Postroll

Preroll

<para>Iako su mnogim školarcima najdraže videoigre, tijekom obilježavanja Međunarodnog tjedna računalnih znanosti u novigradskoj OŠ „Rivarela“ su imali prilike iskusiti kako one nastaju pa i sami napraviti jednu.</para>
<para>Četvrti po redu Sat kodiranja (Hour of Code) u Hrvatskoj je ove godine okupio oko dvjesto škola, a njih pet su s područja Istarske županije. Sat kodiranja (Code.org) je globalni projekt u kojemu sudjeluju milijuni učenika, a Google, Amazon, Facebook, Apple i Microsoft samo su neke od kompanija koji ga podupiru. U Hrvatskoj ga provodi Osijek Software City i Microsoft Hrvatska. Upravo na toj sprezi tehnološkog i obrazovnog sektora počiva uspjeh projekta koji za cilj ima rušiti stereotipe i ukazati na informatiku kao esencijalni dio svakog školskog kurikuluma.
</para>
<blockquote>
 <para>Igrao sam Minecraft i prije. U početku je bilo lagano, ali ovdje sam zapeo na postavljanju nekoliko blokova. Lijepo je vidjeti kada sve što si posložio kroz nekoliko naredbi odjednom oživi, kaže Evan, učenik osmog razreda.</para>
 <para>Pravili smo kuću, rudarili, sve to na teži način! Ovo je zaista zabavno!, nisu skrivali oduševljenje učenici šestog razreda Gregor i Stefano.</para>
</blockquote>
<para>
Sat kodiranja prošli su svi učenici Osnovne škole „Rivarela“ gdje se informatika održava od prvog razreda. Slaganjem blokova od kojih svaki zapravo predstavlja naredbu, kroz sve složenije zadatke, upravljali su popularnim likovima te sami dizajnirali igru na temelju naučenih procesa.</para>
<para>Kroz igru je moguće naučiti nove vještine. Bitno je učenike izložiti sadržaju i tehnologiji, usmjeriti ih i potaknuti, a njihova znatiželja i kreativni izazovi će odraditi ostalo.</para>
<para>Kritičko razmišljanje i rješavanje problema su nezaobilazne vještine u sve izraženijem tehnološkom okruženju u kojem se tržište rada brzo mijenja. Upravo ovakve aktivnosti omogućuju podizanje
 javne svijesti o potrebi usvajanja vještina koje će djecu pripremiti za društvo u vrijeme kada i sami počnu tražiti prvi posao.
</para>
<para>Tekst i foto: Goran Orlić</para>
<para>P.S. Može se učiniti kako školarci na računalu igraju popularnu igru Minecraft ili nešto treće, ali u biti – oni stvaraju igre!
</para>

Hour Of Code: Školarci kroz zabavu i igru učili programirati Računalne sadržaje učenici u Hrvatskoj stvaraju svakodnevno na satovima informatike. Iako su mnogim školarcima najdraže videoigre, tijekom obilježavanja Međunarodnog tjedna računalnih znanosti u novigradskoj OŠ „Rivarela“  su imali prilike iskusiti kako one nastaju pa i sami napraviti jednu.
Četvrti po redu Sat kodiranja (Hour of Code) u Hrvatskoj je ove godine okupio oko dvjesto škola, a njih pet su s područja Istarske županije.  Sat kodiranja (Code.org) je globalni projekt u kojemu sudjeluju milijuni učenika, a Google, Amazon, Facebook, Apple i Microsoft samo su neke od kompanija koji ga podupiru. U Hrvatskoj ga provodi Osijek Software City i Microsoft Hrvatska. Upravo na toj sprezi tehnološkog i obrazovnog sektora počiva uspjeh projekta koji za cilj ima rušiti stereotipe i ukazati na informatiku kao esencijalni dio svakog školskog kurikuluma.


   Igrao sam Minecraft i prije. U početku je bilo lagano, ali ovdje sam zapeo na postavljanju nekoliko blokova. Lijepo je vidjeti kada sve što si posložio kroz nekoliko naredbi odjednom oživi, kaže Evan, učenik osmog razreda.
   Pravili smo kuću, rudarili, sve to na teži način! Ovo je zaista zabavno!, nisu skrivali oduševljenje učenici šestog razreda Gregor i Stefano.


Sat kodiranja prošli su svi učenici Osnovne škole „Rivarela“ gdje se informatika održava od prvog razreda. Slaganjem blokova od kojih svaki zapravo predstavlja naredbu, kroz sve složenije zadatke, upravljali su popularnim likovima te sami dizajnirali igru na temelju naučenih procesa.
Kroz igru je moguće naučiti nove vještine. Bitno je učenike izložiti sadržaju i tehnologiji, usmjeriti ih i potaknuti, a njihova znatiželja i kreativni izazovi će odraditi ostalo.
Kritičko razmišljanje i rješavanje problema su nezaobilazne vještine u sve izraženijem tehnološkom okruženju u kojem se tržište rada brzo mijenja. Upravo ovakve aktivnosti omogućuju podizanje
   javne svijesti o potrebi usvajanja vještina koje će djecu pripremiti za društvo u vrijeme kada i sami počnu tražiti prvi posao.

Tekst i foto: Goran Orlić
P.S. Može se učiniti kako školarci na računalu igraju popularnu igru Minecraft ili nešto treće, ali u biti – oni stvaraju igre!
 Klinfo.hr 

hourofcode_rivarela_osnovna_skola_satkodiranja_goran_orlic

hourofcode_satkodiranja_osnovnaskola_rivarela_goran_orlic-1

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Hour Of Code: Školarci kroz zabavu i igru učili programirati

<para> Bilo da je riječ o ukrasnom elementu ili pravom izvoru topline, oni domu daju završnu notu u uređenju odnosno "<emphasis>ono nešto posebno</emphasis>" Danas uz standardne kamine sve su popularnije samostojeće peći na kruta goriva, zbog jednostavne ugradnje i održavanja, ali i zauzimanja manje prostora. Uz to mogu biti i raznih oblika i prilagodljive su prostoru.</para>
<para>U savjetima dizajnerice interijera, Mirjane Mikulec, saznajte kako odabrati pravi kamin za vas i vaš prostor.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/139077/grijali-biste-se-kaminima-no-ne-znate-kakvi-se-nude-i-kako-ih-uklopiti-u-dom-ne-brinite-zna-mirjana-mikulec/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kamin grije i ukrašava prostor: saznajte koji je pravi za vaš dom! Kamin je element u prostoru koji jednostavno stvara toplinu doma. Bilo da je riječ o ukrasnom elementu ili pravom izvoru topline, oni domu daju završnu notu u uređenju odnosno "ono nešto posebno".  Bilo da je riječ o ukrasnom elementu ili pravom izvoru topline, oni domu daju završnu notu u uređenju odnosno "ono nešto posebno" Danas uz standardne kamine sve su popularnije samostojeće peći na kruta goriva, zbog jednostavne ugradnje i održavanja, ali i zauzimanja manje prostora. Uz to mogu biti i raznih oblika i prilagodljive su prostoru.
U savjetima dizajnerice interijera, Mirjane Mikulec, saznajte kako odabrati pravi kamin za vas i vaš prostor.


   
      
   
 Klinfo.hr 

kamin_pixabay

Kamin grije i ukrašava prostor: saznajte koji je pravi za vaš dom!

<para>Nazivi koji se koriste za ovu vrstu poteškoća još su i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/sto-dijete-nepravilno-izgovara-glasove-potraziti-pomoc-logopeda/">poremećaj izgovora</ulink>, artikulacijski poremećaj, dislalija.</para>
<para>Ako primjerice, primijetite da vaše dijete izgovara 
 <emphasis>uk</emphasis>
 umjesto <emphasis>
 luk
 </emphasis> ili <emphasis>
 jav
 </emphasis> umjesto <emphasis>
 lav
 </emphasis>, <emphasis>
 vampa
 </emphasis> umjesto <emphasis>
 lampa
 </emphasis> i sl. ono najvjerojatnije ima poremećaj zvan lambdacizam. Lambdacizam je poremećaj izgovora glasa<emphasis>
 l
 </emphasis> i <emphasis>
 lj
 </emphasis>, a očituje se izostavljanjem, zamjenom ili iskrivljenim govorom.</para>
<para>
 Uzroci poremećaja izgovora ovih glasova, kao i ostalih artikulacijskih poteškoća su različiti: nepravilnosti u građi artikulacijskih organa (rascjep usne i/ili nepca, nepravilan zagriz), slaba pokretljivost jezika ili usana, fonematski sluh ((smanjena sposobnost slušnog prepoznavanja odnosno razlikovanja glasova), neprimjeren govorni uzor u djetetovoj bliskoj okolini itd.
</para>
<heading2>
 U kojem se sve obliku pojavljuje lambdacizam?
</heading2>
<para>
Lambdacizam se može javiti u obliku supstitucije, distorzije ili omisije. Omisija ili izostavljanje glasova u govoru je rijetka pojava i odnosi se na mlađu djecu (primjerice, kad dijete kaže <emphasis>
 peši
 </emphasis> umjesto <emphasis>
 pleši
 </emphasis>ili <emphasis>
 lubav
 </emphasis> umjesto <emphasis>
 ljubav.
 </emphasis> Važno je napomenuti da nakon treće godine dijete ne bi trebalo izostavljati niti jedan glas. Zamjena ili supstitucija odnosi se na mijenjanje glasova<emphasis> l</emphasis> i <emphasis>lj </emphasis>drugim glasovima. Glas<emphasis> l</emphasis> može biti zamijenjen glasom <emphasis>j</emphasis>, a glas <emphasis>lj</emphasis> glasovima <emphasis>j</emphasis> ili<emphasis> l.
 </emphasis>
</para>
<para>Nepravilan izgovor glasova <emphasis>l</emphasis> ili <emphasis>lj</emphasis> ili distorzija najčešće se javlja u obliku poluvokala<emphasis>
 w
 </emphasis>, a uključuje i, ovisno o mjestu izgovora, lateralni i interdentalni lambdacizam. Lateralni lambdacizam je izgovor glasova <emphasis>l </emphasis>i <emphasis>lj</emphasis> na način da samo jedna strana jezika dodiruje alveole zbog čega dolazi do pretjerane salivacije. Interdentalni lambdacizam odnosi se na izgovor spomenutih glaosva na način da dijete stavi jezik između gornjih i donjih zubi tj. zagrize ga.
</para>
<heading2>
 Što roditelj može učiniti?
</heading2>
<para>
Znanstvenici koji proučavaju razvoj dječjeg živčanog sustava, a posebice razvoja govora, otkrili su veliko stimulativno značenje funkcije ruke. Istraživanja su pokazala kada razvoj pokreta prstiju odgovora dobi, razvoj govora je također uredan, a kada razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora. Prof. logoped Stella Rožman iz <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabineta Korneo</ulink>
 smatra da s vježbama prstićima treba započeti od najranijeg djetinjstva.</para>
<para>Treba obratiti pažnju na to kako dijete manipulira prstima i ovladava jednostavnim, ali životno važnim vještinama - kako drži čašu, vilicu, olovku, kako se umiva i pere ruke, zakopčava košulju i veže vezice na cipelama. Ako primijetite da dijete ima teškoće u razvoju fine motorike i govora vježbajte njegove prstiće, a prof. logoped Rožman navodi nekoliko praktičnih primjera:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>igra ''Prstići se pozdravljaju'': dijete treba vrškom svakog prsta dotaknuti jagodicu palca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>imitacija pokreta: sviranje klavira, šivanje, miješanje žličicom šećera u čaj</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razni oblici i figure, primjerice životinja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izrada raznih oblika od plastelina ili tijesta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>slaganje oblika od ''šarenih čavlića''</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>rezanje i lijepljenje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Osim vježbi prstićima možete sa svojom djecom vježbati i bolju pokretljivost artikulatora, primjerice jezika. Evo nekoliko primjera i za to:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>oblizivanje: lagano otvoriti usta i širokim prednjim dijelom jezika oblizati gornju i donju usnu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>gimnastika za jezik: lagano otvoriti usta, osmjehnuti se i naizmjenično vrškom jezika dodirivati uglove usana; zatim pomicati jezik gore-dolje kao da želi polizati nos i bradu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vježba ''Ljuljačka'': osmjehnuti se, lagano otvoriti usta, smjestiti jezik iza donjih zuba i držati ga tamo par sekundi; zatim podići jezik i staviti ga iza gornjih zuba te ga držati tamo par sekundi; mijenjati položaj nekoliko puta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>coktanje vrhom jezika (imitacija kako ide konj)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Djetetov način govora okolini i roditeljima nerijetko je simpatičan, a neki čak smatraju da će se on s vremenom sam ispraviti. Međutim, neispravan izgovor glasova <emphasis>l</emphasis> i <emphasis>lj</emphasis> tolerira se do četvrte godine, a ukoliko je riječ o izostavljanju glasova do treće godine života. Od velike je važnosti, stoga, na vrijeme potražiti stručno mišljenje logopeda i uključiti mališana u logopedsku terapiju.</para>

Lambdacizam ili poremećaj izgovora glasova L i Lj Jedna od najčešćih poteškoća djece predškolske i školske dobi te najčešći razlog zbog kojeg roditelji traže stručnu pomoć logopeda je nepravilan izgovor glasova. Nazivi koji se koriste za ovu vrstu poteškoća još su i poremećaj izgovora, artikulacijski poremećaj, dislalija.
Ako primjerice, primijetite da vaše dijete izgovara 
      uk
    umjesto 
      luk
    ili 
      jav
    umjesto 
      lav
   , 
      vampa
    umjesto 
      lampa
    i sl. ono najvjerojatnije ima poremećaj zvan lambdacizam. Lambdacizam je poremećaj izgovora glasa
       l
    i 
      lj
   , a očituje se izostavljanjem, zamjenom ili iskrivljenim govorom.

   Uzroci poremećaja izgovora ovih glasova, kao i ostalih artikulacijskih poteškoća su različiti: nepravilnosti u građi artikulacijskih organa (rascjep usne i/ili nepca, nepravilan zagriz), slaba pokretljivost jezika ili usana, fonematski sluh ((smanjena sposobnost slušnog prepoznavanja odnosno razlikovanja glasova), neprimjeren govorni uzor u djetetovoj bliskoj okolini itd.


   U kojem se sve obliku pojavljuje lambdacizam?


Lambdacizam se može javiti u obliku supstitucije, distorzije ili omisije. Omisija ili izostavljanje glasova u govoru je rijetka pojava i odnosi se na mlađu djecu (primjerice, kad dijete kaže 
      peši
    umjesto 
      pleši
   ili 
      lubav
    umjesto 
      ljubav.
    Važno je napomenuti da nakon treće godine dijete ne bi trebalo izostavljati niti jedan glas. Zamjena ili supstitucija odnosi se na mijenjanje glasova l i lj drugim glasovima. Glas l može biti zamijenjen glasom j, a glas lj glasovima j ili l.
   

Nepravilan izgovor glasova l ili lj ili distorzija najčešće se javlja u obliku poluvokala
       w
   , a uključuje i, ovisno o mjestu izgovora, lateralni i interdentalni lambdacizam. Lateralni lambdacizam je izgovor glasova l i lj na način da samo jedna strana jezika dodiruje alveole zbog čega dolazi do pretjerane salivacije. Interdentalni lambdacizam odnosi se na izgovor spomenutih glaosva na način da dijete stavi jezik između gornjih i donjih zubi tj. zagrize ga.


   Što roditelj može učiniti?


Znanstvenici koji proučavaju razvoj dječjeg živčanog sustava, a posebice razvoja govora, otkrili su veliko stimulativno značenje funkcije ruke. Istraživanja su pokazala kada razvoj pokreta prstiju odgovora dobi, razvoj govora je također uredan, a kada razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora. Prof. logoped Stella Rožman iz Kabineta Korneo
    smatra da s vježbama prstićima treba započeti od najranijeg djetinjstva.
Treba obratiti pažnju na to kako dijete manipulira prstima i ovladava jednostavnim, ali životno važnim vještinama - kako drži čašu, vilicu, olovku, kako se umiva i pere ruke, zakopčava košulju i veže vezice na cipelama. Ako primijetite da dijete ima teškoće u razvoju fine motorike i govora vježbajte njegove prstiće, a prof. logoped Rožman navodi nekoliko praktičnih primjera:


   
      igra ''Prstići se pozdravljaju'': dijete treba vrškom svakog prsta dotaknuti jagodicu palca
   
   
      imitacija pokreta: sviranje klavira, šivanje, miješanje žličicom šećera u čaj
   
   
      razni oblici i figure, primjerice životinja
   
   
      izrada raznih oblika od plastelina ili tijesta
   
   
      slaganje oblika od ''šarenih čavlića''
   
   
      rezanje i lijepljenje
   


Osim vježbi prstićima možete sa svojom djecom vježbati i bolju pokretljivost artikulatora, primjerice jezika. Evo nekoliko primjera i za to:


   
      oblizivanje: lagano otvoriti usta i širokim prednjim dijelom jezika oblizati gornju i donju usnu
   
   
      gimnastika za jezik: lagano otvoriti usta, osmjehnuti se i naizmjenično vrškom jezika dodirivati uglove usana; zatim pomicati jezik gore-dolje kao da želi polizati nos i bradu
   
   
      vježba ''Ljuljačka'': osmjehnuti se, lagano otvoriti usta, smjestiti jezik iza donjih zuba i držati ga tamo par sekundi; zatim podići jezik i staviti ga iza gornjih zuba te ga držati tamo par sekundi; mijenjati položaj nekoliko puta
   
   
      coktanje vrhom jezika (imitacija kako ide konj)
   


Djetetov način govora okolini i roditeljima nerijetko je simpatičan, a neki čak smatraju da će se on s vremenom sam ispraviti. Međutim, neispravan izgovor glasova l i lj tolerira se do četvrte godine, a ukoliko je riječ o izostavljanju glasova do treće godine života. Od velike je važnosti, stoga, na vrijeme potražiti stručno mišljenje logopeda i uključiti mališana u logopedsku terapiju. Petra Majetić 

poremecaj_izgovora_pixabay

Lambdacizam ili poremećaj izgovora glasova L i Lj

<para>Stoga su mnoge žene rješenje pronašle u suhom šamponu, koji u tren oka rješava višak masnoće u kosi i daje joj volumen, te lakše oblikovanje frizure. Međutim, i ovo naizgled savršeno rješenje ima „dvije strane medalje“. Brojni stručnjaci složili su se kako nije riječ o bezazlenom proizvodu, te da suhi šampon može ostaviti posljedice po našu kosu.
</para>
<heading4>Suhi šampon – zapravo i nije riječ o šamponu</heading4>
<para>
Klasični šamponi uz pomoć vode djeluju tako da uklanjaju nečistoće poput ljuskica kože s površine skalpa i masnoća, ostavljajući kosu ali i kožu glave čistom. Stoga mnogi stručnjaci smatraju kako je naziv „suhi šampon“ pomalo zbunjujuć, budući da ovaj proizvod ne djeluje na jednak način. Čak i ako kosa nakon njegove upotrebe djeluje čisto, ona to nije i svejedno je potrebno oprati ju na klasičan način. Suhi šampon može tek produžiti vrijeme između dva pranja kose običnim šamponom.</para>
<para>Ono što suhi šampon zapravo radi jest upijanje masnoće s korijena kose i skalpa. Njegovo nanošenje na kosu gotovo trenutno upija višak masnoće i kosa se čini mekom i podatnom, te jednostavnom za oblikovanje. Onima koji imaju tanku i ravnu kosu koja se brzo masti, suhi će šampon podariti i trenutan volumen.
</para>
<heading4>Skrivene opasnosti</heading4>
<para>
Kao i u svemu, i u korištenju ovog brzog rješenja trebalo bi imati mjeru. Suhi šampon doista ima prednosti kada ste u gužvi i jednostavno ne možete posvetiti toliko vremena pranju, sušenju i oblikovanju kose. No, isto tako, njegova upotreba ne bi smjela prijeći u naviku, a klasično pranje kose i dalje bi trebala biti osnova njene pravilne njege.</para>
<para>Upravo osobe s tankom kosom, kojima se naizgled čini kako im ova vrsta šampona daje toliko željeni volumen, u najvećoj su opasnosti od neželjenih nuspojava. Kod ovakve vrste kose, mnogo više suhog šampona dolazi u izravan doticaj sa skalpom nego što je to slučaj kod guste ili kovrčave kose. Određeni sastojci suhih šampona mogu izazvati alergijske reakcije, ali i "začepiti" folikule, odnosno korijen dlake što može usporiti rast kose, ali i onemogućiti njeno obnavljanje.</para>
<para>Uz to, koliko god dobro iščešljali kosu nakon nanošenja suhog šampona, na skalpu će i dalje biti njegovih ostataka, pomiješanih s masnoćom koju je upio iz kose. Iako se čestice šampona golim okom često ne mogu vidjeti, one su ipak tu, a ukloniti ih može jedino temeljito pranje klasičnim šamponom i ispiranje vodom.
</para>
<heading4>Zamjena za klasično pranje ne postoji</heading4>
<para>
Suhi šampon pranje može odgoditi eventualno za dan – dva, no nikako ne bi smjelo zamijeniti klasično šamponiranje, ističu dermatolozi. U slučaju da vam se kosa izrazito masti i prisiljeni ste ju često prati, bolje je rješenje posegnuti za neutralnim šamponima. Na tržištu postoji zaista velik broj šampona koji uklanjaju nečistoće, a istovremeno su blagi i dermatološki podnošljivi. Uz to, kada god imate vremena, preporučljivo je kosu sušiti prirodno, na zraku, umjesto sušilom za kosu. Vruć zrak samo će potaknuti izbijanje masnoće.</para>
<para>U slučaju da i dalje ne želite odustati od bržeg rješenja koje nudi suhi šampon, važno je nakon nekoliko mjeseci njegovog korištenja napraviti pauzu u trajanju od barem mjesec dana. Uz to, poželjno je pronaći proizvod koji je organski i antialergijski. Nakon nanošenja suhog šampona također je važno barem nekoliko minuta prolaziti četkom kroz kosu, kako biste u što većoj mjeri uklonili njegove ostatke sa skalpa. Vaša će frizura izdržati još dva dana, no tada je vrijeme za klasičan šampon i ispiranje nečistoća vodom.</para>

Suhi šampon - brzo rješenje koje nije uvijek dobro za kosu Pranje i sušenje kose, pogotovo ako je ona duža, često predstavlja zadatak za koji treba odvojiti vremena. Stoga su mnoge žene rješenje pronašle u suhom šamponu, koji u tren oka rješava višak masnoće u kosi i daje joj volumen, te lakše oblikovanje frizure. Međutim, i ovo naizgled savršeno rješenje ima „dvije strane medalje“. Brojni stručnjaci složili su se kako nije riječ o bezazlenom proizvodu, te da suhi šampon može ostaviti posljedice po našu kosu.

Suhi šampon – zapravo i nije riječ o šamponu

Klasični šamponi uz pomoć vode djeluju tako da uklanjaju nečistoće poput ljuskica kože s površine skalpa i masnoća, ostavljajući kosu ali i kožu glave čistom. Stoga mnogi stručnjaci smatraju kako je naziv „suhi šampon“ pomalo zbunjujuć, budući da ovaj proizvod ne djeluje na jednak način. Čak i ako kosa nakon njegove upotrebe djeluje čisto, ona to nije i svejedno je potrebno oprati ju na klasičan način. Suhi šampon može tek produžiti vrijeme između dva pranja kose običnim šamponom.
Ono što suhi šampon zapravo radi jest upijanje masnoće s korijena kose i skalpa. Njegovo nanošenje na kosu gotovo trenutno upija višak masnoće i kosa se čini mekom i podatnom, te jednostavnom za oblikovanje. Onima koji imaju tanku i ravnu kosu koja se brzo masti, suhi će šampon podariti i trenutan volumen.

Skrivene opasnosti

Kao i u svemu, i u korištenju ovog brzog rješenja trebalo bi imati mjeru. Suhi šampon doista ima prednosti kada ste u gužvi i jednostavno ne možete posvetiti toliko vremena pranju, sušenju i oblikovanju kose. No, isto tako, njegova upotreba ne bi smjela prijeći u naviku, a klasično pranje kose i dalje bi trebala biti osnova njene pravilne njege.
Upravo osobe s tankom kosom, kojima se naizgled čini kako im ova vrsta šampona daje toliko željeni volumen, u najvećoj su opasnosti od neželjenih nuspojava. Kod ovakve vrste kose, mnogo više suhog šampona dolazi u izravan doticaj sa skalpom nego što je to slučaj kod guste ili kovrčave kose. Određeni sastojci suhih šampona mogu izazvati alergijske reakcije, ali i "začepiti" folikule, odnosno korijen dlake što može usporiti rast kose, ali i onemogućiti njeno obnavljanje.
Uz to, koliko god dobro iščešljali kosu nakon nanošenja suhog šampona, na skalpu će i dalje biti njegovih ostataka, pomiješanih s masnoćom koju je upio iz kose. Iako se čestice šampona golim okom često ne mogu vidjeti, one su ipak tu, a ukloniti ih može jedino temeljito pranje klasičnim šamponom i ispiranje vodom.

Zamjena za klasično pranje ne postoji

Suhi šampon pranje može odgoditi eventualno za dan – dva, no nikako ne bi smjelo zamijeniti klasično šamponiranje, ističu dermatolozi. U slučaju da vam se kosa izrazito masti i prisiljeni ste ju često prati, bolje je rješenje posegnuti za neutralnim šamponima. Na tržištu postoji zaista velik broj šampona koji uklanjaju nečistoće, a istovremeno su blagi i dermatološki podnošljivi. Uz to, kada god imate vremena, preporučljivo je kosu sušiti prirodno, na zraku, umjesto sušilom za kosu. Vruć zrak samo će potaknuti izbijanje masnoće.
U slučaju da i dalje ne želite odustati od bržeg rješenja koje nudi suhi šampon, važno je nakon nekoliko mjeseci njegovog korištenja napraviti pauzu u trajanju od barem mjesec dana. Uz to, poželjno je pronaći proizvod koji je organski i antialergijski. Nakon nanošenja suhog šampona također je važno barem nekoliko minuta prolaziti četkom kroz kosu, kako biste u što većoj mjeri uklonili njegove ostatke sa skalpa. Vaša će frizura izdržati još dva dana, no tada je vrijeme za klasičan šampon i ispiranje nečistoća vodom. Nataša Vuk 

kosa_pixabay

Suhi šampon - brzo rješenje koje nije uvijek dobro za kosu

<para>Nedavno nam je na društvenim mrežama za oko "zapela" zanimljiva i neobična knjižica još zanimljivijeg imena - Zmalac
 Zmalac je interaktivna edukativna personalizirana didaktička unikatna igračka, koja je namijenjena djeci od 3 godine na dalje, ali i osobama s posebnim potrebama. S kreatoricom Zmalca i poduzetnicom Margaritom Milavić, popričali smo o ovoj neobičnoj, šarenoj i djeci primamljivoj igrački.</para>
<para>Ovo je sasvim drugačija igračka - knjiga jer "dolazi u obliku knjige, a sastoji se od različitih situacijskih igara koje skrivaju zadatke oblika, boja, veličina, logičkog zaključivanja, redoslijeda, odnosa u prirodi, orijentacije u prostoru i vremenu, odnosa u veličinama i brojevima te različite vrste kopčanja (gumbi, drukeri, čičci, zatvarači, kopči za ruksake, zakačke, stoperi, magneti i vezice...). Tako pomaže u razvoju fine motorike, koordinacija ruke i oka, spretnosti u svakodnevnom životu, koordinacije lijeve i desne ruke, percepcije, orijentacije i pozitivne slike o sebi kroz uspjehe i svladavanje izazova. Djeca se susreću s različitim problemskim situacijama koje im pomažu da se lakše suoče sa svakodnevnim životnim situacijama.</para>
<para>Ova knjiga je u potpunosti personalizirana i roditelji odabiru igre prema djetetovim potrebama i željama te time sami kreiraju sadržaj i cijenu knjige, a svaka knjiga ima na naslovnoj korici ime djeteta kome je namijenjena. Knjiga je unikatna jer svaka je knjiga ručno šivana i ima različite detalje. Knjigu se uvijek može nadograđivati i proširivati novim igrama. Cilj svake igre je da dijete nešto uči i vježba kroz igru.</para>
<para>Na prvi pogled možda i zvuči nejasno i komplicirano, no sve je zapravo zabava i učenje kroz zabavu. "Dijete se susreće s različitim problemskim zadacima u kojima logički zaključuje i istovremeno koristi različite vrste kopčanja. Kroz igru dijete vježba motoriku, koordinaciju ruke i oka, lijeve i desne ruke, vježba svladavanje različitih izazova i time biva spremnije za svakodnevni život. Npr. u igri pecanja ribica dijete peca ribice pomoću magneta i stavlja ribice u mrežu: u toj igri vježba koordinaciju lijeve i desne ruke i motoriku te se time bolje ostvaruje u samostalnom hranjenju služeći se žlicom, vilicom i nožem u budućnosti. U igri lanac dijete ima zadatak napraviti lanac pomoću čičaka, drukera i gumbiju, time vježba finu motoriku i strpljenje. U igri muffini dijete povezuje broj i količinu. Postoji i igra pecanja koja dolazi s ruksakom. Postoji u verziji i gdje ribice imaju brojeve pa dijete uči zbrajati.</para>
<para/>
<hmn:facebook xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.facebook.com/plugins/video.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fzmalac%2Fvideos%2F1307237189315797%2F&amp;show_text=0&amp;width=560"/>
<para>Kako je nastao Zmalac, upitali smo Margaritu Milavić, učiteljicu po struci, ali glavnu i odgovornu za nastanak Zmalca?</para>
<blockquote>
 <para>"Ideja za knjigu razvila se iz potrebe i manjka sličnih proizvoda na tržištu. U trgovinama se nailazi na skupe igračke koje djetetu ne pružaju dodatnu vrijednost, već privremenu zabavu, a svi znamo da djetetu sve brzo dosadi. Uz to, našla sam se u situaciji da u žurbi automatski zakopčavam djetetu jaknu i vežem tenisice i shvatila da na neki način kočim dijete. Pokušala sam pronaći nešto na našem tržištu što bi potaknulo djecu da sami svladaju neke osnovne vrste kopčanja i time bila samostalnija u svakodnevnom životu. Ponuda na našem tržištu je bila loša; bilo je nekoliko krojačica koje su radile takve stvari, ali lista čekanja je bila velika. Meni je to trebalo odmah. Takva igračka je dostupna u inozemstvu, ali nije ispunila moja očekivanja. Htjela sam igračku koja će biti sinergija kognitivnog i motoričkog razvoja, koju ću dobiti sada i koja će imati sadržaj kakav želim. Vidjela sam da i druge mame imaju takve želje i to me potaklo da ozbiljnije razmislim o tom poslu."</para>
</blockquote>
<para>Pohvalno je da je Zmalac u potpunosti hrvatski proizvod, koji se i šije i osmišljava u našem proizvodnom pogonu. Proizvodni pogon nalazi se u Omišu. Uz Margaritu, tu su još četiri zaposlenice, koje također sudjeluju u osmišljavanju i realiziranju igara. "Svaku igru radimo s puno ljubavi i veselja. Neke igre izrađujemo zaista dugo, dokle sve ne budemo zadovoljne konačnim izgledom i funkcijom."</para>
<para>Spomenuli ste i igru pecanja? O čemu se radi?</para>
<para>
 Igra pecanja je ruksak u obliku ribe koji u sebi skriva igru pecanja, a sastoji se od 20 ribica, dva štapa, dvije mreže i podloge koja ujedno služi za pospremanje ribica. Sve se sprema u ruksak koji može služiti i za druge svrhe. To je igra za dvoje, a može se napraviti i za više igrača. Ruksak ima vezicu s uzorkom hrvatske šahovnice, čime je naglašeno gdje se proizvodi, a ujedno može biti i unikatan suvenir. Igrom se revitaliziraju stare igre i potiče motorika važna na upis u školu i svakodnevni život te potiče pozitivan natjecateljski duh. Djeca pecaju ribice i stavljaju ih u mrežu te na kraju broje koliko su ribica ulovila. Postoji i u verziji gdje ribice imaju brojeve na sebi pa na kraju dijete zbrajaju njihove vrijednosti.</para>
<para>S obzirom da je riječ o igrački, najvažnija je reakcija djece, a izgleda da su djeca poprilično oduševljena. "Svakodnevno nam se javljaju roditelji naših malih "zmalaca" koji s oduševljenjem pričaju kako im se dijete ne odvaja od knjige i kako se djeca neumorno igraju igrama. Jedna mama je knjigu nazvala biolaptop. Šalju nam i fotografije njihove djece koja se zabavljaju uz Zmalac igračke. Svaka poruka nas uveseljava i potiče da budemo još bolji", nastavlja Margarita.</para>
<para>Iako je Margarita po struci učiteljica, ne radi u struci, pa se stoga i uz potrebu ovog proizvoda na tržištu odlučila ubaciti u poduzetničke vode. "Svaki posao je težak, kao i kod djece prvi korak, ali upornošću i konstantnim radom uspjeh je neizostavan. Vjerujem da je dobra ideja u kombinaciji s trudom, željom za uspjehom, vizijom i pozitivnim stavom recept za uspješnu priču. Važno je slijediti strast, biti uporan i hrabar i ne odustajati. Kada si dobro motiviran, svaki problem je lakši. "</para>
<para>Zmalac se može naručiti putem internetske stranice <ulink url="http://www.zmalac.hr">www.zmalac.hr</ulink> ili <ulink url="https://www.facebook.com/zmalac/">facebook profila Zmalac</ulink>, te u jednoj zagrebačkoj trgovini.</para>

Upoznajte Zmalca - hrvatsku didaktičku igračku koju djeca jednostavno obožavaju Nedavno nam je na društvenim mrežama za oko "zapela" zanimljiva i neobična knjižica još zanimljivijeg imena - Zmalac. Pa što je zapravo Zmalac? Nedavno nam je na društvenim mrežama za oko "zapela" zanimljiva i neobična knjižica još zanimljivijeg imena - Zmalac
   Zmalac je interaktivna edukativna personalizirana didaktička unikatna igračka, koja je namijenjena djeci od 3 godine na dalje, ali i osobama s posebnim potrebama. S kreatoricom Zmalca i poduzetnicom Margaritom Milavić, popričali smo o ovoj neobičnoj, šarenoj i djeci primamljivoj igrački.
Ovo je sasvim drugačija igračka - knjiga jer "dolazi u obliku knjige, a sastoji se od različitih situacijskih igara koje skrivaju zadatke oblika, boja, veličina, logičkog zaključivanja, redoslijeda, odnosa u prirodi, orijentacije u prostoru i vremenu, odnosa u veličinama i brojevima te različite vrste kopčanja (gumbi, drukeri, čičci, zatvarači, kopči za ruksake, zakačke, stoperi, magneti i vezice...). Tako pomaže u razvoju fine motorike, koordinacija ruke i oka, spretnosti u svakodnevnom životu, koordinacije lijeve i desne ruke, percepcije, orijentacije i pozitivne slike o sebi kroz uspjehe i svladavanje izazova. Djeca se susreću s različitim problemskim situacijama koje im pomažu da se lakše suoče sa svakodnevnim životnim situacijama.
Ova knjiga je u potpunosti personalizirana i roditelji odabiru igre prema djetetovim potrebama i željama te time sami kreiraju sadržaj i cijenu knjige, a svaka knjiga ima na naslovnoj korici ime djeteta kome je namijenjena. Knjiga je unikatna jer svaka je knjiga ručno šivana i ima različite detalje. Knjigu se uvijek može nadograđivati i proširivati novim igrama. Cilj svake igre je da dijete nešto uči i vježba kroz igru.
Na prvi pogled možda i zvuči nejasno i komplicirano, no sve je zapravo zabava i učenje kroz zabavu. "Dijete se susreće s različitim problemskim zadacima u kojima logički zaključuje i istovremeno koristi različite vrste kopčanja. Kroz igru dijete vježba motoriku, koordinaciju ruke i oka, lijeve i desne ruke, vježba svladavanje različitih izazova i time biva spremnije za svakodnevni život. Npr. u igri pecanja ribica dijete peca ribice pomoću magneta i stavlja ribice u mrežu: u toj igri vježba koordinaciju lijeve i desne ruke i motoriku te se time bolje ostvaruje u samostalnom hranjenju služeći se žlicom, vilicom i nožem u budućnosti. U igri lanac dijete ima zadatak napraviti lanac pomoću čičaka, drukera i gumbiju, time vježba finu motoriku i strpljenje. U igri muffini dijete povezuje broj i količinu. Postoji i igra pecanja koja dolazi s ruksakom. Postoji u verziji i gdje ribice imaju brojeve pa dijete uči zbrajati.


Kako je nastao Zmalac, upitali smo Margaritu Milavić, učiteljicu po struci, ali glavnu i odgovornu za nastanak Zmalca?

   "Ideja za knjigu razvila se iz potrebe i manjka sličnih proizvoda na tržištu. U trgovinama se nailazi na skupe igračke koje djetetu ne pružaju dodatnu vrijednost, već privremenu zabavu, a svi znamo da djetetu sve brzo dosadi. Uz to, našla sam se u situaciji da u žurbi automatski zakopčavam djetetu jaknu i vežem tenisice i shvatila da na neki način kočim dijete. Pokušala sam pronaći nešto na našem tržištu što bi potaknulo djecu da sami svladaju neke osnovne vrste kopčanja i time bila samostalnija u svakodnevnom životu. Ponuda na našem tržištu je bila loša; bilo je nekoliko krojačica koje su radile takve stvari, ali lista čekanja je bila velika. Meni je to trebalo odmah. Takva igračka je dostupna u inozemstvu, ali nije ispunila moja očekivanja. Htjela sam igračku koja će biti sinergija kognitivnog i motoričkog razvoja, koju ću dobiti sada i koja će imati sadržaj kakav želim. Vidjela sam da i druge mame imaju takve želje i to me potaklo da ozbiljnije razmislim o tom poslu."

Pohvalno je da je Zmalac u potpunosti hrvatski proizvod, koji se i šije i osmišljava u našem proizvodnom pogonu. Proizvodni pogon nalazi se u Omišu. Uz Margaritu, tu su još četiri zaposlenice, koje također sudjeluju u osmišljavanju i realiziranju igara. "Svaku igru radimo s puno ljubavi i veselja. Neke igre izrađujemo zaista dugo, dokle sve ne budemo zadovoljne konačnim izgledom i funkcijom."
Spomenuli ste i igru pecanja? O čemu se radi?

