne osjećaje, vičite pod tušem ako želite</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>odvojite vrijeme samo za sebe i radite ono što vas veseli, upišite neku sportsku aktivnost, strani jezik</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarajte s drugim roditeljima iz susjedstva, saznajte kako oni rješavaju obiteljske probleme</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>postavite razumne granice za ponašanje djeteta koje su prikladne njegovoj dobi, razumijevanju i stupnju razvoja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Čime zamijeniti batine?
</heading2>
<para>
Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja i dobre slike o sebi. Najveća nagradu djetetu je pohvala. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe (V<emphasis>olim te</emphasis>, J<emphasis>ako si dobar</emphasis>) i pohvale za ono što rade (<emphasis>Dobro si zavezala cipelu</emphasis>, <emphasis>Lijepo si pospremila igračke</emphasis>). Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. One mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasniji odlazak u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju.</para>
<para>Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiču djecu da misle loše o sebi i drugima. Treba napomenuti da se nikada ne smije kažnjavati djecu ispod tri godine, zato što ne razlikuju uzrok i posljedicu, ne rade štetu namjerno i nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.</para>
<para>
 Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija, a ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine.
 Roditeljsko razočaranje, pogodno je pak kao kazna za djecu stariju od tri godine. Treba pritom imati na umu da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
</para>
<heading2>
 Preporuke roditeljima
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je prihvatljivo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>budite dosljedni, NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>komunicirajte s djetetom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>budite modeli za poželjno ponašanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dajte djetetu realistične izbore i posljedice</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Postavljanje granica u odgoju
</heading2>
<para>
Kako bi djeca znala što će mu roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja. Važno je da granice budu kratke, jasne, dobro definirane i konkretne. Dobro postavljane granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta, te omogućiti da svi dobiju što žele. Granice treba postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnje, kao na primjer <emphasis>Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke</emphasis>, a ne <emphasis>Nećeš gledati crtić dok ne pospremiš igračke. </emphasis>
</para>
<para>Ako roditelj nije spreman izdržati i ne nagraditi dijete privilegijom ako ne obavi svoj zadatak, bolje je onda, granice ne postavljati. Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer mu je dano premalo vremena ili su roditeljske upute bile nejasne, nerazumljive ili dijete još uvijek nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što je roditelj želio, to znači da su loše postavljene granice. U tom slučaju treba smanjiti zahtjeve, odnosno postaviti djetetu nove granice, dati jasnije upute ili više vremena. Granice povezuju djetetovo ponašanje s ishodom koji nije u vezi s reakcijom roditelja te stoga ne dovodi do stresa u odnosima.</para>

Batine nikada nisu rješenje u odgoju! Postoje zdravije, bolje i pametnije metode Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem jače od želja da ne povrijede. Koriste batine ili udaranje kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja. Iako svaki udarac nije fizičko zlostavljanje, treba imati na umu da batine ne uče djecu što je dobro. One uče kako da budu nasilna i bez kontrole. Djeca uče razlikovati dobro od lošeg oponašajući svoje roditelje - ako ih udarite oni će smatrati da je u redu da i oni udare nekoga.
Ako naučite kako se uspješno kontrolirati, možete spriječiti fizičko zlostavljanje i batine kao oblik kažnjavanja. Kad ste pod pritiskom, probajte neku od ovih ideja:


   
      ako je vaše dijete dovoljno staro da razumije, objasnite mu zašto ste ljuti
   
   
      otiđite se tuširati i pritom zamišljajte kako voda ispire negativne osjećaje, vičite pod tušem ako želite
   
   
      odvojite vrijeme samo za sebe i radite ono što vas veseli, upišite neku sportsku aktivnost, strani jezik
   
   
      razgovarajte s drugim roditeljima  iz susjedstva, saznajte kako oni rješavaju obiteljske probleme
   
   
      postavite razumne granice za ponašanje djeteta koje su prikladne njegovoj dobi, razumijevanju i stupnju razvoja
   


   Čime zamijeniti batine?


Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja i dobre slike o sebi. Najveća nagradu djetetu je pohvala. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe (Volim te, Jako si dobar) i pohvale za ono što rade (Dobro si zavezala cipelu, Lijepo si pospremila igračke). Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. One mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasniji odlazak u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju.
Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiču djecu da misle loše o sebi i drugima. Treba napomenuti da se nikada ne smije kažnjavati djecu ispod tri godine, zato što ne razlikuju uzrok i posljedicu, ne rade štetu namjerno i nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg.

    Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija, a ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine.
   Roditeljsko razočaranje, pogodno je pak kao kazna za djecu stariju od tri godine. Treba pritom imati na umu da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.


   Preporuke roditeljima


   
      jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je prihvatljivo
   
   
      budite dosljedni, NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje
   
   
      umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite
   
   
      komunicirajte s djetetom
   
   
      budite modeli za poželjno ponašanje
   
   
      dajte djetetu realistične izbore i posljedice
   


   Postavljanje granica u odgoju


Kako bi djeca znala što će mu roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja. Važno je da granice budu kratke, jasne, dobro definirane i konkretne. Dobro postavljane granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta, te omogućiti da svi dobiju što žele. Granice treba postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnje, kao na primjer Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke, a ne Nećeš gledati crtić dok ne pospremiš igračke. 

Ako roditelj nije spreman izdržati i ne nagraditi dijete privilegijom ako ne obavi svoj zadatak, bolje je onda, granice ne postavljati.  Ako dijete ne uspije poštovati granice, obaviti svoj zadatak jer mu je dano premalo vremena ili su roditeljske upute bile nejasne, nerazumljive ili dijete još uvijek nije dostiglo razvojni stupanj kako bi učinilo ono što je roditelj želio, to znači da su loše postavljene granice. U tom slučaju treba smanjiti zahtjeve, odnosno postaviti djetetu nove granice, dati jasnije upute ili više vremena. Granice povezuju djetetovo ponašanje s ishodom koji nije u vezi s reakcijom roditelja te stoga ne dovodi do stresa u odnosima. Petra Majetić 

tuga-strah-pixabay

Batine nikada nisu rješenje u odgoju! Postoje zdravije, bolje i pametnije metode

<para>Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – <ulink url="http://wwwzvhr/?id=506">INTERLIBER</ulink> Ove u knjiški se raj zaputite od 8. godine.</para>
<para>Posjetitelje, kao i do sada očekuju puni paviljoni, novi naslovi i predstavljanje knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, a to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača.</para>
<para>Svi značajniji domaći nakladnici predstaviti će na Zagrebačkom velesajmu izuzetno bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja, dokazujući da hrvatsko nakladništvo zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.</para>
<para>Ono što je roditeljima najzanimljivije su izdavači dječjih knjiga, koji će po vrlo povoljnim cijenama ponovno ponuditi omiljene knjigice za djecu.</para>
<para>I ove godine najmlađe očekuje ZNANSTVENI KVART, posebno osmišljen dodatni sadržaj, gdje će uživati u interaktivnoj popularizaciji znanosti kroz prenošenje znanja na praktičan i zabavan način. Organizatori Znanstvenog kvarta su Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske i Zagrebački velesajam.</para>
<para>
 Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.</para>
<para>Interliber se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.</para>
<para>U istom terminu održava se i SAJAM MULTIMEDIJE.</para>
<para>Više o svemu možete pronaći na web stranici Zagrebačkog velesajma 
 <ulink url="http://www.zv.hr/?id=506">www.zv.hr</ulink>
 ili na službenoj facebook stranici Sajma 
 <ulink url="https://www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb">www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb</ulink>
 
</para>

Počinje INTERLIBER 2016.! Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – INTERLIBER. Ove godine u knjiški se raj zaputite od 8. do 13. studenog 2016. godine. Za sve knjigoljupce tradicionalno se u studenom održava najomiljeniji sajam na Zagrebačkom velesajmu – INTERLIBER Ove u knjiški se raj zaputite od 8. godine.
Posjetitelje, kao i do sada očekuju puni paviljoni, novi naslovi i predstavljanje knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, a to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača.
Svi značajniji domaći nakladnici predstaviti će na Zagrebačkom velesajmu izuzetno bogat program novih izdanja s najrazličitijih područja, dokazujući da hrvatsko nakladništvo zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.
Ono što je roditeljima najzanimljivije su izdavači dječjih knjiga, koji će po vrlo povoljnim cijenama ponovno ponuditi omiljene knjigice za djecu.
I ove godine najmlađe očekuje ZNANSTVENI KVART, posebno osmišljen dodatni sadržaj, gdje će uživati u interaktivnoj popularizaciji znanosti kroz prenošenje znanja na praktičan i zabavan način. Organizatori Znanstvenog kvarta su Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske i Zagrebački velesajam.

   Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.
Interliber se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U istom terminu održava se i SAJAM MULTIMEDIJE.
Više o svemu možete pronaći na web stranici Zagrebačkog velesajma 
      www.zv.hr
    ili na službenoj facebook stranici Sajma 
      www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb
   
 Priopćenje za javnost 

interliber-2016

Počinje INTERLIBER 2016.!

<para>Vaše dijete više nije dijete, nego je mlada odrasla osoba, koja treba započeti život u drugom gradu zbog nastavka školovanja? Naravno, to najčešće podrazumijeva selidbu, pa ćete svojeg studenta osim odjećom morati opremiti određenim stvarima za kućanstvo koje će mu biti potrebne, kako bi mu život izvan doma bio što ugodniji. Bez obzira radi li se o studentskom domu, sobi ili stanu, potrebe su slične.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zato smo odlučili napraviti popis stvari koje će mu biti potrebne bilo da će živjeti u domu ili stanu. Svakako, kupovina određenih stvari je vaša odluka, posebno radi financijskog aspekta, no mi ćemo nabrojati osnovne stvari. Ako se seli u namješteni i opremljeni stan, svakako prije selidbe provjerite koje se stvari nalaze u stanu, a koje će biti potrebne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kuhinja: Pribor za jelo (žlica, vilica, nož – ako je moguće cijeli set), jedan veliki i jedan manji kuhinjski nož, nož za guljenje, ravna duguljasta špatula (za okretanje palačinki), nekoliko kuhača, špatula za vađenje vrućeg jela iz ulja, velika žlica, zaimača, otvarač za konzerve, daska za rezanje, posuda s mjerama, višenamjenska tavica srednje veličine, jedna veća posuda i jedna manja posuda s poklopcem (3l i 1l), manja dublja tepsija (npr. za lasagne), nekoliko dubokih i plitkih i malih tanjura za desert, nekoliko keramičkih ili plastičnih posudica (npr. za sladoled), nekoliko čaša i vrč, sredstva za čišćenje kuhinje i pranje suđa, koš za smeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kupaonica: Zastor za tuš-kabinu, kupaonski tepih, nekoliko setova velikih i malih ručnika, sušilo za kosu, čašica za četkicu, držač za sapun ili pumpica za tekući sapun, košara za prljavi veš, glačalo i daska za glačanje ili podloga za glačanje, deterdžent i omekšivač za rublje, samostojeća sušilica za rublje, sredstva za čišćenje sanitarija, koš za smeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Soba: Jastuk, poplun, deka, lagani ljetni prekrivač, dva seta posteljine s plahtama, dva udobna ukrasna jastuka (koji mogu poslužiti za naslon i sl.), nadmadrac (prema potrebi), noćna svjetiljka (dovoljno jaka za čitanje), stolni sat.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Općenite stvari: Prijenosni kompjutor i mobitel, stolna svjetiljka, produžna žica, paket prve pomoći te osnovni analgetici, antiseptici, toplomjer, metla, krpa za pod i kanta, krpa za brisanje prašine, sredstva za čišćenje, koš za smeće, rezervne baterije, rezervne žarulje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Antonioguillem - fotolia</para>

Što treba studentu u njegovom „drugom“ domu? Slanje studenta na studij u drugi grad danas nije ni malo financijski lak zadatak. Donosimo vam popis stvari koje bi mogle zatrebati… Vaše dijete više nije dijete, nego je mlada odrasla osoba, koja treba započeti život u drugom gradu zbog nastavka školovanja? Naravno, to najčešće podrazumijeva selidbu, pa ćete svojeg studenta osim odjećom morati opremiti određenim stvarima za kućanstvo koje će mu biti potrebne, kako bi mu život izvan doma bio što ugodniji. Bez obzira radi li se o studentskom domu, sobi ili stanu, potrebe su slične.
   
Zato smo odlučili napraviti popis stvari koje će mu biti potrebne bilo da će živjeti u domu ili stanu. Svakako, kupovina određenih stvari je vaša odluka, posebno radi financijskog aspekta, no mi ćemo nabrojati osnovne stvari. Ako se seli u namješteni i opremljeni stan, svakako prije selidbe provjerite koje se stvari nalaze u stanu, a koje će biti potrebne.
   
   Kuhinja: Pribor za jelo (žlica, vilica, nož – ako je moguće cijeli set), jedan veliki i jedan manji kuhinjski nož, nož za guljenje, ravna duguljasta špatula (za okretanje palačinki), nekoliko kuhača, špatula za vađenje vrućeg jela iz ulja, velika žlica, zaimača, otvarač za konzerve, daska za rezanje, posuda s mjerama, višenamjenska tavica srednje veličine, jedna veća posuda i jedna manja posuda s poklopcem (3l i 1l), manja dublja tepsija (npr. za lasagne), nekoliko dubokih i plitkih i malih tanjura za desert, nekoliko keramičkih ili plastičnih posudica (npr. za sladoled), nekoliko čaša i vrč, sredstva za čišćenje kuhinje i pranje suđa, koš za smeće.
   
   Kupaonica: Zastor za tuš-kabinu, kupaonski tepih, nekoliko setova velikih i malih ručnika, sušilo za kosu, čašica za četkicu, držač za sapun ili pumpica za tekući sapun, košara za prljavi veš, glačalo i daska za glačanje ili podloga za glačanje, deterdžent i omekšivač za rublje, samostojeća sušilica za rublje, sredstva za čišćenje sanitarija, koš za smeće.
   
   Soba: Jastuk, poplun, deka, lagani ljetni prekrivač, dva seta posteljine s plahtama, dva udobna ukrasna jastuka (koji mogu poslužiti za naslon i sl.), nadmadrac (prema potrebi), noćna svjetiljka (dovoljno jaka za čitanje), stolni sat.
   
   Općenite stvari: Prijenosni kompjutor i mobitel, stolna svjetiljka, produžna žica, paket prve pomoći te osnovni analgetici, antiseptici, toplomjer, metla, krpa za pod i kanta, krpa za brisanje prašine, sredstva za čišćenje, koš za smeće, rezervne baterije, rezervne žarulje.
 

Foto: © Antonioguillem - fotolia vam 

Što treba studentu u njegovom „drugom“ domu?

<para> Naime, vlasnici obiteljskog obrta <emphasis>Marko-dizajn</emphasis> već godinama svojim su kupcima prepoznatljivi po dječjem tekstilu. Sve što mališani zamisle, oni ostvaruju, pa je tako u njihovoj radionici nastalo odijelo Petra Pana za školsku predstavu, haljine za male djeveruše, jedinstvena baby odjela za krstitke, leptir mašne za male frajere i razne haljinice dostojne princeza. Veliku ljubav prema radu i "višak" mašte dobro su iskoristili te su prije četiri godine svoje najvjernije kupce - klinceze iznenadili novom kolekcijom proizvoda <emphasis>My Dolly</emphasis>, među kojom se posebno ističu ruksaci na kojima su u centru pozornosti unikatne lutkice. <emphasis>My Dolly</emphasis> ujedno je i bio povod razgovora sa simpatičnom obitelji Mamić.</para>
<para>
 <emphasis>
 Što sve nudite u svome asortimanu? Posebno me zanimaju ruksaci, koliko dugo vam treba da izradite ruksak i od čega ga izrađujete?
 </emphasis>
</para>
<para>My Dolly kolekcija prvi put je proizvedena prije 4 godine, a počeli smo s haljinama i tunikama za sve uzraste. Ideja za <emphasis>My Dolly</emphasis> ruksake došla je prošle godine i od tada su neizostavni dio naše kolekcije. Svaki komad My Dolly kolekcije je unikatan i ručno izrađen, pa tako i <emphasis>My Dolly</emphasis> ruksaci za čiju izradu je potrebno dva sata. Ruksaci su napravljeni od kombinacije pamuka, samta, vune i pliša raznih boja i uzoraka. Svaka pletenica se posebno plete, i svaki pon-pon ručno izrađuje, dodatno se izrađuju i ukrasi koji krase haljinice i kapice lutkica na ruksacima i haljinicama. Šarene i razigrane kombinacije materijala na kraju tvore neodoljivi ruksak kojem će se veseliti sve mame, bake, tete i naravno male klinceze.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tko su vaši najčešći kupci?
 </emphasis>
</para>
<para>Sve češći kupci su i turisti koji su oduševljeni s jedinstvenošću svakog proizvoda. My Dolly kolekcija je obišla cijeli svijet - naše ruksake i haljinice nose djeca u Južnoj Americi, Kanadi, Australiji, SAD-u, jedna baka godinama šalje zanimljive haljinice u Grčku unuci, mladi Japanac se oduševio ruksacima i jedan odnio u Tokio, u Švicarsku je otišao kompletić haljine i ruksaka od kojeg se klinceza nije odvajala niti za laku noć.</para>
<para/>
<para>Foto: Privatni album</para>
<para>
 <emphasis>
 Kakve materijale prilikom izrade koristite?
 </emphasis>
</para>
<para>Materijali koji se koriste su pažljivo odabrani kako bi i najosjetljivijoj koži mališana bilo ugodno. Većinom se radi o 100% pamuku. Također, sve se posebno može ukrasiti odmah i na licu mjesta prema željama kupca. Ono što nas čini posebnima je i to što sve oštećene artikle popravljamo o vlastitom trošku. Nema ništa ljepše nego kada razveselite one najmlađe jednostavnim popravkom lutkice, cvijeta ili mašnice. Maksimalno se trudimo da zadovoljimo standarde visoke kvalitete, jedinstvene usluge i pristupačne cijene. Sav naš trud možete vidjeti i na facebook stranici <emphasis>Plavi dućan</emphasis>.</para>
<para>
 <emphasis>
 Čini se, ne nedostaje vam kreativnosti. Kakvi su Vaši planovi u budućnosti?
 </emphasis>
</para>
<para>Kao što se da primijetiti, mi smo vesela i pričljiva kreativna obitelj. Pa da malo skratimo, skočit ćemo kratko na pregled budućih planova. U planu nam je izrada i <emphasis>My Dolly</emphasis> dekica za djecu, pa i dekorativnih i uporabnih jastučića za dječje sobe. Trenutno kreiramo i ruksake za dečke , te dekice za dječja kolica. Također, nova kolekcija za zimu je u pripremi i vjerujemo da će razveseliti ponovno sve klince i klinceze, a time i njihove roditelje.</para>
<para>
 <emphasis>
 Što vas na kraju dana usrećuje?
 </emphasis>
</para>
<para>Na kraju dana kada nam stignu mailovi i poruke sa slikama dječjih prestava, priredbi, svadbi, krstitki ili rođendanskih proslava znamo da smo napravili odličan posao i uljepašali dan još jednom mališanu, klincezi i njima najbližima. Veselimo se novim prilikama i idejama, i nadamo se da će i one jednako usrećiti naše velike i male kupce.</para>

Obitelj Mamić: Izrađujemo ruksake za klinceze koji su obišli cijeli svijet! Već deset godina, bračni par Marko i Mira Mamić svojim vlastitim rukama, ispunjavaju želje djece svih uzrasta.  Naime, vlasnici obiteljskog obrta Marko-dizajn već godinama svojim su kupcima prepoznatljivi po dječjem tekstilu. Sve što mališani zamisle, oni ostvaruju, pa je tako u njihovoj radionici nastalo odijelo Petra Pana za školsku predstavu, haljine za male djeveruše, jedinstvena baby odjela za krstitke, leptir mašne za male frajere i razne haljinice dostojne princeza. Veliku ljubav prema radu i "višak" mašte dobro su iskoristili te su prije četiri godine svoje najvjernije kupce - klinceze iznenadili novom kolekcijom proizvoda My Dolly, među kojom se posebno ističu ruksaci na kojima su u centru pozornosti unikatne lutkice. My Dolly ujedno je i bio povod razgovora sa simpatičnom obitelji Mamić.

   
      Što sve nudite u svome asortimanu? Posebno me zanimaju ruksaci, koliko dugo vam treba da izradite ruksak i od čega ga izrađujete?
   

My Dolly kolekcija prvi put je proizvedena prije 4 godine, a počeli smo s haljinama i tunikama za sve uzraste. Ideja za My Dolly ruksake došla je prošle godine i od tada su neizostavni dio naše kolekcije. Svaki komad My Dolly kolekcije je unikatan i ručno izrađen, pa tako i My Dolly ruksaci za čiju izradu je potrebno dva sata. Ruksaci su napravljeni od kombinacije pamuka, samta, vune i pliša raznih boja i uzoraka. Svaka pletenica se posebno plete, i svaki pon-pon ručno izrađuje, dodatno se izrađuju i ukrasi koji krase haljinice i kapice lutkica na ruksacima i haljinicama. Šarene i razigrane kombinacije materijala na kraju tvore neodoljivi ruksak kojem će se veseliti sve mame, bake, tete i naravno male klinceze.

   
      Tko su vaši najčešći kupci?
   

Sve češći kupci su i turisti koji su oduševljeni s jedinstvenošću svakog proizvoda. My Dolly kolekcija je obišla cijeli svijet - naše ruksake i haljinice nose djeca u Južnoj Americi, Kanadi, Australiji, SAD-u, jedna baka godinama šalje zanimljive haljinice u Grčku unuci, mladi Japanac se oduševio ruksacima i jedan odnio u Tokio, u Švicarsku je otišao kompletić haljine i ruksaka od kojeg se klinceza nije odvajala niti za laku noć.

Foto: Privatni album

   
      Kakve materijale prilikom izrade koristite?
   

Materijali koji se koriste su pažljivo odabrani kako bi i najosjetljivijoj koži mališana bilo ugodno. Većinom se radi o 100% pamuku. Također, sve se posebno može ukrasiti odmah i na licu mjesta prema željama kupca. Ono što nas čini posebnima je i to što sve oštećene artikle popravljamo o vlastitom trošku. Nema ništa ljepše nego kada razveselite one najmlađe jednostavnim popravkom lutkice, cvijeta ili mašnice. Maksimalno se trudimo da zadovoljimo standarde visoke kvalitete, jedinstvene usluge i pristupačne cijene. Sav naš trud možete vidjeti i na facebook stranici Plavi dućan.

   
      Čini se, ne nedostaje vam kreativnosti. Kakvi su Vaši planovi u budućnosti?
   

Kao što se da primijetiti, mi smo vesela i pričljiva kreativna obitelj. Pa da malo skratimo, skočit ćemo kratko na pregled budućih planova. U planu nam je izrada i My Dolly dekica za djecu, pa i dekorativnih i uporabnih jastučića za dječje sobe. Trenutno kreiramo i ruksake za dečke , te dekice za dječja kolica. Također, nova kolekcija za zimu je u pripremi i vjerujemo da će razveseliti ponovno sve klince i klinceze, a time i njihove roditelje.

   
      Što vas na kraju dana usrećuje?
   

Na kraju dana kada nam stignu mailovi i poruke sa slikama dječjih prestava, priredbi, svadbi, krstitki ili rođendanskih proslava znamo da smo napravili odličan posao i uljepašali dan još jednom mališanu, klincezi i njima najbližima. Veselimo se novim prilikama i idejama, i nadamo se da će i one jednako usrećiti naše velike i male kupce. Petra Majetić 

doll

Obitelj Mamić: Izrađujemo ruksake za klinceze koji su obišli cijeli svijet!

<para>Predstavnici Jane „Vode s porukom“ i Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek te poznati hrvatski glumci Iva Mihalić i Edvin Liverić okupili su se povodom donacije za izradu posebno prilagođene web stranice namijenjene slijepim i slabovidnim osobama te nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, pomoću kojeg će se učenici Centra u sklopu rehabilitacijskih programa educirati kako bi što brže i efikasnije upotrebljavali računalo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„U svakodnevnom, ubrzanom ritmu života glas onih kojima je pomoć najpotrebnija često ne dopire do nas, no na nama je da ih čujemo i pružimo im ruku,“ poručila je Marija Jelić iz Jamnice istaknuvši kako Jana kroz donacijski program „Voda s porukom“ pomaže u svim aspektima te nas raduje što će osobe s poteškoćama vida ovom donacijom dobiti mogućnost za još kvalitetniju edukaciju, komunikaciju i socijalizaciju.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="762f38ca-35d0-11eb-a3ac-0242ac12001a" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ivana Rotim, Marija Jelić, Diana Kralj, Iva Mihalić, Edvin Liverić i Dijana Petrović</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, veseloj atmosferi u prostorijama Centra u Zagrebu najviše su pridonijeli najmlađi štićenici Centra, koji su na licu mjesta željeli saznati što više o novim sadržajima kojima će se uskoro služiti. Na njihova brojna pitanja strpljivo i sa smiješkom odgovarali su zaposlenici Centra, koji su u informatičkom kabinetu prisutne uputili i u osnove rada na posebnim računalima s Braillovim tipkovnicama i čitačima ekrana. Kako bi što bolje dočarali teškoće s kojima se naši slijepi i slabovidni sugrađani svakodnevno susreću, predstavnici Centra održali su i manju vježbu tijekom koje su Iva Mihalić, Edvin Liverić i predstavnici Jamnice izveli nekoliko jednostavnijih radnji na računalu s povezom na očima. Uz iskusno vodstvo predstavnika Centra, čija tradicija rada s osobama s oštećenjima vida datira od davne 1895. godine, ovom se vježbom na zanimljiv i edukativan način nastojala istaknuti maksimalna uporaba svih kapaciteta korisnika, ne samo osjetila vida.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kroz humanitarni projekt simboličnog naziva „Web namijenjen svima“, kao četvrti u nizu ovogodišnjih humanitarnih projekata, Jana „Voda s porukom“ svojom je donacijom opet potvrdila da samo ljubav mijenja svijet i da srce ne poznaje granice.  Novi humanitarni projekti i nove kapljice ljubavi mogu se pronaći na web stranici <ulink url="http://www.vodasporukom.com">www.vodasporukom.com</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Uz laptop s čitačem ekrana u Centru Vinko Bek lakše će učiti čak 300-tinjak djece Kroz pokretanje specijalizirane web stranice i nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, Jana donacijom nastoji potaknuti socijalizaciju i daljnju edukaciju slijepih i slabovidnih osoba Predstavnici Jane „Vode s porukom“ i Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek te poznati hrvatski glumci Iva Mihalić i Edvin Liverić okupili su se povodom donacije za izradu posebno prilagođene web stranice namijenjene slijepim i slabovidnim osobama te nabavu posebnog laptopa s čitačem ekrana, pomoću kojeg će se učenici Centra u sklopu rehabilitacijskih programa educirati kako bi što brže i efikasnije upotrebljavali računalo.
   
„U svakodnevnom, ubrzanom ritmu života glas onih kojima je pomoć najpotrebnija često ne dopire do nas, no na nama je da ih čujemo i pružimo im ruku,“ poručila je Marija Jelić iz Jamnice istaknuvši kako Jana kroz donacijski program „Voda s porukom“ pomaže u svim aspektima te nas raduje što će osobe s poteškoćama vida ovom donacijom dobiti mogućnost za još kvalitetniju edukaciju, komunikaciju i socijalizaciju.


   
   
   
Ivana Rotim, Marija Jelić, Diana Kralj, Iva Mihalić, Edvin Liverić i Dijana Petrović

   
Ipak, veseloj atmosferi u prostorijama Centra u Zagrebu najviše su pridonijeli najmlađi štićenici Centra, koji su na licu mjesta željeli saznati što više o novim sadržajima kojima će se uskoro služiti. Na njihova brojna pitanja strpljivo i sa smiješkom odgovarali su zaposlenici Centra, koji su u informatičkom kabinetu prisutne uputili i u osnove rada na posebnim računalima s Braillovim tipkovnicama i čitačima ekrana. Kako bi što bolje dočarali teškoće s kojima se naši slijepi i slabovidni sugrađani svakodnevno susreću, predstavnici Centra održali su i manju vježbu tijekom koje su Iva Mihalić, Edvin Liverić i predstavnici Jamnice izveli nekoliko jednostavnijih radnji na računalu s povezom na očima. Uz iskusno vodstvo predstavnika Centra, čija tradicija rada s osobama s oštećenjima vida datira od davne 1895. godine, ovom se vježbom na zanimljiv i edukativan način nastojala istaknuti maksimalna uporaba svih kapaciteta korisnika, ne samo osjetila vida.
   
Kroz humanitarni projekt simboličnog naziva „Web namijenjen svima“, kao četvrti u nizu ovogodišnjih humanitarnih projekata, Jana „Voda s porukom“ svojom je donacijom opet potvrdila da samo ljubav mijenja svijet i da srce ne poznaje granice.  Novi humanitarni projekti i nove kapljice ljubavi mogu se pronaći na web stranici www.vodasporukom.com.
   
  promo 

Uz laptop s čitačem ekrana u Centru Vinko Bek lakše će učiti čak 300-tinjak djece

<para>Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina Upravo je ovaj spoj zaslužan za sprječavanje nastanka brojnih anomalija na bebinom tijelu, uključujući i bolesti koje zahvaćaju leđnu moždinu te sam mozak.</para>
<para>Mnoga istraživanja na ovom području pokazala su kako se unošenjem dovoljne količine folne kiseline u organizam, šanse za razvoj neke od bolesti kod bebice smanjuju za čak 70 posto. Uz to, preporuča se uzimanje folne kiseline i prije same trudnoće, jer će već tada njeno djelovanje umanjiti šansu za kasniji razvoj neke od bolesti. Uz to, može reducirati rizik od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklampsije</ulink> kod žene.</para>
<para>Folna kiselina može se uzimati u obliku tableta kao dodatak prehrani, no postoje i prirodne namirnice koje njome obiluju.
</para>
<heading4>Folna kiselina i doziranje</heading4>
<para>
Iako su potrebe ženinog organizma za folnom kiselinom dosta individualne, stručnjaci preporučaju unos od otprilike 400 mikrograma dnevno. Kao početak uzimanja preporuča se mjesec dana prije nego što žena pokuša ostati trudna.</para>
<para>Različite vrste tableta sadrže i različitu količinu folne kiseline. Stoga je prije početka uzimanja poželjno konzultirati se s liječnikom kako biste bili sigurni koje vam najbolje odgovaraju.</para>
<para>
 Gornja granica postavljena je na otprilike 1000 miligrama dnevno, i liječnik će u rijetkim situacijama prepisati veću količinu. To je moguće u slučajevima kada žena nosi blizance, ili pak kada je kod bebice u ranijoj fazi trudnoće uočen određeni problem vezan za leđnu moždinu.
</para>
<heading4>Nedostatak folne kiseline</heading4>
<para>
Kada organizmu nedostaje folne kiseline, ponekad nije moguće odmah utvrditi kako bi dozu trebalo povećati. Znakovi na koje tijelo pokazuje njen nedostatak često su vrlo suptilni i mogu se povezati s više stanja. To mogu biti pojava anemije, gubitak apetita kao i općenita slabost tijela. Sve to može biti popraćeno i glavoboljama, osjetljivošću kože ili pak nejednakim otkucajima srca.</para>
<para>Često se događa da kod minimalnog nedostatka folne kiseline u organizmu izostanu bilo kakvi simptomi.
</para>
<heading4>Važnost prehrane</heading4>
<para>
Kod minimalnog nedostatka žene ponekad posežu za namirnicama koje su bogate folnom kiselinom. Međutim, većina namirnica koje i sadrže folnu kiselinu često neće biti dovoljne. Istraživanja su pokazala kako ljudsko tijelo znatno bolje apsorbira ovaj spoj iz dodataka prehrani nego iz same hrane.</para>
<para>Ipak, postoji nekoliko prirodnih namirnica koje ne spadaju u tu kategoriju, i iz kojih tijelo može „izvući ono najbolje“ i apsorbirati dostatnu količinu folne kiseline. U njih spadaju avokado, grašak, citrusno voće, kao i zeleno povrće poput brokule, špinata i šparoga. Stoga nikada nije naodmet uvrstiti ih u svakodnevnu prehranu.</para>

Folna kiselina i njena važnost u trudnoći Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina. Ona je zapravo sintetički  oblik vitamina B9. Tijekom trudnoće jedna od ključnih stvari koja je ženinom tijelu potrebna je folna kiselina Upravo je ovaj spoj zaslužan za sprječavanje nastanka brojnih anomalija na bebinom tijelu, uključujući i bolesti koje zahvaćaju leđnu moždinu te sam mozak.
Mnoga istraživanja na ovom području pokazala su kako se unošenjem dovoljne količine folne kiseline u organizam, šanse za razvoj neke od bolesti kod bebice smanjuju za čak 70 posto. Uz to, preporuča se uzimanje folne kiseline i prije same trudnoće, jer će već tada njeno djelovanje umanjiti šansu za kasniji razvoj neke od bolesti. Uz to, može reducirati rizik od preeklampsije kod žene.
Folna kiselina može se uzimati u obliku tableta kao dodatak prehrani, no postoje i prirodne namirnice koje njome obiluju.

Folna kiselina i doziranje

Iako su potrebe ženinog organizma za folnom kiselinom dosta individualne, stručnjaci preporučaju unos od otprilike 400 mikrograma dnevno. Kao početak uzimanja preporuča se mjesec dana prije nego što žena pokuša ostati trudna.
Različite vrste tableta sadrže i različitu količinu folne kiseline. Stoga je prije početka uzimanja poželjno konzultirati se s liječnikom kako biste bili sigurni koje vam najbolje odgovaraju.

   Gornja granica postavljena je na otprilike 1000 miligrama dnevno, i liječnik će u rijetkim situacijama prepisati veću količinu. To je moguće u slučajevima kada žena nosi blizance, ili pak kada je kod bebice u ranijoj fazi trudnoće uočen određeni problem vezan za leđnu moždinu.

Nedostatak folne kiseline

Kada organizmu nedostaje folne kiseline, ponekad nije moguće odmah utvrditi kako bi dozu trebalo povećati. Znakovi na koje tijelo pokazuje njen nedostatak često su vrlo suptilni i mogu se povezati s više stanja. To mogu biti pojava anemije, gubitak apetita kao i općenita slabost tijela. Sve to može biti popraćeno i glavoboljama, osjetljivošću kože ili pak nejednakim otkucajima srca.
Često se događa da kod minimalnog nedostatka folne kiseline u organizmu izostanu bilo kakvi simptomi.

Važnost prehrane

Kod minimalnog nedostatka žene ponekad posežu za namirnicama koje su bogate folnom kiselinom. Međutim, većina namirnica koje i sadrže folnu kiselinu često neće biti dovoljne. Istraživanja su pokazala kako ljudsko tijelo znatno bolje apsorbira ovaj spoj iz dodataka prehrani nego iz same hrane.
Ipak, postoji nekoliko prirodnih namirnica koje ne spadaju u tu kategoriju, i iz kojih tijelo može „izvući ono najbolje“ i apsorbirati dostatnu količinu folne kiseline. U njih spadaju avokado, grašak, citrusno voće, kao i zeleno povrće poput brokule, špinata i šparoga. Stoga nikada nije naodmet uvrstiti ih u svakodnevnu prehranu. Nataša Vuk 

trudnica_pixabay

Folna kiselina i njena važnost u trudnoći

<para> Roditelji su ponekad skloni promatrati ovu izjavu kao prolazni dječji hir i znak razmaženosti, no sve više istraživanja pokazuje da ova pobuna može biti pokazatelj dubljeg problema - straha od škole. Školska fobija sve je prisutnija među djecom, a ovome vjerojatno pridonose sve opsežniji školski programi i sve veći pritisci nad djecom u pogledu uspjeha i postignuća. Već u prvom razredu osnovne škole, od prvašića se očekuje poznavanje abecede i brojki, te vještine čitanja i pisanja. U drugom i trećem razredu već imaju po dva sata domaće zadaće svaki dan, obveznu lektiru, po nekoliko usmenih i pismenih ispitivanja u istom danu te se mnoga djeca počinju tužiti kako su bolesna i kažu da ne žele ići u školu.</para>
<para>Najčešće djeca koja osjećaju strah od škole pokazuju razne simptome stresa i straha vezanih za tjeskobu. Djeca, pogotovo ona predškolske dobi, često govore o strahu pred školom i traže podršku roditelja:<emphasis> Možeš li ostati samnom u školi?, Moram li ići?, </emphasis>tuže se da ih boli želudac ili glava. Mnoga djeca odjednom počnu imati probleme sa spavanjem i počnu tražiti da spavaju sa svojim roditeljima. Neka razviju poremećaj zvan školska fobija tj. odbijaju ići u školu i toliko se boje da ih se ne može nagovoriti da uđu u školsku zgradu. Ako i dođu do škole, onda plaču, žale se na bolove i bolesti. Važno je napomenuti da ova djeca nisu zločesta ili prkosna, već očajnički pokušavaju izbjeći situaciju koja ih plaši.
</para>
<heading4>
 Što mogu roditelji napraviti kako bi pomogli djeci izbjeći strah od škole?
</heading4>
<para>
Ako dijete kreće u školu, preporuča se odvesti ga na razgledavanje škole nekoliko dana prije početka nastave i pričati mu o vlastitim pozitivnim iskustvima iz škole. Ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi, poželjno je na primjer, dogovoriti igranje s nekim budućim učenicima iz djetetovog razreda. Ako roditelj osjeti da će prijelaz za dijete biti težak, preporuča se razgovor s ravnateljem u proljeće prije početka školske godine i redoviti odlazak na "informacije" tijekom školske godine.
</para>
<heading4>
 Kako da roditelji postupe kad im dijete kaže da je bolesno i da hoće ostati kod kuće?
</heading4>
<para>
Prije svega, uvijek je dobro otići liječniku, i provjeriti o kakvim se fizičkim simptomima radi. Ako je dijete zdravo, razmislite što se s njim događa i postoji li neki drugi razlog zbog kojeg odbija odlazak u školu. Pokušajte uvidjeti koje probleme dijete ima u školi i kod kuće. Razgovarajte i pitajte dijete i učitelja/icu je li se možda dogodilo nešto uznemirujuće - zadirkivanje ili nasilje među djecom, koje je sve češći uzrok dječjeg odbijanja odlaska u školu.
</para>
<heading4>
 Jesu li roditelji ikad uzročnici školske tjeskobe?
</heading4>
<para>
Iako roditelji nikad nisu jedini odgovorni, postoje neke osobine i ponašanja roditelja koje mogu pospješiti strah od odlaska u školu. Postoje roditelj koji su u životu prošli kroz puno teškoća i traumi, bili su zlostavljani u djetinjstvu ili doživljavaju nasilje u braku te se za utjehu oslanjaju na svoje dijete, koje im postaje uporište. Djeca ovakvih roditelja teže se odvajaju jer osjećaju da ih roditelj treba. Ponekad roditelji iz raznih razloga počinju dijete doživljavati kao vrlo ranjivo i postaju snažno zaštitnički nastrojeni. Ovo se može dogoditi u slučajevima kad je dijete preboljelo, ili boluje od neke teške bolesti ili je od prvih dana bilo jako sramežljivo i emocionalno zahtjevno.
</para>
<heading4>
 Kada djetetu pružiti profesionalnu pomoć?
</heading4>
<para>
Ako ste nekoliko tjedana pokušavali, na sve moguće načine potaknuti dijete da krene u školu, a dijete se i dalje buni, ima probleme sa spavanjem, izbjegava društvo ili je uvijek zabrinuto ili tužno - onda je krajnje vrijeme da posjetite stručnjaka. Školska tjeskoba nije psihijatrijska bolest, ali ako je stanje ozbiljno, može biti simptom anksioznog poremećaja. U nekim slučajevima, kad se tjeskoba ne liječi može završiti depresijom.</para>
<para>Za djecu s blagim i umjerenim simptomima tjeskobe, tretman najčešće počinje tzv. kognitivno-bihevioralnom terapijom koja uči kako se opustiti i kako ovladati društvenim vještinama. Bilo da se obraćate socijalnom radniku, psihologu ili psihijatru, izaberite nekoga tko je specijalist u radu s djecom te vodite računa o tome da postoji dobra komunikacija između vas, učitelja/ice i stručnjaka kojeg dijete posjećuje.</para>

Strah od škole najčešći je razlog zašto djeca ne žele ići u školu! Ne želim ići u školu!, rečenica je koju nerijetko izgovaraju najmlađi.  Roditelji su ponekad skloni promatrati ovu izjavu kao prolazni dječji hir i znak razmaženosti, no sve više istraživanja pokazuje da ova pobuna može biti pokazatelj dubljeg problema - straha od škole. Školska fobija sve je prisutnija među djecom, a ovome vjerojatno pridonose sve opsežniji školski programi i sve veći pritisci nad djecom u pogledu uspjeha i postignuća. Već u prvom razredu osnovne škole, od prvašića se očekuje poznavanje abecede i brojki, te vještine čitanja i pisanja. U drugom i trećem razredu već imaju po dva sata domaće zadaće svaki dan, obveznu lektiru, po nekoliko usmenih i pismenih ispitivanja u istom danu te se mnoga djeca počinju tužiti kako su bolesna i kažu da ne žele ići u školu.
Najčešće djeca koja osjećaju strah od škole pokazuju razne simptome stresa i straha vezanih za tjeskobu. Djeca, pogotovo ona predškolske dobi, često govore o strahu pred školom i traže podršku roditelja: Možeš li ostati samnom u školi?, Moram li ići?, tuže se da ih boli želudac ili glava. Mnoga djeca odjednom počnu imati probleme sa spavanjem i počnu tražiti da spavaju sa svojim roditeljima. Neka razviju poremećaj zvan školska fobija tj. odbijaju ići u školu i toliko se boje da ih se ne može nagovoriti da uđu u školsku zgradu. Ako i dođu do škole, onda plaču, žale se na bolove i bolesti. Važno je napomenuti da ova djeca nisu zločesta ili prkosna, već očajnički pokušavaju izbjeći situaciju koja ih plaši.


