Postroll

Preroll

<para>Sajam „Dani beba, djece i trudnica“ se od ove godine održava u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke i počasnog sponzora Grada Splita, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Jane,  Mali anđeo, Magic Baby, mali split, Nestle, Peg-Perego, Töpfer, Violeta i Zvečevo. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Popis svih izlagača i partnera bit će objavljen nekoliko dana prije održavanja sajma na službenim web stranicama sajma 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma organizator će non-stop obavještavati putem  facebook stranice 
 <ulink url="http://www.facebook.com/Dani.beba">Dani.beba</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.</para>

26.  Dani beba, djece i trudnica Splitsko izdanje najvećeg specijaliziranog sajma za bebe, djecu, trudnice i roditelje u regiji Sajam „Dani beba, djece i trudnica“ se od ove godine održava u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke i počasnog sponzora Grada Splita, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Jane,  Mali anđeo, Magic Baby, mali split, Nestle, Peg-Perego, Töpfer, Violeta i Zvečevo. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.
   
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.
   
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.
   
Popis svih izlagača i partnera bit će objavljen nekoliko dana prije održavanja sajma na službenim web stranicama sajma 
      www.danibeba.com
   .
   
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma organizator će non-stop obavještavati putem  facebook stranice 
      Dani.beba
   .
   
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice. žena.hr 

26.  Dani beba, djece i trudnica

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

<para> Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.
</para>
<para>Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.</para>
<heading4>Roditelji koji stalno interveniraju</heading4>
<para>Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.</para>
<heading4>Roditelji koji "<emphasis>peru ruke od svega</emphasis>"</heading4>
<para>Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "<emphasis>oprati ruke od svega</emphasis>". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.</para>
<heading4>Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja</heading4>
<para>
 Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.</para>
<para>Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?</para>
<para>Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.
</para>
<para>Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove.</para>

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke Roditelji, uglavnom, djecu pokušavaju spriječiti u griješenju.  Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.

Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.
Roditelji koji stalno interveniraju
Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.
Roditelji koji "peru ruke od svega"
Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "oprati ruke od svega". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.
Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja

   Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.
Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?
Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.

Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove. Adrijana Bakoš 

djeca_pixabay

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke

<para>Veliku ulogu u održavanju organizma u ravnoteži ima i pravilna prehrana, odnosno pravilan unos vitamina i minerala. Iako se upravo ovi nutrijenti vežu za zdrav život, tu su i tzv. „dobre bakterije", koje također imaju veliku ulogu u održavanju zdravlja.</para>
<para>Kada netko spomene bakterije, prva asocijacija gotovo svakoj osobi biti će negativna, odnosno povezivati će ih s razvojem neke bolesti. Međutim, nisu sve bakterije automatski „loše“. Naš probavni sustav normalno funkcionira upravo uz pomoć dobrih bakterija, koje pomažu u jačanju i otpornosti cijelog organizma.</para>
<para>Upravo te bakterije predmet su brojnih istraživanja. Jedno od njih uspjelo je povezati i njihovu prisutnost u majčinom probavnom sustavu sa učinkom na zdravlje nerođenog djeteta.
</para>
<heading4>Dobre bakterije i formiranje imunološkog sustava</heading4>
<para>
Nekada se smatralo kako bebin probavni sustav tijekom trudnoće jednostavno ne sadrži navedene dobre bakterije. Općeprihvaćena teorija je bila ta da prve bakterije put do djetetovog organizma pronalaze tek tijekom samog poroda, prolaskom kroz porođajni kanal.</para>
<para>Tijekom godina ova se teorija ipak pokazala – krivom. Nastanjivanje bakterija u probavnom sustavu djeteta počinje još u maternici, a te su vrste bakterija prisutne i u plodnoj vodi i posteljici, a mogu se pronaći i krvi unutar pupčane vrpce.</para>
<para>Nakon što su dokazali njihovu prisutnost u organizmu djeteta i prije samog rođenja, liječnici su uspjeli utvrditi i njihovu konkretnu ulogu u malom organizmu. Dobre bakterije djeluju kao stimulans koji potiče razvoj imuniteta kod djeteta. Stoga te skupine bakterija koje se tijekom trudnoće prenesu iz majčinog organizma, zapravo jačaju i na neki način „treniraju“ otpornost koju će bebica imati dolaskom na svijet.
</para>
<heading4>Majčin imunološki sustav kao osnova razvoja</heading4>
<para>
Iako se bakterije probavnog sustava prenose s majke na dijete tijekom trudnoće, njihov se sastav ipak ponešto razlikuje. Smatra se kako se konačan sastav bakterija prisutnih u probavnom sustavu, kod djeteta oblikuje oko druge godine života. Počevši od tada, one mogu utjecati na cjelokupni imunološki sustav tijekom života. O njemu, odnosno njegovom formiranju, ovisi hoće li se u budućnosti osoba lakše ili teže „othrvati“ raznim bolestima.</para>
<para>Bakterije u majčinom probavnom sustavu tijekom trudnoće zapravo predstavljaju temelje na kojima će djetetov organizam izgraditi vlastitu floru bakterija u organizmu. Nakon samog rođenja, one se na mališana nastavljaju prenositi tijekom procesa dojenja, te se proces formiranja imuniteta odvija i dalje.
</para>
<heading4>Probiotici tijekom trudnoće</heading4>
<para>
Kako bi se osigurala dovoljna količina dobrih bakterija koja se može prenijeti s majke na dijete, važno je voditi računa o uravnoteženoj prehrani tijekom trudnoće i dojenja. Stručnjaci naglasak stavljaju na unos <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/vaznost-probiotika-u-dojenackoj-dobi/">probiotika</ulink> u organizam. Probiotici se definiraju upravo kao skupine mikroorganizama koji, u adekvatnoj količini, imaju povoljan učinak na organizam „domaćina“. Oni pomažu u uspostavljanju ravnoteže između „dobrih i loših“ bakterija u probavnom sustavu. Crijevna mikroflora veoma se lako nađe izvan ravoteže prilikom prehlada, stresa i sličnih situacija.</para>
<para>Hrana bogata probioticima stoga bi se trebala naći na meniju svake buduće ili nove majke. Najlakše ih je pronaći u mliječnim proizvodima poput jogurta, kefira, sira, ali i namirnicama poput kiselog kupusa. Danas na tržištu možete pronaći i velik broj mliječnih proizvoda dodatno obogaćenih probioticima, koji će osigurati njihov dovoljan unos u organizam.</para>

"Dobre bakterije" i njihova uloga u zdravlju nerođenog djeteta Tijekom trudnoće i dojenja, svakoj je majci zdravlje prioritet. Jer upravo zdrava majka će svom mališanu osigurati sve nutrijente potrebne za normalan rasti razvoj. Veliku ulogu u održavanju organizma u ravnoteži ima i pravilna prehrana, odnosno pravilan unos vitamina i minerala. Iako se upravo ovi nutrijenti vežu za zdrav život, tu su i tzv. „dobre bakterije", koje također imaju veliku ulogu u održavanju zdravlja.
Kada netko spomene bakterije, prva asocijacija gotovo svakoj osobi biti će negativna, odnosno povezivati će ih s razvojem neke bolesti. Međutim, nisu sve bakterije automatski „loše“. Naš probavni sustav normalno funkcionira upravo uz pomoć dobrih bakterija, koje pomažu u jačanju i otpornosti cijelog organizma.
Upravo te bakterije predmet su brojnih istraživanja. Jedno od njih uspjelo je povezati i njihovu prisutnost u majčinom probavnom sustavu sa učinkom na zdravlje nerođenog djeteta.

Dobre bakterije i formiranje imunološkog sustava

Nekada se smatralo kako bebin probavni sustav tijekom trudnoće jednostavno ne sadrži navedene dobre bakterije. Općeprihvaćena teorija je bila ta da prve bakterije put do djetetovog organizma pronalaze tek tijekom samog poroda, prolaskom kroz porođajni kanal.
Tijekom godina ova se teorija ipak pokazala – krivom. Nastanjivanje bakterija u probavnom sustavu djeteta počinje još u maternici, a te su vrste bakterija prisutne i u plodnoj vodi i posteljici, a mogu se pronaći i krvi unutar pupčane vrpce.
Nakon što su dokazali njihovu prisutnost u organizmu djeteta i prije samog rođenja, liječnici su uspjeli utvrditi i njihovu konkretnu ulogu u malom organizmu. Dobre bakterije djeluju kao stimulans koji potiče razvoj imuniteta kod djeteta. Stoga te skupine bakterija koje se tijekom trudnoće prenesu iz majčinog organizma, zapravo jačaju i na neki način „treniraju“ otpornost koju će bebica imati dolaskom na svijet.

Majčin imunološki sustav kao osnova razvoja

Iako se bakterije probavnog sustava prenose s majke na dijete tijekom trudnoće, njihov se sastav ipak ponešto razlikuje. Smatra se kako se konačan sastav bakterija prisutnih u probavnom sustavu, kod djeteta oblikuje oko druge godine života. Počevši od tada, one mogu utjecati na cjelokupni imunološki sustav tijekom života. O njemu, odnosno njegovom formiranju, ovisi hoće li se u budućnosti osoba lakše ili teže „othrvati“ raznim bolestima.
Bakterije u majčinom probavnom sustavu tijekom trudnoće zapravo predstavljaju temelje na kojima će djetetov organizam izgraditi vlastitu floru bakterija u organizmu. Nakon samog rođenja, one se na mališana nastavljaju prenositi tijekom procesa dojenja, te se proces formiranja imuniteta odvija i dalje.

Probiotici tijekom trudnoće

Kako bi se osigurala dovoljna količina dobrih bakterija koja se može prenijeti s majke na dijete, važno je voditi računa o uravnoteženoj prehrani tijekom trudnoće i dojenja. Stručnjaci naglasak stavljaju na unos probiotika u organizam. Probiotici se definiraju upravo kao skupine mikroorganizama koji, u adekvatnoj količini, imaju povoljan učinak na organizam „domaćina“. Oni pomažu u uspostavljanju ravnoteže između „dobrih i loših“ bakterija u probavnom sustavu. Crijevna mikroflora veoma se lako nađe izvan ravoteže prilikom prehlada, stresa i sličnih situacija.
Hrana bogata probioticima stoga bi se trebala naći na meniju svake buduće ili nove majke. Najlakše ih je pronaći u mliječnim proizvodima poput jogurta, kefira, sira, ali i namirnicama poput kiselog kupusa. Danas na tržištu možete pronaći i velik broj mliječnih proizvoda dodatno obogaćenih probioticima, koji će osigurati njihov dovoljan unos u organizam. Nataša Vuk 

trudnica_pixabay

"Dobre bakterije" i njihova uloga u zdravlju nerođenog djeteta

<para> Mala djeca barataju samo s “ovdje” i “sada”, a tek kad krenu u školu počinju razumijevati pojmove prošlosti i budućnosti. U dobi od tri godine dijete će biti sposobno govoriti o prošlom, sadašnjem i budućem vremenu i znat će koliko ima godina. U petoj će biti svjesno dana u tjednu, u šestoj će znati godišnja doba, a u sedmoj godini života bit će sposobno reći koliko je sati.</para>
<para>Djeca postaju svjesna slijeda redovitih događaja kad iskuse rutinu. Dijete razumije da ustaje, doručkuje, ide u vrtić, vraća se kući na ručak itd., do kraja dana dok ne ode na spavanje. Dnevnu rutinu možete iskoristiti za uvođenje vokabulara za vrijeme koristeći riječi poput jutro, poslijepodne, vrijeme za spavanje, prije, poslije, tada, sada.
</para>
<para>Predškolci povezuju vrijeme s određenim dnevnim događajima, primjerice, “vrijeme je za pranje zubiju” ili “vrijeme je za spavanje”, a ne uz vrijeme koje pokazuje sat, primjerice, 11 sati ili 5 sati. Preporuča se da na tom stupnju dijete počne povezivati određene događaje s vremenom koje pokazuje sat. Primjerice, "sada je devet sati, vrijeme je da kreneš na spavanje" i "iz vrtića dolaziš u pet sati." Djecu se može upoznati i s kontrolnim satom koji nas upozorava da je nešto dovršeno, primjerice kuhinjski sat zazvoni kad je kolač gotov i treba ga izvaditi iz pećnice.</para>
<para>Kad dijete shvati da se svakodnevne životne aktivnosti odvijaju u određenim vremenskim razmacima, možete s njim početi razgovarati o prošlim događajima – što je radilo tog jutra u vrtiću, kamo ste ga vodili prošli vikend, što ste mu kupili jučer u trgovini. Ponekad je dobro uzeti slike (ili filmove) ili nacrtati sliku (koja prikazuje rođendansku zabavu od prošlog tjedna) čime se ti prošli događaji djetetu bolje približe.</para>
<para>Dijete može početi govoriti i o budućim događajima ili ih predviđati, primjerice približavanje četvrtog rođendana, izleta ili blagdana. Opišite djetetu što će se događati na rođendanskoj proslavi – tko će doći, kakvu ćete hranu pripremiti, koje igre će se igrati, to će vam naime pomoći da postupno uvedete vokabular koji se odnosi na opis budućih događaja. Upotrijebite riječi kao što su sutra, uskoro, sljedeći tjedan, sljedeći mjesec. Ponekad je korisno odbrojavati dane do posebnog događaja; uzmite jednostavni kalendar i na njemu označite koliko je dana preostalo do željenog događaja.</para>

Za malu djecu vrijeme je relativan pojam! Kako razviti djetetov osjećaj za vrijeme? Kad kažete malom djetetu, "doći ću po tebe u vrtić u četiri popodne", vjerojatno mu to neće puno značiti, jer primjerice, vrijeme za jednog trogodišnjaka vrlo je relativan pojam.  Mala djeca barataju samo s “ovdje” i “sada”, a tek kad krenu u školu počinju razumijevati pojmove prošlosti i budućnosti. U dobi od tri godine dijete će biti sposobno govoriti o prošlom, sadašnjem i budućem vremenu i znat će koliko ima godina. U petoj će biti svjesno dana u tjednu, u šestoj će znati godišnja doba, a u sedmoj godini života bit će sposobno reći koliko je sati.
Djeca postaju svjesna slijeda redovitih događaja kad iskuse rutinu. Dijete razumije da ustaje, doručkuje, ide u vrtić, vraća se kući na ručak itd., do kraja dana dok ne ode na spavanje. Dnevnu rutinu možete iskoristiti za uvođenje vokabulara za vrijeme koristeći riječi poput jutro, poslijepodne, vrijeme za spavanje, prije, poslije, tada, sada.

Predškolci povezuju vrijeme s određenim dnevnim događajima, primjerice, “vrijeme je za pranje zubiju” ili “vrijeme je za spavanje”, a ne uz vrijeme koje pokazuje sat, primjerice, 11 sati ili 5 sati. Preporuča se da na tom stupnju dijete počne povezivati određene događaje s vremenom koje pokazuje sat. Primjerice, "sada je devet sati, vrijeme je da kreneš na spavanje" i "iz vrtića dolaziš u pet sati." Djecu se može upoznati i s kontrolnim satom koji nas upozorava da je nešto dovršeno, primjerice kuhinjski sat zazvoni kad je kolač gotov i treba ga izvaditi iz pećnice.
Kad dijete shvati da se svakodnevne životne aktivnosti odvijaju u određenim vremenskim razmacima, možete s njim početi razgovarati o prošlim događajima – što je radilo tog jutra u vrtiću, kamo ste ga vodili prošli vikend, što ste mu kupili jučer u trgovini. Ponekad je dobro uzeti slike (ili filmove) ili nacrtati sliku (koja prikazuje rođendansku zabavu od prošlog tjedna) čime se ti prošli događaji djetetu bolje približe.
Dijete može početi govoriti i o budućim događajima ili ih predviđati, primjerice približavanje četvrtog rođendana, izleta ili blagdana. Opišite djetetu što će se događati na rođendanskoj proslavi – tko će doći, kakvu ćete hranu pripremiti, koje igre će se igrati, to će vam naime pomoći da postupno uvedete vokabular koji se odnosi na opis budućih događaja. Upotrijebite riječi kao što su sutra, uskoro, sljedeći tjedan, sljedeći mjesec. Ponekad je korisno odbrojavati dane do posebnog događaja; uzmite jednostavni kalendar i na njemu označite koliko je dana preostalo do željenog događaja. Petra Majetić 

djeca_pojam_vremena_pixabay

Za malu djecu vrijeme je relativan pojam! Kako razviti djetetov osjećaj za vrijeme?

<para>No čak i njima suočavanje s nepoznatim situacijama može biti vrlo stresno i neugodno. Kod djece koja su po temperamentu mirnija, povučenija, nesigurnija, nove situacije i susret s nepoznatim osobama može značiti pravu malu dramu.</para>
<para>Kad govorimo o nepoznatim situacijama, mislimo prije svega na situacije u kojima dijete ne zna što će se dogoditi. Najčešće se radi o odlasku liječniku ili stomatologu, odlasku na šišanje, na neku izvanvrtićku aktivnost, polasku u vrtić, na čuvanje kod osobe koja s djetetom nije svakog dana, na rođendan u igraonicu i slično.</para>
<para>Strah se može pojaviti iznenada, odnosno čak i kod djece koja do neke razvojne faze taj strah nisu iskazivala. Dijete će strah od nepoznatih situacija iskazivati plačem, odbijanjem suradnje, izbjegavanjem situacije. U ekstremnim slučajevima dijete će se ukočiti, otimati, ubrzano disati kao da je u ogromnoj opasnosti ili se tresti.
</para>
<heading4>Roditelji i njihova reakcija na djetetov strah</heading4>
<para>
Roditelji često griješe jer na situaciju gledaju iz svoje, "odrasle" perspektive. Oni su sigurni da se djetetu ništa neće dogoditi, da je nova situacija potpuno bezopasna i nije im jasno zbog čega dijete pruža otpor. Djetetu se govori "sve je u redu", "zašto plačeš bezveze", "ti si veliki dečko/curica i nemoj plakati", "nemoj biti zločest/a", "moraš ići zato jer ja tako kažem" i slično.</para>
<para>No ono što bi roditelji trebali znati jest da je strah jedna od tri <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">bazične emocije kod djece</ulink>
 (uz ljutnju i tugu). To je ujedno i jedna od najsnažnijih negativnih emocija kod svih ljudi. Iz nje proizlaze brojne druge emocionalne poteškoće kao što su depresija, socijalna fobija, napadaji panike, osjećaj inferiornosti, manjak samopouzdanja i slično.</para>
<para>Prije no što se djetetu nepoznata situacija koja ga plaši nametne, bilo bi dobro sjetiti se kako mi odrasli na njih reagiramo. Niti nama nije svejedno kada trebamo otići prvi dan na novi posao ili na neku pretragu s nepoznatim ishodom. Kako onda očekivati od djeteta da nešto novo bespogovorno prihvati samo zato jer roditelj misli da je to dobro i sigurno za njega?
</para>
<heading4>Kako roditelji mogu pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Prvi korak je da se dječji strah prihvati kao činjenica i da ga se ne umanjuje ili ismijava. Osjećaj straha vrlo je stvaran i intenzivan u glavici djeteta i treba mu se pomoći da tu negativnu emociju "probavi" na ispravan način.</para>
<para>Dijete ponekad ima vrlo snažan emocionalni doživljaj ili reakciju, ali ne zna što osjeća, odnosno ne može objasniti ili imenovati što se događa. Zato je tu roditelj da djetetu opiše što se događa i to vrlo jednostavno i konkretno - "vidim da se jako bojiš odlaska doktoru", "sada osjećaš strah od odlaska u igraonicu". Nije potrebno dijete ispitivati da li se boji i obraćati mu se pitanjima, jer dok je prestrašeno, dijete ne može i ne zna suvislo razgovarati kako se osjeća.</para>
<para>Nakon što mu se objasni emocija, djetetu je potrebno pružiti utjehu i sigurnost. Utjeha znači čuvanje u krilu, zagrljaj, milovanje i bilo koja druga fizička gesta koja će ublažiti djetetovu uznemirenost i napetost. osjećaj sigurnosti djetetu se može dati pripremom na novonastalu situaciju koja ga čeka. Djetetu se može opisati kako će izgledati posjet doktoru, rođendan u igraonici, prvi sat u sportskoj grupi ili popodne kod vaše prijateljice na čuvanju.
</para>
<heading2>"Psića je strah odlaska doktoru" - slikovnica kao pomoć kod straha od nepoznatih situacija</heading2>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/shop/kategorija/slikovnice/"/>Vrlo dobra metoda pomoći djetetu koje teško prihvaća novonastale situacije je i pričanje priča. Slikovnica "Psića je strah odlaska doktoru" kroz životinjske likove i jednostavnu priču iz životinjskog svijeta djetetu pomaže da prepozna vlastitu emociju straha i da se nauči s njome snositi. No ono što je još važnije, slikovnica ima dodatak sa savjetima za roditelje u kojem se roditelja usmjerava kako pomoći djetetu, što konkretno učiniti ili ne učiniti.
Slikovnica se može naručiti <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/psica-je-strah-odlaska-doktoru/">OVDJE</ulink>.
</para>
<para> </para>

Djeca i strah od nepoznatih situacija Postoje djeca koja su po karakteristikama temperamenta vrlo otvorena, komunikativna, ekstrovertirana, hrabra i neustrašiva. No čak i njima suočavanje s nepoznatim situacijama može biti vrlo stresno i neugodno. Kod djece koja su po temperamentu mirnija, povučenija, nesigurnija, nove situacije i susret s nepoznatim osobama može značiti pravu malu dramu.
Kad govorimo o nepoznatim situacijama, mislimo prije svega na situacije u kojima dijete ne zna što će se dogoditi. Najčešće se radi o odlasku liječniku ili stomatologu, odlasku na šišanje, na neku izvanvrtićku aktivnost, polasku u vrtić, na čuvanje kod osobe koja s djetetom nije svakog dana, na rođendan u igraonicu i slično.
Strah se može pojaviti iznenada, odnosno čak i kod djece koja do neke razvojne faze taj strah nisu iskazivala. Dijete će strah od nepoznatih situacija iskazivati plačem, odbijanjem suradnje, izbjegavanjem situacije. U ekstremnim slučajevima dijete će se ukočiti, otimati, ubrzano disati kao da je u ogromnoj opasnosti ili se tresti.

Roditelji i njihova reakcija na djetetov strah

Roditelji često griješe jer na situaciju gledaju iz svoje, "odrasle" perspektive. Oni su sigurni da se djetetu ništa neće dogoditi, da je nova situacija potpuno bezopasna i nije im jasno zbog čega dijete pruža otpor. Djetetu se govori "sve je u redu", "zašto plačeš bezveze", "ti si veliki dečko/curica i nemoj plakati", "nemoj biti zločest/a", "moraš ići zato jer ja tako kažem" i slično.
No ono što bi roditelji trebali znati jest da je strah jedna od tri bazične emocije kod djece
    (uz ljutnju i tugu). To je ujedno i jedna od najsnažnijih negativnih emocija kod svih ljudi. Iz nje proizlaze brojne druge emocionalne poteškoće kao što su depresija, socijalna fobija, napadaji panike, osjećaj inferiornosti, manjak samopouzdanja i slično.
Prije no što se djetetu nepoznata situacija koja ga plaši nametne, bilo bi dobro sjetiti se kako mi odrasli na njih reagiramo. Niti nama nije svejedno kada trebamo otići prvi dan na novi posao ili na neku pretragu s nepoznatim ishodom. Kako onda očekivati od djeteta da nešto novo bespogovorno prihvati samo zato jer roditelj misli da je to dobro i sigurno za njega?

Kako roditelji mogu pomoći djetetu?

Prvi korak je da se dječji strah prihvati kao činjenica i da ga se ne umanjuje ili ismijava. Osjećaj straha vrlo je stvaran i intenzivan u glavici djeteta i treba mu se pomoći da tu negativnu emociju "probavi" na ispravan način.
Dijete ponekad ima vrlo snažan emocionalni doživljaj ili reakciju, ali ne zna što osjeća, odnosno ne može objasniti ili imenovati što se događa. Zato je tu roditelj da djetetu opiše što se događa i to vrlo jednostavno i konkretno - "vidim da se jako bojiš odlaska doktoru", "sada osjećaš strah od odlaska u igraonicu". Nije potrebno dijete ispitivati da li se boji i obraćati mu se pitanjima, jer dok je prestrašeno, dijete ne može i ne zna suvislo razgovarati kako se osjeća.
Nakon što mu se objasni emocija, djetetu je potrebno pružiti utjehu i sigurnost. Utjeha znači čuvanje u krilu, zagrljaj, milovanje i bilo koja druga fizička gesta koja će ublažiti djetetovu uznemirenost i napetost. osjećaj sigurnosti djetetu se može dati pripremom na novonastalu situaciju koja ga čeka. Djetetu se može opisati kako će izgledati posjet doktoru, rođendan u igraonici, prvi sat u sportskoj grupi ili popodne kod vaše prijateljice na čuvanju.

"Psića je strah odlaska doktoru" - slikovnica kao pomoć kod straha od nepoznatih situacija

   Vrlo dobra metoda pomoći djetetu koje teško prihvaća novonastale situacije je i pričanje priča. Slikovnica "Psića je strah odlaska doktoru" kroz životinjske likove i jednostavnu priču iz životinjskog svijeta djetetu pomaže da prepozna vlastitu emociju straha i da se nauči s njome snositi. No ono što je još važnije, slikovnica ima dodatak sa savjetima za roditelje u kojem se roditelja usmjerava kako pomoći djetetu, što konkretno učiniti ili ne učiniti.
Slikovnica se može naručiti OVDJE.

  Jelena Kovačić 

tuga-strah-pixabay

Djeca i strah od nepoznatih situacija

<para>Prosječni hrvatski školarac svakoga dana dođe kući sa zadaćom iz najmanje dva predmeta. Njezino rješavanje traje duže jer su postale kompliciranije i zahtjevnije, a nerijetko se dogodi i da ih umjesto učenika pišu roditelji, što nikako nije dobro.</para>
<para>
 <emphasis>
 U Osnovnoj školi Vijenac
 </emphasis> iz Osijeka, roditelji s rješavanjem domaćih uradaka nemaju problema jer domaća zadaća kod njih - ne postoji, i to već punih 12 godina. Sve je počelo još davne 1977. godine kad je tadašnji ravnatelj škole Stjepan Sokol odlučio osnovnoškolcima ne zadavati domaću zadaću. Kod kuće se završavalo samo ono što nije dovršeno na satu, a učenici su bili ti koji su mogli birati količinu i težinu zadataka za vježbu. Po uzoru na njegov rad Osnovna škola Vijenac, 2004. godine započela je s projektom 
 <emphasis>Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo</emphasis>
 , a u cijelu priču uključili su se učitelji hrvatskog jezika, engleskoga jezika, matematike i razredne nastave.
</para>
<blockquote>
 <para>“Krajnji cilj je rasterećenje učenika, motivacija učenika za aktivniji odnos prema radu na samome nastavnome satu, preuzimanje odgovornosti za uspjeh”, ističe ravnateljica Osnovne škole Vijenac Vesna Vrbošić te kao prednosti ovog projekta dodaje još i osposobljavanje učenika za objektivnije samovrednovanje i mogućnost izbora vlastitog puta prema uspjehu.</para>
</blockquote>
<para>
Prije nekoliko godina u nastavni sat, uveli su tri obvezna nova elementa koji nam je dodatno pojasnila ravnateljica osječke škole.
</para>
<blockquote>
 <para>“Na početku sata učenicima jasno kažemo i napišemo koji su očekivani ishodi današnjeg sata, pred kraj sata učitelj učenicima predloži zadatke za vježbu na tri razine, a učenici, ukoliko žele, biraju razinu na kojoj će provjeriti usvojenost nastavnih sadržaja kod kuće”, objašnjava ravnateljica Vrbošić te dodaje da ukoliko je potrebno učitelj će reći što učenici trebaju ponoviti za sljedeći sat kako bi uspješno usvajali nove nastavne sadržaje.</para>
</blockquote>
<para>
Ako nešto što je predviđeno za rad na nastavnome satu učenici ne uspiju riješiti u školi, završit će kod kuće, ali cilj je svima da sve završe u školi gdje imaju stručnu pomoć koja će im u tome pomoći.
</para>
<blockquote>
 <para>“Za to što su učinili kod kuće, drugi dan dobit će povratnu informaciju, ali nema minusa ako to nisu učinili. Važno je što nema prisile, a rezultati su odlični”, ističe ravnateljica Vrbošić.
 </para>
</blockquote>
<para>
Projekt <emphasis>Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo</emphasis>, pokazao se vrlo uspješnim jer učenici ove osječke osnovne škole većinom su odlikaši, nema ponavljača, a i u srednjoj školi pokazuju odlične rezultate. Uključeni su u mnoge izvan školske aktivnosti, dodatni rad, izbornu nastavu i jako su vrijedni, ponosno nam objašnjava ravnateljica. Na kraju školskog dana zadovoljni su svi; učenici, roditelji i učitelji, a svi oni očito jako dobro znaju što znači stara poslovica, <emphasis>Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.</emphasis>
</para>

Uvijek postoje iznimke: U jednoj hrvatskoj osnovnoj školi ukinuli su pisanje domaće zadaće Jesi li napisao domaću zadaću, pitanje je koje roditelj barem jednom dnevno upita svoje dijete? Domaće zadaće u većini slučajeva, slažu se roditelji, postale su teret. Prosječni hrvatski školarac svakoga dana dođe kući sa zadaćom iz najmanje dva predmeta. Njezino rješavanje traje duže jer su postale kompliciranije i zahtjevnije, a nerijetko se dogodi i da ih umjesto učenika pišu roditelji, što nikako nije dobro.

   
      U Osnovnoj školi Vijenac
    iz Osijeka, roditelji s rješavanjem domaćih uradaka nemaju problema jer domaća zadaća kod njih - ne postoji, i to već punih 12 godina. Sve je počelo još davne 1977. godine kad je tadašnji ravnatelj škole Stjepan Sokol odlučio osnovnoškolcima ne zadavati domaću zadaću. Kod kuće se završavalo samo ono što nije dovršeno na satu, a učenici su bili ti koji su mogli birati količinu i težinu zadataka za vježbu. Po uzoru na njegov rad Osnovna škola Vijenac, 2004. godine započela je s projektom 
      Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo
   , a u cijelu priču uključili su se učitelji hrvatskog jezika, engleskoga jezika, matematike i razredne nastave.


   “Krajnji cilj je rasterećenje učenika, motivacija učenika za aktivniji odnos prema radu na samome nastavnome satu, preuzimanje odgovornosti za uspjeh”, ističe ravnateljica Osnovne škole Vijenac Vesna Vrbošić te kao prednosti ovog projekta dodaje još i osposobljavanje učenika za objektivnije samovrednovanje i mogućnost izbora vlastitog puta prema uspjehu.


Prije nekoliko godina u nastavni sat, uveli su tri obvezna nova elementa koji nam je dodatno pojasnila ravnateljica osječke škole.


   “Na početku sata učenicima jasno kažemo i napišemo koji su očekivani ishodi današnjeg sata, pred kraj sata učitelj učenicima predloži zadatke za vježbu na tri razine, a učenici, ukoliko žele, biraju razinu na kojoj će provjeriti usvojenost nastavnih sadržaja kod kuće”, objašnjava ravnateljica Vrbošić te dodaje da ukoliko je potrebno učitelj će reći što učenici trebaju ponoviti za sljedeći sat kako bi uspješno usvajali nove nastavne sadržaje.


Ako nešto što je predviđeno za rad na nastavnome satu učenici ne uspiju riješiti u školi, završit će kod kuće, ali cilj je svima da sve završe u školi gdje imaju stručnu pomoć koja će im u tome pomoći.


   “Za to što su učinili kod kuće, drugi dan dobit će povratnu informaciju, ali nema minusa ako to nisu učinili. Važno je što nema prisile, a rezultati su odlični”, ističe ravnateljica Vrbošić.
   


Projekt Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo, pokazao se vrlo uspješnim jer učenici ove osječke osnovne škole većinom su odlikaši, nema ponavljača, a i u srednjoj školi pokazuju odlične rezultate. Uključeni su u mnoge izvan školske aktivnosti, dodatni rad, izbornu nastavu i jako su vrijedni, ponosno nam objašnjava ravnateljica. Na kraju školskog dana zadovoljni su svi; učenici, roditelji i učitelji, a svi oni očito jako dobro znaju što znači stara poslovica, Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
 Petra Majetić 

osnovna-skola-vijenac

Uvijek postoje iznimke: U jednoj hrvatskoj osnovnoj školi ukinuli su pisanje domaće zadaće

<para>I doista, ne radi se o opće prihvaćenom nazivu, iako pokušava objasniti niz pojava koje se događaju upravo u prvim mjesecima djetetova života.</para>
<para>Kao da prva tri nisu dovoljna, većini će žena pasti mrak na oči kada čuje i za četvrto tromjesečje u nizu. Međutim, kad je o njemu riječ, mjesta za paniku ne bi trebalo biti. Ovaj termin „skovan“ je da opiše procese koje u prvim tjednima prolazi isključivo – novorođenče.
</para>
<heading4>Četvrto tromjesečje i postupanje s djetetom</heading4>
<para>
Za sam naziv zaslužan je američki pedijatar Harvey Karp. Njegova je teorija kako su svi ljudi, zapravo, rođeni prerano – i to točno tri mjeseca. Iako je evolucijski postalo normalno da majka nosi dijete točno devet mjeseci, Karp tvrdi da mališani tada još uvijek nisu u mogućnosti prilagoditi se na novo okruženje. Za tu spremnost im ustvari nedostaje još upravo - tri mjeseca.</para>
<para>Karp stoga tvrdi kako bi se prema novorođenčetu trebalo prvih nekoliko tjedana ponašati kao da je još uvijek u majčinom trbuhu. Djetetu bi tako trebalo osigurati boravak u što mirnijem i tišem okruženju, te bi dodiri trebali biti što nježniji tijekom prva tri mjeseca. Karp tvrdi kako mu upravo taj osjećaj pomaže u tranziciji i bržem privikavanju na novi, vanjski svijet.
</para>
<heading4>Je li dolazak na svijet zaista preuranjen?</heading4>
<para>
Uzimajući u obzir vrijeme djetetove prilagodbe na vanjski svijet, može se zaključiti kako četvrto tromjesečje nije tek mit. No, evolucijski je razvoj proces trudnoće zaustavio na devet mjeseci. Postoji nekoliko razloga,a najvažniji se odnosi na fizički rast i razvoj bebice. Djetetova se glavica neprestano razvija, a njenim rastom nakon devetog mjeseca trudnoće prirodni porod ne bi bio moguć.</para>
<para>Ljudi su zapravo, ističu brojni stručnjaci, veoma specifični prilikom dolaska na svijet. Dok je većina drugih vrsta po rođenju sposobna hodati i upoznavati svijet samostalno, svako dijete ovisno je o majčinoj brizi. Osjetila poput mirisa, vida i osjeta su veoma slabo razvijena, i proći će određeno vrijeme dok mališan ne bude sposoban upoznati svijet koji ga okružuje onakvim kakav zaista je.
</para>
<heading4>Pomoć pri razvoju</heading4>
<para>
Iako je djetetov mozak prilikom dolaska na svijet u potpunosti razvijen, živčani sustav i neuroni nastavljaju se razvijati i nakon rođenja, paralelno s procesom rasta. Većina se razvija upravo u razdoblju četvrtog tromjesečja. A upravo uz pomoć roditelja dijete može „izvući“ ono najbolje iz prvog mjeseca života, te stimulacijama podići razvoj i upoznavanje svijeta na novu razinu.</para>
<para>Dijete najviše plače upravo u prva tri mjeseca života. Umjesto da od prvog dana uvedete rutinu hranjenja i spavanja, stručnjaci preporučaju da bebicu uzmete u ruke ili nahranite čim počne plakati. To se uvelike kosi s teorijom prema kojoj je bolje ostaviti dijete da plače kako se ne bi naviknulo na tetošenje. Međutim, navedena praksa mališanu osigurava mir i sigurnost na kakvu je naviknuo u majčinom trbuhu. Četvrto tromjesečje tako će, uz manje suza, i roditeljima ostati u ljepšem sjećanju.</para>
<para>Redovit dodir s majčinom kožom također je mnogo prirodniji od ležanja u krevetiću. Punih devet mjeseci beba je bila naviknula da ju drži tek plodna voda, i u prvim danima života svaki dodir mogao bi se činiti neprirodan. Stoga prvo vrijeme ne treba forsirati uspavljivanje u krevetu. Majčino naručje bebi će biti mnogo prirodnije i prepoznatljivije. Samim time, polako će se krenuti navikavati na sve podražaje koji su joj do tog trenutka bili nepoznati.</para>
<para>Upravo u prva tri mjeseca djetetova života, svaki će roditelj moći primijetiti značajne pomake u razvoju. Disanje koje može biti nejednako, sada se ujednačava i produbljuje, a san postaje dublji i čvršći. Uz to, sve je vjerojatnije kako neki oblik buke neće uzrokovati automatsko buđenje i – plakanje. S druge strane, i socijalne vještine se ubrzano razvijaju, što znači da će bebica na razne načine naučiti komunicirati s ljudima u svojoj okolini.
</para>
<para>Uzevši sve navedeno u obzir, završetkom četvrtog tromjesečja svaki će roditelj moći svjedočiti nevjerojatnoj fizičkoj, mentalnoj i socijalnoj transformaciji mališana.</para>

Novorođeno dijete i razdoblje zvano "četvrto tromjesečje" Kada netko spomene termin četvrto tromjesečje, većina će ljudi ostati u čudu. I doista, ne radi se o opće prihvaćenom nazivu, iako pokušava objasniti niz pojava koje se događaju upravo u prvim mjesecima djetetova života.
Kao da prva tri nisu dovoljna, većini će žena pasti mrak na oči kada čuje i za četvrto tromjesečje u nizu. Međutim, kad je o njemu riječ, mjesta za paniku ne bi trebalo biti. Ovaj termin „skovan“ je da opiše procese koje u prvim tjednima prolazi isključivo – novorođenče.

Četvrto tromjesečje i postupanje s djetetom

Za sam naziv zaslužan je američki pedijatar Harvey Karp. Njegova je teorija kako su svi ljudi, zapravo, rođeni prerano – i to točno tri mjeseca. Iako je evolucijski postalo normalno da majka nosi dijete točno devet mjeseci, Karp tvrdi da mališani tada još uvijek nisu u mogućnosti prilagoditi se na novo okruženje. Za tu spremnost im ustvari nedostaje još upravo - tri mjeseca.
Karp stoga tvrdi kako bi se prema novorođenčetu trebalo prvih nekoliko tjedana ponašati kao da je još uvijek u majčinom trbuhu. Djetetu bi tako trebalo osigurati boravak u što mirnijem i tišem okruženju, te bi dodiri trebali biti što nježniji tijekom prva tri mjeseca. Karp tvrdi kako mu upravo taj osjećaj pomaže u tranziciji i bržem privikavanju na novi, vanjski svijet.

Je li dolazak na svijet zaista preuranjen?

Uzimajući u obzir vrijeme djetetove prilagodbe na vanjski svijet, može se zaključiti kako četvrto tromjesečje nije tek mit. No, evolucijski je razvoj proces trudnoće zaustavio na devet mjeseci. Postoji nekoliko razloga,a najvažniji se odnosi na fizički rast i razvoj bebice. Djetetova se glavica neprestano razvija, a njenim rastom nakon devetog mjeseca trudnoće prirodni porod ne bi bio moguć.
Ljudi su zapravo, ističu brojni stručnjaci, veoma specifični prilikom dolaska na svijet. Dok je većina drugih vrsta po rođenju sposobna hodati i upoznavati svijet samostalno, svako dijete ovisno je o majčinoj brizi. Osjetila poput mirisa, vida i osjeta su veoma slabo razvijena, i proći će određeno vrijeme dok mališan ne bude sposoban upoznati svijet koji ga okružuje onakvim kakav zaista je.

Pomoć pri razvoju

Iako je djetetov mozak prilikom dolaska na svijet u potpunosti razvijen, živčani sustav i neuroni nastavljaju se razvijati i nakon rođenja, paralelno s procesom rasta. Većina se razvija upravo u razdoblju četvrtog tromjesečja. A upravo uz pomoć roditelja dijete može „izvući“ ono najbolje iz prvog mjeseca života, te stimulacijama podići razvoj i upoznavanje svijeta na novu razinu.
Dijete najviše plače upravo u prva tri mjeseca života. Umjesto da od prvog dana uvedete rutinu hranjenja i spavanja, stručnjaci preporučaju da bebicu uzmete u ruke ili nahranite čim počne plakati. To se uvelike kosi s teorijom prema kojoj je bolje ostaviti dijete da plače kako se ne bi naviknulo na tetošenje. Međutim, navedena praksa mališanu osigurava mir i sigurnost na kakvu je naviknuo u majčinom trbuhu. Četvrto tromjesečje tako će, uz manje suza, i roditeljima ostati u ljepšem sjećanju.
Redovit dodir s majčinom kožom također je mnogo prirodniji od ležanja u krevetiću. Punih devet mjeseci beba je bila naviknula da ju drži tek plodna voda, i u prvim danima života svaki dodir mogao bi se činiti neprirodan. Stoga prvo vrijeme ne treba forsirati uspavljivanje u krevetu. Majčino naručje bebi će biti mnogo prirodnije i prepoznatljivije. Samim time, polako će se krenuti navikavati na sve podražaje koji su joj do tog trenutka bili nepoznati.
Upravo u prva tri mjeseca djetetova života, svaki će roditelj moći primijetiti značajne pomake u razvoju. Disanje koje može biti nejednako, sada se ujednačava i produbljuje, a san postaje dublji i čvršći. Uz to, sve je vjerojatnije kako neki oblik buke neće uzrokovati automatsko buđenje i – plakanje. S druge strane, i socijalne vještine se ubrzano razvijaju, što znači da će bebica na razne načine naučiti komunicirati s ljudima u svojoj okolini.

Uzevši sve navedeno u obzir, završetkom četvrtog tromjesečja svaki će roditelj moći svjedočiti nevjerojatnoj fizičkoj, mentalnoj i socijalnoj transformaciji mališana. Nataša Vuk 

dijete_pixabay

Novorođeno dijete i razdoblje zvano "četvrto tromjesečje"

<para> U redu je imati očekivanja, no s vremenom, shvatite da je jedno teorija, a drugo stvaran život. S vremenom se očekivanja odbacuju i jednostavno se lakše prepustiti trenutku. Toga su najviše svjesni roditelji koji očekuju ili su već postali roditelji drugog djeteta. Stavovi i očekivanja se mijenjaju, ali i odbacuje brojne "ja to moram" i/ili "moje dijete to mora imati" izjave i stvari.</para>
<para>Vjerojatno je ili zapravo potpuno sigurno da će roditelji i drugo dijete voljeti jednako kao i prvo. No, "pravila igre" s drugim djetetom su drugačija kod gotovo većine roditelja i to ne treba promatrati s negativne strane.</para>
<heading4>Kome treba tona dječje odjeće?</heading4>
<para>Vašem drugom djetetu najvjerojatnije ne. Posebno ako ste sačuvali i pedantno spremili po veličinama sve ono što je vaše dijete već preraslo. S obzirom na to "da je sve tako preslatko" vjerojatno ste s prvim djetetom sakupili pozamašnu količinu odjeće koju je jednom ili nijednom obuklo, uz "matching odjeću" koju ste tada jednostavno morali imati, pa do brojnih mašnica i trakica ako imate djevojčicu ili hrpe preslatkih cipelica za nehodače. A tek one medene dekice s ušivenim imenom? Sve vam se to činilo potrebnim i zašto ih ne imati. I to je skroz u redu. Ali sada kada sagledate stvari iz drugog kuta, shvatili ste da vam za drugo dijete većina takvih stvari uopće nije potrebna iz dva razloga: jer ih već imate i jer zapravo i nisu neophodne. Na potrebne i nepotrebne stvari, odjeću i opremu gledate znatno realnije i s iskustvom.</para>
<heading4>Bakteriofob iz vas pomalo nestaje</heading4>
<para>Već s početkom trudnoće, žene postaju izrazito svjesne svih loših utjecaja iz okoline koji svakodnevno vrebaju. Započinju paziti na prehranu, izbacuju unos određenih namirnica, sve kako bi zaštitile život nerođena djeteta. U normalnoj mjeri u redu je pripaziti i to je svakako pohvalno, no problem nastaje kada se pojedine trudnice pretvore u prave hipohondare i u svemu vide određenu opasnost za dijete i sebe. Prava "borba" protiv bakterija kod većine zapravo počinje s dolaskom bebe kući iz rodilišta. Pojedini roditelji idu toliko daleko da pretjeruju u sterilizaciji svega, od opreme za bebu pa do cijele kuće. I opet, u redu je da dijete živi i boravi u čistom okruženju, ali da li je zaista potrebno da boravi u sterilnom okruženju? Pa većina bi se složila da i nije. Posebno roditelji dvoje djece. S drugim djetetom gotova da većina tih pravila pada u vodu, jer znate već i iskustva, da ako dijete i pojede nešto s poda, zaista mu neće biti ništa.</para>
<heading4>Standard održavanja kućanstva polako se snižava</heading4>
<para>S vremenom shvaćate da osim što jednostavno u brizi za dvoje (ili više djece) jednostavno ne stižete više čistiti koliko prije, uživate i u igri s djecom i dragocjenim trenutcima njihova djetinjstva. Prljavo suđe ili odjeća koja čeka peglanje uvijek će dočekati i drugi dan, a dan s djetetom koje vas treba upravo danas više se neće ponoviti.</para>
<heading4>Fotografiranje doslovno svakog trenutka je nestalo</heading4>
<para>Kod prvog djeteta vjerojatno imate dokumentiran svaki i najmanji trenutak kada je dijete napravilo nešto novo i uzbudljivo. Prvi osmjeh, prvo spavanje u krevetiću, prva kašica, prvi zubić, prvi koraci. A što je s drugim? Brojni roditelji jednostavno u brizi oko djece i kućanstva nekako ostave po strani fotografiranje i gubi se fokus na fotografiranju svakog važnog trenutka djetetova života.</para>
<heading4>Polako popušta napetost i briga</heading4>
<para>Svaka mama je vjerojatno bezbroj puta, posebno kad ne bi bila u blizini djeteta, brinula da li jelo, spavalo, kakalo. Što je radilo kad nije bila u blizini? Da li dijete zaista toliko jako boli kad već toliko plače? Google je gotov najbolji prijatelj svake mame kada u 2 ujutro dijete ima temperaturu 39,3 i povraća. Malo koga tada ne hvata panika. No, s drugim djetetom, samopouzdanje kod većine mama je visoko, jer već znaju što otprilike mogu očekivati, kako se postaviti kad je beba bolesna ili kada beba ima kolike. Već iz iskustva se zna da ništa od toga nije toliko strašno i da će proći. Iz većine žena tada jednostavno nestaje, premda i ne bio toliko uočljiv, onaj strah "prvi put sama mama, hoću li ja to znati?". Nekako ste samouvjereniji jer prevladali ste većinu strahova i iz iskustva znate da će "sve biti ok".</para>
<para>Postoji uzrečica koja i ne djeluje toliko nestvarna: "<emphasis>Kada prvo dijete pojede zemlju, trčite na Hitnu. Kada drugo dijete pojede zemlju, samo mu isperete usta, a kada treće dijete pojede zemlju, roditelji se pogledaju, nasmiješe i kažu: dobro, barem mu neće trebati večera!</emphasis>"</para>

S drugim djetetom nestaje većina roditeljskih strahova Prije dolaska na svijet prvog djeteta budući roditelji gaje velike iluzije o savršenosti roditeljstva i svega što ih očekuje.  U redu je imati očekivanja, no s vremenom, shvatite da je jedno teorija, a drugo stvaran život. S vremenom se očekivanja odbacuju i jednostavno se lakše prepustiti trenutku. Toga su najviše svjesni roditelji koji očekuju ili su već postali roditelji drugog djeteta. Stavovi i očekivanja se mijenjaju, ali i odbacuje brojne "ja to moram" i/ili "moje dijete to mora imati" izjave i stvari.
Vjerojatno je ili zapravo potpuno sigurno da će roditelji i drugo dijete voljeti jednako kao i prvo. No, "pravila igre" s drugim djetetom su drugačija kod gotovo većine roditelja i to ne treba promatrati s negativne strane.
Kome treba tona dječje odjeće?
Vašem drugom djetetu najvjerojatnije ne. Posebno ako ste sačuvali i pedantno spremili po veličinama sve ono što je vaše dijete već preraslo. S obzirom na to "da je sve tako preslatko" vjerojatno ste s prvim djetetom sakupili pozamašnu količinu odjeće koju je jednom ili nijednom obuklo, uz "matching odjeću" koju ste tada jednostavno morali imati, pa do brojnih mašnica i trakica ako imate djevojčicu ili hrpe preslatkih cipelica za nehodače. A tek one medene dekice s ušivenim imenom? Sve vam se to činilo potrebnim i zašto ih ne imati. I to je skroz u redu. Ali sada kada sagledate stvari iz drugog kuta, shvatili ste da vam za drugo dijete većina takvih stvari uopće nije potrebna iz dva razloga: jer ih već imate i jer zapravo i nisu neophodne. Na potrebne i nepotrebne stvari, odjeću i opremu gledate znatno realnije i s iskustvom.
Bakteriofob iz vas pomalo nestaje
Već s početkom trudnoće, žene postaju izrazito svjesne svih loših utjecaja iz okoline koji svakodnevno vrebaju. Započinju paziti na prehranu, izbacuju unos određenih namirnica, sve kako bi zaštitile život nerođena djeteta. U normalnoj mjeri u redu je pripaziti i to je svakako pohvalno, no problem nastaje kada se pojedine trudnice pretvore u prave hipohondare i u svemu vide određenu opasnost za dijete i sebe. Prava "borba" protiv bakterija kod većine zapravo počinje s dolaskom bebe kući iz rodilišta. Pojedini roditelji idu toliko daleko da pretjeruju u sterilizaciji svega, od opreme za bebu pa do cijele kuće. I opet, u redu je da dijete živi i boravi u čistom okruženju, ali da li je zaista potrebno da boravi u sterilnom okruženju? Pa većina bi se složila da i nije. Posebno roditelji dvoje djece. S drugim djetetom gotova da većina tih pravila pada u vodu, jer znate već i iskustva, da ako dijete i pojede nešto s poda, zaista mu neće biti ništa.
Standard održavanja kućanstva polako se snižava
S vremenom shvaćate da osim što jednostavno u brizi za dvoje (ili više djece) jednostavno ne stižete više čistiti koliko prije, uživate i u igri s djecom i dragocjenim trenutcima njihova djetinjstva. Prljavo suđe ili odjeća koja čeka peglanje uvijek će dočekati i drugi dan, a dan s djetetom koje vas treba upravo danas više se neće ponoviti.
Fotografiranje doslovno svakog trenutka je nestalo
Kod prvog djeteta vjerojatno imate dokumentiran svaki i najmanji trenutak kada je dijete napravilo nešto novo i uzbudljivo. Prvi osmjeh, prvo spavanje u krevetiću, prva kašica, prvi zubić, prvi koraci. A što je s drugim? Brojni roditelji jednostavno u brizi oko djece i kućanstva nekako ostave po strani fotografiranje i gubi se fokus na fotografiranju svakog važnog trenutka djetetova života.
Polako popušta napetost i briga
Svaka mama je vjerojatno bezbroj puta, posebno kad ne bi bila u blizini djeteta, brinula da li jelo, spavalo, kakalo. Što je radilo kad nije bila u blizini? Da li dijete zaista toliko jako boli kad već toliko plače? Google je gotov najbolji prijatelj svake mame kada u 2 ujutro dijete ima temperaturu 39,3 i povraća. Malo koga tada ne hvata panika. No, s drugim djetetom, samopouzdanje kod većine mama je visoko, jer već znaju što otprilike mogu očekivati, kako se postaviti kad je beba bolesna ili kada beba ima kolike. Već iz iskustva se zna da ništa od toga nije toliko strašno i da će proći. Iz većine žena tada jednostavno nestaje, premda i ne bio toliko uočljiv, onaj strah "prvi put sama mama, hoću li ja to znati?". Nekako ste samouvjereniji jer prevladali ste većinu strahova i iz iskustva znate da će "sve biti ok".
Postoji uzrečica koja i ne djeluje toliko nestvarna: "Kada prvo dijete pojede zemlju, trčite na Hitnu. Kada drugo dijete pojede zemlju, samo mu isperete usta, a kada treće dijete pojede zemlju, roditelji se pogledaju, nasmiješe i kažu: dobro, barem mu neće trebati večera!" Adrijana Bakoš 

sretna-obitelj_pixaby

S drugim djetetom nestaje većina roditeljskih strahova

<para>Kad stigne prvi val prehlada, onda je već kasno. Sada je pravo vrijeme da prije sezone viroza, gripe, te uoči zimskih mjeseci kada djeca najveći dio vremena provode u zatvorenim prostorima, ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najčešća oboljenja danas su akutne respiratorne infekcije, koje čine dvije trećine svih infekcija. I dok odrasla osoba oboli tri do pet puta godišnje, djeca obolijevaju dvostruko češće, naročito ona koja dio dana provedu u kolektivima. U svakodnevnom okruženju djeca su naime izložena velikom broju virusa i bakterija. Tako igra s vršnjacima odnosno boravak u zatvorenom prostoru mogu uzrokovati učestale pojave i širenje različitih infekcija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod neke djece se imunosustav uspješnije bori protiv uzročnika bolesti, dok druga djeca češće pobolijevaju. Imunološki sustav djeteta sazrijeva u trećoj godini života i zato su djeca vrtićke dobi podložnija češćim prehladama i obolijevanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdravlje u (pre)hrani
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da dijete kroz svakodnevnu prehranu unosi dovoljnu količinu tekućine u obliku vode, mlijeka,voćnih sokova bogatih vitaminima. Izbjegavajte pića sa umjetnim sladilima i visokim udjelom šećera. Uravnotežena prehrana iznimno je važna. Nutritivni nedostaci mogu povećati osjetljivost na uzročnike bolesti, stoga u svakodnevnoj prehrani trebaju biti zastupljeni svježe voće i povrće orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Namirnice koje doprinose jačanju imuniteta su limun, jagode, banane, dinje, borovnice, marelice, grejp, špinat, kelj, češnjak, luk,rajčice, brokula, mahunarke, žuto i narančasto povrće. Sve te namirnice sadrže visoku razinu vitamina, minerala, enzima, antioksidansa koji jačaju imunitet. Važna je konzumacija žutog i narančastog povrća koje sadrži karotenoide, prirodnu tvar koja potiče imunološki sustav i proizvodnju bijelih krvnih zrnaca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jede li dijete redovito svježe pripremljene namirnice, dobit će sve hranjive tvari potrebne za pravilan rad imunološkog sustava. Dajte prednost sezonskim namirnicama i onima koje su karakteristične za vaše podneblje. Pedijatri preporučuju i konzumiranje pola čaše prirodnog jogurta dnevno. Ne mora biti probiotički, dobar je i posve obični, jer bakterije mliječne kiseline iz jogurta zaslužne su za održavanje zdravlja i aktivnosti crijeva, koja su najveći imunološki organ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vitamini (pre)važni
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Određeni vitamini i minerali posebno su važni za održavanje dobrog imuniteta: vitamin A, najviše ga je u mrkvi, rajčici, mlijeku, potiče prokrvljenost sluznica,  dok vitamin B6 (morska riba i banane) potiče metabolizam i ubrzava dolazak obrambenih stanica do uzročnika bolesti. Vitamin C (paprika, citrusno voće) pomaže bijelim krvnim tjelešcima da brzo prepoznaju bakterije, vitamin E (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i željezo (meso, proso) jačaju obrambene stanice. Cink (sadrže ga leća, grah i namirnice od integralnog brašna) je zaslužan za izgradnju imunoloških stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vitaminski pripravci
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz pravilnu prehranu, dijete može koristiti kvalitetni vitaminsko-mineralni pripravak kako bi se u organizam unijele dovoljne količine vitamina, cinka, selena i željeza. Prirodni suplementi kao što su matična mliječ, ljekovito bilje i eterična ulja mogu pružiti značajnu podršku imunološkom sustavu djece. Prije upotrebe bilo kojega od vitaminskih preparata i suplemenata, obavezno je posavjetovati se s pedijatrom. Pogrešna upotreba može biti štetna i opasna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Probiotici
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prirodni probiotici pojačavaju imunološki odgovor i štite organizam. Jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi, bogat su izvor probiotičkih  kultura koje obnavljaju crijevnu floru. Većina imunoloških stanica nalazi se u crijevima, čak 80%, što je više nego u koštanoj srži, slezeni i limfnim čvorovima zajedno. Naše crijevne bakterije ne samo da nam podupiru obrambeni mehanizam, već proizvode i vitamine (vitamin K, folnu kiselinu), esencijalne aminokiseline, hormone i enzime. One također podržavaju izmjenu tvari koja je isto tako intenzivna kao i ona u jetrima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog stresa izazvanog brojnim školskim i izvanškolskim obavezama, nezdravom prehranom, učestalom konzumacijom antibiotika, ravnoteža crijevnih bakterija je  narušena i kod velikog broja djece te je samim time onemogućena normalna i zdrava probava. Iz tog razloga važno je održavati crijevnu floru zdravom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Tjelesna aktivnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svježi zrak pomaže regeneraciji sluznica i dišnih puteva te jačanju otpornosti. Čak i najmlađa djeca trebaju tjelesnu aktvnost i boravak na svježem zraku jer im ono održava srce i cirkulaciju, jača mišiće i kosti, troši tjelesnu mast. Djecu koja hodaju ne treba voziti u kolicima, nego ih pustiti da hodaju, trče, voze bicikl, skaču, penju se.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kretanje potiče imunitet. Kad je dijete aktivno, srce pumpa više krvi kroz žile, a imunološke stanice tako brže putuju organizmom. Pola sata dnevno na svježem zraku je minimalna mjera. Ako je vrijeme loše, budite vani s djetetom najviše jedan sat, a kad je vrijeme lijepo, što je dulje moguće. I osjetljiva djeca trebaju bez obzira na vrijeme izlaziti na zrak, prikladno ih samo treba odjenuti i zaštititi od vjetra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dovoljno sna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ključan preduvjet za imunitet djeteta je dovoljno sna. Osim što utječe na fizički i psihički razvoj djeteta, pomaže kod održavanja zdravlja i obrane od infekcije. Malom djetetu treba  ukupno 12-13 sati sna. Djeca od jedne do tri godine noću trebaju od 8 do 10 sati odmora, te još dva kraća dnevna sna, odnosno, odmora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © meteo021 - fotolia</para>

Kako ojačati djetetov imunitet? Ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti Kad stigne prvi val prehlada, onda je već kasno. Sada je pravo vrijeme da prije sezone viroza, gripe, te uoči zimskih mjeseci kada djeca najveći dio vremena provode u zatvorenim prostorima, ojačate djetetov imunitet i zaštitite ga kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, te po potrebi i pomoću vitaminskih pripravaka od uzročnika bolesti.
   