   Igra pecanja je ruksak u obliku ribe koji u sebi skriva igru pecanja, a sastoji se od 20 ribica, dva štapa, dvije mreže i podloge koja ujedno služi za pospremanje ribica. Sve se sprema u ruksak koji može služiti i za druge svrhe. To je igra za dvoje, a može se napraviti i za više igrača. Ruksak ima vezicu s uzorkom hrvatske šahovnice, čime je naglašeno gdje se proizvodi, a ujedno može biti i unikatan suvenir. Igrom se revitaliziraju stare igre i potiče motorika važna na upis u školu i svakodnevni život te potiče pozitivan natjecateljski duh. Djeca pecaju ribice i stavljaju ih u mrežu te na kraju broje koliko su ribica ulovila. Postoji i u verziji gdje ribice imaju brojeve na sebi pa na kraju dijete zbrajaju njihove vrijednosti.
S obzirom da je riječ o igrački, najvažnija je reakcija djece, a izgleda da su djeca poprilično oduševljena. "Svakodnevno nam se javljaju roditelji naših malih "zmalaca" koji s oduševljenjem pričaju kako im se dijete ne odvaja od knjige i kako se djeca neumorno igraju igrama. Jedna mama je knjigu nazvala biolaptop. Šalju nam i fotografije njihove djece koja se zabavljaju uz Zmalac igračke. Svaka poruka nas uveseljava i potiče da budemo još bolji", nastavlja Margarita.
Iako je Margarita po struci učiteljica, ne radi u struci, pa se stoga i uz potrebu ovog proizvoda na tržištu odlučila ubaciti u poduzetničke vode. "Svaki posao je težak, kao i kod djece prvi korak, ali upornošću i konstantnim radom uspjeh je neizostavan. Vjerujem da je dobra ideja u kombinaciji s trudom, željom za uspjehom, vizijom i pozitivnim stavom recept za uspješnu priču. Važno je slijediti strast, biti uporan i hrabar i ne odustajati. Kada si dobro motiviran, svaki problem je lakši. "
Zmalac se može naručiti putem internetske stranice www.zmalac.hr ili facebook profila Zmalac, te u jednoj zagrebačkoj trgovini. Adrijana Bakoš 

zmalac_naslovna

igra_zmalac

zmalac_unutrasnjost1

Upoznajte Zmalca - hrvatsku didaktičku igračku koju djeca jednostavno obožavaju

<para>
 Provedeno istraživanje je pokazalo kako uvođenje djece u kućanske poslove poput iznošenja smeća, pranja prozora, usisavanja i sličnog, može samo pridonijeti njihovom zdravom odrastanju u odgovorne osobe koje putem svjesnosti o obavezama razvijaju osjećaj oslanjanja na same sebe, empatiju i poštovanje za druge te dakako, odgovornost. I što prije počnete - tim bolje.</para>
<para>Naime, istraživanje, ali i psiholozi dakako ne preporučuju da djecu pretrpate poslom, jer naravno, to nije njihov glavni zadatak, već da putem malih obaveza ih uključujete u svakodnevne zadatke.</para>
<para>Studija jednostavno nazvana "Zašto djeci trebaju kućanski poslovi?" je provedena na 84 djece tijekom predškolskog razdoblja, te su kasnije praćeni kada su bili u dobi od 10 i 15 godina, te u srednjim 20-im godinama. Saznanja studije ukazuju da sada odrasli ljudi u 20-im koji su s 3 ili 4 godine uključivani i poticani na kućanske poslove, su sada u stabilnim vezama, postigli su bolje akademske rezultate i zadovoljni su sa samima sobom za razliku od onih koji su u iste poslove uključivani u tinejdžerskim godinama ili nikad.</para>
<para>Po zaključcima psihologa Richarda Rendea, obavljanje kućanskih poslova od najranijih dana dobra je podloga za dugoročno pozitivne socijalna i akademska postignuća. Po Rendeu, mnogo bolja od recimo pretrpavanja djecom izvanškolskim obavezama u kojima se ponekad malo i pogube te tada i nemaju vremena, a i roditelji ih ne upućuju još i na "rad" na kućanskim poslovima. Današnji roditelji žele najbolje za svoju djecu, te im pritom omogućuju razne aktivnosti koje oni sami nisu mogli pohađati, a ironično, zaboravlja se osnova i obaveze u kućanstvu od koji sve polazi i koje su dokazani utjecaj uspjeha, smatra Rende.</para>
<para>Iako je poticanje djeteta na kućanske poslove, od primjerice pohađanja satova šaha znatno manji izazov za dijete, nekoliko stvari ipak je potrebno imati na umu.</para>
<para>
 - Nije važno ono što kažete, nego način na koji kažete.
</para>
<para>Djetetu zahvalite što vam pomaže, time kod njega izazivate ponos i sreću, a stvarate i pozitivnu energiju. Forsirati dijete također nije poželjno, jer vjerojatno će odbiti suradnju. Kao ni žaljenje samih sebe o tome koliko posla imate ili koliko zapravo ne volite kućanske poslove.</para>
<para>
 - Posložite prioritete.
</para>
<para>Djetetu jasno dajte do znanja koji su prioriteti te što je poželjno napraviti svaki dan, a što ponekad.</para>
<para>
 - Poslove pretvorite u igru.
</para>
<para>Djeca su zaigrana i neka tako i ostane. "Poslove" ne trebaju shvaćati kao nešto ozbiljno što se "mora", već jednostavno kao igru i zabavu. Samo tako će ih i prihvatiti i sudjelovati. Zabavite dijete rečenicama poput: "Znaš li da je svjetski rekord za iznijeti smeće 45,3 sekunde? Možeš li to nadmašiti?"</para>
<para>
 - Fokus treba ostati na obitelji i druženju.
</para>
<para>Što god radili s djecom fokus treba ostati na dobrobiti njih i cijele obitelji. Ne samo na odraslima.</para>
<para>
 - Izostavite novac i plaćanje njihovih usluga!
</para>
<para>Ako djecu "plaćate" za njihove poslove time šaljete pogrešnu poruku. Djeca trebaju sudjelovati jer se osjećaju potrebnim i jer to žele, a ne zato što osjećaju financijsku korist.</para>

Kućanski poslovi djeci donose akademske, profesionalne i emocionalne dobrobiti Ako vam je trebao još jedan poticaj da dijete od najranije mladosti potaknete na kućanske poslove, sada i znanstvenici imaju dokaze koliko je to poželjno. 
   Provedeno istraživanje je pokazalo kako uvođenje djece u kućanske poslove poput iznošenja smeća, pranja prozora, usisavanja i sličnog, može samo pridonijeti njihovom zdravom odrastanju u odgovorne osobe koje putem svjesnosti o obavezama razvijaju osjećaj oslanjanja na same sebe, empatiju i poštovanje za druge te dakako, odgovornost. I što prije počnete - tim bolje.
Naime, istraživanje, ali i psiholozi dakako ne preporučuju da djecu pretrpate poslom, jer naravno, to nije njihov glavni zadatak, već da putem malih obaveza ih uključujete u svakodnevne zadatke.
Studija jednostavno nazvana "Zašto djeci trebaju kućanski poslovi?" je provedena na 84 djece tijekom predškolskog razdoblja, te su kasnije praćeni kada su bili u dobi od 10 i 15 godina, te u srednjim 20-im godinama. Saznanja studije ukazuju da sada odrasli ljudi u 20-im koji su s 3 ili 4 godine uključivani i poticani na kućanske poslove, su sada u stabilnim vezama, postigli su bolje akademske rezultate i zadovoljni su sa samima sobom za razliku od onih koji su u iste poslove uključivani u tinejdžerskim godinama ili nikad.
Po zaključcima psihologa Richarda Rendea, obavljanje kućanskih poslova od najranijih dana dobra je podloga za dugoročno pozitivne socijalna i akademska postignuća. Po Rendeu, mnogo bolja od recimo pretrpavanja djecom izvanškolskim obavezama u kojima se ponekad malo i pogube te tada i nemaju vremena, a i roditelji ih ne upućuju još i na "rad" na kućanskim poslovima. Današnji roditelji žele najbolje za svoju djecu, te im pritom omogućuju razne aktivnosti koje oni sami nisu mogli pohađati, a ironično, zaboravlja se osnova i obaveze u kućanstvu od koji sve polazi i koje su dokazani utjecaj uspjeha, smatra Rende.
Iako je poticanje djeteta na kućanske poslove, od primjerice pohađanja satova šaha znatno manji izazov za dijete, nekoliko stvari ipak je potrebno imati na umu.

   - Nije važno ono što kažete, nego način na koji kažete.

Djetetu zahvalite što vam pomaže, time kod njega izazivate ponos i sreću, a stvarate i pozitivnu energiju. Forsirati dijete također nije poželjno, jer vjerojatno će odbiti suradnju. Kao ni žaljenje samih sebe o tome koliko posla imate ili koliko zapravo ne volite kućanske poslove.

   - Posložite prioritete.

Djetetu jasno dajte do znanja koji su prioriteti te što je poželjno napraviti svaki dan, a što ponekad.

   - Poslove pretvorite u igru.

Djeca su zaigrana i neka tako i ostane. "Poslove" ne trebaju shvaćati kao nešto ozbiljno što se "mora", već jednostavno kao igru i zabavu. Samo tako će ih i prihvatiti i sudjelovati. Zabavite dijete rečenicama poput: "Znaš li da je svjetski rekord za iznijeti smeće 45,3 sekunde? Možeš li to nadmašiti?"

   - Fokus treba ostati na obitelji i druženju.

Što god radili s djecom fokus treba ostati na dobrobiti njih i cijele obitelji. Ne samo na odraslima.

   - Izostavite novac i plaćanje njihovih usluga!

Ako djecu "plaćate" za njihove poslove time šaljete pogrešnu poruku. Djeca trebaju sudjelovati jer se osjećaju potrebnim i jer to žele, a ne zato što osjećaju financijsku korist. Adrijana Bakoš 

kućanski poslovi_djeca

Kućanski poslovi djeci donose akademske, profesionalne i emocionalne dobrobiti

<para>Polako s nekim posebnim osjećajem ljubavi, ušetali smo u vrijeme adventa, u vrijeme darivanja, u ono posebno vrijeme u godini, blagdansko. Ipak ove je godine posebice čarobno, jer je sve obilježeno prelijepom bajkom Orašar. Baletna je priča to koja godinama puni kazališta i srca ljudi diljem svijeta, a u Zagrebu je postavljena i u vidu izložbe Orašar – najljepša božićna bajka u Muzeju za umjetnost i obrt. U toj adventskoj čaroliji svoje mjesto i ove godine pronašla je i  WISH MAMA, portal koji svakim danom bilježi sve veći broj poklonika. Svoj, već tradicionalni event, „WISH MAMA i Sveti Nikola daruju“ posvetila je zimskoj bajci Orašaru i u svečanom raspoloženju, održala ga 6. prosinca u prostorima Muzeja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Božićna je to priča u kojoj je svoje drage goste i djecu posebno darovala WISH MAMA i Sveti Nikola veselim poklonima, a sve uzvanike dodatno pozvala i na razgled izložbe Orašar WISH MAMA, među kojima su bili Margareta Mađerić, Mirna Medaković, Ana Vilenica, Ljubo Pavasović Visković, Iris Pinjuh Androšević, Tarik  Filipović, Vanna – Ivana Vrdoljak, Mirjana Mikulec, Marijana Batinić, balerine iz baleta Orašara  te mnoge druge osobe iz javnog života kao i liječnici bolnice Srebrnjak, dragi prijatelji i klijenti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cijelo događanje imalo je i humanitarnu notu budući da upravo prihod od kupnje ulaznica za izložbu Orašar – najljepša božićna bajka, kojima je Wish mama dodatno darovala svoje goste, u suradnji s MUO, odlazi Dječjoj bolnici Srebrnjak za nabavku dijagnostičkog uređaja koji će bitno olakšati pretrage kod dojenčadi i male djece. Doista posebno i čarobno, baš onako kakva je i WISH MAMA.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već sutradan, 7. prosinca WISH MAMA je posjetila i djecu u Dječjoj bolnici Srebrnjak donijevši im pregršt darova. Tom prigodom djeci koja se nalaze na liječenju, Sveti Nikola, likovi iz mašte i balerine iz Orašara dočarali su dio bajke i oduševili djecu svojim poklon paketima. Humanitarna je to priča u kojoj su WISH MAMA i Sveti Nikola željeli u ove blagdanske dane razveseliti bolesnu dječicu koja su na liječenju u bolnici Srebrnjak. Jer kada oni nisu mogli doći u bajku, onda je bajka došla k njima. Jer to je Wish čarolija…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Wish mama i Sveti Nikola daruju Wish mama razveselila djecu u Dječjoj bolnici Srebrnjak donijevši im pregršt darova Polako s nekim posebnim osjećajem ljubavi, ušetali smo u vrijeme adventa, u vrijeme darivanja, u ono posebno vrijeme u godini, blagdansko. Ipak ove je godine posebice čarobno, jer je sve obilježeno prelijepom bajkom Orašar. Baletna je priča to koja godinama puni kazališta i srca ljudi diljem svijeta, a u Zagrebu je postavljena i u vidu izložbe Orašar – najljepša božićna bajka u Muzeju za umjetnost i obrt. U toj adventskoj čaroliji svoje mjesto i ove godine pronašla je i  WISH MAMA, portal koji svakim danom bilježi sve veći broj poklonika. Svoj, već tradicionalni event, „WISH MAMA i Sveti Nikola daruju“ posvetila je zimskoj bajci Orašaru i u svečanom raspoloženju, održala ga 6. prosinca u prostorima Muzeja.
   
Božićna je to priča u kojoj je svoje drage goste i djecu posebno darovala WISH MAMA i Sveti Nikola veselim poklonima, a sve uzvanike dodatno pozvala i na razgled izložbe Orašar WISH MAMA, među kojima su bili Margareta Mađerić, Mirna Medaković, Ana Vilenica, Ljubo Pavasović Visković, Iris Pinjuh Androšević, Tarik  Filipović, Vanna – Ivana Vrdoljak, Mirjana Mikulec, Marijana Batinić, balerine iz baleta Orašara  te mnoge druge osobe iz javnog života kao i liječnici bolnice Srebrnjak, dragi prijatelji i klijenti.
   
Cijelo događanje imalo je i humanitarnu notu budući da upravo prihod od kupnje ulaznica za izložbu Orašar – najljepša božićna bajka, kojima je Wish mama dodatno darovala svoje goste, u suradnji s MUO, odlazi Dječjoj bolnici Srebrnjak za nabavku dijagnostičkog uređaja koji će bitno olakšati pretrage kod dojenčadi i male djece. Doista posebno i čarobno, baš onako kakva je i WISH MAMA.
   
Već sutradan, 7. prosinca WISH MAMA je posjetila i djecu u Dječjoj bolnici Srebrnjak donijevši im pregršt darova. Tom prigodom djeci koja se nalaze na liječenju, Sveti Nikola, likovi iz mašte i balerine iz Orašara dočarali su dio bajke i oduševili djecu svojim poklon paketima. Humanitarna je to priča u kojoj su WISH MAMA i Sveti Nikola željeli u ove blagdanske dane razveseliti bolesnu dječicu koja su na liječenju u bolnici Srebrnjak. Jer kada oni nisu mogli doći u bajku, onda je bajka došla k njima. Jer to je Wish čarolija…
   
  promo 

Wish mama i Sveti Nikola daruju

<para>Da geslo "Sve se može, kad se hoće”, itekako može funkcionirati u stvarnom životu, već pune tri godine potvrđuje načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak Naime, zbog manjka prijekopotrebnih autobusnih linija, djecu na njihova “radna mjesta”, nije imao tko voziti, pa je stoga načelnik odlučio uzeti volan u ruke te ih svakodnevno razvoziti u školu i vrtić.
</para>
<blockquote>
 <para>“2013.godine, područje općine bilo je prekriveno s linijskim prijevozom u 5 termina u različito doba dana, a nakon reduciranja linije od koncesionara Samoborčeka, cijelo područje sada pokriva samo jedna linija koja ide ujutro u 6.30 iz Žumberka prema Jastrebarskom, a povratak je u 16. 20 sati iz Jastrebarskog tako da su npr. polaznici srednjih škola s područja naše općine bili onemogućeni u pohađanju iste u popodnevnim satima”, objašnjava nam načelnik Šiljak.
 </para>
</blockquote>
<para>
Zbog spomenutih problema, općina na čelu s načelnikom Šiljkom, odlučila je stoga preuzeti odgovornost za srednjoškolsku djecu uz financijsku pomoć Zagrebačke županije odnosno decentraliziranih sredstava za prijevoz srednjoškolskih učenika. Trenutno načelnik prevozi sedmero srednjoškolaca u kombi vozilom u vlasništvu općine, a odnedavno, društvo im prave i šestero djece predškolske dobi koja odlaze u “malu školu” u obližnji Krašić.
</para>
<blockquote>
 <para>“Oko 11 skupljam srednjoškolce u šest okolnih sela. Vozim ih zatim do Krašića odakle putuju za Karlovac ili Jastrebarsko. Oko 12.15. završava mala škola pa pokupim i mališane”, pojašnjava nam svoju rutu načelnik Šiljak.
 </para>
</blockquote>
<para>Od Krašića do Mrzlog Polja, koje je najudaljenije mjesto na njegovoj ruti, u jednom smjeru pređe preko 35 kilometara. Na terenu je praktički od jutra do mraka i njegov radni dan ne završava u popodnevnim satima. Naime, funkciju školskog vozača treba odraditi do kraja, pa stoga pak u večernjim satima, vozi žumberačke srednjoškolce natrag svojim kućama. Godišnje zna prevaliti i do 20 000 kilometara, ali ističe da se ne žali. Proračun općine je malen te se snalaze kako god znaju i umiju.</para>
<para>
S djecom koju prevozi postao je praktički i prijatelj, jer u općinskom kombiju svi zajedno svakodnevno dijele, i dobre i loše dane, sreću, tugu i veselje. Na svemu su mu zahvalni i roditelji koji su bez imalo razmišljanja svoju djecu predali u "ruke načelnika", jer ističu, malo je takvih poput njega.
</para>
<para>Na naše pitanje, postoji li mogućnost otvaranja linije prijevoza na području Općine, načelnik odmahuje rukom te ističe da nije baš optimističan, ali da će vrijeme sve pokazati. No bez obzira na sve probleme na žumberačkom području, on će i dalje, svaki dan u isto vrijeme pokupiti svoje "pajdaše" - školarce i predškolarce i dijeliti s njima i dobro i zlo.</para>

U Žumberku djecu u školu i vrtić svakodnevno vozi - načelnik! Da geslo "Sve se može, kad se hoće”, itekako može funkcionirati u stvarnom životu, već pune tri godine potvrđuje načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak. Da geslo "Sve se može, kad se hoće”, itekako može funkcionirati u stvarnom životu, već pune tri godine potvrđuje načelnik Općine Žumberak Zdenko Šiljak Naime, zbog manjka prijekopotrebnih autobusnih linija, djecu na njihova “radna mjesta”, nije imao tko voziti, pa je stoga načelnik odlučio uzeti volan u ruke te ih svakodnevno razvoziti u školu i vrtić.


   “2013.godine, područje općine bilo je prekriveno s linijskim prijevozom u 5 termina u različito doba dana, a nakon reduciranja linije od koncesionara Samoborčeka, cijelo područje sada pokriva samo jedna linija koja ide ujutro u 6.30 iz Žumberka prema Jastrebarskom, a povratak je u 16. 20 sati iz Jastrebarskog tako da su npr. polaznici srednjih škola s područja naše općine bili onemogućeni u pohađanju iste u popodnevnim satima”, objašnjava nam načelnik Šiljak.
   


Zbog spomenutih problema, općina na čelu s načelnikom Šiljkom, odlučila je stoga preuzeti odgovornost za srednjoškolsku djecu uz financijsku pomoć Zagrebačke županije odnosno decentraliziranih sredstava za prijevoz srednjoškolskih učenika. Trenutno načelnik prevozi sedmero srednjoškolaca u kombi vozilom u vlasništvu općine, a odnedavno, društvo im prave i šestero djece predškolske dobi koja odlaze u “malu školu” u obližnji Krašić.


   “Oko 11 skupljam srednjoškolce u šest okolnih sela. Vozim ih zatim do Krašića odakle putuju za Karlovac ili Jastrebarsko. Oko 12.15. završava mala škola pa pokupim i mališane”, pojašnjava nam svoju rutu načelnik Šiljak.
   

Od Krašića do Mrzlog Polja, koje je najudaljenije mjesto na njegovoj ruti, u jednom smjeru pređe preko 35 kilometara. Na terenu je praktički od jutra do mraka i njegov radni dan ne završava u popodnevnim satima. Naime, funkciju školskog vozača treba odraditi do kraja, pa stoga pak u večernjim satima, vozi žumberačke srednjoškolce natrag svojim kućama. Godišnje zna prevaliti i do 20 000 kilometara, ali ističe da se ne žali. Proračun općine je malen te se snalaze kako god znaju i umiju.

S djecom koju prevozi postao je praktički i prijatelj, jer u općinskom kombiju svi zajedno svakodnevno dijele, i dobre i loše dane, sreću, tugu i veselje. Na svemu su mu zahvalni i roditelji koji su bez imalo razmišljanja svoju djecu predali u "ruke načelnika", jer ističu, malo je takvih poput njega.

Na naše pitanje, postoji li mogućnost otvaranja linije prijevoza na području Općine, načelnik odmahuje rukom te ističe da nije baš optimističan, ali da će vrijeme sve pokazati. No bez obzira na sve probleme na žumberačkom području, on će i dalje, svaki dan u isto vrijeme pokupiti svoje "pajdaše" - školarce i predškolarce i dijeliti s njima i dobro i zlo. Petra Majetić 

opcina_zumberak_djeca

U Žumberku djecu u školu i vrtić svakodnevno vozi - načelnik!

<para>
 <ulink url="https://klinfortl.hr/?s=advent%20u%20zagrebu&amp;post_type=event">Adventska čarolija u glavnom gradu</ulink> u punom je zamahu, a atmosferi predblagdanskih događanja pridonosi i Djed Mraz koji je stigao iz - Finske Laponije. Djed Mraz nalazi se na zagrebačkom Strossmayerovu trgu odnosno u sklopu događanja "Kod Rudolfa". Razveselio je brojne mališane koji su ga dočekali u zaista velikom broju.</para>
<para>Osim toga, u sklopu ovog događanja prikupljaju se sredstva za humanitarnu akciju "RTL pomaže djeci" iza koje je već niz velikih projekata pomoći mališanina. U akciji možete sudjelovati i pomoći mališanima sve do 8. siječnja.</para>
<para>Djeda Mraza ili po finskom Joulupukki, možete posjetiti još danas "Kod Rudolfa".</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/138575/bozicna-carolija-u-zagrebu-stigao-djed-bozicnjak-iz-finske-rtl-nastavlja-s-humanitarnom-akcijom/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

U Zagreb stigao pravi Djed Mraz iz Finske! Adventska čarolija u glavnom gradu u punom je zamahu, a atmosferi predblagdanskih događanja pridonosi i Djed Mraz koji je stigao iz - Finske Laponije. 
   Adventska čarolija u glavnom gradu u punom je zamahu, a atmosferi predblagdanskih događanja pridonosi i Djed Mraz koji je stigao iz - Finske Laponije. Djed Mraz nalazi se na zagrebačkom Strossmayerovu trgu odnosno u sklopu događanja "Kod Rudolfa". Razveselio je brojne mališane koji su ga dočekali u zaista velikom broju.
Osim toga, u sklopu ovog događanja prikupljaju se sredstva za humanitarnu akciju "RTL pomaže djeci" iza koje je već niz velikih projekata pomoći mališanina. U akciji možete sudjelovati i pomoći mališanima sve do 8. siječnja.
Djeda Mraza ili po finskom Joulupukki, možete posjetiti još danas "Kod Rudolfa".


   
      
   
 Klinfo.hr 

djed-mraz_pixabay

U Zagreb stigao pravi Djed Mraz iz Finske!

<para>Kada netko upotrijebi izraz „budi muško“, jasno je kako on ima konotacije koje će se gotovo uvijek vezati za grub stav, pa čak i nasilno ponašanje Uobičajen je to izraz koji očevi često upotrebljavaju kada su u pitanju njihovi sinovi, bez da su zaista svjesni koliku „težinu“ on ima. I doista, moderno društvo još uvijek ne gleda blagonaklono na ono što se zove emocionalni odgoj dječaka.
</para>
<para>Upravo je ova tema bila povod tribine održane u zagrebačkom Kulturno informativnom centru. Odgovore na to je li dječake moguće potaknuti na ponešto drugačiji pogled na svijet pokušali su pronaći organizatorica tribine Marija Ott Franolić, te Mislav Mihael Mandir, edukator koji djeluje u udruzi Status M. Upravo je ova udruga na sebe preuzela iznimno težak zadatak - pokazati dječacima i mladićima kako se nije uvijek poželjno ponašati u okvirima onoga što društvo očekuje od njih. Jer promjene, koliko god velike bile, trebale bi krenuti upravo od pojedinaca.
</para>
<heading4>Emocionalni odgoj kao osnova odrastanja</heading4>
<para>
Spol je nešto što nam je biološki usađeno, i nije moguće birati hoćemo li se roditi kao djevojčica ili dječak. Rod se, s druge strane, odnosi na skupinu značajki koje se tradicionalno vežu za određeni spol. Iako bismo trebali imati mogućnost samostalnog biranja roda, okolina u većini zemalja na to ne gleda kao pozitivnu i poželjnu stvar.</para>
<para>Mnoge se dječake nerijetko ismijava kada odluče pokazati osjećaje i u takvim im situacijama često mogu biti upućene upravo riječi navedene na početku – budi muško. Upravo ove dvije riječi bile su i okosnica kampanje udruge Status M, kojom se htjelo pokazati kako ta fraza ne bi trebala automatski podrazumijevati grubost.</para>
<para>Znače li te dvije riječi zapravo da dječaci i muškarci imaju pravo samo na određenu skupinu osjećaja? Ako bi se pitalo društvo – da, i oni se odnose uglavnom na ljutnju koja često rezultira agresijom. Emocionalni odgoj koji uključuje širi spektar osjećaja, smatra se rezerviranim za ženski rod koji se gotovo uvijek spominje u kontekstu "slabijeg spola".</para>
<para>Ne, to ne znači da dječaci osjećaju manje nego djevojčice, samo te osjećaje izražavaju u puno manjoj mjeri. Kako bi se to promijenilo, potrebno je reagirati na dva polja. Ključan je utjecaj na kućni odgoj, ali i kolektivno osvješćivanje cijelog društva. Jer što vrijedi pokazati kako se stvarno osjećamo ako znamo da će društvo takvo ponašanje automatski osuditi?
</para>
<heading4>Zlostavljač i žrtva</heading4>
<para>
Na primjeru vršnjačkog nasilja koje se svakodnevno odvija u školama diljem svijeta ali i Hrvatske, moguće je vidjeti kako uistinu djeluje potiskivanje onoga što dječaci osjećaju. Plakanje je za curice, rečenica je s kojom se većina njih susrela, pa sukladno tome i reagiraju u svakodnevnim situacijama.</para>
<para>Statistike su pokazale kako većina dječaka koji se nađu u ulozi zlostavljača dolaze iz nesređenih obitelji i sredina, gdje nemaju podršku i pažnju roditelja ili pak braće i sestara. Oni se tada jednostavno snalaze kako znaju i tu pozornost počinju tražiti na drugim mjestima, poput učionice. A najlakši put prema isticanju u masi drugih učenika je upravo nasilno ponašanje – bilo da se radi o fizičkom ili psihičkom maltretiranju. Smatraju kako će time pridobiti naklonost i poštovanje vršnjaka. To će se možda i dogoditi, no na potpuno krivi način, jer s druge strane se uvijek nalazi žrtva koja će, u strahu od daljnjeg zlostavljanja, podupirati neke postupke zlostavljača. Sve ovo prošao je i Mislav Mihael Mandir iz udruge Status M, koji je s vremenom ipak promijenio svoje ponašanje i poglede na svijet, što danas pokušava prenijeti i mladim ljudima diljem Hrvatske. Međutim, radi se o nimalo lakom zadatku, pogotovo na našim prostorima gdje različitosti još uvijek nisu dobro prihvaćene.</para>
<para>Nasilje za mališane zapravo predstavlja „slamku spasa“ u moru frustracija s kojima se svakodnevno suočavaju. Budući da kod kuće nemaju podršku obitelji za izražavanje stvarnih osjećaja, zadobivanje nečijeg poštovanja na bilo koji način u tom će se trenutku činiti kao odlično rješenje.
</para>
<heading4>Pogrešna slika u društvu</heading4>
<para>
Kada je riječ o emocionalnom odgoju dječaka, možda nije pretjerano zaključiti kako je društvo u cijelosti – zakazalo. Gdje god da se okrenemo, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/ples-je-idealna-aktivnost-i-za-djecake/">podjela</ulink> na muški i ženski rod je itekako vidljiva. Počevši od najranije dobi, kada se sobe dječaka boje u plavu, a one djevojčica u ružičastu boju. Podjela se nastavlja posredstvom masovnih medija, na kojima se svakog dana „vrte“ tisuće reklama za igračke, u kojima su djevojčice „osuđene“ na lutke princeza, dok će dječaci poželjeti superjunaka ili model automobila.</para>
<para>Iako rješenje izgleda jednostavno i može ga se pronaći u načinu odgoja od malih nogu, mnogi roditelji jednostavno idu „linijom manjeg otpora“. Mislav Mandir kroz svoj je rad shvatio kako je mnogim roditeljima često lakše odgojiti mališana koji će se uklopiti u svaku situaciju, od djeteta koje će svojim kritičkim razmišljanjem i pogledom na svijet često biti predmet ismijavanja, pa čak i ozbiljnijeg zlostavljanja.</para>
<para>Čineći ono za što smatraju da je najbolje za njihovo dijete, roditelji diljem svijeta nesvjesno odgađaju ono što je već duže vrijeme itekako potrebno, a to je izmjena kolektivne svijesti društva u cjelini. Stoga edukaciju o rodu i društveno prihvaćenom ponašanju nije dovoljno usmjeriti samo na djecu, već i na odrasle u njihovoj okolini.
</para>
<heading4>Radionice tolerancije</heading4>
<para>
Ono što bi trebalo predstavljati osnovu kada je emocionalni odgoj dječaka u pitanju, jest sigurnost da u svakom trenutku mogu drugima pokazati kako se osjećaju i razgovarati o tome. Ovu sigurnost stvara upravo obitelj.</para>
<para>U većini su, međutim, slučajevi u kojima je dječak odrastanjem sve više naučio potiskivati svoje osjećaje. No, ni tada nije kasno za promjenu, što najbolje pokazuje rad udruge „Status M“. Edukatori udruge u školama diljem Hrvatske provode radionice kojima je cilj informiranje mladih te pružanje potrebnih vještina i znanja u nastojanju da izgrade sebe i stvore okolinu koja je ravnopravna, nenasilna i tolerantna.</para>
<para>Upravo oni znaju kako promjene nisu moguće odjednom, i potrebno je krenuti od pojedinaca. Jedino je tako moguće provesti kvalitetne promjene na svim razinama, koje će jednoga dana postati i društveni standard. Jer svaki dječak, baš kao i djevojčica, ima svoj šarolik unutarnji svijet koji itekako želi podijeliti s okolinom.</para>

Emocionalni odgoj dječaka - područje kojim se društvo još ne može ponositi Kada netko upotrijebi izraz „budi muško“, jasno je kako on ima konotacije koje će se gotovo uvijek vezati za grub stav, pa čak i nasilno ponašanje. Kada netko upotrijebi izraz „budi muško“, jasno je kako on ima konotacije koje će se gotovo uvijek vezati za grub stav, pa čak i nasilno ponašanje Uobičajen je to izraz koji očevi često upotrebljavaju kada su u pitanju njihovi sinovi, bez da su zaista svjesni koliku „težinu“ on ima. I doista, moderno društvo još uvijek ne gleda blagonaklono na ono što se zove emocionalni odgoj dječaka.

Upravo je ova tema bila povod tribine održane u zagrebačkom Kulturno informativnom centru. Odgovore na to je li dječake moguće potaknuti na ponešto drugačiji pogled na svijet pokušali su pronaći organizatorica tribine Marija Ott Franolić, te Mislav Mihael Mandir, edukator koji djeluje u udruzi Status M. Upravo je ova udruga na sebe preuzela iznimno težak zadatak - pokazati dječacima i mladićima kako se nije uvijek poželjno ponašati u okvirima onoga što društvo očekuje od njih. Jer promjene, koliko god velike bile, trebale bi krenuti upravo od pojedinaca.

Emocionalni odgoj kao osnova odrastanja

Spol je nešto što nam je biološki usađeno, i nije moguće birati hoćemo li se roditi kao djevojčica ili dječak. Rod se, s druge strane, odnosi na skupinu značajki koje se tradicionalno vežu za određeni spol. Iako bismo trebali imati mogućnost samostalnog biranja roda, okolina u većini zemalja na to ne gleda kao pozitivnu i poželjnu stvar.
Mnoge se dječake nerijetko ismijava kada odluče pokazati osjećaje i u takvim im situacijama često mogu biti upućene upravo riječi navedene na početku – budi muško. Upravo ove dvije riječi bile su i okosnica kampanje udruge Status M, kojom se htjelo pokazati kako ta fraza ne bi trebala automatski podrazumijevati grubost.
Znače li te dvije riječi zapravo da dječaci i muškarci imaju pravo samo na određenu skupinu osjećaja? Ako bi se pitalo društvo – da, i oni se odnose uglavnom na ljutnju koja često rezultira agresijom. Emocionalni odgoj koji uključuje širi spektar osjećaja, smatra se rezerviranim za ženski rod koji se gotovo uvijek spominje u kontekstu "slabijeg spola".
Ne, to ne znači da dječaci osjećaju manje nego djevojčice, samo te osjećaje izražavaju u puno manjoj mjeri. Kako bi se to promijenilo, potrebno je reagirati na dva polja. Ključan je utjecaj na kućni odgoj, ali i kolektivno osvješćivanje cijelog društva. Jer što vrijedi pokazati kako se stvarno osjećamo ako znamo da će društvo takvo ponašanje automatski osuditi?

Zlostavljač i žrtva

Na primjeru vršnjačkog nasilja koje se svakodnevno odvija u školama diljem svijeta ali i Hrvatske, moguće je vidjeti kako uistinu djeluje potiskivanje onoga što dječaci osjećaju. Plakanje je za curice, rečenica je s kojom se većina njih susrela, pa sukladno tome i reagiraju u svakodnevnim situacijama.
Statistike su pokazale kako većina dječaka koji se nađu u ulozi zlostavljača dolaze iz nesređenih obitelji i sredina, gdje nemaju podršku i pažnju roditelja ili pak braće i sestara. Oni se tada jednostavno snalaze kako znaju i tu pozornost počinju tražiti na drugim mjestima, poput učionice. A najlakši put prema isticanju u masi drugih učenika je upravo nasilno ponašanje – bilo da se radi o fizičkom ili psihičkom maltretiranju. Smatraju kako će time pridobiti naklonost i poštovanje vršnjaka. To će se možda i dogoditi, no na potpuno krivi način, jer s druge strane se uvijek nalazi žrtva koja će, u strahu od daljnjeg zlostavljanja, podupirati neke postupke zlostavljača. Sve ovo prošao je i Mislav Mihael Mandir iz udruge Status M, koji je s vremenom ipak promijenio svoje ponašanje i poglede na svijet, što danas pokušava prenijeti i mladim ljudima diljem Hrvatske. Međutim, radi se o nimalo lakom zadatku, pogotovo na našim prostorima gdje različitosti još uvijek nisu dobro prihvaćene.
Nasilje za mališane zapravo predstavlja „slamku spasa“ u moru frustracija s kojima se svakodnevno suočavaju. Budući da kod kuće nemaju podršku obitelji za izražavanje stvarnih osjećaja, zadobivanje nečijeg poštovanja na bilo koji način u tom će se trenutku činiti kao odlično rješenje.

Pogrešna slika u društvu

Kada je riječ o emocionalnom odgoju dječaka, možda nije pretjerano zaključiti kako je društvo u cijelosti – zakazalo. Gdje god da se okrenemo, podjela na muški i ženski rod je itekako vidljiva. Počevši od najranije dobi, kada se sobe dječaka boje u plavu, a one djevojčica u ružičastu boju. Podjela se nastavlja posredstvom masovnih medija, na kojima se svakog dana „vrte“ tisuće reklama za igračke, u kojima su djevojčice „osuđene“ na lutke princeza, dok će dječaci poželjeti superjunaka ili model  automobila.
Iako rješenje izgleda jednostavno i može ga se pronaći u načinu odgoja od malih nogu, mnogi roditelji jednostavno idu „linijom manjeg otpora“. Mislav Mandir kroz svoj je rad shvatio kako je mnogim roditeljima često lakše odgojiti mališana koji će se uklopiti u svaku situaciju, od djeteta koje će svojim kritičkim razmišljanjem i pogledom na svijet često biti predmet ismijavanja, pa čak i ozbiljnijeg zlostavljanja.
Čineći ono za što smatraju da je najbolje za njihovo dijete, roditelji diljem svijeta nesvjesno odgađaju ono što je već duže vrijeme itekako potrebno, a to je izmjena kolektivne svijesti društva u cjelini. Stoga edukaciju o rodu i društveno prihvaćenom ponašanju nije dovoljno usmjeriti samo na djecu, već i na odrasle u njihovoj okolini.

Radionice tolerancije

Ono što bi trebalo predstavljati osnovu kada je emocionalni odgoj dječaka u pitanju, jest sigurnost da u svakom trenutku mogu drugima pokazati kako se osjećaju i razgovarati o tome. Ovu sigurnost stvara upravo obitelj.
U većini su, međutim, slučajevi u kojima je dječak odrastanjem sve više naučio potiskivati svoje osjećaje. No, ni tada nije kasno za promjenu, što najbolje pokazuje rad udruge „Status M“. Edukatori udruge u školama diljem Hrvatske provode radionice kojima je cilj informiranje mladih te pružanje potrebnih vještina i znanja u nastojanju da izgrade sebe i stvore okolinu koja je ravnopravna, nenasilna i tolerantna.
Upravo oni znaju kako promjene nisu moguće odjednom, i potrebno je krenuti od pojedinaca. Jedino je tako moguće provesti kvalitetne promjene na svim razinama, koje će jednoga dana postati i društveni standard. Jer svaki dječak, baš kao i djevojčica, ima svoj šarolik unutarnji svijet koji itekako želi podijeliti s okolinom. Nataša Vuk 

djecaci_pixabay

Emocionalni odgoj dječaka - područje kojim se društvo još ne može ponositi

<para>Vrhunski kuhar Branko Ognjenović, ovog tjedna nam donosi recept za neodoljivi sendvič "Dječja radost" Primamljiv je za djecu i odrasle, posebno privlačan za pripremu za dječje rođendane, zanimljivih sastojaka (mesnih i povrtnih) i neobična, ali primamljiva izgleda.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/138555/djecja-radost-sendvic-kojemu-bas-nitko-ne-moze-odoljeti/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Sendvič za dječje rođendane kojem ne mogu odoljeti ni odrasli Vrhunski kuhar Branko Ognjenović, ovog tjedna nam donosi recept za neodoljivi sendvič "Dječja radost". Sendvič nije obično jelo koje napravimo "usput", a ovaj recept to također dokazuje. Vrhunski kuhar Branko Ognjenović, ovog tjedna nam donosi recept za neodoljivi sendvič "Dječja radost" Primamljiv je za djecu i odrasle, posebno privlačan za pripremu za dječje rođendane, zanimljivih sastojaka (mesnih i povrtnih) i neobična, ali primamljiva izgleda.


   
      
   
 Klinfo.hr 

djecja-radost_sendvic

Sendvič za dječje rođendane kojem ne mogu odoljeti ni odrasli

<para>Osim umora, oticanja zglobova i čestih mučnina koje se smatraju normalnim i očekivanim simptomima, mnoge se žene iznenade kada ih „zateknu“ neke promjene na koje baš i nisu računale. Neke od njih tiču se <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/trudnoca-i-problemi-s-vidom/">vida</ulink>, a mogu se odnositi na poteškoće prilikom, primjerice čitanja – neke riječi jednostavno se čine mutnima, iako žena do tada nikada nije imala problema s vidom. Nepravilnosti se javljaju i kada je u pitanju očni tlak.
</para>
<heading4>Očni tlak i glaukom</heading4>
<para>
Očni tlak – najjednostavnije definirano – predstavlja količinu tekućine unutar oka, odnosno silu kojom ona pritišće stijenke oka. Može se mjeriti jednostavnim postupkom, instrumentom koji se naziva tonometar. Povišen očni tlak nastaje kao posljedica neravnoteže između stvaranja i otjecanja tekućine (očne vodice) iz oka.</para>
<para>
 Povišen očni tlak ili hipertenzija, često se naziva glaukom i zapravo se radi o kroničnom stanju. Ovaj naziv za njegovu pojavu u trudnoći možda nije zahvalno upotrebljavati, budući da tijekom trudnoće može doći do tek privremenog povišenja očnog tlaka. U slučaju da je glaukom već ranije dijagnosticiran, potreban je povećan oprez.</para>
<para>Stoga se povišen očni tlak u trudnoći može podijeliti na dvije osnovne skupine. Onaj čija je pojava vezana za trudnoću te onaj koji je i prije trudnoće prepoznat.
</para>
<heading4>Kronični i gestacijski oblik</heading4>
<para>
 Kronični oblik povišenog očnog tlaka ili glaukom, stanje je koje je dijagnosticirano prije početka trudnoće. U rizičnu skupinu pojave glaukoma spadaju žene s povećanom tjelesnom težinom. Tlak uzrokuje niz promjena u oku koje s vremenom oštećuju vidni živac i mogu dovesti do drastičnog smanjenja kvalitete vida, pa čak i do sljepoće. U slučaju da je glaukom otkriven u ranom stadiju, moguće ga je uspješno držati pod kontrolom kako ne bi ostavio posljedice po vid.</para>
<para>
 Gestacijski oblik obično je mnogo blaži i ne bi trebao ostaviti posljedice po majku i dijete. Iako mnogima ne padne na pamet kao prva komplikacija tijekom trudnoće, stručnjaci naglašavaju kako je riječ o veoma čestoj pojavi. Veće šanse za pojavu povišenog tlaka u trudnoći imaju starije žene, te one koje se također bore s viškom kilograma. Ovaj se oblik povišenog očnog tlaka često sam od sebe povuče ubrzo nakon poroda, no tijekom trudnoće ga je važno na vrijeme prepoznati i pravilno tretirati kako ne bi ostavio posljedice.
</para>
<heading4>Simptomi i već postojeći glaukom</heading4>
<para>
Najčešći znakovi povišenog očnog tlaka su zamagljen vid, intenzivna bol u očima, mučnina i povraćanje. Mnoge osobe postaju osjetljive na jarku svjetlost, te primjećuju „aureolu“ oko izvora svjetlosti.</para>
<para>Glaukom predstavlja bolest koja tiho, ali brzo napreduje. U početku zahvaća većinom periferni vid, te je simptome izrazito teško primijetiti. I prije nego što zahvati kompletan vid, može učiniti znatnu štetu koje nismo svjesni.</para>
<para>Gestacijski oblik koji dolazi s trudnoćom ne bi trebao ostaviti trajne posljedice, budući da će se povući. Unatoč tome treba ga pomno pratiti, jer često može ukazivati na neke druge, povezane zdravstvene probleme.</para>
<para>U slučaju da je glaukom već postojao i prije same trudnoće, potrebno je što prije posjetiti oftalmologa. On će najbolje procijeniti je li i dalje moguće provoditi terapiju koju ste već provodili (ukoliko postoji). Budući da se hormoni tijekom trudnoće uvelike mijenjaju, često se događa i da se očni tlak smanji. Stoga ga je važno redovito provjeravati, kako bi se terapija prilagodila trenutnim vrijednostima.</para>

Povišeni očni tlak u trudnoći Trudnoća je razdoblje velikih promjena u ženinom tijelu. Osim umora, oticanja zglobova i čestih mučnina koje se smatraju normalnim i očekivanim simptomima, mnoge se žene iznenade kada ih „zateknu“ neke promjene na koje baš i nisu računale. Neke od njih tiču se vida, a mogu se odnositi na poteškoće prilikom, primjerice čitanja – neke riječi jednostavno se čine mutnima, iako žena do tada nikada nije imala problema s vidom. Nepravilnosti se javljaju i kada je u pitanju očni tlak.