   Što mogu roditelji napraviti kako bi pomogli djeci izbjeći strah od škole?


Ako dijete kreće u školu, preporuča se odvesti ga na razgledavanje škole nekoliko dana prije početka nastave i pričati mu o vlastitim pozitivnim iskustvima iz škole. Ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi, poželjno je na primjer, dogovoriti igranje s nekim budućim učenicima iz djetetovog razreda. Ako roditelj osjeti da će prijelaz za dijete biti težak, preporuča se razgovor s ravnateljem u proljeće prije početka školske godine i redoviti odlazak na "informacije" tijekom školske godine.


   Kako da roditelji postupe kad im dijete kaže da je bolesno i da hoće ostati kod kuće?


Prije svega, uvijek je dobro otići liječniku, i provjeriti o kakvim se fizičkim simptomima radi. Ako je dijete zdravo, razmislite što se s njim događa i postoji li neki drugi razlog zbog kojeg odbija odlazak u školu. Pokušajte uvidjeti koje probleme dijete ima u školi i kod kuće. Razgovarajte i pitajte dijete i učitelja/icu je li se možda dogodilo nešto uznemirujuće - zadirkivanje ili nasilje među djecom, koje je sve češći uzrok dječjeg odbijanja odlaska u školu.


   Jesu li roditelji ikad uzročnici školske tjeskobe?


Iako roditelji nikad nisu jedini odgovorni, postoje neke osobine i ponašanja roditelja koje mogu pospješiti strah od odlaska u školu. Postoje roditelj koji su u životu prošli kroz puno teškoća i traumi, bili su zlostavljani u djetinjstvu ili doživljavaju nasilje u braku te se za utjehu oslanjaju na svoje dijete, koje im postaje uporište. Djeca ovakvih roditelja teže se odvajaju jer osjećaju da ih roditelj treba. Ponekad roditelji iz raznih razloga počinju dijete doživljavati kao vrlo ranjivo i postaju snažno zaštitnički nastrojeni. Ovo se može dogoditi u slučajevima kad je dijete preboljelo, ili boluje od neke teške bolesti ili je od prvih dana bilo jako sramežljivo i emocionalno zahtjevno.


   Kada djetetu pružiti profesionalnu pomoć?


Ako ste nekoliko tjedana pokušavali, na sve moguće načine potaknuti dijete da krene u školu, a dijete se i dalje buni, ima probleme sa spavanjem, izbjegava društvo ili je uvijek zabrinuto ili tužno - onda je krajnje vrijeme da posjetite stručnjaka. Školska tjeskoba nije psihijatrijska bolest, ali ako je stanje ozbiljno, može biti simptom anksioznog poremećaja.  U nekim slučajevima, kad se tjeskoba ne liječi može završiti depresijom.
Za djecu s blagim i umjerenim simptomima tjeskobe, tretman najčešće počinje tzv. kognitivno-bihevioralnom terapijom koja uči kako se opustiti i kako ovladati društvenim vještinama. Bilo da se obraćate socijalnom radniku, psihologu ili psihijatru, izaberite nekoga tko je specijalist u radu s djecom te vodite računa o tome da postoji dobra komunikacija između vas, učitelja/ice i stručnjaka kojeg dijete posjećuje. Petra Majetić 

strah_skola_pixabay

Strah od škole najčešći je razlog zašto djeca ne žele ići u školu!

<para>Njegova stimulacija održava ga u kondiciji baš kao i mišiće u tijelu, a ne postoji bolji način za to od igara u kojima je potrebno malo pomnije razmisliti o zadatku koji je pred nama. Svi su se barem jednom susreli s mozgalicama kao što je sudoku ili pak jednostavna igra križić – kružić. Od sada imate priliku na jednom mjestu iskušati velik broj mozgalica koje će vaš mozak održati u formi. Na zagrebačkoj zavrtnici otvorena je Mozgaonica – pametna igraonica, jedinstveni edukativni centar namijenjen djeci ali i odraslima.</para>
<para>U novouređenom prostoru tako vas očekuje 250 različitih mozgalica, drvenih igara i slagalica uz čije će vam rješavanje vrijeme proći u trenu. Pored svake od ponuđenih igara stoje upute za rješavanje zadatka, a dalje je sve na vama. Osim malih slagalica, tu su i mozgalice u XXL veličinama, poput trodimenzionalnog križića – kružića, koje prilikom rješavanja aktiviraju cijelo ljudsko tijelo.</para>
<para/>
<para>U slučaju da „zapnete“, u pomoć će vam priskočiti stručno osoblje Mozgaonice. Nakon što savladate jednostavnije zadatke, možete se odlučiti i za neke od natjecateljskih igara kod kojih se traži što brže razmišljanje i rješavanje problema.</para>
<para>Mozgaonica je centar koji se sastoji od tri dijela. Prvi dio čini prostorija u kojoj se nalaze upravo spomenute igre, a u koju mogu doći ljudi svih uzrasta – samostalno, obiteljski ili u grupi.</para>
<para/>
<para>Drugi dio rezerviran je za edukacijski program nazvan „Think &amp; Solve“. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi koja kroz zadatke i stručno vodstvo pospješuju razvoj kognitivnih, socio – emocionalnih i motoričkih vještina. U dvije opremljene učionice, školarci imaju priliku kroz didaktičke igre razvijati sposobnost kreativnog razmišljanja, ali i jednostavnijeg učenja kroz igru. Program se sastoji od šest stupnjeva, a održava se dva puta tjedno.</para>
<para>„Think &amp; Solve“ program već godinama bilježi veliku popularnost u azijskim zemljama, gdje je uključen i u kurikulume brojnih škola. Prepoznat je kao radionica koja mališanima pomaže u savladavanju sve opsežnijeg školskog gradiva.</para>
<para>Treći dio rezerviran je za grupne posjete škola, ali i događaje poput team buildinga ili proslave rođendana za najmlađe. Voditelji Mozgaonice sudionike će podijeliti u grupe u kojima će zajedničkim snagama rješavati zadatke i uvjeriti se kako je itekako moguće učiti kroz igru.</para>
<para>Kada ste s rješavanjem zadataka gotovi, na izlazu iz Mozgaonice očekuje vas shop u kojem možete kupiti većinu drvenih slagalica i tako pojedine zadatke pokušati riješiti i kod kuće.</para>
<para/>
<para>Za dovođenje ovog jedinstvenog centra u Hrvatsku zaslužan je Roko Živković, koji je prije nešto više od godinu dana pokrenuo i iznimno posjećen Muzej iluzija u zagrebačkoj Ilici.</para>
<para>Mozgaonica je otvorena svakog dana od 9 do 22 sata, na adresi Zavrtnica 17. Više informacija o programima možete saznati na <ulink url="http://mozgaonica.hr/">www.mozgaonica.hr</ulink> ili <ulink url="https://www.facebook.com/Mozgaonica/">Facebook stranici</ulink>.</para>

Mozgaonica - prva pametna igraonica otvorila svoja vrata Dobro je poznato kako je redovita tjelovježba važna za fizičko zdravlje, no što je s vježbanjem mozga? Njegova stimulacija održava ga u kondiciji baš kao i mišiće u tijelu, a ne postoji bolji način za to od igara u kojima je potrebno malo pomnije razmisliti o zadatku koji je pred nama. Svi su se barem jednom susreli s mozgalicama kao što je sudoku ili pak jednostavna igra križić – kružić. Od sada imate priliku na jednom mjestu iskušati velik broj mozgalica koje će vaš mozak održati u formi. Na zagrebačkoj zavrtnici otvorena je Mozgaonica – pametna igraonica, jedinstveni edukativni centar namijenjen djeci ali i odraslima.
U novouređenom prostoru tako vas očekuje 250 različitih mozgalica, drvenih igara i slagalica uz čije će vam rješavanje vrijeme proći u trenu. Pored svake od ponuđenih igara stoje upute za rješavanje zadatka, a dalje je sve na vama. Osim malih slagalica, tu su i mozgalice u XXL veličinama, poput trodimenzionalnog križića – kružića, koje prilikom rješavanja aktiviraju cijelo ljudsko tijelo.

U slučaju da „zapnete“, u pomoć će vam priskočiti stručno osoblje Mozgaonice. Nakon što savladate jednostavnije zadatke, možete se odlučiti i za neke od natjecateljskih igara kod kojih se traži što brže razmišljanje i rješavanje problema.
Mozgaonica je centar koji se sastoji od tri dijela. Prvi dio čini prostorija u kojoj se nalaze upravo spomenute igre, a u koju mogu doći ljudi svih uzrasta – samostalno, obiteljski ili u grupi.

Drugi dio rezerviran je za edukacijski program nazvan „Think &amp; Solve“. Namijenjen je djeci osnovnoškolske dobi koja kroz zadatke i stručno vodstvo pospješuju razvoj kognitivnih, socio – emocionalnih i motoričkih vještina. U dvije opremljene učionice, školarci imaju priliku kroz didaktičke igre razvijati sposobnost kreativnog razmišljanja, ali i jednostavnijeg učenja kroz igru. Program se sastoji od šest stupnjeva, a održava se dva puta tjedno.
„Think &amp; Solve“ program već godinama bilježi veliku popularnost u azijskim zemljama, gdje je uključen i u kurikulume brojnih škola. Prepoznat je kao radionica koja mališanima pomaže u savladavanju sve opsežnijeg školskog gradiva.
Treći dio rezerviran je za grupne posjete škola, ali i događaje poput team buildinga ili proslave rođendana za najmlađe. Voditelji Mozgaonice sudionike će podijeliti u grupe u kojima će zajedničkim snagama rješavati zadatke i uvjeriti se kako je itekako moguće učiti kroz igru.
Kada ste s rješavanjem zadataka gotovi, na izlazu iz Mozgaonice očekuje vas shop u kojem možete kupiti većinu drvenih slagalica i tako pojedine zadatke pokušati riješiti i kod kuće.

Za dovođenje ovog jedinstvenog centra u Hrvatsku zaslužan je Roko Živković, koji je prije nešto više od godinu dana pokrenuo i iznimno posjećen Muzej iluzija u zagrebačkoj Ilici.
Mozgaonica je otvorena svakog dana od 9 do 22 sata, na adresi Zavrtnica 17. Više informacija o programima možete saznati na www.mozgaonica.hr ili Facebook stranici. Nataša Vuk 

mozgaonica_001

Mozgaonica - prva pametna igraonica otvorila svoja vrata

<para>Od trenutka kada na svijet dođe <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nova-beba-u-obitelji-kako-pripremiti-dijete-na-ulogu-starijeg-bratasestre/">drugo dijete</ulink>, prvorođeni sin dobiva novu ulogu - zaštitnika svog malog brata.</para>
<para>Ponekad je ta uloga podložna „slobodnijim interpretacijama“, pa će tijekom godina tu sigurno biti udaraca i suza. Unatoč tome, malo koji roditelj će moći reći da se tu radi o nečem drugom osim o čistoj ljubavi. A uz ulogu zaštitnika, još je važnija ona druga – uloga učitelja. Jer tko će mališanu bolje pokazati svijet kojim je okružen nego stariji brat?
</para>
<heading4>Fizički obračuni kao iskazi ljubavi</heading4>
<para>
Tanka je granica između grljenja i gušenja, a to najbolje znaju svi koji su imali privilegiju odrastati uz starijeg brata. Kad se naviknu na ovaj odnos, čak će i roditelji ponekad imati poteškoća kad treba ocijeniti o čemu se od ovog dvoje radi.</para>
<para>Važno je napomenuti i kako samo stariji brat jedini ima tu privilegiju povremenog čupanja, ugriza i udaraca. U slučaju da netko drugi nasrne na mlađe dijete, lako je moguće da će iskusiti i sav njegov bijes. „To je sve iz ljubavi“, rečenica je koju će većina mlađe djece zasigurno jednom čuti i dobro upamtiti. Jer to je istina – iza svih masnica zapravo stoji istinska ljubav kakvu samo braća mogu imati.
</para>
<heading4>Nasljeđivanje stvari</heading4>
<para>
Odjeća, obuća, igračke, sportska oprema – sve to pažljivo se čuva u kutijama za mlađe dijete, kada dovoljno poraste. Za roditelje je ova praksa posebno praktična, dok je za mlađu djecu vjerojatno izvor ljubomore. Jer kako je moguće da stariji brat dobije nove tenisice, dok su njemu pripale njegove, već ponešto iznošene?</para>
<para>S druge strane, starija braća imaju nešto drugačiji pogled na cijelu situaciju. Za njega je to privilegija koju je mlađem djetetu omogućio upravo on. Odrekao se nečega što voli kako bi poklonio mlađem bratu, a to je u njegovoj glavici ultimativni izraz ljubavi.
</para>
<heading4>Pravila igre</heading4>
<para>
Upravo stariji brat zaslužan je za osmišljavanje najzabavnijih igara. Ponekad su to i izazovi od kojih se roditeljima „diže kosa na glavi“, no upravo je on taj koji je „mozak operacije“. Njegove ideje također znače i njegova pravila. U slučaju da se mlađe dijete pobuni kako igra nije „fer“, stariji brat će jednostavno u sekundi promijeniti pravila. Budući da ju je on osmislio, on ima i to pravo.</para>
<para>Upravo zajedničke igre najčešći su izvor svađa među braćom. Koliko god se mlađem bratu činilo da ga stariji muči, u glavici mališana odvija se jedan potpuno drugačiji scenarij. On svoga brata na ovaj način priprema na sve situacije kroz koje će morati proći dolaskom u vrtić ili školu, a koje su njemu samome već dobro poznate.
</para>
<heading4>Neprocjenjiva iskustva</heading4>
<para>
I dok će mnogima iskustvo odrastanja uz starijeg brata biti na trenutke teško i zamorno, na kraju ne postoji osoba koja neće reći da je isto tako bilo i – neprocjenjivo. Starija braća su mentori, čuvari, ali i najbolji prijatelji, a to je ujedno i jedino prijateljstvo koje traje cijeloga života.</para>

Sjećanja na djetinjstvo koja razumiju djeca odrasla uz starijeg brata Nije bez razloga to što se u popularnoj kulturi pod nazivom „veliki brat“ često misli na nekoga tko sve prati i u svakom trenutku zna što se događa. Od trenutka kada na svijet dođe drugo dijete, prvorođeni sin dobiva novu ulogu - zaštitnika svog malog brata.
Ponekad je ta uloga podložna „slobodnijim interpretacijama“, pa će tijekom godina tu sigurno biti udaraca i suza. Unatoč tome, malo koji roditelj će moći reći da se tu radi o nečem drugom osim o čistoj ljubavi. A uz ulogu zaštitnika, još je važnija ona druga – uloga učitelja. Jer tko će mališanu bolje pokazati svijet kojim je okružen nego stariji brat?

Fizički obračuni kao iskazi ljubavi

Tanka je granica između grljenja i gušenja, a to najbolje znaju svi koji su imali privilegiju odrastati uz starijeg brata. Kad se naviknu na ovaj odnos, čak će i roditelji ponekad imati poteškoća kad treba ocijeniti o čemu se od ovog dvoje radi.
Važno je napomenuti i kako samo stariji brat jedini ima tu privilegiju povremenog čupanja, ugriza i udaraca. U slučaju da netko drugi nasrne na mlađe dijete, lako je moguće da će iskusiti i sav njegov bijes. „To je sve iz ljubavi“, rečenica je koju će većina mlađe djece zasigurno jednom čuti i dobro upamtiti. Jer to je istina – iza svih masnica zapravo stoji istinska ljubav kakvu samo braća mogu imati.

Nasljeđivanje stvari

Odjeća, obuća, igračke, sportska oprema – sve to pažljivo se čuva u kutijama za mlađe dijete, kada dovoljno poraste. Za roditelje je ova praksa posebno praktična, dok je za mlađu djecu vjerojatno izvor ljubomore. Jer kako je moguće da stariji brat dobije nove tenisice, dok su njemu pripale njegove, već ponešto iznošene?
S druge strane, starija braća imaju nešto drugačiji pogled na cijelu situaciju. Za njega je to privilegija koju je mlađem djetetu omogućio upravo on. Odrekao se nečega što voli kako bi poklonio mlađem bratu, a to je u njegovoj glavici ultimativni izraz ljubavi.

Pravila igre

Upravo stariji brat zaslužan je za osmišljavanje najzabavnijih igara. Ponekad su to i izazovi od kojih se roditeljima „diže kosa na glavi“, no upravo je on taj koji je „mozak operacije“. Njegove ideje također znače i njegova pravila. U slučaju da se mlađe dijete pobuni kako igra nije „fer“, stariji brat će jednostavno u sekundi promijeniti pravila. Budući da ju  je on osmislio, on ima i to pravo.
Upravo zajedničke igre najčešći su izvor svađa među braćom. Koliko god se mlađem bratu činilo da ga stariji muči, u glavici mališana odvija se jedan potpuno drugačiji scenarij. On svoga brata na ovaj način priprema na sve situacije kroz koje će morati proći dolaskom u vrtić ili školu, a koje su njemu samome već dobro poznate.

Neprocjenjiva iskustva

I dok će mnogima iskustvo odrastanja uz starijeg brata biti na trenutke teško i zamorno, na kraju ne postoji osoba koja neće reći da je isto tako bilo i – neprocjenjivo. Starija braća su mentori, čuvari, ali i najbolji prijatelji, a to je ujedno i jedino prijateljstvo koje traje cijeloga života. Nataša Vuk 

braca_pixabay

Sjećanja na djetinjstvo koja razumiju djeca odrasla uz starijeg brata

<para>Velik broj ljudi čak je uspio u tome da umjesto kave kao široko rasprostranjenog jutarnjeg rituala, svoj dan započnu upravo šalicom čaja.</para>
<para>Brojni nutricionisti također ističu kako je čaj zdravija alternativa napitcima poput kave ili sokova. Uz to, konzumiranje biljnih čajeva može umiriti bolove, ublažiti nesanicu, te ono najvažnije – opustiti cijelo tijelo.</para>
<para>Uz sve navedeno, lako je zaključiti kako su čajevi izuzetno dobri za ljudsko tijelo u svakoj prilici. Međutim, neka ograničenja, kao i kod svake namirnice ipak postoje. Stoga ne čudi da se mnoge žene pitaju je li biljne čajeve sigurno konzumirati i u trudnoći?
</para>
<heading4>Ritual biljnog čaja u trudnoći</heading4>
<para>
Većina trudnica bez razmišljanja će se odreći kave, alkohola ili pak nikotina. Spojevi su to koji su dokazano štetni za nerođenu bebu, no što je s biljnim čajevima? Istina je da i oni mogu sadržavati spojeve koji su jednako štetni.</para>
<para>Međutim, o sastojcima biljnih čajeva uglavnom se ne priča kao o nečem što bi moglo imati nuspojave. Riječ je o tome da bi za štetan utjecaj na organizam trebalo konzumirati zaista veliku količinu čaja, a većina njegovih ljubitelja nije u stanju ispijati količine koje bi mogle biti „problematične“. Usprkos tome, ženino je tijelo tijekom trudnoće znatno osjetljivije na različite podražaje, pa tako i na spojeve koji se u tijelo unose hranom i pićem.</para>
<para>Kako oni mogu utjecati na trudnicu i nerođeno dijete još uvijek nije sasvim jasno, budući da je nedovoljan broj istraživanja napravljen na ovom području. Stoga je ponekad potrebno konzultirati se sa svojim liječnikom prije nego krenete u svakodnevno ispijanje vašeg omiljenog napitka.
</para>
<heading4>Kako znati koji su čajevi štetni?</heading4>
<para>
Dosta čajeva koje danas možemo pronaći na tržištu zapravo niti ne sadrži konkretnu vrstu biljke u sebi, te je riječ o prerađevinama od, primjerice, suhog voća. Stoga se oni odmah mogu isključiti iz popisa onih koji mogu imati neželjen utjecaj na organizam. U skupinu „potencijalno štetnih“ mogu spadati biljni čajevi poput metvice, majčine dušice, te zelenog čaja.
</para>
<para>Naravno, ništa se neće dogoditi u slučaju da nekoliko puta tjedno ispijete šalicu ovog toplog napitka, no pretjerano ispijanje (više od jedne litre dnevno), može ostaviti traga na zdravlju. Biljke su u čaju znatno koncentriranije nego što je to slučaj u začinskom bilju u hrani. To bi značilo da šalicom čaja zapravo u tijelo unosite sastojaka iz biljaka koliko se obrocima unese kroz gotovo tjedan dana.
</para>
<heading4>Čajevi „za trudnice“</heading4>
<para>
Uz sva čuda koja danas možemo pronaći na policama gotovo svake trgovine, vjerojatno je svatko naišao na dodatke prehrani na kojima je naznačeno „za trudnice“. Riječ je o čajevima koji sadrže sastojke poput limunske trave, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/caj-lista-crvene-maline-olaksava-skracuje-porod/">malinovog lista</ulink> te ružinih latica. Iako ovi sastojci ne mogu naštetiti organizmu čak niti u većim količinama, i ovdje bi pravilo trebalo biti – umjerenost je vrlina.
</para>
<para>To što su sastojci potpuno bezopasni, ne znači da vaše tijelo njihovom pretjeranom konzumacijom neće na neki način reagirati. Svaki organizam i svaka trudnoća su individualni. Čak i da su istraživanja potvrdila kako razloga za brigu nema, ne znači da upravo vaše tijelo neće reagirati na jedan od nepredvidljivih načina. Stoga je jedna šalica čaja dnevno i više nego dovoljna, i priuštiti će vam trenutke opuštanja za kojima toliko žudite.
</para>
<heading4>Odabir „sigurnog“ čaja</heading4>
<para>
Prilikom odabira čaja na samom je početku najbolje obratiti pažnju na sastojke otisnute na pakiranju. U slučaju da vidite imena koja vam nisu poznata, vjerojatno se radi o aditivima koje je poželjno izbjegavati.</para>
<para>U slučaju da se zaista jako zaželite šalice čaja, uvijek ga možete napraviti i sami! U vruću vodu ubacite žličicu zelenog čaja te dodajte svježeg voćnog soka, meda, limuna ili cimeta. Listiće zelenog čaja najbolje je kupiti u rinfuzi. Ovakav „domaći“ čaj još je uvijek bolja alternativa onom iz filter vrećica, koji često sadrži mnoge aditive.</para>
<para>No, zaključak je kako je s čajevima – baš kao i svakom drugom prehrambenom namirnicom – umjerena konzumacija najzdravija.</para>

Ispijanje biljnog čaja u trudnoći ponekad nije bezazleno Mnogima nema ništa ljepše od šalice toplog čaja, koja može djelovati izrazito okrepljujuće. Velik broj ljudi čak je uspio u tome da umjesto kave kao široko rasprostranjenog jutarnjeg rituala, svoj dan započnu upravo šalicom čaja.
Brojni nutricionisti također ističu kako je čaj zdravija alternativa napitcima poput kave ili sokova. Uz to, konzumiranje biljnih čajeva može umiriti bolove, ublažiti nesanicu, te ono najvažnije – opustiti  cijelo tijelo.
Uz sve navedeno, lako je zaključiti kako su čajevi izuzetno dobri za ljudsko tijelo u svakoj prilici. Međutim, neka ograničenja, kao i kod svake namirnice ipak postoje. Stoga ne čudi da se mnoge žene pitaju je li biljne čajeve sigurno konzumirati i u trudnoći?

Ritual biljnog čaja u trudnoći

Većina trudnica bez razmišljanja će se odreći kave, alkohola ili pak nikotina. Spojevi su to koji su dokazano štetni za nerođenu bebu, no što je s biljnim čajevima? Istina je da i oni mogu sadržavati spojeve koji su jednako štetni.
Međutim, o sastojcima biljnih čajeva uglavnom se ne priča kao o nečem što bi moglo imati nuspojave. Riječ je o tome da bi za štetan utjecaj na organizam trebalo konzumirati zaista veliku količinu čaja, a većina njegovih ljubitelja nije u stanju ispijati količine koje bi mogle biti „problematične“. Usprkos tome, ženino je tijelo tijekom trudnoće znatno osjetljivije na različite podražaje, pa tako i na spojeve koji se u tijelo unose hranom i pićem.
Kako oni mogu utjecati na trudnicu i nerođeno dijete još uvijek nije sasvim jasno, budući da je nedovoljan broj istraživanja napravljen na ovom području. Stoga je ponekad potrebno konzultirati se sa svojim liječnikom prije nego krenete u svakodnevno ispijanje vašeg omiljenog napitka.

Kako znati koji su čajevi štetni?

Dosta čajeva koje danas možemo pronaći na tržištu zapravo niti ne sadrži konkretnu vrstu biljke u sebi, te je riječ o prerađevinama od, primjerice, suhog voća. Stoga se oni odmah mogu isključiti iz popisa onih koji mogu imati neželjen utjecaj na organizam. U skupinu „potencijalno štetnih“ mogu spadati biljni čajevi poput metvice, majčine dušice, te zelenog čaja.

Naravno, ništa se neće dogoditi u slučaju da nekoliko puta tjedno ispijete šalicu ovog toplog napitka, no pretjerano ispijanje (više od jedne litre dnevno), može ostaviti traga na zdravlju. Biljke su u čaju znatno koncentriranije nego što je to slučaj u začinskom bilju u hrani. To bi značilo da šalicom čaja zapravo u tijelo unosite sastojaka iz biljaka koliko se obrocima unese kroz gotovo tjedan dana.

Čajevi „za trudnice“

Uz sva čuda koja danas možemo pronaći na policama gotovo svake trgovine, vjerojatno je svatko naišao na dodatke prehrani na kojima je naznačeno „za trudnice“. Riječ je o čajevima koji sadrže sastojke poput limunske trave, malinovog lista te ružinih latica. Iako ovi sastojci ne mogu naštetiti organizmu čak niti u većim količinama, i ovdje bi pravilo trebalo biti – umjerenost je vrlina.

To što su sastojci potpuno bezopasni, ne znači da vaše tijelo njihovom pretjeranom konzumacijom neće na neki način reagirati. Svaki organizam i svaka trudnoća su individualni. Čak i da su istraživanja potvrdila kako razloga za brigu nema, ne znači da upravo vaše tijelo neće reagirati na jedan od nepredvidljivih načina. Stoga je jedna šalica čaja dnevno i više nego dovoljna, i priuštiti će vam trenutke opuštanja za kojima toliko žudite.

Odabir „sigurnog“ čaja

Prilikom odabira čaja na samom je početku najbolje obratiti pažnju na sastojke otisnute na pakiranju. U slučaju da vidite imena koja vam nisu poznata, vjerojatno se radi o aditivima koje je poželjno izbjegavati.
U slučaju da se zaista jako zaželite šalice čaja, uvijek ga možete napraviti i sami! U vruću vodu ubacite žličicu zelenog čaja te dodajte svježeg voćnog soka, meda, limuna ili cimeta. Listiće zelenog čaja najbolje je kupiti u rinfuzi. Ovakav „domaći“ čaj još je uvijek bolja alternativa onom iz filter vrećica, koji često sadrži mnoge aditive.
No, zaključak je kako je s čajevima – baš kao i svakom drugom prehrambenom namirnicom – umjerena konzumacija najzdravija. Nataša Vuk 

salice-caja_pixabay

Ispijanje biljnog čaja u trudnoći ponekad nije bezazleno

<para>NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je <emphasis>Nela Zadro</emphasis>, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="5546a6ac-35d0-11eb-9b78-0242ac130032" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. <emphasis>Aida Salihagić Kadić</emphasis>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama 
 <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink>
 predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="831e9436-35d0-11eb-a791-0242ac130032" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
#<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O projektu “Neka odrastanje bude dječja igra”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
NIVEA je 2014. pokrenula projekt društvene odgovornosti “Neka odrastanje bude dječja igra<emphasis>”</emphasis> kako bi naglasila važnost igre za dječji razvoj i dala svoj doprinos u stvaranju boljih uvjeta za odrastanje djece i mladih diljem Hrvatske. Projekt je dio globalne inicijative "NIVEA - stalo nam je do obitelji" kojom NIVEA pruža podršku obiteljima pomažući djeci i odraslima u ostvarenju njihovih punih potencijala. U prvoj godini projekta uređeno je i opremljeno 10 igraonica i prostora Društava Naša djeca te prikupljeno i publicirano više od 600 originalnih dječjih poruka odraslima. U drugoj godini provedbe projekta educirano je 50 volontera za kreativne radionice s djecom iz Društava Naša djeca, koji su proveli 36 radionica s djecom i roditeljima u više od 20 gradova i općina. Izrađen je i poseban priručnik s igrama za djecu, voditelje, mentore, odgojitelje, nastavnike, volontere i roditelje te održan Dan igara u više od 40 gradova i općina diljem Hrvatske.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa - dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i  Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentacija. Kao rezultat ovih kreativnih seminara, uslijedit će besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske tijekom rujna i listopada na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i nove vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu i odrasle na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O Savezu društava Naša djeca Hrvatske<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Savez društava Naša djeca Hrvatske je nevladina i neprofitna udruga građana koja od 1950. godine okuplja, potiče i pruža pomoć osnovnim Društvima Naša djeca (DND) koja djeluju u gradovima i općinama diljem Hrvatske u akcijama i aktivnostima s djecom i za djecu. U Hrvatskoj trenutno djeluje 96 Društava Naša djeca koja rade na promociji i zagovaranju za dječja prava, provode raznovrsne i besplatne aktivnosti s djecom i za djecu te pružaju pomoć i podršku djeci i roditeljima u razvoju i odgoju djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" saznajte na 
 <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Facebook - 
 <ulink url="http://www.facebook.com/NIVEAHrvatska">www.facebook.com/NIVEAHrvatska</ulink>
 
</para>

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske na projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" Predstavljeni prototipovi igračaka u sklopu nagradnog natječaja na nivea.hr NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu 
   
 
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.
 


   


 
"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
 
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama 
      nivea.hr/djecja-igra
    predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
 


   


 
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.
 
#
 O projektu “Neka odrastanje bude dječja igra”
NIVEA je 2014. pokrenula projekt društvene odgovornosti “Neka odrastanje bude dječja igra” kako bi naglasila važnost igre za dječji razvoj i dala svoj doprinos u stvaranju boljih uvjeta za odrastanje djece i mladih diljem Hrvatske. Projekt je dio globalne inicijative "NIVEA - stalo nam je do obitelji" kojom NIVEA pruža podršku obiteljima pomažući djeci i odraslima u ostvarenju njihovih punih potencijala. U prvoj godini projekta uređeno je i opremljeno 10 igraonica i prostora Društava Naša djeca te prikupljeno i publicirano više od 600 originalnih dječjih poruka odraslima. U drugoj godini provedbe projekta educirano je 50 volontera za kreativne radionice s djecom iz Društava Naša djeca, koji su proveli 36 radionica s djecom i roditeljima u više od 20 gradova i općina. Izrađen je i poseban priručnik s igrama za djecu, voditelje, mentore, odgojitelje, nastavnike, volontere i roditelje te održan Dan igara u više od 40 gradova i općina diljem Hrvatske.
 
U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa - dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i  Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentacija. Kao rezultat ovih kreativnih seminara, uslijedit će besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske tijekom rujna i listopada na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i nove vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu i odrasle na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.
 O Savezu društava Naša djeca Hrvatske
Savez društava Naša djeca Hrvatske je nevladina i neprofitna udruga građana koja od 1950. godine okuplja, potiče i pruža pomoć osnovnim Društvima Naša djeca (DND) koja djeluju u gradovima i općinama diljem Hrvatske u akcijama i aktivnostima s djecom i za djecu. U Hrvatskoj trenutno djeluje 96 Društava Naša djeca koja rade na promociji i zagovaranju za dječja prava, provode raznovrsne i besplatne aktivnosti s djecom i za djecu te pružaju pomoć i podršku djeci i roditeljima u razvoju i odgoju djece.
 
Više o projektu "Neka odrastanje bude dječja igra" saznajte na 
      https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra
   
   
Facebook - 
      www.facebook.com/NIVEAHrvatska
   
 žena.hr 

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske na projektu "Neka odrastanje bude dječja igra"

<para>U mnogim kulturama postoje mitovi o okrutnosti maćeha i očuha, proizašli vjerojatno iz nejasnoće njihove uloge i zastarjelih negativnih stavova vezanih uz i ponovnu udaju/ženidbu. Oni dolaze na mjesto bivšeg člana obitelji i nije sasvim jasno koje funkcije trebaju zamijeniti u odnosu na samo dijete i do kojeg stupnja preuzeti ulogu u roditeljstvu.
</para>
<heading4>
 Za uspostavu bliskosti potrebno je vrijeme
</heading4>
<para>
Najčešća struktura obitelji je: razvedena majka s djetetom udaje se za partnera koji ima ili nema djecu. Ako majka osjeti da ima problema u odgoju, tražit će od očuha da intervenira. Ako on intervenira prije nego je uspostavio emocionalnu vezu s djetetom (za što je potrebno barem dvije godine), učinit će pogrešku - dijete ga može odbaciti. Ponekad dijete odbija majku ili poočima zbog "gubitka vremena i pažnje" biološkog roditelja. Osim toga, djeca mogu godinama održavati fantazije da će roditelji jednog dana opet živjeti zajedno. Novi brak je jasan dokaz da se to ipak neće dogoditi te se djeca mogu aktivno boriti protiv novog člana obitelji jer "izbacivanjem" tog člana mogu vratiti fantazije o ponovnom spajanju obitelji.</para>
<para>Problem može izazvati i discipliniranje djeteta. Naime, nakon razvoda, roditelji nerijetko djetetu previše popuštaju i dozvoljavaju, a novi roditelj ga možda želi disciplinirati, što dovodi do sukoba. Otpor prema novom članu obitelji može nastati i zbog promjene uloga: prije je dijete imalo beneficije najmlađeg ili odgovornosti najstarijeg djeteta, a u novoj obitelji postoji još mlađe ili starije dijete. U tom slučaju djetetu treba ostaviti neke odgovornosti najstarijeg koje je dosad imao.
</para>
<heading4>
 Kada je "najbolje" ponovno sklopiti brak?
</heading4>
<para>
Mnogi se roditelji pitaju u kojem će vremenskom razdoblju dijete najlakše prihvatiti novi brak. Pokazalo se da je najbolje od dvije do četiri godine nakon razvoda. Ne prerano, jer dijete vjerojatno nije završilo tugovanje za gubitkom prethodnih odnosa. Ako prođe duže vremensko razdoblje od ovog, može biti teže jer je djetetu teško mijenjati navike.
</para>
<heading4>
 Nerealna očekivanja stvaraju probleme
</heading4>
<para>
Djeca su oprezna dok ne dobiju povjerenje u stabilnost toga novog odnosa. Što je dijete mlađe,
 to brže prihvaća pomajku ili poočima. Predškolska djeca ih prihvaćaju najbrže, a školskoj djeci treba i do dvije godine. Važno je da roditelj otvoreno razgovara s novim partnerom o tome kako vidi njegovu ulogu u novoj obitelji te kako želi da postupa prema djeci. Najbolje je postići jasan dogovor o tome tko će preuzeti neke osnovne aktivnosti u novostvorenom kućanstvu te ne inzistirati da pomajka ili poočim npr. počnu prebrzo voditi dijete u školu, na izvanškolske aktivnosti ili s djetetom raditi zadaću.</para>
<para>Dobro je postupno uvoditi novu osobu u život djece, onoliko koliko to djeci odgovara. Djeca i novi partner stvorit će odnos kakav im bude odgovarao i bez pretjeranog uplitanja biološkog roditelja. Ako dijete osjeća da prisutnost nove osobe u obitelji narušava njegovu privatnost, dobro je osigurati mu što više osobnog, slobodnog prostora, npr. vlastitu sobu u koju nitko neće ulaziti bez kucanja, osigurati da se njegove navike značajnije ne mijenjaju.</para>
<para>Usprkos nabrojanim izazovima stvaranja nove obitelji, moguće je u mnogim slučajevima da dolazak nove osobe u obitelji ima i mnoge pozitivne posljedice. Novi partner može biti ne samo emocionalna, već i praktična podrška u mnogim vidovima života obitelji.</para>

Život djeteta s pomajkom/poočimom! Najvažnije je povjerenje! Obitelj s pomajkom i poočimom su danas brojem najveća skupina obitelji nakon klasične, nuklearne obitelji s dva biološka roditelja i djecom. U mnogim kulturama postoje mitovi o okrutnosti maćeha i očuha, proizašli vjerojatno iz nejasnoće njihove uloge i zastarjelih negativnih stavova vezanih uz i ponovnu udaju/ženidbu. Oni dolaze na mjesto bivšeg člana obitelji i nije sasvim jasno koje funkcije trebaju zamijeniti u odnosu na samo dijete i do kojeg stupnja preuzeti ulogu u roditeljstvu.


   Za uspostavu bliskosti potrebno je vrijeme


Najčešća struktura obitelji je: razvedena majka s djetetom udaje se za partnera koji ima ili nema djecu. Ako majka osjeti da ima problema u odgoju, tražit će od očuha da intervenira. Ako on intervenira prije nego je uspostavio emocionalnu vezu s djetetom (za što je potrebno barem dvije godine), učinit će pogrešku - dijete ga može odbaciti. Ponekad dijete odbija majku ili poočima zbog "gubitka vremena i pažnje" biološkog roditelja. Osim toga, djeca mogu godinama održavati fantazije da će roditelji jednog dana opet živjeti zajedno. Novi brak je jasan dokaz da se to ipak neće dogoditi te se djeca mogu aktivno boriti protiv novog člana obitelji  jer "izbacivanjem" tog člana mogu vratiti fantazije o ponovnom spajanju obitelji.
Problem može izazvati i discipliniranje djeteta. Naime, nakon razvoda, roditelji nerijetko djetetu previše popuštaju i dozvoljavaju, a novi roditelj ga možda želi disciplinirati, što dovodi do sukoba. Otpor prema novom članu obitelji može nastati i zbog promjene uloga: prije je dijete imalo beneficije najmlađeg ili odgovornosti  najstarijeg djeteta, a u novoj obitelji postoji još mlađe ili starije dijete. U tom slučaju djetetu treba ostaviti neke odgovornosti najstarijeg koje je dosad imao.


   Kada je "najbolje" ponovno sklopiti brak?


Mnogi se roditelji pitaju u kojem će vremenskom razdoblju dijete najlakše prihvatiti novi brak. Pokazalo se da je najbolje od dvije do četiri godine nakon razvoda. Ne prerano, jer dijete vjerojatno nije završilo tugovanje za gubitkom prethodnih odnosa. Ako prođe duže vremensko razdoblje od ovog, može biti teže jer je djetetu teško mijenjati navike.