Najčešća oboljenja danas su akutne respiratorne infekcije, koje čine dvije trećine svih infekcija. I dok odrasla osoba oboli tri do pet puta godišnje, djeca obolijevaju dvostruko češće, naročito ona koja dio dana provedu u kolektivima. U svakodnevnom okruženju djeca su naime izložena velikom broju virusa i bakterija. Tako igra s vršnjacima odnosno boravak u zatvorenom prostoru mogu uzrokovati učestale pojave i širenje različitih infekcija.
   
Kod neke djece se imunosustav uspješnije bori protiv uzročnika bolesti, dok druga djeca češće pobolijevaju. Imunološki sustav djeteta sazrijeva u trećoj godini života i zato su djeca vrtićke dobi podložnija češćim prehladama i obolijevanjima.
   
   Zdravlje u (pre)hrani
   
   
Važno je da dijete kroz svakodnevnu prehranu unosi dovoljnu količinu tekućine u obliku vode, mlijeka,voćnih sokova bogatih vitaminima. Izbjegavajte pića sa umjetnim sladilima i visokim udjelom šećera. Uravnotežena prehrana iznimno je važna. Nutritivni nedostaci mogu povećati osjetljivost na uzročnike bolesti, stoga u svakodnevnoj prehrani trebaju biti zastupljeni svježe voće i povrće orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice.
   
   Namirnice koje doprinose jačanju imuniteta su limun, jagode, banane, dinje, borovnice, marelice, grejp, špinat, kelj, češnjak, luk,rajčice, brokula, mahunarke, žuto i narančasto povrće. Sve te namirnice sadrže visoku razinu vitamina, minerala, enzima, antioksidansa koji jačaju imunitet. Važna je konzumacija žutog i narančastog povrća koje sadrži karotenoide, prirodnu tvar koja potiče imunološki sustav i proizvodnju bijelih krvnih zrnaca.
   
Jede li dijete redovito svježe pripremljene namirnice, dobit će sve hranjive tvari potrebne za pravilan rad imunološkog sustava. Dajte prednost sezonskim namirnicama i onima koje su karakteristične za vaše podneblje. Pedijatri preporučuju i konzumiranje pola čaše prirodnog jogurta dnevno. Ne mora biti probiotički, dobar je i posve obični, jer bakterije mliječne kiseline iz jogurta zaslužne su za održavanje zdravlja i aktivnosti crijeva, koja su najveći imunološki organ.
   
   Vitamini (pre)važni
   
   
Određeni vitamini i minerali posebno su važni za održavanje dobrog imuniteta: vitamin A, najviše ga je u mrkvi, rajčici, mlijeku, potiče prokrvljenost sluznica,  dok vitamin B6 (morska riba i banane) potiče metabolizam i ubrzava dolazak obrambenih stanica do uzročnika bolesti. Vitamin C (paprika, citrusno voće) pomaže bijelim krvnim tjelešcima da brzo prepoznaju bakterije, vitamin E (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i željezo (meso, proso) jačaju obrambene stanice. Cink (sadrže ga leća, grah i namirnice od integralnog brašna) je zaslužan za izgradnju imunoloških stanica.
 
   Vitaminski pripravci
   
   
Uz pravilnu prehranu, dijete može koristiti kvalitetni vitaminsko-mineralni pripravak kako bi se u organizam unijele dovoljne količine vitamina, cinka, selena i željeza. Prirodni suplementi kao što su matična mliječ, ljekovito bilje i eterična ulja mogu pružiti značajnu podršku imunološkom sustavu djece. Prije upotrebe bilo kojega od vitaminskih preparata i suplemenata, obavezno je posavjetovati se s pedijatrom. Pogrešna upotreba može biti štetna i opasna.
   
   Probiotici
   
   
Prirodni probiotici pojačavaju imunološki odgovor i štite organizam. Jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi, bogat su izvor probiotičkih  kultura koje obnavljaju crijevnu floru. Većina imunoloških stanica nalazi se u crijevima, čak 80%, što je više nego u koštanoj srži, slezeni i limfnim čvorovima zajedno. Naše crijevne bakterije ne samo da nam podupiru obrambeni mehanizam, već proizvode i vitamine (vitamin K, folnu kiselinu), esencijalne aminokiseline, hormone i enzime. One također podržavaju izmjenu tvari koja je isto tako intenzivna kao i ona u jetrima.
   
Zbog stresa izazvanog brojnim školskim i izvanškolskim obavezama, nezdravom prehranom, učestalom konzumacijom antibiotika, ravnoteža crijevnih bakterija je  narušena i kod velikog broja djece te je samim time onemogućena normalna i zdrava probava. Iz tog razloga važno je održavati crijevnu floru zdravom.
   
   Tjelesna aktivnost
   
   
Svježi zrak pomaže regeneraciji sluznica i dišnih puteva te jačanju otpornosti. Čak i najmlađa djeca trebaju tjelesnu aktvnost i boravak na svježem zraku jer im ono održava srce i cirkulaciju, jača mišiće i kosti, troši tjelesnu mast. Djecu koja hodaju ne treba voziti u kolicima, nego ih pustiti da hodaju, trče, voze bicikl, skaču, penju se.
   
   Kretanje potiče imunitet. Kad je dijete aktivno, srce pumpa više krvi kroz žile, a imunološke stanice tako brže putuju organizmom. Pola sata dnevno na svježem zraku je minimalna mjera. Ako je vrijeme loše, budite vani s djetetom najviše jedan sat, a kad je vrijeme lijepo, što je dulje moguće. I osjetljiva djeca trebaju bez obzira na vrijeme izlaziti na zrak, prikladno ih samo treba odjenuti i zaštititi od vjetra.
   
   Dovoljno sna
   
   
Ključan preduvjet za imunitet djeteta je dovoljno sna. Osim što utječe na fizički i psihički razvoj djeteta, pomaže kod održavanja zdravlja i obrane od infekcije. Malom djetetu treba  ukupno 12-13 sati sna. Djeca od jedne do tri godine noću trebaju od 8 do 10 sati odmora, te još dva kraća dnevna sna, odnosno, odmora.
 

Foto: © meteo021 - fotolia M.G. 

Kako ojačati djetetov imunitet?

<para> Mala djeca obično udaraju, grabe igračke i nazivaju druge ružnim imenima. U usporedbi sa starijom djecom, češće ispoljavaju kratke agresivne epizode. Starija su djeca pak domišljatija i koriste indirektna značenja agresije kao što su zastrašivanje ili prijetnje. Iako nije neobično da mala djeca iskazuju agresivno ponašanje, ne možemo to smatrati prihvatljivim. Od najranije dobi, djecu treba učiti da je takvo ponašanje nedopustivo.</para>
<para>"Jako je važno da odrasli nikada i ni na koji način ne podržavaju agresivno ponašanje. A to znači i da odrasle osobe ne smiju biti agresivne prema djetetu", ističe Tea Knežević, mag. psih. i certificirani terapeut igrom iz <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centra Proventus</ulink> te napominje da se agresivnost može djelomično pripisati genetskim čimbenicima, ali u velikoj mjeri dijete agresivno ponašanje uči.
</para>
<heading2>Razlikujte agresiju od sukoba</heading2>
<para>
Roditelji često miješaju sukob i agresiju, a to dvoje nije isto. Naime, do sukoba dolazi zbog različitosti ili zbog neslaganja s drugima. Sukobi mogu, a i ne moraju uključivati agresiju. Do treće godine djevojčice i dječaci upadaju u sukobe podjednako, a od treće do četvrte godine dječaci se češće sukobljavaju od djevojčica. Sukobi imaju i svoju pozitivnu stranu jer pružaju djeci mogućnost da razviju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, što je vrlo važno za život u odrasloj dobi.</para>
<para>"Kako bi roditelji razlikovali agresivno pošanje od onoga koje je prihvatljivo moraju procijeniti šteti li dijete svojim ponašanjem sebi, drugoj djeci ili odraslima, ugrožava li sebe i ostale te uništava li prostor i materijalne stvari", ističe Tea Knežević, magistra psihologije te nadodaje da se djeca uglavnom agresivno ponašaju u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjili unutrašnju napetost jer ne znaju na koji drugi način bi se mogli sami smiriti ili utješiti.
</para>
<heading2>Budite oprezni u formiranju stavova</heading2>
<para>
Obiteljske okolnosti iz najranije djetetove dobi vrlo su važne i već prema tome može se predvidjeti koje će dijete postati nasilnik (ili žrtva i nasilnik u jednome). Istraživanje provedeno među petogodišnjim dječacima pokazalo je da su oni koji u obitelji doživljavaju više neprijateljstva, zlostavljanja i kažnjavanja tijekom predškolskog razdoblja, agresivni prema drugima, ali i žrtve agresije. Stoga budite oprezni u formiranju obiteljskih stavova, a pazite i na sve što vas okružuje.</para>
<para>"Postavljanje granica jako je važan dio odgoja djetete. Granice nisu kazna i trebale bi biti izražene čvrsto, ali smireno i kao stvar činjenice", napominje magistra Knežević te dodaje da će se dijete takvim pristupom lakše naučiti nositi s raznim emocijama i situacijama.</para>
<para>Nije lako biti roditelj djeteta koji se ponaša nasilnički, osobito ako ne vidite razlog za takvo ponašanje, no bez obzira na sve, nemojte se ljutiti na dijete i kažnjavati ga. Ako to radite, dajete mu uzor nasilničkog ponašanja. Pripazite da dijete ne naziva drugu djecu pogrdnim imenima ili da ih ne zastrašuje ili uznemirava. Predložite djetetu da nešto lijepo kaže ili učini onome koga je povrijedilo i ne zaboravite pohvaliti dijete kad je ljubazno te kad se ispriča za nešto što je loše učinilo.</para>

Agresivno dijete zahtijeva žurno postavljanje granica u odgoju Agresivno ponašanje je ponašanje koje može biti upućeno prema vršnjacima, odraslima, nečijim stvarima i ono može varirati s obzirom na dob djeteta.  Mala djeca obično udaraju, grabe igračke i nazivaju druge ružnim imenima. U usporedbi sa starijom djecom, češće ispoljavaju kratke agresivne epizode. Starija su djeca pak domišljatija i koriste indirektna značenja agresije kao što su zastrašivanje ili prijetnje. Iako nije neobično da mala djeca iskazuju agresivno ponašanje, ne možemo to smatrati prihvatljivim. Od najranije dobi, djecu treba učiti da je takvo ponašanje nedopustivo.
"Jako je važno da odrasli nikada i ni na koji način ne podržavaju agresivno ponašanje. A to znači i da odrasle osobe ne smiju biti agresivne prema djetetu", ističe Tea Knežević, mag. psih. i certificirani terapeut igrom iz Centra Proventus te napominje da se agresivnost može djelomično pripisati genetskim čimbenicima, ali u velikoj mjeri dijete agresivno ponašanje uči.

Razlikujte agresiju od sukoba

Roditelji često miješaju sukob i agresiju, a to dvoje nije isto. Naime, do sukoba dolazi zbog različitosti ili zbog neslaganja s drugima. Sukobi mogu, a i ne moraju uključivati agresiju. Do treće godine djevojčice i dječaci upadaju u sukobe podjednako, a od treće do četvrte godine dječaci se češće sukobljavaju od djevojčica. Sukobi imaju i svoju pozitivnu stranu jer pružaju djeci mogućnost da razviju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, što je vrlo važno za život u odrasloj dobi.
"Kako bi roditelji razlikovali agresivno pošanje od onoga koje je prihvatljivo moraju procijeniti šteti li dijete svojim ponašanjem sebi, drugoj djeci ili odraslima, ugrožava li sebe i ostale te uništava li prostor i materijalne stvari", ističe Tea Knežević, magistra psihologije te nadodaje da se djeca uglavnom agresivno ponašaju u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjili unutrašnju napetost jer ne znaju na koji drugi način bi se mogli sami smiriti ili utješiti.

Budite oprezni u formiranju stavova

Obiteljske okolnosti iz najranije djetetove dobi vrlo su važne i već prema tome može se predvidjeti koje će dijete postati nasilnik (ili žrtva i nasilnik u jednome). Istraživanje provedeno među petogodišnjim dječacima pokazalo je da su oni koji u obitelji doživljavaju više neprijateljstva, zlostavljanja i kažnjavanja tijekom predškolskog razdoblja, agresivni prema drugima, ali i žrtve agresije. Stoga budite oprezni u formiranju obiteljskih stavova, a pazite i na sve što vas okružuje.
"Postavljanje granica jako je važan dio odgoja djetete. Granice nisu kazna i trebale bi biti izražene čvrsto, ali smireno i kao stvar činjenice", napominje magistra Knežević te dodaje da će se dijete takvim pristupom lakše naučiti nositi s raznim emocijama i situacijama.
Nije lako biti roditelj djeteta koji se ponaša nasilnički, osobito ako ne vidite razlog za takvo ponašanje, no bez obzira na sve, nemojte se ljutiti na dijete i kažnjavati ga. Ako to radite, dajete mu uzor nasilničkog ponašanja. Pripazite da dijete ne naziva drugu djecu pogrdnim imenima ili da ih ne zastrašuje ili uznemirava. Predložite djetetu da nešto lijepo kaže ili učini onome koga je povrijedilo i ne zaboravite pohvaliti dijete kad je ljubazno te kad se ispriča za nešto što je loše učinilo. Petra Majetić 

nasilje_dijete_pixabay

Agresivno dijete zahtijeva žurno postavljanje granica u odgoju

<para>
 Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop Radi i kao novinarka za emisiju Extravagant te je glavna i odgovorna za sve što izlazi iz male kreativne radionice – <ulink url="https://www.facebook.com/kikicbutikic/">
 Kikić butikić
 </ulink>. Kikić butikić oaza je za sve nove mame koje žele zauvijek zabilježiti najvažniji trenutak u svome životu: rođenje djeteta. Ova čarobna radionica odiše usklađenošću umirujućim i blagim bojama te nježnošću tonova koja se gotovo može opipati.</para>
<para>"Kikić butikić je moja kreativna oaza. Mjesto na kojem nastaju različite dekoracije namijenjene prvenstveno djeci. Sve je počelo oslikavanjem drvenih slova za vrata ili zid dječje sobice, a kasnije se proširilo na oslikavanje okvira, drvenih zvijezdi i šivanje zvjezdanih jastuka, girlandica s imenom, zastavica", objašnjava nam Adriana.</para>
<para>Sve što se nalazi pod imenom "Kikić butkić" je ručni rad i sve zahtjeva dosta vremena i pažnje. "Inspiraciju nalazim doslovno svuda oko sebe. Internet je naravno rasadnik ideja, ali često me inspiriraju neke svakodnevne stvari i situacije, a posebno moja petogodišnja djevojčica" smatra Adriana.</para>
<para>
"Danas je teško biti originalan i napraviti nešto što još ne postoji, zato je najvažnije unijeti sebe u proizvod, dati neki svoj „touch“ i onda kupci to prepoznaju kao originalno".
</para>
<heading2>"Zvijezda je rođena"</heading2>
<para>Iako izrađuje različite predmete za djecu, jastuci - zvijezde su ipak najpopularniji proizvod. "Da, jastuci su napravili veliki „boom“. Ne mogu točno reći koliko sam ih napravila, ali sigurna sam da jako veliki broj beba i djece u Hrvatskoj, ali i šire ima svoj zvjezdani jastučić. Ideja je došla slučajno. Tražila sam kako najbolje sačuvati podatke o djetetovu rođenju, pa sam tako, između ostalog, naišla na jedan mali jastučić u obliku srca na kojem je pisalo ime i datum rođenja djeteta. Tada mi je pala na pamet zvijezda kao oblik, a natpis „zvijezda je rođena“ nametnuo se sam od sebe. Upravo taj natpis najčešće stoji na mojim jastucima, ali nekad mame žele „<emphasis>dream big</emphasis>“, „<emphasis>little princess</emphasis>“, „<emphasis>little mister</emphasis>“, mogućnosti su velike i uvijek se nastojim prilagoditi željama onoga tko naručuje".</para>
<para>Uz jastuke često u kompletu mame naručuju girlandice s imenom u jednakim bojama, ali i drvena slova, okvire, drvene zvijezde, pa čak i ogrlice u obliku sladoleda i lubenice. Najnoviji proizvod su pločice za ulazna vrata.</para>
<para>Biti zaposlena i mama poduzetnica uvijek je izazov. "Moram priznati da zna biti jako teško i naporno. Kao novinar freelancer nemam radno vrijeme, a i Kikić butikić zahtjeva puno. Nekada je zaista teško balansirati između obiteljskog i poslovnog života, ali uspjevam uz veliku podršku supruga te mojih i njegovih roditelja bez čije pomoći ovakav tempo ne bi bio moguć. A kada mi svega bude preko glave, pokupim obitelj i otputujemo negdje. Počela sam pisati i travel blog <ulink url="https://www.facebook.com/kruzovi/?fref=ts">Kruzovi</ulink>, koji mi dođe kao još jedan ispušni ventil".</para>
<para>Adriana je oduvijek znala da želi biti novinarka, a sve ostalo je došlo sasvim slučajno. Smatra da su joj se kockice tako poklopile i neizmjerno je sretna zbog toga. Puno radi, ali i uživa u svemu.</para>
<blockquote>
 <para>"Mogu živjeti od ovoga što radim, ali pritom moram reći da meni ne treba puno da bih bila zadovoljna. Kikić butikić je počeo kao hobi, ali sada je to moj posao, baš kao što mi je to i novinarstvo" sretna je i ispunjena svojim poslom Adriana.</para>
</blockquote>

U Kikić butikiću svi mališani su rođene zvijezde! Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop. 
   Adriana Karuza je mama, supruga, sanjar, veliki zaljubljenik u putovanja, ples i hula hop Radi i kao novinarka za emisiju Extravagant te je glavna i odgovorna za sve što izlazi iz male kreativne radionice – 
      Kikić butikić
   . Kikić butikić oaza je za sve nove mame koje žele zauvijek zabilježiti najvažniji trenutak u svome životu: rođenje djeteta. Ova čarobna radionica odiše usklađenošću umirujućim i blagim bojama te nježnošću tonova koja se gotovo može opipati.
"Kikić butikić je moja kreativna oaza. Mjesto na kojem nastaju različite dekoracije namijenjene prvenstveno djeci. Sve je počelo oslikavanjem drvenih slova za vrata ili zid dječje sobice, a kasnije se proširilo na oslikavanje okvira, drvenih zvijezdi i šivanje zvjezdanih jastuka, girlandica s imenom, zastavica", objašnjava nam Adriana.
Sve što se nalazi pod imenom "Kikić butkić" je ručni rad i sve zahtjeva dosta vremena i pažnje. "Inspiraciju nalazim doslovno svuda oko sebe. Internet je naravno rasadnik ideja, ali često me inspiriraju neke svakodnevne stvari i situacije, a posebno moja petogodišnja djevojčica" smatra Adriana.

"Danas je teško biti originalan i napraviti nešto što još ne postoji, zato je najvažnije unijeti sebe u proizvod, dati neki svoj „touch“ i onda kupci to prepoznaju kao originalno".

"Zvijezda je rođena"
Iako izrađuje različite predmete za djecu, jastuci - zvijezde su ipak najpopularniji proizvod. "Da, jastuci su napravili veliki „boom“. Ne mogu točno reći koliko sam ih napravila, ali sigurna sam da jako veliki broj beba i djece u Hrvatskoj, ali i šire ima svoj zvjezdani jastučić. Ideja je došla slučajno. Tražila sam kako najbolje sačuvati podatke o djetetovu rođenju, pa sam tako, između ostalog, naišla na jedan mali jastučić u obliku srca na kojem je pisalo ime i datum rođenja djeteta. Tada mi je pala na pamet zvijezda kao oblik, a natpis „zvijezda je rođena“ nametnuo se sam od sebe. Upravo taj natpis najčešće stoji na mojim jastucima, ali nekad mame žele „dream big“, „little princess“, „little mister“, mogućnosti su velike i uvijek se nastojim prilagoditi željama onoga tko naručuje".
Uz jastuke često u kompletu mame naručuju girlandice s imenom u jednakim bojama, ali i drvena slova, okvire, drvene zvijezde, pa čak i ogrlice u obliku sladoleda i lubenice. Najnoviji proizvod su pločice za ulazna vrata.
Biti zaposlena i mama poduzetnica uvijek je izazov. "Moram priznati da zna biti jako teško i naporno. Kao novinar freelancer nemam radno vrijeme, a i Kikić butikić zahtjeva puno. Nekada je zaista teško balansirati između obiteljskog i poslovnog života, ali uspjevam uz veliku podršku supruga te mojih i njegovih roditelja bez čije pomoći ovakav tempo ne bi bio moguć. A kada mi svega bude preko glave, pokupim obitelj i otputujemo negdje. Počela sam pisati i travel blog Kruzovi, koji mi dođe kao još jedan ispušni ventil".
Adriana je oduvijek znala da želi biti novinarka, a sve ostalo je došlo sasvim slučajno. Smatra da su joj se kockice tako poklopile i neizmjerno je sretna zbog toga. Puno radi, ali i uživa u svemu.

   "Mogu živjeti od ovoga što radim, ali pritom moram reći da meni ne treba puno da bih bila zadovoljna. Kikić butikić je počeo kao hobi, ali sada je to moj posao, baš kao što mi je to i novinarstvo" sretna je i ispunjena svojim poslom Adriana.
 Adrijana Bakoš 

jastuci_kikic-butikic

drvene-zvijezde_kikic-butikic

jastuci_3_kikic-butikic

jastuci_2_kikic-butikic

girlandice_imena_kikic-butikic

plocica_kikic-butikic

U Kikić butikiću svi mališani su rođene zvijezde!

<para>Masaže kod bebice također mogu imati izrazito pozitivne učinke na cijeli organizam.</para>
<para>Svakoj majci je dobro poznata <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/njezna-masaza-bebina-trbuscica-pomaze-kod-zatvora-plinova-i-grceva/">masaža trbuščića</ulink>, koja je izuzetno korisna kod probavnih smetnji. Nadutost, grčevi i kolike – sve su to problemi koje jedna dobra masaža može ublažiti. S ostatkom bebinog tijela nije ništa drugačije. Masaža bilo kojeg područja može imati pozitivne dugoročne učinke na razvoj bebice.
</para>
<heading4>Najbrži način smirivanja</heading4>
<para>
Činjenica je kako dodir može imati nevjerojatan učinak na smirivanje djeteta. A upravo pravilnom masažom ti se učinci mogu postići zaista brzo.</para>
<para>Masaža bebice može uključivati prirodna ulja i kremice koje će zaštititi nježnu kožu od iritacije. Minute svakodnevne masaže mogu također biti idealna prilika za vježbanje i razgibavanje zglobova i kukova mališana.</para>
<para>Majčin dodir prilikom rituala masaže kod bebice također potiče izlučivanje oksitocina, hormona koji se povezuje sa srećom i smirenošću.
</para>
<heading4>Ostale prednosti masaže</heading4>
<para>
Dok je masaža trbuha često tek nužnost prilikom problema s probavom, lagani pokreti rukom na drugim dijelovima tijela mogu imati cijeli niz pozitivnih učinaka. Stručnjaci se slažu kako ovaj oblik kontakta između roditelja i djeteta pomaže mentalnom, fizičkom i socijalnom razvoju. Nadalje, već nakon nekoliko dana svakodnevne masaže može se primijetiti kako bebica lakše zaspi i ne budi se tijekom noći, a preko dana je opuštenija te manje plače.</para>
<para>S druge strane, roditelj će se također bolje osjećati, upravo zato što održava fizički kontakt sa svojim djetetom. Uz to, prepoznavši kako radi nešto dobro za svog mališana uvijek će ojačati samopouzdanje u svoje roditeljske sposobnosti.</para>
<para>Uz to što masaža povoljno utječe na razvoj savršeno zdrave djece, pedijatri naglašavaju kako ona može „učiniti čuda“ za bebice koje su prerano došle na svijet i u nekom obliku zaostaju u razvoju za svojim vršnjacima. Potiče brže dobivanje na težini, stabilizira rad srca, te stimulira dijelove mozga zaslužne za rad ostalih organa.
</para>
<heading4>Najbolje metode</heading4>
<para>
Prvih nekoliko puta dobro bi bilo laganim pokretima masirati samo bebine nogice, dok se ne navikne na taj osjećaj. Najbolje vrijeme za masažu bilo bi tijekom mijenjanja pelena, kada već postoji inicijalni dodir između mališana i roditelja.</para>
<para>Nakon nekoliko dana s nogica možete prijeći na područje ruku, te na kraju i ono najosjetljivije – luđa i trbuščić. Prije svake masaže dobro bi bilo između dlanova zagrijati malo ulja ili kreme koju inače koristite u njezi dječje kože.</para>
<para>Posebnu pozornost posvetite stimulaciji područja dlanova i stopala. Pažljivo pratite djetetove reakcije i ubrzo ćete bez problema shvatiti što mališanu paše, a što ne. O trajanju masaže također će odlučiti sama bebica, koja će vam dati do znanja kada je – dosta.
</para>
<heading4>Važnost okoline</heading4>
<para>
Iako masaža zaista može na nevjerojatno brz način umiriti mališana i pomoći mu prilikom uspavljivanja, važno je i u kojoj se prostoriji nalazite. Za potpun učinak koji masiranje može pružiti, pobrinite se da je u prostoriji mirno i tiho, te da ne postoje distrakcije poput ekrana ili telefona, koje bi u trenutku mogle poremetiti uspostavljen kontakt i mirnoću bebice.</para>
<para>Što se pokreta prilikom masiranja tiče – teško da možete napraviti neku pogrešku. Dovoljno je tek pripaziti da pokreti budu dovoljno nježni na području prsa i vrata, dok stopala i rukice često „vole“ malo jači pritisak.</para>
<para>Rezultati će prvenstveno biti vidljivi u obliku lakšeg sna, dok se neki liječnici slažu da upravo masaža može potaknuti procese u organizmu djeteta kojih nismo niti svjesni. Oni mogu biti u rasponu od pravilnog rada organa, pa sve do jačanja imuniteta.</para>

Sve prednosti masaže tijela kod bebe Na sam spomen masaže, većini ljudi na pamet padnu trenuci savršenog opuštanja nakon napornog dana ili stresa kojim su okruženi. Ništa drugačije nije niti kod najmlađih. Masaže kod bebice također mogu imati izrazito pozitivne učinke na cijeli organizam.
Svakoj majci je dobro poznata masaža trbuščića, koja je izuzetno korisna kod probavnih smetnji. Nadutost, grčevi i kolike – sve su to problemi koje jedna dobra masaža može ublažiti. S ostatkom bebinog tijela nije ništa drugačije. Masaža bilo kojeg područja može imati pozitivne dugoročne učinke na razvoj bebice.

Najbrži način smirivanja

Činjenica je kako dodir može imati nevjerojatan učinak na smirivanje djeteta. A upravo pravilnom masažom ti se učinci mogu postići zaista brzo.
Masaža bebice može uključivati prirodna ulja i kremice koje će zaštititi nježnu kožu od iritacije. Minute svakodnevne masaže mogu također biti idealna prilika za vježbanje i razgibavanje zglobova i kukova mališana.
Majčin dodir prilikom rituala masaže kod bebice također potiče izlučivanje oksitocina, hormona koji se povezuje sa srećom i smirenošću.

Ostale prednosti masaže

Dok je masaža trbuha često tek nužnost prilikom problema s probavom, lagani pokreti rukom na drugim dijelovima tijela mogu imati cijeli  niz pozitivnih učinaka. Stručnjaci se slažu kako ovaj oblik kontakta između roditelja i djeteta pomaže mentalnom, fizičkom i socijalnom razvoju. Nadalje, već nakon nekoliko dana svakodnevne masaže može se primijetiti kako bebica lakše zaspi i ne budi se tijekom noći, a preko dana je opuštenija te manje plače.
S druge strane, roditelj će se također bolje osjećati, upravo zato što održava fizički kontakt sa svojim djetetom. Uz to, prepoznavši kako radi nešto dobro za svog mališana uvijek će ojačati samopouzdanje u svoje roditeljske sposobnosti.
Uz to što masaža povoljno utječe na razvoj savršeno zdrave djece, pedijatri  naglašavaju kako ona može „učiniti čuda“ za bebice koje su prerano došle na svijet i u nekom obliku zaostaju u razvoju za svojim vršnjacima. Potiče brže dobivanje na težini, stabilizira rad srca, te stimulira dijelove mozga zaslužne za rad ostalih organa.

Najbolje metode

Prvih nekoliko puta dobro bi bilo laganim pokretima masirati samo bebine nogice, dok se ne navikne na taj osjećaj. Najbolje vrijeme za masažu bilo bi tijekom mijenjanja pelena, kada već postoji inicijalni dodir između mališana i roditelja.
Nakon nekoliko dana s nogica možete prijeći na područje ruku, te na kraju i ono najosjetljivije – luđa i trbuščić. Prije svake masaže dobro bi bilo između dlanova zagrijati malo ulja ili kreme koju inače koristite u njezi dječje kože.
Posebnu pozornost posvetite stimulaciji područja dlanova i stopala. Pažljivo pratite djetetove reakcije i ubrzo ćete bez problema shvatiti što mališanu paše, a što ne. O trajanju masaže također će odlučiti sama bebica, koja će vam dati do znanja kada je – dosta.

Važnost okoline

Iako masaža zaista može na nevjerojatno brz način umiriti mališana i pomoći mu prilikom uspavljivanja, važno je i u kojoj se prostoriji nalazite. Za potpun učinak koji masiranje može pružiti, pobrinite se da je u prostoriji mirno i tiho, te da ne postoje distrakcije poput ekrana ili telefona, koje bi u trenutku mogle poremetiti uspostavljen kontakt i mirnoću bebice.
Što se pokreta prilikom masiranja tiče – teško da možete napraviti neku pogrešku. Dovoljno je tek pripaziti da pokreti budu dovoljno nježni na području prsa i vrata, dok stopala i rukice često „vole“ malo jači pritisak.
Rezultati će prvenstveno biti vidljivi u obliku lakšeg sna, dok se neki liječnici slažu da upravo masaža može potaknuti procese u organizmu djeteta kojih nismo niti svjesni. Oni mogu biti u rasponu od pravilnog rada organa, pa sve do jačanja imuniteta. Nataša Vuk 

masaze-bebe_pixabay

Sve prednosti masaže tijela kod bebe

<para>Isto tako, hoće li naša djeca, primjerice voljeti školu, ovisi uvelike i o međusobnim odnosima koje će formirati s drugom djecom.</para>
<para>Dijete počinje razvijati socijalne vještine i stjecati iskustvo uz roditelje, a zatim i u široj obitelji. Dok su djetetovi rani odnosi uglavnom oni s roditeljima, ono dolazi i u kontakt i s mnogo drugih ljudi. Oni s kojima uspostave bliske odnose su bake i djedovi, braća i sestre, dadilje i odgojitelji u vrtiću. Na maloj se distanci u smislu bliskosti nalaze susjedi, obiteljski prijatelji i stručnjaci koji su uključeni u djetetov život, primjerice liječnici.</para>
<para>
 Pojedina istraživanja razvoja odnosa među vršnjacima u djetinjstvu pokazala su da čak i mala djeca, do treće godine života, pokazuju razlike u sposobnostima uspostavljanja odnosa s vršnjacima. Teškoće vezane uz vršnjake ne rješavaju se same od sebe. Stoga, ako se neka djeca ponašaju na način zbog kojeg ih drugi smatraju socijalno neprikladnima, ili su često u sukobu s drugima, ili ne mogu sklopiti prijateljstvo, to je znak da roditelj odmah mora nešto poduzeti. Bit ćete na velikom dobitku, a to dokazuju i brojna istraživanja, ako pripremite dijete da bude socijalno kompetentno prije polaska u školu.
</para>
<heading2>Mogu li pomoći djetetu u sklapanju prijateljstava?</heading2>
<para>
Kad je dijete malo, vi ste osoba koja uspostavlja kontakte i dogovara igranje s drugom djecom. Ako vam se sviđa određeno dijete ili njegova obitelj, uputiti ćete vlastito dijete u tom smjeru, što je dobro i normalno. No možda vas brine činjenica da je to dijete prebučno ili neobuzdano, ili mu se dopušta da radi što hoće, što vi ne biste dopustili svojem djetetu. U tom ga slučaju pokušavate držati na maloj distanci. I to je potpuno razumno i razumljivo.</para>
<para>Važno je da sklapanje prijateljstva ne prepustite slučaju. Preporuča se organiziranje društvenog života djeteta, stvaranje mogućnosti za kontakte, proširivanje djetetovog iskustva sklapanja prijateljstva koliko god je moguće. Dobro je još u predškolskoj dobi uključiti djecu u neke dogovore oko malih dječjih okupljanja jer je primjerice, dokazano da djeca čiji roditelji organiziraju neformalna druženja za njih i njihove vršnjake nemaju samo veći krug poznanika, nego i razvijenije socijalne vještine. Savjetujemo da se potrudite oko upoznavanja roditelja djetetovih prijatelja, jer će vam to uvelike olakšati život. Primjerice, ako ne možete doći po svojeg mališana u školu, možda može majka ili otac djetetova prijatelja povesti i vaše dijete, pa se kod njih igraju dok vi ne dođete po njega. Na isti način možete uzvratiti, te tako pomažete i djetetovu prijateljstvu da se učvrsti.</para>
<para>Što ste vi kao roditelj aktivniji, što više njegujete stara prijateljstva i sklapate nova, vjerojatnije je da će i dijete slijediti vaš primjer i učiti kako sklapati prijateljstva i socijalizirati se. Neka će djeca smatrati da su odnosi s drugima komplicirani unatoč vašoj pomoći, ali vrijedno je ustrajati, čak i ako potraje, dok se ne pokažu rezultati. I ne zaboravite, <emphasis>Ništa nije vrijedno truda osim smijeha i ljubavi prijatelja. </emphasis>
</para>

Na jednostavne načine pomognite djetetu u sklapanju novih prijateljstava Međuljudski odnosi igraju vrlo važnu ulogu u svakodnevnom životu. Imamo potrebu biti voljeni, prihvaćeni zbog toga što jesmo i želimo se osjećati važno. Isto tako, hoće li naša djeca, primjerice voljeti školu, ovisi uvelike i o međusobnim odnosima koje će formirati s drugom djecom.
Dijete počinje razvijati socijalne vještine i stjecati iskustvo uz roditelje, a zatim i u široj obitelji. Dok su djetetovi rani odnosi uglavnom oni s roditeljima, ono dolazi i u kontakt i s mnogo drugih ljudi. Oni s kojima uspostave bliske odnose su bake i djedovi, braća i sestre, dadilje i odgojitelji u vrtiću. Na maloj se distanci u smislu bliskosti nalaze susjedi, obiteljski prijatelji i stručnjaci koji su uključeni u djetetov život, primjerice liječnici.

   Pojedina istraživanja razvoja odnosa među vršnjacima u djetinjstvu pokazala su da čak i mala djeca, do treće godine života, pokazuju razlike u sposobnostima uspostavljanja odnosa s vršnjacima. Teškoće vezane uz vršnjake ne rješavaju se same od sebe. Stoga, ako se neka djeca ponašaju na način zbog kojeg ih drugi smatraju socijalno neprikladnima, ili su često u sukobu s drugima, ili ne mogu sklopiti prijateljstvo, to je znak da roditelj odmah mora nešto poduzeti. Bit ćete na velikom dobitku, a to dokazuju i brojna istraživanja, ako pripremite dijete da bude socijalno kompetentno prije polaska u školu.

Mogu li pomoći djetetu u sklapanju prijateljstava?

Kad je dijete malo, vi ste osoba koja uspostavlja kontakte i dogovara igranje s drugom djecom. Ako vam se sviđa određeno dijete ili njegova obitelj, uputiti ćete vlastito dijete u tom smjeru, što je dobro i normalno. No možda vas brine činjenica da je to dijete prebučno ili neobuzdano, ili mu se dopušta da radi što hoće, što vi ne biste dopustili svojem djetetu. U tom ga slučaju pokušavate držati na maloj distanci. I to je potpuno razumno i razumljivo.
Važno je da sklapanje prijateljstva ne prepustite slučaju. Preporuča se organiziranje društvenog života djeteta, stvaranje mogućnosti za kontakte, proširivanje djetetovog iskustva sklapanja prijateljstva koliko god je moguće. Dobro je još u predškolskoj dobi uključiti djecu u neke dogovore oko malih dječjih okupljanja jer je primjerice, dokazano da djeca čiji roditelji organiziraju neformalna druženja za njih i njihove vršnjake nemaju samo veći krug poznanika, nego i razvijenije socijalne vještine. Savjetujemo da se potrudite oko upoznavanja roditelja djetetovih prijatelja, jer će vam to uvelike olakšati život. Primjerice, ako ne možete doći po svojeg mališana u školu, možda može majka ili otac djetetova prijatelja povesti i vaše dijete, pa se kod njih igraju dok vi ne dođete po njega. Na isti način možete uzvratiti, te tako pomažete i djetetovu prijateljstvu da se učvrsti.
Što ste vi kao roditelj aktivniji, što više njegujete stara prijateljstva i sklapate nova, vjerojatnije je da će i dijete slijediti vaš primjer i učiti kako sklapati prijateljstva i socijalizirati se. Neka će djeca smatrati da su odnosi s drugima komplicirani unatoč vašoj pomoći, ali vrijedno je ustrajati, čak i ako potraje, dok se ne pokažu rezultati. I ne zaboravite, Ništa nije vrijedno truda osim smijeha i ljubavi prijatelja. 
 Petra Majetić 

djeca_prijateljstvo_pixabay

Na jednostavne načine pomognite djetetu u sklapanju novih prijateljstava

<para> U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10 listopada, a u organizaciji <ulink url="http://www.budenje.hr/">
 Udruge Buđenje
 </ulink> i njezina osnivača Marka Fereka.</para>
<para>
 ADHD dolazi od engleskog "attention deficit hyperactivity disorder" odnosno znači deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj.
</para>
<para>S predavačem i glavnim "krivcem" za održavanje Tjedna ADHD-a u Hrvatskoj te osobom koja tim putem pomaže brojnim roditeljima čija djeca imaju dijagnozu ADHD-a prihvatiti i razumjeti ovaj poremećaj, razgovarali smo o poremećaju samom, Tjednu ADHD-a u Hrvatskoj, Udruzi i o stvarnoj potrebi "liječenja".</para>
<para>Već spomenuto, ADHD je deficit pažnje, koji karakteriziraju tri glavna simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Kada govorimo o nepažnji, tu je riječ o djeci koja su općenito nepažljiva sa slabom koncentracijom, sanjari koji naizgled slušaju, ali se ustvari nalaze u vlastitom svijetu, a uz to ih prati loša organiziranost i loš osjećaj za pojam vremena. Hiperaktivnost se veže uz hiperaktivnu djecu punu energije koja se često vrpolje i kojima je teško ili gotovo nemoguće duže sjediti na jednom mjestu. Uz hiperaktivnost usko se veže impulzivnost. Ona opisuje impulzivnu i nestrpljivu djecu. Kod ove vrste simptoma nema "kočnice" te djeca bez razmišljanja i unutarnje kočnice naprave ono što su naumila, pa se često dovode u nezgodne situacije (često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje, često imaju poteškoća s čekanjem u redu i prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru).</para>
<blockquote>
 <para>"Važno je znati da su sva ova tri spomenuta simptoma (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost) tipične ljudske osobine", govori nam Marko Ferek, no kod ADHD-a svi ovi simptomi su ekstremnije izraženi, do te mjere da osoba ne može normalno funkcionirati u dvije ili više sredina. "To je glavna razlika između onih koji imaju i koji nemaju poremećaj ADHD-a".
 </para>
</blockquote>
<para>
 ADHD se danas smatra najčešćim poremećajem kod školske djece te obuhvaća 3 - 8% ukupne populacije djece. Prisutan je i kod odraslih, on ne nestaje s odrastanjem. Kod odraslih se najčešće prikazuje kao neorganiziranost u poslu i obavezama.</para>
<para>Ferek ističe stimulaciju koja je djeci, ali i odraslima s ADHD-om izrazito važna i potrebna jer "razbuđuje mozak i omogućuje im potrebnu koncentraciju, dostizanje potencijala i produktivnost", u suprotnom, mozak se isključuje u fazu sanjarenja gdje nema produktivnosti. "Stimulacija je za njih iznimno važna za razliku od ostalih koji mogu funkcionirati i bez neke pretjerane potrebne za konstantnom stimulacijom".</para>
<heading2>Kod suočavanja s dijagnozom djeteta, edukacija je najvažnija!</heading2>
<para>Suočavanje s dijagnozom i saznanje da dijete ima ADHD uvijek teže pada roditeljima, te je tu presudna njihova edukacija, smirenost i prihvaćanje situacije kakva je. Samo na taj način će biti od pomoći djetetu te će ga lakše razumjeti i podržavati. "Roditeljima bih savjetovao da se za početak: educiraju. Važno je proučiti temu, knjige, internet, učlaniti se u neku Udrugu, otići na sastanke podrške za roditelje. Što roditelji više znaju o ADHD-u bolje će razumjeti svoje dijete i automatski će promijeniti očekivanja prema djetetu", nastavlja Ferek. "Roditelj kada zna zašto dijete ne može mirno sjediti, onda roditelj više ni ne očekuje da dijete mirno sjedi i uči." Važno je hvaliti dobre i pozitivne stvari kod djeteta, a nikako ga ne uspoređivati s drugom djecom."</para>
<para>Svjetske statistike govore kako u primjerice razredu s 30 učenika dvoje ili troje njih ima ADHD. U Hrvatskoj, u osnovnim školama, po provedenom istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, postotak je ispod 1%. "Što ne znači da je Hrvatska ispod prosjeka, već postoji veliki broj djece kod koje problem još nije uočen. Ta djeca često ne dobivaju pravilan tretman i podršku koju bi trebali. To je upozoravajući podatak kako je potrebno još više širiti svijest o ovoj problematici", objašnjava nam Marko Ferek.</para>
<para>
Da li je ADHD stvaran poremećaj ili izmišljotina farmaceutske industrije? Problem se posebno ističe u SAD-u gdje se djecu godinama "liječilo" različitim lijekovima.
</para>
<para>Gospodin Ferek smatra "kako je činjenica da farmaceutske kompanije godišnje zarade više od milijardu dolara samo od ADHD-a, ali isto tako puno se ulaže u istraživanje poremećaja i samu terapiju. No, to ne znači da je ADHD kao takav izmišljen. Simptomi postoje i to je činjenica te određeni postotak populacije zbog tih simptoma ne može normalno funkcionirati. Upitno je jedino da li je sam naziv - ADHD najidealniji za samo stanje. I je i nije. Primjerice, kreativne osobe pokazuje simptome identične onima ADHD-a, no ne znači da oni imaju poremećaj, već kreativni duh. Ključ je u obrazovanju gdje, primjerice kreativna djeca, nemaju dovoljnu podršku. Obrazovanje je prekruto i ne dozvoljava im kreativno izražavanje te dolazi do problema i pitanja da li je problem u obrazovnom sustavu ili djetetu. Najčešće je problem u obrazovnom sustavu."</para>
<blockquote>
 <para>"Simptomi postoje, problem je realan, ali smatram da ADHD nije idealan naziv za poremećaj", zaključuje Marko Ferek.</para>
</blockquote>
<heading2>Tjedan ADHD-a</heading2>
<para>Tjedan ADHD-a u Hrvatskoj se već tradicionalno obilježava brojnim predavanjima, a ove godine započeo je predavanjem u Gradskoj vijećnici u Rijeci. Na predavanjima su najčešći gosti svi koji se bave djecom i mladima, učitelji, psiholozi, pedagozi, stručni suradnici, ali i roditelji. Cilj održavanja "Tjedna ADHD-a" je podizanje svjesnosti stručnog osoblja, ali i pomoć roditeljima kako bi se što lakše suočili s dijagnozom i informirali te prihvatili "problem", a ne "gurali ga pod tepih".</para>
<para>"Interes za predavanja dosadašnjih godina uvijek je bio velik, a dvorane pune, što svakako znači da je tema aktualna i važna", ističe Ferek.</para>
<para>
Informirati se i educirati o ADHD-u do kraja Tjedna ADHD-a možete u sljedećim gradovima:</para>
<para>ZAGREB 12.10.2016. od 18 do 20 sati, Klinika za dječje bolesti, Klaićeva 16
SLAVONSKI BROD 13.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Sl. Brod
VUKOVAR 14.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Vukovar
KRAPINA 17.10.2016. od 18 do 20 sati, Pučko otvoreno učilište Krapina
SPLIT 20.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Marka Marulića
ŠIBENIK 21.10. od 18 do 20 sati, Gradska vijećnica Šibenik</para>
<para>Ulaz na predavanja je besplatan!</para>

Kod suočavanja s dijagnozom ADHD-a najvažnija je edukacija roditelja! U svijetu se tijekom rujna i listopada održavaju brojne aktivnosti, radionice i predavanja kako bi se podigla svjest o ADHD-u. U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10. - 16.  U Hrvatskoj se Tjedan ADHD-a ove godine održava od 10 listopada, a u organizaciji 
      Udruge Buđenje
    i njezina osnivača Marka Fereka.

   ADHD dolazi od engleskog "attention deficit hyperactivity disorder" odnosno znači deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj.

