Postroll

Preroll

<para>Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni? Nedavno je u SAD i Kanadi zabilježeno na desetke slučajeva opeklina i alergijskih reakcija djece na kreme za sunčanje, pa smo se i mi odlučili pozabaviti pitanjem koliko su i jesu li štetne za dječju kožu. Roditelje želimo informirati na temelju trenutno važećih preporuka stručnjaka, saznanja i istraživanja.</para>
<para>Dermatolozi navode da je nanošenje krema protiv UV zraka nužno i obavezno, kod djece i odraslih, kako bi se zaštitili od opeklina i oštećenja DNA koje mogu nastati kao posljedica zračenja štetnim UV zrakama. Većina ih se slaže da su kreme za sunčanje vrlo sigurne za uporabu, a kod djece faktor zaštite ne bi smio biti manji od 30. No djeca se od štetnih zračenja mogu zaštititi i na druge, prirodnije načine pa se savjetuje: biti u hladu, piti jako puno vode, ne izlaziti na sunce između 11.00 i 17.00 sati (a u slučaju toplinskog vala s vrlo visokim faktorom zračenja, između 10.00 i 18.00 sati), prekriti kožu laganom odjećom, nositi šeširić i sunčane naočale.</para>
<para>Kad su djeca u pitanju to su uvijek bolje metode, no bit će situacija kada će im jednostavno trebati staviti zaštitu u vidu kremice za sunčanje. Bebe mlađe od 6 mjeseci ne bi uopće trebale biti na jakom ljetnom suncu i njih se ne smije mazati kremama za sunčanje. Starije bebe i djeca mažu se prema uputama na pakiranju, s time da na lice i šake treba stavljati manju količinu kreme.
</para>
<heading4>Alergijske reakcije kod djece</heading4>
<para>
Kreme za djecu ozbiljnijih i poznatijih proizvođača su pH neutralni, bez boja, konzervansa, parabena, parfema, sa mineralnim filterima, ali se svejedno kod osjetljivije djece mogu pojaviti alergijske reakcije u vidu kemijskih opeklina, vodenih mjehurića, crvenila.
</para>
<para>Zašto se to događa?</para>
<para>Postoje dva objašnjenja. Prvo je da kremice sadrže još neke kemijske spojeve koji nisu navedeni na deklaraciji, pa time i prešućeni od strane kozmetičke industrije, a drugo objašnjenje je da je dijete možda preosjetljivo na neki sastojak u kremi. Radi se o fotoalergijskoj reakciji tog sastojka i sunca, koja se manifestira kao osip ili opeklina. U težim slučajevima razviju se i vodeni mjehuri na djetetovoj koži.</para>
<para>Stoga liječnici savjetuju da se svaka nova krema testira na maloj površini dječje kože, kako bi se vidjelo javlja li se ikakva reakcija na suncu. Ako se premazani dio kože ne izloži suncu, roditelji neće znati je li kožna reakcija povezana s međudjelovanjem sastojka iz kreme i sunca. Liječnici znaju da postoje neki sastojci u kozmetici koji reagiraju s ultraljubičastim A zrakama, pa ako kremu koristite u kući, možda neće biti nikakvog problema, no čim izađete na sunce, može se pojaviti osip ili crvenilo kože.
</para>
<heading4>Na koje sastojke u kremama obratiti posebnu pozornost?</heading4>
<para>
Kako bi se umanjile šanse za alergijsku reakciju, liječnici savjetuju da kremice za sunčanje namijenjene djeci budu bez mirisa (parfema), boja i konzervansa. Konzervans koji je poznati okidač alergijskih reakcija je metilkloroizotiazolinon (na deklaracijama naveden kao methylchloroisothiazolinone). Europska komisija je još 2014. godine zabranila upotrebu mješavine metilkloroizotiazolinona i metilizotiazolinona (MCI/MI) u proizvodima koji se ne ispiru, poput krema za tijelo, kao jednu od mjera zaštite potrošača. No to ne znači da spoja metilkloroizotiazolinona uopće nema u proizvodima za tijelo.</para>
<para>Isto tako, neke kreme za sunčanje sadrže tokoferil acetat (na deklaracijama naveden kao tocopheryl acetate), kombinaciju vitamina E i octene kiseline koji može izazvati iritacije na koži.</para>
<para>Tu je i skupina konzervansa koji spadaju u parabene, a Europska komisija im je također ograničila uporabu u kozmetičkim proizvodima, a koje je najbolje izbjegavati u svim proizvodima namijenjenim djeci.</para>
<para>Prirodni sastojci poput aloe vere ili kamilice mogu također izazvati probleme jer mogu djelovati kao tzv. foto senzitizatori, odnosno povećavati prijemčljivost kože za sunčevo zračenje.
</para>
<heading4>Zaključak je ipak na strani krema za sunčanje</heading4>
<para>
Liječnici se još uvijek slažu da je šteta korištenja krema za sunčanje za dječje zdravlje puno manja od štete koju bi prouzročilo nekorištenje zaštite od štetnih sunčevih zraka. Opekline od sunca na nježnoj dječjoj koži ne znače samo neprospavane noći, plač, bol, peckanje, odlazak liječniku, njegovanje i mazanje dok se koža ne oporavi, već i dugotrajno oštećenje slojeva kože koja se ne mogu zaliječiti.</para>
<para>Izlaganje djeteta ultraljubičastim zrakama danas, stavlja ga pod rizik razvoja raka kože, melanoma u kasnijoj dobi.</para>
<para>Zato roditelji ne bi trebali izbjegavati zaštitu na koži, ali bi trebali biti itekako oprezni kod kupovine krema i dobro proučiti sastav i deklaraciju proizvoda. Ako treba, poslikajte deklaraciju mobitelom, otiđite kući, informirajte se o pojedinim sastojcima, pa se tek onda odlučite za kupnju. Posebno ako je vaše dijete osjetljivije na kozmetičke proizvode.</para>