   Nerealna očekivanja stvaraju probleme


Djeca su oprezna dok ne dobiju povjerenje u stabilnost toga novog odnosa. Što je dijete mlađe,
   to brže prihvaća pomajku ili poočima. Predškolska djeca ih prihvaćaju najbrže, a školskoj djeci treba i do dvije godine. Važno je da roditelj otvoreno razgovara s novim partnerom o tome kako vidi njegovu ulogu u novoj obitelji te kako želi da postupa prema djeci. Najbolje je postići jasan dogovor o tome tko će preuzeti neke osnovne aktivnosti u novostvorenom kućanstvu te ne inzistirati da pomajka ili poočim npr. počnu prebrzo voditi dijete u školu, na izvanškolske aktivnosti ili s djetetom raditi zadaću.
Dobro je postupno uvoditi novu osobu u život djece, onoliko koliko to djeci odgovara. Djeca i novi partner stvorit će odnos kakav im bude odgovarao i bez pretjeranog uplitanja biološkog roditelja. Ako dijete osjeća da prisutnost nove osobe u obitelji narušava njegovu privatnost, dobro je osigurati mu što više osobnog, slobodnog prostora, npr. vlastitu sobu u koju nitko neće ulaziti bez kucanja, osigurati da se njegove navike značajnije ne mijenjaju.
Usprkos nabrojanim izazovima stvaranja nove obitelji, moguće je u mnogim slučajevima da dolazak nove osobe u obitelji ima i mnoge pozitivne posljedice. Novi partner može biti ne samo emocionalna, već i praktična podrška u mnogim vidovima života obitelji. Petra Majetić 

maceha_ocuh_pixabay

Život djeteta s pomajkom/poočimom! Najvažnije je povjerenje!

<para>Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja Vikanje, ignoriranje ili pak ružne riječi – sve to može biti upućeno drugoj djeci, ali i odraslima. A upravo takve situacije znaju biti izuzetno neugodne za svakog roditelja.</para>
<para>Nemoguće je predvidjeti reakcije djeteta kada se nađe u društvu drugih, često nepoznatih ljudi. Za očekivati je kako će do neke od navedenih situacija ponekad zaista i doći. Upravo je tu vidljivo kako odgoj mališana nije nimalo lak posao, no uz nekoliko trikova neugodne je situacije moguće svesti na minimum.
</para>
<heading4>Lijepe manire kao duboko usađena navika</heading4>
<para>
Pravila lijepog ponašanja prema drugima nije nešto što se uči ovisno o prilici u kojoj se nalazimo. Osnovne manire bi trebale biti duboko usađene u svakog pojedinca koji će ih potom s lakoćom moći koristiti ovisno o situaciji u kojoj se nađe.</para>
<para>Djeca s otprilike navršenih godinu i pol počinju razumijevati svijet oko sebe na jedan novi, drugačiji način. Upravo tada u mališanima se javlja svijest o tome kako ljudi koji ih okružuju također imaju osjećaje. Samim time počinju shvaćati i kako svojim ponašanjem ponekad mogu povrijediti te osjećaje. Stoga je važno već tada početi s usađivanjem onoga što nazivamo lijepim manirama.</para>
<para>Naravno, napredak neće biti vidljiv preko noći. Svaki put kada se nađete u situaciji u kojoj vaše dijete prema vama ne iskazuje poštovanje – jednostavno ga upozorite, no bez kazni i vikanja. Puno bolji pristup bio bi sjesti i objasniti mališanu zašto vas je, primjerice, bacanje hrane na pod povrijedilo. Recite djetetu kako ste se potrudili pripremiti mu obrok, te pitajte kako bi se ono osjećalo da je situacija obrnuta. Isto tako, kada sretnete nekoga koga znate, nakon što se pozdravite, recite mališanu da i on učini isto. Jednostavno „bok“ čini razliku i utječe na usvajanje osnovnih pravila pristojnosti prema drugima.</para>
<para>Neprikladne reakcije koje rezultiraju neugodnim situacijama potrebno je „srezati u korijenu“ prvenstveno kod kuće. Ako roditelji dopuštaju da im mališani razbacuju stvari ili ih pak ignoriraju i viču na njih, velika je vjerojatnost da će se takvo ponašanje „preslikati“ na situacije izvan obiteljskog kruga. Ignoriranje problema od strane roditelja u većini je slučajeva ono što klincima daje poticaj za daljnji razvoj takvog obrasca ponašanja, ističu stručnjaci.
</para>
<heading4>Bez materijalnog poticaja</heading4>
<para>
Mnogo roditelja nesvjesno radi pogreške u ovom procesu. Jedan od čestih primjera za to je i obećavanje poklona zauzvrat. Primjerice, s djetetom idete na nečiji rođendan, i u strahu od toga da vaš klinac ne uvrijedi nekoga svojim ponašanjem, prije odlaska mu obećavate onu igračku koju u obližnjoj trgovini gleda već dulje vrijeme. Sve ako vam obeća kako će se tih nekoliko sati lijepo ponašati, a potom obećanje i održi - i nova igračka je u njegovim rukama.</para>
<para>Iako se može dogoditi da vaš mališan u gostima tada zaista bude „kao bubica“, radi se o pristupu koji dugoročno ne može donijeti pozitivne rezultate. Dijete će se s vremenom naviknuti na stimuliranje ponašanja materijalnim stvarima. A što je dijete veće, teže će biti riješiti se te navike i naučiti ga pravilima lijepog ponašanja iz drugih razloga osim osobne koristi.</para>
<para>Upravo zato, najbolje što u ovakvim trenucima možete pokloniti svom mališanu je – vaše vrijeme. Razgovarajte s njim o osjećajima drugih ljudi, pitajte za zašto mu se određeni pojedinci jednostavno ne sviđaju i zašto na njih burno reagira. Iskreni razgovori dugoročno imaju mnogo više uspjeha, iako će proći malo više vremena dok vaš klinac u potpunosti ne shvati zašto njegovi postupci ponekad mogu povrijediti ljude koji ga okružuju.
</para>
<heading4>Važnost dosljednosti</heading4>
<para>
Shvaćanje i usvajanje lijepih manira za mnogu djecu može predstavljati poteškoću, pogotovo u doba kada su još zaigrani i ne doživljavaju svijet oko sebe na jednak način kao i odrasli. U ovom slučaju bi se mogla primijeniti izreka „malim koracima do cilja“. Svakodnevnim susretom s pravilima ponašanja – uglavnom od strane svojih roditelja – svaki će mališan kroz određen period shvatiti što bi u svom pristupu drugima trebao promijeniti.</para>
<para>Upravo je dosljednost u ovom učenju ono što čini razliku. Točnije, od mališana se ne može očekivati lijepo ponašanje i određene manire ako se s njim u svojoj okolini ne susreće svakodnevno. Učenje iz tuđih postupaka s vremenom će dovesti i do shvaćanja koncepta empatije.
</para>
<heading4>Kvalitetan san</heading4>
<para>
Možda se na prvi pogled važnost sna i usvajanje lijepog ponašanja ne mogu povezati, no ta povezanost itekako postoji. Baš kao što manjak sna može utjecati na koncentraciju i rezultate u školi, tako ima utjecaj i na ponašanje mališana. Od malih nogu večernji rituali poput pranja zubića, tuširanja i vremena određenog za odlazak u krevet stvaraju rutinu na koju je djetetov organizam naviknuo. U slučaju da se to vrijeme pomakne zbog, primjerice, gledanje televizije do kasnih sati, mozak će na ovu promjenu reagirati. Stoga nije čudno da se mališan radi premalo sna ujutro probudi razdražljiv i mrzovoljan. A upravo to tijekom dana može utjecati na njegov odnos s drugim ljudima.</para>

Lijepe manire - vještina koja zahtijeva dugotrajni proces učenja Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja. Jasno je da se ponekad dogodi da mališan uđe u fazu u kojoj se prema drugim ljudima jednostavno ne ponaša baš lijepo. Dobro je poznata izreka kako lijepe manire kreću od kućnog odgoja Vikanje, ignoriranje ili pak ružne riječi – sve to može biti upućeno drugoj djeci, ali i odraslima. A upravo takve situacije znaju biti izuzetno neugodne za svakog roditelja.
Nemoguće je predvidjeti reakcije djeteta kada se nađe u društvu drugih, često nepoznatih ljudi. Za očekivati je kako će do neke od navedenih situacija ponekad zaista i doći. Upravo je tu vidljivo kako odgoj mališana nije nimalo lak posao, no uz nekoliko trikova neugodne je situacije moguće svesti na minimum.

Lijepe manire kao duboko usađena navika

Pravila lijepog ponašanja prema drugima nije nešto što se uči ovisno o prilici u kojoj se nalazimo. Osnovne manire bi trebale biti duboko usađene u svakog pojedinca koji će ih potom s lakoćom moći koristiti ovisno o situaciji u kojoj se nađe.
Djeca s otprilike navršenih godinu i pol počinju razumijevati svijet oko sebe na jedan novi, drugačiji način. Upravo tada u mališanima se javlja svijest o tome kako ljudi koji ih okružuju također imaju osjećaje. Samim time počinju shvaćati i kako svojim ponašanjem ponekad mogu povrijediti te osjećaje. Stoga je važno već tada početi s usađivanjem onoga što nazivamo lijepim manirama.
Naravno, napredak neće biti vidljiv preko noći. Svaki put kada se nađete u situaciji u kojoj vaše dijete prema vama ne iskazuje poštovanje – jednostavno ga upozorite, no bez kazni i vikanja. Puno bolji pristup bio bi sjesti i objasniti mališanu zašto vas je, primjerice, bacanje hrane na pod povrijedilo. Recite djetetu kako ste se potrudili pripremiti mu obrok, te pitajte kako bi se ono osjećalo da je situacija obrnuta. Isto tako, kada sretnete nekoga koga znate, nakon što se pozdravite, recite mališanu da i on učini isto. Jednostavno „bok“ čini razliku i utječe na usvajanje osnovnih pravila pristojnosti prema drugima.
Neprikladne reakcije koje rezultiraju neugodnim situacijama potrebno je „srezati u korijenu“ prvenstveno kod kuće. Ako roditelji dopuštaju da im mališani razbacuju stvari ili ih pak ignoriraju i viču na njih, velika je vjerojatnost da će se takvo ponašanje „preslikati“ na situacije izvan obiteljskog kruga. Ignoriranje problema od strane roditelja u većini je slučajeva ono što klincima daje poticaj za daljnji razvoj takvog obrasca ponašanja, ističu stručnjaci.

Bez materijalnog poticaja

Mnogo roditelja nesvjesno radi pogreške u ovom procesu. Jedan od čestih primjera za to je i obećavanje poklona zauzvrat. Primjerice, s djetetom idete na nečiji rođendan, i u strahu od toga da vaš klinac ne uvrijedi nekoga svojim ponašanjem, prije odlaska mu obećavate onu igračku koju u obližnjoj trgovini gleda već dulje vrijeme. Sve ako vam obeća kako će se tih nekoliko sati lijepo ponašati, a potom obećanje i održi - i nova igračka je u njegovim rukama.
Iako se može dogoditi da vaš mališan u gostima tada zaista bude „kao bubica“, radi se o pristupu koji dugoročno ne može donijeti pozitivne rezultate. Dijete će se s vremenom naviknuti na stimuliranje ponašanja materijalnim stvarima. A što je dijete veće, teže će biti riješiti se te navike i naučiti ga pravilima lijepog ponašanja iz drugih razloga osim osobne koristi.
Upravo zato, najbolje što u ovakvim trenucima možete pokloniti svom mališanu je – vaše vrijeme. Razgovarajte s njim o osjećajima drugih ljudi, pitajte za zašto mu se određeni pojedinci jednostavno ne sviđaju i zašto na njih burno reagira. Iskreni razgovori dugoročno imaju mnogo više uspjeha, iako će proći malo više vremena dok vaš klinac u potpunosti ne shvati zašto njegovi postupci ponekad mogu povrijediti ljude koji ga okružuju.

Važnost dosljednosti

Shvaćanje i usvajanje lijepih manira za mnogu djecu može predstavljati poteškoću, pogotovo u doba kada su još zaigrani i ne doživljavaju svijet oko sebe na jednak način kao i odrasli. U ovom slučaju bi se mogla primijeniti izreka „malim koracima do cilja“. Svakodnevnim susretom s pravilima ponašanja – uglavnom od strane svojih roditelja – svaki će mališan kroz određen period shvatiti što bi u svom pristupu drugima trebao promijeniti.
Upravo je dosljednost u ovom učenju ono što čini razliku. Točnije, od mališana se ne može očekivati lijepo ponašanje i određene manire ako se s njim u svojoj okolini ne susreće svakodnevno. Učenje iz tuđih postupaka s vremenom će dovesti i do shvaćanja koncepta empatije.

Kvalitetan san

Možda se na prvi pogled važnost sna i usvajanje lijepog ponašanja ne mogu povezati, no ta povezanost itekako postoji. Baš kao što manjak sna može utjecati na koncentraciju i rezultate u školi, tako ima utjecaj i na ponašanje mališana. Od malih nogu večernji rituali poput pranja zubića, tuširanja i vremena određenog za odlazak u krevet stvaraju rutinu na koju je djetetov organizam naviknuo. U slučaju da se to vrijeme pomakne zbog, primjerice, gledanje televizije do kasnih sati, mozak će na ovu promjenu reagirati. Stoga nije čudno da se mališan radi premalo sna ujutro probudi razdražljiv i mrzovoljan. A upravo to tijekom dana može utjecati na njegov odnos s drugim ljudima. Nataša Vuk 

dijete-manire_pixabay

Lijepe manire - vještina koja zahtijeva dugotrajni proces učenja

<para>Prije ili kasnije, najčešće oko druge godine života, iz djetetovih usta čuti ćemo riječ "ne." Djeca se bune kroz tri razvojne faze, s dvije godine, s pet godina i u pubertetu. Iako je nekim roditeljima ovo razdoblje teško jer se prvi put susreću s djetetovim neslaganjem, neposluhom, otporom i neprihvaćanjem autoriteta, važno je naglasiti da su sva spomenuta ponašanja znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija.
</para>
<heading4>
 Kada se dijete pobuni
</heading4>
<para>
"Ne" je vježba za osjećaj moći i individualnosti. No, ako dijete stalno govori "ne", to može postati zamarajuće i za roditelja i za dijete, pa stoga može pomoći usmjerenost ka pozitivnom:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Obraćajte se na pozitivan način. "Molim te, skloni te igračke odavde" je bolje nego "Nisi maknula lutke."</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nemojte reći "Maknimo igračke odavde", osim ako stvarno ne mislite zajednički pospremati.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Birajte riječi "učini" umjesto "ne čini". "Molim te, hodaj", jasna je i pozitivna uputa, dok "Ne trči!" samo govori djetetu što ne smije činiti, a ne govori što smije.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Učinite da vas dijete čuje bez vikanja
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Govorite jasno - nazovite dijete imenom. Također, nastojte govoriti smireno, uljudno, koristeći "molim te."</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Provjerite je li dijete zaokupljeno nečim što čini. Bolje je pričekati koju minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Brzina odrastanja više ovisi o djetetu nego o roditeljima
</heading4>
<para>
Može se uživati u samostalnosti djeteta, ako se ono prethodno prije dovoljno ohrabrilo da bude neovisno. Roditelji koji su prošli kroz razdoblje pobune i omogućili djeci otvoreno izražavanje svih emocija, postali su puno sigurniji i opušteniji u odnosu s djecom, kao što su i djeca razvila više samopouzdanja i bolju sliku o sebi. S druge pak strane, roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga da bude poslušno, naići će na sve više djetetovog otpora i protesta.</para>
<para>U svakoj fazi pobune, u nastojanju da utvrde svoj identitet nezavisno od roditelja, djeca iskušavaju razne načine da kažu "ja mogu biti ja." Dvogodišnjak inzistira da se sam oblači zakopčavajući gornje puce u treću rupicu, odijevajući hlače naopako, desnu cipelu na lijevu nogu i lijevu na desnu. Petogodišnjakinja s radošću pred drugima ispravlja mamu i tatu "lažeš mama, ja to nisam rekla" ili "to nije tako bilo - vi ste to krivo ispričali."</para>
<para>Kako djeca postaju starija, potrebno im je povećati odgovornosti i mogućnosti donošenja odluka, pa se petogodišnjaku može reći "Ovdje je tvoja odjeća za vrtić, a ovdje odjeća za igru - izaberi nešto od odjeće za vrtić." Tako djeca još od malih nogu i iz prvih faza pobune znaju da roditelji brinu za njih, da uvažavaju njihovo mišljenje i da su važni svojim roditeljima. Slobodno mogu izražavati svoje emocije, griješiti, sazrijevati na osnovi tih pogrešaka i poduzimati potrebne korake da postanu odgovorni, snalažljivi ljudi. Ako pustite djecu da dok su još mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezdrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat će temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu.</para>

Dopustite djetetu da se pobuni - ali odredite granicu i pravila! Proces odrastanja ujedno je i proces razvijanja sve veće samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za samog sebe. U procesu odrastanja neke su stvari nezaobilazne, pa tako i - pobuna. Prije ili kasnije, najčešće oko druge godine života, iz djetetovih usta čuti ćemo riječ "ne." Djeca se bune kroz tri razvojne faze, s dvije godine, s pet godina i u pubertetu. Iako je nekim roditeljima ovo razdoblje teško jer se prvi put susreću s djetetovim neslaganjem, neposluhom, otporom i neprihvaćanjem autoriteta, važno je naglasiti da su sva spomenuta ponašanja znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija.


   Kada se dijete pobuni


"Ne" je vježba za osjećaj moći i individualnosti. No, ako dijete stalno govori "ne", to može postati zamarajuće i za roditelja i za dijete, pa stoga može pomoći usmjerenost ka pozitivnom:


   
      Obraćajte se na pozitivan način. "Molim te, skloni te igračke odavde" je bolje nego "Nisi maknula lutke."
   
   
      Nemojte reći "Maknimo igračke odavde", osim ako stvarno ne mislite zajednički pospremati.
   
   
      Birajte riječi "učini" umjesto "ne čini". "Molim te, hodaj", jasna je i pozitivna uputa, dok "Ne trči!" samo govori djetetu što ne smije činiti, a ne govori što smije.
   
   
      Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti.
   


   Učinite da vas dijete čuje bez vikanja


   
      Govorite jasno - nazovite dijete imenom. Također, nastojte govoriti smireno, uljudno, koristeći "molim te."
   
   
      Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima
   
   
      Provjerite je li dijete zaokupljeno nečim što čini. Bolje je pričekati koju minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju.
   
   
      Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.
   


   Brzina odrastanja više ovisi o djetetu nego o roditeljima


Može se uživati u samostalnosti djeteta, ako se ono prethodno prije dovoljno ohrabrilo da bude neovisno. Roditelji koji su prošli kroz razdoblje pobune i omogućili djeci otvoreno izražavanje svih emocija, postali su puno sigurniji i opušteniji u odnosu s djecom, kao što su i djeca razvila više samopouzdanja i bolju sliku o sebi. S druge pak strane, roditelji koji pokušavaju "slamati" djetetov otpor i prisiljavati ga da bude poslušno, naići će na sve više djetetovog otpora i protesta.
U svakoj fazi pobune, u nastojanju da utvrde svoj identitet nezavisno od roditelja, djeca iskušavaju razne načine da kažu "ja mogu biti ja." Dvogodišnjak inzistira da se sam oblači zakopčavajući gornje puce u treću rupicu, odijevajući hlače naopako, desnu cipelu na lijevu nogu i lijevu na desnu. Petogodišnjakinja s radošću pred drugima ispravlja mamu i tatu "lažeš mama, ja to nisam rekla" ili "to nije tako bilo - vi ste to krivo ispričali."
Kako djeca postaju starija, potrebno im je povećati odgovornosti i mogućnosti donošenja odluka, pa se petogodišnjaku može reći "Ovdje je tvoja odjeća za vrtić, a ovdje odjeća za igru - izaberi nešto od odjeće za vrtić." Tako djeca još od malih nogu i iz prvih faza pobune znaju da roditelji brinu za njih, da uvažavaju njihovo mišljenje i da su važni svojim roditeljima. Slobodno mogu izražavati svoje emocije, griješiti, sazrijevati na osnovi tih pogrešaka i poduzimati potrebne korake da postanu odgovorni, snalažljivi ljudi. Ako pustite djecu da dok su još mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezdrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat će temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu. Petra Majetić 

pobuna_pibaxay

Dopustite djetetu da se pobuni - ali odredite granicu i pravila!

<para>Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8) S djecom i obitelji obožava ljeta provoditi na moru, u kamenoj kući na otoku Hvaru, dok je zimi u zagrebačkom smogu. Baš zato, dok je u Zagrebu, pokušava što više vremena provesti u prirodi. Šumu, parkove i livade smatra vrlo dragocjenima pa se trudi ondje boraviti što češće.</para>
<para>"Moja djeca su odgajana da vole obične stvari i igraju se sa svime što im je dostupno. Budući da su više okrenuti umjetničkim radionicama, a ne sportu, smatram da im je boravak u prirodi iznimno važan pa ih često potičem na to. Priroda je sama po sebi bitna jer bez nje nema ni nas pa djecu od malena učim da je poštuju" kaže otac Kristijan. Čovjek se nakon boravka u prirodi osjeća puno bolje, i psihički i fizički, stoga smatra da je igra na otvorenom, osobito najmlađoj Marijeti, iznimno važna.</para>
<para>"Dok smo u prirodi Marijetu učim da je cvijeće na livadi ljepše nego u vazi, da ne smije bacati smeće jer time zagađuje okoliš. Osim insekata kojih se malo boji, obožava sve biljke i životinje. Učim je da poštuje sva živa bića. Ona voli komunikaciju s drugom djecom i spremna je svima pomoći, osobito osobama sa posebnim potrebama" kaže glumac koji smatra da boravak u prirodi pomaže i razvoju dječje kreativnosti pa je rado prihvatio angažman voditelja Eko Limach Festa. Želi da djeca 2. listopada u parku Maksimiru putem raznih edukativnih radionica nauče što više o ekologiji i prirodi. I sam, ističe, želi biti dio održive zajednice koja se savjesno odnosi prema ekosustavu u kojem živi.</para>
<para>"Važno je da se takve edukacije što češće održavaju da bi se podsjetilo one koji znaju i naučilo one koji još ne znaju da ova planeta također ima rok trajanja, a o nama ovisi koliki će on biti" zaključio je Ugrina.
</para>
<heading2>Eko Limach Fest slavi ekologiju i promovira zdrav i aktivan život</heading2>
<para>
 Eko Limach Fest (ELF) je dječji eko festival na otvorenom koji slavi ekologiju, inovativnost i kreativnost te promovira zdrav i aktivan život. Budući da je održiva obitelj temelj održive zajednice, ELF teži prenijeti ove vrijednosti djeci i obiteljima te potaknuti dječju inventivnost i kreativnost kako bi najmlađi razvili rješenja koja nadilaze stare načine razmišljanja. A da bi posjetitelji uistinu sve to primili na znanje, edukacija mora biti zabavna, interaktivna i mora poticati na daljnje traganje i kritičko razmišljanje. Postoji li za učenje o prirodi bolje mjesto od maksimirske šume gdje svjež zrak bistri um i čini ga prijemtljivijim za nova saznanja?
</para>
<heading4>Eko Limach Fest je obiteljski eko festival na otvorenom</heading4>
<para>
 Eko Limach Fest je obiteljski eko festival koji nastoji potaknuti i roditelje da što više kvalitetnog vremena provedu sa djecom u prirodi i u pokretu. Jesensko izdanje ELF-a održat će se 02.10.2016, od 10-18 sati, u parku Maksimir u blizini velike pozornice. Program se sastoji od brojnih interaktivnih radionica edukativnog i kreativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. Ulaz je za sve posjetitelje slobodan! U slučaju kiše, festival se odgađa za 9. listopad.</para>
<para>
 ELF MOTO: Oblikuj svoj svijet! #ELF2016</para>
<para>Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem <ulink url="https://www.facebook.com/ekolimachfest/?fref=ts">Facebook</ulink> i web stranice <ulink url="http://ekolimachfest.com/">Eko Limach Festa</ulink>.</para>

Kristijan Ugrina i kćer Marijeta o prirodi uče - u prirodi Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8). Popularni glumac Kristijan Ugrina otac je Koste Kaija (20), Korane (19) i Marijete (8) S djecom i obitelji obožava ljeta provoditi na moru, u kamenoj kući na otoku Hvaru, dok je zimi u zagrebačkom smogu. Baš zato, dok je u Zagrebu, pokušava što više vremena provesti u prirodi. Šumu, parkove i livade smatra vrlo dragocjenima pa se trudi ondje boraviti što češće.
"Moja djeca su odgajana da vole obične stvari i igraju se sa svime što im je dostupno. Budući da su više okrenuti umjetničkim radionicama, a ne sportu, smatram da im je boravak u prirodi iznimno važan pa ih često potičem na to. Priroda je sama po sebi bitna jer bez nje nema ni nas pa djecu od malena učim da je poštuju" kaže otac Kristijan. Čovjek se nakon boravka u prirodi osjeća puno bolje, i psihički i fizički, stoga smatra da je igra na otvorenom, osobito najmlađoj Marijeti, iznimno važna.
"Dok smo u prirodi Marijetu učim da je cvijeće na livadi ljepše nego u vazi, da ne smije bacati smeće jer time zagađuje okoliš. Osim insekata kojih se malo boji, obožava sve biljke i životinje. Učim je da poštuje sva živa bića. Ona voli komunikaciju s drugom djecom i spremna je svima pomoći, osobito osobama sa posebnim potrebama" kaže glumac koji smatra da boravak u prirodi pomaže i razvoju dječje kreativnosti pa je rado prihvatio angažman voditelja Eko Limach Festa. Želi da djeca 2. listopada u parku Maksimiru putem raznih edukativnih radionica nauče što više o ekologiji i prirodi. I sam, ističe, želi biti dio održive zajednice koja se savjesno odnosi prema ekosustavu u kojem živi.
"Važno je da se takve edukacije što češće održavaju da bi se podsjetilo one koji znaju i naučilo one koji još ne znaju da ova planeta također ima rok trajanja, a o nama ovisi koliki će on biti" zaključio je Ugrina.

Eko Limach Fest slavi ekologiju i promovira zdrav i aktivan život

   Eko Limach Fest (ELF) je dječji eko festival na otvorenom koji slavi ekologiju, inovativnost i kreativnost te promovira zdrav i aktivan život. Budući da je održiva obitelj temelj održive zajednice, ELF teži prenijeti ove vrijednosti djeci i obiteljima te potaknuti dječju inventivnost i kreativnost kako bi najmlađi razvili rješenja koja nadilaze stare načine razmišljanja. A da bi posjetitelji uistinu sve to primili na znanje, edukacija mora biti zabavna, interaktivna i mora poticati na daljnje traganje i kritičko razmišljanje. Postoji li za učenje o prirodi bolje mjesto od maksimirske šume gdje svjež zrak bistri um i čini ga prijemtljivijim za nova saznanja?

Eko Limach Fest je obiteljski eko festival na otvorenom

   Eko Limach Fest je obiteljski eko festival koji nastoji potaknuti i roditelje da što više kvalitetnog vremena provedu sa djecom u prirodi i u pokretu. Jesensko izdanje ELF-a održat će se 02.10.2016, od 10-18 sati, u parku Maksimir u blizini velike pozornice. Program se sastoji od brojnih interaktivnih radionica edukativnog i kreativnog karaktera, zabavnog programa uz nastupe kulturno-umjetničkih društava i dječjih zborova te raznih sportskih aktivnosti na otvorenom. Ulaz je za sve posjetitelje slobodan! U slučaju kiše, festival se odgađa za 9. listopad.

   ELF MOTO: Oblikuj svoj svijet! #ELF2016
Sve novosti o programu, izvođačima i radionicama pratite putem Facebook i web stranice Eko Limach Festa. Priopćenje za javnost 

eko-limach-fest

Kristijan Ugrina i kćer Marijeta o prirodi uče - u prirodi

<para>Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava:<emphasis> Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu </emphasis>Nerijetko majka i/ili otac može biti popustljiv i pretjerati u podređivanju svog života potrebama djece. Neki urede stan poput vrtića, svaka je prostorija igraonica, a neki pak npr. predugo dopuste djetetu korištenje bočice, umjesto da je oduzmu do druge godine. Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći "ne" jer se boje da će ih, ako to učine, njihovi najmiliji manje voljeti.</para>
<para>Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li današnja djeca "razmaženija“ nego prije, no u jednom istraživanju čak 60 posto roditelja izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena. Mnogi od njih rekli su kako žele otvorenu komunikaciju, a ne diktatorska pravila. Žele djeci do određene mjere biti prijatelj, ali ponekad ta želja ima visoku cijenu - nemogućnost postavljanja granice kad je dijete treba.
</para>
<heading2>
 Treba postaviti čvrstu granicu i odrediti razumna pravila
</heading2>
<para>
Još jedan veliki problem jest stalna odsutnost roditelja zbog prevelike zaposlenosti i zauzetosti. Zbog toga se nerijetko osjeća krivnja, pa djeca mogu zatražiti što god žele, a roditelji će im to dati kako bi to malo vremena kad su skupa sve bilo savršeno. Očit, ali i težak način da se izbjegne štetna popustljivost je postavljanje čvrstih granica. To znači odrediti razumna, ali čvrsta pravila i strukturu i pridržavati se toga. Iako se čini teškim, postavljanje granica je jedan od najvećih načina izražavanja roditeljske ljubavi. U užurbanom ritmu u kojem svi živimo, roditelji često popuste jer je to jednostavnije i brže za njih, ali to uzrokuje probleme gledano na duži rok. Ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za to isto, drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i do kuda može ići.</para>
<para>Kako dijete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka. Većina današnjih roditelja često uvjeravaju svoje najmlađe da što god učine nije pogrešno. Ovo se manifestira tako što npr. brane svoje dijete koje je istuklo nekog u školi ili oštetilo tuđi predmet, odbijajući odgovornost za učinjeno.</para>
<para>Ne treba predvidjeti ni korist od obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova. Ponekad zaboravljamo da se odgovornost uči. Djeca trebaju prema svojim sposobnostima u određenoj dobi, malo po malo preuzimati na sebe određenu odgovornost. U suprotnom, mogli bi početi smatrati da se od njih ništa ne smije tražiti.
</para>
<heading2>
 Jeste li previše popustljiv roditelj?
</heading2>
<para>
Neki od sljedećih znakova mogu vam pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>U vaš stan/kuću jedva mogu stati sve igračke, a dijete i dalje traži još. Poučite dijete da ne može dobiti uvijek što poželi.
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da učini samo?
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. Ovakav ispad bijesa normalan je u drugoj ili trećoj godini,
 ali ne i kad dijete navrši petu ili šestu godinu.
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranja s drugom djecom. Djeca kojoj se previše popuštalo imaju poteškoće s poštivanjem tuđih osjećaja, što ih može učiniti neprihvaćenim
 od strane vršnjaka. Kad vaše dijete prestane puzati, obratite pažnju na to kako dijeli stvari s drugima, kako vraća tuđe stvari i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Pomoću ovih nekoliko pravila provjerite jeste li previše popustljiv roditelj Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava: Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu? Vječno je pitanje i uzrok ne malog broja rasprava: Do koje granice bi brižni roditelji trebali popuštati i štititi svoju djecu Nerijetko majka i/ili otac može biti popustljiv i pretjerati u podređivanju svog života potrebama djece. Neki urede stan poput vrtića, svaka je prostorija igraonica, a neki pak npr. predugo dopuste djetetu korištenje bočice, umjesto da je oduzmu do druge godine. Sve je više roditelja koji ne znaju svojoj djeci reći "ne" jer se boje da će ih, ako to učine, njihovi najmiliji manje voljeti.
Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li današnja djeca "razmaženija“ nego prije, no u jednom istraživanju čak 60 posto roditelja izjavilo je da su njihova djeca prilično razmažena. Mnogi od njih rekli su kako žele otvorenu komunikaciju, a ne diktatorska pravila. Žele djeci do određene mjere biti prijatelj, ali ponekad ta želja ima visoku cijenu - nemogućnost postavljanja granice kad je dijete treba.


   Treba postaviti čvrstu granicu i odrediti razumna pravila


Još jedan veliki problem jest stalna odsutnost roditelja zbog prevelike zaposlenosti i zauzetosti. Zbog toga se nerijetko osjeća krivnja, pa djeca mogu zatražiti što god žele, a roditelji će im to dati kako bi to malo vremena kad su skupa sve bilo savršeno. Očit, ali i težak način da se izbjegne štetna popustljivost je postavljanje čvrstih granica. To znači odrediti razumna, ali čvrsta pravila i strukturu i pridržavati se toga. Iako se čini teškim, postavljanje granica je jedan od najvećih načina izražavanja roditeljske ljubavi. U užurbanom ritmu u kojem svi živimo, roditelji često popuste jer je to jednostavnije i brže za njih, ali to uzrokuje probleme gledano na duži rok. Ako je djetetu jedan dan nešto dopušteno, a onda za to isto, drugi dan bude kažnjeno, ono ne zna gdje su granice i do kuda može ići.
Kako dijete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka. Većina današnjih roditelja često uvjeravaju svoje najmlađe da što god učine nije pogrešno. Ovo se manifestira tako što npr. brane svoje dijete koje je istuklo nekog u školi ili oštetilo tuđi predmet, odbijajući odgovornost za učinjeno.
Ne treba predvidjeti ni korist od obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova. Ponekad zaboravljamo da se odgovornost uči. Djeca trebaju prema svojim sposobnostima u određenoj dobi, malo po malo preuzimati na sebe određenu odgovornost. U suprotnom, mogli bi početi smatrati da se od njih ništa ne smije tražiti.


   Jeste li previše popustljiv roditelj?


Neki od sljedećih znakova mogu vam pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi:


   
      U vaš stan/kuću jedva mogu stati sve igračke, a dijete i dalje traži još. Poučite dijete da ne može dobiti uvijek što poželi.
      
   
   
      Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da učini samo?
      
   
   
      Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. Ovakav ispad bijesa normalan je u drugoj ili trećoj godini,
         ali ne i kad dijete navrši petu ili šestu godinu.
      
   
   
      Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranja s drugom djecom. Djeca kojoj se previše popuštalo imaju poteškoće s poštivanjem tuđih osjećaja, što ih može učiniti neprihvaćenim
         od strane vršnjaka. Kad vaše dijete prestane puzati, obratite pažnju na to kako dijeli stvari s drugima, kako vraća tuđe stvari i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.
   
 Petra Majetić 

razmazena_djeca_pixabay

Pomoću ovih nekoliko pravila provjerite jeste li previše popustljiv roditelj

<para>Nanošenje ruža, stavljanje sjenila i maskare – znatiželjne okice pozorno prate svaki mamin pokret. Cijeli spektar boja, šljokica i ostalog što šminka danas nudi, svakom će djetetu biti privlačni. Pogotovo djevojčicama koje žele izgledati upravo kao mama.</para>
<para>Međutim, gdje je točno granica između znatiželje i opsjednutosti šminkom? Mnoga su istraživanja pokazala kako u današnje vrijeme djevojčice sve ranije počinju brinuti o svom izgledu. Upravo je zato ponekad linija između znatiželje i opsjednutosti kozmetičkim proizvodima iznimno tanka.
</para>
<heading4>Šminka u službi „igranja uloga“</heading4>
<para>
Za mnogu djecu od malih je nogu zabavno „glumiti“ i pretvarati se u mnoge likove. Najbolji pokazatelj toga su i maškare koje smo kao klinci svi s nestrpljenjem čekali. A kao što je zanimljivo barem na nekoliko sati biti svoj omiljeni akcijski junak ili princeza iz bajke, jednako je zabavno i imitirati odrasle. Pogotovo vlastite roditelje.</para>
<para>Mališani na ovaj način nesvjesno stvaraju i svoj identitet, što je sasvim normalan proces odrastanja. Šminka u tom procesu djevojčicama predstavlja tek jedan korak koji ne treba zabrinjavati. Stoga se fascinacija maminom kozmetičkom torbicom i svim „čudima“ koje skriva u većini slučajeva smatra tek fazom.
</para>
<heading4>Povećan oprez</heading4>
<para>
Međutim, čak i kada se radi tek o fazi koja će jednostavno proći, poželjno je odmah postaviti neke granice. Mnogim roditeljima isprva je simpatično to što se dijete ugleda na njih i oponaša ih. No, stvari često mogu izmaknuti kontroli. Neke djevojčice ubrzo požele šminku nositi i izvan kuće, a pokazuju i veliku želju za posjedovanjem vlastite „kolekcije“.</para>
<para>Ponekad je nemoguće svojoj klincezi uskratiti stavljanje laka na nekoliko noktića ili pak isprobavanje sjajila za usne. No, na tome bi trebalo stati. Kada i dopustite djetetu da se igra vašom šminkom, pokušajte imati nadzor nad svime što se tijekom igre događa.
</para>
<heading4>Ugrožavanje zdravlja</heading4>
<para>
Osim naizgled nevine igre koja može prerasti u opsesiju izgledom, mnogima zapravo niti ne padne na pamet još jedna skrivena opasnost. Riječ je o sastojcima koje se nalaze u kozmetičkim proizvodima, a koji mogu imati štetan utjecaj na osjetljivu djetetovu kožu. To se najviše odnosi na proizvode poput maskare i sjenila za oči. Što ranije djevojčice počnu koristiti ove proizvode, to je veća opasnost. Kao moguće posljedice navode se alergijske reakcije, ali i teže posljedice poput hormonskih poremećaja.</para>
<para>Dijeljenje šminke s vašim klincezom još je jedna stvar koja se nikako ne preporuča. Ruževi, kistovi i spužvice za nanošenje šminke – sve to predstavlja plodno tlo za prenošenje bakterija koje mogu ostaviti traga na nježnoj koži.
</para>
<heading4>Budite dobar primjer</heading4>
<para>
Bilo da se radi o opsjednutosti šminkom ili tek pukoj znatiželji, najvažnije je na vrijeme usaditi djetetu racionalan stav o ljepoti. Kada majka u svakom trenutku na svom licu ima debeo sloj šminke, čak i prilikom šetnje do obližnjeg parka, teško će uvjeriti svoju klincezu kako izgled nije najvažnija stvar na svijetu.</para>
<para>Upravo zato se potrebno jednostavno – opustiti. „Tešku“ šminku rezervirajte za posebne prigode, a u tim situacijama dopustite kćeri da vam pomogne oko spremanja. Za takve prilike možete imati i nekoliko kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci. Kada ste svoje uređivanje u paru završili, pobrinite se da vašoj klincezi pažljivo očistite lice, a njen dio šminke neka također bude pod vašim nadzorom – do sljedeće prigode.</para>
<para>U slučaju da dijete i dalje pokazuje izraženu želju za promjenom izgleda šminkom u ranoj dobi, postoje neke alternative. Umjesto da zaista krenete u kupovinu kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci, zašto za početak ne biste iskušali drugačiji pristup? Probajte iskrenim razgovorom djetetu objasniti kako ni vi niste koristili šminku u njezinoj dobi, te da za sve to ima i više nego dovoljno vremena. Predložite igru u kojoj ćete si međusobno raditi frizure. Naučite vašu klincezu kako, primjerice, raditi pletenicu. Isprobajte više različitih stilova i pokažite kako za promjenu izgleda ponekad zaista nije potrebna šminka.</para>

Djevojčice i šminka - kad znatiželja preraste u opsesiju Vjerojatno je svakoj mami dobro poznata situacija u kojoj se njena klinceza „stvori“ pokraj nje svaki put kad nanosi šminku ili pak lakira nokte. Nanošenje ruža, stavljanje sjenila i maskare – znatiželjne okice pozorno prate svaki mamin pokret. Cijeli spektar boja, šljokica i ostalog što šminka danas nudi, svakom će djetetu biti privlačni. Pogotovo djevojčicama koje žele izgledati upravo kao mama.
Međutim, gdje je točno granica između znatiželje i opsjednutosti šminkom? Mnoga su istraživanja pokazala kako u današnje vrijeme djevojčice sve ranije počinju brinuti o svom izgledu. Upravo je zato ponekad linija između znatiželje i opsjednutosti kozmetičkim proizvodima iznimno tanka.

Šminka u službi „igranja uloga“

Za mnogu djecu od malih je nogu zabavno „glumiti“ i pretvarati se u mnoge likove. Najbolji pokazatelj toga su i maškare koje smo kao klinci svi s nestrpljenjem čekali. A kao što je zanimljivo barem na nekoliko sati biti svoj omiljeni akcijski junak ili princeza iz bajke, jednako je zabavno i imitirati odrasle. Pogotovo vlastite roditelje.
Mališani na ovaj način nesvjesno stvaraju i svoj identitet, što je sasvim normalan proces odrastanja. Šminka u tom procesu djevojčicama predstavlja tek jedan korak koji ne treba zabrinjavati. Stoga se fascinacija maminom kozmetičkom torbicom i svim „čudima“ koje skriva u većini slučajeva smatra tek fazom.

Povećan oprez

Međutim, čak i kada se radi tek o fazi koja će jednostavno proći, poželjno je odmah postaviti neke granice. Mnogim roditeljima isprva je simpatično to što se dijete ugleda na njih i oponaša ih. No, stvari često mogu izmaknuti kontroli. Neke djevojčice ubrzo požele šminku nositi i izvan kuće, a pokazuju i veliku želju za posjedovanjem vlastite „kolekcije“.
Ponekad je nemoguće svojoj klincezi uskratiti stavljanje laka na nekoliko noktića ili pak isprobavanje sjajila za usne. No, na tome bi trebalo stati. Kada i dopustite djetetu da se igra vašom šminkom, pokušajte imati nadzor nad svime što  se tijekom igre događa.