Očni tlak i glaukom

Očni tlak – najjednostavnije definirano – predstavlja količinu tekućine unutar oka, odnosno silu kojom ona pritišće stijenke oka. Može se mjeriti jednostavnim postupkom, instrumentom koji se naziva tonometar. Povišen očni tlak nastaje kao posljedica neravnoteže između stvaranja i otjecanja tekućine (očne vodice) iz oka.

   Povišen očni tlak ili hipertenzija, često se naziva glaukom i zapravo se radi o kroničnom stanju. Ovaj naziv za njegovu pojavu u trudnoći možda nije zahvalno upotrebljavati, budući da tijekom trudnoće može doći do tek privremenog povišenja očnog tlaka. U slučaju da je glaukom već ranije dijagnosticiran, potreban je povećan oprez.
Stoga se povišen očni tlak u trudnoći može podijeliti na dvije osnovne skupine. Onaj čija je pojava vezana za trudnoću te onaj koji je i prije trudnoće prepoznat.

Kronični i gestacijski oblik

   Kronični oblik povišenog očnog tlaka ili glaukom, stanje je koje je dijagnosticirano prije početka trudnoće. U rizičnu skupinu pojave glaukoma spadaju žene s povećanom tjelesnom težinom. Tlak uzrokuje niz promjena u oku koje s vremenom oštećuju vidni živac i mogu dovesti do drastičnog smanjenja kvalitete vida, pa čak i do sljepoće. U slučaju da je glaukom otkriven u ranom stadiju, moguće ga je uspješno držati pod kontrolom kako ne bi ostavio posljedice po vid.

   Gestacijski oblik obično je mnogo blaži i ne bi trebao ostaviti posljedice po majku i dijete. Iako mnogima ne padne na pamet kao prva komplikacija tijekom trudnoće, stručnjaci naglašavaju kako je riječ o veoma čestoj pojavi. Veće šanse za pojavu povišenog tlaka u trudnoći imaju starije žene, te one koje se također bore s viškom kilograma. Ovaj se oblik povišenog očnog tlaka često sam od sebe povuče ubrzo nakon poroda, no tijekom trudnoće ga je važno na vrijeme prepoznati i pravilno tretirati kako ne bi ostavio posljedice.

Simptomi i već postojeći glaukom

Najčešći znakovi povišenog očnog tlaka su zamagljen vid, intenzivna bol u očima, mučnina i povraćanje. Mnoge osobe postaju osjetljive na jarku svjetlost, te primjećuju „aureolu“ oko izvora svjetlosti.
Glaukom predstavlja bolest koja tiho, ali brzo napreduje. U početku zahvaća većinom periferni vid, te je simptome izrazito teško primijetiti. I prije nego što zahvati kompletan vid, može učiniti znatnu štetu koje nismo svjesni.
Gestacijski oblik koji dolazi s trudnoćom ne bi trebao ostaviti trajne posljedice, budući da će se povući. Unatoč tome treba ga pomno pratiti, jer često može ukazivati na neke druge, povezane zdravstvene probleme.
U slučaju da je glaukom već postojao i prije same trudnoće, potrebno je što prije posjetiti oftalmologa. On će najbolje procijeniti je li i dalje moguće provoditi terapiju koju ste već provodili (ukoliko postoji). Budući da se hormoni tijekom trudnoće uvelike mijenjaju, često se događa i da se očni tlak smanji. Stoga ga je važno redovito provjeravati, kako bi se terapija prilagodila trenutnim vrijednostima. Nataša Vuk 

ocni-tlak_pixabay

Povišeni očni tlak u trudnoći

<para> Iako mnoga djeca zapravo samostalno prohodaju nakon prvog odnosno oko prvog rođendana, same pripreme za taj čin započinju mnogo ranije - s prvim podizanjem na noge i prvim koracima uz pridržavanje uz namještaj ili razne predmete.</para>
<para>Već s prvim puzanjem i urođenim refleksom djeteta za oslanjanjem prstića nogu na čvrstu podlogu, brojni roditelji odluče kako je "vrijeme" za hodanje uz pridržavanje. Pod tim se podrazumijeva jedna velika greška koju čini veliki broj ljudi, a to je da se dijete "<emphasis>uči hodati</emphasis>". Dijete nije potrebno "učiti" hodati, ono će to naučiti samo, onda kad fizički i psihički dozre za takvu aktivnost.
</para>
<heading2>Zašto se dijete ne smije pridržavati za rukice i "učiti" hodati?</heading2>
<para>Kao što je već spomenuto, velika je to pogreška koju većina čini u najboljoj namjeri jer smatraju da je to jedini i pravi način te da će dijete tako brže prohodati. No, uglavnom se događa upravo suprotno i tako se usporava djetetov razvoj i sustav za ravnotežu. A uz to djetetu se neverbalnom komunikacijom daje do znanja da nije sposobno samo podići se na noge i napraviti prve korake - bez ičije pomoći. Dakle, dijete treba pustiti da samostalno stane na noge i krene s hodom kada za to bude spremno i bez ičijeg pridržavanja.</para>
<para>Sve motoričke funkcije koje dijete spontano usvaja ovise o zrelosti centralnog živčanog sustava, dakle, kada je dijete motorički zrelo usvojiti određenu radnju tada će je i izvršiti. Svako "učenje" motoričkih radnji je ometanje normalnog razvoja motorike, a osim toga, djetetu se i uskraćuju važne faze u razvoju. Osim toga, nepotrebna je i pogrešna upotreba pomagala poput hodalica.</para>
<heading2>Zašto se ne preporučuje korištenje hodalice?</heading2>
<para>Smještanje bebe u hodalicu također se ne preporučuje, te se u tome slažu i stručnjaci. Hodalice po istraživanjima i nemaju pozitivan učinak na bebin razvoj. Zapravo, suprotno. Usporavaju bebin napredak i osjećaj za koordinaciju. Dijete se u njoj osjeća presigurno, nema osjećaj za pokrete i uvijek se odguruje isključivo prstićima nogu, a ne punim stopalom. Iz navedenih razloga i mnogih drugih (poput ozljeda koje su se događale zadnjih desetljeća), hodalice su zabranjene za korištenje u Skandinavskim zemljama te Kanadi.</para>
<heading2>Kada se bebe počinju dizati na noge i hodati?</heading2>
<para>Većina djece napravi prve samostalne korake između 9 - 12 mjeseci, a prohodaju do 15 mjeseci starosti. Prosječno, bebe s oko 9 mjeseci počinju se odizati na noge uz pridržavanje uz namještaj. Pravilno podizanje na noge počinje uz oslanjanje na savijeno koljeno, a dijete uz to uči i kako pravilno sjesti nakon stajanja. Kada dijete usavrši taj pokret, prosječno u dobi od 12 mjeseci, očekivano je da će samostalno raditi korake od jednog do drugog komada namještaja, a ponekad će se i pustiti te napraviti pokoji korak bez pridržavanja. Nakon toga je samo pitanje dana kada će i samostalno prohodati.</para>
<para>Dakle, službenog i općeg pravila kada dijete staje na noge s i bez pridržavanja nema, ali postoje okviri unutar kojih je to očekivano. Ono što je potvrđeno, dijete se ne preporučuje podizati i oslanjati na noge do trenutka kada samo za to nije spremno, a posebno ne forsirati na hodanje, jer tako, se ne postiže ništa pozitivno, već se postiže upravo suprotan učinak. Djetetu treba dozvoliti razvoj njegovim tempom, a ne onim koji roditelji i okolina smatraju poželjnim i njima prihvatljivim.</para>

Kada bebe smiju početi stajati uz pridržavanje i zašto ih se ne smije "učiti" hodati? Prva godina života najburnija je za djetetov fizički razvoj. Prvo okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, podizanje na nožice i na kraju hodanje.  Iako mnoga djeca zapravo samostalno prohodaju nakon prvog odnosno oko prvog rođendana, same pripreme za taj čin započinju mnogo ranije - s prvim podizanjem na noge i prvim koracima uz pridržavanje uz namještaj ili razne predmete.
Već s prvim puzanjem i urođenim refleksom djeteta za oslanjanjem prstića nogu na čvrstu podlogu, brojni roditelji odluče kako je "vrijeme" za hodanje uz pridržavanje. Pod tim se podrazumijeva jedna velika greška koju čini veliki broj ljudi, a to je da se dijete "uči hodati". Dijete nije potrebno "učiti" hodati, ono će to naučiti samo, onda kad fizički i psihički dozre za takvu aktivnost.

Zašto se dijete ne smije pridržavati za rukice i "učiti" hodati?
Kao što je već spomenuto, velika je to pogreška koju većina čini u najboljoj namjeri jer smatraju da je to jedini i pravi način te da će dijete tako brže prohodati. No, uglavnom se događa upravo suprotno i tako se usporava djetetov razvoj i sustav za ravnotežu. A uz to djetetu se neverbalnom komunikacijom daje do znanja da nije sposobno samo podići se na noge i napraviti prve korake - bez ičije pomoći. Dakle, dijete treba pustiti da samostalno stane na noge i krene s hodom kada za to bude spremno i bez ičijeg pridržavanja.
Sve motoričke funkcije koje dijete spontano usvaja ovise o zrelosti centralnog živčanog sustava, dakle, kada je dijete motorički zrelo usvojiti određenu radnju tada će je i izvršiti. Svako "učenje" motoričkih radnji je ometanje normalnog razvoja motorike, a osim toga, djetetu se i uskraćuju važne faze u razvoju. Osim toga, nepotrebna je i pogrešna upotreba pomagala poput hodalica.
Zašto se ne preporučuje korištenje hodalice?
Smještanje bebe u hodalicu također se ne preporučuje, te se u tome slažu i stručnjaci. Hodalice po istraživanjima i nemaju pozitivan učinak na bebin razvoj. Zapravo, suprotno. Usporavaju bebin napredak i osjećaj za koordinaciju. Dijete se u njoj osjeća presigurno, nema osjećaj za pokrete i uvijek se odguruje isključivo prstićima nogu, a ne punim stopalom. Iz navedenih razloga i mnogih drugih (poput ozljeda koje su se događale zadnjih desetljeća), hodalice su zabranjene za korištenje u Skandinavskim zemljama te Kanadi.
Kada se bebe počinju dizati na noge i hodati?
Većina djece napravi prve samostalne korake između 9 - 12 mjeseci, a prohodaju do 15 mjeseci starosti. Prosječno, bebe s oko 9 mjeseci počinju se odizati na noge uz pridržavanje uz namještaj. Pravilno podizanje na noge počinje uz oslanjanje na savijeno koljeno, a dijete uz to uči i kako pravilno sjesti nakon stajanja. Kada dijete usavrši taj pokret, prosječno u dobi od 12 mjeseci, očekivano je da će samostalno raditi korake od jednog do drugog komada namještaja, a ponekad će se i pustiti te napraviti pokoji korak bez pridržavanja. Nakon toga je samo pitanje dana kada će i samostalno prohodati.
Dakle, službenog i općeg pravila kada dijete staje na noge s i bez pridržavanja nema, ali postoje okviri unutar kojih je to očekivano. Ono što je potvrđeno, dijete se ne preporučuje podizati i oslanjati na noge do trenutka kada samo za to nije spremno, a posebno ne forsirati na hodanje, jer tako, se ne postiže ništa pozitivno, već se postiže upravo suprotan učinak. Djetetu treba dozvoliti razvoj njegovim tempom, a ne onim koji roditelji i okolina smatraju poželjnim i njima prihvatljivim. Adrijana Bakoš 

mama-i-beba_pixabay

Kada bebe smiju početi stajati uz pridržavanje i zašto ih se ne smije "učiti" hodati?

<para>YouTube, osim velike količine informativnih i zabavnih sadržaja nerijetko sadrži nasilne, uznemiravajuće i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/vijesti/u-samo-tri-klika-djeca-na-youtubeu-mogu-doci-do-sadrzaja-neprimjerenog-njihovoj-dobi/">vulgarne sadržaje</ulink> koji nisu pogodni za odrasle, a kamoli za djecu. Stariji korisnici interneta još su donekle svjesni opasnosti koje postoje na internetu, no djeca nemaju još razvijen osjećaj opasnosti pa su oni skupina koja treba najviše pažnje. Obratite stoga pozornost na koje sve načine možete ovaj edukativni i zanimljiv kanal učiniti sigurnijim za djecu te tako spriječiti niz neugodnih situacija na koje najmlađi mogu svakodnevno naići.
</para>
<heading2>
 1. Koristite zajednički račun
</heading2>
<para>
Jedan od najboljih načina za praćenje aktivnosti vašeg djeteta na YouTube-u je otvaranje zajedničkog računa. Na taj način možete pogledati u video povijest i pronaći sve neprikladno što je vaše dijete eventualno pregledavalo. Na vrhu YouTube stranice nalazi se gumb za prijavu koji će vas odvesti na stranicu Google računa, preko kojeg se možete prijaviti.
</para>
<heading2>
 2. Uključite YouTube Safe Mode
</heading2>
<para>
YouTube ima sigurnosni filter koji blokira većinu neprimjerenih sadržaja na kanalu. Da biste uključili ovu opciju, potrebno je prijaviti se na vaš (ili vašeg djeteta) YouTube račun. Spustite se mišem do dna na početnoj stranici te kliknite na opciju <emphasis>
 Ograničeni način (Safety).
 </emphasis> Otvorit će vam se meni u kojem je potrebno odabrati uključeno, nakon toga kliknite <emphasis>
 Spremi
 </emphasis> kako bi se sačuvale nove postavke.
</para>
<heading2>
 3. Pretplatite se (Subscribe)
</heading2>
<para>
Jedan od sigurnijih načina da zaštitite djecu od neprikladnog sadržaja jest da se pretplatite na njihove omiljene kanale. Pretplatnici će dobiti obavijest kad je na neki od tih kanala postavljen novi video.
</para>
<heading2>
 4. Instalirajte programe za praćenje
</heading2>
<para>
Možete na vaše računalo instalirati i neki od programa koji sadrže opciju za praćenje aktivnosti na Youtube kanalima. <ulink url="https://family.norton.com/web/">Norton Family </ulink>će vam izlistati svaki video koje je vaše dijete pogledalo i ponuditi vam opciju da i vi pregledate isti. Od besplatnih programa postoji <ulink url="http://www1.k9webprotection.com/">K9 Web Protection.</ulink>
</para>
<heading2>
 5. Uključite postavke privatnosti kod prenošenja videa
</heading2>
<para>
Danas je jako popularno postavljanje privatnih snimaka i sadržaja na YouTube servis pa tako treba obratiti i pažnju na to postavlja li vaše dijete nešto što svatko može vidjeti. Iz sigurnosnih razloga, ograničite tko sve može vidjeti njegove objave. Možete odabrati opciju <emphasis>
 Privatno
 </emphasis> i odabrati ljude koji mogu vidjeti video, ili <emphasis>
 Nenavedeno,
 </emphasis> pa će video moći vidjeti samo oni kojima pošaljete link.
</para>
<heading2>
 6. Isključite komentare
</heading2>
<para>
Kod prenošenja videa, uvijek postoji mogućnost da netko ispod ostavi uvredljiv komentar. Da biste to izbjegli, otiđite na <emphasis>
 Napredne postavke
 </emphasis> na stranici za prenošenje videa i maknite kvačicu kod <emphasis>
 Dopusti komentare
 </emphasis>, čime ćete onemogućite komentiranje, ili ostavite tu kvačicu, a kod <emphasis>
 Prikaži
 </emphasis>odaberite opciju <emphasis>
 Odobreno
 </emphasis> pa će se komentari prikazi tek kad ih odobrite.
</para>
<heading2>
 7. Kreirajte liste za reprodukciju
</heading2>
<para>
Možete koristiti <emphasis>playliste</emphasis> koje nudi YouTube na način da provedete malo vremena u prikupljanju onoga što mislite da je prikladno uzrastu vašeg djeteta. Nakon toga, te sadržaje možete dodati na listu za reprodukciju i istu pokazati i ponuditi vašem djetetu. Sljedeći put kad se dijete prijavi na YouTube, dočekat će ga mnoštvo zabavnih i bezopasnih video sadržaja.</para>

Kako YouTube učiniti sigurnijim za djecu? Većina djece provodi dosta vremena na internetu, pričajući s prijateljima, igranjem igrica te surfanjem na YouTube-u. YouTube, osim velike količine informativnih i zabavnih sadržaja nerijetko sadrži nasilne, uznemiravajuće i vulgarne sadržaje koji nisu pogodni za odrasle, a kamoli za djecu. Stariji korisnici interneta još su donekle svjesni opasnosti koje postoje na internetu, no djeca nemaju još razvijen osjećaj opasnosti pa su oni skupina koja treba najviše pažnje. Obratite stoga pozornost na koje sve načine možete ovaj edukativni i zanimljiv kanal učiniti sigurnijim za djecu te tako spriječiti niz neugodnih situacija na koje najmlađi mogu svakodnevno naići.


   1. Koristite zajednički račun


Jedan od najboljih načina za praćenje aktivnosti vašeg djeteta na YouTube-u je otvaranje zajedničkog računa. Na taj način možete pogledati u video povijest i pronaći sve neprikladno što je vaše dijete eventualno pregledavalo. Na vrhu YouTube stranice nalazi se gumb za prijavu koji će vas odvesti na stranicu Google računa, preko kojeg se možete prijaviti.


   2.  Uključite YouTube Safe Mode


YouTube ima sigurnosni filter koji blokira većinu neprimjerenih sadržaja na kanalu. Da biste uključili ovu opciju, potrebno je prijaviti se na vaš (ili vašeg djeteta) YouTube račun. Spustite se mišem do dna na početnoj stranici te kliknite na opciju 
      Ograničeni način (Safety).
    Otvorit će vam se meni u kojem je potrebno odabrati uključeno, nakon toga kliknite 
      Spremi
    kako bi se sačuvale nove postavke.


   3. Pretplatite se (Subscribe)


Jedan od sigurnijih načina da zaštitite djecu od neprikladnog sadržaja jest da se pretplatite na njihove omiljene kanale. Pretplatnici će dobiti obavijest kad je na neki od tih kanala postavljen novi video.


   4. Instalirajte programe za praćenje


Možete na vaše računalo instalirati i neki od programa koji sadrže opciju za praćenje aktivnosti na Youtube kanalima. Norton Family će vam izlistati svaki video koje je vaše dijete pogledalo i ponuditi vam opciju da i vi pregledate isti. Od besplatnih programa postoji K9 Web Protection.


   5. Uključite postavke privatnosti kod prenošenja videa


Danas je jako popularno postavljanje privatnih snimaka i sadržaja na YouTube servis pa tako treba obratiti i pažnju na to postavlja li vaše dijete nešto što svatko može vidjeti. Iz sigurnosnih razloga, ograničite tko sve može vidjeti njegove objave. Možete odabrati opciju 
      Privatno
    i odabrati ljude koji mogu vidjeti video, ili 
      Nenavedeno,
    pa će video moći vidjeti samo oni kojima pošaljete link.


   6. Isključite komentare


Kod prenošenja videa, uvijek postoji mogućnost da netko ispod ostavi uvredljiv komentar. Da biste to izbjegli, otiđite na 
      Napredne postavke
    na stranici za prenošenje videa i maknite kvačicu kod 
      Dopusti komentare
   , čime ćete onemogućite komentiranje, ili ostavite tu kvačicu, a kod 
      Prikaži
   odaberite opciju 
      Odobreno
    pa će se komentari prikazi tek kad ih odobrite.


   7.  Kreirajte liste za reprodukciju


Možete koristiti playliste koje nudi YouTube na način da provedete malo vremena u prikupljanju onoga što mislite da je prikladno uzrastu vašeg djeteta. Nakon toga, te sadržaje možete dodati na listu za reprodukciju i istu pokazati i ponuditi vašem djetetu. Sljedeći put kad se dijete prijavi na YouTube, dočekat će ga mnoštvo zabavnih i bezopasnih video sadržaja. Petra Majetić 

youtube

Kako YouTube učiniti sigurnijim za djecu?

<para>Još jedan običan dan za Vaše dijete. Vrtić, škola, neka slična aktivnost, dobro je raspoloženo, kad odjednom, kao da je netko pritisnuo neki gumbić…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Plač, vika, dreka, protestiranje… I nije Vam jasno što se dogodilo, jeste li Vi u nečem pogriješili, je li se ozlijedilo? Razlog ne možete otkriti, barem ne u prvi trenutak…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pomislit ćete da se dijete loše ponaša, što u načelu je točno. No, iza svega treba postojati uzrok ili uzroci takvog ponašanja, koji su možda za odrasle zaista banalni, no u djetetovom životu igraju važnu ulogu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo nekih od najčešćih razloga zbog čega Vaše dijete, bilo vrtičke, bilo školske dobi, može imati ispade lošeg ponašanja…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nedovoljno sna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od najčešćih uzroka lošeg ponašanja djeteta može biti nedovoljno sna ili pak čak i najmanja promjena rutine spavanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nedovoljno kvalitetnog sna može utjecati na mogućnost djeteta da se nosi s dnevnim izazovima koji možda u nekim trenutcima nisu za njega idealni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izazovi u učenju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kretanje u školu, gdje se dijete po prvi put ozbiljno nosi s izazovima učenja, može predstavljati stres i poteškoću za dijete. Ako možda ima problem savladavanja slova, brojki, čitanja, računanja ili općenito s prihvaćanjem većeg broja obveza i odgovornosti, to može dovesti do problema u općenitom ponašanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Previše šećera
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Slastice koje dijete pojede tijekom dana mogu itekako utjecati na ponašanje, od pretjerane živahnosti, do razdražljivosti i čudnih ispada u ponašanju. Ne kaže se uzaludno „high on sugar“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bolest
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I prije nego što dijete dobije, primjerice, povišenu temperaturu, mogu se javiti određeni simptomi prehlade kao što je glavobolja, grlobolja, malaksalost, loše raspoloženje koje manja djeca često ne znaju protumačiti, nego reagiraju neobjašnjivim i brzim promjenama u ponašanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nesuglasice s prijateljima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina je djece već od najranije mladosti pod socijalnim pritiscima svojih vršnjaka, od toga tko ima određenu igračku, kakvu odjeću nosi, kakvu ima školsku torbu… Možda se Vi možete truditi odgajati skromno i neopterećeno dijete, no ono je u vrtiću i školi izloženo utjecajima, koji su vama možda nevažni, no na njih imaju veliki utjecaj. Osim toga, sve one male dječje nepravde njima se čine najvećima na svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Veliki osjećaji, male osobe
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Od najmlađe dobi, djeca moraju učiti kontrolirati osjećaje, kojih je zaista mnogo, a što može biti previše za njih. Tako dugo dok djeca ne nauče savladavati te osjećaje, postojat će ispadi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prevelika stimulacija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Žar igre i drugih aktivnosti, zvukovi, svjetla, uzbuđenje može jednostavno biti previše za dijete. Takve situacije najčešće se događaju za vrijeme proslava dječjih rođendana i sličnih događanja i proslava. Tome dodajte povećane količine šećera i umor i imate dobitnu kombinaciju male „zločestoće“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nedostatak kontrole u okruženju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Moraju prekinuti igru kako bi jeli, išli spavati, ne mogu biti uvijek s roditeljima kada požele, ne mogu dobiti sve što požele i ne mogu se ponašati kako žele…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve to može biti frustrirajuće za dijete, koje tek mora usvojiti navike, a želi provoditi svoju volju i pomicati granice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odrastanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca u određenim životnim razdobljima doživljavaju naglije mentalne i fizičke skokove u rastu i razvoju, novi svijet i novo razumijevanje događanja svugdje je oko njih…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, i ti skokovi ne znače da su djeca spremna i dovoljno zrela da se nose s novim spoznajama, što može dovesti upravo do problema s ponašanjem.</para>

Razlozi neposlušnosti vašeg djeteta Sva su djeca, barem povremeno,neposlušna. Otkrijte koji su najčešći razlozi neposluha… Još jedan običan dan za Vaše dijete. Vrtić, škola, neka slična aktivnost, dobro je raspoloženo, kad odjednom, kao da je netko pritisnuo neki gumbić…
   
Plač, vika, dreka, protestiranje… I nije Vam jasno što se dogodilo, jeste li Vi u nečem pogriješili, je li se ozlijedilo? Razlog ne možete otkriti, barem ne u prvi trenutak…
   
Pomislit ćete da se dijete loše ponaša, što u načelu je točno. No, iza svega treba postojati uzrok ili uzroci takvog ponašanja, koji su možda za odrasle zaista banalni, no u djetetovom životu igraju važnu ulogu.
   
Evo nekih od najčešćih razloga zbog čega Vaše dijete, bilo vrtičke, bilo školske dobi, može imati ispade lošeg ponašanja…
   
   Nedovoljno sna
   
   
Jedan od najčešćih uzroka lošeg ponašanja djeteta može biti nedovoljno sna ili pak čak i najmanja promjena rutine spavanja.
Nedovoljno kvalitetnog sna može utjecati na mogućnost djeteta da se nosi s dnevnim izazovima koji možda u nekim trenutcima nisu za njega idealni.
   
   Izazovi u učenju
   
   
Kretanje u školu, gdje se dijete po prvi put ozbiljno nosi s izazovima učenja, može predstavljati stres i poteškoću za dijete. Ako možda ima problem savladavanja slova, brojki, čitanja, računanja ili općenito s prihvaćanjem većeg broja obveza i odgovornosti, to može dovesti do problema u općenitom ponašanju.
   
   Previše šećera
   
   
Slastice koje dijete pojede tijekom dana mogu itekako utjecati na ponašanje, od pretjerane živahnosti, do razdražljivosti i čudnih ispada u ponašanju. Ne kaže se uzaludno „high on sugar“.
   
   Bolest
   
   
I prije nego što dijete dobije, primjerice, povišenu temperaturu, mogu se javiti određeni simptomi prehlade kao što je glavobolja, grlobolja, malaksalost, loše raspoloženje koje manja djeca često ne znaju protumačiti, nego reagiraju neobjašnjivim i brzim promjenama u ponašanju.
   
   Nesuglasice s prijateljima
   
   
Većina je djece već od najranije mladosti pod socijalnim pritiscima svojih vršnjaka, od toga tko ima određenu igračku, kakvu odjeću nosi, kakvu ima školsku torbu… Možda se Vi možete truditi odgajati skromno i neopterećeno dijete, no ono je u vrtiću i školi izloženo utjecajima, koji su vama možda nevažni, no na njih imaju veliki utjecaj. Osim toga, sve one male dječje nepravde njima se čine najvećima na svijetu.
   
   Veliki osjećaji, male osobe
   
   
Od najmlađe dobi, djeca moraju učiti kontrolirati osjećaje, kojih je zaista mnogo, a što može biti previše za njih. Tako dugo dok djeca ne nauče savladavati te osjećaje, postojat će ispadi.
   
   Prevelika stimulacija
   
   
Žar igre i drugih aktivnosti, zvukovi, svjetla, uzbuđenje može jednostavno biti previše za dijete. Takve situacije najčešće se događaju za vrijeme proslava dječjih rođendana i sličnih događanja i proslava. Tome dodajte povećane količine šećera i umor i imate dobitnu kombinaciju male „zločestoće“.
   
   Nedostatak kontrole u okruženju
   
   
Moraju prekinuti igru kako bi jeli, išli spavati, ne mogu biti uvijek s roditeljima kada požele, ne mogu dobiti sve što požele i ne mogu se ponašati kako žele…
Sve to može biti frustrirajuće za dijete, koje tek mora usvojiti navike, a želi provoditi svoju volju i pomicati granice.
   
   Odrastanje
   
   
Djeca u određenim životnim razdobljima doživljavaju naglije mentalne i fizičke skokove u rastu i razvoju, novi svijet i novo razumijevanje događanja svugdje je oko njih…
No, i ti skokovi ne znače da su djeca spremna i dovoljno zrela da se nose s novim spoznajama, što može dovesti upravo do problema s ponašanjem. vam 

Razlozi neposlušnosti vašeg djeteta

<para> Jeste li znali da se uz malo truda iskorištene kutije od jaja mogu iskoristiti za uzgajanje balkonskih neprskanih rajčica? No, treba se pokrenuti, zasukati rukave i krenuti za posao.</para>
<para>Ponekad je potrebno samo malo mašte i osim zdrave prehrane može se pridonijeti i vlastitoj održivosti doma. Održivi razvoj je mnogo više od štednje struje i vode, on pridonosi i očuvanju novca, a potrebno je samo malo vremena i mašte.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/138247/ikea-i-princip-uradi-sam-uz-malo-maste-i-pokoju-dobru-ideju-vase-smece-moze-postati-korisno/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako uz održivi razvoj pridonijeti vlastitom kućanstvu? Izrazi poput kompostiranja, recikliranja i održivog razvoja ponekad zvuče pomalo komplicirano.  Jeste li znali da se uz malo truda iskorištene kutije od jaja mogu iskoristiti za uzgajanje balkonskih neprskanih rajčica? No, treba se pokrenuti, zasukati rukave i krenuti za posao.
Ponekad je potrebno samo malo mašte i osim zdrave prehrane može se pridonijeti i vlastitoj održivosti doma. Održivi razvoj je mnogo više od štednje struje i vode, on pridonosi i očuvanju novca, a potrebno je samo malo vremena i mašte.


   
      
   
 Klinfo.hr 

odrzivi-razvoj_pixabay

Kako uz održivi razvoj pridonijeti vlastitom kućanstvu?

<para> Snovi su vrlo važni, kao i budućnost u kojoj mogu biti baš sve što požele. Poruka je to za sve djevojčice koja im se mora usaditi od najranijih dana, a šalje je i najomiljenija lutka, moderna Barbie današnjice.</para>
<para>Roditelji i društvo najodgovorniji su za odgoj i građenje uzora mladim generacijama. Najvažnije je znati da granica nema i sanjati snove, jer njih nitko ne može ukrasti.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/138245/moderna-barbie-nije-samo-lijepa-djevojka-djeca-nalaze-uzore-u-poslovno-uspjesnim-barbikama/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Moderna Barbie poručuje: važno je imati snove i biti ono što želiš Balerina, doktorica, pravnica, superjunakinja, frizerka, umjetnica. Samo su neka zanimanja o kojima sanjaju današnje djevojčice.  Snovi su vrlo važni, kao i budućnost u kojoj mogu biti baš sve što požele. Poruka je to za sve djevojčice koja im se mora usaditi od najranijih dana, a šalje je i najomiljenija lutka, moderna Barbie današnjice.
Roditelji i društvo najodgovorniji su za odgoj i građenje uzora mladim generacijama. Najvažnije je znati da granica nema i sanjati snove, jer njih nitko ne može ukrasti.


   
      
   
 Klinfo.hr 

biti-ono-sto-zelis_barbie_pixabay

Moderna Barbie poručuje: važno je imati snove i biti ono što želiš

<para> Još nerođene bebe u vrijeme trudnoće dolaze u dodir s hranom koju majka konzumira. Ovo se i dalje nastavlja za vrijeme dojenja. Ukoliko majka konzumira raznoliku prehranu, obogaćenu začinima, djeca će vjerojatno dobro prihvatiti hranu obogaćenu začinima.</para>
<heading2>Zašto koristiti začine u prehrani?</heading2>
<para>Začini, osobito začinske biljke, osim što obogaćuju okus kuhanog jela, mogu imati i terapeutske učinke. Osim što su izvor vitamina, minerala i antioksidansa, neki od njih imaju i antibakterijska svojstva i pomažu u probavi. No roditelji se najčešće odlučuju za upotrebu začina kako bi obogatili okus jelu i potaknuli dijete da bolje prihvati ponuđenu hranu. Roditeljska zabrinutost oko količine i kvalitete hrane koju dijete pojede jedan je od glavnih pokretača straha, zbog kojeg roditelji posežu za nečim, što možda inače ne bi spojili u jednom obroku (kombinacije voća i povrća, voća i mesa). U ovom slučaju bolje je u obroke uključiti začine. Lagano začinsko bilje ovdje svakako ima prednost ispred soli, vegete i teških začina.</para>
<heading2>Kako uvoditi začine u dohranu?</heading2>
<para>Kod uvođenja začina u prehranu djeteta držite se nekoliko osnovnih smjernica:</para>
<para>- prvo uvesti blage začine
</para>
<para>Uvodite začine koje i sami upotrebljavate u svakodnevnoj pripremi hrane. začine je (kao i ostale namirnice) potrebno uvoditi kroz 3-4 dana za redom, zbog uočavanja alergijskih reakcija.</para>
<para>- prvo uvesti povrtne i biljne začine
</para>
<para>Začine je dovoljno dodavati u malim količinama (prstohvat je sasvim dovoljan).</para>
<para>- izbjegavati što duže slatke začine
</para>
<para>- do godine dana izbjegavati sol
</para>
<heading2>Koje začine koristiti u dohrani?</heading2>
<para>O ovoj temi nema jednoznačnog mišljenja stručnjaka. S obzirom na to da je dijete od najranije dobi u dodiru sa slatkim okusom (majčino mlijeko), za očekivati je da će u dohrani upravo taj okus najbolje prihvatiti. U praksi se često događa da djeca nakon uvođenja slatkog obroka odbijaju povrtne obroke. Iz tog razloga dobro je započeti dohranu povrćem i omogućiti djetetu da se upozna i s drugim okusima. Među prvim namirnicama koja služi i kao začin je crveni luk. Specifičnog, pomalo slatkastog i blagog okusa, crveni luk je namirnica koja je odlično prihvaćena u povrtnim kombinacijama. Druga namirnica koja služi kao začin je komorač (koromač). U početku dohrane upotrebljava se zadebljala stabljika i list. Ima specifičan okus i djeluje blagotvorno na probavu. Sadrži manje eteričnih ulja od sjemenke, zbog čega uzrokuje manje nadimanja. U preporukama se može naći i cimet (cejlonski) kao začin koji se može dodavati u voćne obroke od 6 mjeseci starosti djeteta. Egzotične začine bolje je izbjegavati u samom početku, osobito ako ih majka i inače često ne koristi u prehrani.</para>
<para>Voće je samo po sebi slatko i njegov okus djeca dobro prihvaćaju. Ukoliko je cimet često u vašim obrocima, uvodite ga nakon 10 mjeseci starosti djeteta. U toj dobi (10 mjeseci starosti) obično se javljaju prve faze odbijanja dohrane. Tada je pravo vrijeme za uključivanje biljnih začina poput origana, bosiljka, timijana, peršuna. Do godine dana djeteta ovo je sasvim dovoljno začina kako bi se obogatio okus jela.</para>
<para>
 U dobi od oko godine dana u jela se može dodati i celer, češnjak, ružmarin, korijander, menta, lovor, ljupčica, kumin, đumbir, kurkuma, paprika, papar, lavanda.</para>
<para>
 U dobi od 2 godine može se koristiti i kadulja, curry i ostali jaki začini. Uvijek je važno da se djetetu uvode začini koje i sami upotrebljavate u svakodnevnom kuhanju.</para>
<heading2>Sušeni ili svježi začini?</heading2>
<para>Ukoliko imate mogućnost uzgoja svojih začina (možda i na prozorskoj dasci), svježi začini koje ste sami uzgojili bez dodatka kemikalija uvijek su najbolji izbor. Svježe ubrano začinsko bilje poput bosiljka, origana ili peršuna ubacuju se u jelo pred kraj kuhanja. Začini poput lovora, ružmarina, češnjaka, celera i luka, ubacuju se u početku kuhanja. Svježe začine u sezoni možete sami osušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu i upotrebljavati ih kroz cijelu godinu. U nedostatku vlastitog začinskog bilja, upotrijebite kupljeno sušeno začinsko bilje. Ovdje treba imati na umu da su takvi začini često kontaminirani pesticidima, teškim metalima i patogenim bakterijama i plijesnima. Kako bi osigurali njihovu zdravstvenu ispravnost, koristite začine iz kontrolirane proizvodnje te ih je potrebno stavljati u hranu u početku kuhanja.</para>
<heading2>Sol u dohrani i prehrani</heading2>
<para>Sol, kemijskim sastavom NaCl je spoj koji unosimo u naš organizam svakodnevno. Na i Cl su ioni koji su organizmu potrebni za čitav niz metaboličkih procesa u organizmu. No, u prevelikoj količini, sol je štetna za organizam. Osobito ako se radi o dojenčadi i maloj djeci.</para>
<para>
 Maksimalni dnevni unos soli:
</para>
<para>&lt; 1 g/dan za djecu do 6 mjeseci starosti
1 g/dan za djecu 6 - 12 mjeseci starosti - u toj dobi nije uputno dodavati sol u hranu
2 g/dan za djecu od 1 – 3 godine
3 g/dan za djecu od 4 – 6 godina
5 g/dan za djecu od 7 – 10 godina
6 g/dan za ostale dobne skupine (hrvatski prosjek konzumiranja soli je 12 do 16 grama po stanovniku)</para>
<heading2>Sol u hrani i zašto je štetna za bebe i djecu?</heading2>
<para>Dobro je poznato kako je povećan unos soli u organizam kod odraslih osoba povezan s povišenim krvnim tlakom. Utvrđeno je i da visok unos soli kod djece utječe na vrijednost krvnog tlaka i da se povezuje s povećanim rizikom za nastanak mnogih bolesti poput: visokog krvnog tlaka, osteoporoze, te respiratornih bolesti poput astme, rak želuca i gojaznosti.</para>
<para>
 20 % ukupnog dnevnog unosa soli potječe od namirnica koje prirodno sadrže sol (jaja, meso i riba). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unosimo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potječe od procesiranih namirnica koje najčešće niti ne doživljavamo kao slane jer sol prisutna u tim namirnicama nepcu "nije vidljiva". Zdrav organizam procesira točno onoliko soli koliko mu je potrebno, a ostatak se, putem bubrega, izlučuje van. Na taj način, organizam se prilagođava količini soli koju unosimo.</para>
<para>
 Dojenčad
</para>
<para>Dojenčad svu potrebnu sol dobija iz majčinog mlijeka ili adaptiranih mliječnih formula. Kod uvođenja dohrane sol nije potrebno dodavati. Sve potrebe za solju djeca namire iz hrane. Najbolji način kontrole soli u prehrani u ovoj dobi su kuhane domaće kašice, bez dodatka soli.</para>
<para>
 Djeca
</para>
<para>Djeca u dobi od godine na dalje dnevne potrebe za soli minimalno rastu. Ove potrebe dijete i dalje namiruje iz osnovne hrane. Sad se dijete priključuje obiteljskim obrocima, pa bi bilo dobro smanjiti količinu soli i za odrasle. Ovo donosi dobrobit za cijelu obitelj! Umjesto dodatka soli, hrani se okus može poboljšati dodatkom biljnih začina. Dobro bi bilo izbjegavati procesiranu industrijsku hranu koja sadrži velike količine soli. Niski unos soli u djetinjstvu pomaže da dijete ne razvije potrebu za slanom hranom, što će se odraziti i na kvalitetniju prehranu u odrasloj dobi.</para>
<heading2>Slatki začini – zaslađivači</heading2>
<para>
 U početku dohrane kao zaslađivače najbolje je koristiti: bananu i suho voće. Od 6 mjeseci starosti suhe marelice, šljive, trešnje. A u dobi 8 - 10 mjeseci: grožđice, kupine, borovnice.</para>
<para>
 Slatke začine preporučuje se uključiti u prehranu što kasnije, a najranije nakon godine dana. Ukoliko dozvolite djetetu da razvije afinitet prema prirodnim zaslađivačima, postigli ste puno za njegovo zdravlje i ostvarili dobru podlogu za izbjegavanje industrijskih slatkih proizvoda. U dobi od godine dana može se uključiti i javorov sirup, rižin slad, provjereni med. Kao poboljšivač okusa nakon godine dana uvodi se i kakao (sirovi ili verzije kakaa bez dodatka šećera), te rogač.</para>
<para>Na izradi teksta sudjelovala:<emphasis>
 Ivana Domislović, dipl.ing. poljoprivrede, savjetnica u grupi <ulink url="https://www.facebook.com/groups/kashice/?fref=ts">Domaće kašice za bebe</ulink>
 </emphasis>
</para>

Uvođenje začina u dohranu beba i prehranu male djece S početkom dohrane i kulinarskih avantura s najmlađima, često se javlja pitanje mogu li i trebaju li roditelji koristiti začine u prehrani djeteta.  Još nerođene bebe u vrijeme trudnoće dolaze u dodir s hranom koju majka konzumira. Ovo se i dalje nastavlja za vrijeme dojenja. Ukoliko majka konzumira raznoliku prehranu, obogaćenu začinima, djeca će vjerojatno dobro prihvatiti hranu obogaćenu začinima.
Zašto koristiti začine u prehrani?
Začini, osobito začinske biljke, osim što obogaćuju okus kuhanog jela, mogu imati i terapeutske učinke. Osim što su izvor vitamina, minerala i antioksidansa, neki od njih imaju i antibakterijska svojstva i pomažu u probavi. No roditelji se najčešće odlučuju za upotrebu začina kako bi obogatili okus jelu i potaknuli dijete da bolje prihvati ponuđenu hranu. Roditeljska zabrinutost oko količine i kvalitete hrane koju dijete pojede jedan je od glavnih pokretača straha, zbog kojeg roditelji posežu za nečim, što možda inače ne bi spojili u jednom obroku (kombinacije voća i povrća, voća i mesa). U ovom slučaju bolje je u obroke uključiti začine. Lagano začinsko bilje ovdje svakako ima prednost ispred soli, vegete i teških začina.
Kako uvoditi začine u dohranu?
Kod uvođenja začina u prehranu djeteta držite se nekoliko osnovnih smjernica:
- prvo uvesti blage začine

Uvodite začine koje i sami upotrebljavate u svakodnevnoj pripremi hrane. začine je (kao i ostale namirnice) potrebno uvoditi kroz 3-4 dana za redom, zbog uočavanja alergijskih reakcija.
- prvo uvesti povrtne i biljne začine

Začine je dovoljno dodavati u malim količinama (prstohvat je sasvim dovoljan).
- izbjegavati što duže slatke začine

- do godine dana izbjegavati sol

Koje začine koristiti u dohrani?
O ovoj temi nema jednoznačnog mišljenja stručnjaka. S obzirom na to da je dijete od najranije dobi u dodiru sa slatkim okusom (majčino mlijeko), za očekivati je da će u dohrani upravo taj okus najbolje prihvatiti. U praksi se često događa da djeca nakon uvođenja slatkog obroka odbijaju povrtne obroke. Iz tog razloga dobro je započeti dohranu povrćem i omogućiti djetetu da se upozna i s drugim okusima. Među prvim namirnicama koja služi i kao začin je crveni luk. Specifičnog, pomalo slatkastog i blagog okusa, crveni luk je namirnica koja je odlično prihvaćena u povrtnim kombinacijama. Druga namirnica koja služi kao začin je komorač (koromač). U početku dohrane upotrebljava se zadebljala stabljika i list. Ima specifičan okus i djeluje blagotvorno na probavu. Sadrži manje eteričnih ulja od sjemenke, zbog čega uzrokuje manje nadimanja. U preporukama se može naći i cimet (cejlonski) kao začin koji se može dodavati u voćne obroke od 6 mjeseci starosti djeteta. Egzotične začine bolje je izbjegavati u samom početku, osobito ako ih majka i inače često ne koristi u prehrani.
Voće je samo po sebi slatko i njegov okus djeca dobro prihvaćaju. Ukoliko je cimet često u vašim obrocima, uvodite ga nakon 10 mjeseci starosti djeteta. U toj dobi (10 mjeseci starosti) obično se javljaju prve faze odbijanja dohrane. Tada je pravo vrijeme za uključivanje biljnih začina poput origana, bosiljka, timijana, peršuna. Do godine dana djeteta ovo je sasvim dovoljno začina kako bi se obogatio okus jela.