"Kemija" u kremama za zaštitu od sunca i štetnost za dječju kožu Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni? Nedavno je u SAD i Kanadi zabilježeno na desetke slučajeva opeklina i alergijskih reakcija djece na kreme za sunčanje, pa smo se i mi odlučili pozabaviti pitanjem koliko su i jesu li štetne za dječju kožu. Roditelje želimo informirati na temelju trenutno važećih preporuka stručnjaka, saznanja i istraživanja.
Dermatolozi navode da je nanošenje krema protiv UV zraka nužno i obavezno, kod djece i odraslih, kako bi se zaštitili od opeklina i oštećenja DNA koje mogu nastati kao posljedica zračenja štetnim UV zrakama. Većina ih se slaže da su kreme za sunčanje vrlo sigurne za uporabu, a kod djece faktor zaštite ne bi smio biti manji od 30. No djeca se od štetnih zračenja mogu zaštititi i na druge, prirodnije načine pa se savjetuje: biti u hladu, piti jako puno vode, ne izlaziti na sunce između 11.00 i 17.00 sati (a u slučaju toplinskog vala s vrlo visokim faktorom zračenja, između 10.00 i 18.00 sati), prekriti kožu laganom odjećom, nositi šeširić i sunčane naočale.
Kad su djeca u pitanju to su uvijek bolje metode, no bit će situacija kada će im jednostavno trebati staviti zaštitu u vidu kremice za sunčanje. Bebe mlađe od 6 mjeseci ne bi uopće trebale biti na jakom ljetnom suncu i njih se ne smije mazati kremama za sunčanje. Starije bebe i djeca mažu se prema uputama na pakiranju, s time da na lice i šake treba stavljati manju količinu kreme.

Alergijske reakcije kod djece

Kreme za djecu ozbiljnijih i poznatijih proizvođača su pH neutralni, bez boja, konzervansa, parabena, parfema, sa mineralnim filterima, ali se svejedno kod osjetljivije djece mogu pojaviti alergijske reakcije u vidu kemijskih opeklina, vodenih mjehurića, crvenila.

Zašto se to događa?
Postoje dva objašnjenja. Prvo je da kremice sadrže još neke kemijske spojeve koji nisu navedeni na deklaraciji, pa time i prešućeni od strane kozmetičke industrije, a drugo objašnjenje je da je dijete možda preosjetljivo na neki sastojak u kremi. Radi se o fotoalergijskoj reakciji tog sastojka i sunca, koja se manifestira kao osip ili opeklina. U težim slučajevima razviju se i vodeni mjehuri na djetetovoj koži.
Stoga liječnici savjetuju da se svaka nova krema testira na maloj površini dječje kože, kako bi se vidjelo javlja li se ikakva reakcija na suncu. Ako se premazani dio kože ne izloži suncu, roditelji neće znati je li kožna reakcija povezana s međudjelovanjem sastojka iz kreme i sunca. Liječnici znaju da postoje neki sastojci u kozmetici koji reagiraju s ultraljubičastim A zrakama, pa ako kremu koristite u kući, možda neće biti nikakvog problema, no čim izađete na sunce, može se pojaviti osip ili crvenilo kože.

Na koje sastojke u kremama obratiti posebnu pozornost?

Kako bi se umanjile šanse za alergijsku reakciju, liječnici savjetuju da kremice za sunčanje namijenjene djeci budu bez mirisa (parfema), boja i konzervansa. Konzervans koji je poznati okidač alergijskih reakcija je metilkloroizotiazolinon (na deklaracijama naveden kao methylchloroisothiazolinone). Europska komisija je još 2014. godine zabranila upotrebu mješavine metilkloroizotiazolinona i metilizotiazolinona (MCI/MI) u proizvodima koji se ne ispiru, poput krema za tijelo, kao jednu od mjera zaštite potrošača. No to ne znači da spoja metilkloroizotiazolinona uopće nema u proizvodima za tijelo.
Isto tako, neke kreme za sunčanje sadrže tokoferil acetat (na deklaracijama naveden kao tocopheryl acetate), kombinaciju vitamina E i octene kiseline koji može izazvati iritacije na koži.
Tu je i skupina konzervansa koji spadaju u parabene, a Europska komisija im je također ograničila uporabu u kozmetičkim proizvodima, a koje je najbolje izbjegavati u svim proizvodima namijenjenim djeci.
Prirodni sastojci poput aloe vere ili kamilice mogu također izazvati probleme jer mogu djelovati kao tzv. foto senzitizatori, odnosno povećavati prijemčljivost kože za sunčevo zračenje.