S predavačem i glavnim "krivcem" za održavanje Tjedna ADHD-a u Hrvatskoj te osobom koja tim putem pomaže brojnim roditeljima čija djeca imaju dijagnozu ADHD-a prihvatiti i razumjeti ovaj poremećaj, razgovarali smo o poremećaju samom, Tjednu ADHD-a u Hrvatskoj, Udruzi i o stvarnoj potrebi "liječenja".
Već spomenuto, ADHD je deficit pažnje, koji karakteriziraju tri glavna simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Kada govorimo o nepažnji, tu je riječ o djeci koja su općenito nepažljiva sa slabom koncentracijom, sanjari koji naizgled slušaju, ali se ustvari nalaze u vlastitom svijetu, a uz to ih prati loša organiziranost i loš osjećaj za pojam vremena. Hiperaktivnost  se veže uz hiperaktivnu djecu punu energije koja se često vrpolje i kojima je teško ili gotovo nemoguće duže sjediti na jednom mjestu. Uz hiperaktivnost usko se veže impulzivnost. Ona opisuje impulzivnu i nestrpljivu djecu. Kod ove vrste simptoma nema "kočnice" te djeca bez razmišljanja i unutarnje kočnice naprave ono što su naumila, pa se često dovode u nezgodne situacije (često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje, često imaju poteškoća s čekanjem u redu i prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru).

   "Važno je znati da su sva ova tri spomenuta simptoma (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost) tipične ljudske osobine", govori nam Marko Ferek, no kod ADHD-a svi ovi simptomi su ekstremnije izraženi, do te mjere da osoba ne može normalno funkcionirati u dvije ili više sredina. "To je glavna razlika između onih koji imaju i koji nemaju poremećaj ADHD-a".
   


   ADHD se danas smatra najčešćim poremećajem kod školske djece te obuhvaća 3 - 8% ukupne populacije djece. Prisutan je i kod odraslih, on ne nestaje s odrastanjem. Kod odraslih se najčešće prikazuje kao neorganiziranost u poslu i obavezama.
Ferek ističe stimulaciju koja je djeci, ali i odraslima s ADHD-om izrazito važna i potrebna jer "razbuđuje mozak i omogućuje im potrebnu koncentraciju, dostizanje potencijala i produktivnost", u suprotnom, mozak se isključuje u fazu sanjarenja gdje nema produktivnosti. "Stimulacija je za njih iznimno važna za razliku od ostalih koji mogu funkcionirati i bez neke pretjerane potrebne za konstantnom stimulacijom".
Kod suočavanja s dijagnozom djeteta, edukacija je najvažnija!
Suočavanje s dijagnozom i saznanje da dijete ima ADHD uvijek teže pada roditeljima, te je tu presudna njihova edukacija, smirenost i prihvaćanje situacije kakva je. Samo na taj način će biti od pomoći djetetu te će ga lakše razumjeti i podržavati. "Roditeljima bih savjetovao da se za početak: educiraju. Važno je proučiti temu, knjige, internet, učlaniti se u neku Udrugu, otići na sastanke podrške za roditelje. Što roditelji više znaju o ADHD-u bolje će razumjeti svoje dijete i automatski će promijeniti očekivanja prema djetetu", nastavlja Ferek. "Roditelj kada zna zašto dijete ne može mirno sjediti, onda roditelj više ni ne očekuje da dijete mirno sjedi i uči." Važno je hvaliti dobre i pozitivne stvari kod djeteta, a nikako ga ne uspoređivati s drugom djecom."
Svjetske statistike govore kako u primjerice razredu s 30 učenika dvoje ili troje njih ima ADHD. U Hrvatskoj, u osnovnim školama, po provedenom istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, postotak je ispod 1%. "Što ne znači da je Hrvatska ispod prosjeka, već postoji veliki broj djece kod koje problem još nije uočen. Ta djeca često ne dobivaju pravilan tretman i podršku koju bi trebali. To je upozoravajući podatak kako je potrebno još više širiti svijest o ovoj problematici", objašnjava nam Marko Ferek.

Da li je ADHD stvaran poremećaj ili izmišljotina farmaceutske industrije? Problem se posebno ističe u SAD-u gdje se djecu godinama "liječilo" različitim lijekovima.

Gospodin Ferek smatra "kako je činjenica da farmaceutske kompanije godišnje zarade više od milijardu dolara samo od ADHD-a, ali isto tako puno se ulaže u istraživanje poremećaja i samu terapiju. No, to ne znači da je ADHD kao takav izmišljen. Simptomi postoje i to je činjenica te određeni postotak populacije zbog tih simptoma ne može normalno funkcionirati. Upitno je jedino da li je sam naziv - ADHD najidealniji za samo stanje. I je i nije. Primjerice, kreativne osobe pokazuje simptome identične onima ADHD-a, no ne znači da oni imaju poremećaj, već kreativni duh. Ključ je u obrazovanju gdje, primjerice kreativna djeca, nemaju dovoljnu podršku. Obrazovanje je prekruto i ne dozvoljava im kreativno izražavanje te dolazi do problema i pitanja da li je problem u obrazovnom sustavu ili djetetu. Najčešće je problem u obrazovnom sustavu."

   "Simptomi postoje, problem je realan, ali smatram da ADHD nije idealan naziv za poremećaj", zaključuje Marko Ferek.

Tjedan ADHD-a
Tjedan ADHD-a u Hrvatskoj se već tradicionalno obilježava brojnim predavanjima, a ove godine započeo je predavanjem u Gradskoj vijećnici u Rijeci. Na predavanjima su najčešći gosti svi koji se bave djecom i mladima, učitelji, psiholozi, pedagozi, stručni suradnici, ali i roditelji. Cilj održavanja "Tjedna ADHD-a"  je podizanje svjesnosti stručnog osoblja, ali i pomoć roditeljima kako bi se što lakše suočili s dijagnozom i informirali te prihvatili "problem", a ne "gurali ga pod tepih".
"Interes za predavanja dosadašnjih godina uvijek je bio velik, a dvorane pune, što svakako znači da je tema aktualna i važna", ističe Ferek.

Informirati se i educirati o ADHD-u do kraja Tjedna ADHD-a možete u sljedećim gradovima:
ZAGREB 12.10.2016. od 18 do 20 sati, Klinika za dječje bolesti, Klaićeva 16
SLAVONSKI BROD 13.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Sl. Brod
VUKOVAR 14.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Vukovar
KRAPINA 17.10.2016. od 18 do 20 sati, Pučko otvoreno učilište Krapina
SPLIT 20.10.2016. od 18 do 20 sati, Gradska knjižnica Marka Marulića
ŠIBENIK 21.10. od 18 do 20 sati, Gradska vijećnica Šibenik
Ulaz na predavanja je besplatan! Adrijana Bakoš 

ADHD concept. Word written with colorful cubes with letters.

Kod suočavanja s dijagnozom ADHD-a najvažnija je edukacija roditelja!

<para>Naime, znanstvenici su zaključili kako se gen odgovoran za inteligenciju na dijete prenosi upravo s majke.
</para>
<para>Takvo prenošenje omogućuju „uvjetovani geni“, kako su ih znanstvenici nazvali. Ova skupina gena djeluje u svakoj situaciji drugačije, ovisno o njenom podrijetlu. Upravo oni u ovom slučaju djeluju ovisno o tome od koga su naslijeđeni – ako ih dijete dobije s očeve strane, oni se jednostavno – ugase.
</para>
<heading4>Majčin gen i formiranje inteligencije</heading4>
<para>
Uzimajući u obzir uvjetovane gene, čini se kako je ipak majčina genetika ta koja će odrediti koliko će dijete biti pametno. Geni koji na to utječu prenose se na X kromosomu, potvrdili su znanstvenici. Budući da žene imaju dva X kromosoma, a muškarci samo jedan, već se i prije znalo kako su veće šanse da se geni prenesu upravo s majke na bebu.</para>
<para>Ono što je najnovijim istraživanjem potvrđeno jest činjenica kako se očevi geni prilikom pokušaja prijenosa na dijete jednostavno deaktiviraju. To se događa upravo zbog jednostavnog zakona prirode – majčini geni ih nadjačaju.
</para>
<heading4>Laboratorijsko istraživanje</heading4>
<para>
Potvrdu svoje teorije, znanstvenici su potražili u laboratoriju, eksperimentima na miševima. Oni koji su tijekom uzgoja primili veću količinu gena od majke, s vremenom su razvili veće glave i mozgove, no tijelo im je ostalo manje. S druge strane, oni koji su u većoj količini nosili gen s očeve strane, razvijali su se suprotno – uz veće tijelo išla je i manja glava i mozak.</para>
<para>Nadalje, znanstvenici su u mozgovima miševa identificirali stanice koje sadrže majčine, odnosno očeve gene. Stanice s majčinim genima nakupljale su se u dijelu mozga odgovornim za razumijevanje, razmišljanje, komunikaciju i planiranje. Očevi su geni, pak, bili pozicionirani većinom na dijelu zaduženom za stvari poput hrane ili agresije.</para>
<para>Nakon istraživanja na laboratorijskim miševima, provedeno je još jedno s relevantnijim, ljudskim pristupom. Iscrpni intervjui, sustavno provođenim tijekom godina s ljudima iz različitih dijelova svijeta i različitih životnih situacija, predviđanja su samo dodatno potvrdili. Najbolji način za predvidjeti inteligenciju djeteta jest upravo kvocijent inteligencije majke.
</para>
<heading4>Je li zaista sve „zapisano“ u genima?</heading4>
<para>
Naravno, geni nisu jedina stvar koja utječe na razvoj inteligencije i razmišljanja čovjeka tijekom daljnjeg rasta i razvoja. Iako je brojka prilično individualna, smatra se kako genetika utječe na razvoj inteligencije u rasponu od 40 do 60 posto. Ostatak razvoja veže se isključivo za okolinu, koja može imati itekako velik utjecaj.</para>
<para>Iako je dobar dio razvoja inteligencije prepušten i okolini, izgleda kako i tu glavnu riječ vode upravo – majke. Neraskidiva veza između majke i djeteta tako će i u procesu upoznavanja svijeta oko sebe na mališana imati velik utjecaj. Upravo će mu mama pomoći u mnogim dilemama problemima s kojima se susretne, te tako pripomoći u razvoju socijalne inteligencije.</para>
<para>S druge strane, očevi ipak ne bi trebali imati razloga za brigu po ovom pitanju. U slučaju da se oni u jednakoj mjeri odluče uključiti u emocionalni razvoj djeteta kao što to majke češće rade, nema razloga da mališan dio svoje inteligencije ne „pokupi“ i s njegove strane.</para>

Istraživanje pokazalo - gen za inteligenciju djeca nasljeđuju od majke Ako je suditi po nedavno provedenom istraživanju, inteligentni ljudi bi trebali biti zahvalni isključivo – svojoj majci. Naime, znanstvenici su zaključili kako se gen odgovoran za inteligenciju na dijete prenosi upravo s majke.

Takvo prenošenje omogućuju „uvjetovani geni“, kako su ih znanstvenici nazvali. Ova skupina gena djeluje u svakoj situaciji drugačije, ovisno o njenom podrijetlu. Upravo oni u ovom slučaju djeluju ovisno o tome od koga su naslijeđeni – ako ih dijete dobije s očeve strane, oni se jednostavno – ugase.

Majčin gen i formiranje inteligencije

Uzimajući u obzir uvjetovane gene, čini se kako je ipak majčina genetika ta koja će odrediti koliko će dijete biti pametno. Geni koji na to utječu prenose se na X kromosomu, potvrdili su znanstvenici. Budući da žene imaju dva X kromosoma, a muškarci samo jedan, već se i prije znalo kako su veće šanse da se geni prenesu upravo s majke na bebu.
Ono što je najnovijim istraživanjem potvrđeno jest činjenica kako se očevi geni prilikom pokušaja prijenosa na dijete jednostavno deaktiviraju. To se događa upravo zbog jednostavnog zakona prirode – majčini geni ih nadjačaju.

Laboratorijsko istraživanje

Potvrdu svoje teorije, znanstvenici su potražili u laboratoriju, eksperimentima na miševima. Oni koji su tijekom uzgoja primili veću količinu gena od majke, s vremenom su razvili veće glave i mozgove, no tijelo im je ostalo manje. S druge strane, oni koji su u većoj količini nosili gen s očeve strane, razvijali su se suprotno – uz veće tijelo išla je i manja glava i mozak.
Nadalje, znanstvenici su u mozgovima miševa identificirali stanice koje sadrže majčine, odnosno očeve gene. Stanice s majčinim genima nakupljale su se u dijelu mozga odgovornim za razumijevanje, razmišljanje, komunikaciju i planiranje. Očevi su geni, pak, bili pozicionirani većinom na dijelu zaduženom za stvari poput hrane ili agresije.
Nakon istraživanja na laboratorijskim miševima, provedeno je još jedno s relevantnijim, ljudskim pristupom. Iscrpni intervjui, sustavno provođenim tijekom godina s ljudima iz različitih dijelova svijeta i različitih životnih situacija, predviđanja su samo dodatno potvrdili. Najbolji način za predvidjeti inteligenciju djeteta jest upravo kvocijent inteligencije majke.

Je li zaista sve „zapisano“ u genima?

Naravno, geni nisu jedina stvar koja utječe na razvoj inteligencije i razmišljanja čovjeka tijekom daljnjeg rasta i razvoja. Iako je brojka prilično individualna, smatra se kako genetika utječe na razvoj inteligencije u rasponu od 40 do 60 posto. Ostatak razvoja veže se isključivo za okolinu, koja može imati itekako velik utjecaj.
Iako je dobar dio razvoja inteligencije prepušten i okolini, izgleda kako i tu glavnu riječ vode upravo – majke. Neraskidiva veza između majke i djeteta tako će i u procesu upoznavanja svijeta oko sebe na mališana imati velik utjecaj. Upravo će mu mama pomoći u mnogim dilemama  problemima s kojima se susretne, te tako pripomoći u razvoju socijalne inteligencije.
S druge strane, očevi ipak ne bi trebali imati razloga za brigu po ovom pitanju. U slučaju da se oni u jednakoj mjeri odluče uključiti u emocionalni razvoj djeteta kao što to majke češće rade, nema razloga da mališan dio svoje inteligencije ne „pokupi“ i s njegove strane. Nataša Vuk 

majka-dijete_pixabay

Istraživanje pokazalo - gen za inteligenciju djeca nasljeđuju od majke

<para>Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje
 slova abecede. Fonološka svijest je vještina koja podrazumijeva djetetovu svijest o tome da su izgovorene riječi, koje ono čuje i koristi, sastavljene od glasova. Glavni dijelovi riječi su slogovi i fonemi. Slogovi su dijelovi riječi sastavljeni od samoglasnika koji stoje uz jedan ili dva suglasnika. Primjerice, u riječi<emphasis> "</emphasis>tepih"su dva sloga "te"i "pih." Fonemi, odnosno glasovi, najmanji su dijelovi izgovorenih riječi. Važno je da se ne miješaju fonemi sa slovima. Foneme izgovaramo, a slova pišemo.</para>
<para>Istraživanja su pokazala da je rastavljanje riječi na slogove puno lakše za malu djecu nego rastavljanje na foneme i da su igre vezane uz rimu općenito lakše nego igre koje zahtijevaju, primjerice od djeteta da "odbaci zadnji glas iz riječi." U nastavku vam donosimo prijedloge igara koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove. Predlažemo da počnete s jednostavnim igrama, kao što su one koje se temelje na slogovima, rimi i sintezi glasova. Kad ste sigurni da dijete s lakoćom rješava te zadatke, krenite na zadatke koji uključuju rastavljanje riječi na glasove.
</para>
<heading2>Učenje o početku, sredini i kraju</heading2>
<para>
Ako se dijete čini nesigurno, vježbajte s njim prepoznavanje riječi na početku, u sredini i na kraju rečenice, sloga i glasa na početku, u sredini i na kraju riječi. Za početak uvjerite se razumije li dijete pojmove početka, sredine i kraja određenog niza. Recite mu: "Pokaži sliku koja je na kraju, sliku koja je u sredini i na kraju sliku koja je na početku."
</para>
<heading2>Riječi i rečenice</heading2>
<para>
Dok govorite djetetu gdje su početak, sredina i kraj rečenice od tri riječi, recite mu da plješće dlanovima za riječi koje čuje u rečenici - dva puta za "Roki spava", tri puta za "Ana je sretna", četiri puta za "Moja mačka je velika." Potaknite ga da pljesne za svaku riječ koju izgovori.
</para>
<heading2>
 Rad na slogovima
</heading2>
<para>
Počnite s otkucavanjem slogova u riječi. Predložite djetetu da plješće slogove koje čuje (ili ih čak samo izgovara) u dvosložnim ili trosložnim riječima. Za igru spajanja slogova u riječi može vam poslužiti lutka. Objasnite djetetu da lutka vrlo sporo izgovara riječ te može li vam reći koju riječ lutka pokušava reći? Počnite s dvosložnim riječima, a jednom kad dijete to savlada, krenite na trosložne riječi. Provjerite zna li dijete koji je početni slog u riječima, a koji je posljednji. Zatim provjerite može li dijete dovršiti dvosložnu riječ ako mu vi kažete prvi slog. Pronađite slike nekih predmeta koji imaju dvosložna imena, primjerice "maj-mun." Pokažite djetetu sliku majmuna i recite: "Reći ću ti početak riječi, a ti je dovrši - ovo je "maj", na što će dijete odgovoriti "mun."
</para>
<heading2>Vježbanje rime</heading2>
<para>
Postoji mnogo jednostavnih, neformalnih igara koje možete igrati s djetetom i pomoći mu da razvije svijest o rimi. Recitirajte pjesmice zajedno, čitajte knjige koje sadrže stihove koji se rimuju, izmišljajte smiješne, luckaste rime, recite djetetu da završi rečenicu s nekom riječju iz poznate pjesmicem kao što je, primjerice, "Eci peci pec, ti si mali.... ?" (odgovor: "zec").</para>
<para>Mnogo određenija igra je pronalaženje riječi koje se jedna s drugom rimuju. Možete zajedno s djetetom pogledati sliku na kojoj je nacrtan most. Recite: "Evo mosta. Izmislit ću riječ koja se rimuje s mostom, primjerice, kost. Izmisli ti neku riječ koja se rimuje s most i kost."</para>

Igre koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje slova abecede Možda ćete se iznenaditi, ali istraživanja su pokazala da samo dvije vrlo specifične vještine moraju biti razvijene da bi dijete razvilo svijest o tiskanoj riječi, a to su fonološka svijest i poznavanje
   slova abecede. Fonološka svijest je vještina koja podrazumijeva djetetovu svijest o tome da su izgovorene riječi, koje ono čuje i koristi, sastavljene od glasova. Glavni dijelovi riječi su slogovi i fonemi. Slogovi su dijelovi riječi sastavljeni od samoglasnika koji stoje uz jedan ili dva suglasnika. Primjerice, u riječi "tepih"su dva sloga "te"i "pih." Fonemi, odnosno glasovi, najmanji su dijelovi izgovorenih riječi. Važno je da se ne miješaju fonemi sa slovima. Foneme izgovaramo, a slova pišemo.
Istraživanja su pokazala da je rastavljanje riječi na slogove puno lakše za malu djecu nego rastavljanje na foneme i da su igre vezane uz rimu općenito lakše nego igre koje zahtijevaju, primjerice od djeteta da "odbaci zadnji glas iz riječi." U nastavku vam donosimo prijedloge igara koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove. Predlažemo da počnete s jednostavnim igrama, kao što su one koje se temelje na slogovima, rimi i sintezi glasova. Kad ste sigurni da dijete s lakoćom rješava te zadatke, krenite na zadatke koji uključuju rastavljanje riječi na glasove.

Učenje o početku, sredini i kraju

Ako se dijete čini nesigurno, vježbajte s njim prepoznavanje riječi na početku, u sredini i na kraju rečenice, sloga i glasa na početku, u sredini i na kraju riječi. Za početak uvjerite se razumije li dijete pojmove početka, sredine i kraja određenog niza. Recite mu: "Pokaži sliku koja je na kraju, sliku koja je u sredini i na kraju sliku koja je na početku."

Riječi i rečenice

Dok govorite djetetu gdje su početak, sredina i kraj rečenice od tri riječi, recite mu da plješće dlanovima za riječi koje čuje u rečenici - dva puta za "Roki spava", tri puta za "Ana je sretna",  četiri puta za "Moja mačka je velika." Potaknite ga da pljesne za svaku riječ koju izgovori.


   Rad na slogovima


Počnite s otkucavanjem slogova u riječi. Predložite djetetu da plješće slogove koje čuje (ili ih čak samo izgovara) u dvosložnim ili trosložnim riječima. Za igru spajanja slogova u riječi može vam poslužiti lutka. Objasnite djetetu da lutka vrlo sporo izgovara riječ te može li vam reći koju riječ lutka pokušava reći? Počnite s dvosložnim riječima, a jednom kad dijete to savlada, krenite na trosložne riječi. Provjerite zna li dijete koji je početni slog u riječima, a koji je posljednji.  Zatim provjerite može li dijete dovršiti dvosložnu riječ ako mu vi kažete prvi slog. Pronađite slike nekih predmeta koji imaju dvosložna imena, primjerice "maj-mun." Pokažite djetetu sliku majmuna i recite: "Reći ću ti početak riječi, a ti je dovrši - ovo je "maj", na što će dijete odgovoriti "mun."

Vježbanje rime

Postoji mnogo jednostavnih, neformalnih igara koje možete igrati s djetetom i pomoći mu da razvije svijest o rimi. Recitirajte pjesmice zajedno, čitajte knjige koje sadrže stihove koji se rimuju, izmišljajte smiješne, luckaste rime, recite djetetu da završi rečenicu s nekom riječju iz poznate pjesmicem kao što je, primjerice, "Eci peci pec, ti si mali.... ?" (odgovor: "zec").
Mnogo određenija igra je pronalaženje riječi koje se jedna s drugom rimuju. Možete zajedno s djetetom pogledati sliku na kojoj je nacrtan most. Recite: "Evo mosta. Izmislit ću riječ koja se rimuje s mostom, primjerice, kost. Izmisli ti neku riječ koja se rimuje s most i kost." Petra Majetić 

djevojcica_ucenje_pixabay

Igre koje razvijaju osjećaj za riječi, slogove i glasove

<para>Mlada magistra dizajna vizualnih komunikacija Slavica Farkaš sa svojom društvenom igrom Čiri-Biri-Bajka pobjednica je NIVEA kreativnog natječaja u sklopu društveno odgovornog projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" koji se provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske treću godinu zaredom. Natječaj je trajao od 8. rujna do 6. listopada na nivea.hr stranici, a javnost je pobjedničku igračku odabrala s ukupno 2661 glasom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Slavica Farkaš završila je u Puli 2009. srednju školu za grafičkog dizajnera te 2015. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu - Studij dizajna, odjel vizualnih komunikacija. „<emphasis>Velika sam zaljubljenica u dizajn namijenjen djeci i ilustracije stoga sam jako ponosna što će se djeca diljem Hrvatske igrati s mojom igrom. Cˇiri-Biri-Bajka nastala je iz želje i entuzijazma da stvorim nešto što c´e biti zabavno i korisno djeci, ali i njihovim roditeljima, ucˇiteljima, odgajateljima i svima koji se bave djecom.</emphasis>“, rekla je Slavica Farkaš.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čiri-Biri-Bajka je društvena igra namijenjena djeci od 7 godina naviše. Igrači istražuju svijet bajki i kreiraju vlastitu pricˇu koristec´i razne igrac´e plocˇe, žetone i karte, a u njoj nema eliminacije igracˇa, cˇime se poticˇe timski rad i osjec´aj zajedništva. Bazira se na pripovijedanju i svaki igracˇ svojevremeno prezima ulogu pripovjedacˇa te tako svi sudjeluju u stvaranju zajednicˇke bajke. Pravila igre su jednostavna te služe samo kao struktura bajke i poticaj za inspiraciju pripovijedanja. “Bajka ima veliku ulogu u razvoju i odgoju djeteta vec´ od najranije dobi. Ona djetetu pruža pustolovinu, slobodu maštarenja, postignuc´e i na suptilan nacˇin daje rješenja na brojne probleme i situacije pripremajuc´i ga tako za buduc´nost. Kroz komunikaciju putem pripovijedanja možemo osluškivati djetetove potrebe i uvidjeti nove nacˇine za njihovo zadovoljavanje.”, dodala je dizajnerica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobjednički prototip igračke koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta, a producirat će se u limitiranom  izdanju. Sva Društva Naša djeca Hrvatske koja djeluju u sklopu Saveza društava Naša djeca Hrvatske, njih ukupno 96, dobit će svoj primjerak društvene igre Čiri-Biri-Bajka te na taj način upotpuniti ovogodišnji NIVEA projekt „Neka odrastanje bude dječja igra“. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Završno događanje u sklopu projekta bit će posebna izložba igračaka koja će se održati u studenom u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a izložbeni eksponati bit će dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama u sklopu održanog NIVEA Dječjeg tjedna. Ugledni likovni umjetnik i illustrator Ivan Vitez bit će autor postava izložbe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Društvena igra Čiri-Biri-Bajka pobjednički prototip NIVEA kreativnog natječaja Društvena igra Čiri-Biri-Bajka autorice Slavice Farkaš pobjednički prototip u sklopu NIVEA projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" Mlada magistra dizajna vizualnih komunikacija Slavica Farkaš sa svojom društvenom igrom Čiri-Biri-Bajka pobjednica je NIVEA kreativnog natječaja u sklopu društveno odgovornog projekta "Neka odrastanje bude dječja igra" koji se provodi u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske treću godinu zaredom. Natječaj je trajao od 8. rujna do 6. listopada na nivea.hr stranici, a javnost je pobjedničku igračku odabrala s ukupno 2661 glasom.
   
Slavica Farkaš završila je u Puli 2009. srednju školu za grafičkog dizajnera te 2015. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu - Studij dizajna, odjel vizualnih komunikacija. „Velika sam zaljubljenica u dizajn namijenjen djeci i ilustracije stoga sam jako ponosna što će se djeca diljem Hrvatske igrati s mojom igrom. Cˇiri-Biri-Bajka nastala je iz želje i entuzijazma da stvorim nešto što c´e biti zabavno i korisno djeci, ali i njihovim roditeljima, ucˇiteljima, odgajateljima i svima koji se bave djecom.“, rekla je Slavica Farkaš.

   


   
Čiri-Biri-Bajka je društvena igra namijenjena djeci od 7 godina naviše. Igrači istražuju svijet bajki i kreiraju vlastitu pricˇu koristec´i razne igrac´e plocˇe, žetone i karte, a u njoj nema eliminacije igracˇa, cˇime se poticˇe timski rad i osjec´aj zajedništva. Bazira se na pripovijedanju i svaki igracˇ svojevremeno prezima ulogu pripovjedacˇa te tako svi sudjeluju u stvaranju zajednicˇke bajke. Pravila igre su jednostavna te služe samo kao struktura bajke i poticaj za inspiraciju pripovijedanja. “Bajka ima veliku ulogu u razvoju i odgoju djeteta vec´ od najranije dobi. Ona djetetu pruža pustolovinu, slobodu maštarenja, postignuc´e i na suptilan nacˇin daje rješenja na brojne probleme i situacije pripremajuc´i ga tako za buduc´nost. Kroz komunikaciju putem pripovijedanja možemo osluškivati djetetove potrebe i uvidjeti nove nacˇine za njihovo zadovoljavanje.”, dodala je dizajnerica.
   
Pobjednički prototip igračke koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta, a producirat će se u limitiranom  izdanju. Sva Društva Naša djeca Hrvatske koja djeluju u sklopu Saveza društava Naša djeca Hrvatske, njih ukupno 96, dobit će svoj primjerak društvene igre Čiri-Biri-Bajka te na taj način upotpuniti ovogodišnji NIVEA projekt „Neka odrastanje bude dječja igra“. 


   
 

   
Završno događanje u sklopu projekta bit će posebna izložba igračaka koja će se održati u studenom u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a izložbeni eksponati bit će dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama u sklopu održanog NIVEA Dječjeg tjedna. Ugledni likovni umjetnik i illustrator Ivan Vitez bit će autor postava izložbe.
   
   
   
  Promo 

Društvena igra Čiri-Biri-Bajka pobjednički prototip NIVEA kreativnog natječaja

<para> Ako ste kao većina žena koja u tom periodu nestrpljivo iščekuje razvoj situacije, posebno osluškujete svoje tijelo i svaku pa i najmanju promjenu na njemu. Svaka nova i drugačija bol stavlja se pod upitnik, svako pojačano zijevanje ili specifična želja za hranom, sve bi to moglo ukazivati na trudnoću.</para>
<para>No, onda ponekad dolazi do laganog i za većinu žena - zbunjujućeg krvarenja, koje dolazi nešto ranije ili se gotovo poklapa s očekivanim dolaskom iduće mjesečnice. Većinu žena ostavlja zbunjenim, a poneke i razočaranim jer smatraju da nije došlo do oplodnje. To krvarenje je obično slabijeg intenziteta od mjesečnice, može potrajati do nekoliko dana, a riječ je o implantacijskom krvarenju. Do njega dolazi u trenutku kada se embrij usadi u maternicu i ne označava ništa loše niti ukazuje na rizičnost nastavka trudnoće.</para>
<heading2>
Što se događa s embrijem?</heading2>
<para>U trenutku kada se jajašce oplodi spermijem, dolazi do njegova dijeljenja i rasta te šalje signale tijelu da se pripremi za trudnoću. Zid maternice se posebno priprema za trudnoću i stanjuje se i sazrijeva kako bi štitio embrij tijekom cijele trudnoće. U periodu od otprilike 5 do 12 dana nakon oplodnje, embrij koji ubrzano raste i sazrijeva, te putuje iz jajovoda u maternicu. Embrij ima sve veće
potrebe za nutrijentima te stoga nastavlja svoj put na sigurno, a to je zid maternice. Dolaskom u maternicu, embrij je napokon na sigurnom te dobiva sve potrebno od majke za siguran rast i razvoj.</para>
<heading2>
Kada i zašto dolazi do implantacijskog krvarenja?</heading2>
<para>
 Kada embrij završi spomenuti put do zida maternice gdje se sigurno usadi, on pokida sitne krvne žile. Tada dolazi do implantacijskog krvarenja, koje može biti od blago roze do crvene i/ili smeđe boje pa do smeđeg iscjetka koji može potrajati i do nekoliko dana. Samo krvarenje ne šteti embriju niti stijenkama maternice koje se ubrzo oporavljaju.</para>
<heading2>
Kako znati radi li se o implantacijskom krvarenju ili mjesečnici?</heading2>
<para>S obzirom na to da se implantacijsko krvarenje uobičajeno događa nešto ranije nego je trebala nastupiti sljedeća mjesečnica, nešto je i teže već napraviti pouzdan test za trudnoću. Ne postoji simptom u tom peridu koji će vam sa sigurnošću pokazati o čemu je zapravo riječ, stoga se preporučuje pričekati još nekoliko dana, do otprilike datuma očekivane iduće mjesečnice te napraviti test za trudnoću. Implantacijsko krvarenje zapravo je prvi i siguran simptom trudnoće, samo teško dokaziv.</para>
<para>Ako znate kada vam je bila zadnja ovulacija te ste imale odnose, a krvarenje je nastupilo otprilike 6 do 12 dana nakon ovulacije i slabije je nego inače, to bi moglo ukazivati da je ipak došlo do oplodnje i trudnoće. No, sigurnog znaka, osim još malo pričekati - nema.</para>
<para>Otprilike jedna trećina žena ima implantacijsko krvarenje u ranoj trudnoći te se smatra jednim od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">najranijih znakova trudnoće</ulink> iako često nije prepoznato kao takvo.</para>

Implantacijsko krvarenje siguran je, ali često neprepoznat znak trudnoće Kada pokušavate zatrudnjeti i "radite" na bebi, ona otprilike dva tjedna između ovulacije i pozitivnog testa za trudnoću (ili do početka iduće mjesečnice) mogu se činiti kao vječnost.  Ako ste kao većina žena koja u tom periodu nestrpljivo iščekuje razvoj situacije, posebno osluškujete svoje tijelo i svaku pa i najmanju promjenu na njemu. Svaka nova i drugačija bol stavlja se pod upitnik, svako pojačano zijevanje ili specifična želja za hranom, sve bi to moglo ukazivati na trudnoću.
No, onda ponekad dolazi do laganog i za većinu žena - zbunjujućeg krvarenja, koje dolazi nešto ranije ili se gotovo poklapa s očekivanim dolaskom iduće mjesečnice. Većinu žena ostavlja zbunjenim, a poneke i razočaranim jer smatraju da nije došlo do oplodnje. To krvarenje je obično slabijeg intenziteta od mjesečnice, može potrajati do nekoliko dana, a riječ je o implantacijskom krvarenju. Do njega dolazi u trenutku kada se embrij usadi u maternicu i ne označava ništa loše niti ukazuje na rizičnost nastavka trudnoće.

Što se događa s embrijem?
U trenutku kada se jajašce oplodi spermijem, dolazi do njegova dijeljenja i rasta te šalje signale tijelu da se pripremi za trudnoću. Zid maternice se posebno priprema za trudnoću i stanjuje se i sazrijeva kako bi štitio embrij tijekom cijele trudnoće. U periodu od otprilike 5 do 12 dana nakon oplodnje, embrij koji ubrzano raste i sazrijeva, te putuje iz jajovoda u maternicu. Embrij ima sve veće
potrebe za nutrijentima te stoga nastavlja svoj put na sigurno, a to je zid maternice. Dolaskom u maternicu, embrij je napokon na sigurnom te dobiva sve potrebno od majke za siguran rast i razvoj.

Kada i zašto dolazi do implantacijskog krvarenja?

   Kada embrij završi spomenuti put do zida maternice gdje se sigurno usadi, on pokida sitne krvne žile. Tada dolazi do implantacijskog krvarenja, koje može biti od blago roze do crvene i/ili smeđe boje pa do smeđeg iscjetka koji može potrajati i do nekoliko dana. Samo krvarenje ne šteti embriju niti stijenkama maternice koje se ubrzo oporavljaju.

Kako znati radi li se o implantacijskom krvarenju ili mjesečnici?
S obzirom na to da se implantacijsko krvarenje uobičajeno događa nešto ranije nego je trebala nastupiti sljedeća mjesečnica, nešto je i teže već napraviti pouzdan test za trudnoću. Ne postoji simptom u tom peridu koji će vam sa sigurnošću pokazati o čemu je zapravo riječ, stoga se preporučuje pričekati još nekoliko dana, do otprilike datuma očekivane iduće mjesečnice te napraviti test za trudnoću. Implantacijsko krvarenje zapravo je prvi i siguran simptom trudnoće, samo teško dokaziv.
Ako znate kada vam je bila zadnja ovulacija te ste imale odnose, a krvarenje je nastupilo otprilike 6 do 12 dana nakon ovulacije i slabije je nego inače, to bi moglo ukazivati da je ipak došlo do oplodnje i trudnoće. No, sigurnog znaka, osim još malo pričekati - nema.
Otprilike jedna trećina žena ima implantacijsko krvarenje u ranoj trudnoći te se smatra jednim od najranijih znakova trudnoće iako često nije prepoznato kao takvo. Adrijana Bakoš 

implantacijsko krvarenje_fotolia

Implantacijsko krvarenje siguran je, ali često neprepoznat znak trudnoće

<para>Šestomjesečne bebe mogu razlikovati skupove predmeta koji se razlikuju po brojnosti, neki dvogodišnjaci znaju čak i brojati (ali ne i uvijek točno), mnogi trogodišnjaci prepoznaju jedan, dva ili tri predmeta i znaju reći koliko ih je, a četverogodišnja djeca počinju shvaćati analogiju brojeva.</para>
<para>Kako bi uspješno savladalo brojenje, djetetu treba pružiti puno prilika za:
</para>
<heading2>Korištenje riječi za uspoređivanje količine</heading2>
<para>
To se odnosi na učenje jezičnih izraza kojima se označuje jednakost (jednako, isto toliko) ili nejednakost (manje, više). Koristite jednostavne predmete, namještaj za lutke, male igračke i sličice da biste kod djeteta razvili razumijevanje riječi kojima uspoređujemo količine.
</para>
<heading2>Vježbanje rednog broja naglas</heading2>
<para>
Za to se pruža obilje prilika, primjerice recitiranje brojalica, brojenje djece na rođendanu, brojenje svijeća na rođendanskoj torti. Ove aktivnosti omogućuju djetetu da čuje brojeve izgovorene po redu i da počinje shvaćati da je redoslijed brojenja uvijek isti.
</para>
<heading2>Odbrojavanje zadane količine</heading2>
<para>
Recite primjerice djetetu da stavi na stol tri vilice, pet figurica životinjica na pod, da vam da četiri žetona od svih koji drži u ruci, da stavi jednu žličicu šećera u čaj itd.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Brojenje predmeta u skupu</heading2>
<para>
Brojiti se može puno toga, uključujući knjige, igračke, kamenčiće, žetone, špekule itd. Pružajte djetetu prilike za
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može premještati s jedne strane na drugu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prebrojavanje predmeta u istom skupu više puta, ali svaki put drugim redom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može dodirnuti, ali ne i pomaknuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje predmeta koje dijete može samo vidjeti, ali ih ne može dodirivati i premještati</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje zvukova udaraca rukom o stol, zvukova udaraca o bubanj, riječi u kratkim rečenicama koje mu izgovarate</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>brojenje pokreta tijela, primjerice skokovi, koraci itd.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Djeca rastu okružena konkretnim matematičkim konceptima u igri, u istraživanju svoje okoline i u svakodnevnoj rutini. Stalno imaju prilike za učenje o brojevima, oblicima, pravilnosti i mjerama - kada su s vama u kupovini, kada važu sastojke za pečenje kolača, postavljaju stol ili mjere koliko su narasli. Sve te svakodnevne aktivnosti možete koristiti da pomognete djetetu razviti svijest o brojevima.</para>
<para>No ima i drugih aktivnosti koje možete provoditi, primjerice izrada brojevne vrpce. Na brojevnoj su vrpci pravilnim redom prikazane brojke i njima odgovarajuće količine naslikanih predmeta, a vrpca može biti od kartona ili od čvrstog platna. Brojevna će vrpca djetetu pokazati vezu između brojke (u njezinu pisanom obliku) i njezine kardinalne vrijednosti, odnosno količine koju taj broj predstavlja. Možete je kupiti u knjižari na odjelu dječjih knjiga, u trgovini igračkama, ili je s djetetom možete napraviti kod kuće. Brojeve možete nacrtati crnim ili jarkim flomasterom. Dijete može prstićem slijediti sjajni obris brojke, što će mu pružiti "multisenzoričko" iskustvo broja - vidi ga, izgovara i osjeća. To će mu svakako pomoći da lakše nauči simbol za broj, pa će ga brže samostalno moći napisati. Možete upotrijebiti i slikovnice s brojevima kako bi pomogli djetetu u povezivanju brojeva (kao količina) s brojkama koje ga predstavljaju.</para>

Vježbe za razvoj vještine brojenja Djeca počinju razvijati svijest o brojevima već u vrlo ranoj dobi. Šestomjesečne bebe mogu razlikovati skupove predmeta koji se razlikuju po brojnosti, neki dvogodišnjaci znaju čak i brojati (ali ne i uvijek točno), mnogi trogodišnjaci prepoznaju jedan, dva ili tri predmeta i znaju reći koliko ih je, a četverogodišnja djeca počinju shvaćati analogiju brojeva.
Kako bi uspješno  savladalo brojenje, djetetu treba pružiti puno prilika za:

Korištenje riječi za uspoređivanje količine

To se odnosi na učenje jezičnih izraza kojima se označuje jednakost (jednako, isto toliko) ili nejednakost (manje, više). Koristite jednostavne predmete, namještaj za lutke, male igračke i sličice da biste kod djeteta razvili razumijevanje riječi kojima uspoređujemo količine.

Vježbanje rednog broja naglas

Za to se pruža obilje prilika, primjerice recitiranje brojalica, brojenje djece na rođendanu, brojenje svijeća na rođendanskoj torti. Ove aktivnosti omogućuju djetetu da čuje brojeve izgovorene po redu i da počinje shvaćati da je redoslijed brojenja uvijek isti.

Odbrojavanje zadane količine

Recite primjerice djetetu da stavi na stol tri vilice, pet figurica životinjica na pod, da vam da četiri žetona od svih koji drži u ruci, da stavi jednu žličicu šećera u čaj itd.
 

Brojenje predmeta u skupu

Brojiti se može puno toga, uključujući knjige, igračke, kamenčiće, žetone, špekule itd. Pružajte djetetu prilike za


   
      brojenje predmeta koje dijete može premještati s jedne strane na drugu
   
   
      prebrojavanje predmeta u istom skupu više puta, ali svaki put drugim redom
   
   
      brojenje predmeta koje dijete može dodirnuti, ali ne i pomaknuti
   
   
      brojenje predmeta koje dijete može samo vidjeti, ali ih ne može dodirivati i premještati
   
   
      brojenje zvukova udaraca rukom o stol, zvukova udaraca o bubanj, riječi u kratkim rečenicama koje mu izgovarate
   
   
      brojenje pokreta tijela, primjerice skokovi, koraci itd.
   

Djeca rastu okružena konkretnim matematičkim konceptima u igri, u istraživanju svoje okoline i u svakodnevnoj rutini. Stalno imaju prilike za učenje o brojevima, oblicima, pravilnosti i mjerama - kada su s vama u kupovini, kada važu sastojke za pečenje kolača, postavljaju stol ili mjere koliko su narasli. Sve te svakodnevne aktivnosti možete koristiti da pomognete djetetu razviti svijest o brojevima.
No ima i drugih aktivnosti koje možete provoditi, primjerice izrada brojevne vrpce. Na brojevnoj su vrpci pravilnim redom prikazane brojke i njima odgovarajuće količine naslikanih predmeta, a vrpca može biti od kartona ili od čvrstog platna. Brojevna će vrpca djetetu pokazati vezu između brojke (u njezinu pisanom obliku) i njezine kardinalne vrijednosti, odnosno količine koju taj broj predstavlja. Možete je kupiti u knjižari na odjelu dječjih knjiga, u trgovini igračkama, ili je s djetetom možete napraviti kod kuće. Brojeve možete nacrtati crnim ili jarkim flomasterom. Dijete može prstićem slijediti sjajni obris brojke, što će mu pružiti "multisenzoričko" iskustvo broja - vidi ga, izgovara i osjeća. To će mu svakako pomoći  da lakše nauči simbol za broj, pa će ga brže samostalno moći napisati. Možete upotrijebiti i slikovnice s brojevima kako bi pomogli djetetu u povezivanju brojeva (kao količina) s brojkama koje ga predstavljaju. Petra Majetić 

vjestine_brojenja-pixabay

Vježbe za razvoj vještine brojenja

<para>Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih Osim što su platnene pelene dugoročno definitivno financijski isplativije, mnogi se slažu kako su i ekološki prihvatljivije. U sve većoj količini otpada velik dio zasigurno se odnosi i na jednokratne pelene, te mnogi u korištenju platnenih varijanti vide i svoj doprinos očuvanju okoliša.</para>
<para>Međutim, odluka o korištenju platnenih pelena sa sobom donosi i odgovornost njihovog pravilnog održavanja. Od iznimne je važnosti da one u svakom trenutku budu čiste, budući da lako mogu postati izvor mnogih bakterijskih bolesti. Stoga postoji nekoliko tehnika s kojima razloga za zabrinutost ne bi trebalo biti.
</para>
<heading4>Platnene pelene i namakanje u vodi</heading4>
<para>
Da, platnene pelene „vole“ ovaj tradicionalni način pranja rublja. Nakon što ste s površine pelene papirom ostrugali sve nečistoće (koliko je moguće), pelenu jednostavno namočite preko noći. Najbolje bi bilo da u vodu dodate i što blaži prašak za ručno pranje rublja. Tek nakon toga ju stavite u perilicu rublja na kratki program pranja, koji će u ovom slučaju biti dovoljan.</para>
<para>
 Proces namakanja pelene predviđen je za one od čistog pamuka, ili gaze kakve su se nekada koristile. Mnoge novije platnene pelene koje se mogu pronaći na tržištu nisu od čistog pamuka, te ih dulje namakanje u vodi ili deterdžentu za rublje može oštetiti.</para>
<para>Metoda namakanja posebno je učinkovita za što temeljitije čišćenje i prije samog pranja u perilici. No, isto tako, mnogo je i „neurednija“. Već sami miris vode u kojoj se pelena namakala mnogim je roditeljima dovoljan znak da ovu metodu ipak više ne pokušavaju.
</para>
<heading4>„Klasično“ pranje pelena</heading4>
<para>
Ova metoda rješava roditelje „prljavog posla“ namakanja pelene prije samog pranja. Postupak je jednostavan – nakon to se odstranili sve ostatke s pelene, jednostavno ju ubacite u perilicu rublja i pustite da ona „odradi“ ostatak posla.</para>
<para>Ova metoda preporuča se za sve pelene koje nisu od stopostotnog pamuka. Međutim, prethodno namakanje ipak će omogućiti da se sve nečistoće dodatno razgrade, a samim time i lakše nestanu tijekom pranja u perilici. Zapamtite i kako bi program pranja isključivo u perilici trebao biti nešto duži i uključivati što topliju vodu koja će ubiti bakterije nakupljene na peleni.
</para>
<heading4>Dodatni savjeti i vijek trajanja</heading4>
<para>
Stručnjaci ističu da iako platnene pelene jesu ekološki prihvatljive, isto tako su i izazov za održavanje. Deterdžent za pranje rublja ponekad može iritirati bebinu nježnu kožu, čak i ako ste uvjereni da ste pelenu temeljito isprali. Stoga se preporuča korištenje manje količine istog nego što je to slučaj prilikom pranja ostalog rublja.</para>
<para>Zbog učestalog pranja platnene pelene imaju i svoj rok trajanja. On ovisi prvenstveno o tome koliko ih često perete. Uz održavanje bez namakanja i iskuhavanja, trajati će nešto duže. S vremenom će tkanina na dodir postati grublja i to bi trebao biti znak kako je vrijeme za njihovu zamjenu, budući da i gruba tkanina može ostaviti posljedice na djetetovoj koži.</para>
<para>Prilikom namakanja pelene možete iskoristiti i trik za koji vam je potreban tek alkoholni ocat. U posudu u koju ste stavili vodu za namakanje pelene, dodajte i otprilike jednu žlicu octa. Njegov kemijski sastav pomoći će u održavanju tkanine mekanijom dulje vremena, ali će i neutralizirati tragove urina koje perilica često ne može ukloniti tako temeljito.</para>
<para>Čak i ako primijete da su pelene s vremenom izgubile boju, ali i dalje nisu grube na dodir – bez brige. One su i dalje jednako funkcionalne i možete ih nastaviti upotrebljavati.</para>

Važnost i metode temeljitog pranja platnenih pelena Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih. Sve više roditelja odlučuje se na korištenje platnenih pelena umjesto onih jednokratnih Osim što su platnene pelene dugoročno definitivno financijski isplativije, mnogi se slažu kako su i ekološki prihvatljivije. U sve većoj količini otpada velik dio zasigurno se odnosi i na jednokratne pelene, te mnogi u korištenju platnenih varijanti vide i svoj doprinos očuvanju okoliša.
Međutim, odluka o korištenju platnenih pelena sa sobom donosi i odgovornost njihovog pravilnog održavanja. Od iznimne je važnosti da one u svakom trenutku budu čiste, budući da lako mogu postati izvor mnogih bakterijskih bolesti. Stoga postoji nekoliko tehnika s kojima razloga za zabrinutost ne bi trebalo biti.

Platnene pelene i namakanje u vodi

Da, platnene pelene „vole“ ovaj tradicionalni način pranja rublja. Nakon što ste s površine pelene papirom ostrugali sve nečistoće (koliko je moguće), pelenu jednostavno namočite preko noći. Najbolje bi bilo da u vodu dodate i što blaži prašak za ručno pranje rublja. Tek nakon toga ju stavite u perilicu rublja na kratki program pranja, koji će u ovom slučaju biti dovoljan.

   Proces namakanja pelene predviđen je za one od čistog pamuka, ili gaze kakve su se nekada koristile. Mnoge novije platnene pelene koje se mogu pronaći na tržištu nisu od čistog pamuka, te ih dulje namakanje u vodi ili deterdžentu za rublje može oštetiti.
Metoda namakanja posebno je učinkovita za što temeljitije čišćenje i prije samog pranja u perilici. No, isto tako, mnogo je i „neurednija“. Već sami miris vode u kojoj se pelena namakala mnogim je roditeljima dovoljan znak da ovu metodu ipak više ne pokušavaju.

„Klasično“ pranje pelena

Ova metoda rješava roditelje „prljavog posla“ namakanja pelene prije samog pranja. Postupak je jednostavan – nakon to se odstranili sve ostatke s pelene, jednostavno ju ubacite u perilicu rublja i pustite da ona „odradi“ ostatak posla.
Ova metoda preporuča se za sve pelene koje nisu od stopostotnog pamuka. Međutim, prethodno namakanje ipak će omogućiti da se sve nečistoće dodatno razgrade, a samim time i lakše nestanu tijekom pranja u perilici. Zapamtite i kako bi program pranja isključivo u perilici trebao biti nešto duži i uključivati što topliju vodu koja će ubiti bakterije nakupljene na peleni.