   U dobi od oko godine dana u jela se može dodati i celer, češnjak, ružmarin, korijander, menta, lovor, ljupčica, kumin, đumbir, kurkuma, paprika, papar, lavanda.

   U dobi od 2 godine može se koristiti i kadulja, curry i ostali jaki začini. Uvijek je važno da se djetetu uvode začini koje i sami upotrebljavate u svakodnevnom kuhanju.
Sušeni ili svježi začini?
Ukoliko imate mogućnost uzgoja svojih začina (možda i na prozorskoj dasci), svježi začini koje ste sami uzgojili bez dodatka kemikalija uvijek su najbolji izbor. Svježe ubrano začinsko bilje poput bosiljka, origana ili peršuna ubacuju se u jelo pred kraj kuhanja. Začini poput lovora, ružmarina, češnjaka, celera i luka, ubacuju se u početku kuhanja. Svježe začine u sezoni možete sami osušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu i upotrebljavati ih kroz cijelu godinu. U nedostatku vlastitog začinskog bilja, upotrijebite kupljeno sušeno začinsko bilje. Ovdje treba imati na umu da su takvi začini često kontaminirani pesticidima, teškim metalima i patogenim bakterijama i plijesnima. Kako bi osigurali njihovu zdravstvenu ispravnost, koristite začine iz kontrolirane proizvodnje te ih je potrebno stavljati u hranu u početku kuhanja.
Sol u dohrani i prehrani
Sol, kemijskim sastavom NaCl je spoj koji unosimo u naš organizam svakodnevno. Na i Cl su ioni koji su organizmu potrebni za čitav niz metaboličkih procesa u organizmu. No, u prevelikoj količini, sol je štetna za organizam. Osobito ako se radi o dojenčadi i maloj djeci.

   Maksimalni dnevni unos soli:

&lt; 1 g/dan za djecu do 6 mjeseci starosti
1 g/dan za djecu 6 - 12 mjeseci starosti - u toj dobi nije uputno dodavati sol u hranu
2 g/dan za djecu od 1 – 3 godine
3 g/dan za djecu od 4 – 6 godina
5 g/dan za djecu od 7 – 10 godina
6 g/dan za ostale dobne skupine (hrvatski prosjek konzumiranja soli je 12 do 16 grama po stanovniku)
Sol u hrani i zašto je štetna za bebe i djecu?
Dobro je poznato kako je povećan unos soli u organizam kod odraslih osoba povezan s povišenim krvnim tlakom. Utvrđeno je i da visok unos soli kod djece utječe na vrijednost krvnog tlaka i da se povezuje s povećanim rizikom za nastanak mnogih bolesti poput: visokog krvnog tlaka, osteoporoze, te respiratornih bolesti poput astme, rak želuca i gojaznosti.

   20 % ukupnog dnevnog unosa soli potječe od namirnica koje prirodno sadrže sol (jaja, meso i riba). Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unosimo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potječe od procesiranih namirnica koje najčešće niti ne doživljavamo kao slane jer sol prisutna u tim namirnicama nepcu "nije vidljiva". Zdrav organizam procesira točno onoliko soli koliko mu je potrebno, a ostatak se, putem bubrega, izlučuje van. Na taj način, organizam se prilagođava količini soli koju unosimo.

   Dojenčad

Dojenčad svu potrebnu sol dobija iz majčinog mlijeka ili adaptiranih mliječnih formula. Kod uvođenja dohrane sol nije potrebno dodavati. Sve potrebe za solju djeca namire iz hrane. Najbolji način kontrole soli u prehrani u ovoj dobi su kuhane domaće kašice, bez dodatka soli.

   Djeca

Djeca u dobi od godine na dalje dnevne potrebe za soli minimalno rastu. Ove potrebe dijete i dalje namiruje iz osnovne hrane. Sad se dijete priključuje obiteljskim obrocima, pa bi bilo dobro smanjiti količinu soli i za odrasle. Ovo donosi dobrobit za cijelu obitelj! Umjesto dodatka soli, hrani se okus može poboljšati dodatkom biljnih začina. Dobro bi bilo izbjegavati procesiranu industrijsku hranu koja sadrži velike količine soli. Niski unos soli u djetinjstvu pomaže da dijete ne razvije potrebu za slanom hranom, što će se odraziti i na kvalitetniju prehranu u odrasloj dobi.
Slatki začini – zaslađivači

   U početku dohrane kao zaslađivače najbolje je koristiti: bananu i suho voće. Od 6 mjeseci starosti suhe marelice, šljive, trešnje. A u dobi 8 - 10 mjeseci: grožđice, kupine, borovnice.

   Slatke začine preporučuje se uključiti u prehranu što kasnije, a najranije nakon godine dana. Ukoliko dozvolite djetetu da razvije afinitet prema prirodnim zaslađivačima, postigli ste puno za njegovo zdravlje i ostvarili dobru podlogu za izbjegavanje industrijskih slatkih proizvoda. U dobi od godine dana može se uključiti i javorov sirup, rižin slad, provjereni med. Kao poboljšivač okusa nakon godine dana uvodi se i kakao (sirovi ili verzije kakaa bez dodatka šećera), te rogač.
Na izradi teksta sudjelovala:
      Ivana Domislović, dipl.ing. poljoprivrede, savjetnica u grupi Domaće kašice za bebe
   
 Adrijana Bakoš 

zacini-u-dohrani_pixabay

Uvođenje začina u dohranu beba i prehranu male djece

<para>" U odnosu na cjelokupan proces govorno-jezičnog razvoja, sličnosti je daleko više nego razlika. Uzevši u obzir neka istraživanja koja su proučavala govorno-jezični razvoj djevojčica i dječaka, nisu otkrivene očite razlike koje bi se moglo povezati isključivo s utjecajem spola. Međutim, u pojedinim specifičnim vještinama uočene su blage razlike. Jedna od najznačajnijih razlika je u stilovima jezičnog razvoja. Istraživanja su pokazala da oko 60 posto dječaka ima ekspresivni stil usvajanja jezika, a 80 posto djevojčica referentni stil. Tako, djevojčice u početku, vole igre imenovanja i pokazuju veću razgovijetnost, odnosno preciznost u izgovoru od dječaka te imaju bogatiji rječnik imenica.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Djevojčice lakše verbalno izražavaju emocije
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Primjerice, istraživanja mozga odraslih osoba su pokazala da žene imaju bolju povezanost onih dijelova mozga koji upravljaju emocijama i govorom. Kao rezultat žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje. Možda je s time lakše i povezati rezultate istraživanja koja su pokazala da djevojčice ranije od dječaka počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije (<emphasis>tužna, sretna, sviđa mi se, volim</emphasis>). Te razlike ne moraju biti nužno genetski uvjetovane, već povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem roditelja prema dječacima i djevojčicama jer su majke sklonije govoriti sa svojim kćerima o osjećajima. S time je vjerojatno povezano i to da su djevojčice sklonije rješavati problemske situacije verbalno, a dječaci akcijski. Tako, primjerice, predškolske djevojčice mogu jedna s drugom raspravljati o rješenju problema i tražiti pomoć od drugih. Međutim, ta razlika može biti uvjetovana odgojem i kulturalnim stavom prema spolovima. A to znači, da na mnoge razlike, barem djelomično, utječu roditelji.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Na razlike između spolova utječu roditelji
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Jedno istraživanje, koje je proučavalo roditelje, većinom majke, u ophođenju s njihovim dvogodišnjacima i trogodišnjacima, otkrilo je nevjerojatne razlike. Uočeno je da roditelji razgovaraju drugačije s djevojčicama i dječacima. U interakcijama sa kćerima, majke postavljaju više otvorenih pitanja, upotrebljavaju više govora usmjerenog na dijete i obraćaju im se dužim i kompleksnim rečenicama. S djevojčicama općenito, malo više razgovaraju, nego s dječacima i imaju čišći izgovor.</para>
<para>
 Druga su istraživanja, pak pokazala da s malim dječacima roditelji najaktivnije razgovaraju u situacijama igre, dok s djevojčicama u drugim okolnostima, primjerice u situacijama traženja pomoći. Kada razgovaraju s dječacima tijekom igranja, roditelji imaju tendenciju govoriti u stilu "ovdje i sada", a to znači da je njihov jezik automatski manje složen i manje apstraktan. Takav jezik je više ekspresivan jer opisuje radnje koje se događaju tijekom igranja, s naglaskom na interakciju. U takvim neformalnim situacijama, roditelji su manje skloni jasnijem izgovoru. Kada razgovaraju s djevojčicama u situacijama van dječje igre, majke se služe složenijim jezikom koji uključuje opis osjećanja, imenovanje itd.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Igra utječe na govorno-jezični razvoj
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Svakako se moramo osvrnuti i na utjecaj različitih vrste igara koje igraju dječaci i djevojčice, U većini slučajeva, djevojčice se najviše igraju lutkama, što podrazumijeva veću upotrebu jezika, postavljanje pitanja i češće imenovanje tijekom igre. Kod dječaka, u igri s vozilima i konstrukcijskim igračkama, veća je sklonost upotrebi ekspresivnog jezičnog stila i bučnih zvukova.</para>
<para>Sve navedeno (način roditeljskih interakcija s djecom i vrste igranja) slobodno se mogu prihvatiti kao jedno od objašnjenja ranije spomenutih razlika u jezičnim stilovima i pojedinim jezičnim vještinama između dječaka i djevojčica. Pošto način interakcije, između ostalog ovisi o roditeljima, svjesno utječite na njega, odnosno izlažite svoje kćeri i/ili sinove širokom rasponu govorno-jezičnih situacija (tijekom igranja i ostalih životnih aktivnosti) te se s njima u tim situacijama ophodite raznovrsno.</para>

Istraživanja pokazala: spol ima utjecaj na razvoj govora kod djeteta Jedno u moru pitanja koje si roditelji postavljaju je: "Postoji li razlika u razvoju govora između dječaka i djevojčica? " U odnosu na cjelokupan proces govorno-jezičnog razvoja, sličnosti je daleko više nego razlika. Uzevši u obzir neka istraživanja koja su proučavala govorno-jezični razvoj djevojčica i dječaka, nisu otkrivene očite razlike koje bi se moglo povezati isključivo s utjecajem spola.  Međutim, u pojedinim specifičnim vještinama uočene su blage razlike. Jedna od najznačajnijih razlika je u stilovima jezičnog razvoja. Istraživanja su pokazala da oko 60 posto dječaka ima ekspresivni stil usvajanja jezika, a 80 posto djevojčica referentni stil. Tako, djevojčice u početku, vole igre imenovanja i pokazuju veću razgovijetnost, odnosno preciznost u izgovoru od dječaka te imaju bogatiji rječnik imenica.


   
      Djevojčice lakše verbalno izražavaju emocije
   


Primjerice, istraživanja mozga odraslih osoba su pokazala da žene imaju bolju povezanost onih dijelova mozga koji upravljaju emocijama i govorom. Kao rezultat žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje. Možda je s time lakše i povezati rezultate istraživanja koja su pokazala da djevojčice ranije od dječaka počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije (tužna, sretna,  sviđa mi se, volim). Te razlike ne moraju biti nužno genetski uvjetovane, već povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem roditelja prema dječacima i djevojčicama jer su majke sklonije govoriti sa svojim kćerima o osjećajima. S time je vjerojatno povezano i to da su djevojčice sklonije rješavati problemske situacije verbalno, a dječaci akcijski. Tako, primjerice, predškolske djevojčice mogu jedna s drugom raspravljati o rješenju problema i tražiti pomoć od drugih. Međutim,  ta razlika može biti uvjetovana odgojem i kulturalnim stavom prema spolovima. A to znači, da na mnoge razlike, barem djelomično, utječu roditelji.


   
      Na razlike između spolova utječu roditelji
   


Jedno istraživanje, koje je proučavalo roditelje, većinom majke, u ophođenju s njihovim dvogodišnjacima i trogodišnjacima, otkrilo je nevjerojatne razlike. Uočeno je da roditelji razgovaraju drugačije s djevojčicama i dječacima. U interakcijama sa kćerima, majke postavljaju više otvorenih pitanja, upotrebljavaju više govora usmjerenog na dijete i obraćaju im se dužim i kompleksnim rečenicama. S djevojčicama općenito, malo više razgovaraju, nego s dječacima i imaju čišći izgovor.

   Druga su istraživanja, pak pokazala da s malim dječacima roditelji najaktivnije razgovaraju u situacijama igre, dok s djevojčicama u drugim okolnostima, primjerice u situacijama traženja pomoći. Kada razgovaraju s dječacima tijekom igranja, roditelji imaju tendenciju govoriti u stilu "ovdje i sada", a to znači da je njihov jezik automatski manje složen i manje apstraktan. Takav jezik je više ekspresivan jer opisuje radnje koje se događaju tijekom igranja, s naglaskom na interakciju. U takvim neformalnim situacijama, roditelji su manje skloni jasnijem izgovoru. Kada razgovaraju s djevojčicama u situacijama van dječje igre, majke se služe složenijim jezikom koji uključuje opis osjećanja, imenovanje itd.


   
      Igra utječe na govorno-jezični razvoj
   


Svakako se moramo osvrnuti i na utjecaj različitih vrste igara koje igraju dječaci i djevojčice, U većini slučajeva, djevojčice se najviše igraju lutkama, što podrazumijeva veću upotrebu jezika, postavljanje pitanja i češće imenovanje tijekom igre. Kod dječaka, u igri s vozilima i konstrukcijskim igračkama, veća je sklonost upotrebi ekspresivnog jezičnog stila i bučnih zvukova.
Sve navedeno (način roditeljskih interakcija s djecom i vrste igranja) slobodno se mogu prihvatiti kao jedno od objašnjenja ranije spomenutih razlika u jezičnim stilovima i pojedinim jezičnim vještinama između dječaka i djevojčica. Pošto način interakcije, između ostalog ovisi o roditeljima, svjesno utječite na njega, odnosno izlažite svoje kćeri i/ili sinove širokom rasponu govorno-jezičnih situacija (tijekom igranja i ostalih životnih aktivnosti) te se s njima u tim situacijama ophodite raznovrsno. Petra Majetić 

djecak-i-djevojcica-pixabay

Istraživanja pokazala: spol ima utjecaj na razvoj govora kod djeteta

<para>.</para>
<para>Istraživanje o navikama gledanja televizije kod djece u Hrvatskoj, koje je u studenome ove godine ponovila agencija Ipsos Puls nakon provedbe kampanje o medijskoj pismenosti, ukazuje na promjene u tome kako djeca i roditelji gledaju televiziju. Većina djece televizijski program prati u društvu obitelji, a svega 11% njih pred ekranom je samo. Prije samo dvije godine svako treće dijete program je pratilo bez nadzora odrasle osobe. Gotovo svi roditelji, odnosno njih 93%, prepoznaju oznake za dobnu primjerenost sadržaja na televiziji i znaju čemu one služe. Prilikom odlučivanja o tome što dijete smije gledati, roditeljima je najvažnija primjerenost sadržaja, a 67% roditelja kampanju o medijskoj pismenosti smatra korisnom.
</para>
<blockquote>
 <para>Bez medijske pismenosti i kritičkog promišljanja teško je i djeci i roditeljima navigirati raznovrsnim medijskim sadržajima koji se nude kroz brojne nove platforme i društvene mreže. Stoga smo jako zadovoljnji rezultatima naše kampanje i istraživanja koje ukazuje da roditelji s povećanom pažnjom pristupaju medijskom odrastanju svoje djece, kazao je član Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović.</para>
</blockquote>
<para>
Cilj kampanje od početka je bio podići razinu svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, skrbnika i djece te o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu.
</para>
<blockquote>
 <para>Mediji ulaze u živote djece u sve većoj mjeri, i zato je važno da razumijemo kako oni funkcioniraju i kada obogaćuju dječji razvoj, a kada mu štete. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da smo počeli mijenjati stvari nabolje, ali i da imamo veliku odgovornost nastaviti raditi na osnaživanju roditelja i djece u području medijske pismenosti, kazala je Valentina Otmačić, predstojnica ureda UNICEF-a u Hrvatskoj.</para>
</blockquote>
<para>
Prema procjeni roditelja, 57% djece pred televizorom provodi od jednog do tri sata na dan, više nego u igri s prijateljima i učenju. Iako roditelji procjenjuju da su najmlađa djeca pred televizorom najviše ujutro, a starija navečer, podaci o gledanosti pokazuju da djeca televiziju najviše gledaju u večernjim satima, i to između 21 i 22 sata. Gledanje televizije u padu je kod djece starije od 13 godina, a već u dobnoj skupini djece od četvrte do šeste godine u porastu je gledanje televizijskog sadržaja na pametnim telefonima.</para>
<para>Iskustva drugih zemalja pokazala su da su edukacija i podizanje razine medijske pismenosti najbolji način da zaštitimo djecu od potencijalno štetnih medijskih sadržaja. U daljnjem podizanju razine medijske pismenosti svakako će pomoći i portal medijskapismenost.hr te nedavno predstavljene Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.</para>
<para>Kampanja „Birajmo što gledamo” nastala je u sklopu suradnje AEM-a i UNICEF-a s ciljem unapređenja, ostvarivanja i zaštite prava djece u medijima, a podržale su je sve nacionalne televizijske kuće i njihova zaštitna lica te brojne lokalne TV postaje. Više informacija o medijskoj pismenosti potražite na portalu medijskapismenost.hr</para>
<para> </para>

Sve manje djece u Hrvatskoj gleda televiziju bez nadzora odraslih Kada je pokrenuta kampanja „Birajmo što gledamo”, Agencija za elektroničke medije i UNICEF vjerovali su da će podizanje svijesti o važnosti medijske pismenosti, uz uvođenje nove regulative, pomoći zaštititi djecu i doprinijeti kvalitetnijem zajedničkom praćenju medijskih sadržaja .
Istraživanje o navikama gledanja televizije kod djece u Hrvatskoj, koje je u studenome ove godine ponovila agencija Ipsos Puls nakon provedbe kampanje o medijskoj pismenosti, ukazuje na promjene u tome kako djeca i roditelji gledaju televiziju. Većina djece televizijski program prati u društvu obitelji, a svega 11% njih pred ekranom je samo. Prije samo dvije godine svako treće dijete program je pratilo bez nadzora odrasle osobe. Gotovo svi roditelji, odnosno njih 93%, prepoznaju oznake za dobnu primjerenost sadržaja na televiziji i znaju čemu one služe. Prilikom odlučivanja o tome što dijete smije gledati, roditeljima je najvažnija primjerenost sadržaja, a 67% roditelja kampanju o medijskoj pismenosti smatra korisnom.


   Bez medijske pismenosti i kritičkog promišljanja teško je i djeci i roditeljima navigirati raznovrsnim medijskim sadržajima koji se nude kroz brojne nove platforme i društvene mreže. Stoga smo jako zadovoljnji rezultatima naše kampanje i istraživanja koje ukazuje da roditelji s povećanom pažnjom pristupaju medijskom odrastanju svoje djece, kazao je član Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović.


Cilj kampanje od početka je bio podići razinu svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, skrbnika i djece te o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu.


   Mediji ulaze u živote djece u sve većoj mjeri, i zato je važno da razumijemo kako oni funkcioniraju i kada obogaćuju dječji razvoj, a kada mu štete. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da smo počeli mijenjati stvari nabolje, ali i da imamo veliku odgovornost nastaviti raditi na osnaživanju roditelja i djece u području medijske pismenosti, kazala je Valentina Otmačić, predstojnica ureda UNICEF-a u Hrvatskoj.


Prema procjeni roditelja, 57% djece pred televizorom provodi od jednog do tri sata na dan, više nego u igri s prijateljima i učenju. Iako roditelji procjenjuju da su najmlađa djeca pred televizorom najviše ujutro, a starija navečer, podaci o gledanosti pokazuju da djeca televiziju najviše gledaju u večernjim satima, i to između 21 i 22 sata. Gledanje televizije u padu je kod djece starije od 13 godina, a već u dobnoj skupini djece od četvrte do šeste godine u porastu je gledanje televizijskog sadržaja na pametnim telefonima.
Iskustva drugih zemalja pokazala su da su edukacija i podizanje razine medijske pismenosti najbolji način da zaštitimo djecu od potencijalno štetnih medijskih sadržaja. U daljnjem podizanju razine medijske pismenosti svakako će pomoći i portal medijskapismenost.hr te nedavno predstavljene Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
Kampanja „Birajmo što gledamo” nastala je u sklopu suradnje AEM-a i UNICEF-a s ciljem unapređenja, ostvarivanja i zaštite prava djece u medijima, a podržale su je sve  nacionalne televizijske kuće i njihova zaštitna lica te brojne lokalne TV postaje. Više informacija o medijskoj pismenosti potražite na portalu medijskapismenost.hr
  Priopćenje za javnost 

medijska-pismenost-zajednicko-gledanje-960x640

Sve manje djece u Hrvatskoj gleda televiziju bez nadzora odraslih

<para> Iako je velik broj njih prikazan već toliko puta da imate osjećaj da ni nemate potrebe gledati jer već i dijaloge znate napamet, pojedine filmove jednostavno ne možete prestati gledati, jer su i u 68. reprizi jednostavno smiješni i zabavni.</para>
<para>Donosimo vam popis filmova koju su prigodni za cijelu obitelj i koji nas uvijek iznova mogu nasmijati.</para>
<para/>
<para>
 1.
 Vilenjak (Elf, 2003.). Will Farrell u ovom filmu jednostavno briljira kao najsmješniji, najoptimističniji, ali i najdraži vilenjak kojeg ćete ikad vidjeti, a izjave i optimizam izrečen tijekom filma lako su primjenjivi na cijelu godinu.</para>
<para/>
<para>
 2.
 Pingvini gospodina Poppera (Mr. Popper's Penguins, 2011.) također postaje jedan od klasika blagdanskog programa. Poslovni čovjek kojeg glumi nenadmašni Jim Carey postaje vlasnik hrpe pingvina. Razdvojena obitelj se opet spaja i sve nas podsjeća na važnost obitelji i zajedništva.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 3. Ples malog pingvina (Happy feet, 2016.) iako animirani film, osvaja cijelu obitelj, čak i one koji su nadišli fazu gledanja crtića. Daje jasnu poruku i preslatke likove u obliku malenih pingvina.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 4. Ledena staza (Cool Runnings, 1993.) pravi je klasik o jamajčanskom bob timu. Komedija za cijelu obitelj koja ima jasnu poruku: najvažnije je vjerovati u sebe i ekipu, a onda možeš postići sve.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 5. Najluđi Božić (Christmas Vacation, 1989.) ili Chevy Chase i Griswoldi! Iako ste ga vjerojatno pogledali najmanje sto puta, "umirali" od smijeha, ali i uvijek hoćete još jednu dozu. Griswolda i njihovih priprema za savršen Božić nikad dosta.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 6. Ostavljeni na Antarktici (Eight Below, 2006.) film prepun emocija i borbe za preživljavanje. Film o psima koji će obožavati svi poklonici životinja, a posebno djeca, govori o nevjerojatnoj povezanosti i ljubavi između čovjeka i njegova najboljeg prijatelja.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 7. Kako je Grinch ukrao Božić (How the Grinch Stole Christmas, 2000.) priču već znamo svi. Zeleno čudovište Grinch, ima opaki plan: uništiti Božić svima stanovnicima grada..</para>
<para>
 
</para>
<para>
 8. Sam u kući 1,2,3.. (Home Alone, 1990.), ovaj film (kao ni njegove nastavke nije potrebno previše predstavljati. Dijaloge već znamo napamet, ali uvijek se vraćamo po još i nekako..uvijek nam je smiješno.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 9. Stara gunđala (Grumpy Old Men, 1993.) o dva starija gospodina koji su "časte" uvredama zadnjih 50-tak godina. Ali, ne brinite, nema tu ničeg vulgarnog, film je apsolutno simpatičan i smiješan s dobrom porukom.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 10. Pet legendi (Rise of the Guardians, 2012.) animirani je film koji uključuje i Djeda Mraza i Uskršnjeg Zeku i Zubić Vilu i brdo ostalih najvažnijih likova iz svijeta mašte. Sudar različitih osobnosti, borba dobra i zla. Svi zajedno su u istom gradu, na istom mjestu kako bi zaštitili djecu.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 11. Djed Božićnjak (The Santa Clause, 1994.) nezaobilazna je komedija za blagdane. Tim Allen pokušava sakriti činjenicu da magično postaje pravi pravcati Djed Božićnjak za blagdane. Film je pozitivan i smiješan, opuštajući. A tu su i maleni vilenjaci specifičnog humora.</para>
<para>
 
</para>
<para>
 12. Snježno kraljevstvo (Frozen ) opsesija je djece, posebno djevojčica diljem svijeta, a proizvodi s likovima iza ovog filma su nezaobilazni gdje god se našli. Pjesme koje se u njemu izvode na vrhu su dječjih top lista, a Olaf najdraži lik. Gledat ćete ga zasigurno još mnogo puta jer jedan je od klasika za budućnost.</para>
<para>Osim ovih, za blagdane nas još redovito razveseljavaju i Luda božićna zvona, Jack Frost, Božićna priča, Čudo u 34. ulici, Fred Mraz, Kako preskočiti Božić i slični (sa svim svojim nastavcima).
</para>

Obiteljski filmovi koje mogu tijekom blagdana gledati sve generacije Filmovi u kojima može uživati cijela obitelj, pa i oni najmlađi sve su rjeđi, no iako ih tijekom godine manjka, prosinac i blagdansko razdoblje uvijek njima obiluju.  Iako je velik broj njih prikazan već toliko puta da imate osjećaj da ni nemate potrebe gledati jer već i dijaloge znate napamet, pojedine filmove jednostavno ne možete prestati gledati, jer su i u 68. reprizi jednostavno smiješni i zabavni.
Donosimo vam popis filmova koju su prigodni za cijelu obitelj i koji nas uvijek iznova mogu nasmijati.


   1.
   Vilenjak (Elf, 2003.). Will Farrell u ovom filmu jednostavno briljira kao najsmješniji, najoptimističniji, ali i najdraži vilenjak kojeg ćete ikad vidjeti, a izjave i optimizam izrečen tijekom filma lako su primjenjivi na cijelu godinu.


   2.
   Pingvini gospodina Poppera (Mr. Popper's Penguins, 2011.) također postaje jedan od klasika blagdanskog programa. Poslovni čovjek kojeg glumi nenadmašni Jim Carey postaje vlasnik hrpe pingvina. Razdvojena obitelj se opet spaja i sve nas podsjeća na važnost obitelji i zajedništva.

   


   3. Ples malog pingvina (Happy feet, 2016.) iako animirani film, osvaja cijelu obitelj, čak i one koji su nadišli fazu gledanja crtića. Daje jasnu poruku i preslatke likove u obliku malenih pingvina.

   


   4. Ledena staza (Cool Runnings, 1993.) pravi je klasik o jamajčanskom bob timu. Komedija za cijelu obitelj koja ima jasnu poruku: najvažnije je vjerovati u sebe i ekipu, a onda možeš postići sve.

   


   5. Najluđi Božić (Christmas Vacation, 1989.) ili Chevy Chase i Griswoldi! Iako ste ga vjerojatno pogledali najmanje sto puta, "umirali" od smijeha, ali i uvijek hoćete još jednu dozu. Griswolda i njihovih priprema za savršen Božić nikad dosta.

   


   6. Ostavljeni na Antarktici (Eight Below, 2006.) film prepun emocija i borbe za preživljavanje. Film o psima koji će obožavati svi poklonici životinja, a posebno djeca, govori o nevjerojatnoj povezanosti i ljubavi između čovjeka i njegova najboljeg prijatelja.

   


   7. Kako je Grinch ukrao Božić (How the Grinch Stole Christmas, 2000.) priču već znamo svi. Zeleno čudovište Grinch, ima opaki plan: uništiti Božić svima stanovnicima grada..

   


   8. Sam u kući 1,2,3.. (Home Alone, 1990.), ovaj film (kao ni njegove nastavke nije potrebno previše predstavljati. Dijaloge već znamo napamet, ali uvijek se vraćamo po još i nekako..uvijek nam je smiješno.

   


   9. Stara gunđala (Grumpy Old Men, 1993.) o dva starija gospodina koji su "časte" uvredama zadnjih 50-tak godina. Ali, ne brinite, nema tu ničeg vulgarnog, film je apsolutno simpatičan i smiješan s dobrom porukom.

   


   10. Pet legendi (Rise of the Guardians, 2012.) animirani je film koji uključuje i Djeda Mraza i Uskršnjeg Zeku i Zubić Vilu i brdo ostalih najvažnijih likova iz svijeta mašte. Sudar različitih osobnosti, borba dobra i zla. Svi zajedno su u istom gradu, na istom mjestu kako bi zaštitili djecu.

   


   11. Djed Božićnjak (The Santa Clause, 1994.) nezaobilazna je komedija za blagdane. Tim Allen pokušava sakriti činjenicu da magično postaje pravi pravcati Djed Božićnjak za blagdane. Film je pozitivan i smiješan, opuštajući. A tu su i maleni vilenjaci specifičnog humora.

   


   12. Snježno kraljevstvo (Frozen ) opsesija je djece, posebno djevojčica diljem svijeta, a proizvodi s likovima iza ovog filma su nezaobilazni gdje god se našli. Pjesme koje se u njemu izvode na vrhu su dječjih top lista, a Olaf najdraži lik. Gledat ćete ga zasigurno još mnogo puta jer jedan je od klasika za budućnost.
Osim ovih, za blagdane nas još redovito razveseljavaju i Luda božićna zvona, Jack Frost, Božićna priča, Čudo u 34. ulici, Fred Mraz, Kako preskočiti Božić i slični (sa svim svojim nastavcima).
 Adrijana Bakoš 

magicni-blagdani_pixabay

Obiteljski filmovi koje mogu tijekom blagdana gledati sve generacije

<para>Kakvi su ovogodišnji trendovi u ukrašavanju interijera, otkrila je dizajnerica Mirjana Mikulec.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137621/spremate-se-kititi-domove-nasa-mirjana-otkriva-kakve-su-dekoracije-u-trendu/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Blagdansko ukrašavanje doma: Saznajte kakvi ukrasi su "in" Iako nas od Badnjaka i ukrašavanja božićnog drvca dijeli još tri tjedna, za blagdanske dekoracije u ostatku doma nije prerano. Kakvi su ovogodišnji trendovi u ukrašavanju interijera, otkrila je dizajnerica Mirjana Mikulec.


   
      
   
 Klinfo.hr 

ukrasi

Blagdansko ukrašavanje doma: Saznajte kakvi ukrasi su "in"

<para>Klinci su od malih nogu okruženi mobitelima, računalima, tabletima i to je postalo normalno, pa čak i poželjno, budući da će im jednog dana informatičko znanje biti od iznimne koristi. Međutim, jedno mjesto ipak bi još uvijek trebalo biti „zona bez tehnologije“. Riječ je o krevetu, odnosno korištenju uređaja prije odlaska na spavanje. Ovo se prvenstveno odnosi na male uređaje – mobilne telefone i tablete, za koje je kroz nekoliko istraživanja dokazano kako mogu značajno poremetiti san samim svojim prisustvom.
</para>
<heading4>Nemiran san</heading4>
<para>
Prosječnom odraslom čovjeku treba barem šest sati sna dnevno. Dijete koje je u razvoju svakako treba više, te svaki sat sna koji tijekom noći izgubi može značiti smanjenu koncentraciju i razdražljivost. Sve to vodi u probleme koji su vidljivi u školi, učenju, ili ostalim aktivnostima. Čak i kada mališan ode „na vrijeme“ u krevet, mnogi roditelji u tom trenutku gube kontrolu nad onime što se dalje događa.</para>
<para>Mobitel, tablet, laptop – sve to često je mališanima nadohvat ruke i jedan pogled na ekran prije odlaska na počinak nerijetko se pretvori u nekoliko sati igranja igrica ili dopisivanja s vršnjacima. Sve to razlozi su zbog čega vaše dijete djeluje iscrpljeno, iako uvijek na spavanje odlazi u „pristojno“ vrijeme.</para>
<para>Međutim, jedno istraživanje je pokazalo i kako sama prisutnost tehnologije blizu mališanovog kreveta može imati negativan učinak na kvalitetu sna.
</para>
<heading4>Prisutnost ekrana</heading4>
<para>
U sklopu provedenog istraživanja, bilo je vidljivo kako više od 50 posto školaraca u Europi spava u neposrednoj blizini mobitela ili tableta. Uspoređujući ovu djecu s njihovim vršnjacima koji kraj sebe nemaju mobilni uređaj, primijećeno je kako njegova prisutnost skraćuje spavanje u prosjeku 20 minuta.
</para>
<para>Ono što je još značajnije jest činjenica da, primjerice, televizijski uređaj u djetetovoj sobi nema nikakav učinak na kvalitetu sna kao što je to slučaj s mobilnim uređajima i tabletima. Jedno objašnjenje za to je kako ove vrste uređaja zahtijevaju aktivnost i uključenost djeteta prilikom pretraživanja sadržaja, dok je televizija „pasivnija“, te je lagani pozadinski zvuk često savršena kulisa za san.</para>
<para>Još jedan problem znanstvenici vide u obliku svjetlosti koju ovi uređaji emitiraju. „Plavo svijetlo“ naziv je za svjetlost koja dolazi iz mobilnih uređaja i s vremenom može ostaviti posljedice poput oštećenja vida. Izloženost ovom svjetlu neposredno prije spavanja čak i na svega nekoliko minuta, može poslati mozgu pogrešne signale i promijeniti ritam organizma, držeći ga budnim. Iako je dijete umorno, san tada teško "dolazi na oči".
</para>
<heading4>Postoji li rješenje?</heading4>
<para>
Oduzimanje mobilnog uređaja i uskraćivanje pristupa tehnologiji, mnogi će mališani doživjeti kao svojevrsnu kaznu. Pogotovo na kraju napornog dana, kada im je cilj opustiti se uz igricu ili dopisivanje s prijateljima.</para>
<para>Rješenje može biti u prostoru u kojem svoje uređaje koriste. Dopustite mališanu igranje u, primjerice, dnevnom boravku, čak i ako to znači odlazak na spavanje pola sata kasnije. Međutim, jednom kad krene prati zubiće i pripremiti se za spavanje, mobitel ili tablet ostaju u dnevnom boravku. Pola sata manje sna neće bitnije utjecati na odmornost djeteta idući dan i zasigurno je bolja opcija od nemirnog sna koji je često isprekidan, a posljedica je upravo malih ekrana u njegovoj blizini.</para>

Mobiteli i tableti samim prisustvom "kradu" djeci san Moderna tehnologija i djeca danas su jednostavno dvije stvari koje dolaze „u paketu“. Klinci su od malih nogu okruženi mobitelima, računalima, tabletima i to je postalo normalno, pa čak i poželjno, budući da će im jednog dana informatičko znanje biti od iznimne koristi. Međutim, jedno mjesto ipak bi još uvijek trebalo biti „zona bez tehnologije“. Riječ je o krevetu, odnosno korištenju uređaja prije odlaska na spavanje. Ovo se prvenstveno odnosi na male uređaje – mobilne telefone i tablete, za koje je kroz nekoliko istraživanja dokazano kako mogu značajno poremetiti san samim svojim prisustvom.

Nemiran san

Prosječnom odraslom čovjeku treba barem šest sati sna dnevno. Dijete koje je u razvoju svakako treba više, te svaki sat sna koji tijekom noći izgubi može značiti smanjenu koncentraciju i razdražljivost. Sve to vodi u probleme koji su vidljivi u školi, učenju, ili ostalim aktivnostima. Čak i kada mališan ode „na vrijeme“ u krevet, mnogi roditelji u tom trenutku gube kontrolu nad onime što se dalje događa.
Mobitel, tablet, laptop – sve to često je mališanima nadohvat ruke i jedan pogled na ekran prije odlaska na počinak nerijetko se pretvori u nekoliko sati igranja igrica ili dopisivanja s vršnjacima. Sve to razlozi su zbog čega vaše dijete djeluje iscrpljeno, iako uvijek na spavanje odlazi u „pristojno“ vrijeme.
Međutim, jedno istraživanje je pokazalo i kako sama prisutnost tehnologije blizu mališanovog kreveta može imati negativan učinak na kvalitetu sna.

Prisutnost ekrana

U sklopu provedenog istraživanja, bilo je vidljivo kako više od 50 posto školaraca u Europi spava u neposrednoj blizini mobitela ili tableta. Uspoređujući ovu djecu s njihovim vršnjacima koji kraj sebe nemaju mobilni uređaj, primijećeno je kako njegova prisutnost skraćuje spavanje u prosjeku 20 minuta.

Ono što je još značajnije jest činjenica da, primjerice, televizijski uređaj u djetetovoj sobi nema nikakav učinak na kvalitetu sna kao što je to slučaj s mobilnim uređajima i tabletima. Jedno objašnjenje za to je kako ove vrste uređaja zahtijevaju aktivnost i uključenost djeteta prilikom pretraživanja sadržaja, dok je televizija „pasivnija“, te je lagani pozadinski zvuk često savršena kulisa za san.
Još jedan problem znanstvenici vide u obliku svjetlosti koju ovi uređaji emitiraju. „Plavo svijetlo“ naziv je za svjetlost koja dolazi iz mobilnih uređaja i s vremenom može ostaviti posljedice poput oštećenja vida. Izloženost ovom svjetlu neposredno prije spavanja čak i na svega nekoliko minuta, može poslati mozgu pogrešne signale i promijeniti ritam organizma, držeći ga budnim. Iako je dijete umorno, san tada teško "dolazi na oči".

Postoji li rješenje?