Ugrožavanje zdravlja

Osim naizgled nevine igre koja može prerasti u opsesiju izgledom, mnogima zapravo niti ne padne na pamet još jedna skrivena opasnost. Riječ je o sastojcima koje se nalaze u kozmetičkim proizvodima, a koji mogu imati štetan utjecaj na osjetljivu djetetovu kožu. To se najviše odnosi na proizvode poput maskare i sjenila za oči. Što ranije djevojčice počnu koristiti ove proizvode, to je veća opasnost. Kao moguće posljedice navode se alergijske reakcije, ali i teže posljedice poput hormonskih poremećaja.
Dijeljenje šminke s vašim klincezom još je jedna stvar koja se nikako ne preporuča. Ruževi, kistovi i spužvice za nanošenje šminke – sve to predstavlja plodno tlo za prenošenje bakterija koje mogu ostaviti traga na nježnoj koži.

Budite dobar primjer

Bilo da se radi o opsjednutosti šminkom ili tek pukoj znatiželji, najvažnije je na vrijeme usaditi djetetu racionalan stav o ljepoti. Kada majka u svakom trenutku na svom licu ima debeo sloj šminke, čak i prilikom šetnje do obližnjeg parka, teško će uvjeriti svoju klincezu kako izgled nije najvažnija stvar na svijetu.
Upravo zato se potrebno jednostavno – opustiti. „Tešku“ šminku rezervirajte za posebne prigode, a u tim situacijama dopustite kćeri da vam pomogne oko spremanja. Za takve prilike možete imati i nekoliko kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci. Kada ste svoje uređivanje u paru završili, pobrinite se da vašoj klincezi pažljivo očistite lice, a njen dio šminke neka također bude pod vašim nadzorom – do sljedeće prigode.
U slučaju da dijete i dalje pokazuje izraženu želju za promjenom izgleda šminkom u ranoj dobi, postoje neke alternative. Umjesto da zaista krenete u kupovinu kozmetičkih proizvoda namijenjenih djeci, zašto za početak ne biste iskušali drugačiji pristup? Probajte iskrenim razgovorom djetetu objasniti kako ni vi niste koristili šminku u njezinoj dobi, te da za sve to ima i više nego dovoljno vremena. Predložite igru u kojoj ćete si međusobno raditi frizure. Naučite vašu klincezu kako, primjerice, raditi pletenicu. Isprobajte više različitih stilova i pokažite kako za promjenu izgleda ponekad zaista nije potrebna šminka. Nataša Vuk 

Little girl in bathrobe

Djevojčice i šminka - kad znatiželja preraste u opsesiju

<para> Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, tako da se dobije homogeni zavareni spoj. Sama definicija zvuči pomalo komplicirano i nejasno za većinu nas laika. No, ovo nije članak informiranja o pojmu zavarivanja već o ženama zavarivačicama. Ženama i majkama koje su se u tom poslu "našle" i rade ga potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama. Većinu njih na promjenu zanimanja i prekvalifikaciju natjerala je upravo potraga za sigurnim poslom i dobrim radnim uvjetima, kako bi se mogle što bolje i kvalitetnije posvetiti djeci i obiteljima. Da, i to radeći posao zavarivačice.</para>
<para>Valentina je bila cvjećarka, Silvija i Sanela radile su u tekstilnoj industriji, Matea je po zanimanju ekonomistica, a Silvija komercijalistica. Svima je sada zajedničko da su prekvalifikacijom postale - zavarivačice i radne kolegice.</para>
<para>"Zavarivačica sam postala sasvim slučajno, no najviše zahvaljujući svojoj prijateljici Saneli koja mi je preporučila tvrtku u kojoj sada radimo zajedno. Na promjenu zanimanja me najviše potaknula činjenica da želim više vremena provoditi sa svojom djecom, a rad u jednoj smjeni to omogućuje. Osim toga, osjećala sam da mi treba promjena u životu. U bivšoj firmi postala sam nezadovoljna i počela sam slati molbe za posao na razna mjesta. Iako sam po zanimanju ekonomistica, bilo mi je jasno da nema potrebe za mojim zanimanjem.", govori nam Matea Jančec.
</para>
<para>Većina ili gotovo sve ističu glavnu prednost ovog posla i jedan od glavnih motivatora koji ih je potaknuo na veliku promjenu u njihovim životima, a to je rad u jednoj smjeni i provođenje više vremena s djecom. Spomenute zavarivačice žive, ali i rade u Međimurju, gdje većina tvrtki radi po tri, a poneke i četiri smjene, što je ponekad samo po sebi problem kod usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza.</para>
<para>"Mlada sam mama dviju djevojčica, stoga mi je najveća motivacija za posao zavarivačice bio jednosmjenski rad i veća plaća. Dosad sam radila u tekstilnoj industriji u četiri smjene, pa i nisam baš mogla puno vremena provoditi s obitelji", smatra Sanela Bajzek.</para>
<para>Slične razloge imala je i Valentina Vidović koja je 10 godina bila nezaposlena, a zatim joj Zavod za zapošljavanje nudi prekvalifikaciju i siguran posao. "Meni su najveći motivatori bili otac i djed koji su imali kovačku radionicu i znala sam što otprilike traži ovaj posao."</para>
<para>
 Silvija Kovačić u prijašnjoj firmi je radila u tri smjene, "a tu su mi ponudili rad u jednoj smjeni i odmah sam prihvatila. To je ujedno bila i velika motivacija".</para>
<heading2>Kako reagira okolina i muški kolege?</heading2>
<para>Iako sve ističu da im je najvažnija podrška obitelji koju imaju i bez koje se ne bi upuštale u ovaj posao, priznaju da ima i puno "čudnih pogleda", ali i podsmjeha. Na to se ne obaziru.</para>
<para>"Okolina je na početku bila dosta skeptična o mojoj odluci da postanem zavarivačica, ali to se ubrzo promijenilo. Sad su već svi navikli i zapravo su ponosni što sam se odlučila za nešto takvo", govori Silvija.</para>
<para>Slično iskustvo ima i Mateja. "Neki su mi govorili da je to muški posao, težak, zahtjevan. Dok su drugi bili pozitivni i davali mi podršku. Naravno, najveću podršku sam imala od svog muža. Kad me netko pita gdje radim i dobiju odgovor na to pitanje, samo se nasmiješe i ne mogu vjerovati."</para>
<para>
 Sve imaju samo riječi hvale za svoje muške kolege, koji su im mentori i učitelji, ali i pomagači i savjetnici u poslu.</para>
<para>"Okružena sam jako dobrim kolegama, koji mi uvijek pomognu kad zapne. Prema nama se ponašaju džentlmenski. I hvala im na tome.", hvali svoje muške kolege Sanela.</para>
<para>U ovom poslu jako je važna praksa, ali i "iskusni mentori koji su mi jako puno pomogli da se usavršim u ovom zanimanju". Ali uz to, potrebna je volja i upornost, ističe Valentina.</para>
<para>Iako je posao fizički, ni jedna ne smatra da im je i "<emphasis>fizički težak</emphasis>" te da ga kao žene ne bi mogle uspješno raditi. Ističu kako je u ovom poslu najvažnija preciznost i mirna ruka, ali ne toliko i fizička snaga.</para>
<heading2>Kako je biti mama - zavarivačica?</heading2>
<para>Glavni motivator svima, kao što je već i spomenuto su bila upravo djeca i mogućnost provođenja više vremena s njima i obitelji. Većina su još mlade mame čija djeca zapravo nisu ni svjesna što mame rade kada odu na posao, dok jedino Silvija ima nešto stariju djecu (11 i 9 godina) koji razumiju što mama zapravo radi "i baš im je fora".</para>
<para>U svakom slučaju, djeca će jednog dana odrasti i shvatiti te će zasigurno biti ponosna na hrabrost svojih majki koje su odlučile postati uspješne u poslu u kojem vladaju muškarci i još jednom pokazale da ženska odlučnost i hrabrost zaista nemaju granica.</para>
<para>Bravo mame!</para>

Ove su žene učile i rade posao zavarivačice kako bi imale više vremena za djecu i obitelj Zavarivanje se oduvijek smatralo "muškim" zanimanjem i poslom kojim se bave isključivo muškarci.  Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, tako da se dobije homogeni zavareni spoj. Sama definicija zvuči pomalo komplicirano i nejasno za većinu nas laika. No, ovo nije članak informiranja o pojmu zavarivanja već o ženama zavarivačicama. Ženama i majkama koje su se u tom poslu "našle" i rade ga potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama. Većinu njih na promjenu zanimanja i prekvalifikaciju natjerala je upravo potraga za sigurnim poslom i dobrim radnim uvjetima, kako bi se mogle što bolje i kvalitetnije posvetiti djeci i obiteljima. Da, i to radeći posao zavarivačice.
Valentina je bila cvjećarka, Silvija i Sanela radile su u tekstilnoj industriji, Matea je po zanimanju ekonomistica, a Silvija komercijalistica. Svima je sada zajedničko da su prekvalifikacijom postale - zavarivačice i radne kolegice.
"Zavarivačica sam postala sasvim slučajno, no najviše zahvaljujući svojoj prijateljici Saneli koja mi je preporučila tvrtku u kojoj sada radimo zajedno. Na promjenu zanimanja me najviše potaknula činjenica da želim više vremena provoditi sa svojom djecom, a rad u jednoj smjeni to omogućuje. Osim toga, osjećala sam da mi treba promjena u životu. U bivšoj firmi postala sam nezadovoljna i počela sam slati molbe za posao na razna mjesta. Iako sam po zanimanju ekonomistica, bilo mi je jasno da nema potrebe za mojim zanimanjem.", govori nam Matea Jančec.

Većina ili gotovo sve ističu glavnu prednost ovog posla i jedan od glavnih motivatora koji ih je potaknuo na veliku promjenu u njihovim životima, a to je rad u jednoj smjeni i provođenje više vremena s djecom. Spomenute zavarivačice žive, ali i rade u Međimurju, gdje većina tvrtki radi po tri, a poneke i četiri smjene, što je ponekad samo po sebi problem kod usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza.
"Mlada sam mama dviju djevojčica, stoga mi je najveća motivacija za posao zavarivačice bio jednosmjenski rad i veća plaća. Dosad sam radila u tekstilnoj industriji u četiri smjene, pa i nisam baš mogla puno vremena provoditi s obitelji", smatra Sanela Bajzek.
Slične razloge imala je i Valentina Vidović koja je 10 godina bila nezaposlena, a zatim joj Zavod za zapošljavanje nudi prekvalifikaciju i siguran posao. "Meni su najveći motivatori bili otac i djed koji su imali kovačku radionicu i znala sam što otprilike traži ovaj posao."

   Silvija Kovačić u prijašnjoj firmi je radila u tri smjene, "a tu su mi ponudili rad u jednoj smjeni i odmah sam prihvatila. To je ujedno bila i velika motivacija".
Kako reagira okolina i muški kolege?
Iako sve ističu da im je najvažnija podrška obitelji koju imaju i bez koje se ne bi upuštale u ovaj posao, priznaju da ima i puno "čudnih pogleda", ali i podsmjeha. Na to se ne obaziru.
"Okolina je na početku bila dosta skeptična o mojoj odluci da postanem zavarivačica, ali to se ubrzo promijenilo. Sad su već svi navikli i zapravo su ponosni što sam se odlučila za nešto takvo", govori Silvija.
Slično iskustvo ima i Mateja. "Neki su mi govorili da je to muški posao, težak, zahtjevan. Dok su drugi bili pozitivni i davali mi podršku. Naravno, najveću podršku sam imala od svog muža. Kad me netko pita gdje radim i dobiju odgovor na to pitanje, samo se nasmiješe i ne mogu vjerovati."

   Sve imaju samo riječi hvale za svoje muške kolege, koji su im mentori i učitelji, ali i pomagači i savjetnici u poslu.
"Okružena sam jako dobrim kolegama, koji mi uvijek pomognu kad zapne. Prema nama se ponašaju džentlmenski. I hvala im na tome.", hvali svoje muške kolege Sanela.
U ovom poslu jako je važna praksa, ali i "iskusni mentori koji su mi jako puno pomogli da se usavršim u ovom zanimanju". Ali uz to, potrebna je volja i upornost, ističe Valentina.
Iako je posao fizički, ni jedna ne smatra da im je i "fizički težak" te da ga kao žene ne bi mogle uspješno raditi. Ističu kako je u ovom poslu najvažnija preciznost i mirna ruka, ali ne toliko i fizička snaga.
Kako je biti mama - zavarivačica?
Glavni motivator svima, kao što je već i spomenuto su bila upravo djeca i mogućnost provođenja više vremena s njima i obitelji. Većina su još mlade mame čija djeca zapravo nisu ni svjesna što mame rade kada odu na posao, dok jedino Silvija ima nešto stariju djecu (11 i 9 godina) koji razumiju što mama zapravo radi "i baš im je fora".
U svakom slučaju, djeca će jednog dana odrasti i shvatiti te će zasigurno biti ponosna na hrabrost svojih majki koje su odlučile postati uspješne u poslu u kojem vladaju muškarci i još jednom pokazale da ženska odlučnost i hrabrost zaista nemaju granica.
Bravo mame! Adrijana Bakoš 

zavarivacice_klinfo

Ove su žene učile i rade posao zavarivačice kako bi imale više vremena za djecu i obitelj

<para>Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji Jednostavno je riječ o procesu u kojem se mališan pomalo osamostaljuje i prolazi nove interese koji će ga jednog dana oblikovati u osobu kakva zaista je. Većinu vremena razloga za zabrinutost nema, no što ako to „vrijeme za sebe“ postane malo učestalije od normalnog?
</para>
<para>Povlačenje u svoju sobu u većini slučajeva znači vrijeme za igru u kojoj će dijete uroniti u svijet mašte i istraživati neke nove mogućnosti i vlastitu kreativnost. Stručnjaci napominju kako se u izrazito digitalizirano doba djeca mogu povući u sobu, bez da primijete kako je prošlo nekoliko sati.
</para>
<heading4>Važnost samostalnog provođenja vremena</heading4>
<para>
U slučaju da vaš mališan jednostavno voli provoditi vrijeme sam, potrebno je osigurati mu i „protutežu“. Stoga je važno da barem sat vremena dnevno rezervirate za neki oblik druženja. To može biti društvena igra, zajedničko crtanje ili pak čitanje knjige.</para>
<para>Uz to, poželjno je uključiti i neki oblik fizičke <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/dokazano-je-zajednicke-obiteljske-aktivnosti-poboljsavaju-emocionalno-zdravlje-male-djece/">aktivnosti</ulink>. Šetnja do obližnjeg parka ili pak igranje loptom u dvorištu svakom će mališanu biti zanimljivo.</para>
<para>U slučaju da mališan voli provoditi dosta vremena sam, no nije mu problem uključiti se u navedene obiteljske aktivnosti, razloga za brigu ne bi trebalo biti. Neka djeca jednostavno su samostalnija, ili drugačijeg temperamenta. To nikako ne znači da vas mališan izbjegava, već jednostavno zna sam sebi stvoriti određenu zanimaciju.
</para>
<heading4>Potencijalni problemi i usamljenost</heading4>
<para>
No, u nekim slučajevima je potrebno objektivno sagledati situaciju i zaključiti postoji li možda problem u njegovom neprestanom izoliranju od drugih. Provođenje vremena iza zatvorenih vrata sobe satima, uz gledanje u ekran ili igranje igrica mogu voditi u nešto drugom smjeru.</para>
<para>Ako mališan ne pokazuje nikakav interes za izlaskom iz zatvorenog prostora i druženje s obitelji ali i vršnjacima, za početak je poželjno obaviti ozbiljniji razgovor. Upitajte vaše dijete zbog čega pokazuje toliki interes za određenu igricu ili aktivnost koju obavlja isključivo samostalno. Probajte objasniti kako bi se mama i tata rado s njim družili nakon dugog dana na poslu. Predložite mu neka svakog dana upravo on odabere aktivnost u kojoj možete svi sudjelovati.</para>
<para>Pokušajte uspostaviti kontrolu nad djetetovim provođenjem vremena za računalom ili ispred televizora. Neka vrata njegove sobe uvijek budu malo otvorena, te mu se tu i tamo obratite ili ga upitajte nešto. S druge strane, nije poželjno svako malo ulaziti u sobu i ispitivati ga što radi. Takav postupak mogao bi doživjeti kao napad na privatnost, što može rezultirati još dubljim povlačenjem „u sebe“. Svako dijete je različitog karaktera, no roditelj će znati uspostaviti savršenu ravnotežu.
</para>
<heading4>Znakovi depresije</heading4>
<para>
 Depresija nije bolest „rezervirana“ isključivo za odrasle i uzrokovana svakodnevnim stresom na poslu ili u privatnom životu. Činjenica je da na nju često nisu imuni niti oni najmlađi. Psiholozi upozoravaju kako povlačenje u osamu i izbjegavanje interakcije s ukućanima može ukazivati na razvoj depresije kod djeteta.</para>
<para>Znakove je zapravo dosta lako prepoznati. Kada dijete provodi većinu vremena u svojoj sobi, no bez aktivnosti poput igre ili gledanja televizije, prvi su razlog za brigu. Mališan koji je razvio depresiju često će satima sjediti na mjestu ili ležati ne radeći ništa. Uz to, javlja se i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti u kojima je do tada uživao.</para>
<para>U slučaju da sumnjate na depresiju, potrebno je potražiti mišljenje psihologa. Dobra je vijest kako je depresija, ako se na vrijeme dijagnosticira, bolest koju je kod djece moguće veoma uspješno liječiti.</para>
<para>No, ako vaš mališan jednostavno sate i sate provodi u igri ili nekoj aktivnosti, moguće je da je zapravo tek izgubio pojam o vremenu. Malo truda u osmišljanju zajedničkih aktivnosti često će biti i više nego dovoljno da vaše dijete ponovno postane društveni mališan na kojeg ste navikli.</para>

Samostalno provođenje vremena kao faza razvoja mališana Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji. Kako dijete raste, normalna je stvar da će u jednom trenutku pomalo izgubiti interes za svakodnevno druženje i provođenje vremena s obitelji Jednostavno je riječ o procesu u kojem se mališan pomalo osamostaljuje i prolazi nove interese koji će ga jednog dana oblikovati u osobu kakva zaista je. Većinu vremena razloga za zabrinutost nema, no što ako to „vrijeme za sebe“ postane malo učestalije od normalnog?

Povlačenje u svoju sobu u većini slučajeva znači vrijeme za igru u kojoj će dijete uroniti u svijet mašte i istraživati neke nove mogućnosti i vlastitu kreativnost. Stručnjaci napominju kako se u izrazito digitalizirano doba djeca mogu povući u sobu, bez da primijete kako je prošlo nekoliko sati.

Važnost samostalnog provođenja vremena

U slučaju da vaš mališan jednostavno voli provoditi vrijeme sam, potrebno je osigurati mu i „protutežu“. Stoga je važno da barem sat vremena dnevno rezervirate za neki oblik druženja. To može biti društvena igra, zajedničko crtanje ili pak čitanje knjige.
Uz to, poželjno je uključiti i neki oblik fizičke aktivnosti. Šetnja do obližnjeg parka ili pak igranje loptom u dvorištu svakom će mališanu biti zanimljivo.
U slučaju da mališan voli provoditi dosta vremena sam, no nije mu problem uključiti se u navedene obiteljske aktivnosti, razloga za brigu ne bi trebalo biti. Neka djeca jednostavno su samostalnija, ili drugačijeg temperamenta. To nikako ne znači da vas mališan izbjegava, već jednostavno zna sam sebi stvoriti određenu zanimaciju.

Potencijalni problemi i usamljenost

No, u nekim slučajevima je potrebno objektivno sagledati situaciju i zaključiti postoji li možda problem u njegovom neprestanom izoliranju od drugih. Provođenje vremena iza zatvorenih vrata sobe satima, uz gledanje u ekran ili igranje igrica mogu voditi u nešto drugom smjeru.
Ako mališan ne pokazuje nikakav interes za izlaskom iz zatvorenog prostora i druženje s obitelji ali i vršnjacima, za početak je poželjno obaviti ozbiljniji razgovor. Upitajte vaše dijete zbog čega pokazuje toliki interes za određenu igricu ili aktivnost koju obavlja isključivo samostalno. Probajte objasniti kako bi se mama i tata rado s njim družili nakon dugog dana na poslu. Predložite mu neka svakog dana upravo on odabere aktivnost u kojoj možete svi sudjelovati.
Pokušajte uspostaviti kontrolu nad djetetovim provođenjem vremena za računalom ili ispred televizora. Neka vrata njegove sobe uvijek budu malo otvorena, te mu se tu i tamo obratite ili ga upitajte nešto. S druge strane, nije poželjno svako malo ulaziti u sobu i ispitivati ga što radi. Takav postupak mogao bi doživjeti kao napad na privatnost, što može rezultirati još dubljim povlačenjem „u sebe“. Svako dijete je različitog karaktera, no roditelj će znati uspostaviti savršenu ravnotežu.

Znakovi depresije

   Depresija nije bolest „rezervirana“ isključivo za odrasle i uzrokovana svakodnevnim stresom na poslu ili u privatnom životu. Činjenica je da na nju često nisu imuni niti oni najmlađi. Psiholozi upozoravaju kako povlačenje u osamu i izbjegavanje interakcije s ukućanima može ukazivati na razvoj depresije kod djeteta.
Znakove je zapravo dosta lako prepoznati. Kada dijete provodi većinu vremena u svojoj sobi, no bez aktivnosti poput igre ili gledanja televizije, prvi su razlog za brigu. Mališan koji je razvio depresiju često će satima sjediti na mjestu ili ležati ne radeći ništa. Uz to, javlja se i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti u kojima je do tada uživao.
U slučaju da sumnjate na depresiju, potrebno je potražiti mišljenje psihologa. Dobra je vijest kako je depresija, ako se na vrijeme dijagnosticira, bolest koju je kod djece moguće veoma uspješno liječiti.
No, ako vaš mališan jednostavno sate i sate provodi u igri ili nekoj aktivnosti, moguće je da je zapravo tek izgubio pojam o vremenu. Malo truda u osmišljanju zajedničkih aktivnosti često će biti i više nego dovoljno da vaše dijete ponovno postane društveni mališan na kojeg ste navikli. Nataša Vuk 

samostalno-provodnje-vremena_pixabay

Samostalno provođenje vremena kao faza razvoja mališana

<para>Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: <emphasis>Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić</emphasis> U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri. Dio razloga zašto se roditelji žure da djecu upišu na aktivnosti dolazi od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjeh. Osim toga, postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima.</para>
<para>Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, radni dan traje po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da dok su oni bili mali nisu imali ono što im je trebalo. U vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavati roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.
</para>
<heading4>
 Roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo
</heading4>
<para>
U žurbi da se mališan upiše u svaku aktivnost u kojoj bi mogao iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je - dosada. Dosada je zdrava emocija i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način. Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.</para>
<para>Ako roditelj odluči da je manje stimulacije bolje za njegovo dijete, izazov tek počinje. Dobro je znati da će se dječji interesi i talenti prirodno pojaviti i dijete će biti spremno pokušati različite stvari. Ako se djecu upiše u aktivnosti u preranoj dobi, pokazalo se da ih ne rijetko kasnije odbace.
</para>
<heading4>
 Prije polaska u školu djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti
</heading4>
<para>
Ponekad pritisak dođe iz neočekivanog izvora - djece. Dijete, na primjer, čuje od svojih prijatelja kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: <emphasis>Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca? </emphasis>Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka ističe da prije polaska u osnovnu školu nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti jer nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postiže bolje uspjehe.</para>
<para>Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije zanimljivo. Stoga je, uistinu važno dobro poznavati svoje dijete kako bi znali što je za njega najbolje. Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti obiteljskom odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo.
</para>
<heading4>
 Dijete bi u slobodnoj aktivnosti trebalo uživati
</heading4>
<para>
Kada djeca počnu ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Važno je napomenuti da najmlađe treba poticati da probaju različite stvari i objasniti da ne brinu toliko jesu li u tome dobra, bitno je da im je zabavno. Opasnost specijaliziranja jest u tome da se usredotoče usko na jednu stvar i ne dobivaju toliko novih iskustava. To također uči djecu da budu manje tolerantna prema vlastitoj prosječnosti.</para>
<para>Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete uistinu uživa i zabavlja se sudjelujući. Previše strukturiranih aktivnosti sprečava djecu da sanjare ili da se jednostavno, samo zabavljaju. Djeca se prvenstveno razvijaju kroz slobodnu igru, a ne kroz strukturirane lekcije jer tako razvijaju kreativne vještine i uče se zabavljati. To su iznimno važne vještine, ali ako djeca ne dobiju priliku, zapamtite, neće ih ni razviti.</para>

Pripazite na količinu slobodnih aktivnosti koje pohađa vaše dijete! Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić? Današnja su djeca "prebukirana" kao nikad prije te se postavlja jednostavno pitanje: Koliko zapravo djeci treba dodatnih (slobodnih) aktivnosti, uz školu ili vrtić U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri. Dio razloga zašto se roditelji žure da djecu upišu na aktivnosti dolazi od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjeh. Osim toga, postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima.
Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, radni dan traje po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da dok su oni bili mali nisu imali ono što im je trebalo. U vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavati roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.


   Roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo


U žurbi da se mališan upiše u svaku aktivnost u kojoj bi mogao iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je - dosada. Dosada je zdrava emocija i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način.  Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.
Ako roditelj odluči da je manje stimulacije bolje za njegovo dijete, izazov tek počinje. Dobro je znati da će se dječji interesi i talenti prirodno pojaviti i dijete će biti spremno pokušati različite stvari. Ako se djecu upiše u aktivnosti u preranoj dobi, pokazalo se da ih ne rijetko kasnije odbace.


   Prije polaska u školu djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti


Ponekad pritisak dođe iz neočekivanog izvora - djece. Dijete, na primjer, čuje od svojih prijatelja kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca? Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka ističe da prije polaska u osnovnu školu nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti jer nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postiže bolje uspjehe.
Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije zanimljivo. Stoga je, uistinu važno dobro poznavati svoje dijete kako bi znali što je za njega najbolje. Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti obiteljskom odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo.


   Dijete bi u slobodnoj aktivnosti trebalo uživati


Kada djeca počnu ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Važno je napomenuti da najmlađe treba poticati da probaju različite stvari i objasniti da ne brinu toliko jesu li u tome dobra, bitno je da im je zabavno. Opasnost specijaliziranja jest u tome da se usredotoče usko na jednu stvar i ne dobivaju toliko novih iskustava. To također uči djecu da budu manje tolerantna prema vlastitoj prosječnosti.
Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete uistinu uživa i zabavlja se sudjelujući. Previše strukturiranih aktivnosti sprečava djecu da sanjare ili da se jednostavno, samo zabavljaju. Djeca se prvenstveno razvijaju kroz slobodnu igru, a ne kroz strukturirane lekcije jer tako razvijaju kreativne vještine i uče se zabavljati. To su iznimno važne vještine, ali ako djeca ne dobiju priliku, zapamtite, neće ih ni razviti. Petra Majetić 

hobiji_djeca_pixabay

Pripazite na količinu slobodnih aktivnosti koje pohađa vaše dijete!

<para>Žene koje u skorije vrijeme planiraju trudnoću, posebno one koje imaju problema sa začećem i planiraju podvrgavanje nekim od metoda umjetne oplodnje, bez obzira na dob moraju razmišljati o zdravlju svojih jajnih stanica, o čemu svakako ovisi uspješnost oplodnje, pa time i uspješna trudnoća.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poznato je već da mnoge stvari mogu utjecati na zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca – dobra cirkulacija, hormonalna ravnoteža, redoviti ciklusi, razina stresa… No, danas je sve više istraživanja koja upućuju da zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca ne ovisi samo o navedenim stvarima nego i o hrani koju žene konzumiraju, zdravim biljkama i biljni pripravcima, te drugim dodatcima prehrani.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Povećanje zdravlja proizvedenih jajašaca može se postići u 90 dana, koliko traje prirodni ciklus proizvodnje jednog jajašca.  U ovom i sljedećem tekstu koji će izaći na našem portalu saznajte kako je moguće povećati kvalitetu jajnih stanica, koje će biti spremne za oplodnju. Dakle, svi na početku nabrojani faktori utječu na zdravlje jajnih stanica ne samo od ciklusa do ciklusa, nego čak tri ciklusa unatrag, što je vrlo važna činjenica. Nije dovoljno paziti na zdravlje organizma, prehranu i druge stvari samo tjedan ili dva prije ovulacije, nego i do tri mjeseca unatrag.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo stvari o kojima svakako morate voditi brigu ako želite da dođe do začeća i uspješne trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dobra cirkulacija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Loša cirkulacija u jajnicima dovodi do smanjene opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, što utječe na njihovo normalno funkcioniranje, odnosno proizvodnju zdravih jajnih stanica sposobnih za oplodnju. Važna je redovita tjelesna aktivnost kako biste održali cirkulaciju na normalnoj razini. Također, važna je redovita i dovoljna hidratizacija organizma, koja također potiče cirkulaciju. U slučaju poteškoća sa začećem potrebno obaviti pretrage vezane za trombofiliju, pa svakako o tome razgovarajte sa svojim ginekologom, koji će vas uputiti na pretrage prema indikaciji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Abdominalna masaža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od najboljih načina za povećanje cirkulacije u jajnicima i maternici jest masaža tog predjela abdomena.Tu vrstu masaže može raditi osoba koja je specijalizirana za masaže abdomena, pa čak možda i specifične za masaže koje pomažu u cirkulaciji spolnih organa. Naravno, možete i naučiti kako izvoditi masažu kod kuće. Najbolje ju je početi izvoditi dan nakon prestanka menstruacije, pa sve do druge menstruacije i to barem četiri puta na tjedan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Hormonalna ravnoteža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ona svakako igra najvažniju ulogu u zdravlju jajne stanice. Sve više žena zbog raznih razloga ima problema s hormonalnom neravnotežom, koja je najčešće posljedica stresa, konzumacije nezdrave hrane i dijeta koje nisu uravnotežene. No, dobra je vijest da je uspostavljanje hormonalne ravnoteže moguće i bez hormonalnih terapija, no to ovisi od slučaja do slučaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ono što možete učiniti jest očistiti svoj organima od viška hormona, smanjiti unos ksenohormona (hrane tretirane hormonima), te uzimati određene prirodne pripravke koji vam mogu pomoći u uspostavljanju hormonalne ravnoteže.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdrava prehrana
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako je potrebno obratiti pozornost na zdravu i uravnoteženu prehranu, no postoji hrana koja može utjecati na povećanje kvalitete jajne stranice zbog određenih nutrijenata koje te namirnice imaju, a ključne su za razvoj zdrave jajne stanice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Namirnice koje bi trebali konzumirati: matična mliječ, maca prah, brokula, bobičasto voće, zeleno povrće, losos, koštice od bundeve, sezam, kurkuma i đumbir.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Namirnice koje biste trebali izbjegavati ili barem smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri: kofein, alkohol, šećere, neorgansko meso i mliječne proizvode, gazirane sokove, drastične dijete za smanjenje tjelesne težine, procesuiranu hranu (polugotova i gotova jela, konzerve itd.), hranu bogatu transmastima (brza hrana i grickalice, hrana pečena u dubokom ulju) i GMO hranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako je vrlo važno uzimanje dodataka prehrani, a neke od njih smo spomenuli, koji osiguravaju uravnotežene dnevne doze vitamina, minerala i drugih važnih sastojaka, koji će ne samo omogućiti proizvodnju zdravih jajnih stanica, nego i spremnost maternice, pa tako i cijelog organizma na trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o dodatcima prehrani i tromjesečnom planu povećanja kvalitete jajne stanice pročitajte u sljedećem nastavku koji će uskoro biti objavljen.</para>

Kako povećati zdravlje jajnih stanica? (I. dio) Ciklus sazrijevanja jajne stanice traje oko 90 dana, a u tom vremenu treba se pobrinuti da ona budu zdravija… Žene koje u skorije vrijeme planiraju trudnoću, posebno one koje imaju problema sa začećem i planiraju podvrgavanje nekim od metoda umjetne oplodnje, bez obzira na dob moraju razmišljati o zdravlju svojih jajnih stanica, o čemu svakako ovisi uspješnost oplodnje, pa time i uspješna trudnoća.
   
Poznato je već da mnoge stvari mogu utjecati na zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca – dobra cirkulacija, hormonalna ravnoteža, redoviti ciklusi, razina stresa… No, danas je sve više istraživanja koja upućuju da zdravlje jajnika i proizvedenih jajašaca ne ovisi samo o navedenim stvarima nego i o hrani koju žene konzumiraju, zdravim biljkama i biljni pripravcima, te drugim dodatcima prehrani.
   
Povećanje zdravlja proizvedenih jajašaca može se postići u 90 dana, koliko traje prirodni ciklus proizvodnje jednog jajašca.  U ovom i sljedećem tekstu koji će izaći na našem portalu saznajte kako je moguće povećati kvalitetu jajnih stanica, koje će biti spremne za oplodnju. Dakle, svi na početku nabrojani faktori utječu na zdravlje jajnih stanica ne samo od ciklusa do ciklusa, nego čak tri ciklusa unatrag, što je vrlo važna činjenica. Nije dovoljno paziti na zdravlje organizma, prehranu i druge stvari samo tjedan ili dva prije ovulacije, nego i do tri mjeseca unatrag.
   
Evo stvari o kojima svakako morate voditi brigu ako želite da dođe do začeća i uspješne trudnoće.
   
   Dobra cirkulacija
   
   
Loša cirkulacija u jajnicima dovodi do smanjene opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, što utječe na njihovo normalno funkcioniranje, odnosno proizvodnju zdravih jajnih stanica sposobnih za oplodnju. Važna je redovita tjelesna aktivnost kako biste održali cirkulaciju na normalnoj razini. Također, važna je redovita i dovoljna hidratizacija organizma, koja također potiče cirkulaciju. U slučaju poteškoća sa začećem potrebno obaviti pretrage vezane za trombofiliju, pa svakako o tome razgovarajte sa svojim ginekologom, koji će vas uputiti na pretrage prema indikaciji.
   
   Abdominalna masaža
   
   
Jedan od najboljih načina za povećanje cirkulacije u jajnicima i maternici jest masaža tog predjela abdomena.Tu vrstu masaže može raditi osoba koja je specijalizirana za masaže abdomena, pa čak možda i specifične za masaže koje pomažu u cirkulaciji spolnih organa. Naravno, možete i naučiti kako izvoditi masažu kod kuće. Najbolje ju je početi izvoditi dan nakon prestanka menstruacije, pa sve do druge menstruacije i to barem četiri puta na tjedan.
   
   Hormonalna ravnoteža
   
   
Ona svakako igra najvažniju ulogu u zdravlju jajne stanice. Sve više žena zbog raznih razloga ima problema s hormonalnom neravnotežom, koja je najčešće posljedica stresa, konzumacije nezdrave hrane i dijeta koje nisu uravnotežene. No, dobra je vijest da je uspostavljanje hormonalne ravnoteže moguće i bez hormonalnih terapija, no to ovisi od slučaja do slučaja.
   
Ono što možete učiniti jest očistiti svoj organima od viška hormona, smanjiti unos ksenohormona (hrane tretirane hormonima), te uzimati određene prirodne pripravke koji vam mogu pomoći u uspostavljanju hormonalne ravnoteže.
   
   Zdrava prehrana
   
   
Svakako je potrebno obratiti pozornost na zdravu i uravnoteženu prehranu, no postoji hrana koja može utjecati na povećanje kvalitete jajne stranice zbog određenih nutrijenata koje te namirnice imaju, a ključne su za razvoj zdrave jajne stanice.
Namirnice koje bi trebali konzumirati: matična mliječ, maca prah, brokula, bobičasto voće, zeleno povrće, losos, koštice od bundeve, sezam, kurkuma i đumbir.
   
Namirnice koje biste trebali izbjegavati ili barem smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri: kofein, alkohol, šećere, neorgansko meso i mliječne proizvode, gazirane sokove, drastične dijete za smanjenje tjelesne težine, procesuiranu hranu (polugotova i gotova jela, konzerve itd.), hranu bogatu transmastima (brza hrana i grickalice, hrana pečena u dubokom ulju) i GMO hranu.
Svakako je vrlo važno uzimanje dodataka prehrani, a neke od njih smo spomenuli, koji osiguravaju uravnotežene dnevne doze vitamina, minerala i drugih važnih sastojaka, koji će ne samo omogućiti proizvodnju zdravih jajnih stanica, nego i spremnost maternice, pa tako i cijelog organizma na trudnoću.
   
   
Više o dodatcima prehrani i tromjesečnom planu povećanja kvalitete jajne stanice pročitajte u sljedećem nastavku koji će uskoro biti objavljen. vam 

Kako povećati zdravlje jajnih stanica? (I. dio)

<para>NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu - IGRAČKU.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. <emphasis>''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati."</emphasis>, izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="037b2850-35d2-11eb-9d3d-0242ac120014" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nela Zadro, Sanja Ivanušević Grgas, Aida Salihagić Kadić, Adrijana Višnjić Jevtić, Ivan Vitez i Doris Pinčić</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”</emphasis>, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink> predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske U sklopu projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" održana tribina o igri i igračkama za odgojno-obrazovne djelatnike i roditelje NIVEA je jučer u Etnografskom muzeju u Zagrebu predstavila ovogodišnji projekt društvene odgovornosti "Neka odrastanje bude dječja igra" koji provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske te glavnu ovogodišnju temu - IGRAČKU.
   
Projekt "Neka odrastanje bude dječja igra" nastavlja se treću godinu zaredom, a ove godine NIVEA je donirala 150.000,00 kuna Savezu društava Naša djeca Hrvatske za raznovrsne programe, aktivnosti i edukacije koje uključuju rad s djecom na temu igre i igračke. ''Veseli nas nastavak projekta s našim dugogodišnjim partnerom Savezom DND. Glavna misao vodilja ostaje nam i dalje ostvarivanje punih potencijala djece i mladih diljem Hrvatske kroz projekte koji im omogućuju da provode svoje slobodno vrijeme kroz njima najprirodniju aktivnost – igru. Ove godine bazirali smo projekt na igračkama kao ključnim dodacima u igri, stoga smo u suradnji s četiri dizajnerice pripremili i jedan lijepi natječaj u kojem ćemo uz pomoć javnosti odabrati najbolji prijedlog igračke te ju u konačnici i producirati.", izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.

   
   
   
Nela Zadro, Sanja Ivanušević Grgas, Aida Salihagić Kadić, Adrijana Višnjić Jevtić, Ivan Vitez i Doris Pinčić

   
   "Savez društava Naša djeca Hrvatske ponosni je partner na ovom projektu. Raduje nas da se igramo i zajedno odrastamo kroz projekt nastojeći ga učiniti što boljim i potaknuti što više roditelja i djece da provode svoje slobodno vrijeme kroz igru. Zahvalni smo što smo i ove godine nastavili s edukacijom volontera Društava naša djeca koja se pokazala iznimno važnom i vrijednom aktivnošću volonterskog rada s djecom i za djecu.”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić.
   