Dodatni savjeti i vijek trajanja

Stručnjaci ističu da iako platnene pelene jesu ekološki prihvatljive, isto tako su i izazov za održavanje. Deterdžent za pranje rublja ponekad može iritirati bebinu nježnu kožu, čak i ako ste uvjereni da ste pelenu temeljito isprali. Stoga se preporuča korištenje manje količine istog nego što je to slučaj prilikom pranja ostalog rublja.
Zbog učestalog pranja platnene pelene imaju i svoj rok trajanja. On ovisi prvenstveno o tome koliko ih često perete. Uz održavanje bez namakanja i iskuhavanja, trajati će nešto duže. S vremenom će tkanina na dodir postati grublja i to bi trebao biti znak kako je vrijeme za njihovu zamjenu, budući da i gruba tkanina može ostaviti posljedice na djetetovoj koži.
Prilikom namakanja pelene možete iskoristiti i trik za koji vam je potreban tek alkoholni ocat. U posudu u koju ste stavili vodu za namakanje pelene, dodajte i otprilike jednu žlicu octa. Njegov kemijski sastav pomoći će u održavanju tkanine mekanijom dulje vremena, ali će i neutralizirati tragove urina koje perilica često ne može ukloniti tako temeljito.
Čak i ako primijete da su pelene s vremenom izgubile boju, ali i dalje nisu grube na dodir – bez brige. One su i dalje jednako funkcionalne i možete ih nastaviti upotrebljavati. Nataša Vuk 

bebe-pelene_pixabay

Važnost i metode temeljitog pranja platnenih pelena

<para>S polaskom djeteta u jaslice ili vrtić, roditelji se prvi put susretnu i s preporukama koje su više manje iste u svim vrtićima, a kojima se želi što je više moguće djecu očuvati od bolesti koje su u toj dobi i zbog boravka u zajednici učestale. Viroze, upale, vodene kozice, od tih i drugih infekcija dijete ne možete zaštiti u potpunosti niti je to namjera zdravstvenih preporuka. Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti svakako da njihovo širenje i učestalost oboljevanja u vrtiću treba svesti na najmanju mjeru. Zato se od roditelja očekuje da poštuju zdravstvene preporuke koje propisuje vrtić koji pohađa njihovo dijete, a sve kako bi se očuvalo njegovo kao i zdravlje druge djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Često se, osobito kod djece jasličke dobi dogodi da se razbole odmah nakon završetka prvog tjedna prilagodbe. Sazrijevanjem imunološkog sustava kod djece dolazi do stvaranja prirodne aktivne otpornosti na infekciju. Zdravstvena zaštita djeteta mora biti stalna, kako u vrtiću tako i od strane službi za zaštitu zdravlja djeteta. Uočavanje bolesti kod djeteta koje polazi vrtić zahtjeva njegovu izolaciju iz kolektiva i provođenje uspješnog liječenja kod kuće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kad dijete treba ostati kod kuće?    
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Temeljna je preporuka da ako dijete pokazuje jedan ili više znakova bolesti, treba svakako ostati kod kuće. Ti znakovi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, neobičajene mrlje i kožne osipe te opekline, osim ako se ne radi o ograničenom pelenskom osipu. Dijete ostavite kod kuće i ako ima proljev ili povraća, ako ima uši, svrab ili ima  znakove drugih nametničkih bolesti. Otežano ili ubrzano disanje, konjuktivitis, ukočeni vrat, upaljeno grlo ili poteškoće kod gutanja, zarazni kožni osipi kao što su primjerice, vodene kozice, ospice, sve su to također znakovi bolesti zbog kojih dijete nije spremno pohađati vrtić. U svakom će vam vrtiću izričito navesti pravilo da dijete koje dođe s nekim od ovih simptoma, taj dan ne može biti primljeno u vrtić.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ostavljanje djece kod kuće kad su bolesna, najbolji je način spriječavanja širenja zaraznih bolesti. Ako dijete ostane zbog određene bolesti kod kuće, preporuka je da o tome obavijestite vrtić, pogotovo ako se radi o zaraznoj bolesti. Djecu koja se razbole u vrtiću, nastoji se što prije poslati kući. Roditelji djeteta koje pokazuje neki od simptoma bolesti osoblje vrtića kontaktira telefonom i zamoli da dođu što prije po dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 S antibiotikom u vrtić?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji čija su djeca pohađala vrtić iz isukstva već znaju da se ne tolerira niti dolazak djeteta koje prima antibiotik.Ako dijete prima antibiotik znači da je bolesno i da treba ostati kod kuće. Za djecu koja su zbog bolesti izbivala iz vrtića, treba dostaviti liječničku potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu. Potvrda treba sadržavati ime i prezime djeteta, dijagnozu bolesti od koje je dijete bolovalo i dozvolu da može ponovo krenuti u vrtić. Dijete nakon bolovanja ni u kojem slučaju ne može krenuti u vrtić bez ispričnice. Djeca koja su izbivala iz vrtića zbog nekog drugog razloga u trajanju duljem od 60 dana, trebaju ponoviti cijeli liječnički pregled ili dio pregleda ovisno o razlogu izostanka, te dostaviti vrtiću potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zaštita od zaraznh bolesti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radi zaštite od zaraznih bolesti vrtići prate zdravstveno stanje djece u vrtiću, odnosno njihov pobol i razloge izostajanja. Svaki dan provode pri dolasku djece u vrtić trijažu, odnosno upute djecu na liječnički pregled i liječenje, ukoliko je dijete bolesno. Posebna pozornost posvećuje se poduci djece o osobnoj higijeni. Svakodnevna izmjena informacija između odgojitelja djeteta i roditelja o zdravstvenom stanju djeteta pomaže u sprečavanju, ranom otkrivanju i nadzoru nad bolestima.</para>

Zdravstvene preporuke u vrtiću Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti njihovo širenje i učestalost treba svesti na najmanju mjeru S polaskom djeteta u jaslice ili vrtić, roditelji se prvi put susretnu i s preporukama koje su više manje iste u svim vrtićima, a kojima se želi što je više moguće djecu očuvati od bolesti koje su u toj dobi i zbog boravka u zajednici učestale. Viroze, upale, vodene kozice, od tih i drugih infekcija dijete ne možete zaštiti u potpunosti niti je to namjera zdravstvenih preporuka. Dijete mora stjecati imunitet, no, kad su u pitanju zarazne bolesti svakako da njihovo širenje i učestalost oboljevanja u vrtiću treba svesti na najmanju mjeru. Zato se od roditelja očekuje da poštuju zdravstvene preporuke koje propisuje vrtić koji pohađa njihovo dijete, a sve kako bi se očuvalo njegovo kao i zdravlje druge djece.
   
Često se, osobito kod djece jasličke dobi dogodi da se razbole odmah nakon završetka prvog tjedna prilagodbe. Sazrijevanjem imunološkog sustava kod djece dolazi do stvaranja prirodne aktivne otpornosti na infekciju. Zdravstvena zaštita djeteta mora biti stalna, kako u vrtiću tako i od strane službi za zaštitu zdravlja djeteta. Uočavanje bolesti kod djeteta koje polazi vrtić zahtjeva njegovu izolaciju iz kolektiva i provođenje uspješnog liječenja kod kuće.
   
   Kad dijete treba ostati kod kuće?    
   
   
Temeljna je preporuka da ako dijete pokazuje jedan ili više znakova bolesti, treba svakako ostati kod kuće. Ti znakovi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, neobičajene mrlje i kožne osipe te opekline, osim ako se ne radi o ograničenom pelenskom osipu. Dijete ostavite kod kuće i ako ima proljev ili povraća, ako ima uši, svrab ili ima  znakove drugih nametničkih bolesti. Otežano ili ubrzano disanje, konjuktivitis, ukočeni vrat, upaljeno grlo ili poteškoće kod gutanja, zarazni kožni osipi kao što su primjerice, vodene kozice, ospice, sve su to također znakovi bolesti zbog kojih dijete nije spremno pohađati vrtić. U svakom će vam vrtiću izričito navesti pravilo da dijete koje dođe s nekim od ovih simptoma, taj dan ne može biti primljeno u vrtić.
   
Ostavljanje djece kod kuće kad su bolesna, najbolji je način spriječavanja širenja zaraznih bolesti. Ako dijete ostane zbog određene bolesti kod kuće, preporuka je da o tome obavijestite vrtić, pogotovo ako se radi o zaraznoj bolesti. Djecu koja se razbole u vrtiću, nastoji se što prije poslati kući. Roditelji djeteta koje pokazuje neki od simptoma bolesti osoblje vrtića kontaktira telefonom i zamoli da dođu što prije po dijete.
   
   S antibiotikom u vrtić?
   
   
Roditelji čija su djeca pohađala vrtić iz isukstva već znaju da se ne tolerira niti dolazak djeteta koje prima antibiotik.Ako dijete prima antibiotik znači da je bolesno i da treba ostati kod kuće. Za djecu koja su zbog bolesti izbivala iz vrtića, treba dostaviti liječničku potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu. Potvrda treba sadržavati ime i prezime djeteta, dijagnozu bolesti od koje je dijete bolovalo i dozvolu da može ponovo krenuti u vrtić. Dijete nakon bolovanja ni u kojem slučaju ne može krenuti u vrtić bez ispričnice. Djeca koja su izbivala iz vrtića zbog nekog drugog razloga u trajanju duljem od 60 dana, trebaju ponoviti cijeli liječnički pregled ili dio pregleda ovisno o razlogu izostanka, te dostaviti vrtiću potvrdu o obavljenom zdravstvenom pregledu.
   
   Zaštita od zaraznh bolesti
   
   
Radi zaštite od zaraznih bolesti vrtići prate zdravstveno stanje djece u vrtiću, odnosno njihov pobol i razloge izostajanja. Svaki dan provode pri dolasku djece u vrtić trijažu, odnosno upute djecu na liječnički pregled i liječenje, ukoliko je dijete bolesno. Posebna pozornost posvećuje se poduci djece o osobnoj higijeni. Svakodnevna izmjena informacija između odgojitelja djeteta i roditelja o zdravstvenom stanju djeteta pomaže u sprečavanju, ranom otkrivanju i nadzoru nad bolestima. M.G. 

Zdravstvene preporuke u vrtiću

<para> Osim toga, nažalost, roditelji koji svoju nešto stariju djecu još uvijek, kako i spada, prevoze u autosjedalici, počesto trpe ismijavanja drugih roditelja ili okoline koji smatraju kako to nije potrebno. O sigurnosti i potrebi korištenja autosjedalica sve se već zna, te njihovo korištenje, bez iznimke u svakoj vožnji, ne bi smjelo dolaziti pod upitnik.</para>
<para>Novi roditelji u hrpi različitih potrepština potrebnih za novorođenče ponekad se pronađu izgubljenim pri kupnji i odabiru odgovarajuće autosjedalice.</para>
<para>Proporučuje se da se dijete uvijek prevozi u autosjedalici primjerenoj stupnju njegova trenutna razvoja, te se autosjedalice dijele u nekoliko osnovnih težinskih grupa:</para>
<para>
 Autosjedalice za novorođenčad i sasvim malu djecu:
grupa 0: od rođenja do 10 kg
grupa 0+: od rođenja do 13 kg</para>
<para>
 Autosjedalice za malu djecu:
grupa I: od 9 do 18 kg</para>
<para>
 Autosjedalice za veću djecu:
grupa II: od 15 do 25 kg
grupa III: od 22 do 36 kg</para>
<para>Osim njih, postoje i kombinirane autosjedalice grupe 0/1 i grupe I, II I III. Za sve vrste autosjedalica glavni kriterij je težina djeteta.</para>
<heading2>Grupa O i O+ autosjedalica</heading2>
<para>Ovo je grupa rezervirana za novorođenčad i vrlo malo djecu. Grupa O autosjedalica namijenjena je djeci od rođenja do težine od najviše 10 kilograma (riječ je o autosjedalicama tzv. <emphasis>jajima</emphasis>), dok je grupa O+ zapravo proširenje grupe O: autosjedalica te grupe može se koristiti do dostignute težine od 13 kilograma.</para>
<para>Važno je znati i zapamtiti da se ova vrsta autosjedalica uvijek koristi i postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje. Nikad, ali baš nikad, ne postavljajte ovu sjedalicu u smjeru vožnje. Preporuka je da se postavljaju na stražnje sjedalo, no može se, iako zbog koncentracije vozača na vožnju nije preporučeno, postaviti i na suvozačevo mjesto. No, samo u slučaju ako je isključen zračni jastuk.</para>
<para>
 Sjedalice koje se postavljaju u smjer koji je suprotan smjeru vožnje općenito su sigurnije za djetetovu glavu, vrat i kralježnicu od onih koje se postavljaju u smjeru vožnje. Autosjedalice ove grupe postavljaju se tako da je naslon autosjedalice postavljen pod kutem od 45 do najviše 60 stupnjeva.</para>
<para>S obzirom na to da je za dijete najsigurniji položaj obrnuto od smjera vožnje, preporučuje se da se dijete vozi u ovoj grupi autosjedalice sve dok je ne preraste. Ali, kako znati da je dijete preraslo sjedalicu?</para>
<para>
 Dijete je preraslo autosjedalicu grupe 0/0+ ako je zadovoljilo barem jedan od ovih uvjeta:</para>
<para>- dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (10 kg za grupu 0 ili 13 kg za grupu 0+)
- od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od dva cm</para>
<para>
 Često je i pogrešno mišljenje, kako je dijete preraslo ovu autosjedalicu ako njegove noge počinju doticati naslon stražnjeg sjedala automobila. Doticanje stražnjeg sjedala automobila ili savinute noge nije znak da je dijete preraslo niti to imalo utječe na djetetovu sigurnost u sjedalici.</para>
<para>
 Ispravni razlozi za prelazak u autosjedalicu više grupe (grupe I) su:
</para>
<para>1. dijete ima minimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom grupe I</para>
<para>2. dijete može samostalno ustati na svoje noge uz pridržavanje za komad namještaja</para>
<para>
 Ako dijete ne zadovoljava oba spomenuta uvjeta, tada su moguća sljedeća rješenja:
</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 po težini (ima više od 10 kg i manje od 13 kg), tada bi dijete trebalo premjestiti u autosjedalicu grupe 0+</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 ili 0+ po visini (od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od 2 cm), tada bi za dijete trebalo nabaviti kombiniranu autosjedalicu i postaviti je u smjer suprotan smjeru vožnje. Kombinirana autosjedalica postavlja se u smjeru suprotnom od smjera vožnje do određene dozvoljene tjelesne težine, a nakon toga okreće se i postavlja u smjeru vožnje</para>
<para>- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0+ po težini (ima težinu više od 13 kg), a ne može se još samostalno podići na noge, trebala bi se postaviti sjedalica suprotno u smjeru vožnje i nakon prijeđene težine od 13 kg. Takve sjedalice je nešto teže pronaći na našem tržištu, ali od nedavno je moguće</para>
<heading2>Grupa I</heading2>
<para>
 Namijenjene su djeci od 9 do 18 kg. Postavljaju se u smjeru vožnje, okomito i uvijek na stražnje sjedalo. Nikada u ovu vrstu sjedalice ne stavljajte dijete lakše od 9 kg! Djeca uvjet za ovu sjedalicu obično ispunjavaju oko prve godine života, kada se većina može samostalno podignuti iz sjedećeg u stojeći - uspravni položaj (kao što je iznad opisano). Ako dijete "hoda" uz vođenje za rukice - to ne ispunjava jedan od glavnih kriterija. Važno je da se dijete može podići samostalno.
</para>
<para>
 Autosjedalice grupe I mogu se u trgovinama pronaći kao:
</para>
<para>- isključivo grupa I
- kombinirana autosjedalica grupe 0 / I koja će se sad okrenuti u smjeru vožnje ili kombinirana autosjedalica grupe I/II ili I/II/III.</para>
<para>Autosjedalice ove grupe trebale bi imati pojaseve kojima se djeca osiguravaju u 5 točaka uporišta: dvije preko ramena, dvije preko butina i jedna između nogu - i tako u slučaju sudara osigurati da se sile ravnomjerno raspodijele preko cijelog trupa djeteta.</para>
<para>
 Kako znati da je dijete preraslo autosjedalicu grupe I?
</para>
<para>Ako je zadovoljen barem jedan od uvjeta:</para>
<para>- dijete je dostiglo maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 18 kg),
- sredina ušiju mu je u ravnini s vrhom autosjedalice ili ne postoji niti jedan utor kod kojeg bi pojas autosjedalice bio u ravnini ili iznad razine ramena djeteta</para>
<para>
 Važno! Ako je dijete po visini preraslo ovu grupu, a nema još 18 kg, tada se dijete preporučuje premjestiti u sjedalicu kod koje se može podesiti naslon po visini. Dijete se ne preporučuje premještati u sjedalicu grupe II ako je dijete lakše od 15 kg, dok je idealna težina za to 18 kg.</para>
<heading2>Grupe II I III</heading2>
<para>
 Riječ je o sjedalicama namijenjenim većoj djeci. Okvirno, grupa II namijenjena je djeci od 18 do 25 kg i ima naslon (engl. booster seat), dok je grupa III namijenjena djeci od 22 do 36 kg i najčešće se sastoji samo od jastuka-sjedalice te u najvećem broju slučajeva nema naslon (engl. booster cushion).</para>
<para>Njihova glavna karakteristika je da se djeca u njima vežu pojasevima automobila u tri uporišne točke. To znači da je to pojas koji tijelo veže na dva mjesta: donji dio pojasa preko kostiju zdjelice, a gornji preko prsa i ramena.</para>
<para>
 Dva uvjeta koje mora dijete ispunjavati da bi moglo koristiti ovu autosjedalicu su:
</para>
<para>- dijete ima minimalnu tjelesnu težinu dozvoljenu autosjedalicom
- dijete je dovoljno visoko da se pojas automobila može namjestiti tako da mu donji dio pojasa prelazi preko kosti zdjelice, a gornji dio pojasa preko ključne kosti</para>
<para>
 Dijete je preraslo autosjedalicu grupe II / III ako:
</para>
<para>- je dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 25 kg za autosjedalicu grupe II i 36 kg za autosjedalicu grupe III)
- dovoljno je visoko da pojas automobila pravilno priliježe uz tijelo djeteta i bez autosjedalice, obično oko 150 cm ili više, što ovisi o automobilu u kojem se dijete prevozi</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: autosjedalice.info</emphasis>
</para>

Autosjedalice i važnost njihova pravilnog korištenja Nažalost još uvijek smo svjedoci kako brojni roditelji svoju djecu prevoze u automobilima bez odgovarajuće autosjedalice ili je autosjedalica neadekvatna za djetetovu dob.  Osim toga, nažalost, roditelji koji svoju nešto stariju djecu još uvijek, kako i spada, prevoze u autosjedalici, počesto trpe ismijavanja drugih roditelja ili okoline koji smatraju kako to nije potrebno. O sigurnosti i potrebi korištenja autosjedalica sve se već zna, te njihovo korištenje, bez iznimke u svakoj vožnji, ne bi smjelo dolaziti pod upitnik.
Novi roditelji u hrpi različitih potrepština potrebnih za novorođenče ponekad se pronađu izgubljenim pri kupnji i odabiru odgovarajuće autosjedalice.
Proporučuje se da se dijete uvijek prevozi u autosjedalici primjerenoj stupnju njegova trenutna razvoja, te se autosjedalice dijele u nekoliko osnovnih težinskih grupa:

   Autosjedalice za novorođenčad i sasvim malu djecu:
grupa 0: od rođenja do 10 kg
grupa 0+: od rođenja do 13 kg

   Autosjedalice za malu djecu:
grupa I: od 9 do 18 kg

   Autosjedalice za veću djecu:
grupa II: od 15 do 25 kg
grupa III: od 22 do 36 kg
Osim njih, postoje i kombinirane autosjedalice grupe 0/1 i grupe I, II I III. Za sve vrste autosjedalica glavni kriterij je težina djeteta.
Grupa O i O+ autosjedalica
Ovo je grupa rezervirana za novorođenčad i vrlo malo djecu. Grupa O autosjedalica namijenjena je djeci od rođenja do težine od najviše 10 kilograma (riječ je o autosjedalicama tzv. jajima), dok je grupa O+ zapravo proširenje grupe O: autosjedalica te grupe može se koristiti do dostignute težine od 13 kilograma.
Važno je znati i zapamtiti da se ova vrsta autosjedalica uvijek koristi i postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje. Nikad, ali baš nikad, ne postavljajte ovu sjedalicu u smjeru vožnje. Preporuka je da se postavljaju na stražnje sjedalo, no može se, iako zbog koncentracije vozača na vožnju nije preporučeno, postaviti i na suvozačevo mjesto. No, samo u slučaju ako je isključen zračni jastuk.

   Sjedalice koje se postavljaju u smjer koji je suprotan smjeru vožnje općenito su sigurnije za djetetovu glavu, vrat i kralježnicu od onih koje se postavljaju u smjeru vožnje. Autosjedalice ove grupe postavljaju se tako da je naslon autosjedalice postavljen pod kutem od 45 do najviše 60 stupnjeva.
S obzirom na to da je za dijete najsigurniji položaj obrnuto od smjera vožnje, preporučuje se da se dijete vozi u ovoj grupi autosjedalice sve dok je ne preraste. Ali, kako znati da je dijete preraslo sjedalicu?

   Dijete je preraslo autosjedalicu grupe 0/0+ ako je zadovoljilo barem jedan od ovih uvjeta:
- dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (10 kg za grupu 0 ili 13 kg za grupu 0+)
- od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od dva cm

   Često je i pogrešno mišljenje, kako je dijete preraslo ovu autosjedalicu ako njegove noge počinju doticati naslon stražnjeg sjedala automobila. Doticanje stražnjeg sjedala automobila ili savinute noge nije znak da je dijete preraslo niti to imalo utječe na djetetovu sigurnost u sjedalici.

   Ispravni razlozi za prelazak u autosjedalicu više grupe (grupe I) su:

1. dijete ima minimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom grupe I
2. dijete može samostalno ustati na svoje noge uz pridržavanje za komad namještaja

   Ako dijete ne zadovoljava oba spomenuta uvjeta, tada su moguća sljedeća rješenja:

- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 po težini (ima više od 10 kg i manje od 13 kg), tada bi dijete trebalo premjestiti u autosjedalicu grupe 0+
- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0 ili 0+ po visini (od vrha glave do vrha autosjedalice preostalo je manje od 2 cm), tada bi za dijete trebalo nabaviti kombiniranu autosjedalicu i postaviti je u smjer suprotan smjeru vožnje. Kombinirana autosjedalica postavlja se u smjeru suprotnom od smjera vožnje do određene dozvoljene tjelesne težine, a nakon toga okreće se i postavlja u smjeru vožnje
- ako je dijete preraslo autosjedalicu grupe 0+ po težini (ima težinu više od 13 kg), a ne može se još samostalno podići na noge, trebala bi se postaviti sjedalica suprotno u smjeru vožnje i nakon prijeđene težine od 13 kg. Takve sjedalice je nešto teže pronaći na našem tržištu, ali od nedavno je moguće
Grupa I

   Namijenjene su djeci od 9 do 18 kg. Postavljaju se u smjeru vožnje, okomito i uvijek na stražnje sjedalo. Nikada u ovu vrstu sjedalice ne stavljajte dijete lakše od 9 kg! Djeca uvjet za ovu sjedalicu obično ispunjavaju oko prve godine života, kada se većina može samostalno podignuti iz sjedećeg u stojeći - uspravni položaj (kao što je iznad opisano). Ako dijete "hoda" uz vođenje za rukice - to ne ispunjava jedan od glavnih kriterija. Važno je da se dijete može podići samostalno.


   Autosjedalice grupe I mogu se u trgovinama pronaći kao:

- isključivo grupa I
- kombinirana autosjedalica grupe 0 / I koja će se sad okrenuti u smjeru vožnje ili kombinirana autosjedalica grupe I/II ili I/II/III.
Autosjedalice ove grupe trebale bi imati pojaseve kojima se djeca osiguravaju u 5 točaka uporišta: dvije preko ramena, dvije preko butina i jedna između nogu - i tako u slučaju sudara osigurati da se sile ravnomjerno raspodijele preko cijelog trupa djeteta.

   Kako znati da je dijete preraslo autosjedalicu grupe I?

Ako je zadovoljen barem jedan od uvjeta:
- dijete je dostiglo maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 18 kg),
- sredina ušiju mu je u ravnini s vrhom autosjedalice ili ne postoji niti jedan utor kod kojeg bi pojas autosjedalice bio u ravnini ili iznad razine ramena djeteta

   Važno! Ako je dijete po visini preraslo ovu grupu, a nema još 18 kg, tada se dijete preporučuje premjestiti u sjedalicu kod koje se može podesiti naslon po visini. Dijete se ne preporučuje premještati u sjedalicu grupe II ako je dijete lakše od 15 kg, dok je idealna težina za to 18 kg.
Grupe II I III

   Riječ je o sjedalicama namijenjenim većoj djeci. Okvirno, grupa II namijenjena je djeci od 18 do 25 kg i ima naslon (engl. booster seat), dok je grupa III namijenjena djeci od 22 do 36 kg i najčešće se sastoji samo od jastuka-sjedalice te u najvećem broju slučajeva nema naslon (engl. booster cushion).
Njihova glavna karakteristika je da se djeca u njima vežu pojasevima automobila u tri uporišne točke. To znači da je to pojas koji tijelo veže na dva mjesta: donji dio pojasa preko kostiju zdjelice, a gornji preko prsa i ramena.

   Dva uvjeta koje mora dijete ispunjavati da bi moglo koristiti ovu autosjedalicu su:

- dijete ima minimalnu tjelesnu težinu dozvoljenu autosjedalicom
- dijete je dovoljno visoko da se pojas automobila može namjestiti tako da mu donji dio pojasa prelazi preko kosti zdjelice, a gornji dio pojasa preko ključne kosti

   Dijete je preraslo autosjedalicu grupe II / III ako:

- je dostiglo je maksimalnu težinu dozvoljenu autosjedalicom (obično 25 kg za autosjedalicu grupe II i 36 kg za autosjedalicu grupe III)
- dovoljno je visoko da pojas automobila pravilno priliježe uz tijelo djeteta i bez autosjedalice, obično oko 150 cm ili više, što ovisi o automobilu u kojem se dijete prevozi

   Izvor: autosjedalice.info
 Adrijana Bakoš 

autosjedalica_beba_pixabay

Autosjedalice i važnost njihova pravilnog korištenja

<para>Uz to, često se javlja i kao posljedica poroda koji je morao biti obavljen putem carskog reza ili prijevremeno, iako postoje i slučajevi u kojima razloga za njegovu pojavu jednostavno - nema.</para>
<para>Riječ je o stanju koje karakterizira promjena u mišićnom tonusu bebice. Djetetovi mišići tako nakon dolaska na svijet mogu biti prekruti ili pak preopušteni. Upravo ovi simptomi upućuju na promjene u motoričkom sustavu izazvane nekim od komplikacija prilikom trudnoće ili samog poroda.
</para>
<heading4>Distoni sindrom i mišićni tonus</heading4>
<para>
Termin mišićni tonus odnosi se na silu kojom se mišići u ljudskom tijelu odupiru istezanju. Osnovne nepravilnosti vezane za tonus su hipertonus i hipotonus.</para>
<para>
 Hipertonus je stanje koje kod male djece često može zavarati roditelje. Ono se, naime, očituje u pretjeranom stiskanju šakica i zgrčenim nogicama. Prilikom ove pojave mnogi novopečeni roditelji misle kako je njihova bebica napredna, budući da je u jednom trenutku razvoja ova radnja normalna pojava. S vremenom bi mišićna napetost trebala početi popuštati.</para>
<para>
 Hipotonus je, s druge strane, ipak nešto lakše uočiti. Ovo stanje opuštenosti mišića sasvim je normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci djetetova razvoja, no kasnije bi trebalo postupno nestajati. Dijete je u stanju hipotonusa pretjerano opušteno i mišići nogu i ruku izgledaju mlohavo.</para>
<para>Distoni sindrom zapravo se odnosi na stanje u kojem se istovremeno javljaju znakovi hipertonusa i hipotonusa. Neki mišići pretjerano su zgrčeni, dok su drugi u isto vrijeme pretjerano opušteni. Pedijatri ističu kako se ovdje ne radi o bolesti, već o stanju koje je izravna posljedica traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kod koje je zabilježeno moždano krvarenje nakon poroda suočava se upravo s ovom dijagnozom.
</para>
<heading4>Razlog za zabrinutost</heading4>
<para>
Simptomi distoni sindroma u mnogim se slučajevima mogu jednostavno povući nakon nekoliko mjeseci, a djetetov razvoj nadalje će se normalno odvijati. Međutim, u nekim slučajevima moguće je primijetiti kako je ipak došlo do oštećenja mozga prilikom traume. U slučaju da djetetov razvoj zaostaje više od tri mjeseca u odnosu na starost, kao i šakice ili stopala koja su i dalje neprirodno zgrčena ili opuštena – sve su to znakovi koji ukazuju na to da bi bilo dobro posjetiti specijalista.</para>
<para>Razlog za zabrinutost su i mališani stariji od dva mjeseca koji često čvrsto drže palac u šaci, te se ne oslanjaju na puna stopala kada ih se postavi na čvrstu podlogu. Liječnik će najbolje znati je li zaista potrebno napraviti procjenu razvoja i krenuti s primjerenom terapijom.
</para>
<heading4>Strah od dugoročnih posljedica</heading4>
<para>
U tako ranoj fazi djetetova života teško je sa sigurnošću prognozirati kako će se njegov razvoj dalje odvijati. Uz primjenu odgovarajuće terapije i vježbi, moguće je da će mališan u jednom trenutku sustići svoje vršnjake i normalno nastaviti s rastom. Budući da se svako dijete razvija vlastitim tempom, često je i dosta nezahvalno davati dugoročne prognoze. U svakom slučaju, pravovremena dijagnoza znatno će povećati šanse za normalan daljnji razvoj.</para>
<para>Savjeti stručnjaka također će uvelike pomoći roditeljima u postupanju s djetetom kojem je dijagnosticiran distoni sindrom. Ispravne tehnike spriječiti će neželjene pokrete poput naglih pokreta koji mogu dovesti do ozljede, ili pak guranje glavice unatrag koje je dosta česta pojava.</para>
<para>Pedijatri napominju i kako se ovo stanje često izjednačuje s cerebralnom paralizom, što nikako ne bi smio biti slučaj. Cerebralna paraliza može biti ishod prilikom motoričkih promjena, no distoni sindrom rijetko prelazi u ovo znatno ozbiljnije stanje. Posljedice se mogu javiti u obliku manjih motoričkih smetnji u ravnoteži, a često ih se pripisuje tek – nespretnosti.</para>

Distoni sindrom kod beba i moguće posljedice Distoni sindrom jedna je od pojava s kojom su se susrele mnoge majke čija je trudnoća na neki način bila rizična. Uz to, često se javlja i kao posljedica poroda koji je morao biti obavljen putem carskog reza ili prijevremeno, iako postoje i slučajevi u kojima razloga za njegovu pojavu jednostavno - nema.
Riječ je o stanju koje karakterizira promjena u mišićnom tonusu bebice. Djetetovi mišići tako nakon dolaska na svijet mogu biti prekruti ili pak preopušteni. Upravo ovi simptomi upućuju na promjene u motoričkom sustavu izazvane nekim od komplikacija prilikom trudnoće ili samog poroda.

Distoni sindrom i mišićni tonus

Termin mišićni tonus odnosi se na silu kojom se mišići u ljudskom tijelu odupiru istezanju. Osnovne nepravilnosti vezane za tonus su hipertonus i hipotonus.

   Hipertonus je stanje koje kod male djece često može zavarati roditelje. Ono se, naime, očituje u pretjeranom stiskanju šakica i zgrčenim nogicama. Prilikom ove pojave mnogi novopečeni roditelji misle kako je njihova bebica napredna, budući da je u jednom trenutku razvoja ova radnja normalna pojava. S vremenom bi mišićna napetost trebala početi popuštati.

   Hipotonus je, s druge strane, ipak nešto lakše uočiti. Ovo stanje opuštenosti mišića sasvim je normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci djetetova razvoja, no kasnije bi trebalo postupno nestajati. Dijete je u stanju hipotonusa pretjerano opušteno i mišići nogu i ruku izgledaju mlohavo.
Distoni sindrom zapravo se odnosi na stanje u kojem se istovremeno javljaju znakovi hipertonusa i hipotonusa. Neki mišići pretjerano su zgrčeni, dok su drugi u isto vrijeme pretjerano opušteni. Pedijatri ističu kako se ovdje ne radi o bolesti, već o stanju koje je izravna posljedica traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kod koje je zabilježeno moždano krvarenje nakon poroda suočava se upravo s ovom dijagnozom.

Razlog za zabrinutost

Simptomi distoni sindroma u mnogim se slučajevima mogu jednostavno povući nakon nekoliko mjeseci, a djetetov razvoj nadalje će se normalno odvijati. Međutim, u nekim slučajevima moguće je primijetiti kako je ipak došlo do oštećenja mozga prilikom traume. U slučaju da djetetov razvoj zaostaje više od tri mjeseca u odnosu na starost, kao i šakice ili stopala koja su i dalje neprirodno zgrčena ili opuštena – sve su to znakovi koji ukazuju na to da bi bilo dobro posjetiti specijalista.
Razlog za zabrinutost su i mališani stariji od dva mjeseca koji često čvrsto drže palac u šaci, te se ne oslanjaju na puna stopala kada ih se postavi na čvrstu podlogu. Liječnik će najbolje znati je li zaista potrebno napraviti procjenu razvoja i krenuti s primjerenom terapijom.

Strah od dugoročnih posljedica

U tako ranoj fazi djetetova života teško je sa sigurnošću prognozirati kako će se njegov razvoj dalje odvijati. Uz primjenu odgovarajuće terapije i vježbi, moguće je da će mališan u jednom trenutku sustići svoje vršnjake i normalno nastaviti s rastom. Budući da se svako dijete razvija vlastitim tempom, često je i dosta nezahvalno davati dugoročne prognoze. U svakom slučaju, pravovremena dijagnoza znatno će povećati šanse za normalan daljnji razvoj.
Savjeti stručnjaka također će uvelike pomoći roditeljima u postupanju s djetetom kojem je dijagnosticiran distoni sindrom. Ispravne tehnike spriječiti će neželjene pokrete poput naglih pokreta koji mogu dovesti do ozljede, ili pak guranje glavice unatrag koje je dosta česta pojava.
Pedijatri napominju i kako se ovo stanje često izjednačuje s cerebralnom paralizom, što nikako ne bi smio biti slučaj. Cerebralna paraliza može biti ishod prilikom motoričkih promjena, no distoni sindrom rijetko prelazi u ovo znatno ozbiljnije stanje. Posljedice se mogu javiti u obliku manjih motoričkih smetnji u ravnoteži, a često ih se pripisuje tek – nespretnosti. Nataša Vuk 

distoni-sindrom_pixabay

Distoni sindrom kod beba i moguće posljedice

<para>U Hrvatskoj djeluje i UNICEF-ova inicijativa <emphasis>Gradovi i općine – prijatelji djece</emphasis>, a trenutno više od četrdeset gradova nosi ovu prestižnu titulu. Čini se da je teza pobijena da je Hrvatska prijatelj djece jer prema podacima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima. Ako tu brojku pomnožimo s 30 dana u mjesecu, računajući da "sezona" igranja na vanjskim igralištima traje najmanje šest mjeseci u godini, dobit ćemo 1.800 ozljeda godišnje samo u glavnom gradu Hrvatske. Možemo procijeniti da se u ostatku Hrvatske dogodi najmanje još toliko ozljeda na dječjim igralištima, što nam daje procijenjenu brojku od 3.600 ozljeda godišnje zbog kojih je bila potrebna medicinska intervencija.</para>
<para>“Osim što ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima, mi ne znamo ni koliko u Hrvatskoj ima igrališta, gdje se nalaze, koje starosti, koje opreme”, ističe specijalist za sigurnost na igralištima Marinko Kramarić koji već osam godina radi u Centru za kvalitetu 
 i sigurnost u Zagrebu.
</para>
<para>Hrvatska je već odavno usvojila europske sigurnosne standarde u gradnji igrališta, ali Kramarić ističe, da ih se slabo pridržava te napominje da samo rijetki hrvatski gradovi mogu biti svijetli primjer brige o sigurnosti djece, kao na primjer Opatija, Sisak, Petrinja.</para>
<para>"Ne postoji državna institucija koja se bavi sigurnošću igrališta, a ni sigurnošću djece. Velika većina javnih igrališta ne zadovoljava ni minimalne uvjete", ističe Kramarić te dodaje da u Hrvatskoj dosad nije donešen propis koji bi detaljno uredio sigurnosne uvjete na prostorima za igru.</para>
<para/>
<para>Foto: Centar za kvalitetu i sigurnost/Oprema za pregled prostora za igru</para>
<para>
Najčešće nepravilnosti koje uočava na terenu su različite vrste oštrih predmeta koji se nalaze u prostorima za igru, uvijek prisutna mogućnost djeteta da se spotakne, zaglavi, padne s visine itd., a uzroke tih problema Kramarić vidi u nestručnom planiranju, lošoj montaži i javnoj nabavi. U većini slučajeva, na javnoj nabavi se uvijek izabere najjeftiniji ponuđač, a to su uglavnom oni koji ne zadovoljavaju zahtjevne norme. Ističe da mnoga igrališta nitko ne kontrolira, nisu pod ničijim nadzorom, pa zbog trošenja mnoge sprave postaju opasne.</para>
<para>Svako novo igralište koje se napravi, zajedno s podlogom, mora proći postinstalacijski pregled prije nego što se stavi u upotrebu. Nakon što se igralište stavi u upotrebu, norma predviđa tri razine provođenja kontinuiranog pregleda. Godišnji pregled koji služi kako bi se utvrdilo stanje cijelog igrališta, operativni pregled koji utvrđuje nedostatke koji se pojavljuju prilikom korištenja igrališta, a obavlja se svakih 1-3 mjeseca te rutinski (dnevni) pregled koji služi za čistoću igrališta, posljedica vandalizma i drugih uočljivih sigurnosnih nedostataka.</para>
<para>Rješenje ovih ozbiljnih problema, koji nerijetko mogu biti kobni za dječji život, stručnjaci, među njima i naš sugovornik koji je nedavno napisao i <emphasis>Priručnik o sigurnosti djece na igralištima</emphasis> vide u konačnom donošenju zakona o sigurnosti na prostorima za igru. Sve dok se ne donesu jasni zakonski okviri, svjedočit ćemo zapuštenim i opasnih igralištima.</para>
<para>Kao glavne razloge za donošenje Zakona, stručnjaci ističu smrtne slučajeve u prostorima za igru, teške i lake ozljede, propuste u zakonodavstvu, tzv. sivu zonu u radu igraonica, nedefiniranu nadležnost inspektora, visok rizik boravka djece na igralištima, nepostojanje evidencije prostora za igru te nedostatak statistike ozljeda djece u Republici Hrvatskoj.</para>
<para>U svijetu se svake godine tisuće djece ozlijedi za vrijeme igre na igralištima za djecu, a stotine njih smrtno strada. Pravo na igru jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantirano UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, stoga pozivamo sve nadležne da pokušaju poštovati osnovno ljudsko pravo.</para>

Svaki dan desetero djece završi u bolnici zbog ozljeda nastalih na igralištu! Mnoge međunarodne konvencije, europski i hrvatski propisi jamče djeci pravo na bezbrižnu igru. U Hrvatskoj djeluje i UNICEF-ova inicijativa Gradovi i općine – prijatelji djece, a trenutno više od četrdeset gradova nosi ovu prestižnu titulu. Čini se da je teza pobijena da je Hrvatska prijatelj djece jer prema podacima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima. Ako tu brojku pomnožimo s 30 dana u mjesecu, računajući da "sezona" igranja na vanjskim igralištima traje najmanje šest mjeseci u godini, dobit ćemo 1.800 ozljeda godišnje samo u glavnom gradu Hrvatske. Možemo procijeniti da se u ostatku Hrvatske dogodi najmanje još toliko ozljeda na dječjim igralištima, što nam daje procijenjenu brojku od 3.600 ozljeda godišnje zbog kojih je bila potrebna medicinska intervencija.
“Osim što ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima, mi ne znamo ni koliko u Hrvatskoj ima igrališta, gdje se nalaze, koje starosti, koje opreme”, ističe specijalist za sigurnost na igralištima Marinko Kramarić koji već osam godina radi u Centru za kvalitetu 
   i sigurnost u Zagrebu.

Hrvatska je već odavno usvojila europske sigurnosne standarde u gradnji igrališta, ali Kramarić ističe, da ih se slabo pridržava te napominje da samo rijetki hrvatski gradovi mogu biti svijetli primjer brige o sigurnosti djece, kao na primjer Opatija, Sisak, Petrinja.
"Ne postoji državna institucija koja se bavi sigurnošću igrališta, a ni sigurnošću djece. Velika većina javnih igrališta ne zadovoljava ni minimalne uvjete", ističe Kramarić te dodaje da u Hrvatskoj dosad nije donešen propis koji bi detaljno uredio sigurnosne uvjete na prostorima za igru.

Foto: Centar za kvalitetu i sigurnost/Oprema za pregled prostora za igru

Najčešće nepravilnosti koje uočava na terenu su različite vrste oštrih predmeta koji se nalaze u prostorima za igru, uvijek prisutna mogućnost djeteta da se spotakne, zaglavi, padne s visine itd., a uzroke tih problema Kramarić vidi u nestručnom planiranju, lošoj montaži i javnoj nabavi. U većini slučajeva, na javnoj nabavi se uvijek izabere najjeftiniji ponuđač, a to su uglavnom oni koji ne zadovoljavaju zahtjevne norme. Ističe da mnoga igrališta nitko ne kontrolira, nisu pod ničijim nadzorom, pa zbog trošenja mnoge sprave postaju opasne.
Svako novo igralište koje se napravi, zajedno s podlogom, mora proći postinstalacijski pregled prije nego što se stavi u upotrebu. Nakon što se igralište stavi u upotrebu, norma predviđa tri razine provođenja kontinuiranog pregleda. Godišnji pregled koji služi kako bi se utvrdilo stanje cijelog igrališta, operativni pregled koji utvrđuje nedostatke koji se pojavljuju prilikom korištenja igrališta, a obavlja se svakih 1-3 mjeseca te rutinski (dnevni) pregled koji služi za čistoću igrališta, posljedica vandalizma i drugih uočljivih sigurnosnih nedostataka.
Rješenje ovih ozbiljnih problema, koji nerijetko mogu biti kobni za dječji život, stručnjaci, među njima i naš sugovornik koji je nedavno napisao i Priručnik o sigurnosti djece na igralištima vide u konačnom donošenju zakona o sigurnosti na prostorima za igru. Sve dok se ne donesu jasni zakonski okviri, svjedočit ćemo zapuštenim i opasnih igralištima.
Kao glavne razloge za donošenje Zakona, stručnjaci ističu smrtne slučajeve u prostorima za igru, teške i lake ozljede, propuste u zakonodavstvu, tzv. sivu zonu u radu igraonica, nedefiniranu nadležnost inspektora, visok rizik boravka djece na igralištima, nepostojanje evidencije prostora za igru te nedostatak statistike ozljeda djece u Republici Hrvatskoj.
U svijetu se svake godine tisuće djece ozlijedi za vrijeme igre na igralištima za djecu,  a stotine njih smrtno strada. Pravo na igru jedno je od osnovnih ljudskih prava, zagarantirano UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, stoga pozivamo sve nadležne da pokušaju poštovati osnovno ljudsko pravo. Petra Majetić 

sigurnost_igraliste_privatni_album

Svaki dan desetero djece završi u bolnici zbog ozljeda nastalih na igralištu!

<para>Nerijetko očekuju da njihovi dvogodišnjaci dijele igračke sa svojim prijateljima, da se četverogodišnjaci rukuju s odraslima, šestogodišnjaci kimaju glavom i pažljivo slušaju dok odrasli razgovaraju s njima. Dvogodišnjaci obično ne dijele igračke, ponekad i četverogodišnjaci imaju teškoće u dijeljenju svojih igračaka s drugima.</para>
<para>Kada susreću nove ljude, posebno odrasle, djeca često ustuknu. Prije navršene osme ili čak desete godine nije realno očekivati rukovanje ili izjave poput <emphasis>Drago mi je što smo se upoznali. </emphasis>Slobodno recite svom djetetu ono što biste htjeli da kaže, jer ponavljanje i vježbanje pomažu.
</para>
<para>Mnogi roditelji očekuju da se djeca za stolom ponašaju u skladu s bontonom. Iako prilično malu djecu (u dobi oko šest godina) možete naučiti manirima ponašanja za stolom, ona nemaju puno pozitivne motivacije za ovo zrelo društveno ponašanje. Umjesto toga, razumnije je da od djeteta tražite kratka razdoblja (dvije do pet minuta) "dobrih manira" i pričekate sa svojim velikim očekivanjima dok ne navrši dvanaest godina.</para>
<para>Gotovo do puberteta, razvoj socijalnih vještina uglavnom je toliko neujednačen i nepredvidiv da je najbolje ne uzimati to k srcu. Ako vaša očekivanja budu prevelika, djetetova socijalna nezrelost samo će vas frustrirati, zabrinjavati, a možda čak i ljutiti.</para>
<para>Moguće je da postoje vrlo specifični razlozi zašto dijete ima teškoće u socijalnom funkcioniranju. Posebno treba obratiti pozornost na eventualnu pojavu nasilja u školi, probleme u vrtiću ili tijekom produženog boravka ili neke druge pojave koje možda imaju snažan utjecaj na djetetovo socijalno ponašanje. Ako teškoće nisu suviše ozbiljne, uključivanje u društvene grupe i projekte može pomoći djetetu u unapređivanju njegovih socijalnih vještina. Djeca s ozbiljnim teškoćama u socijalnom razvoju trebaju više od mogućnosti za grupne aktivnosti. Ako je dijete stalno nesretno ili unesrećuje druge oko sebe, tada mu je vjerojatno potrebna stručna pomoć.
</para>
<heading2>Znakovi ozbiljnih problema djeteta sa socijalnim vještinama</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 nasilno ponašanje prema vršnjacima - uživa u mučenju i ismijavanju druge djece nego u zajedničkoj igri s njima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 zapovjednička, kontrolirajuća ponašanja - radije iskorištava ljude nego da se s njima povezuje. Uvijek želi igrati svoju omiljenu igru, a ako se stvari ne odvijaju kako želi, sukobljava se ili odustaje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 sebičnost ili egocentričnost - izbjegava socijalni kontakt primarno zbog toga što ne želi da se netko drugi igra njegovim/njezinim igračkama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 izrazita stidljivost ili manjak samopouzdanja - ima vrlo malo ili uopće nema prijatelja. Drži se postrani i nema, ili odbija upotrijebiti vještine koje su neophodne za stvaranje socijalnih veza.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 socijalna neprilagođenost - previše se trudi uklopiti. Previše priča, preglasno se smije i ponekad se ponaša budalasto kako bi privuklo pažnju.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>Ako ste primijetili postojanje bilo čega s ove liste, predlažemo da poduzmete sljedeći niz radnji:</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>povremeno porazgovarajte s djetetom o socijalnim ponašanjima koja očekujete i kojima se nadate. Pritom budite vrlo pozitivni i jasni te se pobrinite da dijete zna što želite.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ponekad nas djeca oponašaju, a da mi toga uopće nismo svjesni. Pažljivo preispitajte vlastito socijalno ponašanje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pažljivo promatrajte dijete kako biste spriječili njegovo neprimjereno socijalno ponašanje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>popričajte s djetetovim učiteljima i školskim psihologom. Oni vam mogu reći jesu li vaše brige opravdane i jesu li vaša očekivanja razumna.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ako navedeni koraci nisu riješili problem, dogovorite sastanak s psihologom radi procjene i savjetovanja. Dijete bi moglo osjećati sram i zauzeti obrambeni stav glede odlaska psihologu, pretpostavljajući da je ono krivo za problem, stoga je potrebno objasniti mu da posjet psihologu nije kazna.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Ponašanja koja ukazuju na nedovoljnu razvijenost socijalnih vještina kod djece Roditelji često imaju nerealna očekivanja kada se radi o socijalnom ponašanju njihove djece. Nerijetko očekuju da njihovi dvogodišnjaci dijele igračke sa svojim prijateljima, da se četverogodišnjaci rukuju s odraslima, šestogodišnjaci kimaju glavom i pažljivo slušaju dok odrasli razgovaraju s njima. Dvogodišnjaci obično ne dijele igračke, ponekad i četverogodišnjaci imaju teškoće u dijeljenju svojih igračaka s drugima.
Kada susreću nove ljude, posebno odrasle, djeca često ustuknu. Prije navršene osme ili čak desete godine nije realno očekivati rukovanje ili izjave poput Drago mi je što smo se upoznali. Slobodno recite svom djetetu ono što biste htjeli da kaže, jer ponavljanje i vježbanje pomažu.

Mnogi roditelji očekuju da se djeca za stolom ponašaju u skladu s bontonom. Iako prilično malu djecu (u dobi oko šest godina) možete naučiti manirima ponašanja za stolom, ona nemaju puno pozitivne motivacije za ovo zrelo društveno ponašanje. Umjesto toga, razumnije je da od djeteta tražite kratka razdoblja (dvije do pet minuta) "dobrih manira" i pričekate sa svojim velikim očekivanjima dok ne navrši dvanaest godina.
Gotovo do puberteta, razvoj socijalnih vještina uglavnom je toliko neujednačen i nepredvidiv da je najbolje ne uzimati to k srcu. Ako vaša očekivanja budu prevelika, djetetova socijalna nezrelost samo će vas frustrirati, zabrinjavati, a možda čak i ljutiti.
Moguće je da postoje vrlo specifični razlozi zašto dijete ima teškoće u socijalnom funkcioniranju. Posebno treba obratiti pozornost na eventualnu pojavu nasilja u školi, probleme u vrtiću ili tijekom produženog boravka ili neke druge pojave koje možda imaju snažan utjecaj na djetetovo socijalno ponašanje. Ako teškoće nisu suviše ozbiljne, uključivanje u društvene grupe i projekte može pomoći djetetu u unapređivanju njegovih socijalnih vještina. Djeca s ozbiljnim teškoćama u socijalnom razvoju trebaju više od mogućnosti za grupne aktivnosti. Ako je dijete stalno nesretno ili unesrećuje druge oko sebe, tada mu je vjerojatno potrebna stručna pomoć.

Znakovi ozbiljnih problema djeteta sa socijalnim vještinama

   
      
         nasilno ponašanje prema vršnjacima - uživa u mučenju i ismijavanju druge djece nego u zajedničkoj igri s njima.
   
   
      
         zapovjednička, kontrolirajuća ponašanja - radije iskorištava ljude nego da se s njima povezuje. Uvijek želi igrati svoju omiljenu igru, a ako se stvari ne odvijaju kako želi, sukobljava se ili odustaje.
   
   
      
         sebičnost ili egocentričnost - izbjegava socijalni kontakt primarno zbog toga što ne želi da se netko drugi igra njegovim/njezinim igračkama.
   
   
      
         izrazita stidljivost ili manjak samopouzdanja - ima vrlo malo ili uopće nema prijatelja. Drži se postrani i nema, ili odbija upotrijebiti vještine koje su neophodne za stvaranje socijalnih veza.
   
   
      
         socijalna neprilagođenost - previše se trudi uklopiti. Previše priča, preglasno se smije i ponekad se ponaša budalasto kako bi privuklo pažnju.
   

Ako ste primijetili postojanje bilo čega s ove liste, predlažemo da poduzmete sljedeći niz radnji:

   
      povremeno porazgovarajte s djetetom o socijalnim ponašanjima koja očekujete i kojima se nadate. Pritom budite vrlo pozitivni i jasni te se pobrinite da dijete zna što želite.
   
   
      ponekad nas djeca oponašaju, a da mi toga uopće nismo svjesni. Pažljivo preispitajte vlastito socijalno ponašanje.
   
   
      pažljivo promatrajte dijete kako biste spriječili njegovo neprimjereno socijalno ponašanje.
   
   
      popričajte s djetetovim učiteljima i školskim psihologom. Oni vam mogu reći jesu li vaše brige opravdane i jesu li vaša očekivanja razumna.
   
   
      ako navedeni koraci nisu riješili problem, dogovorite sastanak s psihologom radi procjene i savjetovanja. Dijete bi moglo osjećati sram i zauzeti obrambeni stav glede odlaska psihologu, pretpostavljajući da je ono krivo za problem, stoga je potrebno objasniti mu da posjet psihologu nije kazna.
   
 Petra Majetić 

vjestine_djeca_pixabay

Ponašanja koja ukazuju na nedovoljnu razvijenost socijalnih vještina kod djece

<para>U sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Savez Društava naša djeca Hrvatske i NIVEA u suradnji s Društvom „Naša djeca“ Maksimir održali su edukativno predavanje i kreativnu radionicu izrade igračaka za roditelje i djecu. Voditeljica radionice Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i višegodišnja stručna voditeljica likovno-kreativnih radionica i programa za djecu i odrasle, edukativnim predavanjem objasnila je što je igračka, koja je njezina uloga u odrastanju djece, zašto je igračka važna te od kojih se sve materijala može napraviti.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="71576614-35d1-11eb-909e-0242ac130035" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon predavanja uslijedila je kreativna radionica izrade igračaka na kojoj su svoju kreativnost iskazali djeca i odrasli. Radionica je održana u sklopu NIVEA projekta ''Neka odrastanje bude dječja igra'' koji se provodi treću godinu zaredom te ukazuje na važnost igre za dječji razvoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, nastavit će provoditi besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske do 9. listopada kada završava NIVEA Dječji tjedan, tradicionalna aktivnost Saveza društava Naša djeca i Društava Naša djeca u gradovima i općinama, a koju je ove godine podržala i NIVEA. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="9b75c580-35d1-11eb-aafa-0242ac130035" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Održana radionica za roditelje i djecu u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Izrada igračaka izmamila dječje osmijehe Neka odrastanje bude dječja igra U sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Savez Društava naša djeca Hrvatske i NIVEA u suradnji s Društvom „Naša djeca“ Maksimir održali su edukativno predavanje i kreativnu radionicu izrade igračaka za roditelje i djecu. Voditeljica radionice Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i višegodišnja stručna voditeljica likovno-kreativnih radionica i programa za djecu i odrasle, edukativnim predavanjem objasnila je što je igračka, koja je njezina uloga u odrastanju djece, zašto je igračka važna te od kojih se sve materijala može napraviti.


   
   


   
Nakon predavanja uslijedila je kreativna radionica izrade igračaka na kojoj su svoju kreativnost iskazali djeca i odrasli. Radionica je održana u sklopu NIVEA projekta ''Neka odrastanje bude dječja igra'' koji se provodi treću godinu zaredom te ukazuje na važnost igre za dječji razvoj.
   
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, nastavit će provoditi besplatne radionice za roditelje i djecu diljem Hrvatske do 9. listopada kada završava NIVEA Dječji tjedan, tradicionalna aktivnost Saveza društava Naša djeca i Društava Naša djeca u gradovima i općinama, a koju je ove godine podržala i NIVEA. 