Oduzimanje mobilnog uređaja i uskraćivanje pristupa tehnologiji, mnogi će mališani doživjeti kao svojevrsnu kaznu. Pogotovo na kraju napornog dana, kada im je cilj opustiti se uz igricu ili dopisivanje s prijateljima.
Rješenje može biti u prostoru u kojem svoje uređaje koriste. Dopustite mališanu igranje u, primjerice, dnevnom boravku, čak i ako to znači odlazak na spavanje pola sata kasnije. Međutim, jednom kad krene prati zubiće i pripremiti se za spavanje, mobitel ili tablet ostaju u dnevnom boravku. Pola sata manje sna neće bitnije utjecati na odmornost djeteta idući dan i zasigurno je bolja opcija od nemirnog sna koji je često isprekidan, a posljedica je upravo malih ekrana u njegovoj blizini. Nataša Vuk 

A cute girl playing with a smartphone

Mobiteli i tableti samim prisustvom "kradu" djeci san

<para>Kako jednostavno svoje bližnje razveseliti ovom slasticom, savjetuje Mirjana Špoljar, trostruka državna prvakinja u slastičarstvu.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137619/najbolja-hrvatska-slasticarka-donosi-savrseni-recept-za-bozicnu-slasticu-torta-od-sira-i-mandarina/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Božićna torta od sira i mandarina po receptu vrhunske slastičarke Naizgled neobičan spoj sira i voća, mogao bi biti pravi pogodak za vaš blagdanski stol! Torta od mandarina i sira kao stvorena je za ove hladne dane. Kako jednostavno svoje bližnje razveseliti ovom slasticom, savjetuje Mirjana Špoljar, trostruka državna prvakinja u slastičarstvu.


   
      
   
 Klinfo.hr 

torta

Božićna torta od sira i mandarina po receptu vrhunske slastičarke

<para>Cijepiti se još uvijek možete, što bi obavezno trebali napraviti kronični bolesnici i rizične skupine. Liječnici ističu kako je najbolja prevencija - usvajanje higijenskih navika.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/137637/gripa-bi-ove-godine-mogla-doci-ranije-najbolja-prevencija-osim-cijepljenja-pranje-ruku/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Sezona gripe dolazi ranije. Podsjećajte djecu da peru ručice Na samom početku prosinca, potvrđena su četiri slučaja gripe u Zagrebu. To bi moglo značiti kako je ova bolest došla nešto ranije nego prijašnjih godina. Cijepiti se još uvijek možete, što bi obavezno trebali napraviti kronični bolesnici i rizične skupine. Liječnici ističu kako je najbolja prevencija - usvajanje higijenskih navika.


   
      
   
 Klinfo.hr 

gripa

Sezona gripe dolazi ranije. Podsjećajte djecu da peru ručice

<para>Čak su i sami mještani govorili da bi se trebalo dogoditi čudo jer prosperiteta za mlade obitelji na otoku nema. No, čuda se događaju, a to čudo zove se Ema Jeličić koja je ove godine krenula u prvi razred. Bila bi to samo jedna u nizu priča o početku školske godine da mala Ema i njezina učiteljica Marijana Burić nisu jedine u razredu, i ističu, nije im uopće loše.</para>
<para>Bez obzira što uvjeti rada nisu uobičajeni, svoje obveze i jedna i druga na vrijeme ispunjavaju. Njihov školski dan započinje nešto kasnije zbog prometa, ali ne zbog gužve na otočkoj cesti, već zbog rjeđeg prometovanja trajektnih linija. Naime, učiteljici Marijani radno vrijeme diktira brod koji dolazi u 9 i 30 sati.
</para>
<blockquote>
 <para>“Svaki dan isplaniram što ću raditi s Emom. Prvo odradimo hrvatski jezik, matematiku i prirodu i društvo, a potom za nagradu idemo na nešto ležernije predmete kako ih ja volim nazivati” ističe učiteljica Marijana te dodaje kako se zapravo radi o odgojnim predmetima koji su motivacija na kraju nastavnog dana i nisu ništa manje važni od ostalih predmeta.</para>
</blockquote>
<heading4>
 <emphasis>
 Princip rada "jedan na jedan" na Zlarinu
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Gradivo ne ide dalje dok ga dijete ne usvoji, odnosno ukoliko ga usvoji može ići brže, objašnjava učiteljica. Ove godine, prvi put u profesionalnoj karijeri susrela se s radom "jedan na jedan" te ističe da joj to predstavlja veliki izazov, ali i odgovornost jer ovakvi uvjeti rada ipak imaju svoje nedostatke.
</para>
<blockquote>
 <para>“ Realno govoreći, Ema nema mogućnost učiti kako riješiti konflikt s razrednim prijateljima jer ih niti nema, ne treba se izboriti da dođe do riječi kad treba nešto pitati”, ističe učiteljica te dodaje da isto tako ne razvija strpljenje dok čeka da na nju dođe red te se ne može igrati društvenih igara.
</para>
 <para/>
</blockquote>
<para>Foto: Privatni album</para>
<para>
Škola također nije u potpunosti opremljena, kao primjerice ona na Prviću, pa nerijetko se moraju izmišljati i didaktička sredstva, a i tjelesni je nešto drugačiji u kojem aktivno, jednako kao i Ema sudjeluje i učiteljica koja se od svoje učenice ne odvaja čak ni pod velikim odmorom.</para>
<para>“Emi ne mogu ničim nadomjestiti radne kolege”, ističe, ali napominje da se socijalni deficit može umanjiti na način da se učenicu odvodi u matičnu školu u jedan uobičajen razred što je više moguće.</para>
<para>No međutim, s pedagoške strane gledano, Ema u ovoj priči ima više prednosti jer je učiteljica samo njoj posvećena. Ne gubi vrijeme na dječja gurkanja i učiteljičinu odgojnu raspravu, ne dosađuje se ako je gotova s bilo kojom radnjom koja je usvojila te učiteljica izvlači njezin maksimum što je puno teže postići u velikom razredu.
</para>
<para/>
<para>Foto: Privatni album</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Tipični otočni problemi
 </emphasis>
</heading4>
<para>
I za Emine roditelje je ovo bio jedan veliki izazov. Naime, bez obzira na specifične uvjete življenja na otoku, oni su odlučili ostati na Zlarinu, poslati svoju mezimicu u školsku klupu koju neće dijeliti ni s jednim školskim kolegom. Ma koliko god ponekad teško bilo, ističu, ne planiraju se seliti na kopno.
</para>
<blockquote>
 <para>“Svi su uzbuđeni kad im djeca krenu u školu i boje se snalaženja u novom okruženju. Tako je bilo i s Eminim roditeljima, oni su se pitali i nešto čega se drugi roditelji ne pitaju, primjerice, koga će nazvati ako Ema nije sigurna što ima za domaću zadaću” napominje učiteljica Burić te dodaje da su roditelji zapravo prepušteni sami sebi jer nemaju roditelje druge djece kako bi se mogli konzultirati i uspoređivati je s drugim vršnjacima.</para>
</blockquote>
<para>
Priča o Emi još je jedna u nizu priča koja potvrđuje niz otočnih problema koji se gomilaju već godinama. Otoci se iseljavaju, a bolji životni uvjeti, prema svemu sudeći, ne naziru se objašnjava nam Marijana Burić te napominje da je našem odgojno-obrazovnom sustavu hitno potrebna reforma.
</para>
<blockquote>
 <para>“Primjerice, skandinavske zemlje imaju odlično razvojen odgojno-obrazovni sustav, zašto se ne ugledamo na njih?” pita se naša sugovornica. Njihovi učenici pokazuju zavidne rezultate i njihove države odlično funkcioniraju, dodaje Marijana. “Mislim da je ključno ulaganje u školstvo kako bi država mogla izvrsno funkcionirati”, napominje.
 </para>
</blockquote>
<para>
No, “bilo kako bilo” obitelj Jeličić svjetli je primjer jedne sretne otočne obitelji. I da ne zaboravimo, za dvije godine, Ema više neće biti jedina učenica u razredu. Naime, dobit će nove školske "kompanjone”, društvo će joj praviti šest prvašića, među njima i njezina mlađa sestra.</para>

Priča sa Zlarina: Kako se uči u školi koju pohađa samo jedna učenica? Kad je prije tri godine škola na Zlarinu prestala s radom nakon punih 170 godina, nitko nije vjerovao da će se školska vrata ikad više otvoriti. Čak su i sami mještani govorili da bi se trebalo dogoditi čudo jer prosperiteta za mlade obitelji na otoku nema. No, čuda se događaju, a to čudo zove se Ema Jeličić koja je ove godine krenula u prvi razred. Bila bi to samo jedna u nizu priča o početku školske godine da mala Ema i njezina učiteljica Marijana Burić nisu jedine u razredu, i ističu, nije im uopće loše.
Bez obzira što uvjeti rada nisu uobičajeni, svoje obveze i jedna i druga na vrijeme ispunjavaju. Njihov školski dan započinje nešto kasnije zbog prometa, ali ne zbog gužve na otočkoj cesti, već zbog rjeđeg prometovanja trajektnih linija. Naime, učiteljici Marijani radno vrijeme diktira brod koji dolazi u 9 i 30 sati.


   “Svaki dan isplaniram što ću raditi s Emom. Prvo odradimo hrvatski jezik, matematiku i prirodu i društvo, a potom za nagradu idemo na nešto ležernije predmete kako ih ja volim nazivati” ističe učiteljica Marijana te dodaje kako se zapravo radi o odgojnim predmetima koji su motivacija na kraju nastavnog dana i nisu ništa manje važni od ostalih predmeta.


   
      Princip rada "jedan na jedan"  na Zlarinu
   


Gradivo ne ide dalje dok ga dijete ne usvoji, odnosno ukoliko ga usvoji može ići brže, objašnjava učiteljica. Ove godine, prvi put u profesionalnoj karijeri susrela se s radom "jedan na jedan" te ističe da joj to predstavlja veliki izazov, ali i odgovornost jer ovakvi uvjeti rada ipak imaju svoje nedostatke.


   “ Realno govoreći, Ema nema mogućnost učiti kako riješiti konflikt s razrednim prijateljima jer ih niti nema, ne treba se izboriti da dođe do riječi kad treba nešto pitati”, ističe učiteljica te dodaje da isto tako ne razvija strpljenje dok čeka da na nju dođe red te se ne može igrati društvenih igara.

   

Foto: Privatni album

Škola također nije u potpunosti opremljena, kao primjerice ona na Prviću, pa nerijetko se moraju izmišljati i didaktička sredstva, a i tjelesni je nešto drugačiji u kojem aktivno, jednako kao i Ema sudjeluje i učiteljica koja se od svoje učenice ne odvaja čak ni pod velikim odmorom.
“Emi ne mogu ničim nadomjestiti radne kolege”, ističe, ali napominje da se socijalni deficit može umanjiti na način da se učenicu odvodi u matičnu školu u jedan uobičajen razred što je više moguće.
No međutim, s pedagoške strane gledano, Ema u ovoj priči ima više prednosti jer je učiteljica samo njoj posvećena. Ne gubi vrijeme na dječja gurkanja i učiteljičinu odgojnu raspravu, ne dosađuje se ako je gotova s bilo kojom radnjom koja je usvojila te učiteljica izvlači njezin maksimum što je puno teže postići u velikom razredu.


Foto: Privatni album

   
      Tipični otočni problemi
   


I za Emine roditelje je ovo bio jedan veliki izazov. Naime, bez obzira na specifične uvjete življenja na otoku, oni su odlučili ostati na Zlarinu, poslati svoju mezimicu u školsku klupu koju neće dijeliti ni s jednim školskim kolegom. Ma koliko god ponekad teško bilo, ističu, ne planiraju se seliti na kopno.


   “Svi su uzbuđeni kad im djeca krenu u školu i boje se snalaženja u novom okruženju. Tako je bilo i s Eminim roditeljima, oni su se pitali i nešto čega se drugi roditelji ne pitaju, primjerice, koga će nazvati ako Ema nije sigurna što ima za domaću zadaću” napominje učiteljica Burić te dodaje da su roditelji zapravo prepušteni sami sebi jer nemaju roditelje druge djece kako bi se mogli konzultirati i uspoređivati je s drugim vršnjacima.


Priča o Emi još je jedna u nizu priča koja potvrđuje niz otočnih problema koji se gomilaju već godinama. Otoci se iseljavaju, a bolji životni uvjeti, prema svemu sudeći, ne naziru se objašnjava nam Marijana Burić te napominje da je našem odgojno-obrazovnom sustavu hitno potrebna reforma.


   “Primjerice, skandinavske zemlje imaju odlično razvojen odgojno-obrazovni sustav, zašto se ne ugledamo na njih?” pita se naša sugovornica. Njihovi učenici pokazuju zavidne rezultate i njihove države odlično funkcioniraju, dodaje Marijana. “Mislim da je ključno ulaganje u školstvo kako bi država mogla izvrsno funkcionirati”, napominje.
   


No, “bilo kako bilo” obitelj Jeličić svjetli je primjer jedne sretne otočne obitelji. I da ne zaboravimo, za dvije godine, Ema više neće biti jedina učenica u razredu. Naime, dobit će nove školske  "kompanjone”, društvo će joj praviti šest prvašića, među njima i njezina mlađa sestra. Petra Majetić 

uciteljica1

Priča sa Zlarina: Kako se uči u školi koju pohađa samo jedna učenica?

<para>Itekako je moguće i to zahvaljujući, sad već turističkoj atrakciji<ulink url="http://www.backo.hr/">
 Backo Mini Expressu
 </ulink>, najvećoj maketi željeznice u jugoistočnoj Europi smještenoj u Gundulićevoj br. 4.
</para>
<para>Maketa smještena u prostoru od 75 kvadrata i na čak 1050 metara tračnica sa 300 skretnica rezultat je petogodišnjeg rada i truda nekoliko entuzijasta i zaljubljenika u vlakove. Inicijator projekta je 63-godišnji Antun Urbić koji je "u vezi s vlakovima" od svoje treće godine života.</para>
<para/>
<para>Foto: Backo Mini Express</para>
<para>
Ovo pravo remek djelo oduzima dah na prvu, od samih početaka izrade, pazilo se na svaki detalj i gotovo sve je napravljeno ručno. Okupljanje mladenaca kojima se pokvario auto ispred crkve, policajci koji zaustavljaju nesavjesne vozače, gradska tržnica puna "kumica" i kupaca, tuneli, mostovi, tramvaji, samo je dio toga koji vjerno dokazuje koliko je truda, pedantnosti i ljubavi uloženo u ovaj projekt. Nisu zaboravljeni ni svjetlosni i zvučni efekti te kiša koji dodatno pojačavaju sveukupni dojam.</para>
<para/>
<para>Foto: Backo Mini Express</para>
<para>
Već drugu godinu zaredom, Backo Mini Express dio je i zagrebačke advenske bajke te se ove godine još dodatno potrudio pa je svoju maketu upotpunio dodatnim sadržajima. Postavljeno je tako klizalište na “Tomislavcu", sljemenska skijaška staza, skijaši u pokretu, borderi, prateće službe koje rade na održavanju staze, ali i ono što Sljemenu već dugo nedostaje - žičara.</para>
<para>
 Tijekom Adventa 2016. Mini Expressom će, osim stotinjak standardnih vlakova, prometovati i vlakovi u blagdanskim bojama uz zvučne kulise božićnih pjesama, s blagdanskom dekoracijom, skulpturom Djeda Božićnjaka i čestitkom za Sretan Božić. Ozračje će biti pojačano prigodnom blagdanskom glazbom i hrvatskim narodnim blagdanskim pjesmama. Svim posjetiteljima bit će omogućeno i da sami, pomoću tableta, voze vlakove i probaju prometovati umanjenim svijetom željeznice.</para>
<para/>
<para>Foto: Backo Mini Express</para>
<para>
Simpatični entuzijasti, ekipa Backo Mini Expressa kažu da tu priči nije kraj. Čim završi advent, kreću u nove poslovne poduhvate, pa stoga između ostalog planiraju instalirati i makete brodova koji će udruženi s vlakovima prevoziti ljude i robu. Sigurni smo da će se o ovoj atrakciji u strogom centru grada još dugo pričati.</para>

Backo Mini Express - najveća maketa željeznice u jugoistočnoj Europi Stotinjak brzih, putničkih i šarenih vlakova koji nikada ne kasne svakim danom prometuje u strogom centru glavnoga grada. Kako je to moguće? Itekako je moguće i to zahvaljujući, sad već turističkoj atrakciji
       Backo Mini Expressu
   , najvećoj maketi željeznice u jugoistočnoj Europi smještenoj u Gundulićevoj br. 4.

Maketa smještena u prostoru od 75 kvadrata i na čak 1050 metara tračnica sa 300 skretnica rezultat je petogodišnjeg rada i truda nekoliko entuzijasta i zaljubljenika u vlakove. Inicijator projekta je 63-godišnji Antun Urbić koji je "u vezi s vlakovima" od svoje treće godine života.

Foto: Backo Mini Express

Ovo pravo remek djelo oduzima dah na prvu, od samih početaka izrade, pazilo se na svaki detalj i gotovo sve je napravljeno ručno. Okupljanje mladenaca kojima se pokvario auto ispred crkve, policajci koji zaustavljaju nesavjesne vozače, gradska tržnica puna "kumica" i kupaca, tuneli, mostovi, tramvaji, samo je dio toga koji vjerno dokazuje koliko je truda, pedantnosti i ljubavi uloženo u ovaj projekt. Nisu zaboravljeni ni svjetlosni i zvučni efekti te kiša koji dodatno pojačavaju sveukupni dojam.

Foto: Backo Mini Express

Već drugu godinu zaredom, Backo Mini Express dio je i zagrebačke advenske bajke te se ove godine još dodatno potrudio pa je svoju maketu upotpunio dodatnim sadržajima. Postavljeno je tako klizalište na “Tomislavcu", sljemenska skijaška staza, skijaši u pokretu, borderi, prateće službe koje rade na održavanju staze, ali i ono što Sljemenu već dugo nedostaje - žičara.

   Tijekom Adventa 2016. Mini Expressom će, osim stotinjak standardnih vlakova, prometovati i vlakovi u blagdanskim bojama uz zvučne kulise božićnih pjesama, s blagdanskom dekoracijom, skulpturom Djeda Božićnjaka i čestitkom za Sretan Božić. Ozračje će biti pojačano prigodnom blagdanskom glazbom i hrvatskim narodnim blagdanskim pjesmama. Svim posjetiteljima bit će omogućeno i da sami, pomoću tableta, voze vlakove i probaju prometovati umanjenim svijetom željeznice.

Foto: Backo Mini Express

Simpatični entuzijasti, ekipa Backo Mini Expressa kažu da tu priči nije kraj. Čim završi advent, kreću u nove poslovne poduhvate, pa stoga između ostalog planiraju instalirati i makete brodova koji će udruženi s vlakovima prevoziti ljude i robu. Sigurni smo da će se o ovoj atrakciji u strogom centru grada još dugo pričati. Petra Majetić 

backooo

Backo Mini Express - najveća maketa željeznice u jugoistočnoj Europi

<para>
 Zadržavanje tekućine u tijelu i naticanje ekstremiteta pogađa oko 65% zdravih trudnica s normalnim krvnim tlakom Ova nimalo ugodna pojava česta je popratna pojava trudnoće, posebno u njezinom zadnjem tromjesečju. Ako ste se zapitali zašto su vam cipele odjednom uske ili ne možete skinuti prsten, razlog leži u zadržavanju i nakupljanju tekućine u tijelu.</para>
<heading2>Zašto pojedine trudnice zadržavaju tekućinu i natiču?</heading2>
<para>Zadržavanje tekućine u tijelu i nije toliko neobično za vrijeme trudnoće i može uzrokovati naticanje različitih dijelova tijela, najčešće ekstremiteta (ruku i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/bolne-i-otecene-noge-u-trudnoci/">nogu</ulink>), ali i lica i stopala.</para>
<para>Može se dogoditi u bilo kojem periodu trudnoće, no najčešće je u zadnjem tromjesečju. Razlog je povećanje količine krvi koja cirkulira organizmom, a koja se do 32. tjedna trudnoće poveća za oko 50%. Najlakše se primjećuje na odjednom premalim cipelama (stopalo se "poveća" za pola do jednog broja ili čak i više) te na šakama i prstima gdje se odjednom teško skida prstenje (stoga se čak preporučuje skinuti prstenje prije ulaska u zadnje tromjesečje).</para>
<para>Naticanje je najočitije kako se dan približava kraju, a za vrijeme vrućih ljetnih dana je najizraženije. Osim toga, naticanje nogu može biti povezano i s varikoznim venama, na što je potrebno obratiti pozornost.</para>
<para>
 Vrlo je važno imati na umu ako oticanje i nakupljanje vode počne vrlo rano, oko 20. tjedna trudnoće, te redovito mjeriti krvni tlak koji je možda previsok te je uzrok navedenih tegoba.</para>
<heading2>Kako si olakšati kad je tijelo puno tekućine?</heading2>
<para>Nakupljanje tekućine i naticanje može biti zaista neugodno te osim svih ostalih simptoma trudnoće nimalo ne olakšava njezin kraj. Kako bi si barem malo olakšali pokušajte s našim savjetima, no najvažnije je najprije kontaktirati s liječnikom kako bi se uvjerili da nemate nikakve posebne zdravstvene tegobe koje uvjetuju ovo nastanak ovog stanja.</para>
<para>
 Usporite
</para>
<para>Pokušajte noge što više držati na povišenom. Na kraju dana, posebno ako ste puno u pokretu i na nogama, podignite ih na barem 20 minuta na povišeno. Nošenje udobnih cipela od izrazite je važnosti, ali dobro je i da cipele nisu u potpunosti ravne.</para>
<para>
 Fizička aktivnost
</para>
<para>Ako imate dopuštenje liječnika, pokušajte s blagim fizičkim aktivnostima, odnosno vježbama koje vam najviše odgovaraju ili koje ste prakticirali i prije trudnoće.</para>
<para>
 Pripazite na prehranu
</para>
<para>Na prehranu nije nikad loše pripaziti, a posebno u trudnoći. A najviše u ovom periodu i ako vam se nakuplja voda, potrebno je pripaziti na unos soli.</para>
<para>
 Pijete puno tekućine
</para>
<para>To što u tijelu imate puno tekućine ne znači da treba smanjiti njezin unos. Upravo suprotno! Pijete barem 8 čaša vode dnevno kako bi organizam bio hidratiziran, a bubrezi dobro funkcionirali.</para>
<para>
 Akupunktura, shiatsu masaža i kiropraktički tretmani
</para>
<para>Akupunktura i shiatsu masaža nekim ženama su bile od pomoći, dok ni posjet kiropraktičaru nije loša ideja (posebno ako imate već otprije iskustva s istim).</para>
<para>
 Masaža
</para>
<para>Dobra masaža svakako može biti od koristi. Ako si ne možete priuštiti profesionalnu masažu, zamolite partnera ili prijatelja. Masažu nogu je dobro započeti od stopala prema gornjem dijelu nogu s gelom, uljem ili losionom. Dok kod masaže ruku, počnite od vrška noktiju pa prema kraju prstiju.</para>
<para>Kao i sa svim ostalim manje ugodnim nuspojavama trudnoće, važno je znati da će i ova nestati bez posljedica, s njezinim završetkom.</para>

Naticanje u trudnoći i zadržavanje tekućine u tijelu Zadržavanje tekućine u tijelu i naticanje ekstremiteta pogađa oko 65% zdravih trudnica s normalnim krvnim tlakom. 
   Zadržavanje tekućine u tijelu i naticanje ekstremiteta pogađa oko 65% zdravih trudnica s normalnim krvnim tlakom Ova nimalo ugodna pojava česta je popratna pojava trudnoće, posebno u njezinom zadnjem tromjesečju. Ako ste se zapitali zašto su vam cipele odjednom uske ili ne možete skinuti prsten, razlog leži u zadržavanju i nakupljanju tekućine u tijelu.
Zašto pojedine trudnice zadržavaju tekućinu i natiču?
Zadržavanje tekućine u tijelu i nije toliko neobično za vrijeme trudnoće i može uzrokovati naticanje različitih dijelova tijela, najčešće ekstremiteta (ruku i nogu), ali i lica i stopala.
Može se dogoditi u bilo kojem periodu trudnoće, no najčešće je u zadnjem tromjesečju. Razlog je povećanje količine krvi koja cirkulira organizmom, a koja se do 32. tjedna trudnoće poveća za oko 50%. Najlakše se primjećuje na odjednom premalim cipelama (stopalo se "poveća" za pola do jednog broja ili čak i više) te na šakama i prstima gdje se odjednom teško skida prstenje (stoga se čak preporučuje skinuti prstenje prije ulaska u zadnje tromjesečje).
Naticanje je najočitije kako se dan približava kraju, a za vrijeme vrućih ljetnih dana je najizraženije. Osim toga, naticanje nogu može biti povezano i s varikoznim venama, na što je potrebno obratiti pozornost.

   Vrlo je važno imati na umu ako oticanje i nakupljanje vode počne vrlo rano, oko 20. tjedna trudnoće, te redovito mjeriti krvni tlak koji je možda previsok te je uzrok navedenih tegoba.
Kako si olakšati kad je tijelo puno tekućine?
Nakupljanje tekućine i naticanje može biti zaista neugodno te osim svih ostalih simptoma trudnoće nimalo ne olakšava njezin kraj. Kako bi si barem malo olakšali pokušajte s našim savjetima, no najvažnije je najprije kontaktirati s liječnikom kako bi se uvjerili da nemate nikakve posebne zdravstvene tegobe koje uvjetuju ovo nastanak ovog stanja.

   Usporite

Pokušajte noge što više držati na povišenom. Na kraju dana, posebno ako ste puno u pokretu i na nogama, podignite ih na barem 20 minuta na povišeno. Nošenje udobnih cipela od izrazite je važnosti, ali dobro je i da cipele nisu u potpunosti ravne.

   Fizička aktivnost

Ako imate dopuštenje liječnika, pokušajte s blagim fizičkim aktivnostima, odnosno vježbama koje vam najviše odgovaraju ili koje ste prakticirali i prije trudnoće.

   Pripazite na prehranu

Na prehranu nije nikad loše pripaziti, a posebno u trudnoći. A najviše u ovom periodu i ako vam se nakuplja voda, potrebno je pripaziti na unos soli.

   Pijete puno tekućine

To što u tijelu imate puno tekućine ne znači da treba smanjiti njezin unos. Upravo suprotno! Pijete barem 8 čaša vode dnevno kako bi organizam bio hidratiziran, a bubrezi dobro funkcionirali.

   Akupunktura, shiatsu masaža i kiropraktički tretmani

Akupunktura i shiatsu masaža nekim ženama su bile od pomoći, dok ni posjet kiropraktičaru nije loša ideja (posebno ako imate već otprije iskustva s istim).

   Masaža

Dobra masaža svakako može biti od koristi. Ako si ne možete priuštiti profesionalnu masažu, zamolite partnera ili prijatelja. Masažu nogu je dobro započeti od stopala prema gornjem dijelu nogu s gelom, uljem ili losionom. Dok kod masaže ruku, počnite od vrška noktiju pa prema kraju prstiju.
Kao i sa svim ostalim manje ugodnim nuspojavama trudnoće, važno je znati da će i ova nestati bez posljedica, s njezinim završetkom. Adrijana Bakoš 

naticanje-u-trudnoci_pixabay

Naticanje u trudnoći i zadržavanje tekućine u tijelu

<para>Nezavisna međunarodna zdravstvena informaciijska mreža SteadyHealth, objavila je rezultate upravo završenog istraživanja o dojenju, provedenog na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije</para>
<para>Istraživanje je otkrilo da u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije samo jedna od 10 majki i dalje doji dijete u dobi od šest mjeseci. Zašto? Da li je to krivica liječnika i zdravstvenih radnika, društva ili možda majki?</para>
<para>
 <ulink url="http://www.steadyhealth.com/articles/western-balkan-moms-eager-to-breastfeed-but-thwarted-by-corruption-and-old-wives-tales">Rezultati istraživanja</ulink> pokazuju kako je Hrvatska pozicionirana u usporedbi s drugim zemljama u regiji, te nudi rješenje kako bi se stopa dojenja mogla poboljšati.</para>
<para>
 Majke, njihovi društveni krugovi i zdravstveni radnici predstavljaju tri najvažnija stupa potrebna za uspješno dojenje. Dojenje nije samo način za prehranjivanje bebe, već sredstvo koje unapređuje zdravlje i majke i djeteta.</para>
<para>U anketi u kojoj je sudjelovalo 800 majki iz regije, SteadyHealth je utvrdio da su štetne bolničke prakse i vjerovanja majki da nemaju dovoljnu količinu mlijeka bile dvije glavne prepreke koje su spriječile više majki da doje svoje bebe u prvih šest mjeseci njihovog života u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.</para>
<para>Iako je 9 od 10 majki u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj počelo dojiti, samo je jedna majka od tih deset svoju bebu hranila isključivo svojim mlijekom do šestog mjeseca djetetove starosti.
</para>
<para>Šta može objasniti tako nagli pad stope dojenja? SteadyHealth otkriva da su štetne zdravstvene prakse — kao što su hranjenje novorođenčadi adaptiranim mlijekom bez pristanka roditelja, odvajanje novorođenčadi od majki u bolničke jaslice, vršenje pritiska na majku da koristi adaptirano mlijeko, odbijanje pomoći majkama koje ju traže, pa čak i sugeriranje majkama da ispumpaju kolostrum kako bi ga odbacile — široko rasprostranjene i obuhvaćaju više od jedne četvrtine majki i novorođenčadi, kojima nije pružena odgovarajuća zdravstvena zaštita, a razloge za to treba tražiti u korupciji i neznanju.</para>
<para>Istraživač Olivia Maloy tvrdi:
</para>
<blockquote>
 <para>Mišljenje, koje je rasprostranjeno u cijeloj regiji je i glavni razlog zbog kojeg majke prijevremeno prestaju dojiti, a to je da se majčino mlijeko vidi kao rijedak resurs, koji može jednostavno nestati. To je usko vezano za suptilnu promociju adaptiranog mlijeka i široko rasprostranjene prakse smještanja novorođenčadi u bolničke jaslice, što u neposrednom periodu nakon rođenja sprječava dojenje na zahtjev djeteta te dodatno onemogućava nastajanje mlijeka.</para>
</blockquote>
<para>
Pedijatrica iz Bosne i Hercegovine, Gordana Mučibabić, komentirala je tvrdnje do kojih je došao SteadyHealth: “Usprkos činjenici da se o dojenju i pozitivnim efektima koje ono nosi, kao i razlikama između majčinog mlijeka i adaptiranih formula, nikad više nije govorilo i znalo, istovremeno mi se čini da nikad manje žene nisu dojile. Kao i svaki problem i ovaj je multifaktorijalan. Znam da, kada krenemo od toga da mi zdravstveni radnici, koji smo svakodnevno u kontaktu s mladim majkama, damo sve od sebe da promoviramo dojenje, svijet će biti bolje mjesto!”</para>
<para/>
<para/>
<para> </para>

Novo istraživanje: U Hrvatskoj samo 1 od 10 majki doji bebu do šestog mjeseca Nezavisna međunarodna zdravstvena informaciijska mreža SteadyHealth, objavila je rezultate upravo završenog istraživanja o dojenju, provedenog na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Nezavisna međunarodna zdravstvena informaciijska mreža SteadyHealth, objavila je rezultate upravo završenog istraživanja o dojenju, provedenog na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije
Istraživanje je otkrilo da u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije samo jedna od 10 majki i dalje doji dijete u dobi od šest mjeseci. Zašto? Da li je to krivica liječnika i zdravstvenih radnika, društva ili možda majki?

   Rezultati istraživanja pokazuju kako je Hrvatska pozicionirana u usporedbi s drugim zemljama u regiji, te nudi rješenje kako bi se stopa dojenja mogla poboljšati.

   Majke, njihovi društveni krugovi i zdravstveni radnici predstavljaju tri najvažnija stupa potrebna za uspješno dojenje. Dojenje nije samo način za prehranjivanje bebe, već sredstvo koje unapređuje zdravlje i majke i djeteta.
U anketi u kojoj je sudjelovalo 800 majki iz regije, SteadyHealth je utvrdio da su štetne bolničke prakse i vjerovanja majki da nemaju dovoljnu količinu mlijeka bile dvije glavne prepreke koje su spriječile više majki da doje svoje bebe u prvih šest mjeseci njihovog života u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
Iako je 9 od 10 majki u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj počelo dojiti, samo je jedna majka od tih deset svoju bebu hranila isključivo svojim mlijekom do šestog mjeseca djetetove starosti.

Šta može objasniti tako nagli pad stope dojenja? SteadyHealth otkriva da su štetne zdravstvene prakse — kao što su hranjenje novorođenčadi adaptiranim mlijekom bez pristanka roditelja, odvajanje novorođenčadi od majki u bolničke jaslice, vršenje pritiska na majku da koristi adaptirano mlijeko, odbijanje pomoći majkama koje ju traže, pa čak i sugeriranje majkama da ispumpaju kolostrum kako bi ga odbacile — široko rasprostranjene i obuhvaćaju više od jedne četvrtine majki i novorođenčadi, kojima nije pružena odgovarajuća zdravstvena zaštita, a razloge za to treba tražiti u korupciji i neznanju.
Istraživač Olivia Maloy tvrdi:


   Mišljenje, koje je rasprostranjeno u cijeloj regiji je i glavni razlog zbog kojeg majke prijevremeno prestaju dojiti, a to je da se majčino mlijeko vidi kao rijedak resurs, koji može jednostavno nestati. To je usko vezano za suptilnu promociju adaptiranog mlijeka i široko rasprostranjene prakse smještanja novorođenčadi u bolničke jaslice, što u neposrednom periodu nakon rođenja sprječava dojenje na zahtjev djeteta te dodatno onemogućava nastajanje mlijeka.


Pedijatrica iz Bosne i Hercegovine, Gordana Mučibabić, komentirala je tvrdnje do kojih je došao SteadyHealth: “Usprkos činjenici da se o dojenju i pozitivnim efektima koje ono nosi, kao i razlikama između majčinog mlijeka i adaptiranih formula, nikad više nije govorilo i znalo, istovremeno mi se čini da nikad manje žene nisu dojile. Kao i svaki problem i ovaj je multifaktorijalan. Znam da, kada krenemo od toga da mi zdravstveni radnici, koji smo svakodnevno u kontaktu s mladim majkama, damo sve od sebe da promoviramo dojenje, svijet će biti bolje mjesto!”


  Priopćenje za javnost 

dojenje-istrazivanje

Novo istraživanje: U Hrvatskoj samo 1 od 10 majki doji bebu do šestog mjeseca

<para>Jedna od njih je i ta da je trudnoća razdoblje u kojem hormoni jednostavno „divljaju“, što sa sobom može donijeti i pojave poput prekomjernog rasta dlačica na nekim dijelovima tijela. Mnoge žene inače ih se rješavaju raznim depilacijskim tretmanima, poput depilacije voskom, trajnog laserskog uklanjanja ili pak jednostavne upotrebe britvice. Međutim, kada su trudnoća i depilacija u pitanju, postoje li neki tretmani koje bi ipak bilo poželjno izbjegavati?
</para>
<heading4>Klasična depilacija i čupanje dlačica</heading4>
<para>
Kada je o licu riječ, najčešći tretman uklanjanja dlačica uglavnom se odnosi na čupanje obrva pincetom. Njega se tijekom trudnoće ne biste trebali odreći, budući da ne predstavlja nikakvu opasnost. Jedina razlika moguća je u intenzitetu boli, budući da koža djelovanjem hormona, može biti osjetljivija. Stoga, jedina prijetnja može biti malo veća nelagoda tijekom uklanjanja tvrdoglavih dlačica pincetom.</para>
<para>Uklanjanje dlačica na većim površinama najbrže i najjednostavnije je obaviti britvicom i pjenom za brijanje. Zbog već spomenute osjetljivosti kože, također je veća vjerojatnost za pojavu crvenih točkica, pogotovo ako ste im nakon brijanja i inače skloni. To ne znači kako biste ovaj oblik depilacije tijekom trudnoće trebali u potpunosti izbjegavati, već se preporuča korištenje pjene za brijanje namijenjene osjetljivoj i alergijama sklonoj koži. Razne verzije ovakvih pjena mogu se pronaći u gotovo svakoj trgovini. Prije samog prolaženja britvicom po koži nanesite ju u debljem sloju i ostavite djelovati nekoliko minuta. U tom bi vremenskom razdoblju dlačice trebale omekšati, a njihovo će uklanjanje tada također biti lakše.
</para>
<heading4>Depilacija voskom</heading4>
<para>
Uklanjanje dlačica voskom ili šećernom pastom (tzv. egipatska depilacija), zasigurno pružaju trajnije rješenje u rješavanju dosadnih dlačica. Kod ovih se metoda i inače preporuča oprez, te ih nije dobro prakticirati u slučaju da imate proširene vene te mnogo madeža ili neke oblike promjena na koži. Iako tijekom trudnoće nije potrebno izbjegavati ove tretmane, opreza nikad dovoljno. Uz bol koja može biti ponešto izraženija, uvijek postoji mogućnost alergijskih reakcija na sastav voska ili šećerne paste.</para>
<para>U slučaju da tijekom trudnoće ne želite odustati od ovog trajnijeg rješenja, ne preporuča se depilacija ovog tipa u kućnoj radinosti. Posjetite profesionalnog kozmetičara koji na raspolaganju ima više proizvoda, pa tako i one koji su namijenjeni izrazito osjetljivoj koži. Nakon samog tretmana nužno je nanijeti losion, često na bazi aloe vere, kako bi trenutno „smirio“ nadraženu kožu. U slučaju da inače imate prilično osjetljivu kožu, možda bi najbolje bilo tražiti savjet liječnika prije nego se na sami tretman odlučite.
</para>
<heading4>Sastav proizvoda</heading4>
<para>
Mnogi se stručnjaci još uvijek nisu usuglasili postoji li kakva opasnost za dijete prilikom depilacije u trudnoći. Sam postupak brijanja ili čupanja dlačica ne treba zabrinjavati, budući da može prouzročiti tek nadraženost i crvenilo kože koje će se brzo smiriti. Ono oko čega su oprezni, jest sastav kozmetičkih preparata koji se koriste prilikom uklanjanja dlačica, prvenstveno pjena za brijanje i različitih voskova.</para>
<para>Velik broj proizvoda iz ove skupine sadrži kemijske spojeve poput barijevog sulfida, koji mogu utjecati na promjenu strukture proteina u samom korijenu dlačice. Oni ih zapravo omekšavaju upravo u korijenu kako bi uklanjanje bilo lakše. Iako nije dokazano da mogu biti štetni za bebicu, tijekom trudnoće ih nije naodmet zaobilaziti. Možda bi najbolje bilo da liječnika tražite za savjet. On će vam znati reći na koje sastojke navedene na deklaraciji obratiti pozornost. Može vam i preporučiti neke vrste proizvoda s kojima strahu tijekom depilacije ne bi trebalo biti mjesta.
</para>
<heading4>„Problematična područja“</heading4>
<para>
I dok jednom nađete proizvod i metodu koji vašoj koži najbolje odgovaraju, mnoge trudnice susreću se s jednom preprekom. Kako u visokom stupnju trudnoće depilacijom samostalno „zahvatiti“ područje nogu ili pak bikini zone? Što se više trudnoća približava svom kraju, činjenica je da ćete pri ovom pothvatu ipak trebati nečiju pomoć. U slučaju da vaš partner odbija sudjelovati u ovom "zahvatu", najbolja je opcija odlazak u kozmetički salon. Osim što ćete biti u sigurnim rukama profesionalaca, oni će znati i koji tretman bi vam mogao najbolje odgovarati u tom trenutku. Depilaciju iz kućne radinosti s „trbuhom do zuba“ bolje bi bilo preskočiti, pogotovo kad vam se u rukama nađe oštra britvica i samo jedan krivi pokret može dovesti do povrede.</para>

Depiliranje u trudnoći nije nemoguća misija Iako se trudnoća često naziva „blaženim stanjem“, a mnoge žene dobivaju komplimente kako jednostavno „sjaje“, postoje i brojne stvari koje se ne spominju tako često. Jedna od njih je i ta da je trudnoća razdoblje u kojem hormoni jednostavno „divljaju“, što sa sobom može donijeti i pojave poput prekomjernog rasta dlačica na nekim dijelovima tijela. Mnoge žene inače ih se rješavaju raznim depilacijskim tretmanima, poput depilacije voskom, trajnog laserskog uklanjanja ili pak jednostavne upotrebe britvice. Međutim, kada su trudnoća i depilacija u pitanju, postoje li neki tretmani koje bi ipak bilo poželjno izbjegavati?

Klasična depilacija i čupanje dlačica

Kada je o licu riječ, najčešći tretman uklanjanja dlačica uglavnom se odnosi na čupanje obrva pincetom. Njega se tijekom trudnoće ne biste trebali odreći, budući da ne predstavlja nikakvu opasnost. Jedina razlika moguća je u intenzitetu boli, budući da koža djelovanjem hormona, može biti osjetljivija. Stoga, jedina prijetnja može biti malo veća nelagoda tijekom uklanjanja tvrdoglavih dlačica pincetom.
Uklanjanje dlačica na većim površinama najbrže i najjednostavnije je obaviti britvicom i pjenom za brijanje. Zbog već spomenute osjetljivosti kože, također je veća vjerojatnost za pojavu crvenih točkica, pogotovo ako ste im nakon brijanja i inače skloni. To ne znači kako biste ovaj oblik depilacije tijekom trudnoće trebali u potpunosti izbjegavati, već se preporuča korištenje pjene za brijanje namijenjene osjetljivoj i alergijama sklonoj koži. Razne verzije ovakvih pjena mogu se pronaći u gotovo svakoj trgovini. Prije samog prolaženja britvicom po koži nanesite ju u debljem sloju i ostavite djelovati nekoliko minuta. U tom bi vremenskom razdoblju dlačice trebale omekšati, a njihovo će uklanjanje tada također biti lakše.