   
Na predstavljanju projekta prototipove igračaka s kojima će sudjelovati na nagradnom natječaju u sklopu projekta predstavile su dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić. Na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra predstavljeni su ideja, dizajn i funkcija svake igračke, a potrošači putem prijavnog obrasca mogu glasovati za najbolje rješenje. Pobjednički prototip bit će predstavljen na posebnoj izložbi igračaka u studenom, a producirat će se u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
   
U sklopu predstavljanja projekta održana je i tribina o igri i igračkama, a koliko su igra i igračka važne za psihofizički razvoj djece istaknuli su stručnjaci s područja psihologije, pedagogije i kulture. Likovni umjetnik i ilustrator Ivan Vitez, psihologinja i praktičarka terapije igrom dipl. psih. Sanja Ivanušević Grgas i predsjednica OMEP Hrvatska (podružnica Svjetske organizacije za predškolski odgoj) Adrijana Višnjić Jevtić sudjelovali su na tribini u sklopu projekta namijenjenoj odgojno-obrazovnim djelatnicima u vrtićima, školama, fakultetima, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, studentima, volonterima te svima koji igru i igračku koriste kao metodu rada s djecom ili kao kulturološki fenomen. Upravo je veliki broj prijavljenih koji su došli na tribinu pokazao koliko je tema zanimljiva i važna u profesionalnom svijetu i radu s djecom.
  promo 

Treću godinu zaredom NIVEA nastavlja suradnju sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske

<heading2>
 Park prirode Medvednica
</heading2>
<para>
Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske Na najposjećenijem ulazu u Park prirode Medvednica, uz tok potoka Bliznec, možete prošetati Šumskom stazom Bliznec koja je u potpunosti prilagođena i posjetiteljima s invaliditetom<emphasis>. </emphasis>
</para>
<para>Šume Medvednice dom su brojnih životinja, od malenih glodavaca poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. Među sisavcima osobito je zanimljivo čak 24 različitih vrsta šišmiša koji nastanjuju špilje, kamenolome i duplje drveća. Svakako predlažemo da posjetite slikoviti srednjovjekovni grad Medvedgrad, koji datira iz 1254. godine, a nalazi se na Malome Plazuru – vrhu na južnom dijelu Medvednice i špilju Veternicu, čijih je nešto više od sedam kilometara razgranatih kanala moguće istražiti pod stručnim vodstvom.
</para>
<heading2>
 Bio park Divlje vode
</heading2>
<para>
Ako su vašoj obitelji potrebni mir, prekrasna priroda i svjež zrak, skoknite do Bio parka Divlje vode gdje možete pronaći različite sprave za igranje, uređeno šetalište i restoran. Djecu će posebno oduševiti ZOO park gdje obitavaju razne divlje, domaće i egzotične životinje koje slobodno šeću držeći korak s vama.</para>
<para>Uz paunove, konje, vijetnamske svinje, magarce, jelene i srne, možete naletiti i na ljame, iznimno zanimljive, društvene i inteligentne životinje. Kad se izguštate u Divljim vodama, krenite u istraživanje okolnih brežuljaka. Uz cestu možete pronaći i mjesta za odmor s drvenim klupama i stolovima, pa ako vas vrijeme posluži, napravite obiteljski piknik.
</para>
<heading2>
 Imanje Don Kihot
</heading2>
<para>
Samo pet kilometara od centra Zagreba, na Šimunčevečkoj cesti kraj Sesveta, smjestilo se imanje Udruge Don Kihot koja se primarno bavi terapijom pomoću konja. Na imanju možete sa svojim klincima uživati u jahanju, ali i vidjeti kako volonteri udruge, njegujući stare tradicijske vrijednosti ručno vade vodu i opskrbljuju konje i cijelo imanje.</para>
<para>Nakon jahanja i igranja s plemenitim životinjama, predahnuti možete, šetajući u šumi i uživajući u obližnjem potoku. Svojim dolaskom možete učiniti i plemenito djelo, jer sav novac koji ova Udruga prikupi, koristi se za održavanje imanja i konja koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju.
</para>
<heading2>
 Ekopark Krašograd
</heading2>
<para>
Nešto više od pola sata vožnje od središta Zagreba dovoljno je da provedete dan u prirodi i oazi mira – Ekoparku Krašogradu. U ovom zanimljivom parku možete vidjeti brojne životinje, od gusaka, preko konja i magaraca do srna.</para>
<para>Ovo životinjsko carstvo oduševit će svakog klinca koji se uvijek mogu zabaviti i na dječjem igralištu s različitim spravama, a tu je i uvijek spreman vlakić Kraš Express. Kako je Krašograd ponosni vlasnik ekološkog certifikata, treba napomenuti da su svi objekti unutar posjeda izgrađeni od kamena i drva, što daje dodatnu čar ovome parku. Ulaz je besplatan, kao i parking oko ulaza u park.</para>

Top 4 oaze mira i tišine u okolici Zagreba idealne za djecu i roditelje! Park prirode Medvednica
Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske. 
   Park prirode Medvednica


Medvednica se prostire na 18 000 hektara površine i obuhvaća istoimenu planinu koja nosi nadimak Zagrebačka gora zbog blizine glavnog grada Hrvatske Na najposjećenijem ulazu u Park prirode Medvednica, uz tok potoka Bliznec, možete prošetati Šumskom stazom Bliznec koja je u potpunosti prilagođena i posjetiteljima s invaliditetom. 

Šume Medvednice dom su brojnih životinja, od malenih glodavaca poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. Među sisavcima osobito je zanimljivo čak 24 različitih vrsta šišmiša koji nastanjuju špilje, kamenolome i duplje drveća. Svakako predlažemo da posjetite slikoviti srednjovjekovni grad Medvedgrad, koji datira iz 1254. godine, a nalazi se na Malome Plazuru – vrhu na južnom dijelu Medvednice i špilju Veternicu, čijih je nešto više od sedam kilometara razgranatih kanala moguće istražiti pod stručnim vodstvom.


   Bio park Divlje vode


Ako su vašoj obitelji potrebni mir, prekrasna priroda i svjež zrak, skoknite do Bio parka Divlje vode gdje možete pronaći različite sprave za igranje, uređeno šetalište i restoran. Djecu će posebno oduševiti ZOO park gdje obitavaju razne divlje, domaće i egzotične životinje koje slobodno šeću držeći korak s vama.
Uz paunove, konje, vijetnamske svinje, magarce, jelene i srne, možete naletiti i na ljame, iznimno zanimljive, društvene i inteligentne životinje. Kad se izguštate u Divljim vodama, krenite u istraživanje okolnih brežuljaka. Uz cestu možete pronaći i mjesta za odmor s drvenim klupama i stolovima, pa ako vas vrijeme posluži, napravite obiteljski piknik.


   Imanje Don Kihot


Samo pet kilometara od centra Zagreba, na Šimunčevečkoj cesti kraj Sesveta, smjestilo se imanje Udruge Don Kihot koja se primarno bavi terapijom pomoću konja. Na imanju možete sa svojim klincima uživati u jahanju, ali i vidjeti kako volonteri udruge, njegujući stare tradicijske vrijednosti ručno vade vodu i opskrbljuju konje i cijelo imanje.
Nakon jahanja i igranja s plemenitim životinjama, predahnuti možete, šetajući u šumi i uživajući u obližnjem potoku. Svojim dolaskom možete učiniti i plemenito djelo, jer sav novac koji ova Udruga prikupi, koristi se za održavanje imanja i konja koji pomažu djeci s teškoćama u razvoju.


   Ekopark Krašograd


Nešto više od pola sata vožnje od središta Zagreba dovoljno je da provedete dan u prirodi i oazi mira – Ekoparku Krašogradu. U ovom zanimljivom parku možete vidjeti brojne životinje, od gusaka, preko konja i magaraca do srna.
Ovo životinjsko carstvo oduševit će svakog klinca koji se uvijek mogu zabaviti i na dječjem igralištu s različitim spravama, a tu je i uvijek spreman vlakić Kraš Express. Kako je Krašograd ponosni vlasnik ekološkog certifikata, treba napomenuti da su svi objekti unutar posjeda izgrađeni od kamena i drva, što daje dodatnu čar ovome parku. Ulaz je besplatan, kao i parking oko ulaza u park. Petra Majetić 

krasograd

Top 4 oaze mira i tišine u okolici Zagreba idealne za djecu i roditelje!

<para>
 "Sportski život letećeg Martina" knjiga je s kojom se velik broj djece po prvi susreće u osnovnoj školi Roman Dubravka Jelačića – Bužimskog prvi je puta objavljen 1990 godine, i veoma se brzo našao na popisu lektire mnogih osnovnih škola. Ove jeseni knjiga će dobiti svoje jedanaesto tiskano izdanje. Roman je to za djecu i mlade, koji kombinira više elemenata – od svakodnevnih briga svakog tinejdžera, pa do nadnaravnih sposobnosti.</para>
<para>Upravo je ova bezvremenska priča poslužila kao idealan predložak za novu predstavu kazalište Mala scena. Ovo malo zagrebačko kazalište još jednom s ponosom može reći kako je postalo dom jednoj velikoj predstavi.</para>
<para>Svim klincima priča je vrlo vjerojatno dobro poznata. Petnaestogodišnji Martin živi s djedom i papagajem Falstafom. Većinu vremena zaokupljen je tipičnim tinejdžerskim problemima – školom, ljubavi i zabavom. Ima djevojku Veroniku koja, uz školu, predano uči svirati violinu.</para>
<para>Međutim, Martin skriva jednu tajnu. Osim običnog školarca, on je i velik sportski talent! Može skočiti u dalj ili u vis više od ijednog profesionalnog sportaša. I dok s Falstafom svakodnevno uživa u trčanju, skakanju i igri u obližnjoj šumi, stvari se malo zakompliciraju. Njegov talent uočili su ljudi iz Državnog centra za fizičku kulturu. Predvođeni nasilnim Dabom, odluče prisiliti Martina da sudjeluje na velikim natjecanjima. Sve kako bi oni mogli od njega profitirati.</para>
<para>Dolaskom u Centar, Martin ne uspijeva skočiti onako kao što to inače s lakoćom radi. I tu kreću ozbiljni problemi, budući da je Dabo uvjeren kako to namjerno radi. Martina tada izlažu raznim pritiscima i ucjenama, od toga da Veronika doznaje da je dobila stipendiju za odlazak na školovanje u Beč. Stvari eskaliraju kada Dabo i njegov suradnik Lobo ubiju Falstafa, a Martinovog djeda istuku.</para>
<para>Uvidjevši kako se ne isplati dalje suprotstavljati, Martin odluči nastupati na prvenstvu. No, na kraju se istovremeno pita da li će se i on jednog dana, kad odraste, pretvoriti u takvu osobu, koja ne preza pred ničime kako bi došla do cilja.</para>
<para/>
<para>"Sportski život letećeg Martina" na daske Male scene postavio je redatelj Ivica Šimić. Glumačka postava koju čine Jan Novosel, Mirel Huskić, Paško Vukasović, te Dubravka Lelas odlično se snašla u ovoj jednosatnoj predstavi.</para>
<para>Unatoč vrućini koja je prevladavala u kazalištu, glumci su s lakoćom održavali dinamičan tempo tijekom cijele predstave. Skakanje i trčanje po pozornici nisu predstavljali nikakav problem za Jana Novosela koji je izvrsno dočarao lik Martina, ali se istovremeno s lakoćom prebacio u ulogu znatno grubljeg šefa iz Centra za fizičku kulturu. Mlada glumica Dubravka Lelas jednako se dobro uživjela u ulogu Veronike, ali i papagaja Falstafa.</para>
<para/>
<para>"Sportski život letećeg Martina" predstava je namijenjena djeci starijoj od deset godina, ali i odraslima. Riječ je o bezvremenskoj priči s kojom se svatko može poistovjetiti. Naravno, teško da ćemo imati nadnaravne sposobnosti skakanja, no to ovdje nije poanta. Ova priča nosi poruku kako se svatko može naći u teškoj situaciji u kojoj će morati birati do čega mu je zaista stalo. Činjenica je kako se djeca danas sve ranije susreću sa situacijama koje bi trebale biti „rezervirane“ samo za odrasle. Možda će im upravo ova interpretacija bezvremenskog romana pomoći u suočavanju s njima.</para>

"Sportski život letećeg Martina" - velika predstava Male scene "Sportski život letećeg Martina" knjiga je s kojom se velik broj djece po prvi susreće u osnovnoj školi. Roman Dubravka Jelačića – Bužimskog prvi je puta objavljen 1990. 
   "Sportski život letećeg Martina" knjiga je s kojom se velik broj djece po prvi susreće u osnovnoj školi Roman Dubravka Jelačića – Bužimskog prvi je puta objavljen 1990 godine, i veoma se brzo našao na popisu lektire mnogih osnovnih škola. Ove jeseni knjiga će dobiti svoje jedanaesto tiskano izdanje. Roman je to za djecu i mlade, koji kombinira više elemenata – od svakodnevnih briga svakog tinejdžera, pa do nadnaravnih sposobnosti.
Upravo je ova bezvremenska priča poslužila kao idealan predložak za novu predstavu kazalište Mala scena. Ovo malo zagrebačko kazalište još jednom s ponosom može reći kako je postalo dom jednoj velikoj predstavi.
Svim klincima priča je vrlo vjerojatno dobro poznata. Petnaestogodišnji Martin živi s djedom i papagajem Falstafom. Većinu vremena zaokupljen je tipičnim tinejdžerskim problemima – školom, ljubavi i zabavom. Ima djevojku Veroniku koja, uz školu, predano uči svirati violinu.
Međutim, Martin skriva jednu tajnu. Osim običnog školarca, on je i velik sportski talent! Može skočiti u dalj ili u vis više od ijednog profesionalnog sportaša. I dok s Falstafom svakodnevno uživa u trčanju, skakanju i igri u obližnjoj šumi, stvari se malo zakompliciraju. Njegov talent uočili su ljudi iz Državnog centra za fizičku kulturu. Predvođeni nasilnim Dabom, odluče prisiliti Martina da sudjeluje na velikim natjecanjima. Sve kako bi oni mogli od njega profitirati.
Dolaskom u Centar, Martin ne uspijeva skočiti onako kao što to inače s lakoćom radi. I tu kreću ozbiljni problemi, budući da je Dabo uvjeren kako to namjerno radi. Martina tada izlažu raznim pritiscima i ucjenama, od toga da Veronika doznaje da je dobila stipendiju za odlazak na školovanje u Beč. Stvari eskaliraju kada Dabo i njegov suradnik Lobo ubiju Falstafa, a Martinovog djeda istuku.
Uvidjevši kako se ne isplati dalje suprotstavljati, Martin odluči nastupati na prvenstvu. No, na kraju se istovremeno pita da li će se i on jednog dana, kad odraste, pretvoriti u takvu osobu, koja ne preza pred ničime kako bi došla do cilja.

"Sportski život letećeg Martina" na daske Male scene postavio je redatelj Ivica Šimić. Glumačka postava koju čine Jan Novosel, Mirel Huskić, Paško Vukasović, te Dubravka Lelas odlično se snašla u ovoj jednosatnoj predstavi.
Unatoč vrućini koja je prevladavala u kazalištu, glumci su s lakoćom održavali dinamičan tempo tijekom cijele predstave. Skakanje i trčanje po pozornici nisu predstavljali nikakav problem za Jana Novosela koji je izvrsno dočarao lik Martina, ali se istovremeno s lakoćom prebacio u ulogu znatno grubljeg šefa iz Centra za fizičku kulturu. Mlada glumica Dubravka Lelas jednako se dobro uživjela u ulogu Veronike, ali i papagaja Falstafa.

"Sportski život letećeg Martina" predstava je namijenjena djeci starijoj od deset godina, ali i odraslima. Riječ je o bezvremenskoj priči s kojom se svatko može poistovjetiti. Naravno, teško da ćemo imati nadnaravne sposobnosti skakanja, no to ovdje nije poanta. Ova priča nosi poruku kako se svatko može naći u teškoj situaciji u kojoj će morati birati do čega mu je zaista stalo. Činjenica je kako se djeca danas sve ranije susreću sa situacijama koje bi trebale biti „rezervirane“ samo za odrasle. Možda će im upravo ova interpretacija bezvremenskog romana pomoći u suočavanju s njima. Nataša Vuk 

martin

"Sportski život letećeg Martina" - velika predstava Male scene

<para>Ako mozak slabije provodi senzoričku integraciju, to će negativno utjecati na mnoge stvari u životu. Bit će više napora i poteškoća, a manje uspjeha i zadovoljstva.</para>
<para>Svakim danom sve više i više djece ima poteškoće na području senzoričke integracije koje usporavaju djecu u učenju ili uzrokuju probleme u ponašanju. Kao jedno od mogućih rješenja njihovih problema, već neko vrijeme spominje se i terapija u senzornim sobama. Senzornih soba u Hrvatskoj je jako malo, ali mi smo se potrudili i našli jednu zagrebačku koja se nalazi u sklopu <ulink url="http://www.korneo.hr">
 Kornea – Kabineta za razvojnu podršku
 </ulink> u kojem su nas dočekale simpatične osnivačice, Nataša-Čičin-Šain, mag.rehab.educ. i Stela Horvat, mag.rehab.educ. te nas uvele u «svijet» senzornih soba.</para>
<para>"Senzorna soba je mjesto gdje dijete potičemo da senzorna integracija profunkcionira kako bi ono moglo bolje i kvalitetnije reagirati na podržaje koje dobiva izvana", objašnjava nam magistra rehabilitacijske edukacije Stela Horvat te dodaje da je iznimno važno slušati djetetove potrebe kako bi ono na kraju izraslo u zadovoljnu i sretnu osobu.</para>
<para>Ovaj vid terapije pogodan je za djecu s raznim teškoćama u razvoju (djecu iz autističnog spektra, s poremećajem koncentracije i hiperaktivnošću, sa senzornim oštećenjima, djecu usporenog kognitivnog razvoja itd.) objašnjavaju nam u Korneu te dodaju da se senzorna soba sastoji od različitih elemenata koji potpomažu stimulaciju osjetila sluha, vida, dodira, okusa i mirisa, ali i osjetila propriocepcije i ravnoteže.
</para>
<para>"Sobe imaju mekani pod, strunjače, jastuke, ali i niz zanimljivih sprava, ljuljački, tobogana, loptica, taktilnih podloga itd.", ističe magistra rehabilitacijske edukacije Nataša Čičin Šain te napominje da se svakom djetetu u terapiji prilazi individualno i pruža prilika da samostalno istraži prostor i odabere kutak koji mu najviše odgovara.</para>
<para/>
<para> 
</para>
<para>Foto: Privatni album</para>
<para>
Važno je napomenuti da prije nego što dijete krene s terapijom, senzorni terapeuti izrađuju tzv. senzorni profil djeteta na temelju upitnika kojeg ispunjavaju roditelji i procjene djeteta tj. njegova spontanog ponašanja u senzornoj sobi. Senzorni profil daje uvid u sposobnosti i potrebe djeteta te se na temelju njega kreće u ciljanu terapiju.</para>
<para>Istraživanja su pokazala da stimulirajuća i smirujuća atmosfera stvorena u ovim posebno opremljenim prostorijama ustinu pomažu i stimuliraju dječji razvoj, a i to su nam potvrdile i naše sugovornice koje su u svome radu s djecom naišle samo na pozitivne reakcije. Napominju da im je iznimno drago da djeca na terapiju dolaze s veseljem, da se kroz ciljane aktivnosti i stručno vodstvo rezultati vrlo brzo vide i da se roditelji uz savjete stručnjaka educiraju i mijenjaju svoj način igre i interakcije s djetetom što u konačnici rezultira napretkom u razvoju.</para>
<para>
 Senzorna integracija je zapravo sve oko nas. Dječji rast i razvoj objedinit će i bez nekog posebnog programa sve senzorne sustave. Djeca spontano prolaze kroz razne aktivnosti koje za svoj cilj imaju učenje na temelju iskustva. Ukoliko potičemo njihov razvoj potrebno je pronaći pravu mjeru stimuliranja što će nam dijete jasno dati do znanja onim što ga veseli i onim što mu je odbojno. "Omogućite djetetu neposrednu vezu sa svijetom, priliku za istraživanje i upoznavanje svega što ga okružuje. Na taj će se način njegova osjetila maksimalno uvježbati i integrirati", za kraj su istaknule mag. Čičin-Šain i mag. Horvat.</para>

Senzorna soba - šarena soba u kojoj "nestaju" razvojne poteškoće djeteta Ne postoji niti jedan čovjek koji ima savršenu integraciju osjeta, kao što ne postoji ni osoba koja uopće nema senzoričku integraciju. Ako mozak slabije provodi senzoričku integraciju, to će negativno utjecati na mnoge stvari u životu. Bit će više napora i poteškoća, a manje uspjeha i zadovoljstva.
Svakim danom sve više i više djece ima poteškoće na području senzoričke integracije koje usporavaju djecu u učenju ili uzrokuju probleme u ponašanju. Kao jedno od mogućih rješenja njihovih problema, već neko vrijeme spominje se i terapija u senzornim sobama. Senzornih soba u Hrvatskoj je jako malo, ali mi smo se potrudili i našli jednu zagrebačku koja se nalazi u sklopu 
      Kornea – Kabineta za razvojnu podršku
    u kojem su nas dočekale simpatične osnivačice, Nataša-Čičin-Šain, mag.rehab.educ. i Stela Horvat, mag.rehab.educ. te nas uvele u «svijet» senzornih soba.
"Senzorna soba je mjesto gdje dijete potičemo da senzorna integracija profunkcionira kako bi ono moglo bolje i kvalitetnije reagirati na podržaje koje dobiva izvana", objašnjava nam magistra rehabilitacijske edukacije Stela Horvat te dodaje da je iznimno važno slušati djetetove potrebe kako bi ono na kraju izraslo u zadovoljnu i sretnu osobu.
Ovaj vid terapije pogodan je za djecu s raznim teškoćama u razvoju (djecu iz autističnog spektra, s poremećajem koncentracije i hiperaktivnošću, sa senzornim oštećenjima, djecu usporenog kognitivnog razvoja itd.) objašnjavaju nam u Korneu te dodaju da se senzorna soba sastoji od različitih elemenata koji potpomažu stimulaciju osjetila sluha, vida, dodira, okusa i mirisa, ali i osjetila propriocepcije i ravnoteže.

"Sobe imaju mekani pod, strunjače, jastuke, ali i niz zanimljivih sprava, ljuljački, tobogana, loptica, taktilnih podloga itd.", ističe magistra rehabilitacijske edukacije Nataša Čičin Šain te napominje da se svakom djetetu u terapiji prilazi individualno i pruža prilika da samostalno istraži prostor i odabere kutak koji mu najviše odgovara.

 

Foto: Privatni album

Važno je napomenuti da prije nego što dijete krene s terapijom, senzorni terapeuti izrađuju tzv. senzorni profil djeteta na temelju upitnika kojeg ispunjavaju roditelji i procjene djeteta tj.  njegova spontanog ponašanja u senzornoj sobi. Senzorni profil daje uvid u sposobnosti i potrebe djeteta te se na temelju njega kreće u ciljanu terapiju.
Istraživanja su pokazala da stimulirajuća i smirujuća atmosfera stvorena u ovim posebno opremljenim prostorijama ustinu pomažu i stimuliraju dječji razvoj, a i to su nam potvrdile i naše sugovornice koje su u svome radu s djecom naišle samo na pozitivne reakcije. Napominju da im je iznimno drago da djeca na terapiju dolaze s veseljem, da se kroz ciljane aktivnosti i stručno vodstvo rezultati vrlo brzo vide i da se roditelji uz savjete stručnjaka educiraju i mijenjaju svoj način igre i interakcije s djetetom što u konačnici rezultira napretkom u razvoju.

   Senzorna integracija je zapravo sve oko nas. Dječji rast i razvoj objedinit će i bez nekog posebnog programa sve senzorne sustave. Djeca spontano prolaze kroz razne aktivnosti koje za svoj cilj imaju učenje na temelju iskustva. Ukoliko potičemo njihov razvoj potrebno je pronaći pravu mjeru stimuliranja što će nam dijete jasno dati do znanja onim što ga veseli i onim što mu je odbojno. "Omogućite djetetu neposrednu vezu sa svijetom, priliku za istraživanje i upoznavanje svega što ga okružuje. Na taj će se način njegova osjetila maksimalno uvježbati i integrirati",  za kraj su istaknule mag. Čičin-Šain i mag. Horvat. Petra Majetić 

senzorna-soba_korneo

Senzorna soba - šarena soba u kojoj "nestaju" razvojne poteškoće djeteta

<para>Naše bake i djedovi, dok smo bili mali, znali su govoriti da znanje preko noći ulazi u glavu ako se knjigu stavi pod jastuk na kojemu se spava. Ruku na srce, svjesni smo da je riječ o samozavaravanju. Istina je, “bez muke nema nauke”, ali istina je i da se ta “muka” oko učenja ipak može ublažiti. Ne postoji čarobni štapić koji će u tren oka dovesti do efikasnijeg, boljeg i bržeg savladavanja gradiva, no zato postoje adekvatni načini i savjeti za dobivanje dobrih ocjena i trajnijeg znanja.</para>
<para>Učenje je vrlo zahtjevan proces i traži od učenika sposobnost organizacije. Nerijetko se događa da vrlo pametna djeca postižu prosječne rezultate u školi (čak i ispod prosjeka), jer ne znaju učiti. Ana Kralj, mag.ed.phil., osnivačica <emphasis>Logos učiteljice</emphasis> smatra da su potrebna četiri osnovna segmenta za postizanje školskog uspjeha: koncentracija, organizacija, motivacija te savladavanje tehnika učenja –mentalnih mapa i mnemotehnika. U sklopu programa <emphasis>Logos učiteljica</emphasis>, rad na koncentraciji temelji se na posebnom osmišljenim vježbama koje potiču zadržavanje pažnje na željenom gradivu, a rad na organizaciji uključuje redovitu izradu rasporeda kako bi dijete u svakom trenutku moglo kontrolirati količinu vremena i obaveza. Na motivaciji se radi na način da djeca sudjeluju u posebno osmišljenim i inovativnim motivacijskim vježbama koje se baziraju na psihoterapijskoj metodi logoterapiji. Jedan od svakako zanimljivih načina savladavanja gradiva je i učenje pomoću mentalnih mapa i mnemotehnike koje potiču razvijanje kreativnosti, unoseći pritom u učenje element igre.</para>
<para>Ukoliko dosad niste imali priliku upoznati djecu sa zanimljivim i zabavnim, a istodobno edukativnim načinom rada logos učiteljice, vrijeme je da to učinite. Povodom Međunarodnog dana pismenosti, u knjižnici Knežija na Dječjem odjelu (Albaharijeva ulica 7) 08.09.2016. organizira se susret s logos učiteljicom Anom Kralj. Radionica je besplatna i namijenjena je djeci predškolske dobi i mlađim školarcima.</para>
<para>
 
 <emphasis>Logos učiteljica</emphasis>
 je udruga u sklopu koje se održavaju radionice za djecu školskog uzrasta kojima se pomaže da se "oslobode tereta" do kojeg dolazi uslijed primjene pogrešnih i neučinkovitih metoda učenja. Važno je naglasiti da nakon sudjelovanja u programu, djeca nove vještine mogu nastaviti primjenjivati i kod kuće. Svrha ovih radionica je jačanje i postizanje punog potencijala kod najmlađih, što se u većine djece pokazalo punim pogotkom.</para>

Za bolji uspjeh u školi potrebna su ova četiri osnovna segmenta Većina se roditelja barem jednom u životu našla u situaciji da njihov mališan ima problema sa savladavanjem školskog gradiva. Naše bake i djedovi, dok smo bili mali, znali su govoriti da znanje preko noći ulazi u glavu ako se knjigu stavi pod jastuk na kojemu se spava. Ruku na srce, svjesni smo da je riječ o samozavaravanju. Istina je, “bez muke nema nauke”, ali istina je i da se ta “muka” oko učenja ipak može ublažiti. Ne postoji čarobni štapić koji će u tren oka dovesti do efikasnijeg, boljeg i bržeg savladavanja gradiva, no zato postoje adekvatni načini i savjeti za dobivanje dobrih ocjena i trajnijeg znanja.
Učenje je vrlo zahtjevan proces i traži od učenika sposobnost organizacije. Nerijetko se događa da vrlo pametna djeca postižu prosječne rezultate u školi (čak i ispod prosjeka), jer ne znaju učiti. Ana Kralj, mag.ed.phil., osnivačica Logos učiteljice smatra da su potrebna četiri osnovna segmenta za postizanje školskog uspjeha: koncentracija, organizacija, motivacija te savladavanje tehnika učenja –mentalnih mapa i mnemotehnika. U sklopu programa Logos učiteljica,  rad na koncentraciji temelji se na posebnom osmišljenim vježbama koje potiču zadržavanje pažnje na željenom gradivu, a rad na organizaciji uključuje redovitu izradu rasporeda kako bi dijete u svakom trenutku moglo kontrolirati količinu vremena i obaveza. Na motivaciji se radi na način da djeca sudjeluju u posebno osmišljenim i inovativnim motivacijskim vježbama koje se baziraju na psihoterapijskoj metodi logoterapiji. Jedan od svakako zanimljivih načina savladavanja gradiva je i učenje pomoću mentalnih mapa i mnemotehnike koje potiču razvijanje kreativnosti, unoseći pritom u učenje element igre.
Ukoliko dosad niste imali priliku upoznati djecu sa zanimljivim i zabavnim, a istodobno edukativnim načinom rada logos učiteljice, vrijeme je da to učinite. Povodom Međunarodnog dana pismenosti, u knjižnici Knežija na Dječjem odjelu (Albaharijeva ulica 7) 08.09.2016. organizira se susret s logos učiteljicom Anom Kralj. Radionica je besplatna i namijenjena je djeci predškolske dobi i mlađim školarcima.

   
      Logos učiteljica
    je udruga u sklopu koje se održavaju radionice za djecu školskog uzrasta kojima se pomaže da se "oslobode tereta" do kojeg dolazi uslijed primjene pogrešnih i neučinkovitih metoda učenja. Važno je naglasiti da nakon sudjelovanja u programu, djeca nove vještine mogu nastaviti primjenjivati i kod kuće. Svrha ovih radionica je jačanje i postizanje punog potencijala kod najmlađih, što se u većine djece pokazalo punim pogotkom. Petra Majetić 

učenje_pixabay

Za bolji uspjeh u školi potrebna su ova četiri osnovna segmenta

<para>Ovakve su situacije najbolje poznate upravo roditeljima. Što god oni napravili, mališani ponekad jednostavno pokazuju znakove onog što bi se moglo nazvati selektivno slušanje.</para>
<para>Da, upravo mališani imaju poseban „talent“ za još jedan popularni izraz – „na jedno uho unutra, na drugo van“. Ili pak interpretiraju vaše riječi na način koji njima najbolje odgovara. No, uz nekoliko malih promjena u pristupu svaki roditelj može zadobiti pozornost svog mališana. Barem na malo dulje vrijeme.
</para>
<heading4>Bez previše detalja i jednostavna komunikacija</heading4>
<para>
Svakom je roditelju poznata situacija kada dođe s posla i počne ispitivati mališana o svom danu. Tada razgovor skrene na obveze koje je tog dana trebao izvršiti, poput domaće zadaće. Razgovor se u tom trenutku produbljuje i zanima vaš što je konkretno trebalo napisati u toj zadaći, no već tada mališan kao da nije sasvim prisutan. Bez brige, ne znači da se radi o <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djeci-je-vrlo-cesto-krivo-dijagnosticiran-adhd/">poremećaju pozornosti</ulink>. Stvar je u tome da djeca često ne mogu procesuirati više stvari ili naredbi odjednom. Stoga, pričekajte malo. Ne trebate sve informacije dobiti odjednom. Kada ste pitali mališana kakav je bio dan u školi, pustite ga da jednostavno priča. Budite sigurni kako će vam mališan sam reći sve što se dogodilo, čim pokažete zanimanje.</para>
<para>Ključ je i u jednostavnosti. Idući put kada svom klincu dajete neke naredbe budite jasni i precizni, ali bez previše informacija. Primjerice, kada kažete djetetu „prestani gledati televiziju – sutra rano ustaješ, bolje se kreni spremati za spavanje“. Mališan će u ovoj situaciji možda imati problema s procesuiranjem svih izrečenih naredbi. Uz to, dio u kojem kažete „spremati se za spavanje“ uključuje više stvari o kojima će trebati razmisliti. Isto to možete reći u dva dijela – „operi zubiće i lezi u krevet, vrijeme je za spavanje“. Mališanu će ovih nekoliko riječi biti dovoljno da shvati što se točno od njega očekuje, bez previše razmišljanja.
</para>
<heading4>Govor tijela</heading4>
<para>
Gestikulacija je moćna stvar. Govor našeg tijela može unijeti sasvim novu dimenziju u poruku koju pokušavamo prenijeti. Kada se obraćate mališanu, pokušajte održavati kontakt očima. Tijekom obraćanja uključite i pokrete rukama, kao i blagi dodir.</para>
<para>Iako se čini kao nešto što nije toliko bitno za samo prenošenje poruke, mališani će uvidjeti razliku, te shvatiti kako je ono što im govorite itekako važno. Ovime pokazujete kako je sva pažnja usmjerena upravo njemu, te je mnogo veća vjerojatno da će „u miru“ poslušati ono što imate za reći. Pravilno usvojen govor tijela važan je i u drugim segmentima komunikacije, poput poslovnog razgovora, a njime nesvjesno stvaramo sliku o sebi i postavljamo autoritet prema osobi kojoj se obraćamo.
</para>
<heading4>Učinite slušanje zabavnim</heading4>
<para>
Dobro je poznato da će bilo kakva aktivnost sasvim okupirati dijete ako je na neki način zabavna. Djeci vrtićke dobi vaša će naredba tako zvučati ako se malo potrudite i pametno koristite riječi. Umjesto jednostavnog „kreni prema krevetu, vrijeme je za spavanje“, postoji velik broj rečenica kojima ćete prenijeti jednaku poruku na zabavan način. „Vrijeme je za spavanje, idemo brzo prema krevetu u malim skokovima poput zečića“. Djetetu će se uglavi automatski pojaviti lik zečića iz slikovnice ili crtića kojeg voli, a vaša naredba neće više zvučati toliko „isprazno“.</para>
<para>Dosta djece reagira i na ton glasa. Možete probati govoriti tiše, gotovo šaptanjem. Ovom jednostavnom metodom zapravo ćete napraviti veliku razliku od svakodnevnog obraćanja na koje je mališan naviknuo. Samim time više će obratiti pažnju na ono što imate za reći.
</para>
<heading4>Selektivno slušanje kao praksa koja se nauči</heading4>
<para>
U slučaju da ste svakog dana frustrirani kada vidite da vas dijete jednostavno ne sluša, možda biste trebali krenuti od vlastitog primjera. Razmislite – slušate li i vi pozorno svaku riječ koju vam mališan uputi? Vjerojatno i ne, što je sasvim razumljivo budući da imate hrpu briga „na pameti“. No, idući put probajte odvojiti nekoliko minuta i istu metodu primijeniti na njega kada vam nešto govori. Kontakt očima i pravilna gestikulacija djetetu će odmah dati do znanja kako ste tu za njega i zainteresirani za ono što govori.</para>
<para>Postavljajte i potpitanja – vaš mališan automatski će se osjećati bolje i steći će osjećaj kako ste tu za njega, a istom će mjerom „vratiti“ u trenutku kada se vi budete njemu obraćali. Naravno, nije za očekivati kako će zaigrano dijete u svakom trenutku biti koncentrirano na slušanje svake riječi. No, ovim jednostavnim metodama ubrzo ćete vidjeti kako vaš klinac promišlja o onome što ste upravo rekli.</para>

Ako želite da vas dijete sluša pozorno, a ne selektivno, učinite ovo „Kao da pričam zidu“, izraz je s kojim su se svi barem jednom u životu susreli. I doista, ponekad osoba suprotno od nas jednostavno ne doživljava ono što govorimo, koliko god se trudili. Ovakve su situacije najbolje poznate upravo roditeljima. Što god oni napravili, mališani ponekad jednostavno pokazuju znakove onog što bi se moglo nazvati selektivno slušanje.
Da, upravo mališani imaju poseban „talent“ za još jedan popularni izraz – „na jedno uho unutra, na drugo van“. Ili pak interpretiraju vaše riječi na način koji njima najbolje odgovara. No, uz nekoliko malih promjena u pristupu svaki roditelj može zadobiti pozornost svog mališana. Barem na malo dulje vrijeme.

Bez previše detalja i jednostavna komunikacija

Svakom je roditelju poznata situacija kada dođe s posla i počne ispitivati mališana o svom danu. Tada razgovor skrene na obveze koje je tog dana trebao izvršiti, poput domaće zadaće. Razgovor se u tom trenutku produbljuje i zanima vaš što je konkretno trebalo napisati u toj zadaći, no već tada mališan kao da nije sasvim prisutan. Bez brige, ne znači da se radi o poremećaju pozornosti. Stvar je u tome da djeca često ne mogu procesuirati više stvari ili naredbi odjednom. Stoga, pričekajte malo. Ne trebate sve informacije dobiti odjednom. Kada ste pitali mališana kakav je bio dan u školi, pustite ga da jednostavno priča. Budite sigurni kako će vam mališan sam reći sve što se dogodilo, čim pokažete zanimanje.
Ključ je i u jednostavnosti. Idući put kada svom klincu dajete neke naredbe budite jasni i precizni, ali bez previše informacija. Primjerice, kada kažete djetetu „prestani gledati televiziju – sutra rano ustaješ, bolje se kreni spremati za spavanje“. Mališan će u ovoj situaciji možda imati problema s procesuiranjem svih izrečenih naredbi. Uz to, dio u kojem kažete „spremati se za spavanje“ uključuje više stvari o kojima će trebati razmisliti. Isto to možete reći u dva dijela – „operi zubiće i lezi u krevet, vrijeme je za spavanje“. Mališanu će ovih nekoliko riječi biti dovoljno da shvati što se točno od njega očekuje, bez previše razmišljanja.

Govor tijela

Gestikulacija je moćna stvar. Govor našeg tijela može unijeti sasvim novu dimenziju u poruku koju pokušavamo prenijeti. Kada se obraćate mališanu, pokušajte održavati kontakt očima. Tijekom obraćanja uključite i pokrete rukama, kao i blagi dodir.
Iako se čini kao nešto što nije toliko bitno za samo prenošenje poruke, mališani će uvidjeti razliku, te shvatiti kako je ono što im govorite itekako važno. Ovime pokazujete kako je sva pažnja usmjerena upravo njemu, te je mnogo veća vjerojatno da će „u miru“ poslušati ono što imate za reći. Pravilno usvojen govor tijela važan je i u drugim segmentima komunikacije, poput poslovnog razgovora, a njime nesvjesno stvaramo sliku o sebi i postavljamo autoritet prema osobi kojoj se obraćamo.

Učinite slušanje zabavnim

Dobro je poznato da će bilo kakva aktivnost sasvim okupirati dijete ako je na neki način zabavna. Djeci vrtićke dobi vaša će naredba tako zvučati ako se malo potrudite i pametno koristite riječi. Umjesto jednostavnog „kreni prema krevetu, vrijeme je za spavanje“, postoji velik broj rečenica kojima ćete prenijeti jednaku poruku na zabavan način. „Vrijeme je za spavanje, idemo brzo prema krevetu u malim skokovima poput zečića“. Djetetu će se uglavi automatski pojaviti lik zečića iz slikovnice ili crtića kojeg voli, a vaša naredba neće više zvučati toliko „isprazno“.
Dosta djece reagira i na ton glasa. Možete probati govoriti tiše, gotovo šaptanjem. Ovom jednostavnom metodom zapravo ćete napraviti veliku razliku od svakodnevnog obraćanja na koje je mališan naviknuo.  Samim time više će obratiti pažnju na ono što imate za reći.