Zaključak je ipak na strani krema za sunčanje

Liječnici se još uvijek slažu da je šteta korištenja krema za sunčanje za dječje zdravlje puno manja od štete koju bi prouzročilo nekorištenje zaštite od štetnih sunčevih zraka. Opekline od sunca na nježnoj dječjoj koži ne znače samo neprospavane noći, plač, bol, peckanje, odlazak liječniku, njegovanje i mazanje dok se koža ne oporavi, već i dugotrajno oštećenje slojeva kože koja se ne mogu zaliječiti.
Izlaganje djeteta ultraljubičastim zrakama danas, stavlja ga pod rizik razvoja raka kože, melanoma u kasnijoj dobi.
Zato roditelji ne bi trebali izbjegavati zaštitu na koži, ali bi trebali biti itekako oprezni kod kupovine krema i dobro proučiti sastav i deklaraciju proizvoda. Ako treba, poslikajte deklaraciju mobitelom, otiđite kući, informirajte se o pojedinim sastojcima, pa se tek onda odlučite za kupnju. Posebno ako je vaše dijete osjetljivije na kozmetičke proizvode. Jelena Kovačić 

Little boy in sunglasses applying sunscreen

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

"Kemija" u kremama za zaštitu od sunca i štetnost za dječju kožu

<para>I upravo nam ona u ljetnim mjesecima stvara nervozu jer najmanje što želimo vidjeti je na glavi, nogicama ili rukama naših bebica. Osim što su naporne svojim zujanjem, upornim oblijetanjem oko klinaca one su odbojne jer su prenosnici i nekih zaraznih bolesti. Već neko vrijeme, na forumima i društvenim mrežama puno roditelja traži savjete kako se riješiti dosadnih muha, bez korištenja agresivnih sredstava koje ne žele koristiti u blizini svoje bebe. Mi smo pronašli neke dobre trikove zbog kojih će muhe bebino društvo zaobilaziti u velikom luku.
</para>
<heading4>
 Trik s kovanicom
</heading4>
<para>
Zapeo nam je za oko jedan zanimljiv trik koji uistinu pali, a sve što vam za njega treba je najlonska vrećica, malo vode, konopac i nekoliko kovanica. Vrećicu napunite vodom do pola, ubacite u nju kovanice i zavežite sve skupa ispred ulaznih ili balkonskih vrata ili prozora. Svjetlost koja će se reflektirati kroz vodu odbit će muhe, a kovanice će se muhama činiti kao “živa” prijetnja.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=dLEWz25PvFA"/>
<para>
 Začinsko bilje
</para>
<para>Korištenje agresivnih sredstava protiv insekticida možete izbjeći i začinskim biljem. Predlažemo da uzmete nekoliko grančica ružmarina te nekoliko suhih listova lovora razmrvite i stavite u zdjelice. Stavite ih u kuhinju pored kante za smeće, u dnevni boravak tj. bilo gdje se sakupljaju muhe. Ružmarin i lovor imaju intenzivan miris koji bebici neće smetati, a i osvježit će prostor. U teglice koje će staviti oko kuće, na prozor ili balkon možete zasaditi i nekoliko biljaka lavande ili bosiljka. Imaju ugodan miris, lijep su ukras i što je najvažnije uspješno tjeraju dosadne letače.
</para>
<heading4>
 Muškatni oraščić
</heading4>
<para>
Predlažemo da isprobate i trik s muškatnim oraščićima koji se pokazao odličnim u rastjerivanju muha. Otprilike 20 do 30 komada muškatnih oraščića zabodite u jabuku te tako dekoriranu stavite je na sredinu stola. Miris oraščića muhe nikako ne podnose. Efikasnim su se pokazala i eterična ulja mente koja između ostalog prostoru u kojem boravite sa svojom obitelji daju svježinu te ugodan miris. Ako vam je dosta lopatica za muhe, skupih sredstava protiv insekticida predlažemo da isprobate neke od ovih trikova.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijekovi-iz-kucne-radinosti-pomocu-prirodnih-metoda-tretirati-ubode-insekata-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Vaše bebe oblijetaju muhe? Evo kako ih se riješiti u trenu! U Hrvatskoj, vjerovali ili ne, postoji čak 600 vrsta muha, a najrasprostranjenija je domaća muha. I upravo nam ona u ljetnim mjesecima stvara nervozu jer najmanje što želimo vidjeti je na glavi, nogicama ili rukama naših bebica. Osim što su naporne svojim zujanjem, upornim oblijetanjem oko klinaca one su odbojne jer su prenosnici i nekih zaraznih bolesti. Već neko vrijeme, na forumima i društvenim mrežama puno roditelja traži savjete kako se riješiti dosadnih muha, bez korištenja agresivnih sredstava koje ne žele koristiti u blizini svoje bebe. Mi smo pronašli neke dobre trikove zbog kojih će muhe bebino društvo zaobilaziti u velikom luku.