Depilacija voskom

Uklanjanje dlačica voskom ili šećernom pastom (tzv. egipatska depilacija), zasigurno pružaju trajnije rješenje u rješavanju dosadnih dlačica. Kod ovih se metoda i inače preporuča oprez, te ih nije dobro prakticirati u slučaju da imate proširene vene te mnogo madeža ili neke oblike promjena na koži. Iako tijekom trudnoće nije potrebno izbjegavati ove tretmane, opreza nikad dovoljno. Uz bol koja može biti ponešto izraženija, uvijek postoji mogućnost alergijskih reakcija na sastav voska ili šećerne paste.
U slučaju da tijekom trudnoće ne želite odustati od ovog trajnijeg rješenja, ne preporuča se depilacija ovog tipa u kućnoj radinosti. Posjetite profesionalnog kozmetičara koji na raspolaganju ima više proizvoda, pa tako i one koji su namijenjeni izrazito osjetljivoj koži. Nakon samog tretmana nužno je nanijeti losion, često na bazi aloe vere, kako bi trenutno „smirio“ nadraženu kožu. U slučaju da inače imate prilično osjetljivu kožu, možda bi najbolje bilo tražiti savjet liječnika prije nego se na sami tretman odlučite.

Sastav proizvoda

Mnogi se stručnjaci još uvijek nisu usuglasili postoji li kakva opasnost za dijete prilikom depilacije u trudnoći. Sam postupak brijanja ili čupanja dlačica ne treba zabrinjavati, budući da može prouzročiti tek nadraženost i crvenilo kože koje će se brzo smiriti. Ono oko čega su oprezni, jest sastav kozmetičkih preparata koji se koriste prilikom uklanjanja dlačica, prvenstveno pjena za brijanje i različitih voskova.
Velik broj proizvoda iz ove skupine sadrži kemijske spojeve poput barijevog sulfida, koji mogu utjecati na promjenu strukture proteina u samom korijenu dlačice. Oni ih zapravo omekšavaju upravo u korijenu kako bi uklanjanje bilo lakše. Iako nije dokazano da mogu biti štetni za bebicu, tijekom trudnoće ih nije naodmet zaobilaziti. Možda bi najbolje bilo da liječnika tražite za savjet. On će vam znati reći na koje sastojke navedene na deklaraciji obratiti pozornost. Može vam i preporučiti neke vrste proizvoda s kojima strahu tijekom depilacije ne bi trebalo biti mjesta.

„Problematična područja“

I dok jednom nađete proizvod i metodu koji vašoj koži najbolje odgovaraju, mnoge trudnice susreću se s jednom preprekom. Kako u visokom stupnju trudnoće depilacijom samostalno „zahvatiti“ područje nogu ili pak bikini zone? Što se više trudnoća približava svom kraju, činjenica je da ćete pri ovom pothvatu ipak trebati nečiju pomoć. U slučaju da vaš partner odbija sudjelovati u ovom "zahvatu", najbolja je opcija odlazak u kozmetički salon. Osim što ćete biti u sigurnim rukama profesionalaca, oni će znati i koji tretman bi vam mogao najbolje odgovarati u tom trenutku. Depilaciju iz kućne radinosti s „trbuhom do zuba“ bolje bi bilo preskočiti, pogotovo kad vam se u rukama nađe oštra britvica i samo jedan krivi pokret može dovesti do povrede. Nataša Vuk 

depilacija_pixabay

Depiliranje u trudnoći nije nemoguća misija

<para>S druge strane, djeca uglavnom nisu upoznata s potencijalnim opasnostima, poput zaštite osobnih podataka i "mračne strane" društvenih mreža. Upravo zato na njihovim bi se klupama uskoro trebali naći priručnici s uputama za zaštitu od navedenih opasnosti.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/137451/u-skole-stizu-sigurnosni-prirucnici-za-djecu-na-internetu-965-mladih-u-hrvatskoj-surfa-i-do-240-minuta-na-dan/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Priručnici o sigurnosti na internetu stižu u škole Većina mladih u Hrvatskoj dnevno barem sat vremena provede za računalom. Roditelji često nisu u mogućnosti u svakom trenutku nadzirati što djeca pretražuju na internetu. S druge strane, djeca uglavnom nisu upoznata s potencijalnim opasnostima, poput zaštite osobnih podataka i "mračne strane" društvenih mreža. Upravo zato na njihovim bi se klupama uskoro trebali naći priručnici s uputama za zaštitu od navedenih opasnosti.


   
      
   
 Klinfo.hr 

prirucnici

Priručnici o sigurnosti na internetu stižu u škole

<para> Poput tijeka trudnoće i svega što bi moglo poći po krivu, te prvih nekoliko godina života djeteta. Uglavnom je lako naići na informacije o hranjenju djeteta, rasporedu odlaska na kontrolne preglede pedijatru, kako spriječiti potencijalne tragedije poput gušenja, što učiniti nakon pada na glavu i slično.</para>
<para>No, ono na što vrlo mali broj ljudi obraća pažnju i o čemu se vrlo malo govori je jedna obična, ali vrlo važna sitnica koja pomaže djetetu da bude uspješno u kasnijem životu.</para>
<para>Doktorica Carol Dweck, pionirka je i istraživačica motivacije kod ljudi te kako ona djeluje na naš um. Zalaže se za rad na "umnom rastu" umjesto "popravka" na istom.</para>
<para>
 Pojednostavljeno, njezina teza odnosi se na motiviranje djeteta putem isticanja njihovih sposobnosti učenja umjesto stalnog ponavljanja koliko su pametni!</para>
<para>Ističe nekoliko vrsta razgovora koji se najčešće vode s djetetom, a koje zapravo i ne bi trebalo voditi, ako želimo da dijete "umno napreduje".</para>
<para>Primjerice, roditelji griješe jer djetetu kažu "<emphasis>Jako si pametan jer znaš pročitati tu rečenicu!</emphasis>". Umjesto toga, dr. Dweck smatra da je bolje i motivirajuće za dijete govoriti "<emphasis>Zaista si se puno trudio kako bi naučio čitati i sada to i znaš. Bravo!</emphasis>"</para>
<para>Još neki od primjera koji služe za motiviranje i "popravak uma" po dr. Dweck.</para>
<para>"Popravljanje uma": "<emphasis>Baš si pametno dijete, brzo si završio s tom slagalicom.</emphasis>"</para>
<para>"Motiviranje": "<emphasis>Baš mi je žao što smo gubili vrijeme na ovako laganu slagalicu. Idem pronaći zahtjevniju koja će ti biti veći izazov. Znam da ti to možeš!"</emphasis>
</para>
<para>"Popravljanje uma": "<emphasis>Dobio si četvorku. To je u redu.</emphasis>"</para>
<para>"Motiviranje": "<emphasis>Dobio si četvorku. To znači da si na dobrom putu prema petici i odličnom znanju. Ako sutra ponoviš taj test sigurno ćeš znati još više i dobiti peticu!</emphasis>"</para>
<para>Za stav i mišljenje prema ovoj teoriji upitali smo suradnicu Kristinu Bačkonju, dipl.psihologinju i NLP trenericu iz <ulink url="http://budisvoj.eu/autonomija/">Centra Budi svoj</ulink>. "Sugestije koje autorica iznosi su u psihologiji poznate u kontekstu stroke-a: stroke je jedinica pažnje koje uputimo drugoj osobi. Ono što autorica navodi, a što svakako podržavaju i psihologijska istraživanja jest da je dobro dijete motivirati na način da se stroke-ira njegovo ponašanje, da mu se ukazuje na njegove sposobnosti i da dijete dobiva poruku da rezultati dolaze kao posljedica njegova rada. Djeca roditelja koji vjeruju u njihove sposobnosti i podržavaju ih postižu i bolje rezultate u životu između ostalog i zbog samoispunjavajućeg proročanstva – ako netko vjeruje da ja mogu, počnem vjerovati i sam u to, te potom svoje ponašanje usmjeravam prema cilju. Isto se događa i ukoliko netko ne vjeruje u nas i naše sposobnosti."</para>
<blockquote>
 <para>Kako nijedna krajnost nije dobra, tako nije dobro ni uvijek stroke-irati isključivo djetetovo ponašanje – drugim riječima, dijete nekada treba čuti i da je pametno, da je njegov crtež lijep (ukoliko to zaista i mislimo), itd. Ako smo ekstremni i djetetu uvijek i u svakoj situaciji naglašavamo da može bolje, poruka koju ono može čuti jest da nikada nije dovoljno dobro. Dakako da treba slati poruku da ovisno o našem trudu dolaze i rezultati, ali isto tako to ne znači nužno da dijete nije pametno ako dobije četvorku. Ako se prenaglašava činjenica da nešto može bolje (a uvijek može), dijete može jednog dana izrasti u perfekcionista koji nikada neće biti zadovoljan sobom i svojim postupcima – jer može bolje, jer nije savršeno. 
 </para>
</blockquote>
<heading2>Razlika u poruci koja se prenosi je suptilna, ali razlika koja njome nastaje je ogromna!</heading2>
<para>Važan je pristup i primjena tog pristupa, a samim time mijenja se i stav prema uspjehu. Primjerice, djetetu se osim da je napisalo "ok" test daje do znanja da je učenje proces i da sigurno može postići i bolje rezultate. Ono što zagovornici ove teorije ističu da ona nije nastala prije nekoliko dana i da nije riječ o nekom <emphasis>New Age hipi trendu</emphasis>. U prilog tomu ide i istraživanje koje je dr. Dweck provodila sa sedmašima te potvrdila svoj stav koliko zapravo znači "motiviranje uma" i pravilno njegovano razmišljanje. Pratila je grupu školske djece koja su u novu školsku godinu ušla s gotovo identičnim rezultatima testova i bilježila koja je grupa u naredne dvije godine postizala bolje rezultate.</para>
<para>Dakle, djeca su u novu školsku godinu ušla sa sličnim rezultatima na testu. Već tijekom prvog polugodišta njihove ocjene su se počele razilaziti, te pojedincima padati, popravljati i tako u naredne dvije godine. Djeca su u školi imala potpuno različite ciljeve, no ono što ističe dr. Dweck je da su oni pod "popravljanjem uma" željeli izgledati i ispasti pametno uvijek i pod svaku cijenu, dakle, njihov cijeli život je podređen izbjegavanju isticanja potencijalno loših strana. Dok, djeca kojoj je um bio pod utjecajem motivacije su razvila vjerovanje kako se inteligencija razvija i napreduje te su razvili vjerovanje kako je "učenje proces koji se uvijek isplati i iz kojeg se napreduje".</para>
<para>"Možemo zaključiti da je djetetu uvijek nužna povratna informacija o njegovu radu kako bi ono moglo napredovati, motivirati se. Ako povratnu informaciju uputimo na način da usmjeravamo dijete prema boljem, ako vjerujemo u njegove sposobnosti, ali pri tome uputimo pohvalu i na razini identiteta (da je pametno, vrijedno, dobro) te mu dajemo dozvolu da je ok dobiti i nižu ocjenu (i da to ne znači da nije pametno) – tada smo na dobro putu da odgojimo sposobnog i sretnog čovjeka", zaključuje Kristina.</para>
<heading2>Kada je pravo vrijeme za razvijanje pravilnog razvijanja i motiviranja uma? Da li je ikad prerano ili prekasno?</heading2>
<para>Smatra se kako nikad nije prerano, ali niti prekasno. No, poželjno je i moguće od najranijih dana. Zapravo, već od trenutaka kada djeca počinju razumijevati jezik i okolinu. Djeca se lako naviknu na rečenice poput "Gle što je uspjela, baš je pametna!" i to je u redu, pozitivno ohrabrenje, no djeci to prelazi u naviku i ponekad ne žele riskirati i pokušati nešto novo kako ih slučajno ne bi zaobišao ovakav pozitivan komentar.</para>
<para>U odraslim godinama i kod formiranih ličnosti možda je malo teže promijeniti način razmišljanja, no nije nemoguće, ističe dr. Dweck. "Sve se može, ako samo izađete iz svoje sigurne zone".</para>

Samo jedna sitnica u razgovoru s djecom može im pomoći da budu još uspješnija! Očekujući dijete, budući roditelji se uglavnom unaprijed dobro informiraju o brojnim stvarima koje smatraju važnim.  Poput tijeka trudnoće i svega što bi moglo poći po krivu, te prvih nekoliko godina života djeteta. Uglavnom je lako naići na informacije o hranjenju djeteta, rasporedu odlaska na kontrolne preglede pedijatru, kako spriječiti potencijalne tragedije poput gušenja, što učiniti nakon pada na glavu i slično.
No, ono na što vrlo mali broj ljudi obraća pažnju i o čemu se vrlo malo govori je jedna obična, ali vrlo važna sitnica koja pomaže djetetu da bude uspješno u kasnijem životu.
Doktorica Carol Dweck, pionirka je i istraživačica motivacije kod ljudi te kako ona djeluje na naš um. Zalaže se za rad na "umnom rastu" umjesto "popravka" na istom.

   Pojednostavljeno, njezina teza odnosi se na motiviranje djeteta putem isticanja njihovih sposobnosti učenja umjesto stalnog ponavljanja koliko su pametni!
Ističe nekoliko vrsta razgovora koji se najčešće vode s djetetom, a koje zapravo i ne bi trebalo voditi, ako želimo da dijete "umno napreduje".
Primjerice, roditelji griješe jer djetetu kažu "Jako si pametan jer znaš pročitati tu rečenicu!". Umjesto toga, dr. Dweck smatra da je bolje i motivirajuće za dijete govoriti "Zaista si se puno trudio kako bi naučio čitati i sada to i znaš. Bravo!"
Još neki od primjera koji služe za motiviranje i "popravak uma" po dr. Dweck.
"Popravljanje uma": "Baš si pametno dijete, brzo si završio s tom slagalicom."
"Motiviranje": "Baš mi je žao što smo gubili vrijeme na ovako laganu slagalicu. Idem pronaći zahtjevniju koja će ti biti veći izazov. Znam da ti to možeš!"

"Popravljanje uma": "Dobio si četvorku. To je u redu."
"Motiviranje": "Dobio si četvorku. To znači da si na dobrom putu prema petici i odličnom znanju. Ako sutra ponoviš taj test sigurno ćeš znati još više i dobiti peticu!"
Za stav i mišljenje prema ovoj teoriji upitali smo suradnicu Kristinu Bačkonju, dipl.psihologinju i NLP trenericu iz Centra Budi svoj. "Sugestije koje autorica iznosi su u psihologiji poznate u kontekstu stroke-a: stroke je jedinica pažnje koje uputimo drugoj osobi. Ono što autorica navodi, a što svakako podržavaju i psihologijska istraživanja jest da je dobro dijete motivirati na način da se stroke-ira njegovo ponašanje, da mu se ukazuje na njegove sposobnosti i da dijete dobiva poruku da rezultati dolaze kao posljedica njegova rada. Djeca roditelja koji vjeruju u njihove sposobnosti i podržavaju ih postižu i bolje rezultate u životu između ostalog i zbog samoispunjavajućeg proročanstva – ako netko vjeruje da ja mogu, počnem vjerovati i sam u to, te potom svoje ponašanje usmjeravam prema cilju. Isto se događa i ukoliko netko ne vjeruje u nas i naše sposobnosti."

   Kako nijedna krajnost nije dobra, tako nije dobro ni uvijek stroke-irati isključivo djetetovo ponašanje – drugim riječima, dijete nekada treba čuti i da je pametno, da je njegov crtež lijep (ukoliko to zaista i mislimo), itd. Ako smo ekstremni i djetetu uvijek i u svakoj situaciji naglašavamo da može bolje, poruka koju ono može čuti jest da nikada nije dovoljno dobro. Dakako da treba slati poruku da ovisno o našem trudu dolaze i rezultati, ali isto tako to ne znači nužno da dijete nije pametno ako dobije četvorku. Ako se prenaglašava činjenica da nešto može bolje (a uvijek može), dijete može jednog dana izrasti u perfekcionista koji nikada neće biti zadovoljan sobom i svojim postupcima – jer može bolje, jer nije savršeno. 
   

Razlika u poruci koja se prenosi je suptilna, ali razlika koja njome nastaje je ogromna!
Važan je pristup i primjena tog pristupa, a samim time mijenja se i stav prema uspjehu. Primjerice, djetetu se osim da je napisalo "ok" test daje do znanja da je učenje proces i da sigurno može postići i bolje rezultate. Ono što zagovornici ove teorije ističu da ona nije nastala prije nekoliko dana i da nije riječ o nekom New Age hipi trendu. U prilog tomu ide i istraživanje koje je dr. Dweck provodila sa sedmašima te potvrdila svoj stav koliko zapravo znači "motiviranje uma" i pravilno njegovano razmišljanje. Pratila je grupu školske djece koja su u novu školsku godinu ušla s gotovo identičnim rezultatima testova i bilježila koja je grupa u naredne dvije godine postizala bolje rezultate.
Dakle, djeca su u novu školsku godinu ušla sa sličnim rezultatima na testu. Već tijekom prvog polugodišta njihove ocjene su se počele razilaziti, te pojedincima padati, popravljati i tako u naredne dvije godine. Djeca su u školi imala potpuno različite ciljeve, no ono što ističe dr. Dweck je da su oni pod "popravljanjem uma" željeli izgledati i ispasti pametno uvijek i pod svaku cijenu, dakle, njihov cijeli život je podređen izbjegavanju isticanja potencijalno loših strana. Dok, djeca kojoj je um bio pod utjecajem motivacije su razvila vjerovanje kako se inteligencija razvija i napreduje te su razvili vjerovanje kako je "učenje proces koji se uvijek isplati i iz kojeg se napreduje".
"Možemo zaključiti da je djetetu uvijek nužna povratna informacija o njegovu radu kako bi ono moglo napredovati, motivirati se. Ako povratnu informaciju uputimo na način da usmjeravamo dijete prema boljem, ako vjerujemo u njegove sposobnosti, ali pri tome uputimo pohvalu i na razini identiteta (da je pametno, vrijedno, dobro) te mu dajemo dozvolu da je ok dobiti i nižu ocjenu (i da to ne znači da nije pametno) – tada smo na dobro putu da odgojimo sposobnog i sretnog čovjeka", zaključuje Kristina.
Kada je pravo vrijeme za razvijanje pravilnog razvijanja i motiviranja uma? Da li je ikad prerano ili prekasno?
Smatra se kako nikad nije prerano, ali niti prekasno. No, poželjno je i moguće od najranijih dana. Zapravo, već od trenutaka kada djeca počinju razumijevati jezik i okolinu. Djeca se lako naviknu na rečenice poput "Gle što je uspjela, baš je pametna!" i to je u redu, pozitivno ohrabrenje, no djeci to prelazi u naviku i ponekad ne žele riskirati i pokušati nešto novo kako ih slučajno ne bi zaobišao ovakav pozitivan komentar.
U odraslim godinama i kod formiranih ličnosti možda je malo teže promijeniti način razmišljanja, no nije nemoguće, ističe dr. Dweck. "Sve se može, ako samo izađete iz svoje sigurne zone". Adrijana Bakoš 

uspjesnija-djeca_pixabay

Samo jedna sitnica u razgovoru s djecom može im pomoći da budu još uspješnija!

<para>Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "<emphasis>bebastim</emphasis>" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža</para>
<para>
 Slušanje govora tj govornog jezika i njegovo razumijevanje ponekad i nije najjednostavnije. Posebice za bebe koje tek uče i upoznaju svijet oko sebe. Kada čitamo, sve je stvar prakse i vrlo lako odvajamo jednu riječ od druge u govornom smislu, a u pisanom jeziku tu su razmaci, zarezi i ostali znakovi kako bi riječi pojedinačno imale smisla. U govornom jeziku, situacija je nešto drugačija. Ne pričaju svi jednako razumljivo, jasno i jezgrovito. Govor je skupina glasova koju slušatelj mora pažljivo slušati i biti svjestan odvajanja riječi kako bi shvatio govornika. Odraslima to zapravo i ne predstava nikakav izazov te gotovo nitko o tome i ne razmišlja. Sve je stvar prakse. No, kako je bebama i djeci koji imaju nimalo ili malo govornog iskustva? Kako uopće počinju odvajati riječi koje svakodnevno slušaju?</para>
<para>
 Bebe jezik uče slušajući ne pojedinačne riječi (jer njihovo značenje im u početku ne predstavlja ništa) nego slušajući ritam i intonaciju govornog ritma, dakle promjene između visokog i niskog tonaliteta, te ritma i glasnoće slogova u izgovoru. Roditelji počesto precjenjuju ovu važnost kada "razgovaraju" sa svojim mališanima. Pojedinci smatraju kako je razgovor bebastim glasom ipak pretjeran te da nema nikakvog utjecaja na kasniji jezični razvoj djeteta. Ali, pojedini stručnjaci ipak se ne bi složili s tom tvrdnjom.</para>
<heading2>Kako bebe uče govor?</heading2>
<para>
 Još prije rođenja, u majčinoj utrobi, započinje proces učenja jezika. U trećem tromjesečju trudnoće kada je novorođenčetov sluh u potpunosti razvijen, do njega dopiru vanjski zvukovi, a posebno majčin govor koji je stalno prisutan. Stručnjaci opisuju te zvukove poput slušanja vanjskih zvukova pod vodom bazena, teško je razaznati individualne zvukove, ali ritam i intonacija su čisti. To je vrlo važno, jer do trenutka rođenja beba već ima usađen zvuk majčina jezika. Već u ovoj ranoj fazi beba je sposobna identificirati poznati jezik putem intonacije. Primjerice, Francuzi i Rusi koriste potpuno drugačiji naglasak i ritam u govoru. Istraživanja su pokazala kako već i bebe stare četiri dana mogu prepoznati razliku između ovih potpuno drugačijih jezika!</para>
<heading2>Koristite pjevni glas</heading2>
<para>
 Intonacija govora koju beba sluša je izrazito važna u prvim mjesecima života. Odrasli se uglavnom obraćaju bebama nekom vrstom povišena, ali pjevna glasa koji se najčešće naziva tepanje. Najčešće je riječ o povišenoj intonaciji standardnog govora. Istraživanja su pokazala kako bebe uživaju slušati takvu vrstu glasa i govora za razliku od tipičnog svakodnevnog. Riječi izgovorene tako privlače bebe te njihovu pažnju i sposobnost slušanja.</para>
<heading2>Kako bebe razumijevaju govor?</heading2>
<para>Bebama se uglavnom govori sporije i jednostavnije kako bi shvatile ključnu riječ na koju trebaju obratiti pažnju. Primjerice, u rečenici "Možeš li mi pokazati mačku?", riječ mačka je istaknuta na kraju te će je beba shvatiti kao naglašenu i važnu za razliku od primjerice "Na stablu je mačka, možeš li mi je pokazati?".</para>
<para>Osim važnosti naglašavanja važnih riječi, potrebno je i raditi pauze između riječi u rečenici kako bi bebe shvatile da je riječ o više različitih riječi. Istraživanja pokazuju kako bebe kao prvu riječ koriste onu koju najviše čuju i koju izoliraju kao važnu.</para>
<heading2>Koliko pomaže ponavljanje?</heading2>
<para>
 Često ponavljanje izrazito je važno kod beba i učenja govora. Prve riječi su obično one koje se najčešće ponavljaju u svakodnevnom razgovoru s bebom. Stoga i ne začuđuje ako je bebina prva riječ "mama" ili "tata". Bebe jednostavno uče i zapažaju ponavljanje riječi poput "<emphasis>vau vau</emphasis>" ili "<emphasis>kva kva</emphasis>", pa stoga i ne čudi da među prvim zvukovima koje uče i pamte su oni životinjski.</para>
<heading2>Kako tepanje pomaže bebama?</heading2>
<para>Moglo bi se reći da tepanje i govor "bebastim" glasom nije samo društveno prihvatljiva norma već i vrlo važan segmenat razvoja i učenja govora od najranijih dana. Ono bebama pomaže kod razbijanja rečenica u male, njima razumljive komadiće.</para>
<para>Iako će bebe savladati jezik i bez tepanja, ono će im znatno pomoći u učenju, kao i ponavljanje i sporiji izgovor glasova.</para>

Tepajte bebama do mile volje, one to obožavaju, a pomaže im i kod učenja govora! Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "bebastim" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža.
Slušanje govora tj. Istraživanja pokazuju kako bebe preferiraju kad im se govori "bebastim" glasom, odnosno umiljato tepa, a komunikacija tonovima kojim razgovaraju odrasli i nije im najdraža

   Slušanje govora tj govornog jezika i njegovo razumijevanje ponekad i nije najjednostavnije. Posebice za bebe koje tek uče i upoznaju svijet oko sebe. Kada čitamo, sve je stvar prakse i vrlo lako odvajamo jednu riječ od druge u govornom smislu, a u pisanom jeziku tu su razmaci, zarezi i ostali znakovi kako bi riječi pojedinačno imale smisla. U govornom jeziku, situacija je nešto drugačija. Ne pričaju svi jednako razumljivo, jasno i jezgrovito. Govor je skupina glasova koju slušatelj mora pažljivo slušati i biti svjestan odvajanja riječi kako bi shvatio govornika. Odraslima to zapravo i ne predstava nikakav izazov te gotovo nitko o tome i ne razmišlja. Sve je stvar prakse. No, kako je bebama i djeci koji imaju nimalo ili malo govornog iskustva? Kako uopće počinju odvajati riječi koje svakodnevno slušaju?

   Bebe jezik uče slušajući ne pojedinačne riječi (jer njihovo značenje im u početku ne predstavlja ništa) nego slušajući ritam i intonaciju govornog ritma, dakle promjene između visokog i niskog tonaliteta, te ritma i glasnoće slogova u izgovoru. Roditelji počesto precjenjuju ovu važnost kada "razgovaraju" sa svojim mališanima. Pojedinci smatraju kako je razgovor bebastim glasom ipak pretjeran te da nema nikakvog utjecaja na kasniji jezični razvoj djeteta. Ali, pojedini stručnjaci ipak se ne bi složili s tom tvrdnjom.
Kako bebe uče govor?

   Još prije rođenja, u majčinoj utrobi, započinje proces učenja jezika. U trećem tromjesečju trudnoće kada je novorođenčetov sluh u potpunosti razvijen, do njega dopiru vanjski zvukovi, a posebno majčin govor koji je stalno prisutan. Stručnjaci opisuju te zvukove poput slušanja vanjskih zvukova pod vodom bazena, teško je razaznati individualne zvukove, ali ritam i intonacija su čisti. To je vrlo važno, jer do trenutka rođenja beba već ima usađen zvuk majčina jezika. Već u ovoj ranoj fazi beba je sposobna identificirati poznati jezik putem intonacije. Primjerice, Francuzi i Rusi koriste potpuno drugačiji naglasak i ritam u govoru. Istraživanja su pokazala kako već i bebe stare četiri dana mogu prepoznati razliku između ovih potpuno drugačijih jezika!
Koristite pjevni glas

   Intonacija govora koju beba sluša je izrazito važna u prvim mjesecima života. Odrasli se uglavnom obraćaju bebama nekom vrstom povišena, ali pjevna glasa koji se najčešće naziva tepanje. Najčešće je riječ o povišenoj intonaciji standardnog govora. Istraživanja su pokazala kako bebe uživaju slušati takvu vrstu glasa i govora za razliku od tipičnog svakodnevnog. Riječi izgovorene tako privlače bebe te njihovu pažnju i sposobnost slušanja.
Kako bebe razumijevaju govor?
Bebama se uglavnom govori sporije i jednostavnije kako bi shvatile ključnu riječ na koju trebaju obratiti pažnju. Primjerice, u rečenici "Možeš li mi pokazati mačku?", riječ mačka je istaknuta na kraju te će je beba shvatiti kao naglašenu i važnu za razliku od primjerice "Na stablu je mačka, možeš li mi je pokazati?".
Osim važnosti naglašavanja važnih riječi, potrebno je i raditi pauze između riječi u rečenici kako bi bebe shvatile da je riječ o više različitih riječi. Istraživanja pokazuju kako bebe kao prvu riječ koriste onu koju najviše čuju i koju izoliraju kao važnu.
Koliko pomaže ponavljanje?

   Često ponavljanje izrazito je važno kod beba i učenja govora. Prve riječi su obično one koje se najčešće ponavljaju u svakodnevnom razgovoru s bebom. Stoga i ne začuđuje ako je bebina prva riječ "mama" ili "tata". Bebe jednostavno uče i zapažaju ponavljanje riječi poput "vau vau" ili "kva kva", pa stoga i ne čudi da među prvim zvukovima koje uče i pamte su oni životinjski.
Kako tepanje pomaže bebama?
Moglo bi se reći da tepanje i govor "bebastim" glasom nije samo društveno prihvatljiva norma već i vrlo važan segmenat razvoja i učenja govora od najranijih dana. Ono bebama pomaže kod razbijanja rečenica u male, njima razumljive komadiće.
Iako će bebe savladati jezik i bez tepanja, ono će im znatno pomoći u učenju, kao i ponavljanje i sporiji izgovor glasova. Adrijana Bakoš 

tepanje-bebi_pixabay

Tepajte bebama do mile volje, one to obožavaju, a pomaže im i kod učenja govora!

<para>Međutim, otvoreno priznaje kako joj je najveći životni uspjeh i najveća stvar koja joj se dogodila u životu upravo - rođenje djeteta.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137155/kraljica-torcide-nam-priznala-najljepse-sto-mi-se-dogodilo-u-zivotu-je-rodjenje-moga-djeteta/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Doris Dragović otvoreno o majčinstvu i roditeljstvu Pjevačka diva Doris Dragović, ostvarila je zaista zavidnu karijeru na ovim prostorima. Međutim, otvoreno priznaje kako joj je najveći životni uspjeh i najveća stvar koja joj se dogodila u životu upravo - rođenje djeteta.


   
      
   
 Klinfo.hr 

doris

Doris Dragović otvoreno o majčinstvu i roditeljstvu

<para>Ovo je ujedno savršen trenutak za uživanje u nekim delicijama, stoga provjerite kako jednostavno pripremiti lungić u zimskom izdanju!
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/137167/nova-delicija-iz-kuhinje-majstora-kuhara-lungic-na-zimski/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Delicija tjedna: lungić na zimski Dolaskom hladnijih dana, ali i blagdana, vrijeme je za nešto "težu" hranu. Ovo je ujedno savršen trenutak za uživanje u nekim delicijama, stoga provjerite kako jednostavno pripremiti lungić u zimskom izdanju!


   
      
   
 Klinfo.hr 

lungic

Delicija tjedna: lungić na zimski

<para>Jedno od istraživanja nedavno je ponovno proučavalo vezu omega 3 masnih kiselina i zdravlja buduće majke, ali i utjecaja na razvoj djeteta.
</para>
<heading4>Omega 3 kao važan nutrijent</heading4>
<para>
Omega-3 masne kiseline često se nazivaju i „dragocjenim masnoćama“. Upravo ove skupine masnoća štite srce i krvne žile svojim antiaritmijskim djelovanjem i snižavanjem razine triglicerida. Glavni prehrambeni izvori omega 3 masnih kiselina su plava riba (tuna, inćuni, sardina), riba iz hladnih mora poput lososa, plodovi mora, te sjemenke i orašasti plodovi. Danas se sve više koriste i razni dodaci prehrani koji sadrže koncentrirano riblje ulje (često u obliku kapsula), te su također vrijedan izvor ovih zdravih masnoća.</para>
<para>Osim općenito povoljnog utjecaja na zdravlje i vitalnost, stručnjaci sve više ističu djelovanje masnih kiselina iz ove skupine tijekom trudnoće. To se pogotovo odnosi na ranu fazu trudnoće, kada zdrave masnoće mogu učiniti mnogo za normalan razvoj bebe i daljnji tijek trudnoće.
</para>
<heading4>Poticanje razvoja i suzbijanje bolesti</heading4>
<para>
Istraživanja su pokazala kako su žene koje su tijekom trudnoće unosile u tijelo omega 3 masne kiseline u bilo kojem obliku, osigurale brojne prednosti za zdravlje – kako sebi, tako i mališanu.</para>
<para>Za dijete, sastav masnih kiselina potiče fizički, ali i neurološki razvoj. Stručnjaci su potvrdili i kako dovoljan unos zdravih masnoća u ranoj fazi trudnoće, može odrediti i njen daljnji tijek. Žene koje su se držale prehrane bogate ovim masnoćama, rijetko su imale komplikacija tijekom trudnoće, razvoj djeteta je protekao uredno, a zabilježen je i iznimno mali broj prijevremenog poroda u ovoj skupini žena. Također, nakon rođenja, ova su se djeca pokazala naprednijima. U fizičkom smislu, ti su mališani bili i po dva mjeseca ispred svojih vršnjaka!</para>
<para>Omega 3 masne kiseline, osim fizičkog razvoja, povoljno djeluju i na onaj kognitivni. Ovdje bi pojašnjenje trebalo potražiti u samom sastavu ove vrste masnoća. One sadrže tzv. dokosaheksaenoičnu kiselinu (DHA), koja potiče razvoj mozga u prvim godinama života.
</para>
<heading4>Prednosti za majku</heading4>
<para>
Unosom omega 3 masnih kiselina u organizam, i majka će imati brojne beneficije. Česte promjene raspoloženja neće više biti toliko vidljive, a smanjit će se i mogućnost razvoja kroničnih bolesti kao što su lupus, artritis te neki tipovi raka.</para>
<para>Uz to, povećan unos omege 3 poželjan je i nakon poroda, budući da njegovi spojevi potiču na rad mliječne žlijezde koje će tada stvarati veću količinu majčinog mlijeka. Uz to, unosom omege putem majčinog mlijeka, dijete će ojačati imunološki sustav, kao i stvoriti otpornost na neke vrste alergija kasnije u životu.
</para>
<heading4>Oprez je potreban</heading4>
<para>
Najveće količine omege 3 unose se upravo putem dodataka prehrani, koji su većinom na bazi ribljeg ulja. Iako je većina sasvim sigurna za konzumiranje u trudnoći, liječnici ističu kako opreza ipak – nikad dovoljno. U slučaju da riblje ulje nije kvalitetno, može sadržavati toksine poput žive, koji bi inače tijekom proizvodnje trebali biti eliminirani.</para>
<para>U svakom je slučaju najbolje konzultirati se s liječnikom prije početka konzumacije dodataka prehrani. Upravo će vam on najbolje sugerirati koju vrstu nadopune prehrani odabrati, kao i koje su preporučene dnevne količine.</para>

Omega 3 masne kiseline u trudnoći Znanje na području unosa određenih nutrijenata u trudnoći neprestano se širi. Jedno od istraživanja nedavno je ponovno proučavalo vezu omega 3 masnih kiselina i zdravlja buduće majke, ali i utjecaja na razvoj djeteta.

Omega 3 kao važan nutrijent

Omega-3 masne kiseline često se nazivaju i „dragocjenim masnoćama“. Upravo ove skupine masnoća štite srce i krvne žile svojim antiaritmijskim djelovanjem i snižavanjem razine triglicerida. Glavni prehrambeni izvori omega 3 masnih kiselina su plava riba (tuna, inćuni, sardina), riba iz hladnih mora poput lososa, plodovi mora, te sjemenke i orašasti plodovi. Danas se sve više koriste i razni dodaci prehrani koji sadrže koncentrirano riblje ulje (često u obliku kapsula), te su također vrijedan izvor ovih zdravih masnoća.
Osim općenito povoljnog utjecaja na zdravlje i vitalnost, stručnjaci sve više ističu djelovanje masnih kiselina iz ove skupine tijekom trudnoće. To se pogotovo odnosi na ranu fazu trudnoće, kada zdrave masnoće mogu učiniti mnogo za normalan razvoj bebe i daljnji tijek trudnoće.

Poticanje razvoja i suzbijanje bolesti

Istraživanja su pokazala kako su žene koje su tijekom trudnoće unosile u tijelo omega 3 masne kiseline u bilo kojem obliku, osigurale brojne prednosti za zdravlje – kako sebi, tako i mališanu.
Za dijete, sastav masnih kiselina potiče fizički, ali i neurološki razvoj. Stručnjaci su potvrdili i kako dovoljan unos zdravih masnoća u ranoj fazi trudnoće, može odrediti i njen daljnji tijek. Žene koje su se držale prehrane bogate ovim masnoćama, rijetko su imale komplikacija tijekom trudnoće, razvoj djeteta je protekao uredno, a zabilježen je i iznimno mali broj prijevremenog poroda u ovoj skupini žena. Također, nakon rođenja, ova su se djeca pokazala naprednijima. U fizičkom smislu, ti su mališani bili i po dva mjeseca ispred svojih vršnjaka!
Omega 3 masne kiseline, osim fizičkog razvoja, povoljno djeluju i na onaj kognitivni. Ovdje bi pojašnjenje trebalo potražiti u samom sastavu ove vrste masnoća. One sadrže tzv. dokosaheksaenoičnu kiselinu (DHA), koja potiče razvoj mozga u prvim godinama života.

Prednosti za majku

Unosom omega 3 masnih kiselina u organizam, i majka će imati brojne beneficije. Česte promjene raspoloženja neće više biti toliko vidljive, a smanjit će se i mogućnost razvoja kroničnih bolesti kao što su lupus, artritis te neki tipovi raka.
Uz to, povećan unos omege 3 poželjan je i nakon poroda, budući da njegovi spojevi potiču na rad mliječne žlijezde koje će tada stvarati veću količinu majčinog mlijeka. Uz to, unosom omege putem majčinog mlijeka, dijete će ojačati imunološki sustav, kao i stvoriti otpornost na neke vrste alergija kasnije u životu.

Oprez je potreban

Najveće količine omege 3 unose se upravo putem dodataka prehrani, koji su većinom na bazi ribljeg ulja. Iako je većina sasvim sigurna za konzumiranje u trudnoći, liječnici ističu kako opreza ipak – nikad dovoljno. U slučaju da riblje ulje nije kvalitetno, može sadržavati toksine poput žive, koji bi inače tijekom proizvodnje trebali biti eliminirani.
U svakom je slučaju najbolje konzultirati se s liječnikom prije početka konzumacije dodataka prehrani. Upravo će vam on najbolje sugerirati koju vrstu nadopune prehrani odabrati, kao i koje su preporučene dnevne količine. Nataša Vuk 

omega-3_pixabay

Omega 3 masne kiseline u trudnoći

<para>Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće Ako se test za trudnoću koristi ispravno, stručnjaci ističu da je njegova pouzdanost između 96 i 99 posto, čime se razjašnjavaju nedoumice svih žena, koje se u trenutcima čekanja da se pojave jedna ili dvije crte pitaju, koliko je on zapravo točan i pouzdan. Testovi za trudnoću bit će točniji i precizniji što je više dana prošlo od izostanka mjesečnice. Drugim riječima, što ga ranije napravite, veće su šanse da će test biti lažan negativan ili lažan pozitivan. No međutim, u rijetkim slučajevima testovi znaju i pogriješiti, a na njihove pogreške utječu različiti faktori:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 uporaba nekvalitetnih testova koji nisu bili pravilno skladišteni ili im je protekao rok trajanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nepravilnosti u radu bubrega</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>razina hCG-a u ranoj trudnoći može biti niža od prosjeka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/biokemijska-trudnoca-uzroci-i-simptomi/">
 biokemijska trudnoća
 </ulink>
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 nedovoljna apsorpcija urina na test traku/štapić</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prekasno očitavanje rezultata testa (nakon više od 10-30 minuta)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>korištenje lijekova za neplodnost koji sadrže hCG ili gonadotropin za ovulaciju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>određena rijetka medicinska stanja kao što je primjerice, trofoblastična bolest
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lijekovi poput metadona, klordiazepoksida ili prometazina
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Neke žene uspiju prepoznati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/rani-znakovi-trudnoce-ili-kako-nam-organizam-porucuje-da-smo-trudne/">rane znakove trudnoće</ulink> i bez testa, dok će se neke druge obratiti ginekologu jer kućni test nikako ne može zamijeniti ginekološki pregled. Sigurni rezultati mogu se dobiti jedino kod ginekologa koji će vas pregledati i primijetiti zadebljanje maternice, zatamljenje sluznice vanjskog spolovila te uočiti druge znakove trudnoće.</para>
<para>Vaš liječnik poslat će vas na i na analizu krvi gdje će povišena razina hormona trudnoće (hCG- humani korionski gonadotropin) pokazati jeste li trudni. Ovaj test sigurno potvrđuje ili negira trudnoću sa stopostotnom točnosti kao i ultrazvučni pregled koji već u 4. tjednu trudnoće može pokazati gestacijsku vrećicu u kojoj se nalazi plod.</para>

Zašto kućni testovi za trudnoću ponekad daju netočne rezultate? Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće. Sigurno jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da saznate jeste ili trudni ili niste je odlazak u drogeriju ili ljekarnu i kupovanje testa za utvrđivanje trudnoće Ako se test za trudnoću koristi ispravno, stručnjaci ističu da je njegova pouzdanost između 96 i 99 posto, čime se razjašnjavaju nedoumice svih žena, koje se u trenutcima čekanja da se pojave jedna ili dvije crte pitaju, koliko je on zapravo točan i pouzdan. Testovi za trudnoću bit će točniji i precizniji što je više dana prošlo od izostanka mjesečnice. Drugim riječima, što ga ranije napravite, veće su šanse da će test biti lažan negativan ili lažan pozitivan. No međutim, u rijetkim slučajevima testovi znaju i pogriješiti, a na njihove pogreške utječu različiti faktori:


   
      
         uporaba nekvalitetnih testova koji nisu bili pravilno skladišteni ili im je protekao rok trajanja
   
   
      nepravilnosti u radu bubrega
   
   
      razina hCG-a u ranoj trudnoći može biti niža od prosjeka
   
   
      
         
            biokemijska trudnoća
         
      
   
   
      
         nedovoljna apsorpcija urina na test traku/štapić
   
   
      prekasno očitavanje rezultata testa (nakon više od 10-30 minuta)
   
   
      korištenje lijekova za neplodnost koji sadrže hCG ili gonadotropin za ovulaciju.
   
   
      određena rijetka medicinska stanja kao što je primjerice, trofoblastična bolest
      
   
   
      lijekovi poput metadona, klordiazepoksida ili prometazina
      
   


Neke žene uspiju prepoznati rane znakove trudnoće i bez testa, dok će se neke druge obratiti ginekologu jer kućni test nikako ne može zamijeniti ginekološki pregled. Sigurni rezultati mogu se dobiti jedino kod ginekologa koji će vas pregledati i primijetiti zadebljanje maternice, zatamljenje sluznice vanjskog spolovila te uočiti druge znakove trudnoće.
Vaš liječnik poslat će vas na i na analizu krvi gdje će povišena razina hormona trudnoće (hCG- humani korionski gonadotropin) pokazati jeste li trudni. Ovaj test sigurno potvrđuje ili negira trudnoću sa stopostotnom točnosti kao i ultrazvučni pregled koji već u 4. tjednu trudnoće može pokazati gestacijsku vrećicu u kojoj se nalazi plod. Petra Majetić 

test_trudnoca

Zašto kućni testovi za trudnoću ponekad daju netočne rezultate?