Selektivno slušanje kao praksa koja se nauči

U slučaju da ste svakog dana frustrirani kada vidite da vas dijete jednostavno ne sluša, možda biste trebali krenuti od vlastitog primjera. Razmislite – slušate li i vi pozorno svaku riječ koju vam mališan uputi? Vjerojatno i ne, što je sasvim razumljivo budući da imate hrpu briga „na pameti“. No, idući put probajte odvojiti nekoliko minuta i istu metodu primijeniti na njega kada vam nešto govori. Kontakt očima i pravilna gestikulacija djetetu će odmah dati do znanja kako ste tu za njega i zainteresirani za ono što govori.
Postavljajte i potpitanja – vaš mališan automatski će se osjećati bolje i steći će osjećaj kako ste tu za njega, a istom će mjerom „vratiti“ u trenutku kada se vi budete njemu obraćali. Naravno, nije za očekivati kako će zaigrano dijete u svakom trenutku biti koncentrirano na slušanje svake riječi. No, ovim jednostavnim metodama ubrzo ćete vidjeti kako vaš klinac promišlja o onome što ste upravo rekli. Nataša Vuk 

majka i dijete_Pixabay

Ako želite da vas dijete sluša pozorno, a ne selektivno, učinite ovo

<para>Uoči početka nove školske godine roditelji sa zebnjom prate gotovo svakodnevne vijesti iz crne kronike o učestalim prometnim nesrećama u kojima stradavaju djeca i maloljetnici. Posebice su zabrinuti roditelji prvašića koji će se prvi put naći na ulici i u prometu, pa im svakako treba opetovano iznositi i objašnjavati sve opasnosti koje su na putu do škole moguće bez pratnje odraslih. Upozorenja treba uvijek iznova ponavljati i starijoj djeci koja kreću u više razrede osnovne škole. To posebice vrijedi za djecu koja su u prva dva ili prva tri razreda imala produženi boravak u sklopu škole, a s novom školskom godinom moraju se vraćati kući nakon nastave jer se u nekim školama produženi boravak ukida nakon završetka drugog, a u većini škola, nakon trećeg razreda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sigurnost djece
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Promet je sve opasniji i roditelji imaju odgovornu ulogu i zadaću dati djeci korisne savjete i poučiti ih kako da se ponašaju. Dijete trebate naučiti da dobro pazi u prometu i kada prelazi ulicu na putu do škole. Naučite ga da prelazi na semaforu i da pazi na zeleno svjetlo za pješake. Ako mora preći ulicu bez semafora, trebate naučiti dijete da par puta pogleda lijevo i desno i da se uvjeri da nema vozila. Ukoliko je to moguće neka pješači s prijateljima ili starijom djecom do škole. Obavezno put kojim ide u školu pređite s djetetom više puta kako bi dobro naučilo put i poteškoće na koje bi moglo naići. Pri odabiru puta imajte na umu da najkraći put nije uvijek i najsigurniji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako djeca na putu do škole koriste javni prijevoz, na vrijeme ga treba poučiti sigurnom korištenju autobusa i tramvaja. Pri tome dijete valja uputiti u to kako se mora, ali i kako se nikako ne smije ponašati na stajalištu dok čeka, te pri ulasku, za vrijeme vožnje i pri silasku iz autobusa, odnosno tramvaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako je za siguran put do škole važno i da dijete ujutro ne žuri i ne trči, roditelji se moraju potruditi da ono usvoji naviku pravovremenog ustajanja. Naime, dijete koje nije u žurbi mnogo je pažljivije te se bolje može usredotočiti na izbjegavanje eventualnih opasnosti koje ga očekuju na putu do škole i natrag.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da bi još više pojačali sigurnost djeteta u prometu, nabavite odjeću i torbu s reflektirajućim dijelovima ili posebne naljepnice kako bi dijete u sumrak i po mraku bilo vozačima što uočljivije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što roditelje najviše brine?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Hrvatski autoklub objavio je prošli mjesec rezultate istraživanja sigurnosti djece u prometu. Istraživanje su sufinancirali HAK i Svjetska automobilistička federacija, a provela ga je agencija GfK. Najveći problem je korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje (55 posto roditelja vidjelo je druge vozače da koriste mobitele blizu škola), a nakon toga pušenje cigareta u vožnji (39 posto).  Zabrinjavajuće  visok postotak roditelja (30%) često ili svakodnevno prisustvuju situaciji nepropisnog izlaska djeteta iz automobila (npr. na stranu prometnice).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sljedeća informacija je loša, odnosno pokazuje da i s roditeljima treba raditi na informiranosti i podizanju svijesti o sigurnosti u prometu jer se pravila teško pridržavati ako niste upoznati s njima. Naime, samo 24 posto roditelja zna kad djeca moraju koristiti autosjedalicu i sjediti na stražnjim sjedalima (a to su sva djeca koja su niža od 135 centimetara, neovisno o dobi). Oko 6% roditelja je navelo da se u blizini škole u posljednje dvije godine dogodila prometna nesreća s teškim posljedicama. U većini škola (9 od 10) održana je edukacija za djecu o sigurnosti u prometu. Šestero od desetero djece koriste sigurnosnu opremu, primjerice, reflektirajuće prsluke, reflektirajuće detalje na torbi ili na odjeći.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Upozorenje svima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istraživanje je pokazalo da je sigurnost djece u prometu daleko od idealne i da se na njoj još mnogo mora raditi. U godini 2014. u Hrvatskoj je na cestama poginulo osmero djece - od toga četvero kao putnici u automobilima. Uoči nove školske godine to je ozbiljno upozorenje svima da moraju biti oprezni i paziti na djecu u prometu. Najviše se to odnosi na vozače koji razgovaraju mobitelima, šalju poruke, tipkaju, puše cigarete.U takvim okolnostima i na opasnim prometnicama na roditeljima je još veća odgovornost da pravilno voze svoju djecu u automobilima. A ako idu pješice, da djecu uče pravilnom ponašanju, odnosno prelasku ceste, praćenju semafora i prelasku ceste na pješačkim prijelazima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najveće opasnosti u prometu  
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prema anketi koja je obavljena među roditeljima najveće opasnosti za djecu u prometu na putu do škole su slijedeće:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1.Blizina velike prometnice:  pokazalo se da znakovi koji upozoravaju na blizinu škole i pješački prijelazi bez semafora nisu dovoljno sigurni ako se nalaze na velikim, brzim prometnicama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Skretanje na desno:  prelazak ceste na raskrižju često može biti problem zbog automobila koji skreću nadesno. Ovakva mjesta su nepregledna i vozačima i pješacima, posebno u situacijama kad ne postoji dovoljno dobra signalizacija (vertikalna i horizontalna).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Nepregledne prometnice: nepregledne prometnice predstavljaju veliki problem jer djeca nisu dovoljno iskusna da bi mogla procijeniti opasnu situaciju niti su  dovoljno oprezna u prometu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Loše riješena signalizacija prometnice: loše rješenje prometnica ili loša signalizacija omogućuje vozačima nepoštovanje prometnih pravila - što predstavlja problem s obzirom na to da se djeca teško snalaze u prometu u situaciji kaosa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Kvarovi signalizacije: kvarovi signalizacije mogu biti veliki problem jer su i djeca i vozači navikli na postojanje signalizacije na tome mjestu. Nužno je u situacijama kao što je ova postaviti školsku patrolu ili policajce koji će regulirati promet.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Nepostojanje pločnika: nepostojanje pločnika pokazalo se kao jednim od većih problema, posebno kad put do škole vodi pokraj većih prometnica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Parking: parkiranje se pokazalo kao veliki problem u većini škola, čak i u situacijama kad škola ima predviđena parkirna mjesta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Neoznačene prometnice: prometnice u neposrednoj blizini škole često su dobro označene, ali problem predstavljaju prometnice koje se ne nalaze u neposrednoj blizini škole, koje nisu označene iako njima na putu do škole prolazi mnogo djece. Ovaj problem je još i veći ako se radi o velikim prometnicama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nasilje na putu do škole
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nije samo promet moguća opasnost za sigurnost djeteta na putu do škole i natrag.Ono može postati žrtvom fizičkog, verbalnog ili seksualnog nasilja i uznemiravanja. Stoga djecu treba poučiti kako da se zaštite i u tim situacijama. Kako su češća meta zlostavljača djeca koja svojim držanjem, primjerice pogrbljenim hodom, signaliziraju da su nesigurna i plašljiva, dijete treba poticati na uspravno držanje kako bi se ono već na prvi pogled doimalo samouvjereno i sigurno u sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako nasilnici ne vole privlačiti pozornost, dijete poučite da ga vrlo uspješno može otjerati vikom ili glasnim dozivanjem upomoć iz sveg glasa. U slučaju kada to ne pomaže, djetetu savjetujte da se bez imalo razmišljanja brani svim raspoloživim sredstvima, udarcima nogama i rukama. No, kako je u većini slučaja bijeg najbolje rješenje za izlaz iz opasne situacije, obavezno poučite dijete da ne bježi bez cilja, nego da otrči do najbliže trgovine, kafića ili restorana te tamo potraži pomoć. Kako nasilnici često djecu mame u automobile, uz savjet da nipošto ne ulaze u auto nepoznate osobe, poučite dijete da u slučaju razgovora s vozačem uvijek stoji pokraj retrovizora kako bi izbjeglo mogućnost da ga se silom ugura u auto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © V&amp;P Photo Studio - fotolia</para>

Djeca na putu do škole S početkom nove školske godine upozorenje svima da moraju biti oprezni i paziti na djecu u prometu! Uoči početka nove školske godine roditelji sa zebnjom prate gotovo svakodnevne vijesti iz crne kronike o učestalim prometnim nesrećama u kojima stradavaju djeca i maloljetnici. Posebice su zabrinuti roditelji prvašića koji će se prvi put naći na ulici i u prometu, pa im svakako treba opetovano iznositi i objašnjavati sve opasnosti koje su na putu do škole moguće bez pratnje odraslih. Upozorenja treba uvijek iznova ponavljati i starijoj djeci koja kreću u više razrede osnovne škole. To posebice vrijedi za djecu koja su u prva dva ili prva tri razreda imala produženi boravak u sklopu škole, a s novom školskom godinom moraju se vraćati kući nakon nastave jer se u nekim školama produženi boravak ukida nakon završetka drugog, a u većini škola, nakon trećeg razreda.
   
   Sigurnost djece
   
   
Promet je sve opasniji i roditelji imaju odgovornu ulogu i zadaću dati djeci korisne savjete i poučiti ih kako da se ponašaju. Dijete trebate naučiti da dobro pazi u prometu i kada prelazi ulicu na putu do škole. Naučite ga da prelazi na semaforu i da pazi na zeleno svjetlo za pješake. Ako mora preći ulicu bez semafora, trebate naučiti dijete da par puta pogleda lijevo i desno i da se uvjeri da nema vozila. Ukoliko je to moguće neka pješači s prijateljima ili starijom djecom do škole. Obavezno put kojim ide u školu pređite s djetetom više puta kako bi dobro naučilo put i poteškoće na koje bi moglo naići. Pri odabiru puta imajte na umu da najkraći put nije uvijek i najsigurniji.
   
Ako djeca na putu do škole koriste javni prijevoz, na vrijeme ga treba poučiti sigurnom korištenju autobusa i tramvaja. Pri tome dijete valja uputiti u to kako se mora, ali i kako se nikako ne smije ponašati na stajalištu dok čeka, te pri ulasku, za vrijeme vožnje i pri silasku iz autobusa, odnosno tramvaja.
   
Kako je za siguran put do škole važno i da dijete ujutro ne žuri i ne trči, roditelji se moraju potruditi da ono usvoji naviku pravovremenog ustajanja. Naime, dijete koje nije u žurbi mnogo je pažljivije te se bolje može usredotočiti na izbjegavanje eventualnih opasnosti koje ga očekuju na putu do škole i natrag.
   
Da bi još više pojačali sigurnost djeteta u prometu, nabavite odjeću i torbu s reflektirajućim dijelovima ili posebne naljepnice kako bi dijete u sumrak i po mraku bilo vozačima što uočljivije.
   
   Što roditelje najviše brine?
   
   
Hrvatski autoklub objavio je prošli mjesec rezultate istraživanja sigurnosti djece u prometu. Istraživanje su sufinancirali HAK i Svjetska automobilistička federacija, a provela ga je agencija GfK. Najveći problem je korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje (55 posto roditelja vidjelo je druge vozače da koriste mobitele blizu škola), a nakon toga pušenje cigareta u vožnji (39 posto).  Zabrinjavajuće  visok postotak roditelja (30%) često ili svakodnevno prisustvuju situaciji nepropisnog izlaska djeteta iz automobila (npr. na stranu prometnice).
   
Sljedeća informacija je loša, odnosno pokazuje da i s roditeljima treba raditi na informiranosti i podizanju svijesti o sigurnosti u prometu jer se pravila teško pridržavati ako niste upoznati s njima. Naime, samo 24 posto roditelja zna kad djeca moraju koristiti autosjedalicu i sjediti na stražnjim sjedalima (a to su sva djeca koja su niža od 135 centimetara, neovisno o dobi). Oko 6% roditelja je navelo da se u blizini škole u posljednje dvije godine dogodila prometna nesreća s teškim posljedicama. U većini škola (9 od 10) održana je edukacija za djecu o sigurnosti u prometu. Šestero od desetero djece koriste sigurnosnu opremu, primjerice, reflektirajuće prsluke, reflektirajuće detalje na torbi ili na odjeći.  
   
   Upozorenje svima
   
   
Istraživanje je pokazalo da je sigurnost djece u prometu daleko od idealne i da se na njoj još mnogo mora raditi. U godini 2014. u Hrvatskoj je na cestama poginulo osmero djece - od toga četvero kao putnici u automobilima. Uoči nove školske godine to je ozbiljno upozorenje svima da moraju biti oprezni i paziti na djecu u prometu. Najviše se to odnosi na vozače koji razgovaraju mobitelima, šalju poruke, tipkaju, puše cigarete.U takvim okolnostima i na opasnim prometnicama na roditeljima je još veća odgovornost da pravilno voze svoju djecu u automobilima. A ako idu pješice, da djecu uče pravilnom ponašanju, odnosno prelasku ceste, praćenju semafora i prelasku ceste na pješačkim prijelazima.
   
   Najveće opasnosti u prometu  
   
   
Prema anketi koja je obavljena među roditeljima najveće opasnosti za djecu u prometu na putu do škole su slijedeće:
   1.Blizina velike prometnice:  pokazalo se da znakovi koji upozoravaju na blizinu škole i pješački prijelazi bez semafora nisu dovoljno sigurni ako se nalaze na velikim, brzim prometnicama.
   2. Skretanje na desno:  prelazak ceste na raskrižju često može biti problem zbog automobila koji skreću nadesno. Ovakva mjesta su nepregledna i vozačima i pješacima, posebno u situacijama kad ne postoji dovoljno dobra signalizacija (vertikalna i horizontalna).
   3. Nepregledne prometnice: nepregledne prometnice predstavljaju veliki problem jer djeca nisu dovoljno iskusna da bi mogla procijeniti opasnu situaciju niti su  dovoljno oprezna u prometu.
   4. Loše riješena signalizacija prometnice: loše rješenje prometnica ili loša signalizacija omogućuje vozačima nepoštovanje prometnih pravila - što predstavlja problem s obzirom na to da se djeca teško snalaze u prometu u situaciji kaosa.
   5. Kvarovi signalizacije: kvarovi signalizacije mogu biti veliki problem jer su i djeca i vozači navikli na postojanje signalizacije na tome mjestu. Nužno je u situacijama kao što je ova postaviti školsku patrolu ili policajce koji će regulirati promet.
   6. Nepostojanje pločnika: nepostojanje pločnika pokazalo se kao jednim od većih problema, posebno kad put do škole vodi pokraj većih prometnica.
   7. Parking: parkiranje se pokazalo kao veliki problem u većini škola, čak i u situacijama kad škola ima predviđena parkirna mjesta.
   8. Neoznačene prometnice: prometnice u neposrednoj blizini škole često su dobro označene, ali problem predstavljaju prometnice koje se ne nalaze u neposrednoj blizini škole, koje nisu označene iako njima na putu do škole prolazi mnogo djece. Ovaj problem je još i veći ako se radi o velikim prometnicama.
   
   Nasilje na putu do škole
   
   
Nije samo promet moguća opasnost za sigurnost djeteta na putu do škole i natrag.Ono može postati žrtvom fizičkog, verbalnog ili seksualnog nasilja i uznemiravanja. Stoga djecu treba poučiti kako da se zaštite i u tim situacijama. Kako su češća meta zlostavljača djeca koja svojim držanjem, primjerice pogrbljenim hodom, signaliziraju da su nesigurna i plašljiva, dijete treba poticati na uspravno držanje kako bi se ono već na prvi pogled doimalo samouvjereno i sigurno u sebe.
   
Kako nasilnici ne vole privlačiti pozornost, dijete poučite da ga vrlo uspješno može otjerati vikom ili glasnim dozivanjem upomoć iz sveg glasa. U slučaju kada to ne pomaže, djetetu savjetujte da se bez imalo razmišljanja brani svim raspoloživim sredstvima, udarcima nogama i rukama. No, kako je u većini slučaja bijeg najbolje rješenje za izlaz iz opasne situacije, obavezno poučite dijete da ne bježi bez cilja, nego da otrči do najbliže trgovine, kafića ili restorana te tamo potraži pomoć. Kako nasilnici često djecu mame u automobile, uz savjet da nipošto ne ulaze u auto nepoznate osobe, poučite dijete da u slučaju razgovora s vozačem uvijek stoji pokraj retrovizora kako bi izbjeglo mogućnost da ga se silom ugura u auto.
 

Foto: © V&amp;P Photo Studio - fotolia M.G. 

Djeca na putu do škole

<para>Bolna točka zaokupljenih roditelja i preopterećenih učenika, zadaće su jedan od najčešćih školskih problema Djeci su uvijek prekomjerne; neki se roditelji slažu s njima smatrajući kako je rad kod kuće pretjeran, a drugi bi željeli da ih djeca imaju još više jer jamče bolju pripremu za daljnje školovanje. Problem vezan uz domaće zadaće je sudjelovanje roditelja. Rješenje svakako nije prepustiti djecu obavezama, već biti diskretno prisutan. Svako dijete ima svoje karakteristike, a mi bismo morali pomoći svakome od njih da ih iskoristi na najbolji mogući način. Trebamo li zajedno s djecom pisati domaće zadaće? Ili ispravljati kada ih je dijete napisalo? S jedne strane želimo da idu u školu sigurni jer su sve napravili, i to bez pogreške, kao da ćemo time dokazati kako smo dobri roditelji koji ne zanemaruju svoju djecu. Uspješnost odgajanja vlastite djece ne može se mjeriti njihovim školskim rezultatima, već njihovim skladnim razvojem i postupnim sazrijevanjem.</para>
<para>
 Drugi razlog zašto bismo najradije zamijenili svoje dijete u pisanju domaćih zadaća vezan je uz život prepun obaveza; uvijek negdje žurimo. Nema sumnje: ako zadaće napišemo mi, bit će brže gotove. No, zapamtite, time se gubi njihova svrha jer djeca neće biti u prilici vježbati i iskušavati svoje mogućnosti, učiti i pokazati jesu li uistinu razumjela gradivo. Gubi se i vrlo važan cilj, a to je potaknuti vlastitu djecu da budu samostalna te da odrastaju razvijajući kritički duh i sposobnost samoizražavanja.
</para>
<heading2>Pokažite im osnovna načela učenja</heading2>
<para>
Prvi mjeseci provedeni u školi vrijeme su prilagodbe i neprekidnog otkrivanja novoga, a mi tada svojoj djeci moramo biti vodiči.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca ponajprije moraju pripremiti potreban pribor: knjige, bilježnice, olovke itd. Sve što im je potrebno mora se nalaziti na njihovome radnom stolu, nadohvat ruke, prije negoli otvore knjigu, kako ne bi neprestano skretala pozornost na nešto drugo tražeći potrebne stvari.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sljedeći je korak razumijevanje cilja domaće zadaće, stoga je važno pročitati i razumjeti upute. Zadaća se nikada ne počinje pisati prije nego što se pročitao uvod i primjer (ako je naveden). Ako nije jasno što se i kako treba napisati, ni nakon ponovljenog čitanja pa je tema i dalje nerazumljiva, potrebno je posegnuti za knjigom ili potražiti u bilježnici cjelinu obrađenu na satu. Roditelji mogu u tome sudjelovati tako što će poticati dijete da se zadrži na korisnim ili kritičnim, odnosno nerazumljivim dijelovima, ali ne smiju preuzeti ulogu nastavnika i iznova objašnjavati gradivo. Ako ni tada dijete neće moći napisati domaću zadaću, moramo "izdržati", navesti ga da ponovno pokuša, dopustiti mu neka pogriješi i savjetovati neka sutradan pita učiteljicu sve što mu nije bilo jasno.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Nastojte neka se sami isprave</heading2>
<para>
Jednom kada će dijete ovladati ovim temeljnim uputama, morat će se samo snalaziti znajući da uvijek može računati na roditeljsku pomoć jer će ga oni uvijek ohrabrivati i slijediti u školskim obavezama. Na kraju, kad je mališan napisao zadaću ili naučio gradivo, roditelj se može ponovno uključiti kako bi ga saslušao, postavio pokoje pitanje ili zajednički pregledao zadaću. A ako ima grešaka? Nemojte ih ispravljati. No, svakako je korisno reći djetetu neka nanovo obrati pažnju, npr. <emphasis>Iznova pročitaj zadnje dvije rečenice. Čini mi se da nešto nije u redu. Jesi li i ti to uočio?</emphasis> Ako je razlog pogreške rastresenost, znat će je samostalno prepoznati i ispraviti. No, ako se radi o nerazumijevanju gradiva, ne treba se uključivati i treba prepustiti nastavniku neka uoči ono što će iznova morati ponoviti.
</para>
<heading2>Potaknite ih slijedeći njihove sklonosti</heading2>
<para>
Osim načina učenja, djeca imaju još jedan problem, a to je želja. Rijetko kada će oduševljeno prionuti zadaćama nakon što su sate i sate provela u školskim klupama. Neka će se pobuniti, neka će odgađati unedogled ili će se iz petnih žila potruditi da ne naprave ono što moraju. Kako bi na vrijeme i s "guštom" napisali domću zadaću, postoji nekoliko "magičnih" savjeta.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Neka djeca više vole društvo, čak i kada je u pitanju pisanje zadaća. Kad vam se ukaže prilika, dogovorite se s roditeljima kako bi djeca mogla zajedno učiti, naizmjence u vašoj ili njihovoj školi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Druga pak djeca imaju potrebu za opuštanjem prije negoli započnu s učenjem ili pisanjem zadaća. Učinkovitija su nakon što su se igrala pola sata ili gledala crtane filmove.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca koja izgube ritam više se ne mogu vratiti knjigama. S njima je bolje slijediti pravilo: <emphasis>Najprije posao, a onda zadovoljstvo.</emphasis>
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Pomognite im da postanu odgovorni i neka se osjete "odraslima"</heading2>
<para>
Svi moraju naći odgovarajući način kako bi slijedili svoje posebne potrebe i u isto vrijeme naučili biti odgovorni. Naš je cilj da djeca sama shvate kako zadaća mora biti gotova prije večere, bez da im je itko odredio vrijeme kada će je napisati. <emphasis>
 Mama i tata rade, a ti ideš u školu. Svatko ima svoje obaveze koje mora privesti kraju.</emphasis> To je poruka koju moraju razumjeti. Osim što nikada ne smijemo zaboraviti nagraditi napore i postignuća svoje djece, moramo osmisliti i određenu "protuuslugu" za nove obaveze koje uče poštovati.
</para>
<heading2>Zadajte im ritam, ali nemojte ih često provjeravati</heading2>
<para>
"Baciti pogled" jer želimo provjeriti kako se snalaze ne šteti nikome; no mora biti diskretno. Počevši još od prvih školskih dana, bolje je pitati ih svake večeri: <emphasis>Jesi li napisao domaću zadaću?</emphasis>
 nego prelistavati bilježnice tek što su se vratili iz škole ili im organizirati vrijeme, a da ih pritom i ne pokušamo naučiti odgovornosti. Ukoliko, prije nego što sjednete za stol, otkrijete da vaše dijete nije ispunilo svoje obaveze, potrebno je isključivo slušati. Upitajte ga za razloge, tek mu onda uputite odgovore. Ako kaže: <emphasis>Nisam razumio što sam trebao napraviti</emphasis> upitajte ga da vas upozna s namjerama i pogreškama koje je počinilo prije nego što je zanemarilo svoje obaveze. Podsjetite ga kako uvijek može računati na vas i da je, umjesto što je odustalo, moralo zatražiti vašu pomoć. Ako iskreno prizna <emphasis>Nije mi se dalo</emphasis> ili<emphasis> Bio sam jako umoran</emphasis>, suzdržite se od kažnjavanja. Objasnite mu, kako će se morati suočiti s učiteljicom i reći joj iste stvari koje je rekao vama. U svakom slučaju, tako će shvatiti kako svaki izbor ima svoju cijenu koju moramo biti spremni osobno platiti.</para>

Kako uspješno "rješavati" domaće zadaće sa svojim klincima? Bolna točka zaokupljenih roditelja i preopterećenih učenika, zadaće su jedan od najčešćih školskih problema. Bolna točka zaokupljenih roditelja i preopterećenih učenika, zadaće su jedan od najčešćih školskih problema Djeci su uvijek prekomjerne; neki se roditelji slažu s njima smatrajući kako je rad kod kuće pretjeran, a drugi bi željeli da ih djeca imaju još više jer jamče bolju pripremu za daljnje školovanje. Problem vezan uz domaće zadaće je sudjelovanje roditelja. Rješenje svakako nije prepustiti djecu obavezama, već biti diskretno prisutan. Svako dijete ima svoje karakteristike, a mi bismo morali pomoći svakome od njih da ih iskoristi na najbolji mogući način. Trebamo li zajedno s djecom pisati domaće zadaće? Ili ispravljati kada ih je dijete napisalo? S jedne strane želimo da idu u školu sigurni jer su sve napravili, i to bez pogreške, kao da ćemo time dokazati kako smo dobri roditelji koji ne zanemaruju svoju djecu. Uspješnost odgajanja vlastite djece ne može se mjeriti njihovim školskim rezultatima, već njihovim skladnim razvojem i postupnim sazrijevanjem.

   Drugi razlog zašto bismo najradije zamijenili svoje dijete u pisanju domaćih zadaća vezan je uz život prepun obaveza; uvijek negdje žurimo. Nema sumnje: ako zadaće napišemo mi, bit će brže gotove. No, zapamtite, time se gubi njihova svrha jer djeca neće biti u prilici vježbati i iskušavati svoje mogućnosti, učiti i pokazati jesu li uistinu razumjela gradivo. Gubi se i vrlo važan cilj, a to je potaknuti vlastitu djecu da budu samostalna te da odrastaju razvijajući kritički duh i sposobnost samoizražavanja.

Pokažite im osnovna načela učenja

Prvi mjeseci provedeni u školi vrijeme su prilagodbe i neprekidnog otkrivanja novoga, a mi tada svojoj djeci moramo biti vodiči.


   
      Djeca ponajprije moraju pripremiti potreban pribor: knjige, bilježnice, olovke itd. Sve što im je potrebno mora se nalaziti na njihovome radnom stolu, nadohvat ruke, prije negoli otvore knjigu, kako ne bi neprestano skretala pozornost na nešto drugo tražeći potrebne stvari.
   
   
      Sljedeći je korak razumijevanje cilja domaće zadaće, stoga je važno pročitati i razumjeti upute. Zadaća se nikada ne počinje pisati prije nego što se pročitao uvod i primjer (ako je naveden). Ako nije jasno što se i kako treba napisati, ni nakon ponovljenog čitanja pa je tema i dalje nerazumljiva, potrebno je posegnuti za knjigom ili potražiti u bilježnici cjelinu obrađenu na satu. Roditelji mogu u tome sudjelovati tako što će poticati dijete da se zadrži na korisnim ili kritičnim, odnosno nerazumljivim dijelovima, ali ne smiju preuzeti ulogu nastavnika i iznova objašnjavati gradivo. Ako ni tada dijete neće moći napisati domaću zadaću, moramo "izdržati", navesti ga da ponovno pokuša, dopustiti mu neka pogriješi i savjetovati neka sutradan pita učiteljicu sve što mu nije bilo jasno.
   

Nastojte neka se sami isprave

Jednom kada će dijete ovladati ovim temeljnim uputama, morat će se samo snalaziti znajući da uvijek može računati na roditeljsku pomoć jer će ga oni uvijek ohrabrivati i slijediti u školskim obavezama. Na kraju, kad je mališan napisao zadaću ili naučio gradivo, roditelj se može ponovno uključiti kako bi ga saslušao, postavio pokoje pitanje ili zajednički pregledao zadaću. A ako ima grešaka? Nemojte ih ispravljati. No, svakako je korisno reći djetetu neka nanovo obrati pažnju, npr. Iznova pročitaj zadnje dvije rečenice. Čini mi se da nešto nije u redu. Jesi li i ti to uočio? Ako je razlog pogreške rastresenost, znat će je samostalno prepoznati i ispraviti. No, ako se radi o nerazumijevanju gradiva, ne treba se uključivati i treba prepustiti nastavniku neka uoči ono što će iznova morati ponoviti.

Potaknite ih slijedeći njihove sklonosti

Osim načina učenja, djeca imaju još jedan problem, a to je želja. Rijetko kada će oduševljeno prionuti zadaćama nakon što su sate i sate provela u školskim klupama. Neka će se pobuniti, neka će odgađati unedogled ili će se iz petnih žila potruditi da ne naprave ono što moraju. Kako bi na vrijeme i s "guštom" napisali domću zadaću, postoji nekoliko "magičnih" savjeta.


   
      Neka djeca više vole društvo, čak i kada je u pitanju pisanje zadaća. Kad vam se ukaže prilika, dogovorite se s roditeljima kako bi djeca mogla zajedno učiti, naizmjence u vašoj ili njihovoj školi.
   
   
      Druga pak djeca imaju potrebu za opuštanjem prije negoli započnu s učenjem ili pisanjem zadaća. Učinkovitija su nakon što su se igrala pola sata ili gledala crtane filmove.
   
   
      Djeca koja izgube ritam više se ne mogu vratiti knjigama. S njima je bolje slijediti pravilo: Najprije posao, a onda zadovoljstvo.
      
   

Pomognite im da postanu odgovorni i neka se osjete "odraslima"

Svi moraju naći odgovarajući način kako bi slijedili svoje posebne potrebe i u isto vrijeme naučili biti odgovorni. Naš je cilj da djeca sama shvate kako zadaća mora biti gotova prije večere, bez da im je itko odredio vrijeme kada će je napisati. 
      Mama i tata rade, a ti ideš u školu. Svatko ima svoje obaveze koje mora privesti kraju. To je poruka koju moraju razumjeti. Osim što nikada ne smijemo zaboraviti nagraditi napore i postignuća svoje djece, moramo osmisliti i određenu "protuuslugu" za nove obaveze koje uče poštovati.

Zadajte im ritam, ali nemojte ih često provjeravati

"Baciti pogled" jer  želimo provjeriti kako se snalaze ne šteti nikome; no mora biti diskretno. Počevši još od prvih školskih dana, bolje je pitati ih svake večeri: Jesi li napisao domaću zadaću?
   nego prelistavati bilježnice tek što su se vratili iz škole ili im organizirati vrijeme, a da ih pritom i ne pokušamo naučiti odgovornosti.  Ukoliko, prije nego što sjednete za stol, otkrijete da vaše dijete nije ispunilo svoje obaveze, potrebno je isključivo slušati. Upitajte ga za razloge, tek mu onda uputite odgovore. Ako kaže: Nisam razumio što sam trebao napraviti upitajte ga da vas upozna s namjerama i pogreškama koje je počinilo prije nego što je zanemarilo svoje obaveze. Podsjetite ga kako uvijek može računati na vas i da je, umjesto što je odustalo, moralo zatražiti vašu pomoć. Ako iskreno prizna Nije mi se dalo ili Bio sam jako umoran, suzdržite se od kažnjavanja. Objasnite mu, kako će se morati suočiti s učiteljicom i reći joj iste stvari koje je rekao vama. U svakom slučaju, tako će shvatiti kako svaki izbor ima svoju cijenu koju moramo biti spremni osobno platiti. Petra Majetić 

domaca_zadaca_pixabay

Kako uspješno "rješavati" domaće zadaće sa svojim klincima?

<para>Samo ime mu nije među najljepšim izrazima, ali njegova uloga tijekom trudnoće je važna.
</para>
<heading2>Što je sluzni čep?</heading2>
<para>
Sluzni čep doslovno ispada zatvarač. Sluzni čep nakupina je sluzi koja se sakuplja za vrijeme trudnoće u cervikalnom kanalu. Glavna zadaća mu je zaštititi maternicu i blokirati ulazak bakterija kroz cerviks odnosno vrat maternice. Spontano ispada kako se bliži kraj trudnoće i početak poroda. Moguće je da će njegovo ispadanje potrajati danima u obliku iscjetka ili će ispasti odjednom. Na koji god način ispao, ispadanje znači da se cerviks započeo širiti i da se tijelo priprema za porođaj.
</para>
<heading4>Kako izgleda?</heading4>
<para>
S obzirom na ime "sluzni" - sastavljen je od sluzi, no nešto čvršće sluzi koja se može nalaziti u iscjetku. Kod dijela trudnica izlazi kao čvršći komadići sluzi, dok kod nekih izlazi u komadu i izgledom podsjeća na čep. Tekstura mu je uglavnom ljepljiva, a boja može varirati od prozirne, bijele, pa do lagano roze ili čak crvene (prošarano krvlju).
</para>
<heading4>Znači li ispadanje sluznog čepa i početak poroda?</heading4>
<para>
Ne nužno, ali se povezuje sa skorim porodom. Kod nekih trudnica ispadne i tjedan do dva prije ikakvih naznaka poroda odnosno početka trudova. Dok kod drugih može ukazivati da će porod započeti kroz nekoliko sati, posebno ako je ispadanje povezano s početkom trudova.
</para>
<heading4>Da li je na nešto posebno važno obratiti pozornost?</heading4>
<para>
Ispadanje sluznog čepa u potpunosti je normalno i ukazuje na normalan slijed događanja pred kraj trudnoće. No, ako imate neki od ovih simptoma potrebno je biti na oprezu i kontaktirati liječnika.</para>
<para>- preuranjene trudove (prije 37. tjedna trudnoće, te posebno ako su prije 36. tjedna trudnoće)</para>
<para>- krvarenje</para>
<para>- stalnu bol u trbuhu</para>
<para>- tresavicu</para>
<para>- gnojni iscjedak u kombinaciji sa sluzi</para>
<para>- gubitak plodne vode tj. puknuće vodenjaka
Važno je znati da pojedine trudnice uopće ni ne primijete da je došlo do ispadanja sluznog čepa. To je najčešće zato što vjerojatno ispada u dijelovima kroz ostali iscjedak s obzirom na je <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/vaginalni-iscjedak-u-trudnoci-sto-je-normalno-a-kada-treba-posjetiti-ginekologa/">veća količina iscjetka</ulink> u trudnoći ionako uobičajena.</para>

Što je sluzni čep? Za postojanje sluznog čepa većina ljudi nije nikad ni čula. S tim izrazom po prvi puta se uglavnom susreću trudnice i to već pred kraj trudnoće. Samo ime mu nije među najljepšim izrazima, ali njegova uloga tijekom trudnoće je važna.

Što je sluzni čep?

Sluzni čep doslovno ispada zatvarač. Sluzni čep nakupina je sluzi koja se sakuplja za vrijeme trudnoće u cervikalnom kanalu. Glavna zadaća mu je zaštititi maternicu i blokirati ulazak bakterija kroz cerviks odnosno vrat maternice. Spontano ispada kako se bliži kraj trudnoće i početak poroda. Moguće je da će njegovo ispadanje potrajati danima u obliku iscjetka ili će ispasti odjednom. Na koji god način ispao, ispadanje znači da se cerviks započeo širiti i da se tijelo priprema za porođaj.

Kako izgleda?

S obzirom na ime "sluzni" - sastavljen je od sluzi, no nešto čvršće sluzi koja se može nalaziti u iscjetku. Kod dijela trudnica izlazi kao čvršći komadići sluzi, dok kod nekih izlazi u komadu i izgledom podsjeća na čep. Tekstura mu je uglavnom ljepljiva, a boja može varirati od prozirne, bijele, pa do lagano roze ili čak crvene (prošarano krvlju).

Znači li ispadanje sluznog čepa i početak poroda?

Ne nužno, ali se povezuje sa skorim porodom. Kod nekih trudnica ispadne i tjedan do dva prije ikakvih naznaka poroda odnosno početka trudova. Dok kod drugih može ukazivati da će porod započeti kroz nekoliko sati, posebno ako je ispadanje povezano s početkom trudova.

Da li je na nešto posebno važno obratiti pozornost?

Ispadanje sluznog čepa u potpunosti je normalno i ukazuje na normalan slijed događanja pred kraj trudnoće. No, ako imate neki od ovih simptoma potrebno je biti na oprezu i kontaktirati liječnika.
- preuranjene trudove (prije 37. tjedna trudnoće, te posebno ako su prije 36. tjedna trudnoće)
- krvarenje
- stalnu bol u trbuhu
- tresavicu
- gnojni iscjedak u kombinaciji sa sluzi
- gubitak plodne vode tj. puknuće vodenjaka
Važno je znati da pojedine trudnice uopće ni ne primijete da je došlo do ispadanja sluznog čepa. To je najčešće zato što vjerojatno ispada u dijelovima kroz ostali iscjedak s obzirom na je veća količina iscjetka u trudnoći ionako uobičajena. Adrijana Bakoš 

trudnica_pixabay (2)

Što je sluzni čep?

<para>I to treba činiti što je dulje moguće, čak iako ponekad znači prikrivanje vlastitih osjećaja.</para>
<para>Mnogi roditelji užasavaju se mogućnosti da pred svojim djetetom pokažu osjećaje poput straha, tuge, ili nemoći. Stoga je jasno da mogućnost puštanja suze pred mališanom ne dolazi u obzir. No, što je zaista toliko strašno u tome da roditelj pokaže kako je jednostavno – čovjek?
</para>
<heading4>Ignoriranje vlastitih osjećaja</heading4>
<para>
Mnogi se roditelji svakodnevno suočavaju s poteškoćama i preprekama, te su na njih već navikli. Kada i dođe do nekog većeg problema, već iz navike osjećaji ostanu – skriveni. Mnoge mame i tate na to gledaju iz samo jednog aspekta – da bi njihove suze samo zbunile mališana. Jer upravo je on naviknuo da je roditelj uvijek tu da riješi situaciju. I doista, mnoga djeca odrastaju misleći kako su upravo njihovi roditelji nevjerojatno jaki i da ih mnoge situacije jednostavno ne pogađaju.</para>
<para>S druge strane, današnje društvo također igra veliku ulogu u skrivanju emocija. Ono na neki način govori kako je promišljanje o problemi u traženje rješenja ono što je poželjno, dok je prepuštanje emocijama znak slabosti. Upravo zato velik broj roditelja ima usađen „strah od neuspjeha“, odnosno da će otvorenim iskazivanjem negativnih osjećaja svojoj djeci dati loš primjer.
</para>
<heading4>Usmjeravanje ponašanja</heading4>
<para>
Čak i "najjače" osobe (što se emocija tiče), u jednom će trenutku pustiti suzu. Jednostavno postoje životne situacije u kojima je nemoguće ostati priseban, i svatko ih je barem jednom prošao. Međutim, tada se javlja novi problem – osjećaj krivnje. Na taj način mnogi roditelji mogu doživjeti činjenicu da su plakali upravo pred svojim mališanom koji je tada ostao i više nego zbunjen. To se često događa jer mu taj prizor jednostavno nije poznat.</para>
<para>Stručnjaci se slažu kako za osjećaje grižnje savjesti i ispričavanja ljudima oko sebe jednostavno nema mjesta. Ono što je u tom trenutku najpoželjnije napraviti jest na pristupačan način objasniti svom djetetu zbog čega mama ili tata plaču. Psiholozi navode i kako su većinu vremena djeca zapravo savršeno svjesna svega što se oko njih događa, no ne znaju kako će roditelji reagirati. U trenutku kad sjednete i racionalno objasnite djetetu zbog čega ste plakali, zapravo ćete mu biti pozitivan primjer. Dijete će uvidjeti kako se s emocijama možemo nositi na mnoge načine, no i dalje ne izgubiti kontrolu nad njima.
</para>
<heading4>Emocionalni koraci</heading4>
<para>
Kako biste se lakše nosili s emocijama, a samim time olakšali i mališanu da razumije vaše suze, potrebno je proći nekoliko koraka. Za početak trebate razumjeti svoje emocije i biti sigurni u to kako se osjećate, ali koje je i uzrok tome. Potom treba ponašanje usmjeriti u reakcije koje imaju smisla. Drugim riječima, ako ste tužni – plačite! Ponekad čak i nekoliko suza može učiniti čuda za oslobađanje od negativnih emocija.</para>
<para>Potiskivanje emocija i njihovih manifestacija, može donijeti samo njihovo gomilanje. U takvim situacijama ponekad se može dogoditi „kap koja je prelila čašu“, i sve emocije će odjednom izaći na svijetlo dana. A takve situacije mnogo su teže za osobu kao i njene bližnje.
</para>
<heading4>Je li u redu plakati pred djecom?</heading4>
<para>
Jednom kada ste naučili kako je s vremena na vrijeme prijeko potrebno pokazati svoje osjećaje, mnogim roditeljima još uvijek stvara nelagodu činjenica da bi se u trenucima „sloma“ kraj njih mogao naći upravo mališan. Da, može djelovati zastrašujuće činjenica da se od čvrste majke, spremne za svaku situaciju, odjednom pretvorite u krhku osobu koja će djetetu pokazati svoju stranu za koju gotovo nitko od ukućana nije znao.</para>
<para>Psiholozi su složni – trenuci na koje vi gledate kao „emocionalni slom“, zapravo su nešto kroz što djeca mogu najviše naučiti. Svojim suzama zapravo šaljete pozitivan primjer. Dijete će iz prve ruke vidjeti kako jednostavno nije moguće biti jak u svim situacijama. Upravo to je kvalitetna lekcija koje će se sjetiti kad god mu u životu bude teško, a pomoću takvih lekcija mališani izrastaju u osobe s izraženom emocionalnom inteligencijom.</para>

Pokazivanje osjećaja pred djecom bez straha od "lošeg primjera" Imati dijete znači i činiti sve što je u roditeljskoj moći da ga zaštite od negativnih utjecaja okoline. I to treba činiti što je dulje moguće, čak iako ponekad znači prikrivanje vlastitih osjećaja.
Mnogi roditelji užasavaju se mogućnosti da pred svojim djetetom pokažu osjećaje poput straha, tuge, ili nemoći. Stoga je jasno da mogućnost puštanja suze pred mališanom ne dolazi u obzir. No, što je zaista toliko strašno  u tome da roditelj pokaže kako je jednostavno – čovjek?