   Trik s kovanicom


Zapeo nam je za oko jedan zanimljiv trik koji uistinu pali, a sve što vam za njega treba je najlonska vrećica, malo vode, konopac i nekoliko kovanica. Vrećicu napunite vodom do pola, ubacite u nju kovanice i zavežite sve skupa ispred ulaznih ili balkonskih vrata ili prozora. Svjetlost koja će se reflektirati kroz vodu odbit će muhe, a kovanice će se muhama činiti kao “živa” prijetnja.


   Začinsko bilje

Korištenje agresivnih sredstava protiv insekticida možete izbjeći i začinskim biljem. Predlažemo da uzmete nekoliko grančica ružmarina te nekoliko suhih listova lovora razmrvite i stavite u zdjelice. Stavite ih u kuhinju pored kante za smeće, u dnevni boravak tj. bilo gdje se sakupljaju muhe. Ružmarin i lovor imaju intenzivan miris koji bebici neće smetati, a i osvježit će prostor. U teglice koje će staviti oko kuće, na prozor ili balkon možete zasaditi i nekoliko biljaka lavande ili bosiljka. Imaju ugodan miris, lijep su ukras i što je najvažnije uspješno tjeraju dosadne letače.


   Muškatni oraščić


Predlažemo da isprobate i trik s muškatnim oraščićima koji se pokazao odličnim u rastjerivanju muha. Otprilike 20 do 30 komada muškatnih oraščića zabodite u jabuku te tako dekoriranu stavite je na sredinu stola. Miris oraščića muhe nikako ne podnose. Efikasnim su se pokazala i eterična ulja mente koja između ostalog prostoru u kojem boravite sa svojom obitelji daju svježinu te ugodan miris. Ako vam je dosta lopatica za muhe, skupih sredstava protiv insekticida predlažemo da isprobate neke od ovih trikova.

   
      
   
 Petra Majetić 

beba-pixabay

Vaše bebe oblijetaju muhe? Evo kako ih se riješiti u trenu!

<para>tjedan, vjerojatno će savjetovati induciranje poroda zbog opasnosti koje prenesena trudnoća nosi. Međutim, mnoge mame žele prirodni porod, pa pokušavaju s raznim metodama izazvati trudove i porod i na prirodni način potaknuti svoju bebu da napokon dođe na svijet.</para>
<para>Među tim metodama najčešće se spominju uzimanje ljute hrane, seks i vježbanje.
</para>
<heading4>Ljuta hrana</heading4>
<para>
Čak i ako jedete one ljute meksičke papričice, puno papra i ljutih feferona, to neće ni na koji način potaknuti trudove i prirodni porod. Eventualno će dobro očistiti vaša crijeva što nije na odmet kod prirodnog poroda. Stoga jedite ljuto ako vam odgovara u tim zadnjim tjednim trudnoće, ali ne očekujte da će ljuta papričica vašu bebicu natjerati da poželi izaći van iz trbuha.
</para>
<heading4>Vježbanje</heading4>
<para>
U ovoj fazi trudnoće pod vježbanje se misli na hodanje, jer sve drugo već predstavlja prilični napor budućoj mami koja nosi nekoliko kilograma trbuha na svojim nogama. Liječnici će svakako preporučiti hodanje u svakoj fazi trudnoće, pa ono ne može odmoći ni u fazi kad pokušavate potaknuti porod prirodnim putem. Međutim, nema istraživanja koja bi definitivno povezala hodanje s poticanjem trudova.
</para>
<heading4>Seks</heading4>
<para>
Ova metoda možda je najučinkovitija za poticanje poroda. Naime, spermiji sadrže prostaglandine, kemijski spoj koji se također nalazi i u lijekovima za induciranje poroda. Stoga postoji šansa da seks može pripomoći u poticanju poroda. Fantastična je i pomisao da trudnoću možemo završiti na jednaki način kao što smo ju započeli, pa nemamo razloga ne vjerovati da je to priroda još jednom tako savršeno posložila. Osim toga, tijekom seksa ženin mozak ispušta hormon sreće - oksitocin, koji sudjeluje u kontrakcijama maternice tijekom poroda. Jedini seks koji nije pred kraj trudnoće poželjan, je onaj nakon puknuća vodenjaka, zbog mogućih infekcija.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/studija-duzina-trudnoce-moze-varirati-i-do-37-dana-i-ne-traje-uvijek-40-tjedana/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Stimulacija bradavica</heading4>
<para>
Stimuliranjem bradavica također se oslobađa oksitocin koji djeluje na kontrakcije maternice. Taj hormon ima važnu ulogu kasnije i kod dojenja, jer se oslobađa bebinim cicanjem i pomaže maternici da se vrati u prvobitno stanje nakon poroda. Nije na odmet isprobati, a žene kažu da je puno učinkovitije kada vam u ovoj metodi pomogne vaš partner ili suprug.
</para>
<heading4>Čaj od lišća crvene maline</heading4>
<para>
Ovaj prirodni lijek odavno je poznat kao učinkovito sredstvo olakšavanja i skraćivanja poroda. Nije poznato ima li ulogu u izazivanju kontrakcija i poroda, ali će učvrstiti vašu maternicu i pomoći joj da se počne vraćati u svoje prvobitno stanje. Preporučuje se piti maksimalno tri šalice čaja dnevno. Kod ove metode također nemamo znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila da lišće maline potiče porod, ali neće naškoditi niti vama, niti bebi, pa vrijedi pokušati.</para>