   
   
 Promo 

Održana radionica za roditelje i djecu u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna Izrada igračaka izmamila dječje osmijehe

<para>Većina <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">spontanih pobačaja</ulink>, oko 95 posto, događa se u prva tri mjeseca trudnoće. Najkritičnije vrijeme za svaku trudnoću je oko 10. ili 12. tjedna, kada je kod embrija već formirana većina organa. Bez obzira na dob trudnice, gubitak ploda je dosta česta pojava. Neka istraživanja su pokazala da je oko 50 posto žena imalo jedan ili dva spontana pobačaja, a najmanje 25 posto ukupno svih trudnoća ne uspije. Rani spontani pobačaji često prođu nezapaženo ili se ne evidentiraju, pa o tome nema pouzdanih podataka, no stručnjaci vjeruju da 45 do 75 posto svih oplođenih jajašca propadne prije implantacije.</para>
<para>
 Sveučilište u Surreyu i UK Charity Foresight (dobrotvorna udruga za fertilitet i zdravu prehranu) proveli su cjelovito trogodišnje ispitivanje plodnosti nad 367 parova, a ispitnu skupinu činili su ispitanici u dobi od 22. do 45. godine, s prosječnom dobi od 35 godina. Više od trećine parova imalo je desetogodišnju povijest neplodnosti, 59 posto je imalo problema s reproduktivnošću, a 39 posto je imalo od jedan do pet spontanih pobačaja.</para>
<para>Istraživanje je, između ostalog predviđalo da parovi prestanu pušiti i konzumirati alkohol i da počnu sa zdravom prehranom. Počeli su kupovati organski uzgojenu hranu, jesti više voća i povrća, a i smanjili su unos kofeina, neorganskog mesa i mliječnih proizvoda. Svatko je počeo uzimati dodatak prehrani od vitamina i minerala sastavljen prema individualnim potrebama pojedinca. Na kraju trogodišnjeg razdoblja, 89 posto parova je dobilo dijete, uključujući i 81 posto onih koji su u prošlosti patili od neplodnosti. Najveće iznenađenje cijelog projekta je da nije bilo niti jednog spontanog pobačaja, prerano rođenih beba, perinatalne smrti ili urođenih mana kod novorođene djece. Iz svega navedenog, lako se da zaključiti da pravilna prehrana, način života i dodaci prehrani mogu utjecati na kvalitetu jajašca i spriječiti spontani pobačaj. 
</para>
<para>Sukladno tome, u nastavku vam donosimo savjete kako smanjiti rizike gubitka djeteta:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>prestanite pušiti, piti i izbjegavajte zadimljene prostorije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pijte kavu bez kofeina, smanjite količinu kave, a idealno bi bilo da je potpuno izbacite iz upotrebe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemojte koristiti aspartam (umjetni šećer) jer ta opasna kemikalija sastavni je dio umjetnih sladila i dijetalnih pića</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kontrolirajte tjelesnu težinu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>očistite organizam od teških metala poput olova, žive i aluminija</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>neutralizirajte stres, izlazite češće u prirodu, koristite stanke, započnite s nekom društvenom aktivnošću</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>provjerite čega vam nedostaje u prehrani, obratite pozornost na nedostatak magnezija, selena, beta-karotena, vitamina A, E, B6, B12 i omege 3</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>jedite više organski uzgojenog voća i povrća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>obavite opći liječnički pregled kako bi bili sigurni da nemate nikakvu infekciju, parazite, genetske poremećaje ili probleme sa zgrušavanjem krvi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavajte elektromagnetsko zagađanje, duga razdoblja ispred računala bez stanke, neprekidno komuniciranje putem bežične mreže, nošenje mobilnog telefona uz tijelo, duge razgovore mobitelom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavajte farmakološke lijekove i antidepresive</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vježbajte pozitivno razmišljanje, osjećaj da ste jaki, zdravi i puni samopouzdanja pomoći će vam da trudnoću iznesete do kraja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 </para>

Pravilna prehrana i način života mogu spriječiti spontani pobačaj Spontani pobačaji bacaju sjenu na sjajnu i radosnu vijest o trudnoći. Izgubiti plod - ma koliko god sićušan bio može izazvati duboki osjećaj neuspjeha, krivnje, bespomoćnosti i najdublje tuge. Većina spontanih pobačaja, oko 95 posto, događa se u prva tri mjeseca trudnoće. Najkritičnije vrijeme za svaku trudnoću je oko 10. ili 12. tjedna, kada je kod embrija već formirana većina organa. Bez obzira na dob trudnice, gubitak ploda je dosta česta pojava. Neka istraživanja su pokazala da je oko 50 posto žena imalo jedan ili dva spontana pobačaja, a najmanje 25 posto ukupno svih trudnoća ne uspije. Rani spontani pobačaji često prođu nezapaženo ili se ne evidentiraju, pa o tome nema pouzdanih podataka, no stručnjaci vjeruju da 45 do 75 posto svih oplođenih jajašca propadne prije implantacije.

   Sveučilište u Surreyu i UK Charity Foresight (dobrotvorna udruga za fertilitet i zdravu prehranu) proveli su cjelovito trogodišnje ispitivanje plodnosti nad 367 parova, a ispitnu skupinu činili su ispitanici u dobi od 22. do 45. godine, s prosječnom dobi od 35 godina. Više od trećine parova imalo je desetogodišnju povijest neplodnosti, 59 posto je imalo problema s reproduktivnošću, a 39 posto je imalo od jedan do pet spontanih pobačaja.
Istraživanje je, između ostalog predviđalo da parovi prestanu pušiti i konzumirati alkohol i da počnu sa zdravom prehranom. Počeli su kupovati organski uzgojenu hranu, jesti više voća i povrća, a i smanjili su unos kofeina, neorganskog mesa i mliječnih proizvoda. Svatko je počeo uzimati dodatak prehrani od vitamina i minerala sastavljen prema individualnim potrebama pojedinca. Na kraju trogodišnjeg razdoblja, 89 posto parova je dobilo dijete, uključujući i 81 posto onih koji su u prošlosti patili od neplodnosti. Najveće iznenađenje cijelog projekta je da nije bilo niti jednog spontanog pobačaja, prerano rođenih beba, perinatalne smrti ili urođenih mana kod novorođene djece. Iz svega navedenog, lako se da zaključiti da pravilna prehrana, način života i dodaci prehrani mogu utjecati na kvalitetu jajašca i spriječiti spontani pobačaj. 

Sukladno tome, u nastavku vam donosimo savjete kako smanjiti rizike gubitka djeteta:


   
      prestanite pušiti, piti i izbjegavajte zadimljene prostorije
   
   
      pijte kavu bez kofeina, smanjite količinu kave, a idealno bi bilo da je potpuno izbacite iz upotrebe
   
   
      nemojte koristiti aspartam (umjetni šećer) jer ta opasna kemikalija sastavni je dio umjetnih sladila i dijetalnih pića
   
   
      kontrolirajte tjelesnu težinu
   
   
      očistite organizam od teških metala poput olova, žive i aluminija
   
   
      neutralizirajte stres, izlazite češće u prirodu, koristite stanke, započnite s nekom društvenom aktivnošću
   
   
      provjerite čega vam nedostaje u prehrani, obratite pozornost na nedostatak magnezija, selena, beta-karotena, vitamina A, E, B6, B12 i omege 3
   
   
      jedite više organski uzgojenog voća i povrća
   
   
      obavite opći liječnički pregled kako bi bili sigurni da nemate nikakvu infekciju, parazite, genetske poremećaje ili probleme sa zgrušavanjem krvi
   
   
      izbjegavajte elektromagnetsko zagađanje, duga razdoblja ispred računala bez stanke, neprekidno komuniciranje putem bežične mreže, nošenje mobilnog telefona uz tijelo, duge razgovore mobitelom
   
   
      izbjegavajte farmakološke lijekove i antidepresive
   
   
      vježbajte pozitivno razmišljanje, osjećaj da ste jaki, zdravi i puni samopouzdanja pomoći će vam da trudnoću iznesete do kraja
   


  Petra Majetić 

spontani_pobacaj_pixabay

Pravilna prehrana i način života mogu spriječiti spontani pobačaj

<para>Verbalno zlostavljanje koje često može prerasti i u ono fizičko svakodnevnica je za brojnu djecu i često im je potrebna pomoć da mu se odupru. Većina vršnjačkog nasilja događa se u školama, upravo tamo gdje bi se djeca trebala osjećati zaštićeno.</para>
<para>Kako ni Hrvatska nije iznimka u poražavajućim statistikama koje se tiču vršnjačkog nasilja, jedna je od osnivača programa nazvanog ENABLE – Europska mreža protiv zlostavljanja u nastavi i u slobodno vrijeme.
</para>
<heading4>ENABLE program i pozitivni pomaci</heading4>
<para>
Inicijativa ENABLE postoji manje od dvije godine, no osnivači ističu kako su pomaci već vidljivi. Zemlje osnivačice su Belgija, Hrvatska, Danska, Grčka i Velika Britanija, a naknadno im se pridružila i Rumunjska. Aktivnosti ENABLE programa odvijale su se u osnovnim školama gdje su neke aktivnosti integrirane u obavezan program. Tako su djeca imala priliku učiti o emocionalnim i društvenim vještinama u svakodnevnom ophođenju s ljudima oko sebe.</para>
<para>Pokazalo se kako su učenici uključeni u program skloniji prijaviti nepoželjno i agresivno ponašanje koje primjećuju kod svojih vršnjaka. S druge strane, učitelji su postali svjesniji navedenih obrazaca ponašanja, što samo govori kako je učinjen dalekosežniji pomak u sprječavanju vršnjačkog nasilja kod mališana.
</para>
<heading4>Uloga roditelja</heading4>
<para>
Uz samo provođenje programa u školama, velik se naglasak stavlja i na važnost uloge roditelja u osvještavanju ovog problema. Stoga se roditelje mališana potiče da razgovaraju sa svojom djecom te ga na vrijeme počnu učiti o važnosti poštovanja prema drugima.</para>
<para>Vodeći stručnjaci u ovu su svrhu osigurali i besplatne materijale dostupne na <ulink url="http://enable.eun.org/resources-croatian">službenoj stranici</ulink> tako da svaka škola, vrtić, ali i roditelji mogu sveobuhvatno primjenjivati ENABLE program u bilo kojoj situaciji.
</para>
<heading4>Prepoznavanje vršnjačkog nasilja</heading4>
<para>
ENABLE priručnik daje jasne smjernice kako da roditelji ili učitelji prepoznaju radi li se u određenim situacijama o vršnjačkom nasilju. Ono je definirano kao svaki oblik radnje koji za posljedicu ima tjelesnu, psihičku ili emotivnu bol. Istraživanje je pokazalo kako najveći dio nasilja među vršnjacima spada u ono verbalno, te da može ostaviti trajne posljedice u vidu emotivne boli i niskog samopouzdanja.</para>
<para>Naglasak je stavljen i na jasno raspoznavanje kada je riječ o nasilju. Mnogi roditelji ili pak zaposlenici obrazovnih ustanova ponekad viđeno pripisuju tek zadirkivanju ili razmiricama koje će djeca sama riješiti. ENAVBLE program tu je upravo zato da ovu praksu zaustavi, te na jednostavan način objasni kako takve situacije ne bi trebale biti sastavan dio odrastanja.</para>
<para>Dio priručnika usmjeren je i na probleme nasilja putem interneta, koji je u današnje doba problem koji je sve teže kontrolirati. Ovaj oblik vršnjačkog nasilja najteže je kontrolirati, budući da se može odvijati u svako doba te nije ograničeno samo na mjesta poput škole ili dječjeg igrališta. Karakterizira ga i činjenica da može postati vrlo javno, a za posljedicu često ima izolaciju djeteta.
</para>
<heading4>Važnost razgovora</heading4>
<para>
Prije nego se uopće krene u rješavanje problema, važno je mališana potaknuti da otvoreno razgovara o svemu što ga eventualno zabrinjava. Malo je teže postići da u školi ili vrtiću pronađe osobu od povjerenja, no zato su tu roditelji. Upravo bi oni kroz svakodnevne razgovore trebali poticati otvorenu komunikaciju prema djeci. Kada to uđe u praksu, veće su šanse da im se mališan povjeri prilikom prve izloženosti vršnjačkom nasilju, umjesto da se povlači dublje u sebe. Takvo povlačenje često rezultira dalekosežnijim posljedicama te produbljuje emocionalnu bol.</para>
<para>ENABLE također potiče roditelje na otvoreniju komunikaciju s učiteljima, kako bi zajedno mogli reagirati na prve znakove nasilja među djecom.</para>
<para>Naposljetku, u cijeloj je priči najvažnije da dijete zna kako se na nekoga uvijek može osloniti, te da u takvim situacijama nije prepušteno samo sebi.</para>

ENABLE - Međunarodna inicijativa s ciljem suzbijanja vršnjačkog nasilja Vršnjačko nasilje tema je koja okupira svjetsku ali i domaću javnost već duže vrijeme. Verbalno zlostavljanje koje često može prerasti i u ono fizičko svakodnevnica je za brojnu djecu i često im je potrebna pomoć da mu se odupru. Većina vršnjačkog nasilja događa se u školama, upravo tamo gdje bi se djeca trebala osjećati zaštićeno.
Kako ni Hrvatska nije iznimka u poražavajućim statistikama koje se tiču vršnjačkog nasilja, jedna je od osnivača programa nazvanog ENABLE – Europska mreža protiv zlostavljanja u nastavi i u slobodno vrijeme.

ENABLE program i pozitivni pomaci

Inicijativa ENABLE postoji manje od dvije godine, no osnivači ističu kako su pomaci već vidljivi. Zemlje osnivačice su Belgija, Hrvatska, Danska, Grčka i Velika Britanija, a naknadno im se pridružila i Rumunjska. Aktivnosti ENABLE programa odvijale su se u osnovnim školama gdje su neke aktivnosti integrirane u obavezan program. Tako su djeca imala priliku učiti o emocionalnim i društvenim vještinama u svakodnevnom ophođenju s ljudima oko sebe.
Pokazalo se kako su učenici uključeni u program skloniji prijaviti nepoželjno i agresivno ponašanje koje primjećuju kod svojih vršnjaka. S druge strane, učitelji su postali svjesniji navedenih obrazaca ponašanja, što samo govori kako je učinjen dalekosežniji pomak u sprječavanju vršnjačkog nasilja kod mališana.

Uloga roditelja

Uz samo provođenje programa u školama, velik se naglasak stavlja i na važnost uloge roditelja u osvještavanju ovog problema. Stoga se roditelje mališana potiče da razgovaraju sa svojom djecom te ga na vrijeme počnu učiti o važnosti poštovanja prema drugima.
Vodeći stručnjaci u ovu su svrhu osigurali i besplatne materijale dostupne na službenoj stranici tako da svaka škola, vrtić, ali i roditelji mogu sveobuhvatno primjenjivati ENABLE program u bilo kojoj situaciji.

Prepoznavanje vršnjačkog nasilja

ENABLE priručnik daje jasne smjernice kako da roditelji ili učitelji prepoznaju radi li se u određenim situacijama o vršnjačkom nasilju. Ono je definirano kao svaki oblik radnje koji za posljedicu ima tjelesnu, psihičku ili emotivnu bol. Istraživanje je pokazalo kako najveći dio nasilja među vršnjacima spada u ono verbalno, te da može ostaviti trajne posljedice u vidu emotivne boli i niskog samopouzdanja.
Naglasak je stavljen i na jasno raspoznavanje kada je riječ o nasilju. Mnogi roditelji ili pak zaposlenici obrazovnih ustanova ponekad viđeno pripisuju tek zadirkivanju ili razmiricama koje će djeca sama riješiti. ENAVBLE program tu je upravo zato da ovu praksu zaustavi, te na jednostavan način objasni kako takve situacije ne bi trebale biti sastavan dio odrastanja.
Dio priručnika usmjeren je i na probleme nasilja putem interneta, koji je u današnje doba problem koji je sve teže kontrolirati. Ovaj oblik vršnjačkog nasilja najteže je kontrolirati, budući da se može odvijati u svako doba te nije ograničeno samo na mjesta poput škole ili dječjeg igrališta. Karakterizira ga i činjenica da može postati vrlo javno, a za posljedicu često ima izolaciju djeteta.

Važnost razgovora

Prije nego se uopće krene u rješavanje problema, važno je mališana potaknuti da otvoreno razgovara o svemu što ga eventualno zabrinjava. Malo je teže postići da u školi ili vrtiću pronađe osobu od povjerenja, no zato su tu roditelji. Upravo bi oni kroz svakodnevne razgovore trebali poticati otvorenu komunikaciju prema djeci. Kada to uđe u praksu, veće su šanse da im se mališan povjeri prilikom prve izloženosti vršnjačkom nasilju, umjesto da se povlači dublje u  sebe. Takvo povlačenje često rezultira dalekosežnijim posljedicama te produbljuje emocionalnu bol.
ENABLE također potiče roditelje na otvoreniju komunikaciju s učiteljima, kako bi zajedno mogli reagirati na prve znakove nasilja među djecom.
Naposljetku, u cijeloj je priči najvažnije da dijete zna kako se na nekoga uvijek može osloniti,  te da u takvim situacijama nije prepušteno samo sebi. Nataša Vuk 

enable-nasilje_pixabay

ENABLE - Međunarodna inicijativa s ciljem suzbijanja vršnjačkog nasilja

<para>U tim situacijama dobro bi nam došla stručna pomoć koja bi nam pomogla da ga pronađemo, da osvijestimo svoje pozitivne, negdje duboko skrivene resurse, da razriješimo ograničavajuća rješenja, da krenemo dalje i što je najvažnije budemo više svoji. Upravo pod motom pomoći ljudima da budu svoji funkcionira i <emphasis>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/autonomija/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis> koji se naziva i mjestom gdje svatko tko želi može postati autonoman.</para>
<para>“U našem centru može se zatražiti psihološka pomoć i pomoć psihoterapeuta, nudimo usluge psihološkog savjetovanja i psihoterapije”, pojašnjava nam dipl. psihologinja i NLP trener Kristina Bačkonja te nadodaje da njihov centar nudi i različite edukativne radionice vezane uz osobni rast i razvoj, za razvijanje samopouzdanja i zauzimanja za sebe.</para>
<para>Centar provodi i programe neurolingvističkog programiranja koje služi za poboljšavanje komunikacijskih vještina, izvlačenju maksimuma iz sebe, otkrivanju uloga koje igramo te transakcijsku analizu čiji je glavni cilj u psihoterapijskom smislu postizanje psihičkog zdravlja, pojašnjava nam psihologica Bačkonja te ističe da osim odraslih koji se svakodnevno nalaze u šumi problema u kojoj ne vide rješenje te zbog toga nerijetko traže pomoć stručnjaka, sve je veći i veći broj djece koji se suočava s različitim problemima. U većini slučajeva djeca su ta koja samoinicijativno traže pomoć, ističu u Centru, ali uvijek postoje i iznimke kad se najmlađi nađu u problemima pa je stoga neizmjerno važna uloga roditelja koji će na vrijeme prepoznati i reagirati na poteškoću ili prepreku s kojom se dijete suočava.
</para>
<para>“U zadnje vrijeme su najčešća anksiozna stanja, većinom zbog pritiska visokih očekivanja koja djeca imaju, ali i njihovi roditelji i okolina”, ističe psihologica te dodaje da su anksiozna djeca sklonija samoozljeđivanju. Najvažnije je ne zatvarati oči pred problemom te omogućiti djetetu neki ispušni ventil i uključiti ga u neku aktivnost koje ono preferira i u kojoj uživa.</para>
<para>“Na samoozljeđivanje treba odmah reagirati jer kad se osoba krene samoozljeđivati, došla je do neke točke gdje ne može više podnijeti psihičku bol te se okreće fizičkoj boli”, ističe dipl. psihologinja Bačkonja te napominje da je to jedan od najčešćih problema s kojima se susreću u Centru <emphasis>Budi svoj.</emphasis>
</para>
<para>Osim anksioznosti, djeca se "bore" i s poremećajima u prehrani, doduše više djevojke nego dječaci, a ti poremećaji nerijetko se povezuju i s perfekcionizmom.</para>
<para>“Djevojke koje dolaze su uglavnom mlade perfekcionistice koje misle da kontrolom hrane omogućavaju kontrolu nad životom, što naravno nije ispravno razmišljanje”, ističe Bačkonja te napominje da se mladi adolescent nerijetko osjeća pogubljenim pa sigurnost vidi u kontroli hrane.</para>
<para>Djeca u višim razredima osnovne škole suočavaju se i sa zlostavljanjima od strane vršnjaka, što je također jedan od gorućih problema društva, samo što se o njemu dovoljno ne govori. Odgovornost bi trebale preuzeti institucije ali i roditelji koji se nerijetko nađu u situaciji da ne znaju kako se postaviti.</para>
<para>“Institucije i roditelji trebaju učiniti sve kako bi zaštitili dijete. Najvažnije je da roditelj na vrijeme reagira. Uvijek je dobro dijete uključiti u neko savjetovanje ili terapiju te ga naučiti kako da se postavi u datoj situaciji”, ističe Bačkonja te napominje da je u društvu više prisutnije verbalno od fizičkog nasilja koje zna ostaviti i psihičke tragove.</para>
<para>Na pitanje, je li prekasno preodgajati dijete u kasnijoj dobi, tj. adolescenciji, psihologinja ističe da nikad nije kasno za promjene u načinu i stilu odgoja, ali savjetuje da se s pravilnim usmjeravanjem djeteta krene odmalena. Na mlade najčešće utječe okolina je im je neizmjerno važno mišljenje vršnjaka pa stoga nerijetko podliježu društvenim pritiscima i postaju buntovni, ali psihologinja napominje da je bunt dobar jer on omogućuje da se dijete preispita, ali i da se preispita i sve ono što su mu roditelji usadili tijekom djetinjstva.</para>
<para>Suvremeno društvo u kojem živimo, pred djecu je stavilo niz izazova s kojima se moraju znati nositi, pa tako i na primjer kako postići što bolji uspjeh u školi. Ponukani time, Centar <emphasis>Budi svoj</emphasis> osmislio je jednu vrlo zanimljivu i uvijek dobro posjećenu radionicu 
 <emphasis>Učim učiti</emphasis>
 čiji je glavni cilj osvješćivanje procesa učenja i upravljanje njime. Kako naučiti kvalitetno, razviti vlastiti stil učenja, učiti samostalno, dio je cjelina koji je ovaj program obuhvatio.</para>
<para>Promatrati, slušati dijete, ne sramiti se njegovih problema, potražiti pomoć, konzultirati se, vjerovati u svoje dijete i biti svoj, uspješna je formula koja će omogućiti da vaš mališan odraste u normalnu, zadovoljnu i psihički zdravu osobu u ovome današnjem, nažalost, okrutnome svijetu.</para>

Centar Budi svoj: Prepoznajte problem kod djeteta i na vrijeme potražite stručnu pomoć Vrlo često kada smo “nosom u problemu” ne vidimo izlaz ili moguće rješenje. U tim situacijama dobro bi nam došla stručna pomoć koja bi nam pomogla da ga pronađemo, da osvijestimo svoje pozitivne, negdje duboko skrivene resurse, da razriješimo ograničavajuća rješenja, da krenemo dalje i što je najvažnije budemo više svoji. Upravo pod motom pomoći ljudima da budu svoji funkcionira i 
      Centar Budi svoj
    koji se naziva i mjestom gdje svatko tko želi može postati autonoman.
“U našem centru može se zatražiti psihološka pomoć i pomoć psihoterapeuta, nudimo usluge psihološkog savjetovanja i psihoterapije”, pojašnjava nam dipl. psihologinja i NLP trener Kristina Bačkonja te nadodaje da njihov centar nudi i različite edukativne radionice vezane uz osobni rast i razvoj, za razvijanje samopouzdanja i zauzimanja za sebe.
Centar provodi i programe neurolingvističkog programiranja koje služi za poboljšavanje komunikacijskih vještina, izvlačenju maksimuma iz sebe, otkrivanju uloga koje igramo te transakcijsku analizu čiji je glavni cilj u psihoterapijskom smislu postizanje psihičkog zdravlja, pojašnjava nam psihologica Bačkonja te ističe da osim odraslih koji se svakodnevno nalaze u šumi problema u kojoj ne vide rješenje te zbog toga nerijetko traže pomoć stručnjaka, sve je veći i veći broj djece koji se suočava s različitim problemima. U većini slučajeva djeca su ta koja samoinicijativno traže pomoć, ističu u Centru, ali uvijek postoje i iznimke kad se najmlađi nađu u problemima pa je stoga neizmjerno važna uloga roditelja koji će na vrijeme prepoznati i reagirati na poteškoću ili prepreku s kojom se dijete suočava.

“U zadnje vrijeme su najčešća anksiozna stanja, većinom zbog pritiska visokih očekivanja koja djeca imaju, ali i njihovi roditelji i okolina”, ističe psihologica te dodaje da su anksiozna djeca sklonija samoozljeđivanju. Najvažnije je ne zatvarati oči pred problemom te omogućiti djetetu neki ispušni ventil i uključiti ga u neku aktivnost koje ono preferira i u kojoj uživa.
“Na samoozljeđivanje treba odmah reagirati jer kad se osoba krene samoozljeđivati, došla je do neke točke gdje ne može više podnijeti psihičku bol te se okreće fizičkoj boli”, ističe dipl. psihologinja Bačkonja te napominje da je to jedan od najčešćih problema s kojima se susreću u Centru Budi svoj.

Osim anksioznosti, djeca se "bore" i s poremećajima u prehrani, doduše više djevojke nego dječaci, a ti poremećaji nerijetko se povezuju i s perfekcionizmom.
“Djevojke koje dolaze su uglavnom mlade perfekcionistice koje misle da kontrolom hrane omogućavaju kontrolu nad životom, što naravno nije ispravno razmišljanje”, ističe Bačkonja te napominje da se mladi adolescent nerijetko osjeća pogubljenim pa sigurnost vidi u kontroli hrane.
Djeca u višim razredima osnovne škole suočavaju se i sa zlostavljanjima od strane vršnjaka, što je također jedan od gorućih problema društva, samo što se o njemu dovoljno ne govori. Odgovornost bi trebale preuzeti institucije ali i roditelji koji se nerijetko nađu u situaciji da ne znaju kako se postaviti.
“Institucije i roditelji trebaju učiniti sve kako bi zaštitili dijete. Najvažnije je da roditelj na vrijeme reagira. Uvijek je dobro dijete uključiti u neko savjetovanje ili terapiju te ga naučiti kako da se postavi u datoj situaciji”, ističe Bačkonja te napominje da je u društvu više prisutnije verbalno od fizičkog nasilja koje zna ostaviti i psihičke tragove.
Na pitanje, je li prekasno preodgajati dijete u kasnijoj dobi, tj. adolescenciji, psihologinja ističe da nikad nije kasno za promjene u načinu i stilu odgoja, ali savjetuje da se s pravilnim usmjeravanjem djeteta krene odmalena. Na mlade najčešće utječe okolina je im je neizmjerno važno mišljenje vršnjaka pa stoga nerijetko podliježu društvenim pritiscima i postaju buntovni, ali psihologinja napominje da je bunt dobar jer on omogućuje da se dijete preispita, ali i da se preispita i sve ono što su mu roditelji usadili tijekom djetinjstva.
Suvremeno društvo u kojem živimo, pred djecu je stavilo niz izazova s kojima se moraju znati nositi, pa tako i na primjer kako postići što bolji uspjeh u školi. Ponukani time, Centar Budi svoj osmislio je jednu vrlo zanimljivu i uvijek dobro posjećenu radionicu 
      Učim učiti
    čiji je glavni cilj osvješćivanje procesa učenja i upravljanje njime. Kako naučiti kvalitetno, razviti vlastiti stil učenja, učiti samostalno, dio je cjelina koji je ovaj program obuhvatio.
Promatrati, slušati dijete, ne sramiti se njegovih problema, potražiti pomoć, konzultirati se, vjerovati u svoje dijete i biti svoj, uspješna je formula koja će omogućiti da vaš mališan odraste u normalnu, zadovoljnu i psihički zdravu osobu u ovome današnjem, nažalost, okrutnome svijetu. Petra Majetić 

kristina_budi-svoj

Centar Budi svoj: Prepoznajte problem kod djeteta i na vrijeme potražite stručnu pomoć

<para>
 <emphasis>Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja..</emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovog tjedna mislila sam pisati o nečem totalno drugačijem no zbivanja u svijetu, točnije u nama ne tako dalekoj Poljskoj ponukala su me da se pozabavim temom pobačaja.  Znam da će ovo biti tema oko koje će vjerojatno biti puno rasprave i oprečnih razmišljanja, no smatram da se o tome treba pričati. Pozivam na zdravu raspravu, a ne prepucavanja u komentarima....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vjerujem da mnoge od vas znaju kako su se ondje (ali i u susjednim zemljama) ovog tjedna održavali prosvjedi protiv prijedloga da se u potpunosti zabrani pobačaj u Poljskoj (koja je zemlja s najstrožim zakonima i pobačaju u Europi). Jutarnji.hr piše kako je: "pobačaj u toj zemlji danas legalan samo u tri slučaja: kad su ugroženi ženino zdravlje i život, kad je fetus nedvojbeno malformiran tj. oštećen i kad je trudnoća posljedica silovanja. Prošloga tjedna je, međutim, poljski parlament (Sejm) stvari odlučio dodatno zaoštriti i usvajanjem nove zakonske inicijative ubuduće pobačaj zabraniti čak i u ovim slučajevima. Štoviše, predloženo je da ga se ubuduće kriminalizira i kao kazneno djelo, pa bi i žena i liječnik koji bi ga izveo riskirali po pet godina zatvora. Robiju ne bi izbjegle ni Poljakinje koje bi pohitale abortirati preko granice, u europske države gdje je to legalno."<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz to, žene koje su imale spontani postale bi predmet istrage da se utvrdi radi li se doista o spontanom pobačaju. A time pak se na neki način odbacuje početna postavka nevinosti. Žena je kriva dok se ne dokaže suprotno.  Žena, koja je izgubila dijete, i proživljava velik psihički stres zbog tog, morat će se braniti i opravdavati policiji i sudstvu. Jedna zanimljiva činjenica iz prijedloga: žena može biti osuđena na tri godine zatvora zbog nenamjernog pobačaja (valjda jer ga nije dovoljno dobro čuvala). Pet godina ako je pobačaj bio uzrokovan s namjerom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobornici "za život" pokreta, između ostaloga, često tvrde kako bi se pobačaj trebao zabraniti jer se to ne bi trebalo smatrati metodom kontracepcije. Mene zanima misle li ti ljudi zaista da bi se netko tako olako odlučio za pobačaj, zato što mu se nije dalo koristiti kondom, pa je ovo lakše i jednostavnije? Nijedna se žena, uvjerena sam, neće upustiti u to ako zaista nije primorana situacijom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pobačaj, spontani ili izazvani, vuče za sobom i fizičke i psihičke posljedice i zasigurno ga nitko ne shvaća olako. A što ako nosite dijete za koje znate da će imati tešku retardaciju? Što ako je trudnoća rezultat silovanja? Što ako je riječ o trudnoći četrnaestogodišnje djevojčice koju je silovao vlastiti otac? Dešava se i to. Sve to ne bi bilo moguće donošenjem ovog zakona, a nešto slično predlažu i neke grupe i pojedinci kod nas.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za Sibenik.in Vanja Gulam, koordinatorica molitvene inicijative "40 dana za život" u Šibensko- kninskoj županiji izjavila je kako podržava poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani. "Svakako sam za život, pa čak i ako se radi o maloljetnim curama. Sigurno postoje ustanove koje će majci i djetetu pružiti skrb", kazala je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Za život" inicijative (odnosno one protiv pobačaja) u pravilu svugdje "gura" Katolička crkva. Iako Poljska ima jako puno katolika (kao i Hrvatska), ipak nije svaka žena ondje katolkinja, no svaku će se tjerati da rodi, bez obzira na stanje djeteta, bez obzira na to je li to dijete plod silovanja ili incesta, bez obzira na to hoće li možda to dijete zbog svojih hendikepa morati cijeli život živjeti u boli.  I na to će ih prisiljavati ti isti zakonodavci koji ne daju gotovo nikakve poticaje za dijete nakon što se rodi. Niti oni niti Crkva neće pomoći toj majci, koja je možda samohrana, da djetetu kasnije osigura hranu, odjeću, sve što je potrebno za školovanje... Što će biti s tom djecom? Hoće li ona preplaviti ionako prepune dječje domove? Pretpostavljam da Vanju Gulam ne brine previše što će kasnije biti s tom djecom. Brigo prijeđi na drugoga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ja nisam nikada otišla na pobačaj niti pobacila dijete, ali sam imala situaciju u životu kada sam razmišljala o pobačaju. Bila sam na prvoj godini fakulteta, u vezi sam bila tek nekoliko mjeseci i dogodilo se da mi je menstruacija kasnila (iako smo pazili i koristili kondome). Našla sam se na sto muka jer sam tek krenula u nešto odrasliji život i zaista nisam bila spremna brinuti se o djetetu. Ja se tom djetetu ne bih veselila, ne bih mu mogla pružiti niti približno onoliko koliko bih sada mogla. Na kraju nisam morala donijeti ovu veoma tešku odluku jer je menstruacija samo kasnila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve se svodi na to da je ovo moje tijelo i da samo ja imam pravo odlučivati što ću s njim raditi.  Fetus unutar vremenskog perioda legalnog pobačaja (10 tjedna trudnoće) nije svjesno biće, nema šanse preživjeti iznad maternice, a izjednačavati prava embrija s rođenim ljudskim bićem, apsurdno je.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Apsolutno sam protiv da netko smatra pobačaj formom kontracepcije, i uvjerena sam da to nijedna žena ne čini. No tjerati žene da vrše pobačaje ilegalno u upitnim okolnostima (jer će to činiti, uostalom 90 posto pobačaja u Poljskoj čini se ilegalno) barbarski je.  Zabranom prekida trudnoće postići će se samo to da će ilegalni pobačaji i dalje postojati, a smrtnost žena nakon takvih pobačaja povećat će se.  Do smanjenja pobačaja ne dolazi se njihovom zabranom već kvalitetnom seksualnom edukacijom i davanjem besplatne i pristupačne kontracepcije svima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, potpuna zabrana pobačaja (zbog čega žene u Poljskoj protestiraju) znači prisiliti ženu da iznosi trudnoću čak i kada se zna da će dijete umrijeti nekoliko sati nakon rođenja. To znači prisiliti ženu da rodi čak i ako to znači da će ona (a možda i njeno dijete) umrijeti. Ako je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći, ona će je svejedno morati iznijeti iako to dijete nema šanse preživjeti, jer se ne može razviti van maternice!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jesam li za abortus u svakoj situaciji? Nisam, no apsolutno sam protiv toga da netko odlučuje nekom drugome što bi trebao raditi s vlastitim tijelom. To je između te žene, njene savjesti, njenog partnera i liječnika. Tko će inače brinuti za to dijete? Tko će ga voljeti (jer je ona odabrala da neće)? I hoće li i tog oca zakonski primorati da se brine o ženi tijekom cijele trudnoće, kao i o tom djetetu do njegove 18. godine (i ne mislim samo slanjem alimentacije, već prisustvom u životu i odgajanjem)? Kakve će biti posljedice za djecu koja će trpjeti jer su neželjena i imaju psihičke traume cijeli život?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nema puno žena kojima je pobačaj laka odluka, ako ih uopće i ima. Čak i kada znaju da je to nešto što zaista moraju učiniti. Vjerujem u pravo da svatko sam donese odluku što će činiti s vlastitim tijelom.  Tko ne želi ići na pobačaj neka ne ide, no oni nemaju pravo krojiti sudbinu i odlučivati o reprodukciji onima koji tako ne razmišljaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>By: Not Everyone's Cup of Tea
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Bits and Splits - fotolia</para>

BABILAŽ: Zabrana pobačaja - jeste li za ili protiv? U Poljskoj žele u potpunosti zabraniti pobačaje, kakve to posljedice vuče za sobom? 
   Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije.
U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja..


   
Ovog tjedna mislila sam pisati o nečem totalno drugačijem no zbivanja u svijetu, točnije u nama ne tako dalekoj Poljskoj ponukala su me da se pozabavim temom pobačaja.  Znam da će ovo biti tema oko koje će vjerojatno biti puno rasprave i oprečnih razmišljanja, no smatram da se o tome treba pričati. Pozivam na zdravu raspravu, a ne prepucavanja u komentarima....
   
Vjerujem da mnoge od vas znaju kako su se ondje (ali i u susjednim zemljama) ovog tjedna održavali prosvjedi protiv prijedloga da se u potpunosti zabrani pobačaj u Poljskoj (koja je zemlja s najstrožim zakonima i pobačaju u Europi). Jutarnji.hr piše kako je: "pobačaj u toj zemlji danas legalan samo u tri slučaja: kad su ugroženi ženino zdravlje i život, kad je fetus nedvojbeno malformiran tj. oštećen i kad je trudnoća posljedica silovanja. Prošloga tjedna je, međutim, poljski parlament (Sejm) stvari odlučio dodatno zaoštriti i usvajanjem nove zakonske inicijative ubuduće pobačaj zabraniti čak i u ovim slučajevima. Štoviše, predloženo je da ga se ubuduće kriminalizira i kao kazneno djelo, pa bi i žena i liječnik koji bi ga izveo riskirali po pet godina zatvora. Robiju ne bi izbjegle ni Poljakinje koje bi pohitale abortirati preko granice, u europske države gdje je to legalno."
   
Uz to, žene koje su imale spontani postale bi predmet istrage da se utvrdi radi li se doista o spontanom pobačaju. A time pak se na neki način odbacuje početna postavka nevinosti. Žena je kriva dok se ne dokaže suprotno.  Žena, koja je izgubila dijete, i proživljava velik psihički stres zbog tog, morat će se braniti i opravdavati policiji i sudstvu. Jedna zanimljiva činjenica iz prijedloga: žena može biti osuđena na tri godine zatvora zbog nenamjernog pobačaja (valjda jer ga nije dovoljno dobro čuvala). Pet godina ako je pobačaj bio uzrokovan s namjerom.
   
Pobornici "za život" pokreta, između ostaloga, često tvrde kako bi se pobačaj trebao zabraniti jer se to ne bi trebalo smatrati metodom kontracepcije. Mene zanima misle li ti ljudi zaista da bi se netko tako olako odlučio za pobačaj, zato što mu se nije dalo koristiti kondom, pa je ovo lakše i jednostavnije? Nijedna se žena, uvjerena sam, neće upustiti u to ako zaista nije primorana situacijom.
   
Pobačaj, spontani ili izazvani, vuče za sobom i fizičke i psihičke posljedice i zasigurno ga nitko ne shvaća olako. A što ako nosite dijete za koje znate da će imati tešku retardaciju? Što ako je trudnoća rezultat silovanja? Što ako je riječ o trudnoći četrnaestogodišnje djevojčice koju je silovao vlastiti otac? Dešava se i to. Sve to ne bi bilo moguće donošenjem ovog zakona, a nešto slično predlažu i neke grupe i pojedinci kod nas.
   
Za Sibenik.in Vanja Gulam, koordinatorica molitvene inicijative "40 dana za život" u Šibensko- kninskoj županiji izjavila je kako podržava poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani. "Svakako sam za život, pa čak i ako se radi o maloljetnim curama. Sigurno postoje ustanove koje će majci i djetetu pružiti skrb", kazala je.
   
"Za život" inicijative (odnosno one protiv pobačaja) u pravilu svugdje "gura" Katolička crkva. Iako Poljska ima jako puno katolika (kao i Hrvatska), ipak nije svaka žena ondje katolkinja, no svaku će se tjerati da rodi, bez obzira na stanje djeteta, bez obzira na to je li to dijete plod silovanja ili incesta, bez obzira na to hoće li možda to dijete zbog svojih hendikepa morati cijeli život živjeti u boli.  I na to će ih prisiljavati ti isti zakonodavci koji ne daju gotovo nikakve poticaje za dijete nakon što se rodi. Niti oni niti Crkva neće pomoći toj majci, koja je možda samohrana, da djetetu kasnije osigura hranu, odjeću, sve što je potrebno za školovanje... Što će biti s tom djecom? Hoće li ona preplaviti ionako prepune dječje domove? Pretpostavljam da Vanju Gulam ne brine previše što će kasnije biti s tom djecom. Brigo prijeđi na drugoga.
   
Ja nisam nikada otišla na pobačaj niti pobacila dijete, ali sam imala situaciju u životu kada sam razmišljala o pobačaju. Bila sam na prvoj godini fakulteta, u vezi sam bila tek nekoliko mjeseci i dogodilo se da mi je menstruacija kasnila (iako smo pazili i koristili kondome). Našla sam se na sto muka jer sam tek krenula u nešto odrasliji život i zaista nisam bila spremna brinuti se o djetetu. Ja se tom djetetu ne bih veselila, ne bih mu mogla pružiti niti približno onoliko koliko bih sada mogla. Na kraju nisam morala donijeti ovu veoma tešku odluku jer je menstruacija samo kasnila.
   
Sve se svodi na to da je ovo moje tijelo i da samo ja imam pravo odlučivati što ću s njim raditi.  Fetus unutar vremenskog perioda legalnog pobačaja (10 tjedna trudnoće) nije svjesno biće, nema šanse preživjeti iznad maternice, a izjednačavati prava embrija s rođenim ljudskim bićem, apsurdno je.  
   
Apsolutno sam protiv da netko smatra pobačaj formom kontracepcije, i uvjerena sam da to nijedna žena ne čini. No tjerati žene da vrše pobačaje ilegalno u upitnim okolnostima (jer će to činiti, uostalom 90 posto pobačaja u Poljskoj čini se ilegalno) barbarski je.  Zabranom prekida trudnoće postići će se samo to da će ilegalni pobačaji i dalje postojati, a smrtnost žena nakon takvih pobačaja povećat će se.  Do smanjenja pobačaja ne dolazi se njihovom zabranom već kvalitetnom seksualnom edukacijom i davanjem besplatne i pristupačne kontracepcije svima
   
Osim toga, potpuna zabrana pobačaja (zbog čega žene u Poljskoj protestiraju) znači prisiliti ženu da iznosi trudnoću čak i kada se zna da će dijete umrijeti nekoliko sati nakon rođenja. To znači prisiliti ženu da rodi čak i ako to znači da će ona (a možda i njeno dijete) umrijeti. Ako je riječ o izvanmaterničnoj trudnoći, ona će je svejedno morati iznijeti iako to dijete nema šanse preživjeti, jer se ne može razviti van maternice!
   
Jesam li za abortus u svakoj situaciji? Nisam, no apsolutno sam protiv toga da netko odlučuje nekom drugome što bi trebao raditi s vlastitim tijelom. To je između te žene, njene savjesti, njenog partnera i liječnika. Tko će inače brinuti za to dijete? Tko će ga voljeti (jer je ona odabrala da neće)? I hoće li i tog oca zakonski primorati da se brine o ženi tijekom cijele trudnoće, kao i o tom djetetu do njegove 18. godine (i ne mislim samo slanjem alimentacije, već prisustvom u životu i odgajanjem)? Kakve će biti posljedice za djecu koja će trpjeti jer su neželjena i imaju psihičke traume cijeli život?
   
Nema puno žena kojima je pobačaj laka odluka, ako ih uopće i ima. Čak i kada znaju da je to nešto što zaista moraju učiniti. Vjerujem u pravo da svatko sam donese odluku što će činiti s vlastitim tijelom.  Tko ne želi ići na pobačaj neka ne ide, no oni nemaju pravo krojiti sudbinu i odlučivati o reprodukciji onima koji tako ne razmišljaju.
 

By: Not Everyone's Cup of Tea
   
Foto: Bits and Splits - fotolia M.N. 

BABILAŽ: Zabrana pobačaja - jeste li za ili protiv?

<para>Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne Lako je povezati ideju igre s modernim igračkama i opremom s kojima nas proizvođači igračaka tako vješto mame, no postavlja se pitanje ostavljaju li sve te igračke mjesta dječjoj mašti? U cijelo priči najbitniji je, zapravo način na koji djeca koriste te igračke i način na koji se roditelji uključuju u djetetov svijet igre. Naravno, postoje i mnogi drugi utjecaji kao što je djetetovo kulturno okruženje i njegovo životno iskustvo, mašta itd. Ono što dijete govori i čini u igri, odražava njegova iskustva. Primjerice, dijete će izmisliti igru koja se temelji na omiljenoj seriji ili liku iz crtanog filma ili igru koja se temelji na poslu kojim se bave roditelji.
</para>
<heading2>
 Pokretne igre
</heading2>
<para>
Kroz igre, u zatvorenom prostoru ili na otvorenome, koje uključuju tjelesnu aktivnost, djeca vježbaju i unapređuju motoričke vještine (pokreću cijelo tijelo) i razvijaju motoriku (koordinaciju pokreta ruku i prstiju). Istodobno poboljšavaju ravnotežu, brzinu, izdržljivost i koordinaciju očiju i ruku. Tamo gdje igre zahtijevaju suradnju s drugima, kao što je nogomet, druga se vještina ubacuje "besplatno." Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz takve igre. Na primjer, hrvanje je vrsta igre koja omogućava oslobađanje energije, ali se iz njega može nešto i naučiti, kao npr. gdje su granice (ne pokušavaš ozlijediti drugoga) te da je primjeren fizički dodir među ljudima prihvatljiv.
</para>
<heading2>
 Igre konstruiranja
</heading2>
<para>
Ova igra uključuje "materijale" kao što su ciglice, kockice, slagalice, puzzle i pločice za umetanje, gdje se dijelovi moraju staviti na pravo mjesto da bi se dobila cjelina. Aktivnosti vezane uz konstruiranje uključuju i razvijaju vještine fine motorike koje su važne za pisanje. Nespretna djeca, s lošom koordinacijom pokreta, teško će se nositi sa zadacima poput građenja tornja od kockica. Druga skupina vještina koje se razvijaju pripadaju vizualnom području. Djeca ovladavaju vizualno-prostornim vještinama potrebnim za pisanje i za matematiku, postaju svjesna odnosa među objektima u dvodimenzionalnom prostoru (kada npr. slažu puzzle) i u trodimenzionalnom (kad grade toranj od kockica). Igrajući se konstrukcijskim igračkama, djeca uče i riječi kojima opisuju ono što rade.
</para>
<heading2>
 Stvaralačke igre
</heading2>
<para>
Stvaralaštvo je inventivna strana igre i odušak za izražavanje dječjih misli i osjećaja, te za razvoj mišljenja i logičkog zaključivanja. Stvaralačka igra važna je i za emocionalni i intelektualni razvoj. Većinom zahtijeva jezično izražavanje, zato je ona i od iznimne važnosti za razvoj govora. Postoje tri glavna tipa stvaralačke igre, ovisno o materijalima koje zahtijevaju određene vještine: olovke, penkale i boje, materijali za oblikovanje i izradu skulptura, glazba.
</para>
<heading4>Olovke, penkale i boje</heading4>
<para>
Većina male djece voli uzeti kist, uroniti ga u posudicu s bojom i nacrtati nešto na papir. Djeca tako uče koordinirati ruku i oko jer moraju znati "reći" kistu kuda da "ide" na papiru da postignu ono što žele.
</para>
<heading4>Modeliranje i oblikovanje</heading4>
<para>
Djeca, uz malo mašte i volje mogu napraviti razne modele od gline i reciklirane folije ili od plastičnih zatvarača za boce. Neki materijali pružaju prilično osjetilno zadovoljstvo, kao što su na primjer mokre ruke i glina. U radu s raznim materijalima, upoznaju se s znanošću - kako se radi s ljepilom, kako dovesti u ravnotežu neke predmete ili promijeniti oblik materijala. Uče kako se slažu stvari u tri dimenzije te kako napraviti ukrasne i korisne predmete, a istodobno se zabavljaju.
</para>
<heading4>Glazba</heading4>
<para>
"Igra" glazbom od najranije dobi pruža temelj za visoka dostignuća u zrelijoj dobi. Djeca se igraju zvukovima od prvih dana života. Brbljanje je način na koji male bebe eksperimentiraju sa zvukovima - ponavljanje, isprobavanje i mijenjanje zvukova. Većina male djece nalazi zadovoljstvo i u udaranju i lupanju raznih predmeta da bi proizveli zvukove. Počnu učiti o tonovima i kvaliteti zvuka, o tome da različiti predmeti proizvode različite tonove, moraju ih naučiti slušati. Dok pokušavaju oponašati neki zvuk, djeca uče pojam slijeda i strukturu slijeda, udaljenost među intervalima, brojenje i povezivanje. Dobre vještine slušanja zahtijevaju koncentraciju i veći raspon pažnje. Djeca znaju "komponirati" i vlastitu glazbu i na taj način uče kako se izraziti te razvijaju kreativnost.
</para>
<heading2>Maštovite ili dramske igre</heading2>
<para>
Ovaj tip igre ima nekoliko aspekata: može biti fantazijska igra u kojoj se dijete pretvara da je netko drugi ili nešto drugo ili može koristiti simbole - predmete koji predstavljaju nešto drugo. Djeca uče kako se postaviti na mjesto nekog drugog i pritom, kroz glumu i igru simbolima razvijaju socijalne i emocionalne vještine. Dok se igraju i glume različite likove, djeca se također uče suradnji i zajedništvu.
</para>
<heading2>Igre s pravilima</heading2>
<para>
U ovu kategoriju spadaju formalne igre, kao što su igre s kartama, igre na ploči ili potapanje brodova, ali tu su uključeni i timski sportovi kao što su nogomet ili odbojka. Ove vrste igara zahtijevaju vrlo sofisticirane sposobnosti. Nije dovoljno da djeca savladaju vještinu koju igra zahtijeva, nego moraju poznavati svoje suigrače i uspostaviti dobre odnose s njima. Moraju znati čekati na svoj red u igri, predvidjeti reakcije druge djece, popustiti ili pomoći drugom igraču, nositi se s porazom i biti dobar pobjednik.</para>

Kroz igru djeca se uče različitim vještinama Igra, osim što je zabavna, donosi i praktičnu korist. Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne. Vještine koje dijete usvaja igrom su fizičke, kreativne i socijalne, a mogu biti i obrazovne Lako je povezati ideju igre s modernim igračkama i opremom s kojima nas proizvođači igračaka tako vješto mame, no postavlja se pitanje ostavljaju li sve te igračke mjesta dječjoj mašti? U cijelo priči najbitniji je, zapravo način na koji djeca koriste te igračke i način na koji se roditelji uključuju u djetetov svijet igre. Naravno, postoje i mnogi drugi utjecaji kao što je djetetovo kulturno okruženje i njegovo životno iskustvo, mašta itd. Ono što dijete govori i čini u igri, odražava njegova iskustva. Primjerice, dijete će izmisliti igru koja se temelji na omiljenoj seriji ili liku iz crtanog filma ili igru koja se temelji na poslu kojim se bave roditelji.


   Pokretne igre


Kroz igre, u zatvorenom prostoru ili na otvorenome, koje uključuju tjelesnu aktivnost, djeca vježbaju i unapređuju motoričke vještine (pokreću cijelo tijelo) i razvijaju motoriku (koordinaciju pokreta ruku i prstiju). Istodobno poboljšavaju ravnotežu, brzinu, izdržljivost i koordinaciju očiju i ruku.  Tamo gdje igre zahtijevaju suradnju s drugima, kao što je nogomet, druga se vještina ubacuje "besplatno." Strpljenje i čekanje da dođeš na red, dodaci su koji proizlaze iz takve igre. Na primjer, hrvanje je vrsta igre koja omogućava oslobađanje energije, ali se iz njega može nešto i naučiti,  kao npr. gdje su granice (ne pokušavaš ozlijediti drugoga) te da je primjeren fizički dodir među ljudima prihvatljiv.


   Igre konstruiranja


Ova igra uključuje "materijale" kao što su ciglice, kockice, slagalice, puzzle i pločice za umetanje, gdje se dijelovi moraju staviti na pravo mjesto da bi se dobila cjelina. Aktivnosti vezane uz konstruiranje uključuju i razvijaju  vještine fine motorike koje su važne za pisanje. Nespretna djeca, s lošom koordinacijom pokreta, teško će se nositi sa zadacima poput građenja tornja od kockica. Druga skupina vještina koje se razvijaju pripadaju vizualnom području. Djeca ovladavaju vizualno-prostornim vještinama potrebnim za pisanje i za matematiku, postaju svjesna odnosa među objektima u dvodimenzionalnom prostoru (kada npr. slažu puzzle) i u trodimenzionalnom (kad grade toranj od kockica). Igrajući se konstrukcijskim igračkama, djeca uče i riječi kojima opisuju ono što rade.