Ignoriranje vlastitih osjećaja

Mnogi se roditelji svakodnevno suočavaju s poteškoćama i preprekama, te su na njih već navikli. Kada i dođe do nekog većeg problema, već iz navike osjećaji ostanu – skriveni. Mnoge mame i tate na to gledaju iz samo jednog aspekta – da bi njihove suze samo zbunile mališana. Jer upravo je on naviknuo da je roditelj uvijek tu da riješi situaciju. I doista, mnoga djeca odrastaju misleći kako su upravo njihovi roditelji nevjerojatno jaki i da ih mnoge situacije jednostavno ne pogađaju.
S druge strane, današnje društvo također igra veliku ulogu u skrivanju emocija. Ono na neki način govori kako je promišljanje o problemi u traženje rješenja ono što je poželjno, dok je prepuštanje emocijama znak slabosti. Upravo zato velik broj roditelja ima usađen „strah od neuspjeha“, odnosno da će otvorenim iskazivanjem negativnih osjećaja svojoj djeci dati loš primjer.

Usmjeravanje ponašanja

Čak i "najjače" osobe (što se emocija tiče), u jednom će trenutku pustiti suzu. Jednostavno postoje životne situacije u kojima je nemoguće ostati priseban, i svatko ih je barem jednom prošao. Međutim, tada se javlja novi problem – osjećaj krivnje. Na taj način mnogi roditelji mogu doživjeti činjenicu da su plakali upravo pred svojim mališanom koji je tada ostao i više nego zbunjen. To se često događa jer mu taj prizor jednostavno nije poznat.
Stručnjaci se slažu kako za osjećaje grižnje savjesti i ispričavanja ljudima oko sebe jednostavno nema mjesta. Ono što je u tom trenutku najpoželjnije napraviti jest na pristupačan način objasniti svom djetetu zbog čega mama ili tata plaču. Psiholozi navode i kako su većinu vremena djeca zapravo savršeno svjesna svega što se oko njih događa, no ne znaju kako će roditelji reagirati. U trenutku kad sjednete i racionalno objasnite djetetu zbog čega ste plakali, zapravo ćete mu biti pozitivan primjer. Dijete će uvidjeti kako se s emocijama možemo nositi na mnoge načine, no i dalje ne izgubiti kontrolu nad njima.

Emocionalni koraci

Kako biste se lakše nosili s emocijama, a samim time olakšali i mališanu da razumije vaše suze, potrebno je proći nekoliko koraka. Za početak trebate razumjeti svoje emocije i biti sigurni u to kako se osjećate, ali koje je i uzrok tome. Potom treba ponašanje usmjeriti u reakcije koje imaju smisla. Drugim riječima, ako ste tužni – plačite! Ponekad čak i nekoliko suza može učiniti čuda za oslobađanje od negativnih emocija.
Potiskivanje emocija i njihovih manifestacija, može donijeti samo njihovo gomilanje. U takvim situacijama ponekad se može dogoditi „kap koja je prelila čašu“, i sve emocije će odjednom izaći na svijetlo dana.  A takve situacije mnogo su teže za osobu kao i njene bližnje.

Je li u redu plakati pred djecom?

Jednom kada ste naučili kako je s vremena na vrijeme prijeko potrebno pokazati svoje osjećaje, mnogim roditeljima još uvijek stvara nelagodu činjenica da bi se u trenucima „sloma“ kraj njih mogao naći upravo mališan. Da, može djelovati zastrašujuće činjenica da se od čvrste majke, spremne za svaku situaciju, odjednom pretvorite u krhku osobu koja će djetetu pokazati svoju stranu za koju gotovo nitko od ukućana nije znao.
Psiholozi su složni – trenuci na koje vi gledate kao „emocionalni slom“, zapravo su nešto kroz što djeca mogu najviše naučiti. Svojim suzama zapravo šaljete pozitivan primjer. Dijete će iz prve ruke vidjeti kako jednostavno nije moguće biti jak u svim situacijama. Upravo to je kvalitetna lekcija koje će se sjetiti kad god mu u životu bude teško, a pomoću takvih lekcija mališani izrastaju u osobe s izraženom emocionalnom inteligencijom. Nataša Vuk 

pokazivanje osjećaja_Pixabay

Pokazivanje osjećaja pred djecom bez straha od "lošeg primjera"

<para>Ove školske godine znat će se tko je kupovao u Konzumu jer će si tako osigurati titulu <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">najcool opremljenog učenika</ulink> u razredu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Omiljeni junaci, likovi i motivi na bilježnicama, olovkama, torbama i ostalom školskom priboru svakim će danom uveseljavati učenike i roditelje jer je učenje zanimljivije uz <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Skolski-katalog-cetvrtak-18.kolovoz-2016.-12-00-00-srijeda-14.rujan-2016.-12-00-00?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">cool pribor</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi vaš školarac ponosno ušetao u razred s novom školskom opremom, inspiraciju potražite na odjelima školskog asortimana Super Konzum prodavaonica, gdje vas očekuje mnoštvo ruksaka i kvalitetnih <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Hit-novosti/skolski-setovi?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">anatomskih torbi za djevojčice i dječake</ulink>, artikala za likovno i kreativno izražavanje te obuća, odjeća i sve za slobodne aktivnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Konzum se i ove godine potrudio da vama i vašim školarcima ponudi nešto drugačije.  Mladi će se osobito oduševiti <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Hit-novosti/ruksak-rolljet?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">ruksakom i romobilom RollJet </ulink>i <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Hit-novosti/funkcionalne-biljeznice?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">Funkcionalnim bilježnicama </ulink>koje su prilagođene svakom predmetu, a nakon učenja slijedi zabava - avantura uz <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/disney?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">Disney Frozen i Star Wars</ulink>!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prelistajte <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Skolski-katalog-cetvrtak-18.kolovoz-2016.-12-00-00-srijeda-14.rujan-2016.-12-00-00?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">školski katalog</ulink>, pronađite kompletan set za <emphasis>Sjedni 5! </emphasis>i uvjerite se da je u Konzumu opremit đaka stvarno zadaća laka!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste mislili da vam zbog priprema za školu neće ostati dovoljno vremena za kuhanje, imamo dobru vijest: Vaš školarac neće ostati gladan!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znamo kako pretvoriti ručak ili večeru u zdrav i fin međuobrok. Sve što vam treba su naši receptići, svježe namirnice, malo dobre volje i puno ljubavi ? Pogledajte i <ulink url="http://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=dvZAq8u9B5OGkiMxZGzSP9U57_xZCkNddV.jDoNAKCX.C7/fastid=ivbynmgagynmvriwvcfjfogtxhmh/stparam=khpojxsitg/url=https://www.konzum.hr/skola/Recepti-za-zdravu-uzinu?utm_source=zena.hr&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=pr_clanak&amp;utm_campaign=konzum_skola_je_cool">besplatno preuzmite e-knjižicu</ulink>, cijela obitelj će vam biti zahvalna :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Povratak u školu je baš cool uz Konzum, zar ne? </para>

Imamo kompletan set za Sjedni 5! Uz Konzum je opremit đaka stvarno zadaća laka Ove školske godine znat će se tko je kupovao u Konzumu jer će si tako osigurati titulu najcool opremljenog učenika u razredu.
 
Omiljeni junaci, likovi i motivi na bilježnicama, olovkama, torbama i ostalom školskom priboru svakim će danom uveseljavati učenike i roditelje jer je učenje zanimljivije uz cool pribor.
 
Kako bi vaš školarac ponosno ušetao u razred s novom školskom opremom, inspiraciju potražite na odjelima školskog asortimana Super Konzum prodavaonica, gdje vas očekuje mnoštvo ruksaka i kvalitetnih anatomskih torbi za djevojčice i dječake, artikala za likovno i kreativno izražavanje te obuća, odjeća i sve za slobodne aktivnosti.
   
Konzum se i ove godine potrudio da vama i vašim školarcima ponudi nešto drugačije.  Mladi će se osobito oduševiti ruksakom i romobilom RollJet i Funkcionalnim bilježnicama koje su prilagođene svakom predmetu, a nakon učenja slijedi zabava - avantura uz Disney Frozen i Star Wars!
   
Prelistajte školski katalog, pronađite kompletan set za Sjedni 5! i uvjerite se da je u Konzumu opremit đaka stvarno zadaća laka!
   
Ako ste mislili da vam zbog priprema za školu neće ostati dovoljno vremena za kuhanje, imamo dobru vijest: Vaš školarac neće ostati gladan!
   
Znamo kako pretvoriti ručak ili večeru u zdrav i fin međuobrok. Sve što vam treba su naši receptići, svježe namirnice, malo dobre volje i puno ljubavi ? Pogledajte i besplatno preuzmite e-knjižicu, cijela obitelj će vam biti zahvalna :)
 
Povratak u školu je baš cool uz Konzum, zar ne?    žena.hr 

Imamo kompletan set za Sjedni 5!

<para>Na pitanje: <emphasis>Što ste danas radili u školi?</emphasis> mnoga djeca odgovaraju: <emphasis>Ništa.</emphasis> Kako bi započeli razgovor, potrebna su različita pitanja i načini. Odaberemo li pravi način, suočit ćemo se s bujicom riječi, dugačkim i artikuliranim pripovijedanjem koje je potrebno za uspostavljanje odnosa temeljenog na povjerenju te za upoznavanje s poteškoćama i problemima iz školskoga života djece, što nam omogućuje da se pravovremeno uključimo. To ćemo postići na sljedeće načine.
</para>
<heading2>Obratimo pozornost na vlastita pitanja</heading2>
<para>
Ponajprije, preispitajte vlastitu savjest. Koliko puta postavljamo pitanja više iz navike nego zbog stvarnog interesa? Nije da nas ne zanima kako su djeca provela dan; često nam se bezbroj drugih stvari mota po glavi pa sve radimo automatski, uključujući i pitanja postavljena djeci o tome što se danas dogodilo u školi. Djeca zamjećuju osjećaje znatno više nego odrasli. Ukoliko u postavljenom pitanju ne osjete dovoljno pažnje, njihov će odgovor također biti neodređen. Preporuča se stoga razgovor o danu provedenom u školi odgoditi i popričati s djetetom tek kada riješimo sve važne obveze jer tako ćemo mu se moći uistinu posvetiti; ono će osjetiti našu spremnost i bit će otvorenije za razgovor.
</para>
<heading2>Uzmimo potrebno vrijeme</heading2>
<para>
Uvijek negdje žurimo zaokupljeni brojnim obavezama i mislima; čini se kao da nikada nemamo dovoljno vremena. Kako bismo razmijenili dvije-tri riječi s djetetom, potreban je trenutak smirenosti i spremnosti. Ako si ne možete dopustiti da zajedno sjednete na kauč, primjerice pola sata, možda se možete posvetiti djetetu dok pripremate večeru. Pozovite ga neka sjedne u kuhinju, a poslovi poput pranja povrća za salatu ili čekanje da voda proključa zasigurno ne zahtijevaju veliko zalaganje i dopuštaju da usmjerimo pažnju na djetetovo izlaganje.
</para>
<heading2>Započnimo razgovor, ali nemojmo ispitivati</heading2>
<para>
 <emphasis>Što ste danas radili u školi?</emphasis>, pitanje je koje ostavlja dojam ispitivanja i djetetu se vjerojatno baš neće svidjeti. Ako sami pokušate ispričati kako ste proveli dan, ono će nam zasigurno odgovoriti tako što će pripovijedati o svome danu u školi. Cilj razgovora nije prikupljati informacije kako provodi vrijeme kad nije u krugu obitelji, kao da ga želimo kontrolirati, već razmjenjivati dnevne doživljaje.
</para>
<heading2>Pokažimo razumijevanje</heading2>
<para>
I naši odgovori na djetetovo pripovijedanje imaju određenu težinu. Često smo skloni podcijeniti njegova iskustva, kao da se radi o djetinjarijama koje baš i nisu važne. Međutim, dijete ne misli tako. Ako nam ono zanosno govori o tome kako mu je npr. dok je učiteljica diktirala, kemijska olovka prestala pisati, zbog čega mu je bilo jako neugodno, nije primjereno odgovoriti: <emphasis>I onda? Mogao si posuditi kemijsku od prijatelja</emphasis>. Pokažemo li razumijevanje za ono što se dogodilo (ili se moglo dogoditi), osjećat će da uistinu može računati na nas.
</para>
<heading2>Uspostavimo zajedništvo</heading2>
<para>
Kada je u pitanju razumijevanje, zajedništvo i povjerenje, još se veći rezultat postiže ukoliko i mi pokažemo svoje nedostatke ili priznamo da smo se i sami našli u neugodnim situacijama. <emphasis>I meni se to dogodilo</emphasis>; dovoljno je "magična" rečenica kako bi se uspostavilo zajedništvo. Podrazumijeva se, nećemo griješiti namjerno, ali ni sakrivati svoje pogreške pred dječjim očima. Pričati o svome danu znači otkriti i kakvu pogrešku ili neugodnost koja nas je snašla, a zbog koje ćemo se zajedno nasmijati. Osim što ćemo uvjeriti dijete kako ono nije jedino koje griješi te mu ukazati da se ne radi o nepopravljivim situacijama, u njegovim ćemo očima biti i stvarni uzori koje će biti moguće dosegnuti.</para>

Na ispravan način razgovarajte s djetetom o aktivnostima u školi! Često osjećamo da nam djeca uopće ne žele govoriti o tome kako su provela dan. Štoviše, nerijetko pričaju o nevažnim stvarima i nikada ne ulaze u bit događaja. Na pitanje: Što ste danas radili u školi? mnoga djeca odgovaraju: Ništa. Kako bi započeli razgovor, potrebna su različita pitanja i načini. Odaberemo li pravi način, suočit ćemo se s bujicom riječi, dugačkim i artikuliranim pripovijedanjem koje je potrebno za uspostavljanje odnosa temeljenog na povjerenju te za upoznavanje s poteškoćama i problemima iz školskoga života djece, što nam omogućuje da se pravovremeno uključimo. To ćemo postići na sljedeće načine.

Obratimo pozornost na vlastita pitanja

Ponajprije, preispitajte vlastitu savjest. Koliko puta postavljamo pitanja više iz navike nego zbog stvarnog interesa? Nije da nas ne zanima kako su djeca provela dan; često nam se bezbroj drugih stvari mota po glavi pa sve radimo automatski, uključujući i pitanja postavljena djeci o tome što se danas dogodilo u školi. Djeca zamjećuju osjećaje znatno više nego odrasli. Ukoliko u postavljenom pitanju ne osjete dovoljno pažnje, njihov će odgovor također biti neodređen. Preporuča se stoga razgovor o danu provedenom u školi odgoditi i popričati s djetetom tek kada riješimo sve važne obveze jer tako ćemo mu se moći uistinu posvetiti; ono će osjetiti našu spremnost i bit će otvorenije za razgovor.

Uzmimo potrebno vrijeme

Uvijek negdje žurimo zaokupljeni brojnim obavezama i mislima; čini se kao da nikada nemamo dovoljno vremena. Kako bismo razmijenili dvije-tri riječi s djetetom, potreban je trenutak smirenosti i spremnosti. Ako si ne možete dopustiti da zajedno sjednete na kauč, primjerice pola sata, možda se možete posvetiti djetetu dok pripremate večeru. Pozovite ga neka sjedne u kuhinju, a poslovi poput pranja povrća za salatu ili čekanje da voda proključa zasigurno ne zahtijevaju veliko zalaganje i dopuštaju da usmjerimo pažnju na djetetovo izlaganje.

Započnimo razgovor, ali nemojmo ispitivati

   Što ste danas radili u školi?, pitanje je koje ostavlja dojam ispitivanja i djetetu se vjerojatno baš neće svidjeti. Ako sami pokušate ispričati kako ste proveli dan, ono će nam zasigurno odgovoriti tako što će pripovijedati o svome danu u školi. Cilj razgovora nije prikupljati informacije kako provodi vrijeme kad nije u krugu obitelji, kao da ga želimo kontrolirati, već razmjenjivati dnevne doživljaje.

Pokažimo razumijevanje

I naši odgovori na djetetovo pripovijedanje imaju određenu težinu. Često smo skloni podcijeniti njegova iskustva, kao da se radi o djetinjarijama koje baš i nisu važne. Međutim, dijete ne misli tako. Ako nam ono zanosno govori o tome kako mu je npr. dok je učiteljica diktirala, kemijska olovka prestala pisati, zbog čega mu je bilo jako neugodno, nije primjereno odgovoriti: I onda? Mogao si posuditi kemijsku od prijatelja. Pokažemo li razumijevanje za ono što se dogodilo (ili se moglo dogoditi), osjećat će da uistinu može računati na nas.

Uspostavimo zajedništvo

Kada je u pitanju razumijevanje, zajedništvo i povjerenje, još se veći rezultat postiže ukoliko i mi pokažemo svoje nedostatke ili priznamo da smo se i sami našli u neugodnim situacijama. I meni se to dogodilo; dovoljno je "magična" rečenica kako bi se uspostavilo zajedništvo. Podrazumijeva se, nećemo griješiti namjerno, ali ni sakrivati svoje pogreške pred dječjim očima. Pričati o svome danu znači otkriti i kakvu pogrešku ili neugodnost koja nas je snašla, a zbog koje ćemo se zajedno nasmijati. Osim što ćemo uvjeriti dijete kako ono nije jedino koje griješi te mu ukazati da se ne radi o nepopravljivim situacijama, u njegovim ćemo očima biti i stvarni uzori koje će biti moguće dosegnuti. Petra Majetić 

obiteljsko okupljanje

Na ispravan način razgovarajte s djetetom o aktivnostima u školi!

<para>Prvi „pravi“ smijeh, grimase i pokušaji puzanja definitivno spadaju u tu kategoriju. Međutim, tu je i još jedna situacija koja će svakom roditelju izmamiti osmijeh na lice – hrkanje.</para>
<para>I dok je dobro poznato kako velik broj odraslih ljudi ima problema s hrkanjem koje može biti veoma problematično, ova pojava ne zaobilazi niti mališane. Naravno da će u početku ovaj zvuk koji nesvjesno proizvodi takvo malo biće biti iznimno sladak. Međutim, stručnjaci upozoravaju kako postoje neke skrivene opasnosti te da je potrebno obratiti pozornost na nekoliko stvari.
</para>
<heading4>Hrkanje kao normalna pojava</heading4>
<para>
Kako na samom početku ne bismo krenuli od mogućih problema, potrebno je naglasiti kako je hrkanje kod beba u mnogim situacijama sasvim normalna pojava. To bi, za početak, bilo razdoblje sezonskih prehlada. Ako je i vaš mališan „pokupio“ neku virozu, za očekivati je da će mu dišni putevi biti suženi. U pokušaju normalnog disanja na nos, zrak teže dolazi do pluća, što može rezultirati različitim zvukovima tijekom disanja - od "pištanja" pa sve do pravog hrkanja.</para>
<para>Zvuk hrkanja može se pojaviti i, primjerice, od iscrpljenosti nakon napornog dana. Liječnici se slažu kako bi dijete trebalo odvesti na pregled tek kada primijetite da je hrkanje kod mališana prisutno više od četiri noći u tjednu.
</para>
<heading4>Mogući zdravstveni problemi</heading4>
<para>
Djeca kod koje hrkanje prijeđe u pojavu koja se redovito događa, mogu imati veći rizik od razvoja određenih bolesti.</para>
<para>Za početak, tu su promjene u svakodnevnom ponašanju koje stručnjaci povezuju s pojavom hrkanja. Istraživanja su tako pokazala da mališani koji hrču često imaju poremećaj pažnje, a kasnije se u životu mogu javiti i anksioznost te depresija. Uz to, lako je moguće da se mališan tijekom dana prije umori i bude „spreman za krevet“, kao i to da razvije poteškoće u pamćenju.</para>
<para>Međutim, kako uopće povezati navedene pojave i hrkanje? Liječnici su vezu našli u dotoku kisika u djetetov mozak. Hrkanje je zapravo prepreka normalnom dotoku kisika u pluća, pa tako i krvnim žilama dalje po tijelu. Samim time, i do mozga dolazi nešto manja količina kisika koja je itekako potrebna mališanu u razvoju. Upravo ta činjenica možda objasniti pojave poput poteškoća u pamćenju i bržeg umaranja. Također, isto to nikako ne znači da će uz hrkanje samo tako doći i do trajnih oštećenja.
</para>
<heading4>Problem trećeg krajnika</heading4>
<para>
Hrkanje može biti i posljedica prilično česte pojave kod male djece. Riječ je o trećem krajniku, tkivu koje se nalazi iza nosne šupljine. Njegova uloga je uglavnom zaštita od mikroorganizama i infekcija. No, ponekad se događa da treći krajnik jednostavno previše izraste i stvara probleme prilikom disanja na nos.</para>
<para>Povećani treći krajnik može se dijagnosticirati nešto kasnije,između 5. i 7.godine života. U tom periodu on doseže svoju konačnu veličinu i prestaje dalje rasti. Ovo je prilično česta pojava i rješava se jednostavnim kirurškim zahvatom.
</para>
<heading4>Traženje mišljenja specijalista</heading4>
<para>
Unatoč činjenici da ste primijetili kako vaša bebica zaista hrče gotovo svake noći, ne bi trebalo biti razloga za paniku. No, isto tako ne biste smjeli navedeno u potpunosti ignorirati. Specijalistički pregled je poželjno napraviti kako biste čuli mišljenje liječnika o uzrocima ove pojave. Često se radi tek o prehladi, ili povećanom trećem krajniku kojeg će otorinolaringolog jednostavno dijagnosticirati i ponuditi rješenje.</para>
<para>Čak i ako je priroda problema ponešto drugačija, liječnici su u mogućnosti prepisati adekvatnu terapiju koja će ovaj neugodan problem na vrijeme zaustaviti, a vama i vašem mališanu osigurati miran san.</para>

Hrkanje kod djece - je li riječ o normalnoj pojavi? Velik broj roditelja teško će na prste jedne ruke nabrojati sve situacije u kojima svog mališana smatraju iznimno slatkim i neodoljivim. Prvi „pravi“ smijeh, grimase i pokušaji puzanja definitivno spadaju u tu kategoriju. Međutim, tu je i još jedna situacija koja će svakom roditelju izmamiti osmijeh na lice – hrkanje.
I dok je dobro poznato kako velik broj odraslih ljudi ima problema s hrkanjem koje može biti veoma problematično, ova pojava ne zaobilazi niti mališane. Naravno da će u početku ovaj zvuk koji nesvjesno proizvodi takvo malo biće biti iznimno sladak. Međutim, stručnjaci upozoravaju kako postoje neke skrivene opasnosti te da je potrebno obratiti pozornost na nekoliko stvari.

Hrkanje kao normalna pojava

Kako na samom početku ne bismo krenuli od mogućih problema, potrebno je naglasiti kako je hrkanje kod beba u mnogim situacijama sasvim normalna pojava. To bi, za početak, bilo razdoblje sezonskih prehlada. Ako je i vaš mališan „pokupio“ neku virozu, za očekivati je da će mu dišni putevi biti suženi. U pokušaju normalnog disanja na nos, zrak teže dolazi do pluća, što može rezultirati različitim zvukovima tijekom disanja - od "pištanja" pa sve do pravog hrkanja.
Zvuk hrkanja može se pojaviti i, primjerice, od iscrpljenosti nakon napornog dana. Liječnici se slažu kako bi dijete trebalo odvesti na pregled tek kada primijetite da je hrkanje kod mališana prisutno više od četiri noći u tjednu.

Mogući zdravstveni problemi

Djeca kod koje hrkanje prijeđe u pojavu koja se redovito događa, mogu imati veći rizik od razvoja određenih bolesti.
Za početak, tu su promjene u svakodnevnom ponašanju koje stručnjaci povezuju s pojavom hrkanja. Istraživanja su tako pokazala da mališani koji hrču često imaju poremećaj pažnje, a kasnije se u životu mogu javiti i anksioznost te depresija. Uz to, lako je moguće da se mališan tijekom dana prije umori i bude „spreman za krevet“, kao i to da razvije poteškoće u pamćenju.
Međutim, kako uopće povezati navedene pojave i hrkanje? Liječnici su vezu našli u dotoku kisika u djetetov mozak. Hrkanje je zapravo prepreka normalnom dotoku kisika u pluća, pa tako i krvnim žilama dalje po tijelu. Samim time, i do mozga dolazi nešto manja količina kisika koja je itekako potrebna mališanu u razvoju. Upravo ta činjenica možda objasniti pojave poput poteškoća u pamćenju i bržeg umaranja. Također, isto to nikako ne znači da će uz hrkanje samo tako doći i do trajnih oštećenja.

Problem trećeg krajnika

Hrkanje može biti i posljedica prilično česte pojave kod male djece. Riječ je o trećem krajniku, tkivu koje se nalazi iza nosne šupljine. Njegova uloga je uglavnom zaštita od mikroorganizama i infekcija. No, ponekad se događa da treći krajnik jednostavno previše izraste i stvara probleme prilikom disanja na nos.
Povećani treći krajnik može se dijagnosticirati nešto kasnije,između 5. i 7.godine života. U tom periodu on doseže svoju konačnu veličinu i prestaje dalje rasti. Ovo je prilično česta pojava i rješava se jednostavnim kirurškim zahvatom.

Traženje mišljenja specijalista

Unatoč činjenici da ste primijetili kako vaša bebica zaista hrče gotovo svake noći, ne bi trebalo biti razloga za paniku. No, isto tako ne biste smjeli navedeno u potpunosti ignorirati. Specijalistički pregled je poželjno napraviti kako biste čuli mišljenje liječnika o uzrocima ove pojave. Često se radi tek o prehladi, ili povećanom trećem krajniku kojeg će otorinolaringolog jednostavno dijagnosticirati i ponuditi rješenje.
Čak i ako je priroda problema ponešto drugačija, liječnici su u mogućnosti prepisati adekvatnu terapiju koja će ovaj neugodan problem na vrijeme zaustaviti, a vama i vašem mališanu osigurati miran san. Nataša Vuk 

dijete spavanje_Pixabay

Hrkanje kod djece - je li riječ o normalnoj pojavi?

<para>
 TKO SMO MI?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.taekwondo-cigra.hr/">Taekwondo klub Čigra</ulink> osnovan je 2003. godine i djeluje kao punopravni član HTS-a. Lokacije na kojima djelujemo su O.Š. „Kustošija“, O.Š. „Pantovčak“ i klupska dvorana opremljena kao suvremeni trening centar u Bleiweisovoj 24.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kvalitetom rada kontinuirano ostvarujemo zapažene sportske rezultate u Hrvatskoj i inozemstvu. Najzaslužniji za to su odlični uvjeti rada te stručan i obrazovan trenerski kadar koji se konstantno usavršava za rad s najmlađim dobnim skupinama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>O sustavnom napretku naših članova brine tim liječnika iz različitih područja medicine, nutricionist, stomatolog, kinezioterapeut, fizioterapeut, kondicijski trener.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz široku lepezu aktivnosti i programa za Vašu djecu ovakav klub san je svakog djeteta da uz zabavu, rad i zadovoljstvo dosegne više ciljeve u životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U suvremeno opremljenom trening centru u Bleiweisovoj 24, nudimo Vam mjesec dana besplatnog treninga za Vaše mališane, kako bi im približili ovu drevnu borilačku vještinu koja je danas olimpijski sport i ujedno najpopularniji borilački sport u svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="f5fff1a8-35cf-11eb-b739-0242ac130042" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 S obzirom na dob, nudimo Vam programe:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.taekwondo-cigra.hr/klub/programi/sportska-igraonica-vrticanci/">
 1. SPORTSKA IGRAONICA
 </ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Suvremena sportska igraonica za djecu od 4-6 godina koja uz stručnu pomoć trenera s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom usavršavaju motoričke sposobnosti, brzinu i koordinaciju te usvajaju osnove taekwondo vještine bitne za daljnji sportski napredak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ciljevi rada kod djece predškolske dobi:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>podizanje opće tjelesne i psihičke kondicije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>usvajanje zdravih životnih navika kako bi se spriječila tjelesna neaktivnost koja uzrokuje prekomjernu tjelesnu težinu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razvijanje interaktivnih sposobnosti djeteta koje pridonose boljem mentalnom zdravlju, povećanju samopouzdanja, koncentracije, smanjenju simptoma depresije, mogućeg stresa i anksioznosti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razvijanje svijest o potrebi vježbanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razvoj temeljnih motoričkih</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="22a4cfbc-35d0-11eb-820b-0242ac130042" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kontakt:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="mailto:boris.cigra@gmail.com">boris.cigra@gmail.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
098/9599-100<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.taekwondo-cigra.hr/klub/programi/mala-skola-taekwondoa/">
 2. MALA ŠKOLA TAEKWONDO-A
 </ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Natjecateljski taekwondo program kroz koji djeca od 7 godina nadalje usvajaju vještine sportske borbe, samooobrane i forme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sustavnim pristupom koncipiranja treninga djeca vrlo brzo ostvaruju zapažene rezultate u fizičkom i natjecateljskom obliku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="4cc1a342-35d0-11eb-afbe-0242ac130042" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.taekwondo-cigra.hr/klub/programi/fast-mix-program/">
 3. FAST MIX PROGRAM
 </ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
FAST mix program namijenjen je za odrasle osobe i kao osnovu koristi princip vježbanja tijekom kojeg se izmjenjuju dijelovi visokog intenziteta s dijelovima niskog ili srednjeg intenziteta. Ideja je da se aktiviraju sve mišićne skupine te da se ubrza rad srca i metabolizma kako bi i nakon treninga tijelo trošilo energiju rezultirajući gubitkom masti u tijelu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="736e5698-35d0-11eb-9497-0242ac130042" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iskoristite priliku i uvjerite se da Taekwondo klub „Čigra“ pruža djeci i odraslima puno više od samog treniranja!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za sve informacije kontaktirajte nas na 098/9599-100; <ulink url="mailto:boris.cigra@gmail.com">boris.cigra@gmail.com</ulink> i za FAST MIX program 092/1495 115; nader.cigra@gmail.com.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Želite li za svoje dijete nešto više od samog treniranja? Ne propustite ovu odličnu priliku jer taekwondo klub „Čigra“ poklanja mjesec dana besplatnog treninga u suvremeno opremljenom trening centru, samo za Vaše mališane 
   TKO SMO MI?
   
   
   Taekwondo klub Čigra osnovan je 2003. godine i djeluje kao punopravni član HTS-a. Lokacije na kojima djelujemo su O.Š. „Kustošija“, O.Š. „Pantovčak“ i klupska dvorana opremljena kao suvremeni trening centar u Bleiweisovoj 24.
   
Kvalitetom rada kontinuirano ostvarujemo zapažene sportske rezultate u Hrvatskoj i inozemstvu. Najzaslužniji za to su odlični uvjeti rada te stručan i obrazovan trenerski kadar koji se konstantno usavršava za rad s najmlađim dobnim skupinama.
   
   O sustavnom napretku naših članova brine tim liječnika iz različitih područja medicine, nutricionist, stomatolog, kinezioterapeut, fizioterapeut, kondicijski trener.
   
   
Uz široku lepezu aktivnosti i programa za Vašu djecu ovakav klub san je svakog djeteta da uz zabavu, rad i zadovoljstvo dosegne više ciljeve u životu.
   
U suvremeno opremljenom trening centru u Bleiweisovoj 24, nudimo Vam mjesec dana besplatnog treninga za Vaše mališane, kako bi im približili ovu drevnu borilačku vještinu koja je danas olimpijski sport i ujedno najpopularniji borilački sport u svijetu.
   
   
   
 
 
   S obzirom na dob, nudimo Vam programe:
   
   
   
      1. SPORTSKA IGRAONICA
   
   
   
Suvremena sportska igraonica za djecu od 4-6 godina koja uz stručnu pomoć trenera s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom usavršavaju motoričke sposobnosti, brzinu i koordinaciju te usvajaju osnove taekwondo vještine bitne za daljnji sportski napredak.
   
   Ciljevi rada kod djece predškolske dobi:


   
      podizanje opće tjelesne i psihičke kondicije
   
   
      usvajanje zdravih životnih navika kako bi se spriječila tjelesna neaktivnost koja uzrokuje prekomjernu tjelesnu težinu
   
   
      razvijanje interaktivnih sposobnosti djeteta koje pridonose boljem mentalnom zdravlju, povećanju samopouzdanja, koncentracije, smanjenju simptoma depresije, mogućeg stresa i anksioznosti
   
   
      razvijanje svijest o potrebi vježbanja
   
   
      razvoj temeljnih motoričkih
   


   
   
   
Kontakt:
   boris.cigra@gmail.com
   
098/9599-100
   
   
      2. MALA ŠKOLA TAEKWONDO-A
   
   
   
Natjecateljski taekwondo program kroz koji djeca od 7 godina nadalje usvajaju vještine sportske borbe, samooobrane i forme.
Sustavnim pristupom koncipiranja treninga djeca vrlo brzo ostvaruju zapažene rezultate u fizičkom i natjecateljskom obliku.
   
   
   
 
 
   
      3. FAST MIX PROGRAM
   
   
   
FAST mix program namijenjen je za odrasle osobe i kao osnovu koristi princip vježbanja tijekom kojeg se izmjenjuju dijelovi visokog intenziteta s dijelovima niskog ili srednjeg intenziteta. Ideja je da se aktiviraju sve mišićne skupine te da se ubrza rad srca i metabolizma kako bi i nakon treninga tijelo trošilo energiju rezultirajući gubitkom masti u tijelu.
   
   
   
   
Iskoristite priliku i uvjerite se da Taekwondo klub „Čigra“ pruža djeci i odraslima puno više od samog treniranja!
Za sve informacije kontaktirajte nas na 098/9599-100; boris.cigra@gmail.com i za FAST MIX program 092/1495 115; nader.cigra@gmail.com.
  žena.hr 

Želite li za svoje dijete nešto više od samog treniranja?

<para>Kako smo mi uopće preživjeli kao tinejdžeri bez mobitela? Koristili smo se običnim telefonima i javnim govornicama. Pokušaj objašnjavanja toga današnjem tinejdžeru ravan je našem zamišljanju života bez automobila. Oni su sastavni dio naše kulture i svakako imaju svoje mjesto u današnjem svijetu, no kao i sve ostalo imaju svoje prednosti i nedostatke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 ZA
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca uvijek mogu nazvati i reći gdje su, zbog čega su se zadržali i u koje će vrijeme stići kući.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U slučaju nezgode mogu pozvati policiju, hitnu pomoć ili vatrogasce.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Možemo ih nazvati da usput donesu kruh, mlijeko ili što god je već potrebno.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zapljena mobitela je pozitivna kazna.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 PROTIV
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca su stalno na telefonu, osobito sada kada su mobiteli praktično mala računala, bilo surfajući ili razgovarajući, te nemaju nikakvu ideju o trošku, a neki naprave račune i nekoliko stotina kuna.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ostaju bez baterije ili su isključeni kada ih pokušavate nazvati.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mobiteli se lako gube, iako bi većina tinejdžera radije izgubili bilo što samo ne svoj telefon.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kontrola računa za mobitele
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vam dijete radi prevelike telefonske račune, poduzmite jednu ili sve od predloženih radnji:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dajte im mobitel na bonove. Objasnite im da imaju tjedni džeparac u kojem imaju uključen i trošak mobitela. Većina tinejdžera nema pojma koliko košta poziv ili SMS poruka, pa će se ovako itekako potruditi saznati to i racionalizirati trošenje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Objasnite im u kratkim crtama da ako u utorak ostanu bez novca, neće ga imati do vikenda. Ostanite dosljedni u svom stajalištu bez obzira na njihovo moljenje ili ljutnju. Eventualno im možete dozvoliti ograničenu upotrebu kućnog telefona.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Čak i bez novaca na mobitelu mogu dobivati poruke i pozive te kontaktirati specijalne službe. Popustite li jednom naučit ćete ih da to mogu učiniti svaki puta. Zadržite svoj stav i naučit će vrlo brzo. Objasnite da ako vama ponestane novca prije isteka mjeseca ne možete otići šefu i zatražiti dodatak na plaću ili isplatu dijela primanja za sljedeći mjesec.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ako nisu na bonovima, postoji broj koji mogu nazvati i provjeriti koliko su poziva i poruka potrošili. Trebaju znati mjesečni iznos džeparca i pomozite im izračunati koliko je to poruka i poziva dnevno. Pomozite im da to drže pod nadzorom provjeravajući s njima svaki tjedan. Ubrzo će to savladati.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ako unatoč svim objašnjenjima i upozorenjima nadalje uporno neuvažavaju količinu džeparca namijenjenu telefoniranju, jednostavno im uzmite mobitel. Ne, to im se neće dopasti i da, možda će početi histerizirati. Ne obazirite se na to. Vi ste roditelj, vi plaćate račune, a vaše se dijete ponaša neodgovorno i mora naučiti snositi posljedice. Oduzmite mobitel i sakrijte ga, ako treba i na svom radnom mjestu. Prvi puta ga uzmite na tjedan dana. Ako se situacija ne popravi, sljedeći puta zaplijenite na dva tjedna. Ne zaboravite, tim postupkom učite dijete odgovornosti, ne uskraćujete mu ništa od životne važnosti, bez obzira na to što oni kažu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Izvor: knjiga "Da, molim. Svejedno!", Penny Palmano<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © Szasz-Fabian Jozsef - fotolia</para>

Tinejdžeri i mobiteli – gdje su granice? Naučite svoje dijete disciplini i pravilnom trošenju novaca na mobitelu Kako smo mi uopće preživjeli kao tinejdžeri bez mobitela? Koristili smo se običnim telefonima i javnim govornicama. Pokušaj objašnjavanja toga današnjem tinejdžeru ravan je našem zamišljanju života bez automobila. Oni su sastavni dio naše kulture i svakako imaju svoje mjesto u današnjem svijetu, no kao i sve ostalo imaju svoje prednosti i nedostatke.
   
   ZA


   
      Djeca uvijek mogu nazvati i reći gdje su, zbog čega su se zadržali i u koje će vrijeme stići kući.
   
   
      U slučaju nezgode mogu pozvati policiju, hitnu pomoć ili vatrogasce.
   
   
      Možemo ih nazvati da usput donesu kruh, mlijeko ili što god je već potrebno.
   
   
      Zapljena mobitela je pozitivna kazna.
   


   PROTIV


   
      Djeca su stalno na telefonu, osobito sada kada su mobiteli praktično mala računala, bilo surfajući ili razgovarajući, te nemaju nikakvu ideju o trošku, a neki naprave račune i nekoliko stotina kuna.
   
   
      Ostaju bez baterije ili su isključeni kada ih pokušavate nazvati.
   
   
      Mobiteli se lako gube, iako bi većina tinejdžera radije izgubili bilo što samo ne svoj telefon.
   


   
   Kontrola računa za mobitele
   
   
Ako vam dijete radi prevelike telefonske račune, poduzmite jednu ili sve od predloženih radnji:


   
      Dajte im mobitel na bonove. Objasnite im da imaju tjedni džeparac u kojem imaju uključen i trošak mobitela. Većina tinejdžera nema pojma koliko košta poziv ili SMS poruka, pa će se ovako itekako potruditi saznati to i racionalizirati trošenje.
   


   
      Objasnite im u kratkim crtama da ako u utorak ostanu bez novca, neće ga imati do vikenda. Ostanite dosljedni u svom stajalištu bez obzira na njihovo moljenje ili ljutnju. Eventualno im možete dozvoliti ograničenu upotrebu kućnog telefona.
   


   
      Čak i bez novaca na mobitelu mogu dobivati poruke i pozive te kontaktirati specijalne službe. Popustite li jednom naučit ćete ih da to mogu učiniti svaki puta. Zadržite svoj stav i naučit će vrlo brzo. Objasnite da ako vama ponestane novca prije isteka mjeseca ne možete otići šefu i zatražiti dodatak na plaću ili isplatu dijela primanja za sljedeći mjesec.
   


   
      Ako nisu na bonovima, postoji broj koji mogu nazvati i provjeriti koliko su poziva i poruka potrošili. Trebaju znati mjesečni iznos džeparca i pomozite im izračunati koliko je to poruka i poziva dnevno. Pomozite im da to drže pod nadzorom provjeravajući s njima svaki tjedan. Ubrzo će to savladati.
   