Mit ili istina: Ljuta hrana, seks i vježbanje potaknut će porod kod prenesenih beba? Svaka trudnoća duža od 40 tjedana smatra se prenesenom. Liječnici u prvih sedam dana neće poduzimati ništa posebno, no ulaskom u 42. tjedan, vjerojatno će savjetovati induciranje poroda zbog opasnosti koje prenesena trudnoća nosi. Međutim, mnoge mame žele prirodni porod, pa pokušavaju s raznim metodama izazvati trudove i porod i na prirodni način potaknuti svoju bebu da napokon dođe na svijet.
Među tim metodama najčešće se spominju uzimanje ljute hrane, seks i vježbanje.

Ljuta hrana

Čak i ako jedete one ljute meksičke papričice, puno papra i ljutih feferona, to neće ni na koji način potaknuti trudove i prirodni porod. Eventualno će dobro očistiti vaša crijeva što nije na odmet kod prirodnog poroda. Stoga jedite ljuto ako vam odgovara u tim zadnjim tjednim trudnoće, ali ne očekujte da će ljuta papričica vašu bebicu natjerati da poželi izaći van iz trbuha.

Vježbanje

U ovoj fazi trudnoće pod vježbanje se misli na hodanje, jer sve drugo već predstavlja prilični napor budućoj mami koja nosi nekoliko kilograma trbuha na svojim nogama. Liječnici će svakako preporučiti hodanje u svakoj fazi trudnoće, pa ono ne može odmoći ni u fazi kad pokušavate potaknuti porod prirodnim putem. Međutim, nema istraživanja koja bi definitivno povezala hodanje s poticanjem trudova.

Seks

Ova metoda možda je najučinkovitija za poticanje poroda. Naime, spermiji sadrže prostaglandine, kemijski spoj koji se također nalazi i u lijekovima za induciranje poroda. Stoga postoji šansa da seks može pripomoći u poticanju poroda. Fantastična je i pomisao da trudnoću možemo završiti na jednaki način kao što smo ju započeli, pa nemamo razloga ne vjerovati da je to priroda još jednom tako savršeno posložila. Osim toga, tijekom seksa ženin mozak ispušta hormon sreće - oksitocin, koji sudjeluje u kontrakcijama maternice tijekom poroda. Jedini seks koji nije pred kraj trudnoće poželjan, je onaj nakon puknuća vodenjaka, zbog mogućih infekcija.

   
      
   

Stimulacija bradavica

Stimuliranjem bradavica također se oslobađa oksitocin koji djeluje na kontrakcije maternice. Taj hormon ima važnu ulogu kasnije i kod dojenja, jer se oslobađa bebinim cicanjem i pomaže maternici da se vrati u prvobitno stanje nakon poroda. Nije na odmet isprobati, a žene kažu da je puno učinkovitije kada vam u ovoj metodi pomogne vaš partner ili suprug.

Čaj od lišća crvene maline

Ovaj prirodni lijek odavno je poznat kao učinkovito sredstvo olakšavanja i skraćivanja poroda. Nije poznato ima li ulogu u izazivanju kontrakcija i poroda, ali će učvrstiti vašu maternicu i pomoći joj da se počne vraćati u svoje prvobitno stanje. Preporučuje se piti maksimalno tri šalice čaja dnevno. Kod ove metode također nemamo znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila da lišće maline potiče porod, ali neće naškoditi niti vama, niti bebi, pa vrijedi pokušati. Jelena Kovačić 

trudnica u bolovima_fotolia

Mit ili istina: Ljuta hrana, seks i vježbanje potaknut će porod kod prenesenih beba?

<para>Naime, jedno istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics pokazalo je da djeca vole gutati i tablete od svojih kućnih ljubimaca. Tim stručnjaka koji je analizirao pozive roditelja upućene prema Regionalnom centru za trovanje u Ohiu od 1999. do 2014. godine došao je do alarmantnih zaključaka. Čak 88 posto poziva bilo je upućeno centru zbog trovanja životinjskim lijekovima.</para>
<para>Glavni akteri priča uglavnom su bila djeca mlađa od pet godina koja su slučajno progutala životinjske medikamente. Istraživanje je pokazalo da je do svakog četvrtog trovanja došlo u trenutku dok se lijek davao kućnom ljubimcu, a u 93 posto slučajeva djeca su progutala ili popila pseći lijek.</para>
<para>Najčešće su to bile situacije kad je ljubimac ispljunuo lijek, a dijete ga je naivno progutalo ili kada se lijek umiješao u komad sira ili mesa i dijete ga je potom progutalo. Šest posto djece zbog progutanog lijeka moralo je posjetiti liječnika, a najčešće se radilo o lijekovima za parazite ili konvulzije te o analgeticima.</para>
<para>Čak i u slučaju da su vaša djeca vrlo poslušna i razumna, nikad im ne ostavljajte lijekove na dohvat ruke. Djeca su preznatiželjna a šarene tablete koje sliče na bombone sigurno će privući njihovu pozornost. Čuvajte lijekove u čvrsto zatvorenim i po mogućnosti zaključanim ormarićima. Posljedice do kojih može doći ako dijete proguta neki lijek doista mogu biti kobne.</para>