   Stvaralačke igre


Stvaralaštvo je inventivna strana igre i odušak za izražavanje dječjih misli i osjećaja, te za razvoj mišljenja i logičkog zaključivanja. Stvaralačka igra važna je i za emocionalni i intelektualni razvoj. Većinom zahtijeva jezično izražavanje, zato je ona i od iznimne važnosti za razvoj govora. Postoje tri glavna tipa stvaralačke igre, ovisno o materijalima koje zahtijevaju određene vještine: olovke, penkale i boje, materijali za oblikovanje i izradu skulptura, glazba.

Olovke, penkale i boje

Većina male djece voli uzeti kist, uroniti ga u posudicu s bojom i nacrtati nešto na papir. Djeca tako uče koordinirati ruku i oko jer moraju znati "reći" kistu kuda da "ide" na papiru da postignu ono što žele.

Modeliranje i oblikovanje

Djeca, uz malo mašte i volje mogu napraviti razne modele od gline i reciklirane folije ili od plastičnih zatvarača za boce. Neki materijali pružaju prilično osjetilno zadovoljstvo, kao što su na primjer mokre ruke i glina.  U radu s raznim materijalima, upoznaju se s znanošću - kako se radi s ljepilom, kako dovesti u ravnotežu neke predmete ili promijeniti oblik materijala. Uče kako se slažu stvari u tri dimenzije te kako napraviti ukrasne i korisne predmete, a istodobno se zabavljaju.

Glazba

"Igra" glazbom od najranije dobi pruža temelj za visoka dostignuća u zrelijoj dobi. Djeca se igraju zvukovima od prvih dana života. Brbljanje je način na koji male bebe eksperimentiraju sa zvukovima - ponavljanje, isprobavanje i mijenjanje zvukova. Većina male djece nalazi zadovoljstvo i u udaranju i lupanju raznih predmeta da bi proizveli zvukove. Počnu učiti o tonovima i kvaliteti zvuka, o tome da različiti predmeti proizvode različite tonove, moraju ih naučiti slušati. Dok pokušavaju oponašati neki zvuk, djeca uče pojam slijeda i strukturu slijeda, udaljenost među intervalima, brojenje i povezivanje. Dobre vještine slušanja zahtijevaju koncentraciju i veći raspon pažnje. Djeca znaju "komponirati" i vlastitu glazbu i na taj način uče kako se izraziti te razvijaju kreativnost.

Maštovite ili dramske igre

Ovaj tip igre ima nekoliko aspekata: može biti fantazijska igra u kojoj se dijete pretvara da je netko drugi ili nešto drugo ili može koristiti simbole - predmete koji predstavljaju nešto drugo. Djeca uče kako se postaviti na mjesto nekog drugog i pritom, kroz glumu i igru simbolima razvijaju socijalne i emocionalne vještine. Dok se igraju i glume različite likove, djeca se također uče suradnji i zajedništvu.

Igre s pravilima

U ovu kategoriju spadaju formalne igre, kao što su igre s kartama, igre na ploči ili potapanje brodova, ali tu su uključeni i timski sportovi kao što su nogomet ili odbojka. Ove vrste igara zahtijevaju vrlo sofisticirane sposobnosti. Nije dovoljno da djeca savladaju vještinu koju igra zahtijeva, nego moraju poznavati svoje suigrače i uspostaviti dobre odnose s njima. Moraju znati čekati na svoj red u igri, predvidjeti reakcije druge djece, popustiti ili pomoći drugom igraču, nositi se s porazom i biti dobar pobjednik. Petra Majetić 

igranje_djece_pixabay

Kroz igru djeca se uče različitim vještinama

<para> Ambalažom su primamljivi djeci, a ovisno o trenutnim trendovima često su ukrašeni i omiljenim likovima iz crtića, serija ili filmova.</para>
<para>Djeca vole oponašati odrasle i koristiti proizvode kakve koriste i roditelji, pa ih tržište već od najranijih dana "<emphasis>uči</emphasis>" kako i oni mogu biti baš poput odraslih te koristiti takve proizvode. No, koliko su parfemi za djecu sigurni? I jesu li uopće potrebni?</para>
<para>
Za većinu roditelja nema ljepšeg mirisa od mirisa bebe ili mirisa djeteta. I onda se s pravom zapitati što može mirisati bolje od bebe ili djeteta samog? Proizvođači parfema za djecu vjerojatno bi odgovorili - dijete namirisano parfemom. Upravo iz tog razloga, a dodatno potaknuti celebrity djecom koja im pružaju reklamu i uspostavljaju nove trendove, parfemi za djecu nisu samo proizvod neke male kompanije, oni se proizvode i pod imenima velikih "<emphasis>igrača</emphasis>". Dakle, sve što ima za mamu i tatu, postoji i u varijanti za dijete.</para>
<heading2>
Jesu li su parfemi za djecu sigurni za korištenje?</heading2>
<para>Proizvođači dječjih parfema tvrde da svi njihovi proizvodi prolaze stroge kontrole i propise te da su dermatološki i alergenski testirani, te klinički testirani kao i testirani na moguće iritacije osjetljive dječje kože. Liječnička struka unatoč svim ispunjenim uvjetima, nije u potpunosti dala zeleno svjetlo korištenju, već radije savjetuju roditelje da se dobro informiraju prije kupnje parfema ili njegova korištenja. Ako se i odluče za kupnju i korištenje, savjet je korištenje proizvoda renomiranih proizvođača koji su doista prošli potrebna testiranja, dok je primjerice kupnju proizvoda putem interneta kao i narudžbe iz dalekih zemalja preporučeno izbjegavati, s obzirom na upitnost provedenih testiranja i njihovu sigurnost.</para>
<heading2>
Od čega se sastoji parfem?</heading2>
<para>Većina parfema u svom sastavu ima 78 - 95% specijalno proizvedenog etilnog alkohola te kombinaciju različitih esencijalnih ulja, koja mogu biti prirodna ili sintetska. Kao dodatak, u parfemima se nalaze i ftalati i glicerin koji služe kao "fiksatori" za očuvanje mirisa.</para>
<para>
 Dječji parfemi obično sadrže manje alkohola ili su uglavnom bez alkohola. Iako bez alkohola, i dalje sadrže esencijalna ulja, ftalate i glicerin, a to su sve sastojci koji mogu izazvati teške alergijske reakcije.</para>
<para>Do sad provedena istraživanja pokazuju kako kemikalije koje se nalaze u parfemima mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi osjetljive kože, poput osipa i dermatitisa. Osim toga, kod 75% ljudi koji boluju od astme kao okidač za bolest smatraju se parfemi.</para>
<heading2>Kupka, voda (i sapun)</heading2>
<para>Važno je znati da djeca imaju puno veću stopu upijanja svega putem kože pa tako i kemikalija, za razliku od odraslih, koja nakon dodira s kožom završi u krvotoku djeteta. Ako se koriste neravnomjerno i u prevelikoj količini, dječji parfemi mogu rezultirati slučajnim trovanjem i alergijskim reakcijama.</para>
<para>Ako se roditelji odluče na korištenje dječjih parfema, liječnici savjetuju njihovu primjenu u malim količinama i primjenu preko odjeće, dok je direktnu primjenu na kožu preporučljivo izbjegavati.</para>
<para>No, ono što je najsigurnija varijanta za mirisnu, ali osjetljivu dječju kožu su redovite kupke u primjernim sapunima za djecu i/ili 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/zaboravljena-znanja-njega-bebine-koze-na-potpuno-prirodan-nacin/">samo vodi</ulink>. Dječja koža najljepše miriše kad je čista i okupana i teško da parfemi to mogu nadmašiti.</para>

Parfemi za djecu: jesu li potrebni djeci i potpuno sigurni za korištenje? Parfemi za djecu, slagali se roditelji s njihovim korištenjem ili ne, tu su, na tržištu, dostupni i rasprostranjeni. Postoje u varijantama i za djevojčice i dječake.  Ambalažom su primamljivi djeci, a ovisno o trenutnim trendovima često su ukrašeni i omiljenim likovima iz crtića, serija ili filmova.
Djeca vole oponašati odrasle i koristiti proizvode kakve koriste i roditelji, pa ih tržište već od najranijih dana "uči" kako i oni mogu biti baš poput odraslih te koristiti takve proizvode. No, koliko su parfemi za djecu sigurni? I jesu li uopće potrebni?

Za većinu roditelja nema ljepšeg mirisa od mirisa bebe ili mirisa djeteta. I onda se s pravom zapitati što može mirisati bolje od bebe ili djeteta samog? Proizvođači parfema za djecu vjerojatno bi odgovorili - dijete namirisano parfemom. Upravo iz tog razloga, a dodatno potaknuti celebrity djecom koja im pružaju reklamu i uspostavljaju nove trendove, parfemi za djecu nisu samo proizvod neke male kompanije, oni se proizvode i pod imenima velikih "igrača". Dakle, sve što ima za mamu i tatu, postoji i u varijanti za dijete.

Jesu li su parfemi za djecu sigurni za korištenje?
Proizvođači dječjih parfema tvrde da svi njihovi proizvodi prolaze stroge kontrole i propise te da su dermatološki i alergenski testirani, te klinički testirani kao i testirani na moguće iritacije osjetljive dječje kože. Liječnička struka unatoč svim ispunjenim uvjetima, nije u potpunosti dala zeleno svjetlo korištenju, već radije savjetuju roditelje da se dobro informiraju prije kupnje parfema ili njegova korištenja. Ako se i odluče za kupnju i korištenje, savjet je korištenje proizvoda renomiranih proizvođača koji su doista prošli potrebna testiranja, dok je primjerice kupnju proizvoda putem interneta kao i narudžbe iz dalekih zemalja preporučeno izbjegavati, s obzirom na upitnost provedenih testiranja i njihovu sigurnost.

Od čega se sastoji parfem?
Većina parfema u svom sastavu ima 78 - 95% specijalno proizvedenog etilnog alkohola te kombinaciju različitih esencijalnih ulja, koja mogu biti prirodna ili sintetska. Kao dodatak, u parfemima se nalaze i ftalati i glicerin koji služe kao "fiksatori" za očuvanje mirisa.

   Dječji parfemi obično sadrže manje alkohola ili su uglavnom bez alkohola. Iako bez alkohola, i dalje sadrže esencijalna ulja, ftalate i glicerin, a to su sve sastojci koji mogu izazvati teške alergijske reakcije.
Do sad provedena istraživanja pokazuju kako kemikalije koje se nalaze u parfemima mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi osjetljive kože, poput osipa i dermatitisa. Osim toga, kod 75% ljudi koji boluju od astme kao okidač za bolest smatraju se parfemi.
Kupka, voda (i sapun)
Važno je znati da djeca imaju puno veću stopu upijanja svega putem kože pa tako i kemikalija, za razliku od odraslih, koja nakon dodira s kožom završi u krvotoku djeteta. Ako se koriste neravnomjerno i u prevelikoj količini, dječji parfemi mogu rezultirati slučajnim trovanjem i alergijskim reakcijama.
Ako se roditelji odluče na korištenje dječjih parfema, liječnici savjetuju njihovu primjenu u malim količinama i primjenu preko odjeće, dok je direktnu primjenu na kožu preporučljivo izbjegavati.
No, ono što je najsigurnija varijanta za mirisnu, ali osjetljivu dječju kožu su redovite kupke u primjernim sapunima za djecu i/ili 
      samo vodi. Dječja koža najljepše miriše kad je čista i okupana i teško da parfemi to mogu nadmašiti. Adrijana Bakoš 

Mother and daughter in supermarket. Shopping.

Parfemi za djecu: jesu li potrebni djeci i potpuno sigurni za korištenje?

<para> Izrazom "<ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/trudnoca/mucnina-i-povracanje-u-trudnoci/">jutarnja mučnina</ulink>" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kada-u-trudnoci-pocinju-mucnine-povracanja/">prvom tromjesečju</ulink>.</para>
<para>Iako naziv daje do znanja da je riječ o isključivo <emphasis>jutarnjim mučninama</emphasis> koje nestaju kako dan odmiče, izraz je zapravo pogrešan jer mogu nastati u bilo kojem dobu dana ili noći. Za većinu žena nestaju s krajem prvog tromjesečja ili sa četvrtim mjesecom trudnoće, dok jedan manji dio ima simptome tijekom cijele trudnoće, a kod nekih se pogoršavaju ponovno u zadnjem, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/jutarnja-mucnina-u-trecem-tromjesecju-trudnoce/">trećem tromjesečju trudnoće</ulink>.</para>
<para>Mučnine i povraćanje jedan su od najmanje poželjnih simptoma trudnoće i gotovo da nema trudnice koja im se veseli. No, sudeći po najnovije provedenom istraživanju izražene jutarnje mučnine i povraćanje zapravo bi trebale biti razlog za veselje te izrazito dobar znak za nastavak trudnoće. Naime, učestale mučnine povezuju se sa smanjenim rizikom od pobačaja! Trudnice koje su patile od mučnina i povraćanja imale su za 50 - 75% manje šanse za gubitkom trudnoće putem spontana pobačaja za razliku od trudnica bez istih trudničkih simptoma.
</para>
<para>
U istraživanju su sudjelovale trudnice s potvrđenim trudnoćama putem testa za trudnoću te ultrazvuka i dnevno su bilježile svoje simptome počevši od 2. do 8. tjedna trudnoće, a nakon toga mjesečno sve do 36. tjedna trudnoće.</para>
<para>
 Rezultati istraživanja potvrdili su upravo ono što se već godinama nagađalo - postoji poveznica između mučnina u trudnoći i gubitka trudnoće spontanim pobačajem, odnosno, rjeđe dolazi do gubitka trudnoće kod trudnica koje su patile od mučnina.
</para>
<para>
Istraživanje zaključuje i potvrđuje kako su zapravo izraženi simptomi trudnoće izrazito pozitivni i prirodni proces kojim tijelo štiti fetus od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/u_kratkom_vremenu_moguce_je_oslobodiiti_se_nepozeljnih_toksina/">toksina</ulink> i različitih bolesti koje se nalaze u hrani, piću i okolišu.</para>
<para>Stoga, dok idući put se sažalijevate same nad sobom nakon još jednog posjeta toaletu, zapamtite: tijelo vam samo čini uslugu i velika je vjerojatnost da će s vašom bebicom baš zbog toga sve biti u najboljem redu.</para>

Veselite se jutarnjim mučninama: one samo potvrđuju da je s bebom sve u redu! Mučnine u trudnoći pogađaju oko dvije trećine svih trudnica. Izrazom "jutarnja mučnina" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu prvom tromjesečju.  Izrazom "jutarnja mučnina" opisuje se mučnina i povraćanje u ranoj fazi trudnoće, odnosno u njezinu prvom tromjesečju.
Iako naziv daje do znanja da je riječ o isključivo jutarnjim mučninama koje nestaju kako dan odmiče, izraz je zapravo pogrešan jer mogu nastati u bilo kojem dobu dana ili noći. Za većinu žena nestaju s krajem prvog tromjesečja ili sa četvrtim mjesecom trudnoće, dok jedan manji dio ima simptome tijekom cijele trudnoće, a kod nekih se pogoršavaju ponovno u zadnjem, trećem tromjesečju trudnoće.
Mučnine i povraćanje jedan su od najmanje poželjnih simptoma trudnoće i gotovo da nema trudnice koja im se veseli. No, sudeći po najnovije provedenom istraživanju izražene jutarnje mučnine i povraćanje zapravo bi trebale biti razlog za veselje te izrazito dobar znak za nastavak trudnoće. Naime, učestale mučnine povezuju se sa smanjenim rizikom od pobačaja! Trudnice koje su patile od mučnina i povraćanja imale su za 50 - 75% manje šanse za gubitkom trudnoće putem spontana pobačaja za razliku od trudnica bez istih trudničkih simptoma.


U istraživanju su sudjelovale trudnice s potvrđenim trudnoćama putem testa za trudnoću te ultrazvuka i dnevno su bilježile svoje simptome počevši od 2. do 8. tjedna trudnoće, a nakon toga mjesečno sve do 36. tjedna trudnoće.

   Rezultati istraživanja potvrdili su upravo ono što se već godinama nagađalo - postoji poveznica između mučnina u trudnoći i gubitka trudnoće spontanim pobačajem, odnosno, rjeđe dolazi do gubitka trudnoće kod trudnica koje su patile od mučnina.


Istraživanje zaključuje i potvrđuje kako su zapravo izraženi simptomi trudnoće izrazito pozitivni i prirodni proces kojim tijelo štiti fetus od toksina i različitih bolesti koje se nalaze u hrani, piću i okolišu.
Stoga, dok idući put se sažalijevate same nad sobom nakon još jednog posjeta toaletu, zapamtite: tijelo vam samo čini uslugu i velika je vjerojatnost da će s vašom bebicom baš zbog toga sve biti u najboljem redu. Adrijana Bakoš 

jutarnje mučnine_fotolia

Veselite se jutarnjim mučninama: one samo potvrđuju da je s bebom sve u redu!

<para>Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana Živimo u toksičnom okruženju, i koliko god bili oprezni, ne možemo izbjeći toksine jer ih udišemo, jedemo i upijamo kroz kožu. Stoga, ženama koje planiraju trudnoću, nerijetko se savjetuje temeljito čišćenje organizma, pogotovo crijevnog trakta od toksina, nekoliko mjeseci prije začeća, kako bi se poboljšala apsorpcija hrane, a tijelo ojačalo za planiranu trudnoću, porod i dojenje. Toksini i teški metali iz majčinog tijela prelaze u fetus, tako da se post od nekoliko mjeseci prije samog začeća toplo preporučuje.
</para>
<heading2>
 Kako osloboditi tijelo od toksina?
</heading2>
<para>
Detoksikaciju ili čišćenje organizma dobro je obaviti uz upute stručnjaka, pogotovo kada se čišćenje obavlja prvi put. Možete nekoliko dana za redom piti samo voćne ili povrtne sokove naizmjenično, pripremajući ih kod kuće, a osim čišćenja organizma, na taj način ćete opskrbiti tijelo hranjivim sastojcima. Postoji niz dodataka hrani i ljekovitih trava za detoksikaciju, ako provodite temeljito čišćenje bez ispiranja debelog crijeva (bez hidrokolonske terapije). Tijelo se oslobađa toksina kroz debelo crijevo, bubrege, jetru, kožu i limfni sustav, pa se uz detoksikaciju preporuča i masaža poput ručne limfne drenaže. Masnoća se najlakše možete riješiti pomoću prehrane na bazi povrća, po mogućnosti sirovog ili što manje kuhanog. Želite li napraviti ozbiljnu, radikalnu detoksikaciju, potražite savjet nutricionista. Detoksikaciji ne treba pribjegavati u trudnoći, jer će se oslobođeni toksini izlučivati i u maternicu.</para>
<para>Ako brinete zbog previsoke razine toksina u tijelu, promijenite prehranu i jedite što više povrća i voća, pogotovo tijekom jutra. To će vam očistiti tijelo na puno blaži način.
</para>
<heading2>
 Smanjite konzumiranje:
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 mesa neorganskog porijekla - ono sadrži antibiotike i hormone koji su štetni za reproduktivni sustav</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 prerađevina hrane i gotovih jela - sadrže kemijske konzervanse, prikrivene masnoće, šećere i štetne soli</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 niskomasne prehrane - sadrži kemijske aditive i ima nisku hranjivu vrijednost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 transmasnoća - to su hidrogenizirane masti koje su česti dodatak proizvodima zbog trajnosti, industrijski prerađena ulja za prženje ili pečenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 soja prerađevina - dokazano sadrže slična svojstva kao estrogen</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 aspartama - umjetnog sladila koje se nalazi u laganim, bezalkoholnim, gaziranim pićima, žvakaćim gumama i saharidima</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Valja izbjegavati:
</heading2>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 bezalkoholna pića - jedno ili dva dnevno</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 kozmetičke proizvode - provjerite koje kreme za lice sadrže konzervanse, koji lak za nokte sadrži formaldehid, a koji dezodorans aluminij</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 farmaceutske lijekove - antibiotike, antidepresive, antihistamine, antimalarijske tablete, antivirusne lijekove, sredstva protiv zatvora, sredstva za inhaliranje, tablete za spavanje, analgetike i steroide</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 PFC - perfluorirane kemikalije, koriste se za prozivode od teflona, za vodootpornu odjeću, pakiranja u prehrambenoj industriji, tkanine za tapeciranje namještaja i za pesticide</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 aluminij - sadrže ga tave, aluminijske folije, kotlići za vodu, to je metal koji u tijelu postaje toksičan, koristite posuđe za kuhanje od stakla, emajla, nehrđajućeg čelika i keramike</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 pušenje, alkohol i kofein
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>I ne zaboravite dobro žvakati hranu i jesti polagano. Ne jedite ako ste pod stresom, uzrujani ili ljutiti jer i takva stanja utječu na povišene toksine. Prejedanje je još jedan uzrok prevelikog unosa toksina u tijelo, pokušajte ne jesti do sita, nego najviše 80 posto količine koju biste inače pojeli.</para>

U kratkom vremenu moguće je osloboditi se nepoželjnih toksina! Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana. Posljednjih godina riječ detoksikacija postala je za mnoge dnevna krilatica, no u današnje vrijeme njezina je pretjerana upotreba opravdana Živimo u toksičnom okruženju, i koliko god bili oprezni, ne možemo izbjeći toksine jer ih udišemo, jedemo i upijamo kroz kožu. Stoga, ženama koje planiraju trudnoću, nerijetko se savjetuje temeljito čišćenje organizma, pogotovo crijevnog trakta od toksina, nekoliko mjeseci prije začeća, kako bi se poboljšala apsorpcija hrane, a tijelo ojačalo za planiranu trudnoću, porod i dojenje. Toksini i teški metali iz majčinog tijela prelaze u fetus, tako da se post od nekoliko mjeseci prije samog začeća toplo preporučuje.


   Kako osloboditi tijelo od toksina?


Detoksikaciju ili čišćenje organizma dobro je obaviti uz upute stručnjaka, pogotovo kada se čišćenje obavlja prvi put. Možete nekoliko dana za redom piti samo voćne ili povrtne sokove naizmjenično, pripremajući ih kod kuće, a osim čišćenja organizma, na taj način ćete opskrbiti tijelo hranjivim sastojcima. Postoji niz dodataka hrani i ljekovitih trava za detoksikaciju, ako provodite temeljito čišćenje bez ispiranja debelog crijeva (bez hidrokolonske terapije). Tijelo se oslobađa toksina kroz debelo crijevo, bubrege, jetru, kožu i limfni sustav, pa se uz detoksikaciju preporuča i masaža poput ručne limfne drenaže. Masnoća se najlakše možete riješiti pomoću prehrane na bazi povrća, po mogućnosti sirovog ili što manje kuhanog. Želite li napraviti ozbiljnu, radikalnu detoksikaciju, potražite savjet nutricionista. Detoksikaciji ne treba pribjegavati u trudnoći, jer će se oslobođeni toksini izlučivati i u maternicu.
Ako brinete zbog previsoke razine toksina u tijelu, promijenite prehranu i jedite što više povrća i voća, pogotovo tijekom jutra. To će vam očistiti tijelo na puno blaži način.


   Smanjite konzumiranje:


   
      
         mesa neorganskog porijekla - ono sadrži antibiotike i hormone koji su štetni za reproduktivni sustav
   
   
      
         prerađevina hrane i gotovih jela - sadrže kemijske konzervanse, prikrivene masnoće, šećere i štetne soli
   
   
      
         niskomasne prehrane - sadrži kemijske aditive i ima nisku hranjivu vrijednost
   
   
      
         transmasnoća -  to su hidrogenizirane masti koje su česti dodatak proizvodima zbog trajnosti, industrijski prerađena ulja za prženje ili pečenje
   
   
      
         soja prerađevina - dokazano sadrže slična svojstva kao estrogen
   
   
      
         aspartama - umjetnog sladila koje se nalazi u laganim, bezalkoholnim, gaziranim pićima, žvakaćim gumama i saharidima
   


   Valja izbjegavati:


   
      
         bezalkoholna pića - jedno ili dva dnevno
   
   
      
         kozmetičke proizvode - provjerite koje kreme za lice sadrže konzervanse, koji lak za nokte sadrži formaldehid, a koji dezodorans aluminij
   
   
      
         farmaceutske lijekove - antibiotike, antidepresive, antihistamine, antimalarijske tablete, antivirusne lijekove, sredstva protiv zatvora, sredstva za inhaliranje, tablete za spavanje, analgetike i steroide
   
   
      
         PFC - perfluorirane kemikalije, koriste se za prozivode od teflona, za vodootpornu odjeću, pakiranja u prehrambenoj industriji, tkanine za tapeciranje namještaja i za pesticide
   
   
      
         aluminij - sadrže ga tave, aluminijske folije, kotlići za vodu, to je metal koji u tijelu postaje toksičan, koristite posuđe za kuhanje od stakla, emajla, nehrđajućeg čelika i keramike
   
   
      
         pušenje, alkohol i kofein
      
   

I ne zaboravite dobro žvakati hranu i jesti polagano. Ne jedite ako ste pod stresom, uzrujani ili ljutiti jer i takva stanja utječu na povišene toksine. Prejedanje je još jedan uzrok prevelikog unosa toksina u tijelo, pokušajte ne jesti do sita, nego najviše 80 posto količine koju biste inače pojeli. Petra Majetić 

Selection of food that is bad for your health

U kratkom vremenu moguće je osloboditi se nepoželjnih toksina!

<para>Velik broj roditelja ima problema s odvikavanjem djeteta od dude, a ponekad ni dijete ali ni roditelji nisu spremni za taj korak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, roditelji često nemaju srca samo uzeti djetetu dudu te tako riješiti problem. Zbog toga se odvikavanje od dude može razvući na mjesece, a ponekad i potrajati godinu dana. Što više vremena prolazi, postaje sve teže djetetu oduzeti dudu i upravo je zato što prije važno odviknuti dijete od te loše navike. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako prilikom odvikavanja od dude izbjegavajte omalovažavanje i ponižavanje djeteta i nemojte početi s odvikavanjem ako dijete čeka neki novi stres, poput prinove u obitelji, preseljenja, promjene dadilje, kretanja u vrtić i slično. Morate biti spremni na ljutnju i plač, ali ne smijete izgubiti živce i popustiti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek, a mi vam donosimo nekoliko savjeta kako da to što lakše napravite:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bolje prije nego kasnije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što prije djetetu uzmete dudu, to će se ono lakše od nje odvići. Vrijedi i obrnuto. Što dulje budete čekali, djetetu će biti sve teže oprostiti se s dudom. Nakon što dijete navrši godinu dana, slobodno mu možete uzeti dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dajte dudu drugoj bebi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako poznajete nekoga tko ima malu bebu, to je odlična prilika da se riješite dude. Objasnite svom djetetu kako njima treba duda za njihovu bebu i neka dijete zajedno s vama odnese dudu. Ova metoda ne prolazi kod svih klinaca, kod nekih će upaliti, kod drugih ne, no svakako vrijedi pokušati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jednostavno uništite dudu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako ovaj način možda i nije jedan od najboljih, isplati se probati ako ništa drugo ne upali. Kad dijete ne koristi dudu, uzmite je i izrežite. Potom pokušajte objasniti djetetu kako je duda strgana i da je treba baciti u smeće. Dijete bi ubrzo trebalo zaboraviti na dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Napravite rupicu na dudi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ovom slučaju cilj vam je onemogućiti sisanje dude. Napravite malu rupu na vrhu  dude ograničavajući tako djetetu zadovoljstvo dudanja. Ono jednostavno neće biti jednako i to može potaknuti dijete da prestane koristiti dudu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nagradite dijete
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obećate li svom djetetu određenu nagradu, mogli biste ga potaknuti da se samo odluči odreći dude. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bacite dudu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mislite li da vam spomenute metode neće pomoći, onda jednostavno uzmite dudu i bacite je u smeće. Možete reći djetetu da ju je odnio pas ii da je jednostavno nestala. Vaše će dijete prvih nekoliko dana vjerojatno plakati i moliti vas da mu je vratite, no s vremenom će se prilagoditi na život bez dude. Riječ je najradikalnijoj, ali i ujedno najučinkovitijoj metodi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najbolje je da odaberete jednu od navedenih metoda ili da pronađete neku svoju koja će biti jednako učinkovita. Vrlo je važno da je se pridržavate i da ne odustajete, bez obzira na to koliko dijete plakalo ili vas molilo da mu vratite dudu. Imajte na umu da je to za djetetovo dobro.</para>

Kako odviknuti bebu od dude? Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek Velik broj roditelja ima problema s odvikavanjem djeteta od dude, a ponekad ni dijete ali ni roditelji nisu spremni za taj korak. 
   
Naime, roditelji često nemaju srca samo uzeti djetetu dudu te tako riješiti problem. Zbog toga se odvikavanje od dude može razvući na mjesece, a ponekad i potrajati godinu dana. Što više vremena prolazi, postaje sve teže djetetu oduzeti dudu i upravo je zato što prije važno odviknuti dijete od te loše navike. 
   
Svakako prilikom odvikavanja od dude izbjegavajte omalovažavanje i ponižavanje djeteta i nemojte početi s odvikavanjem ako dijete čeka neki novi stres, poput prinove u obitelji, preseljenja, promjene dadilje, kretanja u vrtić i slično. Morate biti spremni na ljutnju i plač, ali ne smijete izgubiti živce i popustiti.  
   
Postoji nekoliko metoda koje mogu vama i djetetu pomoći da se odvikne od korištenja dude zauvijek, a mi vam donosimo nekoliko savjeta kako da to što lakše napravite:
   
   Bolje prije nego kasnije
   
   
Što prije djetetu uzmete dudu, to će se ono lakše od nje odvići. Vrijedi i obrnuto. Što dulje budete čekali, djetetu će biti sve teže oprostiti se s dudom. Nakon što dijete navrši godinu dana, slobodno mu možete uzeti dudu. 
   
   Dajte dudu drugoj bebi
   
   
Ako poznajete nekoga tko ima malu bebu, to je odlična prilika da se riješite dude. Objasnite svom djetetu kako njima treba duda za njihovu bebu i neka dijete zajedno s vama odnese dudu. Ova metoda ne prolazi kod svih klinaca, kod nekih će upaliti, kod drugih ne, no svakako vrijedi pokušati. 
   
   Jednostavno uništite dudu
   
   
Iako ovaj način možda i nije jedan od najboljih, isplati se probati ako ništa drugo ne upali. Kad dijete ne koristi dudu, uzmite je i izrežite. Potom pokušajte objasniti djetetu kako je duda strgana i da je treba baciti u smeće. Dijete bi ubrzo trebalo zaboraviti na dudu. 
   
   Napravite rupicu na dudi
   
   
U ovom slučaju cilj vam je onemogućiti sisanje dude. Napravite malu rupu na vrhu  dude ograničavajući tako djetetu zadovoljstvo dudanja. Ono jednostavno neće biti jednako i to može potaknuti dijete da prestane koristiti dudu. 
   
   Nagradite dijete
   
   
Obećate li svom djetetu određenu nagradu, mogli biste ga potaknuti da se samo odluči odreći dude. 
   
   Bacite dudu
   
   
Mislite li da vam spomenute metode neće pomoći, onda jednostavno uzmite dudu i bacite je u smeće. Možete reći djetetu da ju je odnio pas ii da je jednostavno nestala. Vaše će dijete prvih nekoliko dana vjerojatno plakati i moliti vas da mu je vratite, no s vremenom će se prilagoditi na život bez dude. Riječ je najradikalnijoj, ali i ujedno najučinkovitijoj metodi. 
   
Najbolje je da odaberete jednu od navedenih metoda ili da pronađete neku svoju koja će biti jednako učinkovita. Vrlo je važno da je se pridržavate i da ne odustajete, bez obzira na to koliko dijete plakalo ili vas molilo da mu vratite dudu. Imajte na umu da je to za djetetovo dobro. Ma.G. 

Kako odviknuti bebu od dude?

<para>Većini roditelja lakše je krenuti sa slovima, ali ako učitelj/ica krene s glasovima, i roditelj će se morati s njima uhvatiti u koštac i s djetetom vježbati pravilni govor.</para>
<para>Slova se obično ne uče abecednim redom, od <emphasis>a</emphasis> do <emphasis>ž</emphasis>, nego prema tome kako se često koriste u riječima. Stoga, možete početi sa šest glasova koji omogućuju slaganje mnogih troslovnih riječi: <emphasis>
 s a t i p n
 </emphasis>
</para>
<para>Kad dijete nauči tih šest glasova, ima osnovu za početak učenja čitanja jednostavnih riječi kao što su <emphasis>pas, pita, sat, sin, san</emphasis>
</para>
<para>Sljedeća grupa suglasnika koju dijete može naučiti je: <emphasis>
 d g h k, 
 </emphasis>uz još jedan samoglasnik - e.
</para>
<para>Postoji i niz savjeta o materijalima i aktivnostima koji se mogu koristiti kako bi se pomoglo djetetu lakše naučiti slova. Evo nekih od najzanimljivijih:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Pregledavajte s djetetom lijepe šarene slovarice, na tržištu ih je bezbroj, stoga odaberite one koje se djetetu najviše sviđaju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zajednički skupite neke materijale za igre slovima: kupite komplet plastičnih ili magnetnih slova (mala tiskana slova), sami napravite komplet kartica sa slovima abecede ili složite komplet predmeta, primjerice male igračke ili predmete koji se svakodnevno koriste, a da im nazivi počinju slovom koje obrađujete s djetetom. Možete uzeti plastičnu vilicu da predstavite slovo <emphasis>v</emphasis> ili plišanog medvjedića za slovo <emphasis>m</emphasis>.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Sličice ili predmete koje počinju istim slovom složite u male hrpice. Primjerice, kad obrađujete slovo <emphasis>k</emphasis>, iz hrpice vadite slike krave, kape, kuće itd. Nakon što ste grupirali sličice, stavite plastično slovo <emphasis>k </emphasis>pokraj odgovarajuće hrpice i recite: <emphasis>Ovdje je slovo k; /k/ za kravu, /k/ za kapu, /k/ za kuću. </emphasis>Dijete će postupno naučiti slovo i povezati ga s predmetima i slikama koje počinju tim slovom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Upotrijebite slike koje ste sakupili za izradu djetetove vlastite slovarice. Na svakoj stranici neka bude jedno slovo, veliko i napisano na vrhu stranice, a tada nalijepite sliku ispod slova. Nastavite ponavljati slova da dijete što više vježba i da ih ne zaboravi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Igrajte se igre poput <emphasis>Vidim... . </emphasis>Nanižite sličice i/ili predmete zajedno sa slovima koje ste učili. Recite: <emphasis>Vidim nešto što počinje sa s. 
 </emphasis>Dijete tada mora pokazati određeni predmet ili sliku (ili više njih). Potaknite ga tako da mu kažete: <emphasis>
 s kao slon. </emphasis>Tada provjerite može li pridružiti i slovo</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Možete provjeriti je li dijete zaista naučilo slovoo tako da ga s vremena na vrijeme pitate, da se podsjeti. Pokažite mu neka slova i neka vam kaže koja su. Ne mora naučiti sva slova prije polasku u školu, ali bilo bi dobro da ih zna barem pola.</para>

Igre koje pomažu djeci da nauče neka slova abecede Roditelji ponekad dvoje oko toga trebaju li dijete prije naučiti glasove ili slova. Primjerice, u Velikoj Britaniji najnovija je praksa da se prije počinju učiti glasovi. Većini roditelja lakše je krenuti sa slovima, ali ako učitelj/ica krene s glasovima, i roditelj će se morati s njima uhvatiti u koštac i s djetetom vježbati pravilni govor.
Slova se obično ne uče abecednim redom, od a do ž, nego prema tome kako se često koriste u riječima. Stoga, možete početi sa šest glasova koji omogućuju slaganje mnogih troslovnih riječi: 
      s a t i p n
   

Kad dijete nauči tih šest glasova, ima osnovu za početak učenja čitanja jednostavnih riječi kao što su pas, pita, sat, sin, san

Sljedeća grupa suglasnika koju dijete može naučiti je: 
      d g h k, 
   uz još jedan samoglasnik - e.

Postoji i niz savjeta o materijalima i aktivnostima koji se mogu koristiti kako bi se pomoglo djetetu lakše naučiti slova. Evo nekih od najzanimljivijih:


   
      
         Pregledavajte s djetetom lijepe šarene slovarice, na tržištu ih je bezbroj, stoga odaberite one koje se djetetu najviše sviđaju
   
   
      Zajednički skupite neke materijale za igre slovima: kupite komplet plastičnih ili magnetnih slova (mala tiskana slova), sami napravite komplet kartica sa slovima abecede ili složite komplet predmeta, primjerice male igračke ili predmete koji se svakodnevno koriste, a da im nazivi počinju slovom koje obrađujete s djetetom. Možete uzeti plastičnu vilicu da predstavite slovo v ili plišanog medvjedića za slovo m.
   
   
      
         Sličice ili predmete koje počinju istim slovom složite u male hrpice. Primjerice, kad obrađujete slovo k, iz hrpice vadite slike krave, kape, kuće itd. Nakon što ste grupirali sličice, stavite plastično slovo k pokraj odgovarajuće hrpice i recite: Ovdje je slovo k; /k/ za kravu, /k/ za kapu, /k/ za kuću. Dijete će postupno naučiti slovo i povezati ga s predmetima i slikama koje počinju tim slovom.
   
   
      
         Upotrijebite slike koje ste sakupili za izradu djetetove vlastite slovarice. Na svakoj stranici neka bude jedno slovo, veliko i napisano na vrhu stranice, a tada nalijepite sliku ispod slova. Nastavite ponavljati slova da dijete što više vježba i da ih ne zaboravi.
   
   
      
         Igrajte se igre poput Vidim... . Nanižite sličice i/ili predmete zajedno sa slovima koje ste učili. Recite: Vidim nešto što počinje sa s. 
         Dijete tada mora pokazati određeni predmet ili sliku (ili više njih). Potaknite ga tako da mu kažete: 
            s kao slon. Tada provjerite može li pridružiti i slovo
   


Možete provjeriti je li dijete zaista naučilo slovoo tako da ga s vremena na vrijeme pitate, da se podsjeti. Pokažite mu neka slova i neka vam kaže koja su. Ne mora naučiti sva slova prije polasku u školu, ali bilo bi dobro da ih zna barem pola. Petra Majetić 

abeceda_djeca_pixabay

Igre koje pomažu djeci da nauče neka slova abecede

<para>Problemi u školi, neprihvaćanje vršnjaka, ili pak obiteljske nesuglasice – sve su to poteškoće na koje u osjetljivim godinama mogu naići. I dok se neki mališani s takvim problemima mogu nositi i o njima otvoreno pričati, oni malo osjetljiviji s pojedinim se situacijama ne mogu samostalno snositi.</para>
<para>Kada je do djeteta nemoguće doprijeti jednostavnim razgovorom, jedna od opcija je i – terapija igrom. Riječ je o jedinstvenom pristupu emocionalnim problemima koju je u Hrvatskoj prvi počeo primjenjivati Centar Proventus, centar za edukaciju i psihoterapiju.
</para>
<heading4>Posljedice stresnih situacija</heading4>
<para>
Terapija igrom u svijetu je već dulje vrijeme prepoznata kao iznimno učinkovita, dok se u Hrvatskoj sustavno počela provoditi 2010. godine. već dvije godine kasnije organizirane su i prve edukacije stručnjaka na ovom području. Riječ je o individualnoj terapiji koja se s mališanom provodi jednom tjedno, u trajanju od 40 minuta.</para>
<para>Individualna terapija igrom provodi se kod djece predškolske i školske dobi, uglavnom između 3. i 12. godine života. Psihoterapeutkinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević iz Proventusa kažu kako djeca u Centar dolaze uglavnom zbog posljedica nekih stresnih situacija kao što je razvod roditelja ili određenih strahova koji se javljaju kod mališana. Velik broj terapija odnosi se i na djecu koja općenito imaju poteškoća s iskazivanjem emocija, ali i mališane koji imaju problema s agresivnim ponašanjem prema drugima.</para>
<para>Iako je proces terapije igrom dosta individualan, iz Centra Proventus ističu kako je pozitivne pomake moguće vidjeti već nakon prvih desetak susreta s djetetom.
</para>
<heading4>Pristupi u provođenju terapije igrom</heading4>
<para>
Osnovna ideja ove vrste terapije jest da dijete kroz simboliku i igru prikaže svoj unutarnji svijet, ističe Tatjana Gjurković. Kroz samo promatranje njegovih reakcija moguće je procijeniti što ono misli o sebi i drugima, kao i koja je iskustva doživjelo iako o tome ne želi pričati. Igra zapravo djetetu predstavlja isto što odraslima predstavlja razgovor, kad je rješavanje problema u pitanju.</para>
<para>Ovisno o poteškoćama s kojima se dijete susreće, bira se i pristup koji će se u ovoj vrsti terapije koristiti. Tea Knežević napominje kako je moguće koristiti dva pristupa – nedirektivni ili direktivni. Odabir ovisi i o tome koliko je dijete već uključeno u terapiju, a pristup se s vremenom, prema potrebi, može i promijeniti.</para>
<para>Nedirektivni pristup ostavlja samom djetetu više prostora. Mališanu se tako tijekom igre postavljaju samo one granice koje su nužno potrebne. Dijete samostalno koristi igru kako bi iz nje uzeo ono što mu je potrebno, dok psihoterapeut prati njegove reakcije. U tijeku igre tako dolazi do spontanog „otvaranja“ mališana te on upravo iz načina igre „uzima“ ono što mu je u tom trenutku potrebno ili pak počinje iskazivati neke neugodne osjećaje.</para>
<para>Direktivni pristup češće se koristi kod nešto starije djece, prvenstveno školaraca. Ova vrsta terapije podrazumijeva unaprijed isplanirane aktivnosti i igre za dijete, ili čak otvoreno pričanje o problemu s kojim se susreće.</para>
<para>Još jedna skupina djece uključena je u ovu vrstu terapije igrom, a riječ je o darovitoj djeci. Tea Knežević kaže kako upravo ova skupina često ima poteškoća s emocionalnim reakcijama, ali je napredak ostvariv upravo kroz poseban pristup u komunikaciji s njima.
</para>
<heading4>Nekoliko kategorija igračaka</heading4>
<para>
Djeci je prilikom provođenja terapije igrom na raspolaganju više kategorija igračaka. Igračke su tu prvenstveno zato da bi se dijete kroz njihovo korištenje moglo simboličko izražavati. Tako su mu na raspolaganju razne figurice ljudskog oblika ili životinje, likovi iz crtića, superjunaci, ali i nešto „primitivnije“ igračke poput kamenčića, drveta i slično, pomoću kojih mališan može dočarati određenu situaciju. Osim igračaka, naglasak je i na kreativnim materijalima poput olovki i bojica, te materijalima za modeliranje kao što su glina ili pijesak.</para>
<para>Tea Knežević istaknula je još jednu važnu skupinu igračaka, a to su „agresivne igračke“. Radi se o predmetima poput plastičnih ili spužvastih mačeva, plastičnih pištolja te figurica koje mogu imati, primjerice, izražene zube. Upravo kroz njih mališani će često izražavati osjećaje frustracije. Takav oblik igre s vremenom će im postati „ispušni ventil“ te će se s navedenim osjećajima lakše moći nositi u svakodnevnom životu.
</para>
<heading4>Edukacija roditelja</heading4>
<para>
U terapiji igrom velik je naglasak stavljen i na roditeljsku ulogu. Nakon što psihoterapeut s mališanom završi susret u trajanju od 40 minuta, slijedi 20 minuta razgovora s roditeljima. Tijekom razgovora pokušava se postići osjećaj roditelja za ono što se u psihološkim terminima naziva empatičko reflektiranje. To znači da bi roditelj na djetetove emocije trebao naučiti primjereno reagirati. U slučaju da primijeti kako je mališan tužan, poželjno bi bilo koristiti ton glasa kojim pokazuje empatiju i razumijevanje za ono što prolazi.</para>
<para>Uz to, poželjna je i verbalizacija djetetovih osjećaja od strane roditelja. Kada roditelj primijeti neku od emocija kod mališana trebao bi njen naziv jasno izgovoriti djetetu. Tatjana Gjurković objašnjava kako upravo verbalizacijom dijete počinje prepoznavati svoje emocije, što je prvi korak u razvijanju emocionalne i socijalne inteligencije.</para>
<para>Uz to što će roditelji tijekom ovih razgovora naučiti bolje razumjeti svoje dijete, isto će tako pronaći i način da se sami lakše nose s poteškoćama kroz koje dijete prolazi. Mnogi roditelji u ovakvim situacijama imaju problema sa samoregulacijom, budući da nisu sigurni na koji bi način trebali reagirati. Kroz razgovore sa stručnjakom trebali bi steći upravo tu vještinu, a kada se to jednom i dogoditi velike su šanse da će se mališan lakše opustiti u njihovoj prisutnosti te početi verbalizirati sve poteškoće koje u tom trenutku prolaze njegovom glavicom.</para>

Terapija igrom učinkovit je pristup koji daje uvid u djetetov unutarnji svijet Mnoga djeca u procesu odrastanja prolaze i one manje lijepe trenutke. Problemi u školi, neprihvaćanje vršnjaka, ili pak obiteljske nesuglasice – sve su to poteškoće na koje u osjetljivim godinama mogu naići. I dok se neki mališani s takvim problemima mogu nositi i o njima otvoreno pričati, oni malo osjetljiviji s pojedinim se situacijama ne mogu samostalno snositi.
Kada je do djeteta nemoguće doprijeti jednostavnim razgovorom, jedna od opcija je i – terapija igrom. Riječ je o jedinstvenom pristupu emocionalnim problemima koju je u Hrvatskoj prvi počeo primjenjivati Centar Proventus, centar za edukaciju i psihoterapiju.

Posljedice stresnih situacija

Terapija igrom u svijetu je već dulje vrijeme prepoznata kao iznimno učinkovita, dok se u Hrvatskoj sustavno počela provoditi 2010. godine. već dvije godine kasnije organizirane su i prve edukacije stručnjaka na ovom području. Riječ je o individualnoj terapiji koja se s mališanom provodi jednom tjedno, u trajanju od 40 minuta.
Individualna terapija igrom provodi se kod djece predškolske i školske dobi, uglavnom između 3. i 12. godine života. Psihoterapeutkinje Tatjana Gjurković i Tea Knežević iz Proventusa kažu kako djeca u Centar dolaze uglavnom zbog posljedica nekih stresnih situacija kao što je razvod roditelja ili određenih strahova koji se javljaju kod mališana. Velik broj terapija odnosi se i na djecu koja općenito imaju poteškoća s iskazivanjem emocija, ali i mališane koji imaju problema s agresivnim ponašanjem prema drugima.
Iako je proces terapije igrom dosta individualan, iz Centra Proventus ističu kako je pozitivne pomake moguće vidjeti već nakon prvih desetak susreta s djetetom.

Pristupi u provođenju terapije igrom

Osnovna ideja ove vrste terapije jest da dijete kroz simboliku i igru prikaže svoj unutarnji svijet, ističe Tatjana Gjurković. Kroz samo promatranje njegovih reakcija moguće je procijeniti što ono misli o sebi i drugima, kao i koja je iskustva doživjelo iako o tome ne želi pričati. Igra zapravo djetetu predstavlja isto što odraslima predstavlja razgovor, kad je rješavanje problema u pitanju.
Ovisno o poteškoćama s kojima se dijete susreće, bira se i pristup koji će se u ovoj vrsti terapije koristiti. Tea Knežević napominje kako je moguće koristiti dva pristupa – nedirektivni ili direktivni. Odabir ovisi i o tome koliko je dijete već uključeno u terapiju, a pristup se s vremenom, prema potrebi, može i promijeniti.
Nedirektivni pristup ostavlja samom djetetu više prostora. Mališanu se tako tijekom igre postavljaju samo one granice koje su nužno potrebne. Dijete samostalno koristi igru kako bi iz nje uzeo ono što mu je potrebno, dok psihoterapeut prati njegove reakcije. U tijeku igre tako dolazi do spontanog „otvaranja“ mališana te on upravo iz načina igre „uzima“ ono što mu je u tom trenutku potrebno ili pak počinje iskazivati neke neugodne osjećaje.
Direktivni pristup češće se koristi kod nešto starije djece, prvenstveno školaraca. Ova vrsta terapije podrazumijeva unaprijed isplanirane aktivnosti i igre za dijete, ili čak otvoreno pričanje o problemu s kojim se susreće.
Još jedna skupina djece uključena je u ovu vrstu terapije igrom, a riječ je o darovitoj djeci. Tea Knežević kaže kako upravo ova skupina često ima poteškoća s emocionalnim reakcijama, ali je napredak ostvariv upravo kroz poseban pristup u komunikaciji s njima.

Nekoliko kategorija igračaka

Djeci je prilikom provođenja terapije igrom na raspolaganju više kategorija igračaka. Igračke su tu prvenstveno zato da bi se dijete kroz njihovo korištenje moglo simboličko izražavati. Tako su mu na raspolaganju razne figurice ljudskog oblika ili životinje, likovi iz crtića, superjunaci, ali i nešto „primitivnije“ igračke poput kamenčića, drveta i slično, pomoću kojih mališan može dočarati određenu situaciju.  Osim igračaka, naglasak je i na kreativnim materijalima poput olovki i bojica, te materijalima za modeliranje kao što su glina ili pijesak.
Tea Knežević istaknula je još jednu važnu skupinu igračaka, a to su „agresivne igračke“. Radi se o predmetima poput plastičnih ili spužvastih mačeva, plastičnih pištolja te figurica koje mogu imati, primjerice, izražene zube. Upravo kroz njih mališani će često izražavati osjećaje frustracije. Takav oblik igre s vremenom će im postati „ispušni ventil“ te će se s navedenim osjećajima lakše moći nositi u svakodnevnom životu.