<para>Ružica Paver tako je majka po prvi put postala sa svoje 44 godine, a novopečeni roditelji ne skidaju osmijeh s lica.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/136909/dobili-dijete-nakon-25-godina-pokusavanja/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Nakon 25 godina izgubili su svaku nadu, a onda su postali roditelji! U malom mjestu Pavlovci, u listopadu je rođena prva beba nakon punih 17 godina. Rođenje malene Marije još je posebnije, budući da su njeni roditelji čak 25 godina pokušavali imati dijete! Ružica Paver tako je majka po prvi put postala sa svoje 44 godine, a novopečeni roditelji ne skidaju osmijeh s lica.


   
      
   
 Klinfo.hr 

rtl-dijete

Nakon 25 godina izgubili su svaku nadu, a onda su postali roditelji!

<para>Prehrana djeteta u prvim godinama života od iznimnog je značaja za njegov daljnji razvoj, pa osim na zdravlje, neposredno utječe i na njegovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja, učenja novih stvari i svijeta koji ga okružuje.
Mali trbuščić bebe ima čak 5 puta veće potrebe za hranjivim tvarima od odrasle osobe, a u periodu između 4. i 6.mjeseca majčino mlijeko postaje nedostatno za pokrivanje rastućih prehrambenih potreba.</para>
<para>
 Žitarice su idealna namirnica za siguran početak dohrane zbog velike nutritivne gustoće i niskog alergenog potencijala. Brza i laka priprema čini ih popularnim proizvodom, kako kod prehrane djece, tako i odraslih.
Bebi osiguravaju glavne nutrijente u obliku pogodnom za njihove male trbuščiće te omogućavaju siguran prelazak bebe kvalitetnoj svakodnevnoj prehrani.
Zbog važnosti žitarica u prehrani dojenčadi i male djece, bitno je odabrati što kvalitetniji proizvod te pri tome obratiti pažnju na dob djeteta.
U dobi od oko 4 mjeseca uvode se žitarice koje ne sadrže gluten. Za uvođenje glutena na pravilan i siguran način, žitarice koje sadrže gluten treba uvesti u prehranu nešto kasnije, u dobi od oko 6 mjeseci.</para>
<para>Nestlé žitne pahuljice predstavljaju zdrav, hranjiv i ukusan obrok za svaku dob i potrebu vaše bebe.
Odaberite žitarice bez glutena za početak dohrane, omiljene okuse bez šećera za bebe nakon 6 mjeseci, funkcionalne žitarice za posebne potrebe malih trbuščića ili pak neodoljive voćne okuse!</para>
<para>Nestlé žitne pahuljice podupiru bebin zdrav rast, kognitivni razvoj i poticanje imuniteta.
Ujedno, osiguravaju idealnu ravnotežu nutrijenata i energije u svakom obroku.
• Izvor su
 vitamina i minerala u omjerima prilagođenim bebama i maloj djeci
• Bez dodanog šećera
• Bogate vlaknima
• Sadrže kulturu Bifidobacterium lactis
• Lako probavljive
</para>
<para>Probajte ih sve, Nestlé sočne, voćne, moćne i lakunoćne žitne pahuljice!</para>
<para>Više o dohrani i prehrani beba potražite na web stranici <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/">Nestle Bebe</ulink> ili na <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska/?fref=ts">Facebook stranici</ulink>.</para>
<para> </para>

Nestlé žitne pahuljice za male trbuščiće i velike potrebe! Ništa ne može nadmašiti osjećaj kada vidite kako Vaša beba naočigled raste i napreduje. No usporedno s time dolaze mnoge odgovornosti i brige, pogotovo kada je u pitanju prehrana. Prehrana djeteta u prvim godinama života od iznimnog je značaja za njegov daljnji razvoj, pa osim na zdravlje, neposredno utječe i na njegovu sposobnost komuniciranja, razmišljanja, učenja novih stvari i svijeta koji ga okružuje.
Mali trbuščić bebe ima čak 5 puta veće potrebe za hranjivim tvarima od odrasle osobe, a u periodu između 4. i 6.mjeseca majčino mlijeko postaje nedostatno za pokrivanje rastućih prehrambenih potreba.

   Žitarice su idealna namirnica za siguran početak dohrane zbog velike nutritivne gustoće i niskog alergenog potencijala. Brza i laka priprema čini ih popularnim proizvodom, kako kod prehrane djece, tako i odraslih.
Bebi osiguravaju glavne nutrijente u obliku pogodnom za njihove male trbuščiće te omogućavaju siguran prelazak bebe kvalitetnoj svakodnevnoj prehrani.
Zbog važnosti žitarica u prehrani dojenčadi i male djece, bitno je odabrati što kvalitetniji proizvod te pri tome obratiti pažnju na dob djeteta.
U dobi od oko 4 mjeseca uvode se žitarice koje ne sadrže gluten. Za uvođenje glutena na pravilan i siguran način, žitarice koje sadrže gluten treba uvesti u prehranu nešto kasnije, u dobi od oko 6 mjeseci.
Nestlé žitne pahuljice predstavljaju zdrav, hranjiv i ukusan obrok za svaku dob i potrebu vaše bebe.
Odaberite žitarice bez glutena za početak dohrane, omiljene okuse bez šećera za bebe nakon 6 mjeseci, funkcionalne žitarice za posebne potrebe malih trbuščića ili pak neodoljive voćne okuse!
Nestlé žitne pahuljice podupiru bebin zdrav rast, kognitivni razvoj i poticanje imuniteta.
Ujedno, osiguravaju idealnu ravnotežu nutrijenata i energije u svakom obroku.
• Izvor su
   vitamina i minerala u omjerima prilagođenim bebama i maloj djeci
• Bez dodanog šećera
• Bogate vlaknima
• Sadrže kulturu Bifidobacterium lactis
• Lako probavljive

Probajte ih sve, Nestlé sočne, voćne, moćne i lakunoćne žitne pahuljice!
Više o dohrani i prehrani beba potražite na web stranici Nestle Bebe ili na Facebook stranici.
  Sponzorirani članak 

web cereals_mamino_sunce_960x640_112016

Nestlé žitne pahuljice za male trbuščiće i velike potrebe!

<para>Podatak da dijete  na godinu raste manje od četiri centimetra upućuje na mogući zaostatak rasta, i trebao bi potaknuti roditelje na posjet liječniku, koji će tada provesti detaljniju dijagnostičku obradu radi otkrivanja njegova uzroka. Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najčešći uzrok smanjena rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Fiziološki uzroci niska rasta su obiteljski niski rast, koji je i najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka, te rastom ostaju ispod 5 centila. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski usporen rast drugi je po učestalosti uzrok smanjena rasta djece koja konstitucijski zaostaju rastom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zaostatak u rastu praćen je zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih bolesnika, čija je visina ispod 5. centila i brzina rasta manja od 50. centila, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Patološki uzroci niska rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30 posto djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bolesti bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške, te loše regulirani dijabetes.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako se provjerava rast djeteta?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odmah nakon rođenja svakoj se bebi izmjeri visina, težina i opseg glavice. Ta mjerenja bit će redovita i u idućim mjesecima, a i godinama djetetova života. Pedijatar uspoređuje rezultate s tabelama koje su napravljene nakon mjerenja velikog broja djece praćenjem njihovog rasta prema dobi i spolu. Pedijatar uspoređuje rast svakog djeteta s podatcima na tablicama kako bi utvrdio odvija li se u granicama normale.Postoje li odstupanja, bit će potrebne određene, ciljane pretrage.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Testovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Fizički pregled uključujući težinu, visinu i tjelesne proporcije pokazat će znakove usporenog rasta i odstupanje od normalnih krivulja rasta. Od testova često se preporučuje određivanje starosti kostiju na osnovi rendgenskog snimka ruke. Mjerenjem razine hormona rasta potvrđuje se je li poremećaj uzrokovan smanjenim radom hipofize. Moraju se odrediti i razine drugih hormona budući da nedostatak hormona rasta često nije jedini problem. Također treba obaviti pretrage krvi, te od ostalih pretraga još i rendgenski snimak lubanje, CT (kompjuterizirana tomografija) glave te nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR)glave.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 RTG snimka zapešća
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedna od prvih pretraga je radiografija, RTG snimka lijevog zapešća. Ova je pretraga vrlo jednostavna i korisna jer daje mogućnost procjene koštane dobi djeteta u odnosu na kronološku. Svatko od nas ima svoju stvarnu kronološku dob koja se računa prema datumu rođenja, ali i biološku, prema kojoj pojedina osoba može imati manje ili više godina, te koštanu dob. Koštana dob je parametar koji se podudara s kronološkom dobi, no može umjereno ili značajno zaostajati. Kad radiografija otkrije zaostajanje u koštanoj dobi, to znači da će se djetetove kosti (točnije, hrskavice zone rasta) zatvoriti kasnije ili pak rast završiti nešto kasnije nego kod njegovih vršnjaka. Razlika među kostima odraslih i djece jest upravo u zoni rasta koja se zatvara kada je rast kostiju završen. RTG snimka ograničene je vrijednosti jer ne daje druge informacije o mogućim razlozima zaostajanja koštane dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nedostatak hormona rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U oko 60 % bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada je riječ o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje, genetski (kad je riječ o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize), odnosno stečeni, ako se javlja kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjega živčanog sustava ili trauma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Liječenje nedostatka hormona rasta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jedanput na godinu i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:  © Sergey Novikov - fotolia</para>

Zastoj u rastu - kako otkriti, kako liječiti? Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki Podatak da dijete  na godinu raste manje od četiri centimetra upućuje na mogući zaostatak rasta, i trebao bi potaknuti roditelje na posjet liječniku, koji će tada provesti detaljniju dijagnostičku obradu radi otkrivanja njegova uzroka. Uzroci smanjenog rasta mogu biti različiti, pri čemu je većina fiziološka dok je manji dio patološki.
   
   Najčešći uzrok smanjena rasta
   
   
Fiziološki uzroci niska rasta su obiteljski niski rast, koji je i najčešći uzrok smanjena rasta. Dijete visinom odstupa od prosječne visine za dob, ali je u skladu s visinom roditelja. Godišnja brzina rasta je manja od vršnjaka, te rastom ostaju ispod 5 centila. Koštana dob odgovara kronološkoj dobi, pubertetski razvoj počinje na vrijeme, a konačno dosegnuta visina odgovara srednjoj visini roditelja. Konstitucijski usporen rast drugi je po učestalosti uzrok smanjena rasta djece koja konstitucijski zaostaju rastom.
   
Zaostatak u rastu praćen je zaostatkom u koštanom dozrijevanju, a pubertetski razvoj također kasni i obično se javlja nakon 15. godine života. Djeca uglavnom dosegnu očekivanu konačnu visinu u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Idiopatski nizak rast pri kojem se kliničkom obradom ovih bolesnika, čija je visina ispod 5. centila i brzina rasta manja od 50. centila, ne nalazi uzrok zaostatka u rastu.
   
   Patološki uzroci niska rasta
   
   
Patološki uzroci niska rasta nalaze se u oko 30 posto djece koja dolaze na pregled pedijatru endokrinologu zbog zaostatka u rastu. Uzroci su brojni: pothranjenost zbog nedovoljnog kalorijskog unosa, kronične upalne bolesti crijeva, malapsorpcija, celijakija. Niski rast mogu uzrokovati kronične bolesti drugih sustava i organa kao na primjer bolesti bubrega, jetre, pluća, zatim prirođene srčane greške, te loše regulirani dijabetes.
   
   Kako se provjerava rast djeteta?
   
   
Odmah nakon rođenja svakoj se bebi izmjeri visina, težina i opseg glavice. Ta mjerenja bit će redovita i u idućim mjesecima, a i godinama djetetova života. Pedijatar uspoređuje rezultate s tabelama koje su napravljene nakon mjerenja velikog broja djece praćenjem njihovog rasta prema dobi i spolu. Pedijatar uspoređuje rast svakog djeteta s podatcima na tablicama kako bi utvrdio odvija li se u granicama normale.Postoje li odstupanja, bit će potrebne određene, ciljane pretrage.
   
   Testovi
   
   
Fizički pregled uključujući težinu, visinu i tjelesne proporcije pokazat će znakove usporenog rasta i odstupanje od normalnih krivulja rasta. Od testova često se preporučuje određivanje starosti kostiju na osnovi rendgenskog snimka ruke. Mjerenjem razine hormona rasta potvrđuje se je li poremećaj uzrokovan smanjenim radom hipofize. Moraju se odrediti i razine drugih hormona budući da nedostatak hormona rasta često nije jedini problem. Također treba obaviti pretrage krvi, te od ostalih pretraga još i rendgenski snimak lubanje, CT (kompjuterizirana tomografija) glave te nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR)glave.
   
   RTG snimka zapešća
   
   
Jedna od prvih pretraga je radiografija, RTG snimka lijevog zapešća. Ova je pretraga vrlo jednostavna i korisna jer daje mogućnost procjene koštane dobi djeteta u odnosu na kronološku. Svatko od nas ima svoju stvarnu kronološku dob koja se računa prema datumu rođenja, ali i biološku, prema kojoj pojedina osoba može imati manje ili više godina, te koštanu dob. Koštana dob je parametar koji se podudara s kronološkom dobi, no može umjereno ili značajno zaostajati. Kad radiografija otkrije zaostajanje u koštanoj dobi, to znači da će se djetetove kosti (točnije, hrskavice zone rasta) zatvoriti kasnije ili pak rast završiti nešto kasnije nego kod njegovih vršnjaka. Razlika među kostima odraslih i djece jest upravo u zoni rasta koja se zatvara kada je rast kostiju završen. RTG snimka ograničene je vrijednosti jer ne daje druge informacije o mogućim razlozima zaostajanja koštane dobi.
   
   Nedostatak hormona rasta
   
   
U oko 60 % bolesnika s nedostatkom hormona rasta uzrok ostaje nepoznat i tada je riječ o idiopatskom hipopituitarizmu. Poznati uzroci niskog rasta mogu biti razvojna anomalija mozga ili kostiju lubanje, genetski (kad je riječ o poremećaju gena uključenih u razvoj hipofize), odnosno stečeni, ako se javlja kasnije u životu najčešće kao posljedica tumora središnjega živčanog sustava ili trauma.
   
   Liječenje nedostatka hormona rasta
   
   
Terapiju hormonom rasta potrebno je provoditi pod strogim nadzorom pedijatra endokrinologa, uz kontrolnu obradu jedanput na godinu i kontrolu drugih hormona hipofize. Najbolji učinak terapije hormonom rasta postiže se tijekom prve i druge godine nakon uvođenja hormona rasta. Brzina rasta nakon toga odgovara prosječnoj brzini rasta u skladu s dobi i genetskom predispozicijom djeteta.
 

Foto:  © Sergey Novikov - fotolia M.G. 

Zastoj u rastu - kako otkriti, kako liječiti?

<para>Trudnice koje su vježbale, lakše su podnijele trudnoću, imale su lakši porod i oporavak im je trajao kraće. Čak su neki rezultati pokazali da su žene, koje su redovito vježbale tijekom trudnoće, rodile bebe s jačim otkucajima srca.</para>
<para>Prvi i najvažniji preduvjet svakog oblika vježbanja u ovom osjetljivom razdoblju jest zdrava trudnoća. Ni u kojem slučaju nemojte početi vježbati ukoliko se prije toga niste savjetovali sa svojim liječnikom. Kad ste ustanovili da je s vašom trudnoćom sve u redu, odaberite neku aktivnost koja je najprimjerenija vašem općem zdravstvenom stanju, fizičkoj kondiciji i afinitetima. 
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Aktivnosti prilagodite tromjesečjima
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Ukoliko ne vježbate redovito ili uopće ne vježbate, s vježbanjem počnite polako. Ako pak redovito vježbate, stručnjaci napominju da možete vježbati kao da niste trudni. Također je važno aktivnosti prilagoditi prema tromjesečjima. U prvom tromjesečju najvažnije je izbjeći pregrijavanje. Nakon trećeg mjeseca trudnoće najbolje je izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima jer je u tom položaju pritisak povećane maternice na donju šuplju venu najveći, što može utjecati na krvotok i dovesti do pada tlaka, vrtoglavice, pa u nekim slučajevima i do gubitka svijesti. Od četvrtog mjeseca pa nadalje vaše se težište pomiče pa pripazite da prilikom vježbanja ne izgubite ravnotežu i ne padnete.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Slušajte svoje tijelo prilikom vježbanja
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Izbjegavajte vježbanje u vrućim ili vlažnim vremenskim uvjetima i na područjima gdje je slaba ventilacija. Prekinite s vježbanjem kada ste bolesni ili kada imate povišen tjelesnu temperaturu, nosite laganu odjeću, pijte puno tekućine (vode) prije, za vrijeme i nakon bavljenja sportom, mijenjajte se s drugim igračima što je češće moguće tako da se više odmarate. Pomno pratite i reakcije svoga tijela. Ako vas nešto zaboli ili se počnete osjećati loše, odmah prekinite s vježbanjem. Najlakše ćete provjeriti jeste li pretjerale s vježbanjem tzv. “govornim testom.” Ako vježbanjem gubite dah dok pričate, znači da ste pretjerali.
</para>
<heading2>
 <emphasis>
 Nekontaktni i kontaktni sportovi
 </emphasis>
</heading2>
<para>
Trudnicama se pri odabiru sporta najčešće preporučaju nekontaktni sportovi, oni koji ne uključuju mogućnost kontakta s drugim igračima, primjerice, plivanje, hodanje, trčanje. U većini slučajeva ovi sportovi su sigurni za trudnice tijekom cijele trudnoće dokle god se redovito savjetuju sa svojim liječnikom i ne pretjeruju s intenzitetom. Ginekolozi plivanje u trudnoći smatraju najboljim izborom rekreacije u kojem se trudnica može dobro razgibati i opustiti uz najmanje opterećenje kostiju i zglobova, budući da voda značajno smanjuje utjecaj težine. No, ipak u posljednjem mjesecu trudnoće treba biti na posebnom oprezu jer postoji veći rizik razvoja upale u maternici pa se stoga ne preporučuje boravak u vodi ako nije iznimno čista.</para>
<para>
 Joga također može pomoći u rješavanju stresa i pritiska u vašeme tijelu. Većina položaja u jogi je sigurna za vas i vašu bebu, ali preporuča se izbjegavanje dugog ležanja ravno na leđima i preveliko istezanje. Ako volite ples i u njemu uživate, svakako izbjegavajte puno skakanja, okretanja i padanja. Ako se pak primjerice bavite aerobikom, nemojte predugo vježbati ležeći ravno na leđima.</para>
<para>
 Minimalno kontaktni sportovi, primjerice tenis (squash) ili odbojka smatraju se sigurnim sportovima tijekom prvog tromjesečja uz mogućnost nastavka i u drugom tromjesečju, ovisno o razini natjecanja i kondiciji majke te stanju trudnoće. Kontaktni sportovi puni kontakata i sudaranja među igračima, primjerice rukomet, košarka, nogomet smatraju se sigurnim samo u prvom tromjesečju. Svakako izbjegavajte skakanje u vodu, ronjenje, skijanje na vodi, borilačke vještine, padobranstvo, gimnastiku, skakanje na trampolinu.
</para>
<para>I ne zaboravite, iako se možda ne čini tako, tijelo od prvog dana prolazi kroz mnoge velike promjene, a upravo ćete vježbanjem ponovno steći osjećaj kontrole nad svojim tijelom i povećati razinu energije, slušajući pritom savjete liječnika. Ono što je najvažnije, da se na kraju svega osjećate bolje, a ne lošije.</para>

Sport u trudnoći: izbjegavati ili prakticirati? Godinama se vjerovalo da trudnice “svojih devet mjeseci” trebaju provesti mirujući i opuštajući se. No međutim, brojna istraživanja dokazala su upravo suprotno. Trudnice koje su vježbale, lakše su podnijele trudnoću, imale su lakši porod i oporavak im je trajao kraće. Čak su neki rezultati pokazali da su žene, koje su redovito vježbale tijekom trudnoće, rodile bebe s jačim otkucajima srca.
Prvi i najvažniji preduvjet svakog oblika vježbanja u ovom osjetljivom razdoblju jest zdrava trudnoća. Ni u kojem slučaju nemojte početi vježbati ukoliko se prije toga niste savjetovali sa svojim liječnikom. Kad ste ustanovili da je s vašom trudnoćom sve u redu, odaberite neku aktivnost koja je najprimjerenija vašem općem zdravstvenom stanju, fizičkoj kondiciji i afinitetima. 


   
      Aktivnosti prilagodite tromjesečjima
   


Ukoliko ne vježbate redovito ili uopće ne vježbate, s vježbanjem počnite polako. Ako pak redovito vježbate, stručnjaci napominju da možete vježbati kao da niste trudni. Također je važno aktivnosti prilagoditi prema tromjesečjima. U prvom tromjesečju najvažnije je izbjeći pregrijavanje. Nakon trećeg mjeseca trudnoće najbolje je izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima jer je u tom položaju pritisak povećane maternice na donju šuplju venu najveći, što može utjecati na krvotok i dovesti do pada tlaka, vrtoglavice, pa u nekim slučajevima i do gubitka svijesti. Od četvrtog mjeseca pa nadalje vaše se težište pomiče pa pripazite da prilikom vježbanja ne izgubite ravnotežu i ne padnete.


   
      Slušajte svoje tijelo prilikom vježbanja
   


Izbjegavajte vježbanje u vrućim ili vlažnim vremenskim uvjetima i na područjima gdje je slaba ventilacija. Prekinite s vježbanjem kada ste bolesni ili kada imate povišen tjelesnu temperaturu, nosite laganu odjeću, pijte puno tekućine (vode) prije, za vrijeme i nakon bavljenja sportom, mijenjajte se s drugim igračima što je češće moguće tako da se više odmarate. Pomno pratite i reakcije svoga tijela. Ako vas nešto zaboli ili se počnete osjećati loše, odmah prekinite s vježbanjem. Najlakše ćete provjeriti jeste li pretjerale s vježbanjem tzv. “govornim testom.” Ako vježbanjem gubite dah dok pričate, znači da ste pretjerali.


   
      Nekontaktni i kontaktni sportovi
   


Trudnicama se pri odabiru sporta najčešće preporučaju nekontaktni sportovi, oni koji ne uključuju mogućnost kontakta s drugim igračima, primjerice, plivanje, hodanje, trčanje. U većini slučajeva ovi sportovi su sigurni za trudnice tijekom cijele trudnoće dokle god se redovito savjetuju sa svojim liječnikom i ne pretjeruju s intenzitetom. Ginekolozi plivanje u trudnoći smatraju najboljim izborom rekreacije u kojem se trudnica može dobro razgibati i opustiti uz najmanje opterećenje kostiju i zglobova, budući da voda značajno smanjuje utjecaj težine. No, ipak u posljednjem mjesecu trudnoće treba biti na posebnom oprezu jer postoji veći rizik razvoja upale u maternici pa se stoga ne preporučuje boravak u vodi ako nije iznimno čista.

   Joga također može pomoći u rješavanju stresa i pritiska u vašeme tijelu. Većina položaja u jogi je sigurna za vas i vašu bebu, ali preporuča se izbjegavanje dugog ležanja ravno na leđima i preveliko istezanje. Ako volite ples i u njemu uživate, svakako izbjegavajte puno skakanja, okretanja i padanja. Ako se pak primjerice bavite aerobikom, nemojte predugo vježbati ležeći ravno na leđima.

   Minimalno kontaktni sportovi, primjerice tenis (squash) ili odbojka smatraju se sigurnim sportovima tijekom prvog tromjesečja uz mogućnost nastavka i u drugom tromjesečju, ovisno o razini natjecanja i kondiciji majke te stanju trudnoće. Kontaktni sportovi puni kontakata i sudaranja među igračima, primjerice rukomet, košarka, nogomet smatraju se sigurnim samo u prvom tromjesečju. Svakako izbjegavajte skakanje u vodu, ronjenje, skijanje na vodi, borilačke vještine, padobranstvo, gimnastiku, skakanje na trampolinu.

I ne zaboravite, iako se možda ne čini tako, tijelo od prvog dana prolazi kroz mnoge velike promjene, a upravo ćete vježbanjem ponovno steći osjećaj kontrole nad svojim tijelom i povećati razinu energije, slušajući pritom savjete liječnika. Ono što je najvažnije, da se na kraju svega osjećate bolje, a ne lošije. Petra Majetić 

trudnoca_sport-pixabay

Sport u trudnoći: izbjegavati ili prakticirati?

<para>Svaka žena zna da kako će tijekom života vrlo vjerojatno potrošiti više novca od prosječnog muškarca na proizvode koje svakodnevno koristi. U prvom redu tu su kozmetički preparati, ali i tretmani koje si većina njih redovito priušti. Većina njih muškarcima jednostavno nije potrebna. Međutim, izgleda da su žene prisiljene više izdvojiti i za proizvode koji su izrazito slični muškim verzijama.
</para>
<heading4>Slični proizvodi – različita cijena</heading4>
<para>
Kako je većina kozmetičkih tretmana i preparata namijenjena ženama, samim time je jasno da su upravo one ciljani potrošači. Već u samom startu „osuđene“ su na izdvajanje više sredstava na godišnjoj bazi. Međutim, jesu li neki proizvodi zaista slični onima koji se prodaju pod nazivom „za muškarce“, no razlika je upravo u cijeni? Izgleda da je to istina. Istraživanje koje se provodilo posljednjih nekoliko godina u više zemalja usporedilo je čak 800 različitih proizvoda koji se na tržištu mogu pronaći u muškoj i ženskoj varijanti. Potvrđeno je upravo navedeno - ženski proizvodi su gotovo uvijek i skuplji.
</para>
<para>Uspoređivali su se proizvodi poput odjeće, kozmetike, te dodataka prehrani. Proučavanjem ovog fenomena, došlo se i do konkretne brojke, koja je mnoge iznenadila. Proizvodi koji imaju svoje „muške“ i „ženske“ verzije, u prosjeku su 7 posto skuplji kada su namijenjeni ženama i kao takvi se oglašavaju. Točne brojke variraju, a najveća razlika penje se i do 13 posto, a odnosi se upravo na kozmetičke proizvode.
</para>
<heading4>Skuplji život – može li se izbjeći?</heading4>
<para>
Nadalje, dobivene su brojke stavljene u ponešto širi kontekst. Koliko će ta razlika zaista biti osjetna tijekom cijelog života? Odgovor je ponovno – značajno. Tijekom samo jedne godine žena će na proizvode iz jednake skupine kao muškarci potrošiti znatno veći iznos. Taj je iznos prilično individualan i ovisi o navikama same osobe, no stručnjaci se slažu da on može doseći i brojku od nekoliko tisuća kuna.
</para>
<para>Iako se mnogi slažu kako pametnim planiranjem kupovine i izbjegavanjem kupnje nepotrebnih proizvoda ova brojka ne mora u konačnici biti toliko velika, više cijene često su za žene jednostavno neizbježne. Prosječan kupac jednostavno mora odabrati između onoga što se nalazi na policama. Jeftinija, a možda i kvalitetnija verzija nekog proizvoda zasigurno negdje postoji, no manja tržišta diktiraju što će se uvoziti, što znatno smanjuje mogućnost odabira, budući da neki proizvodi jednostavno nisu dostupni.
</para>
<heading4>Izgled i reklama</heading4>
<para>
Tijekom provedenog istraživanja primijećen je i trend naplate prezentacije. Riječ je o tome da su proizvodi namijenjeni ženama često isti, no drugačije pakirani. Uzmimo, primjerice, britvice koje su jednake ili vrlo slične onima kojima se služe muškarci. Međutim, one sada dolaze u nešto nježnijim bojama, poput ružičaste ili ljubičaste, u vrećici iste boje. Ono što žene ovdje plaćaju jest upravo izgled i prezentaciju, budući da proces proizvodnje i pakiranja ovakvih “ženskih“ britvica ne iziskuje dodatna sredstva.</para>
<para>Budući da je ovaj trend prisutan otkada je marketinga i oglašavanja, teško je da će se u skorijoj budućnosti nešto promijeniti. Mnogi stručnjaci čak su i skovali novi naziv za ovu razliku u cijenama koju žene moraju plaćati, nazivajući ju „ružičastim porezom“.</para>

Evo koliko je život skuplji kada ste žena Često se može čuti kako je iz više razloga teže biti žena nego muškarac. Sudeći prema istraživanjima, ženski život je također i skuplji! Svaka žena zna da kako će tijekom života vrlo vjerojatno potrošiti više novca od prosječnog muškarca na proizvode koje svakodnevno koristi. U prvom redu tu su kozmetički preparati, ali i tretmani koje si većina njih redovito priušti. Većina njih muškarcima jednostavno nije potrebna. Međutim, izgleda da su žene prisiljene više izdvojiti i za proizvode koji su izrazito slični muškim verzijama.

Slični proizvodi – različita cijena

Kako je većina kozmetičkih tretmana i preparata namijenjena ženama, samim time je jasno da su upravo one ciljani potrošači. Već u samom startu „osuđene“ su na izdvajanje više sredstava na godišnjoj bazi. Međutim, jesu li neki proizvodi zaista slični onima koji se prodaju pod nazivom „za muškarce“, no razlika je upravo u cijeni? Izgleda da je to istina. Istraživanje koje se provodilo posljednjih nekoliko godina u više zemalja usporedilo je čak 800 različitih proizvoda koji se na tržištu mogu pronaći u muškoj i ženskoj varijanti. Potvrđeno je upravo navedeno - ženski proizvodi su gotovo uvijek i skuplji.

Uspoređivali su se proizvodi poput odjeće, kozmetike, te dodataka prehrani. Proučavanjem ovog fenomena, došlo se i do konkretne brojke, koja je mnoge iznenadila. Proizvodi koji imaju svoje „muške“ i „ženske“ verzije, u prosjeku su 7 posto skuplji kada su namijenjeni ženama i kao takvi se oglašavaju. Točne brojke variraju, a najveća razlika penje se i do 13 posto, a odnosi se upravo na kozmetičke proizvode.

Skuplji život – može li se izbjeći?

Nadalje, dobivene su brojke stavljene u ponešto širi kontekst. Koliko će ta razlika zaista biti osjetna tijekom cijelog života? Odgovor je ponovno – značajno. Tijekom samo jedne godine žena će na proizvode iz jednake skupine kao muškarci potrošiti znatno veći iznos. Taj je iznos prilično individualan i ovisi o navikama same osobe, no stručnjaci se slažu da on može doseći i brojku od nekoliko tisuća kuna.

Iako se mnogi slažu kako pametnim planiranjem kupovine i izbjegavanjem kupnje nepotrebnih proizvoda ova brojka ne mora u konačnici biti toliko velika, više cijene često su za žene jednostavno neizbježne. Prosječan kupac jednostavno mora odabrati između onoga što se nalazi na policama. Jeftinija, a možda i kvalitetnija verzija nekog proizvoda zasigurno negdje postoji, no manja tržišta diktiraju što će se uvoziti, što znatno smanjuje mogućnost odabira, budući da neki proizvodi jednostavno nisu dostupni.

Izgled i reklama

Tijekom provedenog istraživanja primijećen je i trend naplate prezentacije. Riječ je o tome da su proizvodi namijenjeni ženama često isti, no drugačije pakirani. Uzmimo, primjerice, britvice koje su jednake ili vrlo slične onima kojima se služe muškarci. Međutim, one sada dolaze u nešto nježnijim bojama, poput ružičaste ili ljubičaste, u vrećici iste boje. Ono što žene ovdje plaćaju jest upravo izgled i prezentaciju, budući da proces proizvodnje i pakiranja ovakvih “ženskih“ britvica ne iziskuje dodatna sredstva.
Budući da je ovaj trend prisutan otkada je marketinga i oglašavanja, teško je da će se u skorijoj budućnosti nešto promijeniti. Mnogi stručnjaci čak su i skovali  novi naziv za ovu razliku u cijenama koju žene moraju plaćati, nazivajući ju „ružičastim porezom“. Nataša Vuk 

odjeca_pixabay

Evo koliko je život skuplji kada ste žena

<para>U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo? Strah je zasigurno još izraženiji kad je riječ o trudnicama koje su ionako osjetljivija skupina po mnogo čemu, a tako i kad bi došle u kontakt i zarazile se s ovom bakterijom.</para>
<para>
 Salmoneloza tj. zaraza bakterijom salmonele vrsta je trovanja hranom, a ono nastaje kada u organizam unesemo nešto što sadrži bakterije iz spomenute skupine. Simptomima se ne razlikuje znatno od drugih bolesti iz skupine "trovanja hranom" za najčešći su: povraćanje, mučnina, proljev, glavobolja, ali i povišena tjelesna temperatura.</para>
<para>Kao što smo <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/salmonela-je-opasna-zaraza-ali-u-rijetkim-slucajevima-ima-smrtonosne-posljedice/">već pisali u ovom članku</ulink>, zaraza salmonelom nije posebno opasna, no treba na vrijeme početi s liječenjem, no ako se zarazi trudnica, situacija je nešto ozbiljnija te je potrebno na vrijeme djelovati.</para>
<heading2>Kako se možete zaraziti?</heading2>
<para>1.) Dodirivanjem životinja koja u sebi nose bakteriju salmonele. Najčešće je životinje sadrže u stolici, mokraći, ali može biti i u vodi kućnog akvarija s ribicama, hrani za životinje te mjestima gdje životinje najčešće obitavaju (čak i kućne životinje). Životinje koje su najčešći prijenosnici salmonele su reptili: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kornjaca-kucni-ljubimac-ali-i-potencijalni-prijenosnik-salmonele/">kornjače</ulink>, gušteri i zmije te pernate životinje: pilići, patke i guske.</para>
<para>2.) Konzumiranjem zaražene i termički neobrađene hrane (hrana iako je zaražena salmonelom izgledom i mirisom jednaka je onoj koja nije zaražena!).</para>
<para>
 Hrana koja najčešće sadrži bakteriju salmonele je:
</para>
<para>- slabo kuhano ili sirovo meso peradi, ostalo meso i riba</para>
<para>- slabo kuhana ili sirova jaja te proizvodi koji ih sadrže (domaća majoneza, razni umaci, salate, preljevi, domaći sladoled i pojedine vrste kolača)</para>
<para>- nepasterizirano mlijeko, proizvodi od mlijeka i sokovi ili proizvodi koji ih sadrže</para>
<para>- proizvodi koji dođu u dodir sa zaraženim izmetom životinje u tlu gdje rastu (npr. gljive, pa i određene vrste voća i povrća)</para>
<para>- sva hrana koja dođe u dodir sa zaraženom hranom prilikom pripreme ili serviranja (važnost higijene i redovitog pranja ruku!)</para>
<heading2>Koje probleme salmonela može izazvati tijekom trudnoće?</heading2>
<para>Kao i kod ostalih kategorija stanovništva, salmonela kod trudnica može izazvati određene zdravstvene komplikacije na koje je potrebno na vrijeme reagirati.</para>
<para>
 Najčešće su:
</para>
<para>- dehidracija (koja se najčešće rješava bolničkim liječenjem)</para>
<para>- bakterijemija i septički šok (bakterija u krvotoku) koja u najgorim slučajevima može uzrokovati meningitis kod trudnice te opasne posljedice za nerođeno dijete</para>
<para>- reaktivni artritis tj. Reiterov sindrom koji uzrokuje naticanje i bol u zglobovima (najčešće koljenima, gležnjevima i prstima)</para>
<para>- kronični problemi s bubrezima</para>
<para>U slučaju zaraze, bakterija ulazi i u posteljicu. U rijetkim slučajevima, infekcija salmonelom kod zaražene trudnice može izazvati smrt fetusa iako je riječ i o visokoj trudnoći. U tom slučaju, najčešće je riječ o dolasku bakterije u krvotok djeteta koja uzrokuje zatajenje organa. Osim toga, zabilježeni su i slučajevi hitnih preuranjenih poroda kod kojih je dijete preživjelo, no imalo je kasnije probleme sa zaostajanjem u razvoju.</para>
<para>Iako, najčešće je i s bebom i trudnicom na kraju liječenja sve u redu, te nema trajnih posljedica, oprez je svakako potreban, a najsigurniji lijek svakako je prevencija te je potrebno pripaziti na vrstu mesa i njegovu pripremu, te na redovitu higijenu i pranje ruku sa sapunom, posebno nakon dodirivanja potencijalno zaraznih životinja te svježeg mesa i za vrijeme pripreme hrane. Dakle, mjesta za paniku nema, ali oprez nikad nije naodmet, posebno kad očekujete bebu. Ako imate sumnje da ste zaraženi, što prije je potrebno kontaktirati liječnika kako bi na vrijeme započeli s liječenjem te izbjegli eventualne komplikacije.</para>

Salmonela u trudnoći: na što je potrebno pripaziti? U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo U jeku afere "Salmonela" koja već više od mjesec dana trese Hrvatsku, starog i pokvarenog mesa, zamrznutih i odmrznutih jaja, u podsvijest hrvatskih potrošača s pravom se uvukao određeni strah i pitanje kakvo meso i mesne prerađevine to zapravo jedemo? Strah je zasigurno još izraženiji kad je riječ o trudnicama koje su ionako osjetljivija skupina po mnogo čemu, a tako i kad bi došle u kontakt i zarazile se s ovom bakterijom.

   Salmoneloza tj. zaraza bakterijom salmonele vrsta je trovanja hranom, a ono nastaje kada u organizam unesemo nešto što sadrži bakterije iz spomenute skupine. Simptomima se ne razlikuje znatno od drugih bolesti iz skupine "trovanja hranom" za najčešći su: povraćanje, mučnina, proljev, glavobolja, ali i povišena tjelesna temperatura.
Kao što smo već pisali u ovom članku, zaraza salmonelom nije posebno opasna, no treba na vrijeme početi s liječenjem, no ako se zarazi trudnica, situacija je nešto ozbiljnija te je potrebno na vrijeme djelovati.
Kako se možete zaraziti?
1.) Dodirivanjem životinja koja u sebi nose bakteriju salmonele. Najčešće je životinje sadrže u stolici, mokraći, ali može biti i u vodi kućnog akvarija s ribicama, hrani za životinje te mjestima gdje životinje najčešće obitavaju (čak i kućne životinje). Životinje koje su najčešći prijenosnici salmonele su reptili: kornjače, gušteri i zmije te pernate životinje: pilići, patke i guske.
2.) Konzumiranjem zaražene i termički neobrađene hrane (hrana iako je zaražena salmonelom izgledom i mirisom jednaka je onoj koja nije zaražena!).

   Hrana koja najčešće sadrži bakteriju salmonele je:

- slabo kuhano ili sirovo meso peradi, ostalo meso i riba
- slabo kuhana ili sirova jaja te proizvodi koji ih sadrže (domaća majoneza, razni umaci, salate, preljevi, domaći sladoled i pojedine vrste kolača)
- nepasterizirano mlijeko, proizvodi od mlijeka i sokovi ili proizvodi koji ih sadrže
- proizvodi koji dođu u dodir sa zaraženim izmetom životinje u tlu gdje rastu (npr. gljive, pa i određene vrste voća i povrća)
- sva hrana koja dođe u dodir sa zaraženom hranom prilikom pripreme ili serviranja (važnost higijene i redovitog pranja ruku!)
Koje probleme salmonela može izazvati tijekom trudnoće?
Kao i kod ostalih kategorija stanovništva, salmonela kod trudnica može izazvati određene zdravstvene komplikacije na koje je potrebno na vrijeme reagirati.