Budite na oprezu: Djeca sve češće gutaju i lijekove za kućne ljubimce Kad su u pitanju djeca, čini se da opreza nikad dovoljno. Naime, jedno istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics pokazalo je da djeca vole gutati i tablete od svojih kućnih ljubimaca. Tim stručnjaka koji je analizirao pozive roditelja upućene prema Regionalnom centru za trovanje u Ohiu od 1999. do 2014. godine došao je do alarmantnih zaključaka. Čak 88 posto poziva bilo je upućeno centru zbog trovanja životinjskim lijekovima.
Glavni akteri priča uglavnom su bila djeca mlađa od pet godina koja su slučajno progutala životinjske medikamente. Istraživanje je pokazalo da je do svakog četvrtog trovanja došlo u trenutku dok se lijek davao kućnom ljubimcu, a u 93 posto slučajeva djeca su progutala ili popila pseći lijek.
Najčešće su to bile situacije kad je ljubimac ispljunuo lijek, a dijete ga je naivno progutalo ili kada se lijek umiješao u komad sira ili mesa i dijete ga je potom progutalo. Šest posto djece zbog progutanog lijeka moralo je posjetiti liječnika, a najčešće se radilo o lijekovima za parazite ili konvulzije te o analgeticima.
Čak i u slučaju da su vaša djeca vrlo poslušna i razumna, nikad im ne ostavljajte lijekove na dohvat ruke. Djeca su preznatiželjna a šarene tablete koje sliče na bombone sigurno će privući njihovu pozornost. Čuvajte lijekove u čvrsto zatvorenim i po mogućnosti zaključanim ormarićima. Posljedice do kojih može doći ako dijete proguta neki lijek doista mogu biti kobne. Petra Majetić 