Edukacija roditelja

U terapiji igrom velik je naglasak stavljen i na roditeljsku ulogu. Nakon što psihoterapeut s mališanom završi susret u trajanju od 40 minuta, slijedi 20 minuta razgovora s roditeljima. Tijekom razgovora pokušava se postići osjećaj roditelja za ono što se u psihološkim terminima naziva empatičko reflektiranje. To znači da bi roditelj na djetetove emocije trebao naučiti primjereno reagirati. U slučaju da primijeti kako je mališan tužan, poželjno bi bilo koristiti ton glasa kojim pokazuje empatiju i razumijevanje za ono što prolazi.
Uz to, poželjna je i verbalizacija djetetovih osjećaja od strane roditelja. Kada roditelj primijeti neku od emocija kod mališana trebao bi njen naziv jasno izgovoriti djetetu. Tatjana Gjurković objašnjava kako upravo verbalizacijom dijete počinje prepoznavati svoje emocije, što je prvi korak u razvijanju emocionalne i socijalne inteligencije.
Uz to što će roditelji tijekom ovih razgovora naučiti bolje razumjeti svoje dijete, isto će tako pronaći i način da se sami lakše nose s poteškoćama kroz koje dijete prolazi. Mnogi roditelji u ovakvim situacijama imaju problema sa samoregulacijom, budući da nisu sigurni na koji bi način trebali reagirati. Kroz razgovore sa stručnjakom trebali bi steći upravo tu vještinu, a kada se to jednom i dogoditi velike su šanse da će se mališan lakše opustiti u njihovoj prisutnosti te početi verbalizirati sve poteškoće koje u tom trenutku prolaze njegovom glavicom. Nataša Vuk 

terapija_igrom

proventus6

proventus7

proventus5

proventus4

proventus2

Terapija igrom učinkovit je pristup koji daje uvid u djetetov unutarnji svijet

<para>
 Digitalizirano doba gotovo je u potpunosti izbacilo papir i olovku (ili nalivpero) iz prakse, te će za djecu u idućih nekoliko generacija pisanje pisama vrlo vjerojatno predstavljati tek neku davno zaboravljenu vještinu.</para>
<para>Unatoč činjenici kako današnjoj djeci u budućoj poslovnoj i privatnoj komunikaciji pisanje rukom neće biti niti potrebno, jedna američka studija kaže kako to nije sasvim istina. Znanstvenici su dokazali kako pisanje rukom aktivira više dijelova ljudskog mozga od jednostavnog udaranja prstima po tipkovnici.
</para>
<heading4>Papir i olovka od malih nogu</heading4>
<para>
„Vježbanje mozga“ na ovaj način nije rezervirano samo za odrasle koji bi povremeno morali uzeti olovku i papir u ruke kako bi potaknuli održavanje mozga „u formi“. Ključno je da se s ovom praksom počne već od ranih nogu, ističu stručnjaci. Korištenje vlastitih ručica za oblikovanje i stvaranje slova na praznom papiru može imati velik utjecaj na način djetetova razmišljanja. Ova naizgled jednostavna radnja nakratko mijenja način funkcioniranja mozga te potiče njegov razvoj kod djece.</para>
<para>Samostalno kreiranje slova na papiru također pomaže mališanima da više pozornosti posvećuju upravo pisanoj riječi. Ova navika stoga će mališanima biti od iznimne koristi u daljem tijeku obrazovanja, kada će morati upamtiti velik broj informacija.
</para>
<heading4>Rukopis kao pokazatelj uspjeha</heading4>
<para>
Jedno od istraživanja provedeno na području pisanja i rukopisa, utvrdilo je kako djeca koja su vještija u pisanju i imaju uredniji rukopis, postižu i bolje rezultate tijekom školovanja. Uzrok ovome leži u samom procesu razmišljanja tijekom pisanja. Djeca koja imaju određenih poteškoća s formiranjem slova na papiru, prilikom pisanja testa u školi velik dio koncentracije i napora uložiti će upravo u pisanje. A kada je mališan toliko usmjeren na to da slova na papiru izgledaju „baš kako treba“, često se događa da sadržaj napisanog „pati“, te odgovori koje je dao nisu jasni i nedvosmisleni. Dijete kojemu pisanje slova ide kao od šale neće se trebati toliko koncentrirati na taj aspekt rješavanja ispita, te će njegovi odgovori sigurno biti bogatiji i potpuniji.
</para>
<heading4>Tipkanje ili pisanje?</heading4>
<para>
Današnja tehnologija omogućava mališanima da mnoge stvari nauče na ponešto drugačiji, njima svakako zanimljiviji način. Iako je prva slova i čitanje moguće naučiti s ekrana laptopa, kompjutora ili popularnih tableta, stručnjaci su složni kako je papir i tintu nemoguće zamijeniti. Pisanje na čistom papiru i tipkanje po tipkovnici jednostavno ne uključuje u aktivnost jednake dijelove mozga.</para>
<para>Jasno je kako će se, s odrastanjem, većina mališana jednostavno morati „prebaciti“ na tipkanje teksta, a ne njegovo pisanje na papiru. Međutim, ova bi se tranzicija trebala dogoditi postepeno, i to tek nakon što su usvojili vještinu pisanja i čitanja na papiru. Stoga je vrijeme da sa svojim mališanom na barem jedan dan isključite sva računala u kući, te uzmete olovku i papir u ruke – baš kao u dobra stara vremena!</para>

Pisanje rukom i čitki rukopis iznimno su važni i u digitalno doba Prošla su vremena u kojima je svaka osoba izvrsno poznavala umijeće lijepog izražavanja na papiru. Krasopis, pisanje rukom i slanje pisama danas se uglavnom spominju kao izgubljena umjetnost. 
   Digitalizirano doba gotovo je u potpunosti izbacilo papir i olovku (ili nalivpero) iz prakse, te će za djecu u idućih nekoliko generacija pisanje pisama vrlo vjerojatno predstavljati tek neku davno zaboravljenu vještinu.
Unatoč činjenici kako današnjoj djeci u budućoj poslovnoj i privatnoj komunikaciji pisanje rukom neće biti niti potrebno, jedna američka studija kaže kako to nije sasvim istina. Znanstvenici su dokazali kako pisanje rukom aktivira više dijelova ljudskog mozga od jednostavnog udaranja prstima po tipkovnici.

Papir i olovka od malih nogu

„Vježbanje mozga“ na ovaj način nije rezervirano samo za odrasle koji bi povremeno morali uzeti olovku i papir u ruke kako bi potaknuli održavanje mozga „u formi“. Ključno je da se s ovom praksom počne već od ranih nogu, ističu stručnjaci. Korištenje vlastitih ručica za oblikovanje i stvaranje slova na praznom papiru može imati velik utjecaj na način djetetova razmišljanja. Ova naizgled jednostavna radnja nakratko mijenja način funkcioniranja mozga te potiče njegov razvoj kod djece.
Samostalno kreiranje slova na papiru također pomaže mališanima da više pozornosti posvećuju upravo pisanoj riječi. Ova navika stoga će mališanima biti od iznimne koristi u daljem tijeku obrazovanja, kada će morati upamtiti velik broj informacija.

Rukopis kao pokazatelj uspjeha

Jedno od istraživanja provedeno na području pisanja i rukopisa, utvrdilo je kako djeca koja su vještija u pisanju i imaju uredniji rukopis, postižu i bolje rezultate tijekom školovanja. Uzrok ovome leži u samom procesu razmišljanja tijekom pisanja. Djeca koja imaju određenih poteškoća s formiranjem slova na papiru, prilikom pisanja testa u školi velik dio koncentracije i napora uložiti će upravo u pisanje. A kada je mališan toliko usmjeren na to da slova na papiru izgledaju „baš kako treba“, često se događa da sadržaj napisanog „pati“, te odgovori koje je dao nisu jasni i nedvosmisleni. Dijete kojemu pisanje slova ide kao od šale neće se trebati toliko koncentrirati na taj aspekt rješavanja ispita, te će njegovi odgovori sigurno biti bogatiji i potpuniji.

Tipkanje ili pisanje?

Današnja tehnologija omogućava mališanima da mnoge stvari nauče na ponešto drugačiji, njima svakako zanimljiviji način. Iako je prva slova i čitanje moguće naučiti s ekrana laptopa, kompjutora ili popularnih tableta, stručnjaci su složni kako je papir i tintu nemoguće zamijeniti. Pisanje na čistom papiru i tipkanje po tipkovnici jednostavno ne uključuje u aktivnost jednake dijelove mozga.
Jasno je kako će se, s odrastanjem, većina mališana jednostavno morati „prebaciti“ na tipkanje teksta, a ne njegovo pisanje na papiru. Međutim, ova bi se tranzicija trebala dogoditi postepeno, i to tek nakon što su usvojili vještinu pisanja i čitanja na papiru. Stoga je vrijeme da sa svojim mališanom na barem jedan dan isključite sva računala u kući, te uzmete olovku i papir u ruke – baš kao u dobra stara vremena! Nataša Vuk 

papir-dijete_pixabay

Pisanje rukom i čitki rukopis iznimno su važni i u digitalno doba

<para>Riziku za nastanak spomenutih bolesti pridonosi i nekontrolirano prehrambeno ponašanje, brzo jedenje i emocionalno prejedanje, pokazali su rezultati finskog istraživanja provedenog na <emphasis>
 University of Eastern Finland
 </emphasis> u kojem su sudjelovala djeca u dobi od šest do osam godina. 
</para>
<para>Istraživanje je ispitivalo prehrambene navike djece i druge prehrambene čimbenike koji mogu utjecati na povećanje udjela masnog tkiva i kardiometaboličkog rizika. Rezultati finskog istraživanja pokazala su da je više od polovice djece svakodnevno preskakalo barem jedan od tri obroka. Međuobroci su se sastojali od jednostavnih šećera i visokokaloričnih namirnica, a unos šećera, zasićenih masti i soli bio je veći od preporučenog.</para>
<para>Da bi se osigurala stalna opskrba "gorivom", djetetu treba svaki dan poslužiti tri obroka i lagane međuobroke te ih je iznimno važno tijekom dana rasporediti, slažu se svi stručnjaci. Pravilnim rasporedom, tijelu se osigurava kontinuirani dovod energije potrebne za održavanje pažnje i koncentracije, ali i za izvršavanje brojnih zadataka s kojima se dijete tijekom dana suočava.</para>
<para>Preskakanje obroka nerijetko dovodi do velikog pada razine šećera u krvi koji je neophodan za pravilno funkcioniranje organizma, te općenito utječe na lošije nutritivno i zdravstveno stanje najmlađih.
</para>
<para>Zasigurno, najvažniji obrok u danu je doručak koji bi trebao biti bogat energijom i nutrijentima. Tijekom noći se izgubi energija, i to je najduži period kada je organizam bez hrane, stoga je potrebno nadoknaditi sve izgubljeno. Mnoga istraživanja povezala su preskakanje doručka s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne mase i pretilosti.
</para>
<para>O prehrambenim navikama odlučuju roditelji, a ne djeca, stoga treba pripaziti na nekoliko stvari. Pripremajte im “šarenu” hranu, potrudite se oko izgleda hrane, servirajte im više svježeg povrća. Pripazite i na okus koji bi trebao biti umjeren, ali imajte na umu da i djecu uključite u pripremu hrane jer se djeci na taj način hrana i obroci čine zanimljivijima. I ne zaboravite, vaši klinci i klinceze trebaju jesti nakon igre, a ne prije jer će tada imati puno više apetita.</para>

Studije potvrdile: Djeca ne bi smjela preskakati obroke Djeca koja imaju naviku preskakati obroke, imaju povišeni unos proteina, više masnog tkiva u tijelu te viši rizik za razvoj dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Riziku za nastanak spomenutih bolesti pridonosi i nekontrolirano prehrambeno ponašanje, brzo jedenje i emocionalno prejedanje, pokazali su rezultati finskog istraživanja provedenog na 
      University of Eastern Finland
    u kojem su sudjelovala djeca u dobi od šest do osam godina. 

Istraživanje je ispitivalo prehrambene navike djece i druge prehrambene čimbenike koji mogu utjecati na povećanje udjela masnog tkiva i kardiometaboličkog rizika. Rezultati finskog istraživanja pokazala su da je više od polovice djece svakodnevno preskakalo barem jedan od tri obroka. Međuobroci su se sastojali od jednostavnih šećera i visokokaloričnih namirnica, a unos šećera, zasićenih masti i soli bio je veći od preporučenog.
Da bi se osigurala stalna opskrba "gorivom", djetetu treba svaki dan poslužiti tri obroka i lagane međuobroke te ih je iznimno važno tijekom dana rasporediti, slažu se svi stručnjaci. Pravilnim rasporedom, tijelu se osigurava kontinuirani dovod energije potrebne za održavanje pažnje i koncentracije, ali i za izvršavanje brojnih zadataka s kojima se dijete tijekom dana suočava.
Preskakanje obroka nerijetko dovodi do velikog pada razine šećera u krvi koji je neophodan za pravilno funkcioniranje organizma, te općenito utječe na lošije nutritivno i zdravstveno stanje najmlađih.

Zasigurno, najvažniji obrok u danu je doručak koji bi trebao biti bogat energijom i nutrijentima. Tijekom noći se izgubi energija, i to je najduži period kada je organizam bez hrane, stoga je potrebno nadoknaditi sve izgubljeno. Mnoga istraživanja povezala su preskakanje doručka s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne mase i pretilosti.

O prehrambenim navikama odlučuju roditelji, a ne djeca, stoga treba pripaziti na nekoliko stvari. Pripremajte im “šarenu” hranu, potrudite se oko izgleda hrane, servirajte im više svježeg povrća. Pripazite i na okus koji bi trebao biti umjeren, ali imajte na umu da i djecu uključite u pripremu hrane jer se djeci na taj način hrana i obroci čine zanimljivijima. I ne zaboravite, vaši klinci i klinceze trebaju jesti nakon igre, a ne prije jer će tada imati puno više apetita. Petra Majetić 

dijete_sladoled_pixabay

Studije potvrdile: Djeca ne bi smjela preskakati obroke

<para>Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ u kojem učenici prvih četiriju razreda osnovnih škola ponovno imaju priliku oslikati pakiranje svog omiljenog mlijeka. Ovaj će put crtati na temu „Nacrtaj mliječne brkove“, a četiri najkreativnija rada bit će aplicirana na pakiranje trajnog mlijeka Dukat.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„S ponosom predstavljamo jubilarnu, petu godinu našeg veselog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ koji svake godine okuplja sve veći broj malih kreativaca. Ovogodišnja tema posebno je zabavna – naši mali umjetnici mliječnim brkovima mogu ukrasiti sebe, prijatelje, obitelj, kućne ljubimce ili sve zajedno okupljene oko stola. Vjerujemo da kreativnosti ni ovaj put neće nedostajati“, poručila je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Natječaj se otvara danas, na Svjetski dan školskog mlijeka i traje do 4. studenog. Pristigle će radove ocjenjivati stručni žiri koji čine Nada Beroš, muzejska savjetnica MSU-a, prof. art Ksenija Turčić s Akademije likovnih umjetnosti, Izvorka Jurić, kreativna direktorica tvrtke Motus Vis, Almir Okanović, kreativni direktor agencije BBDO Zagreb, te Mario Blaić, direktor marketinga Dukata. Ocjenjivat će se njihova kreativnost, originalnost, izražajnost, tehnička izvedba te samostalnost u izradi likovnog rada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Četiri najbolja rada po izboru stručnog žirija krasit će ograničeno izdanje trajnog mlijeka Dukat u Tetra Pak pakiranju, koje će se naći na policama trgovina diljem Hrvatske početkom 2017. godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cilj natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ je skrenuti pažnju roditelja, učitelja i djece na važnost pravilne i uravnotežene prehrane, pravilne uhranjenosti i stjecanja zdravih prehrambenih navika, ali i na to da pravilna prehrana može biti i zabavna – jednako kao i zajednički trenuci oko stola. Partner projekta je Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, a podršku projektu i ove godine dalo je Ministarstvo zdravlja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pravila i uvjeti natječaja dostupni su na mrežnoj stranici <ulink url="http://www.volim-mlijeko.hr/">www.volim-mlijeko.hr</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Što je mlijeko bez brkova? Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ za osnovnoškolce Počinje jubilarno, 5. izdanje Dukatovog kreativnog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ u kojem učenici prvih četiriju razreda osnovnih škola ponovno imaju priliku oslikati pakiranje svog omiljenog mlijeka. Ovaj će put crtati na temu „Nacrtaj mliječne brkove“, a četiri najkreativnija rada bit će aplicirana na pakiranje trajnog mlijeka Dukat.
   
„S ponosom predstavljamo jubilarnu, petu godinu našeg veselog likovnog natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ koji svake godine okuplja sve veći broj malih kreativaca. Ovogodišnja tema posebno je zabavna – naši mali umjetnici mliječnim brkovima mogu ukrasiti sebe, prijatelje, obitelj, kućne ljubimce ili sve zajedno okupljene oko stola. Vjerujemo da kreativnosti ni ovaj put neće nedostajati“, poručila je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata.
   
Natječaj se otvara danas, na Svjetski dan školskog mlijeka i traje do 4. studenog. Pristigle će radove ocjenjivati stručni žiri koji čine Nada Beroš, muzejska savjetnica MSU-a, prof. art Ksenija Turčić s Akademije likovnih umjetnosti, Izvorka Jurić, kreativna direktorica tvrtke Motus Vis, Almir Okanović, kreativni direktor agencije BBDO Zagreb, te Mario Blaić, direktor marketinga Dukata. Ocjenjivat će se njihova kreativnost, originalnost, izražajnost, tehnička izvedba te samostalnost u izradi likovnog rada.
   
Četiri najbolja rada po izboru stručnog žirija krasit će ograničeno izdanje trajnog mlijeka Dukat u Tetra Pak pakiranju, koje će se naći na policama trgovina diljem Hrvatske početkom 2017. godine.
   
Cilj natječaja „VOLIM MLIJEKO!“ je skrenuti pažnju roditelja, učitelja i djece na važnost pravilne i uravnotežene prehrane, pravilne uhranjenosti i stjecanja zdravih prehrambenih navika, ali i na to da pravilna prehrana može biti i zabavna – jednako kao i zajednički trenuci oko stola. Partner projekta je Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, a podršku projektu i ove godine dalo je Ministarstvo zdravlja.
Pravila i uvjeti natječaja dostupni su na mrežnoj stranici www.volim-mlijeko.hr.
   
  promo 

Što je mlijeko bez brkova?

<para>Ipak, današnji parovi suočeni su s mnogim poteškoćama modernog života - nezaposlenosti ili prezaposlenosti, nedostatkom financija, podstanarstvom, problemima s neplodnošću i sl., zbog kojih moraju planirati roditeljstvo. Neodgovorno bi bilo baciti se glavom kroz zid, smatraju mnogi mladi, a potom ne moći pružiti djetetu ni ono najosnovnije.</para>
<para>Ukoliko žele imati dijete, nema ništa loše u tome da parovi odaberu i odluče kada je najbolje vrijeme za to. Ili barem "dovoljno dobro" vrijeme ili "najmanje loše" vrijeme za postati mama i tata. Dobro je sagledati realnost i preispitati svaki sebe zasebno, ali preispitati se i zajedno kao par i budući odgovorni roditelji.</para>
<para>Svaki stručnjak savjetovat će vam da s djetetom ne "krpate" probleme u vezi, odnosno da se ne odlučujete za roditeljstvo ako veza ne štima i ako postoji mogućnost za prekid ili razvod. Dobro vrijeme za brigu o novom ljudskom biću nije niti kada ostanete bez posla ili vam prijeti gubitak posla. Trudnoća nikako nije opcija ako je netko od roditelja teško bolestan, odnosno ako uzima lijekove koji mogu otežati ili ugroziti začeće, odnosno bebu u trbuhu.</para>
<para>Naime, kako navodi online magazin Motto, postoji sedam područja života koje treba imati na umu kod planiranja roditeljstva. Svih sedam itekako utječu na vašu mogućnost da podižete i othranite dijete. Oni su:</para>
<para>
 1. Plodnost
Razmislite koliko lagano i brzo ćete zatrudnjeti. Uzmite u obzir svoje godine, fizičko zdravlje, mentalno zdravlje, eventualne hormonalne probleme i sve što može utjecati na vašu plodnost. Idealna dob za majčinstvo, kažu medicinski stručnjaci, je oko 25. godine. Smatrate li da ćete imati problema i trebati se truditi duže vrijeme? Koliko ćete si vremena dati prije no što posjetite ginekologa? Jeste li potpuno zdravi i spremni podnijeti trudnoću?</para>
<para>
 2. Karijera
Ako ubrzo začnete bebu, kako će to utjecati na vašu karijeru? Očekuje li vas uskoro promaknuće ili bilo koji oblik napredovanja u karijeri? Je li vam to važno ili barem važnije od roditeljstva u ovom trenutku? Kako će karijera izgledati nakon povratka s porodiljnog? Postoji li mogućnost da izgubite posao ako zatrudnite? Što možete poduzeti po tom pitanju? Može li suprug ili partner ići na porodiljni? Želite li to? Postoji li mogućnost da radite od doma nakon prestanka porodiljnog?</para>
<para>
 3. Financije
Beba je najveće bogatstvo svakome roditelju, ali svaki roditelj itekako zna da djeca koštaju. Oko povećanih financijskih izdataka ne treba imati nikakvih iluzija. Naravno, moguće se odreći nekih drugih stvari koje su si roditelji priuštili kad su bili bez djece, no to je također pitanje koje treba preispitati u sebi - jesam li se spreman/na odreći toga i toga? Hoćemo li moći uzdržavati dijete, ne samo u prvim godinama, već dok se potpuno ne osamostali? Hoćemo li se trebati seliti u veći stan? Imamo li ušteđevine za nepredviđene situacije?</para>
<para>
 4. Emocionalna zrelost
Postoji li neka trauma iz prošlosti koju još niste "probavili"? Patite li od tjeskobe, depresije, napadaja panike? Hoćete li emocionalno biti dovoljno stabilni da progurate prvih nekoliko godina djetetova života i biti mu stup i stijena, kao i jedan drugome? Odlučujete li se na roditeljstvo samo da zaliječite i zaboravite neke druge nedostatke, rupe i rane?</para>
<para>
 5. Motivacija / Strast
Osjećate li uzbuđenje na pomisao da će vam se s roditeljstvom život preokrenuti za tristošezdeset stupnjeva? Lupa li vam srce od sreće kad zamisliti bebu u svome naručju? Osjećate li motivaciju i mentalni izazov da se suočite sa svim zahtjevima roditeljstva?</para>
<para>
 6. Veza / Brak
Je li vaš partner/ica dobar odabir za vas? Može li biti i hoće li biti vaš životni partner, suputnik i prijatelj? Možete li vjerovati svome partneru ili partnerici? Jeste li sretni i zadovoljni u vezi? Jeste li dovoljno dugo zajedno da u svoj odnos primite i dijete koje će vas zasigurno na neki način promijeniti? Iskazujete li si ljubav i nježnost? Ima li u vašem odnosu 3P - povjerenja, poštovanja i privlačnosti?</para>
<para>
 7. Zajednički dogovor
Želite li obje dijete? Slažete li se oboje oko vremena koje bi bilo najbolje za roditeljstvo? Slažete li se općenito oko osnovnih pitanja vezanih za roditeljstvo, a kao što su - gdje ćemo živjeti, kako ćemo odgajati dijete, tko će na porodiljni, kako ćemo se organizirati nakon porodiljnog i slično?</para>
<para>Ispod je lista koja vam može dati bolji pregled i sliku kada planirati dolazak prinove. Stavite X u kolonu i stupac koji najbolje opisuju trenutno stanje stvari i vaša razmišljanja. Neka isto učini vaš partner ili partnerica. Stupac s najviše iksića pobjeđuje, a vi ćete dobiti jasniju sliku o tome što želite i kada.</para>
<para/>
<para> </para>

Lista koja vam pomaže odlučiti kada je najbolje vrijeme za bebu Kažu da ne postoji idealno vrijeme za postati roditelj, odnosno da je idealno vrijeme za bebu upravo ono kad se ona začne i dođe na svijet. Ipak, današnji parovi suočeni su s mnogim poteškoćama modernog života - nezaposlenosti ili prezaposlenosti, nedostatkom financija, podstanarstvom, problemima s neplodnošću i sl., zbog kojih moraju planirati roditeljstvo. Neodgovorno bi bilo baciti se glavom kroz zid, smatraju mnogi mladi, a potom ne moći pružiti djetetu ni ono najosnovnije.
Ukoliko žele imati dijete, nema ništa loše u tome da parovi odaberu i odluče kada je najbolje vrijeme za to. Ili barem "dovoljno dobro" vrijeme ili "najmanje loše" vrijeme za postati mama i tata. Dobro je sagledati realnost i preispitati svaki sebe zasebno, ali preispitati se i zajedno kao par i budući odgovorni roditelji.
Svaki stručnjak savjetovat će vam da s djetetom ne "krpate" probleme u vezi, odnosno da se ne odlučujete za roditeljstvo ako veza ne štima i ako postoji mogućnost za prekid ili razvod. Dobro vrijeme za brigu o novom ljudskom biću nije niti kada ostanete bez posla ili vam prijeti gubitak posla. Trudnoća nikako nije opcija ako je netko od roditelja teško bolestan, odnosno ako uzima lijekove koji mogu otežati ili ugroziti začeće, odnosno bebu u trbuhu.
Naime, kako navodi online magazin Motto, postoji sedam područja života koje treba imati na umu kod planiranja roditeljstva. Svih sedam itekako utječu na vašu mogućnost da podižete i othranite dijete. Oni su:

   1. Plodnost
Razmislite koliko lagano i brzo ćete zatrudnjeti. Uzmite u obzir svoje godine, fizičko zdravlje, mentalno zdravlje, eventualne hormonalne probleme i sve što može utjecati na vašu plodnost. Idealna dob za majčinstvo, kažu medicinski stručnjaci, je oko 25. godine. Smatrate li da ćete imati problema i trebati se truditi duže vrijeme? Koliko ćete si vremena dati prije no što posjetite ginekologa? Jeste li potpuno zdravi i spremni podnijeti trudnoću?

   2. Karijera
Ako ubrzo začnete bebu, kako će to utjecati na vašu karijeru? Očekuje li vas uskoro promaknuće ili bilo koji oblik napredovanja u karijeri? Je li vam to važno ili barem važnije od roditeljstva u ovom trenutku? Kako će karijera izgledati nakon povratka s porodiljnog? Postoji li mogućnost da izgubite posao ako zatrudnite? Što možete poduzeti po tom pitanju? Može li suprug ili partner ići na porodiljni? Želite li to? Postoji li mogućnost da radite od doma nakon prestanka porodiljnog?

   3. Financije
Beba je najveće bogatstvo svakome roditelju, ali svaki roditelj itekako zna da djeca koštaju. Oko povećanih financijskih izdataka ne treba imati nikakvih iluzija. Naravno, moguće se odreći nekih drugih stvari koje su si roditelji priuštili kad su bili bez djece, no to je također pitanje koje treba preispitati u sebi - jesam li se spreman/na odreći toga i toga? Hoćemo li moći uzdržavati dijete, ne samo u prvim godinama, već dok se potpuno ne osamostali? Hoćemo li se trebati seliti u veći stan? Imamo li ušteđevine za nepredviđene situacije?

   4. Emocionalna zrelost
Postoji li neka trauma iz prošlosti koju još niste "probavili"? Patite li od tjeskobe, depresije, napadaja panike? Hoćete li emocionalno biti dovoljno stabilni da progurate prvih nekoliko godina djetetova života i biti mu stup i stijena, kao i jedan drugome? Odlučujete li se na roditeljstvo samo da zaliječite i zaboravite neke druge nedostatke, rupe i rane?

   5. Motivacija / Strast
Osjećate li uzbuđenje na pomisao da će vam se s roditeljstvom život preokrenuti za tristošezdeset stupnjeva? Lupa li vam srce od sreće kad zamisliti bebu u svome naručju? Osjećate li motivaciju i mentalni izazov da se suočite sa svim zahtjevima roditeljstva?

   6. Veza / Brak
Je li vaš partner/ica dobar odabir za vas? Može li biti i hoće li biti vaš životni partner, suputnik i prijatelj? Možete li vjerovati svome partneru ili partnerici? Jeste li sretni i zadovoljni u vezi? Jeste li dovoljno dugo zajedno da u svoj odnos primite i dijete koje će vas zasigurno na neki način promijeniti? Iskazujete li si ljubav i nježnost? Ima li u vašem odnosu 3P - povjerenja, poštovanja i privlačnosti?

   7. Zajednički dogovor
Želite li obje dijete? Slažete li se oboje oko vremena koje bi bilo najbolje za roditeljstvo? Slažete li se općenito oko osnovnih pitanja vezanih za roditeljstvo, a kao što su - gdje ćemo živjeti, kako ćemo odgajati dijete, tko će na porodiljni, kako ćemo se organizirati nakon porodiljnog i slično?
Ispod je lista koja vam može dati bolji pregled i sliku kada planirati dolazak prinove. Stavite X u kolonu i stupac koji najbolje opisuju trenutno stanje stvari i vaša razmišljanja. Neka isto učini vaš partner ili partnerica. Stupac s najviše iksića pobjeđuje, a vi ćete dobiti jasniju sliku o tome što želite i kada.

  Jelena Kovačić 

zaljubljeni-par-brak-pixabay

Lista koja vam pomaže odlučiti kada je najbolje vrijeme za bebu

<para> Slatke ili kisele, zelene ili crvene – svaka sorta ovog voća iznimno je korištena u velikom broju kućanstava, stoga postoji i velik broj recepata u kojima je pronašla svoje mjesto.</para>
<para>Osim odličnog okusa, jabuke obiluju vitaminima koji čine čuda za ljudski organizam. Zdraviji zubi, smanjenje rizika od nastanka dijabetesa ili pak kontrola težine – sve to su razlozi zbog kojih i liječnici preporučaju njihovu redovitu konzumaciju.</para>
<para>Kad je o mališanima riječ, jabuke ponekad i nisu baš voće po njihovu ukusu budući da same po sebi mogu biti kiselkaste. Srećom, tu su originalni i zabavni recepti koji i malima i velikima predstavljaju pravi gušt – kako za nepce, tako i za pripremu.
</para>
<heading4>Smoothie s dvije vrste jabuke</heading4>
<para>
Jedan od najjednostavnijih i najzdravijih recepata upravo je smoothie koji može poslužiti kao izvrstan međuobrok. Kod njegove pripreme ne postoje pravila kojih se morate pridržavati. Dovoljno je tek imati blender u kojem ćete sastojke po vašem izboru izmiksati i – zdravi sokić je gotov! Mi vam donosimo prijedlog za pripremu zdravog smoothieja čija je baza upravo jabuka.</para>
<para>Za njega će vam biti potrebni:</para>
<para>1 Jabuka Granny Smith</para>
<para>1 Jabuka Zlatni delišes (ne trebaju nužno biti upravo ove dvije sorte)</para>
<para>Pola krastavca</para>
<para>Pola čaše vode</para>
<para>Jabuke i krastavac ogulite, narežite na kockice i ubacite u blender. Polako dodajte vodu kako biste dobili gustoću koja vam odgovara. Poslužite u čaši, po mogućnosti sa žličicom – smoothie će povremeno biti potrebno promiješati, budući da se komadići jabuke znaju slegnuti na dnu. U slučaju da preferirate nešto slađi napitak, prilikom ubacivanja sastojaka u blender možete dodati i žlicu meda.
</para>
<heading4>Sendvič s jabukama</heading4>
<para>
Iako se sendvič automatski povezuje sa slanim jelom, jabuke vam mogu poslužiti za njegovu slatku verziju! Za ovaj jednostavan obrok potrebno vam je:</para>
<para>Tost od cjelovitih žitarica</para>
<para>Mliječni namaz (najbolja je laganija verzija s jogurtom)</para>
<para>Tanko narezane jabuke</para>
<para>Malo cimeta</para>
<para>Preljev od karamele (po želji)</para>
<para>Za ovaj recept omjeri nisu potrebni, budući da se radi o jednostavnom sendviču. Tost blago prepržite da postane hrskav, na njega namažite mliječni namaz te posložite šnite jabuka. Sve zajedno pospite s malo cimeta, te po želji prelijte preljevom na bazi karamele. Ovaj jednostavni sendvič gotov je u manje od pet minuta, a može poslužiti kao malo drugačiji doručak koji će se svidjeti i djeci i odraslima. Kada je poslužen uz šalicu toplog kakaa, nema šanse da ne osjetite kako je jesen zaista stigla u grad!
</para>
<heading4>Zobena kaša s jabukama</heading4>
<para>
Još jedna verzija ukusnog, zdravog i sve popularnijeg jutarnjeg obroka je zobena kaša. Jednostavna je za pripremu, i dobro „podnosi“ kombinacije s raznim voćem i orašastim plodovima. Za njenu verziju s kraljicom jesenskog voća trebat ćete:</para>
<para>2 jabuke srednje veličine</para>
<para>2 šalice zobenih pahuljica</para>
<para>2 žličice cimeta</para>
<para>2 šalice mlijeka (također može i sojino ili bademovo)</para>
<para>2 žlice suhih grožđica</para>
<para>2 – 3 šalice vode</para>
<para>Jabuke narežite na male kockice i zajedno s vodom ih stavite u lonac. Na laganijoj vatri pričekajte da voda zavrije i tada maknite s vatre te ubacite zobene pahuljice i cimet. Kada ste sve sastojke dobro promiješali, vratite lonac na laganu vatru i na njoj miješajte sastojke otprilike 3 minute, dok se kaša ne zgusne. Nakon toga kašu raspodijelite u zdjelice te prelijte mlijekom. Količina mlijeka koju ćete staviti u pojedinu zdjelicu ovisi o tome koliko želite da kaša bude gusta. Na kraju sve pospite s malo grožđica.
</para>
<heading4>Pita od jabuka iz mikrovalne</heading4>
<para>
Najpopularnija vrsta pite, ona od jabuka, često je sinonim za kolač koji su često radile mame ili bake. Savršeno tijesto i slatkasto – kiseli nadjev od jabuka okus je koji će svakoga vratiti u djetinjstvo. Međutim, kada nemate vremena za pravljenje domaćeg tijesta, poslužiti će i ova „lažna“ pita, gotova u samo nekoliko minuta - i to u mikrovalnoj pećnici! Za nju će vam trebati:</para>
<para>Krekeri od cjelovitih žitarica (koji će poslužiti kao tijesto)</para>
<para>Mliječni namaz (na bazi jogurta)</para>
<para>2 jabuke</para>
<para>Pola žličice cimeta</para>
<para>1 žličica smeđeg šećera (može i običan)</para>
<para>Jabuke narežite na kockice i pospite cimetom i šećerom. Sve zajedno dobro promiješajte i stavite u mikrovalnu na jednu minutu. Jabuke će omekšati i pustiti sok, šećer će se lagano otopiti i svi sastojci bi se trebali lijepo povezati.</para>
<para>Krekere možete poslagati na veći tanjur ili možete napraviti mini pite, te svakog posebno namazati mliječnim namazom. Na njega potom stavite jabuke iz mikrovalne, a sve zajedno možete preliti čokoladnim preljevom.
</para>
<heading4>Salata od brokule i jabuka</heading4>
<para>
Da jabuka nije voće koje je moguće uklopiti isključivo u slatka jela, dokazuje i ovaj jednostavni recept. Za njega će vam biti potrebno:</para>
<para>4 šalice kuhane brokule</para>
<para>2 jabuke srednje veličine</para>
<para>Pola šalice sušenih brusnica</para>
<para>Žlica nasjeckanih badema</para>
<para>Preljev za salatu po želji</para>
<para>Brokulu kratko prokuhajte tek toliko da omekša, te ju narežite na manje komade. Jabuke narežite na kockice, te ih u zdjeli pomiješajte zajedno s brokulom i brusnicama. Sve zajedno pospite listićima badema.</para>
<para>S preljevom možete eksperimentirati i vidjeti koji vama i mališanima najviše odgovara. Uz navedenu kombinaciju voća i povrća možda najbolje ide kremasti preljev od pola šalice grčkog jogurta, žlice vinskog octa te malo soli i papra. Po želji možete u njega nasjeckati malo peršina, njime preliti salatu i – zdrav obrok je gotov u samo nekoliko minuta!</para>

Pet zdravih receptića od kraljice jesenskog voća - jabuke Dolazak jeseni, osim dosadnih kiša i hladnijeg vremena, ima i mnoge prednosti. Pogotovo one kulinarske. U velikom broju namirnica koje caruju u ovo doba godine, najpopularnije su zasigurno jabuke.  Slatke ili kisele, zelene ili crvene – svaka sorta ovog voća iznimno je korištena u velikom broju kućanstava, stoga postoji i velik broj recepata u kojima je pronašla svoje mjesto.
Osim odličnog okusa, jabuke obiluju vitaminima koji čine čuda za ljudski organizam. Zdraviji zubi, smanjenje rizika od nastanka dijabetesa ili pak kontrola težine – sve to su razlozi zbog kojih i liječnici preporučaju njihovu redovitu konzumaciju.
Kad je o mališanima riječ, jabuke ponekad i nisu baš voće po njihovu ukusu budući da same po sebi mogu biti kiselkaste. Srećom, tu su originalni i zabavni recepti koji i malima i velikima predstavljaju pravi gušt – kako za nepce, tako i za pripremu.

Smoothie s dvije vrste jabuke

Jedan od najjednostavnijih i najzdravijih recepata upravo je smoothie koji može poslužiti kao izvrstan međuobrok. Kod njegove pripreme ne postoje pravila kojih se morate pridržavati. Dovoljno je tek imati blender u kojem ćete sastojke po vašem izboru izmiksati i – zdravi sokić je gotov! Mi vam donosimo prijedlog za pripremu zdravog smoothieja čija je baza upravo jabuka.
Za njega će vam biti potrebni:
1 Jabuka Granny Smith
1 Jabuka Zlatni delišes (ne trebaju nužno biti upravo ove dvije sorte)
Pola krastavca
Pola čaše vode
Jabuke i krastavac ogulite, narežite na kockice i ubacite u blender. Polako dodajte vodu kako biste dobili gustoću koja vam odgovara. Poslužite u čaši, po mogućnosti sa žličicom – smoothie će povremeno biti potrebno promiješati, budući da se komadići jabuke znaju slegnuti na dnu. U slučaju da preferirate nešto slađi napitak, prilikom ubacivanja sastojaka u blender možete dodati i žlicu meda.

Sendvič s jabukama

Iako se sendvič automatski povezuje sa slanim jelom, jabuke vam mogu poslužiti za njegovu slatku verziju! Za ovaj jednostavan obrok potrebno vam je:
Tost od cjelovitih žitarica
Mliječni namaz (najbolja je laganija verzija s jogurtom)
Tanko narezane jabuke
Malo cimeta
Preljev od karamele (po želji)
Za ovaj recept omjeri nisu potrebni, budući da se radi o jednostavnom sendviču. Tost blago prepržite da postane hrskav, na njega namažite mliječni namaz te posložite šnite jabuka. Sve zajedno pospite s malo cimeta, te po želji prelijte preljevom na bazi karamele. Ovaj jednostavni sendvič gotov je u manje od pet minuta, a može poslužiti kao malo drugačiji doručak koji će se svidjeti i djeci i odraslima. Kada je poslužen uz šalicu toplog kakaa, nema šanse da ne osjetite kako je jesen zaista stigla u grad!

Zobena kaša s jabukama

Još jedna verzija ukusnog, zdravog i sve popularnijeg jutarnjeg obroka je zobena kaša. Jednostavna je za pripremu, i dobro „podnosi“ kombinacije s raznim voćem i orašastim plodovima. Za njenu verziju s kraljicom jesenskog voća trebat ćete:
2 jabuke srednje veličine
2 šalice zobenih pahuljica
2 žličice cimeta
2 šalice mlijeka (također može i sojino ili bademovo)
2 žlice suhih grožđica
2 – 3 šalice vode
Jabuke narežite na male kockice i zajedno s vodom ih stavite u lonac. Na laganijoj vatri pričekajte da voda zavrije i tada maknite s vatre te ubacite zobene pahuljice i cimet. Kada ste sve sastojke dobro promiješali, vratite lonac na laganu vatru i na njoj miješajte sastojke otprilike 3 minute, dok se kaša ne zgusne. Nakon toga kašu raspodijelite u zdjelice te prelijte mlijekom. Količina mlijeka koju ćete staviti u pojedinu zdjelicu ovisi o tome koliko želite da kaša bude gusta. Na kraju sve pospite s malo grožđica.

Pita od jabuka iz mikrovalne

Najpopularnija vrsta pite, ona od jabuka, često je sinonim za kolač koji su često radile mame ili bake. Savršeno tijesto i slatkasto – kiseli nadjev od jabuka okus je koji će svakoga vratiti u djetinjstvo. Međutim, kada nemate vremena za pravljenje domaćeg tijesta, poslužiti će i ova „lažna“ pita, gotova u samo nekoliko minuta - i to u mikrovalnoj pećnici! Za nju će vam trebati:
Krekeri od cjelovitih žitarica (koji će poslužiti kao tijesto)
Mliječni namaz (na bazi jogurta)
2 jabuke
Pola žličice cimeta
1 žličica smeđeg šećera (može i običan)
Jabuke narežite na kockice i pospite cimetom i šećerom. Sve zajedno dobro promiješajte i stavite u mikrovalnu na jednu minutu. Jabuke će omekšati i pustiti sok, šećer će se lagano otopiti i svi sastojci bi se trebali lijepo povezati.
Krekere možete poslagati na veći tanjur ili možete napraviti mini pite, te svakog posebno namazati mliječnim namazom. Na njega potom stavite jabuke iz mikrovalne, a sve zajedno možete preliti čokoladnim preljevom.

Salata od brokule i jabuka

Da jabuka nije voće koje je moguće uklopiti isključivo u slatka jela, dokazuje i ovaj jednostavni recept. Za njega će vam biti potrebno:
4 šalice kuhane brokule
2 jabuke srednje veličine
Pola šalice sušenih brusnica
Žlica nasjeckanih badema
Preljev za salatu po želji
Brokulu kratko prokuhajte tek toliko da omekša, te ju narežite na manje komade. Jabuke narežite na kockice, te ih u zdjeli pomiješajte zajedno s brokulom i brusnicama. Sve zajedno pospite listićima badema.
S preljevom možete eksperimentirati i vidjeti koji vama i mališanima najviše odgovara. Uz navedenu kombinaciju voća i povrća možda najbolje ide kremasti preljev od pola šalice grčkog jogurta, žlice vinskog octa te malo soli i papra. Po želji možete u njega nasjeckati malo peršina, njime preliti salatu i – zdrav obrok je gotov u samo nekoliko minuta! Nataša Vuk 

jabuke_pixabay

Pet zdravih receptića od kraljice jesenskog voća - jabuke

<para>Dječja igra i igračke obilježit će NIVEA Dječji tjedan koji se održava od 3. do 9. listopada diljem Hrvatske u sklopu projekta društvene odgovornosti ''Neka odrastanje bude dječja igra'' u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske, gradovima i općinama. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koji Savez DND organizira desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka - kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo je igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama <ulink url="http://www.nivea.hr/djecja-igra">nivea.hr/djecja-igra</ulink>
 do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa - na <ulink url="https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra">www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra</ulink> odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: Siniša Sunara</para>

Kreativne radionice i izrada igračaka u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna I dalje možete glasovati za najbolji prototip igračke na nivea.hr Dječja igra i igračke obilježit će NIVEA Dječji tjedan koji se održava od 3. do 9. listopada diljem Hrvatske u sklopu projekta društvene odgovornosti ''Neka odrastanje bude dječja igra'' u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske, gradovima i općinama. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koji Savez DND organizira desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.
   
Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka - kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom.
   
Upravo je igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra
   do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke sastavnim dijelom odrastanja svakog djeteta.
   
I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa - na www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.
 

Foto: Siniša Sunara promo 

Kreativne radionice i izrada igračaka u sklopu NIVEA Dječjeg tjedna

<para>
 Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina Mnoge trudnice se u početku odluče na amniocentezu, ali kako trudnoća napreduje i one osjete bebino kretanje u utrobi, predomisle se. Nije rijetkost da trudnica odustane u zadnji tren, spusti se s ginekološkog stola i ode kući. Općenito, amniocenteza se smatra napretkom u prenatalnoj dijagnostici jer daje obilje podataka o bebinim genima i najnovijem stanju. Odluka o provođenju postupka najčešće se donosi kada se želi genetski analizirati fetus, odnosno dijagnosticirati različiti kromosomski poremećaji, <emphasis>Downov sindrom, Turnerov, Edwardsov, Patauov ili Klinefelterov sindrom</emphasis>. Treba napomenuti da ona, ali samo u rijetkim slučajevima može predstavljati i metodu liječenja, na primjer kod odstranjenja pretjerane količine plodne vode.
</para>
<heading2>
 Kada je "idealno" vrijeme za amniocentezu?
</heading2>
<para>
Moguće ju je napraviti bilo kada nakon navršenih 11 tjedana trudnoće, a najčešće se radi između 16. i 18. tjedna trudnoće. Zahvat koji se napravi prije navršenih 15 tjedana zove se rana amniocenteza i nije preporučljiv zbog povećane opasnosti od gubitka trudnoće. Ova pretraga je agresivna, odnosno to je invazivna metoda i postoji određeni stupanj rizika od pobačaja zbog samog postupka. Zahvati iza 18. tjedna trudnoće također se ne preporučuju zbog poteškoća oko dovršenja trudnoće u slučaju pozitivnog nalaza, tj. u slučaju ako se roditelji zbog nalaza odluče na pobačaj. Rezultat amniocenteze, odnosno fetalni kariogram, potrebno je čekati između tri i pet tjedana.
</para>
<heading2>
 Kako izgleda postupak punkcije?
</heading2>
<para>
 Prvi korak (prije samog zahvata) predstavlja rutinski ultrazvučni pregled fetusa i unutrašnjosti materišta. Određuje se količina plodne vode koja mora biti optimalna za izvođenje zahvata. Ako je ona premala, zahvat se odgađa za sedam dana, što je period u kojem se količina najčešće dostatno poveća za nesmetano obavljanje punkcije. Određuju se i mjere fetusa i procjena težine (tzv. fetalna biometrija), njegov položaj i osnovno stanje. Ako se fetalnom biometrijom zaključi da je trudnoća kraća od računanja prema zadnjoj menstruaciji, zahvat se odgađa do navršenih 16 tjedana. Posljednje što se procjenjuje inicijalnim ultrazvučnim pregledom jest položaj posteljice. 
</para>
<para>
 Drugi korak u zahvatu predstavlja dezinfekcija prednje trbušne stjenke, a potrebno je dezinficirati široko polje trbušne stjenke jer se planirano mjesto uslijed fetalnih pokreta vrlo često može i promijeniti. Punkcija se izvodi standardnom, tzv. spinalnom iglom duljine između osam i devet centimetara. Pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi u slobodni džep plodne vode i aspirira količina 20 mililitara. Prema riječima trudnice, ovaj postupak nije bolan, već samo neugodan.</para>
<para>Amniocenteza može biti popraćena blagim grčenjem, krvarenjem ili curenjem plodne vode, pa je nakon pretrage potrebno višednevno odmaranje. Preporuča se i pijenje veće količine vode tjedan dana prije pretrage jer dehidracija može utjecati na količinu plodne vode. Bebe baš i ne vole spomenuti postupak pa se nerijetko na skeneru može vidjeti kako se "ljute" ili miču dalje od igle.
</para>
<heading2>
 Koje se još alternative nude?
</heading2>
<para>
S obzirom na prirodu amniocenteze ginekolog bi trebao ponuditi trudnici jedan od testova za skrining na kromosomopatije – ultrazvuk od 11. do 14. tjedna gestacije s mjerenjem nuhalnog nabora (ultrazvučno mjerenje zadebljanja kože bebina vrata) te double test iz krvi trudnice, ili ultrazvuk (genski sonogram drugog tromjesečja) i triple test (trostruki probir) iz uzorka krvi. Rani kombinirani probir je neinvazivna metoda koja se provodi između 11. i 14. tjedna trudnoće, a temelji se na tri parametra - dob trudnice, mjerenju vrijednosti hormona iz krvi i ultrazvučnih mjerenja.</para>
<para>Odnedavno se u svijetu, pa i u Hrvatskoj koristi neinvazivni genetski test iz krvi majke (NIFTY test) kojim je moguće s više od 99% sigurnosti isključiti najčešće kromosomske greške ploda. On se temelji na uzimanju venske krvi majke i daljnjoj analizi DNK ploda, a potpuno je bezopasan i za trudnicu i plod. Relativno je skup (oko 7000 kuna), pa ga ne provode svi liječnici.
</para>
<heading2>
 Kako donijeti odluku?
</heading2>
<para>
Odluku o podvrgavanju amniocentezi donose trudnica i njezin partner uz savjetovanje s liječnikom i stručnjakom za fetalne anomalije. Po pitanju zahvata potrebno je donijeti tešku odluku – što napraviti u slučaju pozitivnog nalaza? To je zapravo najveći problem s kojim se parovi susreću jer postoje samo dvije mogućnosti – ili nastaviti trudnoću i roditi dijete koje može, a ne mora imati Downov sindrom, iako je pouzdanost amniocenteze 99,4 posto, ili prekinuti trudnoću u za to predviđenom roku. Ukoliko se roditelji odluče za prekid trudnoće, pobačaj se ne smije raditi nakon navršenih 22 tjedana trudnoće.</para>

Amniocenteza - je li opasna i postoji li alternativa? Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina. 
   Amniocenteza ili skraćeno amnio najuobičajenija je i najčešća invazivna pretraga za žene starije od 35 godina Mnoge trudnice se u početku odluče na amniocentezu, ali kako trudnoća napreduje i one osjete bebino kretanje u utrobi, predomisle se. Nije rijetkost da trudnica odustane u zadnji tren, spusti se s ginekološkog stola i ode kući. Općenito, amniocenteza se smatra napretkom u prenatalnoj dijagnostici jer daje obilje podataka o bebinim genima i najnovijem stanju. Odluka o provođenju postupka najčešće se donosi kada se želi genetski analizirati fetus, odnosno dijagnosticirati različiti kromosomski poremećaji, Downov sindrom, Turnerov, Edwardsov, Patauov ili Klinefelterov sindrom. Treba napomenuti da ona, ali samo u rijetkim slučajevima može predstavljati i metodu liječenja, na primjer kod odstranjenja pretjerane količine plodne vode.


   Kada je "idealno" vrijeme za amniocentezu?


Moguće ju je napraviti bilo kada nakon navršenih 11 tjedana trudnoće, a najčešće se radi između 16. i 18. tjedna trudnoće. Zahvat koji se napravi prije navršenih 15 tjedana zove se rana amniocenteza i nije preporučljiv zbog povećane opasnosti od gubitka trudnoće. Ova pretraga je agresivna, odnosno to je invazivna metoda i postoji određeni stupanj rizika od pobačaja zbog samog postupka. Zahvati iza 18. tjedna trudnoće također se ne preporučuju zbog poteškoća oko dovršenja trudnoće u slučaju pozitivnog nalaza, tj. u slučaju ako se roditelji zbog nalaza odluče na pobačaj. Rezultat amniocenteze, odnosno fetalni kariogram, potrebno je čekati između tri i pet tjedana.


   Kako izgleda postupak punkcije?


   Prvi korak (prije samog zahvata) predstavlja rutinski ultrazvučni pregled fetusa i unutrašnjosti materišta. Određuje se količina plodne vode koja mora biti optimalna za izvođenje zahvata. Ako je ona premala, zahvat se odgađa za sedam dana, što je period u kojem se količina najčešće dostatno poveća za nesmetano obavljanje punkcije. Određuju se i mjere fetusa i procjena težine (tzv. fetalna biometrija), njegov položaj i osnovno stanje. Ako se fetalnom biometrijom zaključi da je trudnoća kraća od računanja prema zadnjoj menstruaciji, zahvat se odgađa do navršenih 16 tjedana. Posljednje što se procjenjuje inicijalnim ultrazvučnim pregledom jest položaj posteljice. 


   Drugi korak u zahvatu predstavlja dezinfekcija  prednje trbušne stjenke, a potrebno je dezinficirati široko polje trbušne stjenke jer se planirano mjesto uslijed fetalnih pokreta vrlo često može i promijeniti. Punkcija se izvodi standardnom, tzv. spinalnom iglom duljine između osam i devet centimetara. Pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi u slobodni džep plodne vode i aspirira količina 20 mililitara. Prema riječima trudnice, ovaj postupak nije bolan, već samo neugodan.
Amniocenteza može biti popraćena blagim grčenjem, krvarenjem ili curenjem plodne vode, pa je nakon pretrage potrebno višednevno odmaranje. Preporuča se i pijenje veće količine vode tjedan dana prije pretrage jer dehidracija može utjecati na količinu plodne vode. Bebe baš i ne vole spomenuti postupak pa se nerijetko na skeneru može vidjeti kako se "ljute" ili miču dalje od igle.


   Koje se još alternative nude?


S obzirom na prirodu amniocenteze ginekolog bi trebao ponuditi trudnici jedan od testova za skrining na kromosomopatije – ultrazvuk od 11. do 14. tjedna gestacije s mjerenjem nuhalnog nabora (ultrazvučno mjerenje zadebljanja kože bebina vrata) te double test iz krvi trudnice, ili ultrazvuk (genski sonogram drugog tromjesečja) i triple test (trostruki probir) iz uzorka krvi. Rani kombinirani probir je neinvazivna metoda koja se provodi između 11. i 14. tjedna trudnoće, a temelji se na tri parametra - dob trudnice, mjerenju vrijednosti hormona iz krvi i ultrazvučnih mjerenja.
Odnedavno se u svijetu, pa i u Hrvatskoj koristi neinvazivni genetski test iz krvi majke (NIFTY test) kojim je moguće s više od 99% sigurnosti isključiti najčešće kromosomske greške ploda. On se temelji na uzimanju venske krvi majke i daljnjoj analizi DNK ploda, a potpuno je bezopasan i za trudnicu i plod. Relativno je skup (oko 7000 kuna), pa ga ne provode svi liječnici.


   Kako donijeti odluku?


Odluku o podvrgavanju amniocentezi donose trudnica i njezin partner uz savjetovanje s liječnikom i stručnjakom za fetalne anomalije. Po pitanju zahvata potrebno je donijeti tešku odluku – što napraviti u slučaju pozitivnog nalaza? To je zapravo najveći problem s kojim se parovi susreću jer postoje samo dvije mogućnosti – ili nastaviti trudnoću i roditi dijete koje može, a ne mora imati Downov sindrom, iako je pouzdanost amniocenteze 99,4 posto, ili prekinuti trudnoću u za to predviđenom roku. Ukoliko se roditelji odluče za prekid trudnoće, pobačaj se ne smije raditi nakon navršenih 22 tjedana trudnoće. Petra Majetić 

amniocenteza_pixabay

Amniocenteza - je li opasna i postoji li alternativa?