   Najčešće su:

- dehidracija (koja se najčešće rješava bolničkim liječenjem)
- bakterijemija i septički šok (bakterija u krvotoku) koja u najgorim slučajevima može uzrokovati meningitis kod trudnice te opasne posljedice za nerođeno dijete
- reaktivni artritis tj. Reiterov sindrom koji uzrokuje naticanje i bol u zglobovima (najčešće koljenima, gležnjevima i prstima)
- kronični problemi s bubrezima
U slučaju zaraze, bakterija ulazi i u posteljicu. U rijetkim slučajevima, infekcija salmonelom kod zaražene trudnice može izazvati smrt fetusa iako je riječ i o visokoj trudnoći. U tom slučaju, najčešće je riječ o dolasku bakterije u krvotok djeteta koja uzrokuje zatajenje organa. Osim toga, zabilježeni su i slučajevi hitnih preuranjenih poroda kod kojih je dijete preživjelo, no imalo je kasnije probleme sa zaostajanjem u razvoju.
Iako, najčešće je i s bebom i trudnicom na kraju liječenja sve u redu, te nema trajnih posljedica, oprez je svakako potreban, a najsigurniji lijek svakako je prevencija te je potrebno pripaziti na vrstu mesa i njegovu pripremu, te na redovitu higijenu i pranje ruku sa sapunom, posebno nakon dodirivanja potencijalno zaraznih životinja te svježeg mesa i za vrijeme pripreme hrane. Dakle, mjesta za paniku nema, ali oprez nikad nije naodmet, posebno kad očekujete bebu. Ako imate sumnje da ste zaraženi, što prije je potrebno kontaktirati liječnika kako bi na vrijeme započeli s liječenjem te izbjegli eventualne komplikacije. Adrijana Bakoš 

salmonela_trudnica

Salmonela u trudnoći: na što je potrebno pripaziti?

<para>Osim što se velik broj mladih odlučuje na ostanak u svom rodnom gradu, zaposlenost je također u konstantnom porastu. Upravo ova priča mogla bi poslužiti kao primjer mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj.
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/vijesti/136595/mursko-sredisce-ima-najvecu-stopu-nataliteta-u-hrvatskoj/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Saznajte koji grad u Hrvatskoj ima najvišu stopu nataliteta Mali međimurski gradić može se pohvaliti visokom stopom nataliteta, kao i kvalitetom života. Osim što se velik broj mladih odlučuje na ostanak u svom rodnom gradu, zaposlenost je također u konstantnom porastu. Upravo ova priča mogla bi poslužiti kao primjer mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj.


   
      
   
 Klinfo.hr 

vijesti

Saznajte koji grad u Hrvatskoj ima najvišu stopu nataliteta

<para>Najčešće se događa i prije no što je žena uopće saznala da je trudna, ali spontani pobačaj u najvećem broju slučajeva nije krivnja žene niti ga ona može izazvati. Radi se o kromosomskim anomalijama, a o tome smo pisali u članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/">Pobačaj u prvom tromjesečju trudnoće</ulink>.</para>
<para>Bez obzira na to što ga je uzrokovalo, spontani pobačaj ženu ostavlja u stanju straha, napetosti i tugovanja. Kod žena kod kojih je spontanih pobačaja bilo više, javlja se veliki strah da nikada neće začeti i očuvati trudnoću, pa neke više nemaju hrabrosti ni pokušavati. Uz savjete i pomoć liječnika, žene ipak trebaju imati na umu da je svaka trudnoća drugačija i da ne treba gubiti nadu. Liječnik će sve napraviti sa svoje strane, no žena također može napraviti puno da se osnaži za neke nove pokušaje.</para>
<para>Nakon pobačaja, bilo bi dobro dati svojem tijelu i srcu dovoljno vremena da se zaliječe i oporave od stresa pobačaja. Svakako si treba dati vremena i biti strpljiva kako bi se tijelo, um i srce osnažili i ohrabrili za novu trudnoću. Kada dođe period u kojem se ponovno osjećate opušteno i sretno. a u vašim se mislima ponovno počinju javljati planovi za novu trudnoću.</para>
<para>No ovaj put imajte na umu nekoliko poteza koje možete poduzeti, a koji vam mogu pomoći osigurati što bolji početak za novo začeće i trudnoću.</para>
<para>
 Napravite potrebna ginekološka testiranja
Ako ste imali dva ili više spontana pobačaja za redom, bilo bi dobro prije sljedećeg pokušaja posjetiti liječnika i provjeriti ima li kakvih fizioloških uzroka. Ponekad su ponavljani pobačaji pitanje genetskog nasljeđa, no u drugim slučajevima može se raditi o nekim strukturnim problemima poput septuma maternice. Poteškoće mogu stvarati i hormonalni disbalans, odnosno nedovoljno lučenje hormona progesterona, ali i jake infekcije, neke bolesti štitnjače te neke autoimune bolesti.</para>
<para>
 Izliječite sve infekcije
Kad je vaš imunitet pod napadom bakterija i virusa, borba ga prilično oslabljuje. Osjećate li se bolesno, iscrpljeno i "čudno", svakako se testirajte na infekcije poput onih spolno prenosivih, listeriozu, vaginalne infekcije, parvovirus infekcije i druge, a prema savjetu vašeg liječnika.</para>
<para>
 Upoznajte se s mogućim rizicima
Ako ste stariji od 35 godina, pušačica ste i imate neku kroničnu bolest, vjerojatno ste pod većim rizikom za spontani pobačaj. Neke rizike nemoguće je eliminirati, ali se kvaliteta života na mnoge načine može poboljšati kako bi se umanjio taj rizik od spontanog prekida trudnoće u prvom tromjesečju. Samo za primjer, prestanak pušenja, zdrava prehrana, redovito vježbanje i dovoljno sna, mogu učiti čuda za sveukupno poboljšanje stanja vašeg organizma te za uspostavu hormonalne ravnoteže.</para>
<para>
 Budite svjesni svojih emocija
Ako su tuga i strah zbog nedavnih pobačaja još uvijek prisutni, moguće je da ćete i novu trudnoću dočekati napeti, nervozni, zabrinuti i pretjerano oprezni. Pokušajte osvijestiti te emocije, a potom ih otpustiti. Razmišljajte pozitivno, odnosno na način da je ovo nova prilika i da će sigurno sve biti u redu. Vjerujte u pozitivan ishod i odbacite sav stres. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/hormoni-stresa-dokazano-otezavaju-zacece/">Stres itekako utječe na probleme sa začećem.</ulink>
</para>
<para>
 Stavite sebe na prvo mjesto
Nema ništa sebično ni narcisoidno ako u ovom periodu života stavite sebe na prvo mjesto u smislu da se doista brinete za sebe. Osluškujte se, posebno svoje emocije. Potražite pomoć onih koji su vam najveća podrška i razgovarajte o sebi i stvarima koje vas muče. Izbjegavajte ljude koji vas opterećuju, emocionalne vampire i one koji na vas ne djeluju pozitivno. Razmišljajte svakog dana što vama treba i što biste vi željeli.</para>
<para>
 Nikada ne gubite nadu
Kada vas uhvati tjeskoba prisjetite se da je i znanost dokazala kako većina žena koje su imale spontani pobačaj, kasnije normalno začnu bebu i imaju uredne trudnoće. Budite samouvjereni, ne gubite nadu i svakog si dana govorite da ćete itekako ostvariti svoj san i postati majka. Neka to bude vaša mantra i vaša dnevna meditacija.</para>
<para>
 Jedite zdravo i riješite se poroka
Zlatno pravilo već znaju i ptice na grani: puno voća i povrća, žitarica, sjemenki te namirnica bogatih proteinima, ali od provjerenih proizvođača. Važno je baviti se nekim aktivnostima, ali ne preopterećivati tijelo napornim vježbama. Voda je nezaobilazna, a dovoljno sna pružit će vam psihički i emocionalni odmor. Cigarete i alkohol odbacite odmah, jer ionako vas čeka duže razdoblje bez tih poroka. Što prije počnete, to bolje za vas i vašu bebu.</para>

Kako planirati sigurnu i zdravu trudnoću nakon spontanog pobačaja? Spontani pobačaj svakako je na popisu traumatičnih događaja u životu žena. Najčešće se događa i prije no što je žena uopće saznala da je trudna, ali spontani pobačaj u najvećem broju slučajeva nije krivnja žene niti ga ona može izazvati. Radi se o kromosomskim anomalijama, a o tome smo pisali u članku Pobačaj u prvom tromjesečju trudnoće.
Bez obzira na to što ga je uzrokovalo, spontani pobačaj ženu ostavlja u stanju straha, napetosti i tugovanja. Kod žena kod kojih je spontanih pobačaja bilo više, javlja se veliki strah da nikada neće začeti i očuvati trudnoću, pa neke više nemaju hrabrosti ni pokušavati. Uz savjete i pomoć liječnika, žene ipak trebaju imati na umu da je svaka trudnoća drugačija i da ne treba gubiti nadu. Liječnik će sve napraviti sa svoje strane, no žena također može napraviti puno da se osnaži za neke nove pokušaje.
Nakon pobačaja, bilo bi dobro dati svojem tijelu i srcu dovoljno vremena da se zaliječe i oporave od stresa pobačaja. Svakako si treba dati vremena i biti strpljiva kako bi se tijelo, um i srce osnažili i ohrabrili za novu trudnoću. Kada dođe period u kojem se ponovno osjećate opušteno i sretno. a u vašim se mislima ponovno počinju javljati planovi za novu trudnoću.
No ovaj put imajte na umu nekoliko poteza koje možete poduzeti, a koji vam mogu pomoći osigurati što bolji početak za novo začeće i trudnoću.

   Napravite potrebna ginekološka testiranja
Ako ste imali dva ili više spontana pobačaja za redom, bilo bi dobro prije sljedećeg pokušaja posjetiti liječnika i provjeriti ima li kakvih fizioloških uzroka. Ponekad su ponavljani pobačaji pitanje genetskog nasljeđa, no u drugim slučajevima može se raditi o nekim strukturnim problemima poput septuma maternice. Poteškoće mogu stvarati i hormonalni disbalans, odnosno nedovoljno lučenje hormona progesterona, ali i jake infekcije, neke bolesti štitnjače te neke autoimune bolesti.

   Izliječite sve infekcije
Kad je vaš imunitet pod napadom bakterija i virusa, borba ga prilično oslabljuje. Osjećate li se bolesno, iscrpljeno i "čudno", svakako se testirajte na infekcije poput onih spolno prenosivih, listeriozu, vaginalne infekcije, parvovirus infekcije i druge, a prema savjetu vašeg liječnika.

   Upoznajte se s mogućim rizicima
Ako ste stariji od 35 godina, pušačica ste i imate neku kroničnu bolest, vjerojatno ste pod većim rizikom za spontani pobačaj. Neke rizike nemoguće je eliminirati, ali se kvaliteta života na mnoge načine može poboljšati kako bi se umanjio taj rizik od spontanog prekida trudnoće u prvom tromjesečju. Samo za primjer, prestanak pušenja, zdrava prehrana, redovito vježbanje i dovoljno sna, mogu učiti čuda za sveukupno poboljšanje stanja vašeg organizma te za uspostavu hormonalne ravnoteže.

   Budite svjesni svojih emocija
Ako su tuga i strah zbog nedavnih pobačaja još uvijek prisutni, moguće je da ćete i novu trudnoću dočekati napeti, nervozni, zabrinuti i pretjerano oprezni. Pokušajte osvijestiti te emocije, a potom ih otpustiti. Razmišljajte pozitivno, odnosno na način da je ovo nova prilika i da će sigurno sve biti u redu. Vjerujte u pozitivan ishod i odbacite sav stres. Stres itekako utječe na probleme sa začećem.


   Stavite sebe na prvo mjesto
Nema ništa sebično ni narcisoidno ako u ovom periodu života stavite sebe na prvo mjesto u smislu da se doista brinete za sebe. Osluškujte se, posebno svoje emocije. Potražite pomoć onih koji su vam najveća podrška i razgovarajte o sebi i stvarima koje vas muče. Izbjegavajte ljude koji vas opterećuju, emocionalne vampire i one koji na vas ne djeluju pozitivno. Razmišljajte svakog dana što vama treba i što biste vi željeli.

   Nikada ne gubite nadu
Kada vas uhvati tjeskoba prisjetite se da je i znanost dokazala kako većina žena koje su imale spontani pobačaj, kasnije normalno začnu bebu i imaju uredne trudnoće. Budite samouvjereni, ne gubite nadu i svakog si dana govorite da ćete itekako ostvariti svoj san i postati majka. Neka to bude vaša mantra i vaša dnevna meditacija.

   Jedite zdravo i riješite se poroka
Zlatno pravilo već znaju i ptice na grani: puno voća i povrća, žitarica, sjemenki te namirnica bogatih proteinima, ali od provjerenih proizvođača. Važno je baviti se nekim aktivnostima, ali ne preopterećivati tijelo napornim vježbama. Voda je nezaobilazna, a dovoljno sna pružit će vam psihički i emocionalni odmor. Cigarete i alkohol odbacite odmah, jer ionako vas čeka duže razdoblje bez tih poroka. Što prije počnete, to bolje za vas i vašu bebu. Jelena Kovačić 

zamišljena žena_pixabay

Kako planirati sigurnu i zdravu trudnoću nakon spontanog pobačaja?

<para>Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.
</para>
<heading4>Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje</heading4>
<para>
Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.</para>
<para>Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.</para>
<para>Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.
</para>
<heading4>Koje znakove tražiti?</heading4>
<para>
Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.</para>
<para>Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/napetost-stres-kod-djece-sto-ih-najcesce-uzrokuje-kako-im-pomoci/">stresa</ulink>, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.</para>
<para>Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.
</para>
<heading4>Vraćanje na „pravi put“</heading4>
<para>
U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.</para>
<para>Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.</para>
<para>Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe.</para>

Samosabotaža - priječi li vaš mališan sam sebi put prema uspjehu? Najprirodnija je stvar na svijetu da roditelj želi vidjeti svoje dijete kako napreduje i postiže uspjehe. Tada su zadovoljni i roditelji i mališan. Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.

Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje

Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.
Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.
Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.

Koje znakove tražiti?

Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.
Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput stresa, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.
Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.

Vraćanje na „pravi put“

U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.
Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.
Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe. Nataša Vuk 

dijete-tuzno_pixabay

Samosabotaža - priječi li vaš mališan sam sebi put prema uspjehu?

<para> Strah od nepoznatog, strah od boli, pa i strah "hoću li ja to moći?". Jedan od strahova zasigurno jest i "hoću li znati prepoznati trudove i početak poroda?" ili kako trudovi izgledaju. Bole li zaista toliko koliko se priča?</para>
<para>Trudovi označavaju kraj trudnoće i početak poroda. Iako su izrazito bolni i neugodni, oni su jednostavno neizbježni za porod djeteta. No, osim onih pravih koji znače da ćete uskoro upoznati svoju bebicu, postoji i nekoliko vrsta trudova koji zbune gotovo svaku trudnicu.</para>
<heading2>Vrste trudova</heading2>
<para>- Braxton Hicksove kontrakcije ili pripremni trudovi: mogu se pojaviti bilo kad nakon prelaska 20. tjedna trudnoće, a možda se i ne pojave nikad. Oni mogu pomoći u kasnijem lakšem otvaranju cerviksa, no ne znače i njegovo otvaranje, odnosno u tom trenutku, uopće nemaju utjecaja.</para>
<para>- Lažni trudovi: ovu vrstu trudova karakterizira njihova nepravilnost i obično prestaju kod mijenjanja položaja, bilo u ležanju ili sjedenju.</para>
<para>- Pravi trudovi koji označavaju početak trudova: tijelo se prije samog poroda priprema na različite načine za porod, a kao završnica svega uslijedit će
trudovi.</para>
<heading2>Kako najlakše prepoznati trudove?</heading2>
<para>- oni se pojačavaju s bilo kakvom aktivnosti, a ne smanjuju i ni jedan položaj ili promjena položaja ih ne može spriječiti
</para>
<para>- s trajanjem postaju sve duži i snažniji i vjerojatno sve učestaliji (iako nije pravilo, jer porod ne napreduje kod svake žene istim tempom). Uobičajeno traju od 30 - 70 sekundi. Ne znači da će svaki trud biti bolniji ili duži od prethodnog, no za očekivati je da će im intenzitet jačati kako se porod bliži kraju, a isto vrijedi za učestalost.</para>
<para>- trudovi su obično popraćeni roskastim ili krvavim iscjetkom te općenito, promjenom vaginalne flore kao i otpadanjem <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/sto-sluzni-cep/">sluznog čepa</ulink>
 (iako kod nekih trudnica otpadne danima ili čak tjednima prije početka trudova).</para>
<para>- mogu biti popraćeni i proljevom (danima prije)</para>
<para>- popraćeni su puknućem vodenjaka tj. curenjem plodne vode (porod kod samo 15% trudnica započinje spontanim puknućem vodenjaka, nakon kojeg slijede trudovi)</para>
<para>O tome <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/sto-uzrokuje-pocetak-trudova-porod/">što pokreće porod i trudove već smo pisali ovdje</ulink>, ali ono što više sve zanima je, kakav je zapravo osjećaj doživjeti trudove?</para>
<heading2>Faze poroda (trudova) i koliko dugo traju?</heading2>
<para>- Rana faza - početni trudovi - bol početnog truda mogla bi se opisati kao menstrualni grčevi ili probavni problem s crijevima, uz kod nekih trudnica i pritisak u donjem dijelu leđa, ali i gornjem dijelu nogu. U ovoj fazi trudovi traju obično 30 - 45 sekundi. Ova faza najčešće je najdulja (ali ne mora nužno biti tako), ali na sreću i trudovi su najmanje bolni. Ovi trudovi mogu početi i nekoliko dana prije početka poroda, a da ih trudnica ni ne osjeti i primijeti, a mogu potrajati i samo nekoliko sati (ili sat). Obično su u početku razmaka oko 20 minuta, a s vremenom im se razmak smanjuje. Ako vam se cerviks otvarao danima ili tjednima prije poroda, moguće da ćete ih i u potpunosti preskočiti. U ovoj fazi cerviks se otvara za oko početnih 3 centimetra.</para>
<para>- Faza aktivnog poroda - ova faza može potrajati od jednog pa do nekoliko sati (različita dužina smatra se normalnom), a cerviks se otvara do 7 centimetara. U ovoj fazi već brojne trudnice odlaze u rodilište. Trudovi u ovoj fazi postaju sve učestaliji i snažniji, odnosno poprilično bolni. Njihovo trajanje obično je od 40 do 60 sekundi, a dolaze svake 3 do 5 minuta. U ovoj fazi već brojne trudnice se povlače u sebe i nisu spremne za komunikaciju za vrijeme truda, a bol u donjem dijelu leđa se pojačava, kao i nelagoda u nogama, a obično u ovoj fazi dolazi i do puknuća vodenjaka (ili njegova prokidanja od strane medicinskog osoblja), ako već do toga nije došlo i ranije.</para>
<para>- Tranzicijska faza ili uznapredovali porod - najbolnija je i najintenzivnija faza trudova. Ovdje se cerviks otvara u potpunosti (10 centimetara) i obično i na sreću, najkraća je faza trudova. Može potrajati od samo 15 minuta pa do sat vremena (iako nije iznimka da potraje i do 3 sata). U ovoj fazi trudovi traju do 60 do 90 sekundi, iznimno su snažni i gotovo da između njih više nema pauze i mogućnosti za odmor. U ovoj fazi očekivan je iznimno snažan pritisak u donjem dijelu leđa kao i zdjelici te debelom crijevu. Može se očekivati i mučnina ili povraćanje te potpuna zbunjenost između trudova. Trudnica osjeća u jednom trenutku potpunu iscrpljenost i nemoć, dok u drugom osjeća euforiju. Na kraju ove faze dolazi do tiskanja i porođaja, te konačno, upoznavanja bebice!</para>

Kako prepoznati trudove koji definitivno znače početak poroda? Nema trudnice, a da nije s nestrpljenjem iščekivala porod. Ima tu i pomalo uzbuđenja, anksioznosti, milijun pitanja, ali i određena doza straha.  Strah od nepoznatog, strah od boli, pa i strah "hoću li ja to moći?". Jedan od strahova zasigurno jest i "hoću li znati prepoznati trudove i početak poroda?" ili kako trudovi izgledaju. Bole li zaista toliko koliko se priča?
Trudovi označavaju kraj trudnoće i početak poroda. Iako su izrazito bolni i neugodni, oni su jednostavno neizbježni za porod djeteta. No, osim onih pravih koji znače da ćete uskoro upoznati svoju bebicu, postoji i nekoliko vrsta trudova koji zbune gotovo svaku trudnicu.
Vrste trudova
- Braxton Hicksove kontrakcije ili pripremni trudovi: mogu se pojaviti bilo kad nakon prelaska 20. tjedna trudnoće, a možda se i ne pojave nikad. Oni mogu pomoći u kasnijem lakšem otvaranju cerviksa, no ne znače i njegovo otvaranje, odnosno u tom trenutku, uopće nemaju utjecaja.
- Lažni trudovi: ovu vrstu trudova karakterizira njihova nepravilnost i obično prestaju kod mijenjanja položaja, bilo u ležanju ili sjedenju.
- Pravi trudovi koji označavaju početak trudova: tijelo se prije samog poroda priprema na različite načine za porod, a kao završnica svega uslijedit će
trudovi.
Kako najlakše prepoznati trudove?
- oni se pojačavaju s bilo kakvom aktivnosti, a ne smanjuju i ni jedan položaj ili promjena položaja ih ne može spriječiti

- s trajanjem postaju sve duži i snažniji i vjerojatno sve učestaliji (iako nije pravilo, jer porod ne napreduje kod svake žene istim tempom). Uobičajeno traju od 30 - 70 sekundi. Ne znači da će svaki trud biti bolniji ili duži od prethodnog, no za očekivati je da će im intenzitet jačati kako se porod bliži kraju, a isto vrijedi za učestalost.
- trudovi su obično popraćeni roskastim ili krvavim iscjetkom te općenito, promjenom vaginalne flore kao i otpadanjem sluznog čepa
    (iako kod nekih trudnica otpadne danima ili čak tjednima prije početka trudova).
- mogu biti popraćeni i proljevom (danima prije)
- popraćeni su puknućem vodenjaka tj. curenjem plodne vode (porod kod samo 15% trudnica započinje spontanim puknućem vodenjaka, nakon kojeg slijede trudovi)
O tome što pokreće porod i trudove već smo pisali ovdje, ali ono što više sve zanima je, kakav je zapravo osjećaj doživjeti trudove?
Faze poroda (trudova) i koliko dugo traju?
- Rana faza - početni trudovi - bol početnog truda mogla bi se opisati kao menstrualni grčevi ili probavni problem s crijevima, uz kod nekih trudnica i pritisak u donjem dijelu leđa, ali i gornjem dijelu nogu. U ovoj fazi trudovi traju obično 30 - 45 sekundi. Ova faza najčešće je najdulja (ali ne mora nužno biti tako), ali na sreću i trudovi su najmanje bolni. Ovi trudovi mogu početi i nekoliko dana prije početka poroda, a da ih trudnica ni ne osjeti i primijeti, a mogu potrajati i samo nekoliko sati (ili sat). Obično su u početku razmaka oko 20 minuta, a s vremenom im se razmak smanjuje. Ako vam se cerviks otvarao danima ili tjednima prije poroda, moguće da ćete ih i u potpunosti preskočiti. U ovoj fazi cerviks se otvara za oko početnih 3 centimetra.
- Faza aktivnog poroda - ova faza može potrajati od jednog pa do nekoliko sati (različita dužina smatra se normalnom), a cerviks se otvara do 7 centimetara. U ovoj fazi već brojne trudnice odlaze u rodilište. Trudovi u ovoj fazi postaju sve učestaliji i snažniji, odnosno poprilično bolni. Njihovo trajanje obično je od 40 do 60 sekundi, a dolaze svake 3 do 5 minuta. U ovoj fazi već brojne trudnice se povlače u sebe i nisu spremne za komunikaciju za vrijeme truda, a bol u donjem dijelu leđa se pojačava, kao i nelagoda u nogama, a obično u ovoj fazi dolazi i do puknuća vodenjaka (ili njegova prokidanja od strane medicinskog osoblja), ako već do toga nije došlo i ranije.
- Tranzicijska faza ili uznapredovali porod - najbolnija je i najintenzivnija faza trudova. Ovdje se cerviks otvara u potpunosti (10 centimetara) i obično i na sreću, najkraća je faza trudova. Može potrajati od samo 15 minuta pa do sat vremena (iako nije iznimka da potraje i do 3 sata). U ovoj fazi trudovi traju do 60 do 90 sekundi, iznimno su snažni i gotovo da između njih više nema pauze i mogućnosti za odmor. U ovoj fazi očekivan je iznimno snažan pritisak u donjem dijelu leđa kao i zdjelici te debelom crijevu. Može se očekivati i mučnina ili povraćanje te potpuna zbunjenost između trudova. Trudnica osjeća u jednom trenutku potpunu iscrpljenost i nemoć, dok u drugom osjeća euforiju. Na kraju ove faze dolazi do tiskanja i porođaja, te konačno, upoznavanja bebice! Adrijana Bakoš 

trudnica_pixabay

Kako prepoznati trudove koji definitivno znače početak poroda?

<para>Sve više parova bori se s nekim oblikom neplodnosti, za koje je ponekad teško ili gotovo nemoguće sa sigurnošću utvrditi uzrok. Također, vjerujemo da su parovi koji se bore s tim problemom već čuli razne teorije o tome što može utjecati na plodnost. Primjerice, to su konzumacija alkohola, pušenje, određeni lijekovi, stres i mnoge druge stvari, no kada pogledaju druge parove oko sebe koji puše, piju, žive stresan život, jedu nezdravu hranu i imaju zdravu djecu, čini se da ništa od toga nema smisla.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Činjenica je da bez obzira na napredak reproduktivne medicine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice kada je u pitanju uspješno začeće, te zdrava trudnoća koja u konačnici rezultira rođenjem zdravog djeteta. Dok se sve na kraju zbroji i oduzme, većina uzroka svodi se na genetičke, hormonske i druge metaboličke poremećaje i da ne postoje dvije iste osobe, pa tako ni uzroci određenih poremećaja i bolesti ne moraju biti uvijek isti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, činjenica je da nijedan liječnik koji se bavi humanom reprodukcijom neće nikome zabraniti konzumiranje alkohola, zabraniti pušenje, rafiniranu ili fast food hranu, niti će reći da moraju spavati osam sati na dan. Njima će prioritet biti utvrđivanje vaše hormonalne ravnoteže, provjeravanje mikrobioloških nalaza, utvrđivanje bolujete li od spolnih bolesti, te vas uputiti na dodatne pretrage prema specifičnim indikacijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, ono što je apsolutno sigurno jest da nezdravi život u bilo kojem smislu riječi može dovesti do hormonalnih i drugih metaboličkih poremećaja te utjecati na kvalitetu jajnih stanica i spermija, a što može utjecati na mogućnost zdrave trudnoće. Zato, ako u skorije vrijeme planirate trudnoću, svakako obratite pozornost na nabrojane stvari. Zdravim navikama svakako možete povećati mogućnost ostvarenja roditeljstva, pa zato izbjegavajte…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … noćno svjetlo – Dokazano je da svjetlo monitora, televizora te ekrana mobitela i tableta u vremenu prije spavanja, posebno ako je riječ o kasnijim večernjim i noćnim satima (kada biste trebali spavati), mogu poremetiti mogućnost utonuća u san. S time bi se poremetila i proizvodnja hormona melatonina, koji se proizvodi tijekom spavanja, a služi za obnovu i regeneraciju organizma, što može utjecati na proizvodnju i zdravlje jajnih stanica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … procesuiranu i fast food hranu – Nezdrava hrana zbog svojih sastojaka može utjecati na hormonalnu ravnotežu – progesteron, inzulin i testosteron.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … povišeni kolesterol – Prema istraživanju koje je objavljeno u znanstvenom časopisu „Journal of Endocrinology and Metabolism“ u vezu se dovodi povišeni kolesterol kod oba partnera i duže vrijeme koje je potrebno za začeće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … stres – Žene koje planiraju trudnoću svakako moraju barem pokušati smanjiti stresne situacije, koje mogu utjecati na rad štitnjače, pa prema tome i hormonalnu ravnotežu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U tome može pomoći redovita tjelovježba, druženje s prijateljima, opuštanje u toplini i miru doma…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lošu oralnu higijenu – Pokvareni zubi i drugi ozbiljni upalni procesi u zubnoj šupljini mogu utjecati na zdravlje organizma, pa tako i mogućnost lakšeg začeća. Također, mogu naštetiti pravilnom razvoju fetusa.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … pušenje – Američko udruženje za reproduktivnu medicinu objavilo je da je u 13 posto slučajeva neplodnosti pušenje upravo uzrok tomu. Također, istraživanja su pokazala da su žene koje su bile izložene pasivnom pušenju duže od šest sati na dan imale za 36 posto veće šanse da imaju problem sa začećem.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zanimljivo je spomenuti da pušenje može djelovati na strukturu iscjetka iz rodnice tijekom plodnih dana, što može utjecati na nemogućnost da spermiji prodru u maternicu i nastave put prema jajovodima te oplode zrelu jajnu stanicu.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … prekomjernu ili premalu težinu – Prevelika težina može uzrokovati neredovite menstruacijske cikluse, pa tako i probleme s ovulacijom. Isto vrijedi i za naglo gubljenje na težini.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lijekove – Određeni lijekovi, posebno određene vrste antideprisiva i lijekova za poboljšanje raspoloženja, mogu utjecati na proizvodnju prolaktina, hormona koji može spriječiti ovulaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 … lubrikante – Iako mogu proces „rađenja“ djece učiniti zabavnijim, oni zbog svojih sastojaka mogu utjecati na pokretljivost spermija. Svakako ih izbjegavajte ako planirate trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: Paolese - Fotolia</para>

Što sve može utjecati na plodnost? Iako se čini da nema pravila kada je u pitanju plodnost, postoje stvari na koje svakako trebate obratiti pozornost ako planirate trudnoću Sve više parova bori se s nekim oblikom neplodnosti, za koje je ponekad teško ili gotovo nemoguće sa sigurnošću utvrditi uzrok. Također, vjerujemo da su parovi koji se bore s tim problemom već čuli razne teorije o tome što može utjecati na plodnost. Primjerice, to su konzumacija alkohola, pušenje, određeni lijekovi, stres i mnoge druge stvari, no kada pogledaju druge parove oko sebe koji puše, piju, žive stresan život, jedu nezdravu hranu i imaju zdravu djecu, čini se da ništa od toga nema smisla.
   
Činjenica je da bez obzira na napredak reproduktivne medicine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice kada je u pitanju uspješno začeće, te zdrava trudnoća koja u konačnici rezultira rođenjem zdravog djeteta. Dok se sve na kraju zbroji i oduzme, većina uzroka svodi se na genetičke, hormonske i druge metaboličke poremećaje i da ne postoje dvije iste osobe, pa tako ni uzroci određenih poremećaja i bolesti ne moraju biti uvijek isti.
   
Također, činjenica je da nijedan liječnik koji se bavi humanom reprodukcijom neće nikome zabraniti konzumiranje alkohola, zabraniti pušenje, rafiniranu ili fast food hranu, niti će reći da moraju spavati osam sati na dan. Njima će prioritet biti utvrđivanje vaše hormonalne ravnoteže, provjeravanje mikrobioloških nalaza, utvrđivanje bolujete li od spolnih bolesti, te vas uputiti na dodatne pretrage prema specifičnim indikacijama.
   
No, ono što je apsolutno sigurno jest da nezdravi život u bilo kojem smislu riječi može dovesti do hormonalnih i drugih metaboličkih poremećaja te utjecati na kvalitetu jajnih stanica i spermija, a što može utjecati na mogućnost zdrave trudnoće. Zato, ako u skorije vrijeme planirate trudnoću, svakako obratite pozornost na nabrojane stvari. Zdravim navikama svakako možete povećati mogućnost ostvarenja roditeljstva, pa zato izbjegavajte…
   
   … noćno svjetlo – Dokazano je da svjetlo monitora, televizora te ekrana mobitela i tableta u vremenu prije spavanja, posebno ako je riječ o kasnijim večernjim i noćnim satima (kada biste trebali spavati), mogu poremetiti mogućnost utonuća u san. S time bi se poremetila i proizvodnja hormona melatonina, koji se proizvodi tijekom spavanja, a služi za obnovu i regeneraciju organizma, što može utjecati na proizvodnju i zdravlje jajnih stanica.
   
   … procesuiranu i fast food hranu – Nezdrava hrana zbog svojih sastojaka može utjecati na hormonalnu ravnotežu – progesteron, inzulin i testosteron.
   
   … povišeni kolesterol – Prema istraživanju koje je objavljeno u znanstvenom časopisu „Journal of Endocrinology and Metabolism“ u vezu se dovodi povišeni kolesterol kod oba partnera i duže vrijeme koje je potrebno za začeće.
   
   … stres – Žene koje planiraju trudnoću svakako moraju barem pokušati smanjiti stresne situacije, koje mogu utjecati na rad štitnjače, pa prema tome i hormonalnu ravnotežu.
U tome može pomoći redovita tjelovježba, druženje s prijateljima, opuštanje u toplini i miru doma…
   
   … lošu oralnu higijenu – Pokvareni zubi i drugi ozbiljni upalni procesi u zubnoj šupljini mogu utjecati na zdravlje organizma, pa tako i mogućnost lakšeg začeća. Također, mogu naštetiti pravilnom razvoju fetusa.  
   
   … pušenje – Američko udruženje za reproduktivnu medicinu objavilo je da je u 13 posto slučajeva neplodnosti pušenje upravo uzrok tomu. Također, istraživanja su pokazala da su žene koje su bile izložene pasivnom pušenju duže od šest sati na dan imale za 36 posto veće šanse da imaju problem sa začećem.  
Zanimljivo je spomenuti da pušenje može djelovati na strukturu iscjetka iz rodnice tijekom plodnih dana, što može utjecati na nemogućnost da spermiji prodru u maternicu i nastave put prema jajovodima te oplode zrelu jajnu stanicu.  
   
   … prekomjernu ili premalu težinu – Prevelika težina može uzrokovati neredovite menstruacijske cikluse, pa tako i probleme s ovulacijom. Isto vrijedi i za naglo gubljenje na težini.
   
   … lijekove – Određeni lijekovi, posebno određene vrste antideprisiva i lijekova za poboljšanje raspoloženja, mogu utjecati na proizvodnju prolaktina, hormona koji može spriječiti ovulaciju.
   
   … lubrikante – Iako mogu proces „rađenja“ djece učiniti zabavnijim, oni zbog svojih sastojaka mogu utjecati na pokretljivost spermija. Svakako ih izbjegavajte ako planirate trudnoću.
 

Foto: Paolese - Fotolia vam 

Što sve može utjecati na plodnost?

<para>U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku 
 <emphasis>Uzbuna na Zelenom Vrhu</emphasis>
 , a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru.</para>
<para>Jesu li Koko i družina uspjeli riješiti nove slučajeve misterioznih razbojstava koja su narušila ljetnu prazničku idilu na Zelenom Vrhu otkrit će se u kinima već ove zime.</para>
<para>
 <emphasis>Uzbuna na Zelenom Vrhu </emphasis>svojevrsni je prednastavak ranije snimljenih filmova (<emphasis>Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt</emphasis>) koji prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb.</para>
<para>Serijal filmova nastalih prema popularnim romanima Ivana Kušana prvi je dječji filmski serijal u Hrvatskoj, a filmove o Koku u domaćim kinima dosad je pogledalo više od 200.000 gledatelja. Režiju novog nastavka serijala potpisuje filmska i TV redateljica Čejen Černić koja je ujedno i koscenaristica, a scenarij je napisala Hana Jušić. Umjetnički supervizor projekta je Daniel Kušan, direktor fotografije Danko Vučinović, montažer Slaven Zečević, skladatelj Dinko Appelt, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, scenograf Ivan Veljača, kostimografkinja Emina Kušan, a majstorica maske Martina Novaković. Producenti su Ankica Jurić Tilić i Hrvoje Pervan.</para>
<para>Film proizvodi Kinorama, a distribuirat će ga 2i Film. Razvoj projekta podržali su Hrvatski audiovizualni centar i Program Kreativna Europa - potprogram MEDIA, dok je proizvodnju filma podržao Hrvatski audiovizualni centar.</para>
<para>Sve o novim avanturama Koka i njegovih prijatelja pratite na službenoj Facebook stranici <ulink url="https://www.facebook.com/uzbunanazelenomvrhu">Uzbune na Zelenom Vrhu</ulink>.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://player.vimeo.com/video/192710136?title=0&amp;byline=0&amp;portrait=0"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 <ulink url="https://vimeo.com/192710136">Uzbuna na Zelenom Vrhu - trailer HR</ulink> from <ulink url="https://vimeo.com/kinorama">Kinorama</ulink> on <ulink url="https://vimeo.com">Vimeo</ulink>.</para>

Stigao je trailer novog filma o Koku "Uzbuna na Zelenom Vrhu" U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku Uzbuna na Zelenom Vrhu, a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru U kina uskoro stiže novi nastavak popularnog dječjeg serijala o Koku 
      Uzbuna na Zelenom Vrhu
   , a kako je Koko postao detektiv i koje avanture zajedno sa svojim prijateljima donosi na velika platna pogledajte u traileru.
Jesu li Koko i družina uspjeli riješiti nove slučajeve misterioznih razbojstava koja su narušila ljetnu prazničku idilu na Zelenom Vrhu otkrit će se u kinima već ove zime.

   Uzbuna na Zelenom Vrhu svojevrsni je prednastavak ranije snimljenih filmova (Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt) koji prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb.
Serijal filmova nastalih prema popularnim romanima Ivana Kušana prvi je dječji filmski serijal u Hrvatskoj, a filmove o Koku u domaćim kinima dosad je pogledalo više od 200.000 gledatelja. Režiju novog nastavka serijala potpisuje filmska i TV redateljica Čejen Černić koja je ujedno i koscenaristica, a scenarij je napisala Hana Jušić. Umjetnički supervizor projekta je Daniel Kušan, direktor fotografije Danko Vučinović, montažer Slaven Zečević, skladatelj Dinko Appelt, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, scenograf Ivan Veljača, kostimografkinja Emina Kušan, a majstorica maske Martina Novaković. Producenti su Ankica Jurić Tilić i Hrvoje Pervan.
Film proizvodi Kinorama, a distribuirat će ga 2i Film. Razvoj projekta podržali su Hrvatski audiovizualni centar i Program Kreativna Europa - potprogram MEDIA, dok je proizvodnju filma podržao Hrvatski audiovizualni centar.
Sve o novim avanturama Koka i njegovih prijatelja pratite na službenoj Facebook stranici Uzbune na Zelenom Vrhu.


   
      
   


   Uzbuna na Zelenom Vrhu - trailer HR from Kinorama on Vimeo. Priopćenje za javnost 

uzbuna-na-zelenom-vrhu

Stigao je trailer novog filma o Koku "Uzbuna na Zelenom Vrhu"

<para>Sezonsko voće i povrće jača imunitet te priprema organizam za hladnije dane, ističu nutricionisti.</para>
<para>Šipak ili nar, primjerice ima više C vitamina i od limuna, a kiseli kupus naziva se i vitezom našeg imuniteta. Brokula je odličan antibiotik, nerijetko je konzumiraju oboljeli od karcinoma, a preporučuju je svi, i liječnici i nutricionisti.</para>
<para>Uz narodnu medicinu svakim danom sve je popularnija i ona alternativna. Eterična ulja ne služe više samo za osvježavanje prostora, već su priznata i u liječenju mnogih tegoba.</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="http://www.vijesti.rtl.hr/embed/video/zabava/136137/trznice-i-vrtovi-prepuni-su-voca-povrca-i-ljekovitog-bilja-otkrivamo-cime-pobijediti-prehladu-virozu-pa-cak-i-sidu/?autoplay=true&amp;src=klinfo_hr"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Voćem i povrćem s tržnice protiv prehlada i viroza Počela je sezona kašljanja, šmrcanja i kihanja. No, ne brinite, ne morate odmah pohrliti u ljekarnu. Prirodne lijekove možete pronaći na tržnicama i u vrtovima. Sezonsko voće i povrće jača imunitet te priprema organizam za hladnije dane, ističu nutricionisti.
Šipak ili nar, primjerice ima više C vitamina i od limuna, a kiseli kupus naziva se i vitezom našeg imuniteta. Brokula je odličan antibiotik, nerijetko je konzumiraju oboljeli od karcinoma, a preporučuju je svi, i liječnici i nutricionisti.
Uz narodnu medicinu svakim danom sve je popularnija i ona alternativna. Eterična ulja ne služe više samo za osvježavanje prostora, već su priznata i u liječenju mnogih tegoba.


   
      
   
 Klinfo.hr 