tablete_djeca_pixabay

Budite na oprezu: Djeca sve češće gutaju i lijekove za kućne ljubimce

<para>Hunt, autorica knjige "Answering Children’s Questions About Death" čija se vlastita obitelj suočila s gubitkom vrlo bliske osobe. Neposredno prije sinovog trećeg rođendana suprug Abigail L. Hunt iznenada je preminuo. Tijekom godina koje su uslijedile bila je primorana odgovoriti na bezbroj pitanja o smrti oca koje je postavljao njezin sin. "Boli li smrt? Kada ću ja umrijeti? Zašto se ljudi pokapaju? Ima li mobitela u nebu?", bila su samo neka od njih.</para>
<para>Sva pitanja i odgovore godinama je zapisivala te ih je u jednom trenutku odlučila pretočiti u knjigu koja je ubrzo ugledala svjetlo dana. Kad je u pitanju razgovor djeteta i roditelja o smrti, autorica smatra da nema potrebe za širokim odgovorima. Napominje da je izuzetno bitno odgovoriti na svako pitanje (koliko god teško bilo) i pričekati svako sljedeće ako ga ima. Ponekad će dijete prihvatiti odgovor, a ponekad će postavljati još pitanja.</para>
<para>Evo nekih od najčešćih pitanja koja djeca postavljaju kad izgube blisku osobu i prijedlozi kako na njih što bezbolnije odgovoriti. Valja napomenuti da odgovori koje smo izdvojili polaze od pretpostavke da dijete razumije kako je Nebo sretno mjesto. To daje slobodu da roditelj uklopi svoja vjerovanja u odgovore koji su dani u knjizi. Isto tako, ovi odgovori ne bi trebali zauzimati mjesto kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka već predlažemo da se njima služite kao svojevrsnim vodičem.
</para>
<heading4>
 Boli li smrt? 
</heading4>
<para>
Ne. Smrt obično nije bolna. Osobito kada umre netko tko je star, to je gotovo uvijek tiho i mirno. Filmovi ponekad prikazuju smrt kao bolnu, ali čak i kada je netko stradao u nekoj nesreći, često ne osjeti bol jer smrt dođe jako brzo. Ako je netko bolestan ili je dugo vremena patio, lijekovi pomažu u ublažavanju boli. Liječnici kažu da smrt obično nije bolna. Kada nastupi smrt, tijelo napokon miruje i ne osjeća bol.
</para>
<heading4>
 Kamo odlaze ljudi kada umru?
</heading4>
<para>
Većina ljudi vjeruje da kada netko umre, njihov duh ili duša odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji omogućuje da se osjećamo voljenima te čuva naša posebna sjećanja i osjećaje sreće i veselja. Duša nije poput našeg srca ili mozga, to je poseban dio koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Mi ne možemo vidjeti nečiju dušu, ali vjerujemo da je ona stvarna...
</para>
<heading4>
 Kada ću ja umrijeti? 
</heading4>
<para>
Vjerojatno ćeš živjeti jako dugo. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti, ali znamo da nitko ne živi zauvijek. Kada bismo živjeli vječno, svijet bi bio prilično prometno mjesto. Znamo da ljudi danas žive mnogo duže nego što su živjeli prije. Živimo duži, zdraviji život zbog napretka u medicini i razumijevanja vlastitog zdravlja. Kako starimo, znamo da ćemo jednom umrijeti, ali to ne znači da bismo se oko toga trebali brinuti.
</para>
<heading4>
 Hoće li se umrla osoba mene sjećati? 
</heading4>
<para>
Da, sjećat ćete se. Kada osoba umre, vjerujemo da poseban dio te osobe (njezina duša) odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji čuva posebna sjećanja te osjećaje sreće i veselja. Ona nije poput srca ili mozga. To je poseban dio svakoga od nas koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Može ti nedostajati osoba koja je umrla, ali može nas utješiti ako vjerujemo da će nas se ta osoba zauvijek sjećati. Što više znamo o smrti, to bolje razumijemo da je smrt prirodan dio života. Čak i kad to znamo, još uvijek smo jako uznemireni kada netko koga volimo umre. Možemo biti tužni, zbunjeni, usamljeni ili uplašeni jer nam ta osoba nedostaje. Pomaže nam ako vjerujemo daje njezina duša otišla u Nebo i jednog dana, daleko u budućnosti, dio nas može biti s dušom te osobe u Nebu.
</para>
<heading4>
 Ima li mobitela u Nebu? 
</heading4>
<para>
To je trik pitanje. Neka djeca jednostavno žele znati ima li moderne tehnologije u Nebu, dok drugi žele kontaktirati s osobom koja je umrla. Nebo zasigurno može imati najnoviju tehnologiju, ali nažalost, nema mobilne mreže, e-maila ili sms poruka od Zemlje prema Nebu. Neka djeca pronalaze utjehu u razgovoru s umrlom osobom prije spavanja dok leže u krevetu. Druga djeca više vole sačuvati svoje misli i razgovarati s umrlom osobom na groblju. Općenito, kada djeca razmišljaju o umrloj osobi, osobe koje se brinu o njima to već znaju.
</para>
<heading4>
 Zašto se ljudi pokapaju kada umru? 
</heading4>
<para>
Groblje je mjesto gdje se tijelo umrle osobe pokopa uz neku ceremoniju i uz puno poštovanja. Groblje je mirno mjesto gdje možemo doći i razmišljati o osobi koja je umrla. Drugi ljudi koji dolaze na groblje također su tužni i obično poštuju tvoju privatnost dok si u posjetu groblju. Neki ljudi donose cvijeće ili druge predmete na groblje kako bi na poseban način obilježili tu prigodu. Neki smatraju kako je to način prisjećanja svojih najmilijih na neke posebne datume (rođendane, godišnjice braka i sl.) Nažalost, filmovi su iskrivili našu percepciju groblja. Radi se o divnim mjestima za sjećanje i razmišljanje u tišini.
</para>
<heading4>
 Što je nadgrobna ploča/nadgrobni spomenik? 
</heading4>
<para>
Nadgrobna ploča ili nadgrobni spomenik jest trajan znak gdje je pokopano tijelo umrle osobe. Također, to je i trajan podsjetnik na umrlu osobu. Obično je načinjen od kamena tako da može trajati jako dugo. Groblje je mirno mjesto gdje bližnji mogu doći kako bi razmišljali o osobi koja je umrla. Svaki put kada posjetite groblje taj će vam kamen pomoći da nađete grob umrle osobe. Postoje različite nadgrobne ploče i oznake i obično se mogu naći na većini groblja. Nakon posjeta groblju djeca mogu imati puno pitanja: zašto postoji ograda oko groblja, zašto ima tako puno grobova, dolazi li još netko na groblje, tko postavlja ploče na grobove, tko iskopa grob i sl. Imajte u pripremi jednostavne odgovore kako bi posjet groblju bio nešto lakši. Grobari se brinu o groblju i ograda im pokazuje gdje su granice groblja (slično kao ograda u dvorištu). Oni se vjerojatno brinu i o grobovima kako se obitelj ne bi trebala brinuti o tome.
</para>
<heading4>
 Kako je osoba umrla?
</heading4>
<para>
Očito je da će odgovor na ovo pitanje biti specifičan i ovisiti o stvarnim okolnostima. Budite što iskreniji, odgovarajte samo na pitanja koja su vam postavljena i čekajte daljnja pitanja. Ovo su neki od mogućih odgovora: „Ona je bila jako stara i njezino je tijelo prestalo raditi.“ „Doživio je nesreću i umro je.“ „Bila je jako bolesna i njezino tijelo više nije moglo ozdraviti.“ „Umro je iznenada prošle noći.“ „Živjela je jako dug život i sada je spokojna.“ Djeca će često doslovno shvatiti vaše odgovore. Ako je uzrok smrti vrlo tragičan, njihovu znatiželju može zadovoljiti ako im kažete da je smrt bila iznenadna. Ako je smrt nastupila u bolnici, važno je da vaši odgovori kod djeteta ne dovedu do razvoja straha od bolnica. Ako imate vremena pripremiti odgovor, razmislite kako će on zvučati u djetetovim ušima. Možete potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, zdravstvenog osoblja ili stručnjaka za mentalno zdravlje, prijatelja i obitelji.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-s-djetetom-razgovarati-o-smrti-bliske-osobe/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Djeca i gubitak bliske osobe: Odgovori na najčešća pitanja o smrti Najbolji način za odgovaranje na dječja pitanja jest dopustiti im da pitaju što god ih zanima. To najbolje zna Abigail L. Hunt, autorica knjige "Answering Children’s Questions About Death" čija se vlastita obitelj suočila s gubitkom vrlo bliske osobe. Neposredno prije sinovog trećeg rođendana suprug Abigail L. Hunt iznenada je preminuo. Tijekom godina koje su uslijedile bila je primorana odgovoriti na bezbroj pitanja o smrti oca koje je postavljao njezin sin. "Boli li smrt? Kada ću ja umrijeti? Zašto se ljudi pokapaju? Ima li mobitela u nebu?", bila su samo neka od njih.
Sva pitanja i odgovore godinama je zapisivala te ih je u jednom trenutku odlučila pretočiti u knjigu koja je ubrzo ugledala svjetlo dana. Kad je u pitanju razgovor djeteta i roditelja o smrti, autorica smatra da nema potrebe za širokim odgovorima. Napominje da je izuzetno bitno odgovoriti na svako pitanje (koliko god teško bilo) i pričekati svako sljedeće ako ga ima. Ponekad će dijete prihvatiti odgovor, a ponekad će postavljati još pitanja.
Evo nekih od najčešćih pitanja koja djeca postavljaju kad izgube blisku osobu i prijedlozi kako na njih što bezbolnije odgovoriti. Valja napomenuti da odgovori koje smo izdvojili polaze od pretpostavke da dijete razumije kako je Nebo sretno mjesto. To daje slobodu da roditelj uklopi svoja vjerovanja u odgovore koji su dani u knjizi. Isto tako, ovi odgovori ne bi trebali zauzimati mjesto kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka već predlažemo da se njima služite kao svojevrsnim vodičem.