<para>Kažnjavanje je protumjera za neposluh, brbljanje na satu, uznemiravanje drugih učenika, agresivnost, neizvršavanje zadataka i druge prijestupe i nepodopštine.</para>
<para>Kazne variraju od stajanja u kutu i gledanja u zid, do udaljavanja s nastave. Kazne mogu biti instant rješenje, ali u većini slučajeva ne donose trajne rezultate. Sjetite se sebe, ako ste ikada bili kažnjeni, čega se sjećate? Vjerojatno se sjećate srama, pa dosade, koja je samo rasla i tjerala nas da ponovno pokušavamo potajno zabavljati druge učenike i s njima komunicirati iako nam je učiteljica bila zabranila. Neke trajne "lekcije" koja se iz kazne trebala naučiti, nije bilo.</para>
<para>No jedna se osnovna škola u Americi, točnije <emphasis>Robert W. Coleman Elementary School u Baltimoreu</emphasis>, dosjetila da nestašnoj djeci umjesto kazne ponudi meditaciju. Umjesto da stoje u kutu, budu udaljeni s nastave ili idu na razgovor ravnatelju, mališani u ovoj školi idu u sobu zvanu "Soba svjesnosti trenutka" (Midful Moment Room).</para>
<para>Soba je i posebno uređena za meditaciju i uopće ne izgleda kao učionica. U njoj su lampice, ukrasi i mekani jastuci koji pridonose umirujućoj atmosferi.</para>
<para>"Kažnjeno" dijete upućuje se na prakse koje umiruju, poput dubokog disanja i meditacije koje im pomažu da se smire i preusmjere na nešto drugo. Djeci se nudi i mogućnost da nakon meditacije i smirivanja, razgovaraju o tome što se dogodilo.</para>
<para>Projekt je napravljen u suradnji s neprofitnom udrugom <emphasis>Holistic Life Foundation</emphasis> koja djeci nudi razne programe meditacije, joge, uzgoja hrane, boravka u prirodi u vidu izvanškolskih aktivnosti.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Meditaciju i svjesnost trenutka sve više priznaje i znanost</heading4>
<para>
Meditacija je u niz oblika prisutna već tisućama godina među ljudima. Molitva može biti meditacija (bez obzira na religiju), kao i sviranje glazbe, šetnja i druge tehnike u kojima se um umiruje, disanje produbljuje te se uspostavlja određeni spokoj nad tijelom, umom i dušom.
</para>
<para>No tek posljednjih nekoliko desetljeća znanost proučava kakav točno utjecaj na naše tijelo, um i duh meditacija ima. Rezultati mnogih istraživanja samo potvrđuju pozitivnu stranu meditacije i osvješćivanja sadašnjeg trenutka - može poboljšati pamćenje, pažnju, umiriti emocionalnu uznemirenost, olakšati porod, smanjiti stres i slično.</para>
<para>Meditacija je ušla i u neke vrste psihoterapije.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Dugoročne pozitivne posljedice</heading4>
<para>
"Ovo je nevjerojatno", kazao je Kirk Philips, koordinator projekta. "Ne bi mislili da mala djeca mogu meditirati u tišini. Ali ona upravo to čine."</para>
<para>Roditelji kažu da meditacija ima pozitivne posljedice na djecu i nakon nastave. Jedna je mama kazala kako je došla s posla pod velikim stresom, a njezina joj je djevojčica rekla neka sjedne i da će je podučiti kako disati i smanjiti stres.</para>
<para>Na razini škole, rezultati ovog holističkog pristupa su fantastični. Prošle godine i u ovoj školskoj godini nisu imali ni jedno isključenje iz škole. Štoviše, smanjio se i broj izostanaka djece s nastave. Djecu se tretira kao cjelovita bića koja se mogu samoregulirati ako im se ponudi mogućnost da negativne osjećaje osvijeste i "ispušu" na pravilan način.</para>
<para> </para>

Ova je škola umjesto kažnjavanja uvela meditaciju. Rezultati su fantastični! Zamislite da radite kao učiteljica ili učitelj u školi i jedan od učenika ili učenica počinje raditi probleme. Što bi napravili? Naravno, prva pomisao bila bi - kaznio bi ga. Kažnjavanje je protumjera za neposluh, brbljanje na satu, uznemiravanje drugih učenika, agresivnost, neizvršavanje zadataka i druge prijestupe i nepodopštine.
Kazne variraju od stajanja u kutu i gledanja u zid, do udaljavanja s nastave. Kazne mogu biti instant rješenje, ali u većini slučajeva ne donose trajne rezultate. Sjetite se sebe, ako ste ikada bili kažnjeni, čega se sjećate? Vjerojatno se sjećate srama, pa dosade, koja je samo rasla i tjerala nas da ponovno pokušavamo potajno zabavljati druge učenike i s njima komunicirati iako nam je učiteljica bila zabranila. Neke trajne "lekcije" koja se iz kazne trebala naučiti, nije bilo.
No jedna se osnovna škola u Americi, točnije Robert W. Coleman Elementary School u Baltimoreu, dosjetila da nestašnoj djeci umjesto kazne ponudi meditaciju. Umjesto da stoje u kutu, budu udaljeni s nastave ili idu na razgovor ravnatelju, mališani u ovoj školi idu u sobu zvanu "Soba svjesnosti trenutka" (Midful Moment Room).
Soba je i posebno uređena za meditaciju i uopće ne izgleda kao učionica. U njoj su lampice, ukrasi i mekani jastuci koji pridonose umirujućoj atmosferi.
"Kažnjeno" dijete upućuje se na prakse koje umiruju, poput dubokog disanja i meditacije koje im pomažu da se smire i preusmjere na nešto drugo. Djeci se nudi i mogućnost da nakon meditacije i smirivanja, razgovaraju o tome što se dogodilo.
Projekt je napravljen u suradnji s neprofitnom udrugom Holistic Life Foundation koja djeci nudi razne programe meditacije, joge, uzgoja hrane, boravka u prirodi u vidu izvanškolskih aktivnosti.
 

Meditaciju i svjesnost trenutka sve više priznaje i znanost

Meditacija je u niz oblika prisutna već tisućama godina među ljudima. Molitva može biti meditacija (bez obzira na religiju), kao i sviranje glazbe, šetnja i druge tehnike u kojima se um umiruje, disanje produbljuje te se uspostavlja određeni spokoj nad tijelom, umom i dušom.

No tek posljednjih nekoliko desetljeća znanost proučava kakav točno utjecaj na naše tijelo, um i duh meditacija ima. Rezultati mnogih istraživanja samo potvrđuju pozitivnu stranu meditacije i osvješćivanja sadašnjeg trenutka - može poboljšati pamćenje, pažnju, umiriti emocionalnu uznemirenost, olakšati porod, smanjiti stres i slično.
Meditacija je ušla i u neke vrste psihoterapije.
 

Dugoročne pozitivne posljedice

"Ovo je nevjerojatno", kazao je Kirk Philips, koordinator projekta. "Ne bi mislili da mala djeca mogu meditirati u tišini. Ali ona upravo to čine."
Roditelji kažu da meditacija ima pozitivne posljedice na djecu i nakon nastave. Jedna je mama kazala kako je došla s posla pod velikim stresom, a njezina joj je djevojčica rekla neka sjedne i da će je podučiti kako disati i smanjiti stres.
Na razini škole, rezultati ovog holističkog pristupa su fantastični. Prošle godine i u ovoj školskoj godini nisu imali ni jedno isključenje iz škole. Štoviše, smanjio se i broj izostanaka djece s nastave. Djecu se tretira kao cjelovita bića koja se mogu samoregulirati ako im se ponudi mogućnost da negativne osjećaje osvijeste i "ispušu" na pravilan način.
  Jelena Kovačić 

meditacija-holistic-life-foundation

Ova je škola umjesto kažnjavanja uvela meditaciju. Rezultati su fantastični!

<para>Bezbrojne žene prije nas doista su pretrpjele mukotrpno, vrlo često smrtonosno rađanje, često opterećeno neprimjerenim higijenskim uvjetima ili nespretnim, teškim medicinskim intervencijama koje su im trebale pomoći. Moderna tehnologija i današnje znanje liječnika sve navedeno je promijenila, ali su svejedno ostali neizbrisivi tragovi metoda rađanja kroz povijest. Mi vam u nastavku donosimo djelić prošlih vremena u kojima je bilo normalno da žene rađaju klečeći na ciglama, izvan kreveta u nehigijenskim uvjetima, koristeći morfij za ublažavanje boli...
</para>
<heading2>
 Od prapovijesti do Antičkog doba
</heading2>
<para>
Žene su u ovom razdoblju bile 
 <emphasis>davateljice života,</emphasis> blisko povezane s majkom prirodom i božanstvom. Rođenje je uvijek bio događaj popraćen slavljem, a svugdje je bilo rasprostranjeno vjerovanje u duše predaka i magične moći. Uglavnom se vjerovalo da bebe započinju trudove, a da su kontrakcije samo reakcija na njih. Rađanje se olakšavalo ženama kako bi bilo lakše, kraće, a u tome su pomagale "mudre žene" (nešto kao današnje primalje) koje su često koristile ljekovite trave i amulete.</para>
<para>Rađalo se u više položaja, ovisno o stanju majke: stojeći, čučeći, klečeći i sjedeći, a trudnice su se pridržavale za stablo, stup ili uže. U starom Egiptu žene su čučale ili klečale na ciglama za rađanje, a kod starih Grka i Rimljana često su sjedile na stolicama za rađanje. Od rimskih supruga očekivalo se da rađaju djecu, no pripadnice elite, naviknute na određeni stupanj samostalnosti, nisu se u potpunosti htjele posvetiti tradicionalnom majčinstvu. Do prvog stoljeća prije nove ere pripadnice elita uglavnom su izbjegavale dojiti bebe i unajmljivale su dojilje. Aristotel i Hipokrat, pripadnici grčke medicinske škole, nikada u svojim bilješkama nisu spominjali komplicirane porode ili bol te su zagovarali prirodno liječenje je su smatrali da je "priroda najbolji liječnik."
</para>
<heading2>
 Rano kršćanstvo
</heading2>
<para>
Velika moć Crkve gurnula je žene u zapećak i stavila ih u podređene uloge, i u društvu i u religiji. Iscjeliteljicama i babicama pridavane su vještičje moći, a svećenici i redovnici bili su glavni autoriteti u medicini. Zakon je propisivao da se žene moraju izolirati za vrijeme trudnoće i rađanja jer su počinile "grijeh puti". Ukinuto je primateljstvo, a žene su ostavljene da rađaju bez pomoći, što je konačno urodilo strahom od rađanja. U ranom kršćanstvu, zbog pogrešnih prijevoda i tumačenja Biblije, uvriježilo se mišljenje da je rađanje kazna za Evin iskonski grijeh, poznat i kao "Evino prokletstvo".
</para>
<heading2>
 Od srednjeg vijeka do sedamnaestog stoljeća
</heading2>
<para>
Primateljstvo se opet vratilo u praksu i većina poroda obavljala se uz prisutnost primalja, odnosno starijih, iskusnijih žena. Kuće bi se za porod pripremale zatvaranjem ključanica, prozora, a na prozore bi se navlačile teške zavjese i palile svijeće. Smatralo se da tamna, topla atmosfera štiti od zlih duhova te sprječava prehladu. Koristili su se različiti položaji prilikom porođaja, najčešće se rađalo ispred ognjišta, a ne u krevetu, a spori trudovi ubrzavali bi se pomoću uvaraka od trave. Tradicija i moral u to vrijeme nisu dopuštali da žene pregledava muškarac, pa su se stoga muškarci, liječnici bavili samo hitnim slučajevima.
</para>
<heading2>
 Osamnaesto stoljeće
</heading2>
<para>
U 18. stoljeću znanost postaje sve popularnija, naročito među višim društvenim slojevima. Oko 1740-ih u široku upotrebu ulazi forceps, tzv. porodnička kliješta kojeg su mnogi koristili bez prethodne obuke i iskustva. Rađanje je postalo sve opasnije zbog učestalih smrti rodilja, uzrokovanih nehigijenskim, infektivnim uvjetima rađanja. Sredinom stoljeća, među višim slojevima, promijenili su se običaji prilikom poroda, liječnici su sve prisutniji, a primalje su izgubile važnost i ugled. Liječnici su zahtijevali svijetle, zračne prostorije umjesto mračnih i pregrijanih prostorija jer su vjerovali da će to spriječiti groznicu i infekcije rodilja. Majkama je savjetovano da doje te da mjesec dana provedu u krevetu.
</para>
<heading2>
 Devetnaesto stoljeće
</heading2>
<para>
Kampanja protiv "neobrazovanih" primalja se u 19. stoljeću nastavila, a žena je "izgurana" u kuću gdje je bila svedena strogo na ulogu kućanice. Nadmoć muških liječnika pri porodu prihvaćena je u cijeloj Europi i među srednjim američkim slojem, a puerperalna sepsa poprimila je kastrofalne razmjere. Krajem 1840-ih otkriveno je da bolest šire liječnici koji su vaginalne preglede obavljali nečistih ruku.</para>
<para>Sredinom stoljeća, žene su rađale u ležećem položaju, uz pomoć anestetika i različitih instrumenata. Ublažavanje boli postalo je moda i rodilje su često tražile kloroform ili eter, što je uzrokovalo rađanje bolesne djece zbog majki koje su se tijekom poroda predozirale. Počelo se rađati i u bolnicama gdje je bila dostupna anestezija. Carski rez uspješno je obavljen 1882. godine zahvaljujući antiseptičkim mjerama.
</para>
<heading2>
 Dvadeseto stoljeće
</heading2>
<para>
Godine 1900. većinom se još uvijek rađalo kod kuće, liječnici su prisustvovali gotovo svim porodima, a primalje su brinule o rodiljama koje nisu mogle platiti liječnika. Liječnici u Njemačkoj počeli su 1914. primjenjivati 
 <emphasis>Twilight sleep</emphasis> (Spavanje u suton) koja je u početku prihvaćena kao metoda za ublažavanje boli, no trebala su proći desetljeća kako bi se shvatila ogromna štetnost mješavine morfija i skopolamina (vrsta droge) koja se koristila u te svrhe. Narkotici su mnoge doveli u stanje halucinogenog mahnitanja, rodilje bi se divljački otimale ili udarale glavom o krevet.</para>
<para>Nekim rodiljama su raširene noge satima bile učvršćene u stremene prije dolaska liječnika koji bi pomoću instrumenata izvukao bebu iz porodnog kanala. Do 1960. godine već su se svi porodi obavljali u bolnicama, uz stalno praćenje stanja fetusa. Francuz Michel Odent uveo je metodu rađanja u bazenu i u posebnim kućama (poput doma) za rađanje. Sredinom 1970-ih godina u bolnicama se počela primjenjivati epiduralna anestezija što je ženama pružalo mogućnost "bezbolnog" rađanja.
</para>
<heading2>
 Industrijsko, elektroničko doba
</heading2>
<para>
Danas se većina poroda odvija u medicinskim centrima s visoko tehnološkim okruženjem. Pri tome važnu ulogu imaju vrijeme i novac. Bolničke ustanove moraju se pridržavati krutih protokola i poštivati stroge mjere opreza, a bolničko osoblje oslanja se na skupe instrumente, aparate i lijekove. Osim toga, postoji sve veći strah od sudskih tužbi, što dodatno potiče potrebu da se porod kontrolira i usmjerava u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, čistoći i metodama za suzbijanje postojećih bolesti i patoloških stanja, rađanje nije nikada bilo tako sigurno kao danas.</para>

Rađanje kroz povijest: klečanje na ciglama, davanje halucinogenih droga i nehigijenski uvjeti Pristupi rađanju i praksa oduvijek su bili odraz društvenih stavova prema ženama, seksualnosti ili poštivanja određenih pravila. Bezbrojne žene prije nas doista su pretrpjele mukotrpno, vrlo često smrtonosno rađanje, često opterećeno neprimjerenim higijenskim uvjetima ili nespretnim, teškim medicinskim intervencijama koje su im trebale pomoći. Moderna tehnologija i današnje znanje liječnika sve navedeno je promijenila, ali su svejedno ostali neizbrisivi tragovi metoda rađanja kroz povijest. Mi vam u nastavku donosimo djelić prošlih vremena u kojima je bilo normalno da žene rađaju klečeći na ciglama, izvan kreveta u nehigijenskim uvjetima, koristeći morfij za ublažavanje boli...


   Od prapovijesti do Antičkog doba


Žene su u ovom razdoblju bile 
      davateljice života, blisko povezane s majkom prirodom i božanstvom. Rođenje je uvijek bio događaj popraćen slavljem, a svugdje je bilo rasprostranjeno vjerovanje u duše predaka i magične moći. Uglavnom se vjerovalo da bebe započinju trudove, a da su kontrakcije samo reakcija na njih. Rađanje se olakšavalo ženama kako bi bilo lakše, kraće, a u tome su pomagale "mudre žene" (nešto kao današnje primalje) koje su često koristile ljekovite trave i amulete.
Rađalo se u više položaja, ovisno o stanju majke: stojeći, čučeći, klečeći i sjedeći, a trudnice su se pridržavale za stablo, stup ili uže. U starom Egiptu žene su čučale ili klečale na ciglama za rađanje, a kod starih Grka i Rimljana često su sjedile na stolicama za rađanje. Od rimskih supruga očekivalo se da rađaju djecu, no pripadnice elite, naviknute na određeni stupanj samostalnosti, nisu se u potpunosti htjele posvetiti tradicionalnom majčinstvu. Do prvog stoljeća prije nove ere pripadnice elita uglavnom su izbjegavale dojiti bebe i unajmljivale su dojilje. Aristotel i Hipokrat, pripadnici grčke medicinske škole, nikada u svojim bilješkama nisu spominjali komplicirane porode ili bol te su zagovarali prirodno liječenje je su smatrali da je "priroda najbolji liječnik."


   Rano kršćanstvo


Velika moć Crkve gurnula je žene u zapećak i stavila ih u podređene uloge, i u društvu i u religiji. Iscjeliteljicama i babicama pridavane su vještičje moći, a svećenici i redovnici  bili su glavni autoriteti u medicini.  Zakon je propisivao da se žene moraju izolirati za vrijeme trudnoće i rađanja jer su počinile "grijeh puti". Ukinuto je primateljstvo, a žene su ostavljene da rađaju bez pomoći, što je konačno urodilo strahom od rađanja. U ranom kršćanstvu, zbog pogrešnih prijevoda i tumačenja Biblije, uvriježilo se mišljenje da je rađanje kazna za Evin iskonski grijeh, poznat i kao "Evino prokletstvo".


   Od srednjeg vijeka do sedamnaestog stoljeća


Primateljstvo se opet vratilo u praksu i većina poroda obavljala se uz prisutnost primalja, odnosno starijih, iskusnijih žena. Kuće bi se za porod pripremale zatvaranjem ključanica, prozora, a na prozore bi se navlačile teške zavjese i palile svijeće. Smatralo se da tamna, topla atmosfera štiti od zlih duhova te sprječava prehladu. Koristili su se različiti položaji prilikom porođaja, najčešće se rađalo ispred ognjišta, a ne u krevetu, a spori trudovi ubrzavali bi se pomoću uvaraka od trave. Tradicija i moral u to vrijeme nisu dopuštali da žene pregledava muškarac, pa su se stoga muškarci, liječnici bavili samo hitnim slučajevima.


   Osamnaesto stoljeće


U 18. stoljeću znanost postaje sve popularnija, naročito među višim društvenim slojevima. Oko 1740-ih u široku upotrebu ulazi forceps, tzv. porodnička kliješta kojeg su mnogi koristili bez prethodne obuke i iskustva. Rađanje je postalo sve opasnije zbog učestalih smrti rodilja, uzrokovanih nehigijenskim, infektivnim uvjetima rađanja. Sredinom stoljeća, među višim slojevima, promijenili su se običaji prilikom poroda, liječnici su sve prisutniji, a primalje su izgubile važnost i ugled. Liječnici su zahtijevali svijetle, zračne prostorije umjesto mračnih i pregrijanih prostorija jer su vjerovali da će to spriječiti groznicu i infekcije rodilja. Majkama je savjetovano da doje te da mjesec dana provedu u krevetu.


   Devetnaesto stoljeće


Kampanja protiv "neobrazovanih" primalja se u 19. stoljeću nastavila, a žena je "izgurana" u kuću gdje je bila svedena strogo na ulogu kućanice. Nadmoć muških liječnika pri porodu prihvaćena je u cijeloj Europi i među srednjim američkim slojem, a puerperalna sepsa poprimila je kastrofalne razmjere. Krajem 1840-ih otkriveno je da bolest šire liječnici koji su vaginalne preglede obavljali nečistih ruku.
Sredinom stoljeća, žene su rađale u ležećem položaju, uz pomoć anestetika i različitih instrumenata. Ublažavanje boli postalo je moda i rodilje su često tražile kloroform ili eter, što je uzrokovalo rađanje bolesne djece zbog majki koje su se tijekom poroda predozirale. Počelo se rađati i u bolnicama gdje je bila dostupna anestezija. Carski rez uspješno je obavljen 1882. godine zahvaljujući antiseptičkim mjerama.


   Dvadeseto stoljeće


Godine 1900. većinom se još uvijek rađalo kod kuće, liječnici su prisustvovali gotovo svim porodima, a primalje su brinule o rodiljama koje nisu mogle platiti liječnika. Liječnici u Njemačkoj počeli su 1914. primjenjivati 
      Twilight sleep (Spavanje u suton) koja je u početku prihvaćena kao metoda za ublažavanje boli, no trebala su proći desetljeća kako bi se shvatila ogromna štetnost mješavine morfija i skopolamina (vrsta droge) koja se koristila u te svrhe. Narkotici su mnoge doveli u stanje halucinogenog mahnitanja, rodilje bi se divljački otimale ili udarale glavom o krevet.
Nekim rodiljama su raširene noge satima bile učvršćene u stremene prije dolaska liječnika koji bi pomoću instrumenata izvukao bebu iz porodnog kanala. Do 1960. godine već su se svi porodi obavljali u bolnicama, uz stalno praćenje stanja fetusa. Francuz Michel Odent uveo je metodu rađanja u bazenu i u posebnim kućama (poput doma) za rađanje. Sredinom 1970-ih godina u bolnicama se počela primjenjivati epiduralna anestezija što je ženama pružalo mogućnost "bezbolnog" rađanja.


   Industrijsko, elektroničko doba


Danas se većina poroda odvija u medicinskim centrima s visoko tehnološkim okruženjem. Pri tome važnu ulogu imaju vrijeme i novac. Bolničke ustanove moraju se pridržavati krutih protokola i poštivati stroge mjere opreza, a bolničko osoblje oslanja se na skupe instrumente, aparate i lijekove. Osim toga, postoji sve veći strah od sudskih tužbi, što dodatno potiče potrebu da se porod kontrolira i usmjerava u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, čistoći i metodama za suzbijanje postojećih bolesti i patoloških stanja, rađanje nije nikada bilo tako sigurno kao danas. Petra Majetić 

porod_pixabay

Rađanje kroz povijest: klečanje na ciglama, davanje halucinogenih droga i nehigijenski uvjeti

<para>Svi znamo da se dobro osjećamo u društvu svojih krznenih ljubimaca i na temelju svakodnevnih iskustva zaključujemo da nam pomažu osjećati se bolje. No istraživanja na tom polju pokušavaju ići korak dalje te otkriti na koji način suživot s psom ili mačkom može pomoći djeci i odraslima s određenim psihofizičkim problemima ili poremećajima.</para>
<para>Nakon početnih pozitivnih pokazatelja utjecaja mačaka na djecu s autizmom, centar za istraživanje interakcija ljudi i životinja <emphasis>MU Research Center for Human-Animal Interaction</emphasis> skuplja sredstva za projekt Feline Friends (u slobodnom prijevodu Mačji prijatelji), a koji bi trebalo otkriti benefite udomljavanja mačaka u obitelji u kojima živi dijete s autizmom.
</para>
<para>Do sad je poznato da autistična djeca koja žive s kućnim ljubimcem imaju bolje socijalne vještine. To je potvrdilo istraživanje znanstvenice Gretchen Carlisle iz 2015. godine. Cilj njezina novog projekta Feline Friends, je pomoći roditeljima da se o udomljavanju kućnog ljubimca za svoje dijete s autizmom odluče na temelju dokazanih činjenica. Da donesu pravu odluku, nakon što su se dobro informirali o svim plusevima i minusima.
</para>
<heading2>
Zašto mačke, a ne psi?</heading2>
<para>
Psi su se pokazali kao veliki tješitelji djece s emocionalnim problemima, dobri slušači i prijatelji. Koriste se u mnogim terapijama i to vrlo uspješno.</para>
<para>No doktorica Carlisle kaže da pas možda nije najbolji izbor za dijete s autizmom. Neka djeca s poremećajima iz spektra autizma vrlo su osjetljiva na osjetilne podražaje iz okoline. Na primjer, ako pas iznenada zalaje, to može preplašiti dijete s autizmom. Isto tako, psi se vole "unositi u lice", lizati vlasnike po licu, skakati na njih i slično. Sve to može biti malo previše za dijete s autizmom.</para>
<para>S druge strane, mace su puno nježnije i suptilnije u interakciji s vlasnicima. Opreznije pristupaju, ne nameću se, vole slušati s pristojne udaljenosti, ali se vole i maziti. Vole ljudski dodir i znaju vratiti ljubav i pažnju.
</para>
<heading2>
Mačke se također razlikuju karakterno. Koju izabrati?</heading2>
<para>
Bolji poznavatelji mačaka znaju da se mačke itekako razlikuju karakterno. Neke su strpljivije, maznije i ljenije. Druge u aktivnije, glasnije, znatiželjnije. Ono što najviše brine roditelje koji se odluče udomiti mačku, je nepredvidljivost njihova karaktera. A to je nepoželjno u obiteljima u kojima živi dijete s autizmom.</para>
<para>U obitelj s autizmom poželjno je udomiti smirenu, opuštenu macu koja nije plašljiva i nepovjerljiva prema ljudima. Isto tako, bilo bi dobro da nije pretjerano zaigrana i "divlja", odnosno da voli ljude i druge životinje te da nije prema njima u prvom susretu neprijateljski raspoložena.</para>
<para>Važna je i dob mačke. U studiji će sudjelovati mace starosti od devet mjeseci do tri godine. S devet mjeseci temperament mačke se "izravna", odnosno njezino ponašanje postane predvidljivo. No istovremeno još su uvijek dovoljno mlade da se prilagode novoj okolini i obitelji.</para>
<para>U svakom slučaju, roditelji se unaprijed trebaju upoznati s karakterom mace koju će uzeti u svoj dom, kako bi se najbolje stopio s karakterom, potrebama i ograničenjima djeteta koje ima neki od poremećaja iz spektra autizma, kaže dr. Carlisle.</para>

Mačke pomažu djeci s autizmom u socijalnoj interakciji Istraživanja o pozitivnim utjecajima kućnih ljubimaca, prije svega pasa i mačaka na zdravlje i dobrobit njihovih vlasnika, relativno su novijeg datuma. Svi znamo da se dobro osjećamo u društvu svojih krznenih ljubimaca i na temelju svakodnevnih iskustva zaključujemo da nam pomažu osjećati se bolje. No istraživanja na tom polju pokušavaju ići korak dalje te otkriti na koji način suživot s psom ili mačkom može pomoći djeci i odraslima s određenim psihofizičkim problemima ili poremećajima.
Nakon početnih pozitivnih pokazatelja utjecaja mačaka na djecu s autizmom, centar za istraživanje interakcija ljudi i životinja MU Research Center for Human-Animal Interaction skuplja sredstva za projekt Feline Friends (u slobodnom prijevodu Mačji prijatelji), a koji bi trebalo otkriti benefite udomljavanja mačaka u obitelji u kojima živi dijete s autizmom.

Do sad je poznato da autistična djeca koja žive s kućnim ljubimcem imaju bolje socijalne vještine. To je potvrdilo istraživanje znanstvenice Gretchen Carlisle iz 2015. godine. Cilj njezina novog projekta Feline Friends, je pomoći roditeljima da se o udomljavanju kućnog ljubimca za svoje dijete s autizmom odluče na temelju dokazanih činjenica. Da donesu pravu odluku, nakon što su se dobro informirali o svim plusevima i minusima.


Zašto mačke, a ne psi?

Psi su se pokazali kao veliki tješitelji djece s emocionalnim problemima, dobri slušači i prijatelji. Koriste se u mnogim terapijama i to vrlo uspješno.
No doktorica Carlisle kaže da pas možda nije najbolji izbor za dijete s autizmom. Neka djeca s poremećajima iz spektra autizma vrlo su osjetljiva na osjetilne podražaje iz okoline. Na primjer, ako pas iznenada zalaje, to može preplašiti dijete s autizmom. Isto tako, psi se vole "unositi u lice", lizati vlasnike po licu, skakati na njih i slično. Sve to može biti malo previše za dijete s autizmom.
S druge strane, mace su puno nježnije i suptilnije u interakciji s vlasnicima. Opreznije pristupaju, ne nameću se, vole slušati s pristojne udaljenosti, ali se vole i maziti. Vole ljudski dodir i znaju vratiti ljubav i pažnju.


Mačke se također razlikuju karakterno. Koju izabrati?

Bolji poznavatelji mačaka znaju da se mačke itekako razlikuju karakterno. Neke su strpljivije, maznije i ljenije. Druge u aktivnije, glasnije, znatiželjnije. Ono što najviše brine roditelje koji se odluče udomiti mačku, je nepredvidljivost njihova karaktera. A to je nepoželjno u obiteljima u kojima živi dijete s autizmom.
U obitelj s autizmom poželjno je udomiti smirenu, opuštenu macu koja nije plašljiva i nepovjerljiva prema ljudima. Isto tako, bilo bi dobro da nije pretjerano zaigrana i "divlja", odnosno da voli ljude i druge životinje te da nije prema njima u prvom susretu neprijateljski raspoložena.
Važna je i dob mačke. U studiji će sudjelovati mace starosti od devet mjeseci do tri godine. S devet mjeseci temperament mačke se "izravna", odnosno njezino ponašanje postane predvidljivo. No istovremeno još su uvijek dovoljno mlade da se prilagode novoj okolini i obitelji.
U svakom slučaju, roditelji se unaprijed trebaju upoznati s karakterom mace koju će uzeti u svoj dom, kako bi se najbolje stopio s karakterom, potrebama i ograničenjima djeteta koje ima neki od poremećaja iz spektra autizma, kaže dr. Carlisle. Jelena Kovačić 

djevojcica_maca_pixabay

Mačke pomažu djeci s autizmom u socijalnoj interakciji

<para>U prvom tekstu „<ulink url="http://zena.rtl.hr/clanak/trudnoca/kako_povecati_zdravlje_jajnih_stanica_i_dio/17254">Kako povećati zdravlje jajnih stanica</ulink>?“ govorili smo što sve može utjecati na zdravlje jajnih stanica, što može povećati mogućnost njihove oplodnje, pa tako i uspješne trudnoće. Istaknuto je da osim hormonalne ravnoteže, dobre cirkulacije, te smanjenja stresa, zdrava i uravnotežena prehrana može pozitivno djelovati na zdravlje jajnih stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ovom tekstu više ćemo se orijentirati na dodatke prehrani i takozvanu „super hranu“ koja dokazano svojim djelovanjem isto tako može imati pozitivan utjecaj na zdravlje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Isto tako potrebno je naglasiti kako dodaci prehrani u obliku raznih pilula i kapsula neće imati možda takav utjecaj kao primjerice vitamini, minerali i drugi hranjivi sastojci koji se nalaze u specifičnim namirnicama, no to ne znači da treba zanemariti multivitaminske pripravke, ali se ne treba niti u potpunosti oslanjati na njihovo djelovanje. Svakako treba naglasiti da jednom kada će trudnoća biti potvrđena, nastavite uzimati samo one pripravke koje će vam preporučiti ginekolog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo, što vam sve treba za zdravlje jajnih stanica…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Antioksidansi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Antioksidansi su jedna od najznačajnijih komponenti za zdravlje jajne stanice. Naime, antioksidansi štite jajnu stanicu od slobodnih radikala koji ju mogu oštetiti, pa tako i njezinu DNK strukturu, što može utjecati na mogućnost trudnoće, pa tako i veću mogućnost nastajanja urođenih mana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naime, sve jajne stanice žene imaju od svojeg rođenja i tijekom godina one su izložene slobodnim radikalima na dnevnoj bazi, te zbog toga postaju sve ranjivije. Pobrinite se da konzumirate hranu bogatom vitaminom C, E, CoQ10 (koenzim Q10), B6, folnom kiselinom, selenom, te alfa liponičnom kiselinom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koenzim Q10
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Koenzim Q10 ili još poznat kao ubikinon možemo pronaći u svim dijelovima tijela, te ima slično djelovanje vitaminu E, ali od njega ima još jače antioksidativno djelovanje. Koenzim Q10 pomaže u cirkulaciji, stimulira imunološki sustav, pomaže u opskrbi stanica kisikom, te naravno pomaže protiv starenja stanica. Istraživanja su pokazala da pomaže u zdravlju jajnih stanica posebno kod žena nakon 35 godine života, te bi ga svakako trebale uzimati planiraju li trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najveće količine koenzima Q10 imaju ribe skuša, losos i srdela, a ima ga i u govedini, kikirikiju i špinatu. Koenzim Q10 se može uzimati i kao dodatak prehrani. Svakako bi ga trebalo početi uzimati barem dva mjeseca prije postupka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 L-arginin
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radi se o aminokiselini koja pomaže u responsivnosti jajnika, spremnosti endometrija za prihvaćanje oplođene jajne stanice, što povećava mogućnost uspješne trudnoće kod postupaka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 „Super hrana“ za plodnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Maca
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nju svakako treba uvrstiti u svakodnevnu konzumaciju barem tijekom tri mjeseca prije planiranja trudnoće, posebno ako je riječ o postupcima umjetne oplodnje. Naime, ona regulira hormone u organizmu, ali sama ne sadrži niti jedan hormon.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, utječe na smanjenje stresa, poboljšava raspoloženje, razine energije, te je bogata brojnim hranjivim sastojcima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Matična mliječ
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pomaže u kvaliteti i kvantiteti jajnih stanica, što ne čudi jer to je hrana pčelinjih matica, čija je svrha reprodukcija, odnosno proizvodnja jajašaca. Potrebno ga je uzimati barem tri mjeseca prije planiranja prirodnog začeća i postupaka umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Antistres menadžment
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako ono što bi žene koje planiraju trudnoću trebale izbjegavati je stres, makar je to s današnjim načinom života lakše reći, a teže zaista postići. Naime, žene koje su cijelo vrijeme pod stresom proizvode hormone prolaktin, kortizol i druge hormone koji mogu omesti, pa čak i spriječiti ovulaciju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, sve ovisi o razinama stresa od traumatičnih razina, do nekih srednjih i nižih razina. Zato svakako se pobrinite da se redovito bavite nekom tjelesnom aktivnošću koja može pomoći u smanjenju stresa, prakticirajte jogu i meditaciju, opustite se u tišini s dobrom knjigom, opuštajućom glazbom, šećite, družite se partnerom i prijateljima, bavite hobijem ili bilo čim što vas opušta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prije planirane trudnoće….
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zdravlje jajnih stanica vrlo je važno za žene koje se pripremaju za trudnoću, posebno one koje planiraju se podvrgnuti nekim oblicima umjetne oplodnje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Još jednom naglašavamo da je potrebne korake poduzeti 90 dana, odnosno po prilici tri ciklusa prije planirane trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Evo što svakako bi bilo dobro da radite:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Povećanje cirkulacije reproduktivnog sustava<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Briga o hormonalnoj ravnoteži<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Zdrava prehrana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Redovito konzumiranje „super hrane“ i dodataka prehrani<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Antistres menadžment</para>

Kako povećati zdravlje jajnih stanica (II. dio) Zdravlje jajnih stanica nije samo stvar redovite ovulacije, nego i brojnih drugih faktora… U prvom tekstu „Kako povećati zdravlje jajnih stanica?“ govorili smo što sve može utjecati na zdravlje jajnih stanica, što može povećati mogućnost njihove oplodnje, pa tako i uspješne trudnoće. Istaknuto je da osim hormonalne ravnoteže, dobre cirkulacije, te smanjenja stresa, zdrava i uravnotežena prehrana može pozitivno djelovati na zdravlje jajnih stanica.
   
U ovom tekstu više ćemo se orijentirati na dodatke prehrani i takozvanu „super hranu“ koja dokazano svojim djelovanjem isto tako može imati pozitivan utjecaj na zdravlje.
   
Isto tako potrebno je naglasiti kako dodaci prehrani u obliku raznih pilula i kapsula neće imati možda takav utjecaj kao primjerice vitamini, minerali i drugi hranjivi sastojci koji se nalaze u specifičnim namirnicama, no to ne znači da treba zanemariti multivitaminske pripravke, ali se ne treba niti u potpunosti oslanjati na njihovo djelovanje. Svakako treba naglasiti da jednom kada će trudnoća biti potvrđena, nastavite uzimati samo one pripravke koje će vam preporučiti ginekolog.
   
Evo, što vam sve treba za zdravlje jajnih stanica…
   
   Antioksidansi
   
   
Antioksidansi su jedna od najznačajnijih komponenti za zdravlje jajne stanice. Naime, antioksidansi štite jajnu stanicu od slobodnih radikala koji ju mogu oštetiti, pa tako i njezinu DNK strukturu, što može utjecati na mogućnost trudnoće, pa tako i veću mogućnost nastajanja urođenih mana.
   
Naime, sve jajne stanice žene imaju od svojeg rođenja i tijekom godina one su izložene slobodnim radikalima na dnevnoj bazi, te zbog toga postaju sve ranjivije. Pobrinite se da konzumirate hranu bogatom vitaminom C, E, CoQ10 (koenzim Q10), B6, folnom kiselinom, selenom, te alfa liponičnom kiselinom.
   
   Koenzim Q10
   
   
Koenzim Q10 ili još poznat kao ubikinon možemo pronaći u svim dijelovima tijela, te ima slično djelovanje vitaminu E, ali od njega ima još jače antioksidativno djelovanje. Koenzim Q10 pomaže u cirkulaciji, stimulira imunološki sustav, pomaže u opskrbi stanica kisikom, te naravno pomaže protiv starenja stanica. Istraživanja su pokazala da pomaže u zdravlju jajnih stanica posebno kod žena nakon 35 godine života, te bi ga svakako trebale uzimati planiraju li trudnoću.
   
Najveće količine koenzima Q10 imaju ribe skuša, losos i srdela, a ima ga i u govedini, kikirikiju i špinatu. Koenzim Q10 se može uzimati i kao dodatak prehrani. Svakako bi ga trebalo početi uzimati barem dva mjeseca prije postupka umjetne oplodnje.
   
   L-arginin
   
   
Radi se o aminokiselini koja pomaže u responsivnosti jajnika, spremnosti endometrija za prihvaćanje oplođene jajne stanice, što povećava mogućnost uspješne trudnoće kod postupaka umjetne oplodnje.
   
   „Super hrana“ za plodnost
   
   
   Maca
   
Nju svakako treba uvrstiti u svakodnevnu konzumaciju barem tijekom tri mjeseca prije planiranja trudnoće, posebno ako je riječ o postupcima umjetne oplodnje. Naime, ona regulira hormone u organizmu, ali sama ne sadrži niti jedan hormon.
Također, utječe na smanjenje stresa, poboljšava raspoloženje, razine energije, te je bogata brojnim hranjivim sastojcima.
   
   Matična mliječ
   
Pomaže u kvaliteti i kvantiteti jajnih stanica, što ne čudi jer to je hrana pčelinjih matica, čija je svrha reprodukcija, odnosno proizvodnja jajašaca. Potrebno ga je uzimati barem tri mjeseca prije planiranja prirodnog začeća i postupaka umjetne oplodnje.
   
   Antistres menadžment
   
   
Svakako ono što bi žene koje planiraju trudnoću trebale izbjegavati je stres, makar je to s današnjim načinom života lakše reći, a teže zaista postići. Naime, žene koje su cijelo vrijeme pod stresom proizvode hormone prolaktin, kortizol i druge hormone koji mogu omesti, pa čak i spriječiti ovulaciju. 
   
Naravno, sve ovisi o razinama stresa od traumatičnih razina, do nekih srednjih i nižih razina. Zato svakako se pobrinite da se redovito bavite nekom tjelesnom aktivnošću koja može pomoći u smanjenju stresa, prakticirajte jogu i meditaciju, opustite se u tišini s dobrom knjigom, opuštajućom glazbom, šećite, družite se partnerom i prijateljima, bavite hobijem ili bilo čim što vas opušta.
   
   Prije planirane trudnoće….
   
   
Zdravlje jajnih stanica vrlo je važno za žene koje se pripremaju za trudnoću, posebno one koje planiraju se podvrgnuti nekim oblicima umjetne oplodnje.
   
Još jednom naglašavamo da je potrebne korake poduzeti 90 dana, odnosno po prilici tri ciklusa prije planirane trudnoće.
   
   Evo što svakako bi bilo dobro da radite:
   
1. Povećanje cirkulacije reproduktivnog sustava
2. Briga o hormonalnoj ravnoteži
3. Zdrava prehrana
4. Redovito konzumiranje „super hrane“ i dodataka prehrani
5. Antistres menadžment vam 

Kako povećati zdravlje jajnih stanica (II. dio)

<para>Upravo pravi prijatelji su osobe na koje se uvijek možemo osloniti, bez straha od toga da će propitivati neke naše odluke i kritizirati nas. Prijateljstva koja traju cijeli život rijetka su, ali ne i nemoguća.</para>
<para>Većina žena sa svojom najboljom prijateljicom sigurno je razgovarala o budućnosti i životu kakav jednog dana priželjkuje. Osobe koje su više „obiteljski“ tip sigurno su razmišljale i o mogućnosti da njihova djeca i klinci nastave „tradiciju“ prijateljevanja te zajedno odrastaju i prolaze kroz život – baš kao što su to učinile i njih dvije.</para>
<para>Međutim, kako je život itekako nepredvidljiv, ponekad ne ide sve onako kako smo si zamislili. Stoga nije nemoguće i naći se u dosta nezahvalnoj situaciji kada jednostavno ne volite dijete vaše prijateljice – koliko god ste si vas dvije dobre.
</para>
<heading4>Prijateljstvo pred izazovom</heading4>
<para>
Iako ste već u nekoliko navrata shvatile kako jednostavno ne funkcionirate u blizini djeteta vaše prijateljice, i dalje se javlja isto pitanje. Kako je moguće da je osoba s kojom se najbolje slažete na ovome svijetu odgojila dijete koje je njena sušta suprotnost?</para>
<para>Prije nego počnete s prigovaranjem koje bi moglo ugroziti vaše prijateljstvo, poželjno je da sami sebi razjasnite neke stvari. Za početak, probajte razmisliti što je dovelo do toga da osjećate animozitet prema mališanu. Radi li se o nekoj konkretnoj situaciji ili pak obrascu ponašanja koji se ponavlja? Ako je potrebno, možete se na neko vrijeme „odmaknuti“ od prijateljice. Nekoliko dana bez njenog društva ne bi trebalo predstavljati problem, a u ovom periodu možete racionalno razmisliti o tome što vas zaista smeta i treba li nešto poduzeti po tom pitanju.
</para>
<heading4>Potraga za pravom perspektivom</heading4>
<para>
Kada razmišljate o problemu, krenite od sebe. Jeste li možda malo nepravedni prema djetetu? U slučaju kada njeno dijete ulazi u konflikte s vašim mališanom probajte razmisliti i o mogućnosti da je ponekad i vaše dijete iniciralo sukob.</para>
<para>Također razmislite o situacijama u kojima se vaša djeca savršeno dobro slažu te krenite od toga. Ponekad problem jednostavno nije u djeci, već u okolini. Tek mali podražaj koji zasmeta djetetu može biti „okidač“ za agresivno i neželjeno ponašanje.</para>
<para>Razmislite i o tome vidi li vaša prijateljica problem u ponašanju i reakcijama svog djeteta. Uz to, pokušajte se staviti u perspektivu vaše prijateljice i upitati se ne vidi li ona možda vaše dijete na jednak takav način. Tek kada ste dobro promislili o onome što vas konkretno „muči“, možete djelovati – naravno, ako zaključite da je zaista potrebno.
</para>
<heading4>Vrijeme za dvoje</heading4>
<para>
Djeca su svakoj majci osjetljiva tema. Iako se možete naći u situaciji da joj prigovorite zbog ponašanja njenog mališana, to ne mora nužno dobro završiti. Veća je vjerojatnost da će vam prigovoriti nego vam zahvaliti na iskrenosti. S druge strane, postoji i mogućnost da vam vrati jednakom mjerom uz prigovore koje ona ima vezano za vaše dijete. U svakom slučaju, jedna od boljih opcija je da barem jednom tjedno odvojite vrijeme za druženje kakvo ste imali prije nego što su djeca došla na svijet. Odlazak u kino ili kava u kvartu dok mališane čuva netko iz obitelji, često može učiniti čuda za vaše prijateljstvo. Razgovor koji ne uključuje svakodnevne obveze i brigu za djecu najbolja je terapija koja s vremenom može i promijeniti vaše razmišljanje o njenom mališanu.
</para>
<heading4>Iskrenost koja nije poželjna</heading4>
<para>
Da je biti iskren s ljudima do kojih nam je stalo nešto što je odlika dobre osobe, govorile su nam još naše mame i bake. Međutim, ovdje je riječ o situaciji u kojoj je to pravilo možda bolje zaobići. Nakon što ste sagledali situaciju, postoji mogućnost da i dalje nećete pronaći „unutarnji“ mir. Dijete vaše prijateljice i dalje će vam se činiti kao mali grubijan koji inicira sukobe i pri tom ćete stavu i ostati.</para>
<para>Stoga, u slučaju da je došlo do točke u kojoj je takvo ponašanje nemoguće prešutjeti, recite prijateljici što vas konkretno muči. Zapamtite da ne okolišate previše, a dobra je taktika i navesti konkretnu situaciju u kojoj vas je ponašanje mališana zasmetalo. Napomenite kako vam je u takvim trenucima jednostavno nemoguće provoditi kvalitetno vrijeme s njom, budući da vam je zaista stalo do vašeg prijateljstva.</para>
<para>Da, istina je da niti najnježniji govor možda neće ublažiti povrijeđenost koju će prijateljica u tom trenutku osjećati. No, budite sigurni kako će svako iskreno prijateljstvo preko ove situacije kad - tad prijeći, a vi ćete pokraj sebe ponovno imati osobu na koju možete uvijek računati.</para>
<para>Osim toga, djeca neće zauvijek biti malena, nestašna i raditi nepodopštine, ali vaše prijateljstvo neka ipak bude zauvijek.</para>

Prijateljicu obožavam i cijenim, ali ne podnosim njezino dijete Iskreno prijateljstvo jedna je od najljepših stvari u životu svakog čovjeka. Upravo pravi prijatelji su osobe na koje se uvijek možemo osloniti, bez straha od toga da će propitivati neke naše odluke i kritizirati nas. Prijateljstva koja traju cijeli život rijetka su, ali ne i nemoguća.
Većina žena sa svojom najboljom prijateljicom sigurno je razgovarala o budućnosti i životu kakav jednog dana priželjkuje. Osobe koje su više „obiteljski“ tip sigurno su razmišljale i o mogućnosti da njihova djeca i klinci nastave „tradiciju“ prijateljevanja te zajedno odrastaju i prolaze kroz život – baš kao što su to učinile i njih dvije.
Međutim, kako je život itekako nepredvidljiv, ponekad ne ide sve onako kako smo si zamislili. Stoga nije nemoguće i naći se u dosta nezahvalnoj situaciji kada jednostavno ne volite dijete vaše prijateljice – koliko god ste si vas dvije dobre.

Prijateljstvo pred izazovom

Iako ste već u nekoliko navrata shvatile kako jednostavno ne funkcionirate u blizini djeteta vaše prijateljice, i dalje se javlja isto pitanje. Kako je moguće da je osoba s kojom se najbolje slažete na ovome svijetu odgojila dijete koje je njena sušta suprotnost?
Prije nego počnete s prigovaranjem koje bi moglo ugroziti vaše prijateljstvo, poželjno je da sami sebi razjasnite neke stvari. Za početak, probajte razmisliti što je dovelo do toga da osjećate animozitet prema mališanu. Radi li se o nekoj konkretnoj situaciji ili pak obrascu ponašanja koji se ponavlja? Ako je potrebno, možete se na neko vrijeme „odmaknuti“ od prijateljice. Nekoliko dana bez njenog društva ne bi trebalo predstavljati problem, a u ovom periodu možete racionalno razmisliti o tome što vas zaista smeta i treba li nešto poduzeti po tom pitanju.

Potraga za pravom perspektivom

Kada razmišljate o problemu, krenite od sebe. Jeste li možda malo nepravedni prema djetetu? U slučaju kada njeno dijete ulazi u konflikte s vašim mališanom probajte razmisliti i o mogućnosti da je ponekad i vaše dijete iniciralo sukob.
Također razmislite o situacijama u kojima se vaša djeca savršeno dobro slažu te krenite od toga. Ponekad problem jednostavno nije u djeci, već u okolini. Tek mali podražaj koji zasmeta djetetu može biti „okidač“ za agresivno i neželjeno ponašanje.
Razmislite i o tome vidi li vaša prijateljica problem u ponašanju i reakcijama svog djeteta. Uz to, pokušajte se staviti u perspektivu vaše prijateljice i upitati se ne vidi li ona možda vaše dijete na jednak takav način. Tek kada ste dobro promislili o onome što vas konkretno „muči“, možete djelovati – naravno, ako zaključite da je zaista potrebno.

Vrijeme za dvoje

Djeca su svakoj majci osjetljiva tema. Iako se možete naći u situaciji da joj prigovorite zbog ponašanja njenog mališana, to ne mora nužno dobro završiti. Veća je vjerojatnost da će vam prigovoriti nego vam zahvaliti na iskrenosti. S druge strane, postoji i mogućnost da vam vrati jednakom mjerom uz prigovore koje ona ima vezano za vaše dijete. U svakom slučaju, jedna od boljih opcija je da barem jednom tjedno odvojite vrijeme za druženje kakvo ste imali prije nego što su djeca došla na svijet. Odlazak u kino ili kava u kvartu dok mališane čuva netko iz obitelji, često može učiniti čuda za vaše prijateljstvo. Razgovor koji ne uključuje svakodnevne obveze i brigu za djecu najbolja je terapija koja s vremenom može i promijeniti vaše razmišljanje o njenom mališanu.

Iskrenost koja nije poželjna

Da je biti iskren s ljudima do kojih nam je stalo nešto što je odlika dobre osobe, govorile su nam još naše mame i bake. Međutim, ovdje je riječ o situaciji u kojoj je to pravilo možda bolje zaobići. Nakon što ste sagledali situaciju, postoji mogućnost da i dalje nećete pronaći „unutarnji“ mir. Dijete vaše prijateljice i dalje će vam se činiti kao mali grubijan koji inicira sukobe i pri tom ćete stavu i ostati.
Stoga, u slučaju da je došlo do točke u kojoj je takvo ponašanje nemoguće prešutjeti, recite prijateljici što vas konkretno muči. Zapamtite da ne okolišate previše, a dobra je taktika i navesti konkretnu situaciju u kojoj vas je ponašanje mališana zasmetalo. Napomenite kako vam je u takvim trenucima jednostavno nemoguće provoditi kvalitetno vrijeme s njom, budući da vam je zaista stalo do vašeg prijateljstva.
Da, istina je da niti najnježniji govor možda neće ublažiti povrijeđenost koju će prijateljica u tom trenutku osjećati. No, budite sigurni kako će svako iskreno prijateljstvo preko ove situacije kad - tad prijeći, a vi ćete pokraj sebe ponovno imati osobu na koju možete uvijek računati.
Osim toga, djeca neće zauvijek biti malena, nestašna i raditi nepodopštine, ali vaše prijateljstvo neka ipak bude zauvijek. Nataša Vuk 