   
      Ako unatoč svim objašnjenjima i upozorenjima nadalje uporno neuvažavaju količinu džeparca namijenjenu telefoniranju, jednostavno im uzmite mobitel. Ne, to im se neće dopasti i da, možda će početi histerizirati. Ne obazirite se na to. Vi ste roditelj, vi plaćate račune, a vaše se dijete ponaša neodgovorno i mora naučiti snositi posljedice. Oduzmite mobitel i sakrijte ga, ako treba i na svom radnom mjestu. Prvi puta ga uzmite na tjedan dana. Ako se situacija ne popravi, sljedeći puta zaplijenite na dva tjedna. Ne zaboravite, tim postupkom učite dijete odgovornosti, ne uskraćujete mu ništa od životne važnosti, bez obzira na to što oni kažu.
   

Izvor: knjiga "Da, molim. Svejedno!", Penny Palmano
Foto: © Szasz-Fabian Jozsef - fotolia Žena.hr 

Tinejdžeri i mobiteli – gdje su granice?

<para>Trgovački lanac Billa odlučio je pozvati svoje kupce da se uključe u podršku UNICEF-ovog projekta „Potpomognuta komunikacija za djecu s teškoćama“. Riječ je o projektu u sklopu kojeg će se provesti edukacija brojnih stručnjaka i roditelja o korištenju tableta s posebnim aplikacijama i računalnim programima kako bi djeci s teškoćama u razvoju omogućili da lakše komuniciraju, uče i razvijaju svoje potencijale. Kupnjom albuma „Čarobne avanture” uz omiljene dječje likove Shreka, Kung fu pandu i Alexa u novom programu lojalnosti BILLE koji traje od 25. kolovoza do 2. studenog, svaki Billin kupac donira dvije kune za provođenje ovog projekta i daje svoj doprinos boljoj kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djevojčice i dječaci koji imaju složene teškoće poput poremećaja iz autističnog spektra, cerebralne paralize, intelektualne teškoće ili poteškoće s koordinacijom pokreta usana, jezika i nepca često nemaju mogućnost korištenja glasa kako bi oblikovala riječi i rečenice i izrekla svoje potrebe i želje. Komunikacija uz pomoć tableta s posebnim aplikacijama i računalnim programima može potaknuti razvoj govora i olakšati svakodnevicu djece i njihovih obitelji.  
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="32aee338-35d1-11eb-b5aa-0242ac13001c" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>„Od srca hvala Billi na podršci projektu koji će pomoći da djeca s teškoćama ostvare svoje potencijale. U sklopu projekta na kojem radimo u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva i Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom provest ćemo edukaciju stručnjaka u zdravstvenim ustanova i ustanovama socijalne skrbi te roditelja i promovirati korištenje visoke tehnologije kao alata koji može olakšati komunikaciju djece s teškoćama i poboljšati kvalitetu njihovog života.“</emphasis>, rekla je Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>„Sretni smo što smo dobili priliku biti podrška djeci s teškoćama i njihovim obiteljima. Svi znamo koliko je kvalitetna komunikacija važna u svakodnevnom životu i nadamo se da će što veći broj naših kupaca podržati ovaj hvalevrijedan projekt.“</emphasis>, dodao je Velimir Smetko, rukovoditelj marketinga iz trgovačkog lanca Billa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za sudjelovanje u programu prijavile su se ustanove i udruge iz osamnaest županija i Grada Zagreba, a procjenjuje se da će oko 60% djece rane dobi koja imaju razvojna odstupanja ili teškoće imati koristi od ovog programa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o potpomognutoj komunikaciji pročitajte na: <ulink url="http://www.unicef.hr/vijest/kako-nikola-komunicira-bez-rijeci/">http://www.unicef.hr/vijest/kako-nikola-komunicira-bez-rijeci/</ulink> i <ulink url="http://www.unicef.hr/potpomognuta-komunikacija/">http://www.unicef.hr/potpomognuta-komunikacija/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Potpomognutom komunikacijom do boljeg života za djecu s teškoćama i njihove obitelji UNICEF i Billa zajedno za djecu s teškoćama Trgovački lanac Billa odlučio je pozvati svoje kupce da se uključe u podršku UNICEF-ovog projekta „Potpomognuta komunikacija za djecu s teškoćama“. Riječ je o projektu u sklopu kojeg će se provesti edukacija brojnih stručnjaka i roditelja o korištenju tableta s posebnim aplikacijama i računalnim programima kako bi djeci s teškoćama u razvoju omogućili da lakše komuniciraju, uče i razvijaju svoje potencijale. Kupnjom albuma „Čarobne avanture” uz omiljene dječje likove Shreka, Kung fu pandu i Alexa u novom programu lojalnosti BILLE koji traje od 25. kolovoza do 2. studenog, svaki Billin kupac donira dvije kune za provođenje ovog projekta i daje svoj doprinos boljoj kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju.
   
Djevojčice i dječaci koji imaju složene teškoće poput poremećaja iz autističnog spektra, cerebralne paralize, intelektualne teškoće ili poteškoće s koordinacijom pokreta usana, jezika i nepca često nemaju mogućnost korištenja glasa kako bi oblikovala riječi i rečenice i izrekla svoje potrebe i želje. Komunikacija uz pomoć tableta s posebnim aplikacijama i računalnim programima može potaknuti razvoj govora i olakšati svakodnevicu djece i njihovih obitelji.  


   
   


   
   „Od srca hvala Billi na podršci projektu koji će pomoći da djeca s teškoćama ostvare svoje potencijale. U sklopu projekta na kojem radimo u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva i Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom provest ćemo edukaciju stručnjaka u zdravstvenim ustanova i ustanovama socijalne skrbi te roditelja i promovirati korištenje visoke tehnologije kao alata koji može olakšati komunikaciju djece s teškoćama i poboljšati kvalitetu njihovog života.“, rekla je Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj.
   
   „Sretni smo što smo dobili priliku biti podrška djeci s teškoćama i njihovim obiteljima. Svi znamo koliko je kvalitetna komunikacija važna u svakodnevnom životu i nadamo se da će što veći broj naših kupaca podržati ovaj hvalevrijedan projekt.“, dodao je Velimir Smetko, rukovoditelj marketinga iz trgovačkog lanca Billa.
   
Za sudjelovanje u programu prijavile su se ustanove i udruge iz osamnaest županija i Grada Zagreba, a procjenjuje se da će oko 60% djece rane dobi koja imaju razvojna odstupanja ili teškoće imati koristi od ovog programa.
   
Više o potpomognutoj komunikaciji pročitajte na: http://www.unicef.hr/vijest/kako-nikola-komunicira-bez-rijeci/ i http://www.unicef.hr/potpomognuta-komunikacija/
   
   
  promo 

Potpomognutom komunikacijom do boljeg života za djecu s teškoćama i njihove obitelji

Cover%20MAGIC%20ADVENTURES_CRO.jpg

<para>Postoje načini kako uštedjeti, a da pritom djeci ne uskratimo potrebnu školsku opremu. Umjesto da obavimo kupovinu po vlastitom nahođenju kako dijete ne bi išlo prvi dan u školu prazne torbe (izlažemo se opasnosti da kupujemo nepotrebne ili pogrešne stvari te da koji dan kasnije moramo nabaviti nove), bolje je pričekati popis što će ga dati nastavnici. Između ostalog savjetujemo i da nabavite potrebnu opremu vodeći se kriterijem kvalitete i cijene, a ne modnih trendova i reklama.
</para>
<heading2>Ponudimo djeci zanimljivu alternativu</heading2>
<para>
Popuštanje pred modnim trendovima, osim što je skupo, nije baš ni odgojno prihvatljivo. Bolje je opredijeliti se za alternativne, ali privlačne vrijednosti i na kraju postići kompromis. Naprimjer, možete reći sljedeće: <emphasis>Ove ćemo godine kupiti bilježnice od recikliranog papira. Bit će to kao da smo posvojili jedno stablo i tako mu spasili život. </emphasis>To je svakako bolje nego: <emphasis>Tata i ja se brinemo o zaštiti okoliša. I ti se možeš malo žrtvovati pa će, kao i mi, koristiti bilježnice od recikliranog papira.</emphasis>
</para>
<para>
 Povedite djecu u dobro opskrbljeni supermarket ili knjižaru te ih potaknite da odaberu bilježnice na temelju boja i oblika. Zajednički možete usporediti iste predmete reklamirane robne marke i prokomentirati razlike u cijeni. Možete im i objasniti kako puno radite ne bi li ste im priskrbili novac, a taj se napor mora poštovati i tako što će se izbjegavati nepotrebno trošenje.
</para>
<heading2>Oslobodite dijete utjecaja marketinških poruka</heading2>
<para>
Kada škola već počne, podsjetite ih kako sva djeca baš i nemaju školske torbe u skladu s najnovijim trendovima, kao što su mislili. Ukažite djeci koliko je važno da budu to što jesu, poštuju i cijene različitosti te da nikada ne sude na temelju vanjštine. Možete im "nadoknaditi štetu" time što ćete im kupiti željenu igračku. No, morate im objasniti da to ne bi bilo moguće da niste uštedjeli novac, izbjegavajući kupovanje skupe robne marke. Možete postići i kompromis na način da ih pustite da sami odaberu jedan markirani predmet dizajniran u skladu s najnovijim modnim trendovima. Ne morate pokleknuti pred mogućim djetetovim inzistiranjima; u biti, torba se ne mora mijenjati svake godine. Pažljiv nam odabir omogućuje da kupimo jednu izdržljiviju i kvalitetniju koju će nositi tijekom nižih razreda. Na kraju, nemojte zaboraviti na odjeću i obuću koju ćete odabrati, vodeći se razumnim kriterijima.</para>

Mama, hoćeš li mi kupiti novu torbu? Kako izbjeći suvišne troškove? Iako se ne plaća upis u školu, školovanje djece može puno stajati. Na svu sreću, ipak ne moramo potrošiti cijelu plaću u knjižari. Postoje načini kako uštedjeti, a da pritom djeci ne uskratimo potrebnu školsku opremu. Umjesto da obavimo kupovinu po vlastitom nahođenju kako dijete ne bi išlo prvi dan u školu prazne torbe (izlažemo se opasnosti da kupujemo nepotrebne ili pogrešne stvari te da koji dan kasnije moramo nabaviti nove), bolje je pričekati popis što će ga dati nastavnici. Između ostalog savjetujemo i da nabavite potrebnu opremu vodeći se kriterijem kvalitete i cijene, a ne modnih trendova i reklama.

Ponudimo djeci zanimljivu alternativu

Popuštanje pred modnim trendovima, osim što je skupo, nije baš ni odgojno prihvatljivo. Bolje je opredijeliti se za alternativne, ali privlačne vrijednosti i na kraju postići kompromis. Naprimjer, možete reći sljedeće: Ove ćemo godine kupiti bilježnice od recikliranog papira. Bit će to kao da smo posvojili jedno stablo i tako mu spasili život. To je svakako bolje nego: Tata i ja se brinemo o zaštiti okoliša. I ti se možeš malo žrtvovati pa će, kao i mi, koristiti bilježnice od recikliranog papira.


   Povedite djecu u dobro opskrbljeni supermarket ili knjižaru te ih potaknite da odaberu bilježnice na temelju boja i oblika. Zajednički možete usporediti iste predmete reklamirane robne marke i prokomentirati razlike u cijeni. Možete im i objasniti kako puno radite ne bi li ste im priskrbili novac, a taj se napor mora poštovati  i tako što će se izbjegavati nepotrebno trošenje.

Oslobodite dijete utjecaja marketinških poruka

Kada škola već počne, podsjetite ih kako sva djeca baš i nemaju školske torbe u skladu s najnovijim trendovima, kao što su mislili. Ukažite djeci koliko je važno da budu to što jesu, poštuju i cijene različitosti te da nikada ne sude na temelju vanjštine. Možete im "nadoknaditi štetu" time što ćete im kupiti željenu igračku. No, morate im objasniti da to ne bi bilo moguće da niste uštedjeli novac, izbjegavajući kupovanje skupe robne marke. Možete postići i kompromis na način da ih pustite da sami odaberu jedan markirani predmet dizajniran u skladu s najnovijim modnim trendovima. Ne morate pokleknuti pred mogućim djetetovim inzistiranjima; u biti, torba se ne mora mijenjati svake godine. Pažljiv nam odabir omogućuje da kupimo jednu izdržljiviju i kvalitetniju koju će nositi tijekom nižih razreda. Na kraju, nemojte zaboraviti na odjeću i obuću koju ćete odabrati, vodeći se razumnim kriterijima. Petra Majetić 

škola1_pixabay

Mama, hoćeš li mi kupiti novu torbu? Kako izbjeći suvišne troškove?

<para>rujna dm u svoju ponudu po prvi put uvodi odjeću za djecu koja će biti dostupna ekskluzivno u prodavaonici dm-a u zagrebačkom City Centeru one West Dječja odjeća robnih marki ALANA i PUSBLU namijenjena je djeci do 4 godine, a satkana je od prirodnih materijala.</para>
<para>Prilikom proizvodnje dječje odjeće vlastite marke dm veliku važnost pridaje odabiru visokovrijednih sirovina, što kod proizvoda marke ALANA potvrđuje GOTS certifikat (Global Textile Standard), a kod PUSBLU proizvoda pečat Oeko-Tex. GOTS je vodeći svjetski standard za organski pamuk koji jamči najbolju kvalitetu tekstila iz kontroliranog biološkog uzgoja. dm kvalitetu potvrđuje godišnjim kontrolama svih pogona koji sudjeluju u proizvodnji.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Ekološki uzgojen pamuk i otporni materijali</heading4>
<para>
U proizvodnji marke ALANA koristi se ekološki uzgojen pamuk koji se gnoji samo prirodnim gnojivom, a korov se odstranjuje ručno. Zahvaljujući procesu uzgoja, vlakna organski uzgojenog pamuka su jača i mekša, što znači da su proizvodi mekši i trajniji.</para>
<para>Kvalitetu i kreativni dizajn proizvoda marke ALANA i PUSBLU opipali su i voditeljice Ana Miščević, Anja Alavanja, Ines Preindl i Sanja Čeliković te pjevačica Ivana Marić, rukometaš Zlatko Horvat i arhitektica Mirjana Mikulec.
</para>
<blockquote>
 <para>"Za nas u dm-u dječja odjeća je više od tekstila jer smo svjesni da mora štititi djecu i biti suputnik u njihovom zdravom odrastanju i igranju. Zato koristimo najbolje materijale iz održivih izvora koji istovremeno štite djecu i okoliš, a kao i sve naše vlastite marke, marke ALANA i PUSBLU jamče najbolji omjer kvalitete i cijene", izjavila je Roberta Kukovičić, menadžerica za asortiman iz dm-a.</para>
</blockquote>
<para>
Iza imena ALANA i PUSBLU kriju se proizvodi poput kapica, rukavica, bodyja, donjeg rublja, pidžama, hlača i majica za novorođenčad i djecu do 4 godine. Proizvodi su testirani kako bi uslijed učestalih pranja u perilici zadržali boju i oblik, a u proizvodnji se koriste materijali otporni na trganje i rastezanje.</para>
<para>Ako još niste, svakako posjetite dm u potpuno novom ruhu i s proizvodima u kojima će vaše dijete prve godine života odrastati u "zdravoj" i udobnoj odjeći.</para>

Jeste li je već posjetili? Prva dm prodavaonica s dječjom odjećom Od 1. rujna dm u svoju ponudu po prvi put uvodi odjeću za djecu koja će biti dostupna ekskluzivno u prodavaonici dm-a u zagrebačkom City Centeru one West. rujna dm u svoju ponudu po prvi put uvodi odjeću za djecu koja će biti dostupna ekskluzivno u prodavaonici dm-a u zagrebačkom City Centeru one West Dječja odjeća robnih marki ALANA i PUSBLU namijenjena je djeci do 4 godine, a satkana je od prirodnih materijala.
Prilikom proizvodnje dječje odjeće vlastite marke dm veliku važnost pridaje odabiru visokovrijednih sirovina, što kod proizvoda marke ALANA potvrđuje GOTS certifikat (Global Textile Standard), a kod PUSBLU proizvoda pečat Oeko-Tex. GOTS je vodeći svjetski standard za organski pamuk koji jamči najbolju kvalitetu tekstila iz kontroliranog biološkog uzgoja. dm kvalitetu potvrđuje godišnjim kontrolama svih pogona koji sudjeluju u proizvodnji.
 

Ekološki uzgojen pamuk i otporni materijali

U proizvodnji marke ALANA koristi se ekološki uzgojen pamuk koji se gnoji samo prirodnim gnojivom, a korov se odstranjuje ručno. Zahvaljujući procesu uzgoja, vlakna organski uzgojenog pamuka su jača i mekša, što znači da su proizvodi mekši i trajniji.
Kvalitetu i kreativni dizajn proizvoda marke ALANA i PUSBLU opipali su i voditeljice Ana Miščević, Anja Alavanja, Ines Preindl i Sanja Čeliković te pjevačica Ivana Marić, rukometaš Zlatko Horvat i arhitektica Mirjana Mikulec.


   "Za nas u dm-u dječja odjeća je više od tekstila jer smo svjesni da mora štititi djecu i biti suputnik u njihovom zdravom odrastanju i igranju. Zato koristimo najbolje materijale iz održivih izvora koji istovremeno štite djecu i okoliš, a kao i sve naše vlastite marke, marke ALANA i PUSBLU jamče najbolji omjer kvalitete i cijene", izjavila je Roberta Kukovičić, menadžerica za asortiman iz dm-a.


Iza imena ALANA i PUSBLU kriju se proizvodi poput kapica, rukavica, bodyja, donjeg rublja, pidžama, hlača i majica za novorođenčad i djecu do 4 godine. Proizvodi su testirani kako bi uslijed učestalih pranja u perilici zadržali boju i oblik, a u proizvodnji se koriste materijali otporni na trganje i rastezanje.
Ako još niste, svakako posjetite dm u potpuno novom ruhu i s proizvodima u kojima će vaše dijete prve godine života odrastati u "zdravoj" i udobnoj odjeći. Klinfo.hr 

Djecja odjeca u dm-u (15)

Ines Preinds, Ivana Maric, Mirjana Mikulec

Djecja odjeca u dm-u (19)

Djecja odjeca u dm-u (13)

Jeste li je već posjetili? Prva dm prodavaonica s dječjom odjećom

<para> Mjesta gdje se okuplja veći broj djece poput vrtića i škola uvijek su nažalost i mjesta gdje djeca "pokupe" različite bolesti. Posebice u vrtićkim danima djeci treba određeno vrijeme za stjecanje imuniteta i preležati određene dječje bolesti. Mjesta na kojima se u vrtićima i školama nalazi najviše klica i bakterija bolesti uglavnom su stolovi i stolice gdje djeca sjede, toaleti, tipkovnice i igračke, ali i dječje ručice.</para>
<para>Djeca nisu u potpunosti svjesna opasnosti koje vrebaju iza svakog kutka, ali potrebno je da od najranije dobi usvoje određene higijenske navike koje bi ih mogle očuvati od konstantno curećeg nosića i kihanja te izbivanja iz vrtića ili školskih klupa. Osim higijene, na opće zdravlje školarca utječe i količina sna te vrsta i uravnoteženost obroka.</para>
<heading4>Važnost pranja ruku</heading4>
<para>Djecu je od najranijih dana potrebno podučiti važnosti pranja ruku, ali i ispravnom načinu pranja ruku. Istraživanja pokazuju kako samo 5% ljudi ruke pere na ispravan način. Ispravno pranje ruku uključuje: vodu - namočiti ruke, staviti sapun te trljati najmanje 20 sekundi. Vrlo je važno oprati i stražnju stranu ruku, područje između prstiju i ispod noktiju. Zatim je ruke potrebno dobro osušiti u čistom ručniku ili papiru. Redovno pranje ruku najbolja je obrana protiv bakterija i različitih bolesti.</para>
<heading4>Važnost održavanja čistim školskog pribora</heading4>
<para>O školskom priboru kao što je pernica, torba za papuče, oprema za tjelesni, olovke, ali i školska torba također je važno voditi brigu te redovito čistiti i brisati. Dno školske torbe odličan je prenosnik svih bakterija i bolesti direktno u vaš dom. Stvari koje se ne mogu prati u perilici rublja, potrebno je prebrisati sterilnim vlažnim maramicama ili sterilizacijskom tekućinom barem jednom tjedno.</para>
<heading4>Važnost dugog i redovnog sna školarca</heading4>
<para>Iako je rutinu prije odlaska na spavanje potrebno ponuditi već i bebama, ona je iznimno važna kod vrtićke i školske djece. Nedostatak sna ili nepravilno spavanje mogu također utjecati na pad imuniteta i podložnost različitim bolestima. Rutina prije odlaska na spavanje trebala bi uključivati smirujuće aktivnosti poput čitanja slikovnice/knjige i kupanja, a mozak tako dobiva signale da se tijelo opušta i priprema na spavanje. Rutina prije spavanja ne bi smjela uključivati korištenje pametnih telefona, tableta, laptopa i igranje video igrica.</para>
<para>Preporučljivo je da djeca starija od godine dana spavaju noću između 11 do 14 sati, predškolci 10 do 13 sati, djeca školske dobi 9 - 11 sati, a stariji školarci i srednjoškolci oko 8 - 10 sati.</para>
<heading4>Važnost zdravih i uravnoteženih obroka</heading4>
<para>Uravnotežena i pravilna prehrana ključ je mentalnog zdravlja i fokusiranosti koja je od iznimne važnosti u školskoj dobi. Iako većina radije pribjegava brzinskim obrocima jer su dostupniji, brže pripremljeni, a i "svi ih vole", njihova nutritivna vrijednost je mala te ne pruža dovoljno za mentalan i fizički razvoj školarca. Osim toga, dobro je poznato da pojedine vrste voća i povrća su prirodna zaštita protiv mnogih bolesti i prehlada te izgrađuju čvrst imunitet. I vrlo važno je za sve, a posebno za školarce, ne preskakati doručak. Doručak poboljšava kognitivne mogućnosti u područjima budnosti, pozornosti, rješavanja problema i pamćenja.</para>

Za izbjegavanje bolesti i prehlada, važno je usvojiti higijenske navike od najranije dobi S dolaskom školske godine i jeseni, ali i hladnijeg vremena obično dolaze i razne bolesti i prehlade.  Mjesta gdje se okuplja veći broj djece poput vrtića i škola uvijek su nažalost i mjesta gdje djeca "pokupe" različite bolesti. Posebice u vrtićkim danima djeci treba određeno vrijeme za stjecanje imuniteta i preležati određene dječje bolesti. Mjesta na kojima se u vrtićima i školama nalazi najviše klica i bakterija bolesti uglavnom su stolovi i stolice gdje djeca sjede, toaleti, tipkovnice i igračke, ali i dječje ručice.
Djeca nisu u potpunosti svjesna opasnosti koje vrebaju iza svakog kutka, ali potrebno je da od najranije dobi usvoje određene higijenske navike koje bi ih mogle očuvati od konstantno curećeg nosića i kihanja te izbivanja iz vrtića ili školskih klupa. Osim higijene, na opće zdravlje školarca utječe i količina sna te vrsta i uravnoteženost obroka.
Važnost pranja ruku
Djecu je od najranijih dana potrebno podučiti važnosti pranja ruku, ali i ispravnom načinu pranja ruku. Istraživanja pokazuju kako samo 5% ljudi ruke pere na ispravan način. Ispravno pranje ruku uključuje: vodu - namočiti ruke, staviti sapun te trljati najmanje 20 sekundi. Vrlo je važno oprati i stražnju stranu ruku, područje između prstiju i ispod noktiju. Zatim je ruke potrebno dobro osušiti u čistom ručniku ili papiru. Redovno pranje ruku najbolja je obrana protiv bakterija i različitih bolesti.
Važnost održavanja čistim školskog pribora
O školskom priboru kao što je pernica, torba za papuče, oprema za tjelesni, olovke, ali i školska torba također je važno voditi brigu te redovito čistiti i brisati. Dno školske torbe odličan je prenosnik svih bakterija i bolesti direktno u vaš dom. Stvari koje se ne mogu prati u perilici rublja, potrebno je prebrisati sterilnim vlažnim maramicama ili sterilizacijskom tekućinom barem jednom tjedno.
Važnost dugog i redovnog sna školarca
Iako je rutinu prije odlaska na spavanje potrebno ponuditi već i bebama, ona je iznimno važna kod vrtićke i školske djece. Nedostatak sna ili nepravilno spavanje mogu također utjecati na pad imuniteta i podložnost različitim bolestima. Rutina prije odlaska na spavanje trebala bi uključivati smirujuće aktivnosti poput čitanja slikovnice/knjige i kupanja, a mozak tako dobiva signale da se tijelo opušta i priprema na spavanje. Rutina prije spavanja ne bi smjela uključivati korištenje pametnih telefona, tableta, laptopa i igranje video igrica.
Preporučljivo je da djeca starija od godine dana spavaju noću između 11 do 14 sati, predškolci 10 do 13 sati, djeca školske dobi 9 - 11 sati, a stariji školarci i srednjoškolci oko 8 - 10 sati.
Važnost zdravih i uravnoteženih obroka
Uravnotežena i pravilna prehrana ključ je mentalnog zdravlja i fokusiranosti koja je od iznimne važnosti u školskoj dobi. Iako većina radije pribjegava brzinskim obrocima jer su dostupniji, brže pripremljeni, a i "svi ih vole", njihova nutritivna vrijednost je mala te ne pruža dovoljno za mentalan i fizički razvoj školarca. Osim toga, dobro je poznato da pojedine vrste voća i povrća su prirodna zaštita protiv mnogih bolesti i prehlada te izgrađuju čvrst imunitet. I vrlo važno je za sve, a posebno za školarce, ne preskakati doručak. Doručak poboljšava kognitivne mogućnosti u područjima budnosti, pozornosti, rješavanja problema i pamćenja. Adrijana Bakoš 

Kid washing hands with mom in the bathroom.

Za izbjegavanje bolesti i prehlada, važno je usvojiti higijenske navike od najranije dobi

<para>Obvezuje nas zakon u kojem je za svakog mališana u Republici Hrvatskoj obvezan polazak u osnovnu školu? Ono samo zna da će uskoro morati poći u školu i izvršavati svoje obveze. Osim straha djeteta, što je potpuno normalna reakcija na ono što mu je nepoznato, izbjegavanje onoga čega se boji, također je prirodno djetetovo ponašanje.</para>
<para>Svake se godine u prvom razredu pojavljuju djeca koja su loše pripremljena za novi korak u njihovom životu. Uvijek se nađe poneko prestrašeno dijete, poneko razočarano, a ima i onih koji ne žele u školu. Treba stoga dobro razmisliti kako pristupiti motiviranju i pripremanju djeteta za školu: što mu reći i kako se ponašati. Zastrašivanjem ćete školu prikazati kao kaznionicu u koju nitko ne želi ići, a pretjeranim uljepšavanjem ćete ga prevariti. Jednako tako loša bit će i treća mogućnost: uopće ne spominjati školu. Svako dijete ima pravo znati što ga tamo, kamo ga šaljete, doista čeka.
</para>
<heading2>Što treba činiti:</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>prošetajte koji put s djetetom do škole</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>uđite u školsku zgradu ili dvorište</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarajte o školi kao zanimljivom mjestu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>iskazujte radost što će dijete krenuti u školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razgovarajte pred djetetom s veseljem o školi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pričajte mu o učenju, zadaći i obvezama s veseljem</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokažite mu da vjerujete kako će se u školi dobro snaći</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>potaknite nestrpljenje djeteta da krene u školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prisjetite se svog polaska u školu i djetetu pričajte o tome</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Što ne treba činiti?</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ne iskazujte pred djetetom sumnju u njegovu spremnost za školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne obećavajte samo igru, veselje, zabavu bez obveza</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne stvarajte nervozu oko polaska u školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne preuveličavajte školske obaveze</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne uspoređujte dijete s bratom, sestrom, susjedom, u spremnosti za školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne uvjeravajte ga kako su mu radne i higijenske navike potrebne zbog škole</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne izbjegavajte spominjati školu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne prepričavajte svoja loša iskustva iz škole</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Kako će dijete doživjeti polazak u školu uvelike ovisi i o roditeljima! Dijete moramo upisati u školu, bez obzira na to želi li to ono ili ne. Obvezuje nas zakon u kojem je za svakog mališana u Republici Hrvatskoj obvezan polazak u osnovnu školu.  Što je s djetetom Obvezuje nas zakon u kojem je za svakog mališana u Republici Hrvatskoj obvezan polazak u osnovnu školu? Ono samo zna da će uskoro morati poći u školu i izvršavati svoje obveze. Osim straha djeteta, što je potpuno normalna reakcija na ono što mu je nepoznato, izbjegavanje onoga čega se boji, također je prirodno djetetovo ponašanje.
Svake se godine u prvom razredu pojavljuju djeca koja su loše pripremljena za novi korak u njihovom životu. Uvijek se nađe poneko prestrašeno dijete, poneko razočarano, a ima i onih koji ne žele u školu. Treba stoga dobro razmisliti kako pristupiti motiviranju i pripremanju djeteta za školu: što mu reći i kako se ponašati. Zastrašivanjem ćete školu prikazati kao kaznionicu u koju nitko ne želi ići, a pretjeranim uljepšavanjem ćete ga prevariti. Jednako tako loša bit će i treća mogućnost: uopće ne spominjati školu. Svako dijete ima pravo znati što ga tamo, kamo ga šaljete, doista čeka.

Što treba činiti:

   
      prošetajte koji put s djetetom do škole
   
   
      uđite u školsku zgradu ili dvorište
   
   
      razgovarajte o školi kao zanimljivom mjestu
   
   
      iskazujte radost što će dijete krenuti u školu
   
   
      razgovarajte pred djetetom s veseljem o školi
   
   
      pričajte mu o učenju, zadaći i obvezama s veseljem
   
   
      pokažite mu da vjerujete kako će se u školi dobro snaći
   
   
      potaknite nestrpljenje djeteta da krene u školu
   
   
      prisjetite se svog polaska u školu i djetetu pričajte o tome
   

Što ne treba činiti?

   
      ne iskazujte pred djetetom sumnju u njegovu spremnost za školu
   
   
      ne obećavajte samo igru, veselje, zabavu bez obveza
   
   
      ne stvarajte nervozu oko polaska u školu
   
   
      ne preuveličavajte školske obaveze
   
   
      ne uspoređujte dijete s bratom, sestrom, susjedom, u spremnosti za školu
   
   
      ne uvjeravajte ga kako su mu radne i higijenske navike potrebne zbog škole
   
   
      ne izbjegavajte spominjati školu
   
   
      ne prepričavajte svoja loša iskustva iz škole
   
 Petra Majetić 

djeca_škola_pixabay

Kako će dijete doživjeti polazak u školu uvelike ovisi i o roditeljima!

<para> Ili je pak veoma brzo u stanju naučiti riječi neke pjesme.</para>
<para>Jednostavno je – dok su neka djeca talentirana za sport i čini se kako imaju beskonačno mnogo energije, druga izražavaju svoju kreativnost kroz hobije poput crtanja ili pak stvaranja glazbe. Međutim, djeca predškolske dobi svoj potencijal često nisu u mogućnosti shvatiti i razvijati. Stoga je potrebna roditeljska „intervencija“ kako bi se mališan odlučio za ozbiljnije bavljenje onime što voli i što mu leži.
</para>
<para>Jasno je kako u procesu usmjeravanja djeteta prema ozbiljnijem bavljenju glazbom, ne želite biti jedni od pretjerano ambicioznih roditelja. Oni često mališanu niti ne ostavljaju mogućnost vlastitog izbora hobija, a takvi pokušaji nerijetko završe upravo suprotnim efektom. Lako se može dogoditi da dijete nakon kraćeg vremena jednostavno prestane uživati u tome.</para>
<para>Međutim, postoji nekoliko pametnih taktika koje će vaše mališane dodatno zainteresirati za glazbu, pa možda i odluče samostalno krenuti upravo u tom smjeru.
</para>
<heading4>Susreti sa šarolikom glazbom</heading4>
<para>
U slučaju da je vaš mališan u ranoj dobi počeo pokazivati interes za glazbu, na roditeljima je odgovornost da mu pomognu „otvoriti pogled na svijet“. To bi jednostavno značilo da mu pokušate predstaviti što veći broj glazbenih žanrova. Upravo ta raznolikost mogla bi ga potaknuti da dalje sam istražuje, jednom kad uvidi koliko je mogućnosti oko njega.</para>
<para>Iako su roditelji tijekom godina na neki način „filtrirali“ svoj glazbeni ukus i sveli ga na možda jedan žanr, sada je pravo vrijeme da provjerite što se još „nudi“ na glazbenoj sceni. Klincima jednako zanimljivi mogu biti i rock, jazz, pop, pa i klasična glazba. Čak i ako niste upoznati s nekim od žanrova, ovo je izvrsna prilika da zajedno sa svojim djetetom temeljitije istražite magičan svijet glazbe.</para>
<para>Kada djetetu ponudite široku paletu žanrova, ono će samo zaključiti što mu se sviđa a što ne. Već nakon kraćeg vremena u vašem će se domu izmjenjivati tek nekoliko žanrova koje je mališan i „službeno odobrio“.
</para>
<heading4>Vlastiti CD-i ili glazbene linije</heading4>
<para>
S odabirom nekoliko žanrova, konačno ste kao roditelj dobili puniji uvid u glazbene preferencije svog djeteta. Stoga je sada idealno vrijeme za njihovo daljnje „njegovanje“. Kupite svom mališanu CD omiljenog izvođača. Da, dobar stari CD bolje je rješenje od jednostavnog „skidanja“ glazbe s interneta – dijete će ga naučiti cijeniti i dobiti će dodatnu „težinu“ budući da se radi o nečemu što je uvijek tu na njegovoj polici.</para>
<para>Neka mališan jednom dnevno pusti neki od CD-a, te izdvojite sat vremena za ples i pjevanje na glas zajedno s njime. Djeci ovakvi trenuci predstavljaju prije svega dobru zabavu, a roditeljima mogu poslužiti kao odličan „ispušni ventil“ nakon napornog dana na poslu.</para>
<para>Pratite i koji se koncerti održavaju u vašem gradu, te procijenite je li neki od njih pogodan za vašeg mališana. Kada dijete uživo čuje neku pjesmu ili izvođača kojeg je naviknuo slušati tek iz zvučnika, biti će bogatiji za jedno novo i neprocjenjivo iskustvo.
</para>
<heading4>Upoznavanje s instrumentima</heading4>
<para>
Uz ples i pjevanje, potičite dijete da ručicama plješče u ritmu pjesme. Objasnite mu i koje instrumente može čuti u pjesmi koja trenutno svira. Vjerujte, većinu klinaca će zainteresirati na koji način zapravo nastaje zvuk koji čuju i kojeg toliko vole.</para>
<para>U većini trgovina glazbenom opremom danas se mogu pronaći instrumenti veličinom prilagođeni djeci vrtićke dobi. Zašto svog mališana ne biste počastili malim bubnjem ili pak nešto zahtjevnijom gitarom? Zasigurno će sate provesti upravo u istraživanju koje sve tonove može proizvesti uz pomoć svog novog instrumenta.
</para>
<heading4>Pružanje podrške</heading4>
<para>
U trenutku kada se vaš mališan odluči za sviranje instrumenta ili pjevanje u nekom zboru, nemojte misliti da je roditeljski posao ovdje gotov samim time što ste ga usmjerili u ozbiljnije bavljenje glazbom.</para>
<para>Roditeljska podrška svakom će mališanu puno značiti, kojim god hobijem da se bavi. Stoga posjećujte probe, pokažite interes za ono čime se bavi i potaknite ga da vam i kod kuće pokaže ono što je naučio. I najvažnije od svega, uživajte u talentu koji pokazuje vaš mališan i svakodnevno pokazujte da ste ponosni na njega.</para>

Poticati mališana na bavljenje glazbom od iznimne je važnosti Možda ste već primijetili kako vaš mališan pokazuje potencijal za ozbiljnije bavljenje glazbom. To može biti savršeno udaranje ručicama u taktovima neke pjesme.  Ili je pak veoma brzo u stanju naučiti riječi neke pjesme.
Jednostavno je – dok su neka djeca talentirana za sport i čini se kako imaju beskonačno mnogo energije, druga izražavaju svoju kreativnost kroz hobije poput crtanja ili pak stvaranja glazbe. Međutim, djeca predškolske dobi svoj potencijal često nisu u mogućnosti shvatiti i razvijati. Stoga je potrebna roditeljska „intervencija“ kako bi se mališan odlučio za ozbiljnije bavljenje onime što voli i što mu leži.

Jasno je kako u procesu usmjeravanja djeteta prema ozbiljnijem bavljenju glazbom, ne želite biti jedni od pretjerano ambicioznih roditelja. Oni često mališanu niti ne ostavljaju mogućnost vlastitog izbora hobija, a takvi pokušaji nerijetko završe upravo suprotnim efektom. Lako se može dogoditi da dijete nakon kraćeg vremena jednostavno prestane uživati u tome.
Međutim, postoji nekoliko pametnih taktika koje će vaše mališane dodatno zainteresirati za glazbu, pa možda i odluče samostalno krenuti upravo u tom smjeru.

Susreti sa šarolikom glazbom

U slučaju da je vaš mališan u ranoj dobi počeo pokazivati interes za glazbu, na roditeljima je odgovornost da mu pomognu „otvoriti pogled na svijet“. To bi jednostavno značilo da mu pokušate predstaviti što veći broj glazbenih žanrova. Upravo ta raznolikost mogla bi ga potaknuti da dalje sam istražuje, jednom kad uvidi koliko je mogućnosti oko njega.
Iako su roditelji tijekom godina na neki način „filtrirali“ svoj glazbeni ukus i sveli ga na možda jedan žanr, sada je pravo vrijeme da provjerite što se još „nudi“ na glazbenoj sceni. Klincima jednako zanimljivi mogu biti i rock, jazz, pop, pa i klasična glazba. Čak i ako niste upoznati s nekim od žanrova, ovo je izvrsna prilika da zajedno sa svojim djetetom temeljitije istražite magičan svijet glazbe.
Kada djetetu ponudite široku paletu žanrova, ono će samo zaključiti što mu se sviđa a što ne. Već nakon kraćeg vremena u vašem će se domu izmjenjivati tek nekoliko žanrova koje je mališan i „službeno odobrio“.

Vlastiti CD-i ili glazbene linije

S odabirom nekoliko žanrova, konačno ste kao roditelj dobili puniji uvid u glazbene preferencije svog djeteta. Stoga je sada idealno vrijeme za njihovo daljnje „njegovanje“. Kupite svom mališanu CD omiljenog izvođača. Da, dobar stari CD bolje je rješenje od jednostavnog „skidanja“ glazbe s interneta – dijete će ga naučiti cijeniti i dobiti će dodatnu „težinu“ budući da se radi o nečemu što je uvijek tu na njegovoj polici.
Neka mališan jednom dnevno pusti neki od CD-a, te izdvojite sat vremena za ples i pjevanje na glas zajedno s njime. Djeci ovakvi trenuci predstavljaju prije svega dobru zabavu, a roditeljima mogu poslužiti kao odličan „ispušni ventil“ nakon napornog dana na poslu.
Pratite i koji se koncerti održavaju u vašem gradu, te procijenite je li neki od njih pogodan za vašeg mališana. Kada dijete uživo čuje neku pjesmu ili izvođača kojeg je naviknuo slušati tek iz zvučnika, biti će bogatiji za jedno novo i neprocjenjivo iskustvo.

Upoznavanje s instrumentima

Uz ples i pjevanje, potičite dijete da ručicama plješče u ritmu pjesme. Objasnite mu i koje instrumente može čuti u pjesmi koja trenutno svira. Vjerujte, većinu klinaca će zainteresirati na koji način zapravo nastaje zvuk koji čuju i kojeg toliko vole.
U većini trgovina glazbenom opremom danas se mogu pronaći instrumenti veličinom prilagođeni djeci vrtićke dobi. Zašto svog mališana ne biste počastili malim bubnjem ili pak nešto zahtjevnijom gitarom? Zasigurno će sate provesti upravo u istraživanju koje sve tonove može proizvesti uz pomoć svog novog instrumenta.

Pružanje podrške

U trenutku kada se vaš mališan odluči za sviranje instrumenta ili pjevanje u nekom zboru, nemojte misliti da je roditeljski posao ovdje gotov samim time što ste ga usmjerili u ozbiljnije bavljenje glazbom.
Roditeljska podrška svakom će mališanu puno značiti, kojim god hobijem da se bavi. Stoga posjećujte probe, pokažite interes za ono čime se bavi i potaknite ga da vam i kod kuće pokaže ono što je naučio. I najvažnije od svega, uživajte u talentu koji pokazuje vaš mališan i svakodnevno pokazujte da ste ponosni na njega. Nataša Vuk 