   Boli li smrt? 


Ne. Smrt obično nije bolna. Osobito kada umre netko tko je star, to je gotovo uvijek tiho i mirno. Filmovi ponekad prikazuju smrt kao bolnu, ali čak i kada je netko stradao u nekoj nesreći, često ne osjeti bol jer smrt dođe jako brzo. Ako je netko bolestan ili je dugo vremena patio, lijekovi pomažu u ublažavanju boli. Liječnici kažu da smrt obično nije bolna. Kada nastupi smrt, tijelo napokon miruje i ne osjeća bol.


   Kamo odlaze ljudi kada umru?


Većina ljudi vjeruje da kada netko umre, njihov duh ili duša odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji omogućuje da se osjećamo voljenima te čuva naša posebna sjećanja i osjećaje sreće i veselja. Duša nije poput našeg srca ili mozga, to je poseban dio koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Mi ne možemo vidjeti nečiju dušu, ali vjerujemo da je ona stvarna...


   Kada ću ja umrijeti? 


Vjerojatno ćeš živjeti jako dugo. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti, ali znamo da nitko ne živi zauvijek. Kada bismo živjeli vječno, svijet bi bio prilično prometno mjesto. Znamo da ljudi danas žive mnogo duže nego što su živjeli prije. Živimo duži, zdraviji život zbog napretka u medicini i razumijevanja vlastitog zdravlja. Kako starimo, znamo da ćemo jednom umrijeti, ali to ne znači da bismo se oko toga trebali brinuti.


   Hoće li se umrla osoba mene sjećati? 


Da, sjećat ćete se. Kada osoba umre, vjerujemo da poseban dio te osobe (njezina duša) odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji čuva posebna sjećanja te osjećaje sreće i veselja. Ona nije poput srca ili mozga. To je poseban dio svakoga od nas koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Može ti nedostajati osoba koja je umrla, ali može nas utješiti ako vjerujemo da će nas se ta osoba zauvijek sjećati. Što više znamo o smrti, to bolje razumijemo da je smrt prirodan dio života. Čak i kad to znamo, još uvijek smo jako uznemireni kada netko koga volimo umre. Možemo biti tužni, zbunjeni, usamljeni ili uplašeni jer nam ta osoba nedostaje. Pomaže nam ako vjerujemo daje njezina duša otišla u Nebo i jednog dana, daleko u budućnosti, dio nas može biti s dušom te osobe u Nebu.


   Ima li mobitela u Nebu? 


To je trik pitanje. Neka djeca jednostavno žele znati ima li moderne tehnologije u Nebu, dok drugi žele kontaktirati s osobom koja je umrla. Nebo zasigurno može imati najnoviju tehnologiju, ali nažalost, nema mobilne mreže, e-maila ili sms poruka od Zemlje prema Nebu. Neka djeca pronalaze utjehu u razgovoru s umrlom osobom prije spavanja dok leže u krevetu. Druga djeca više vole sačuvati svoje misli i razgovarati s umrlom osobom na groblju. Općenito, kada djeca razmišljaju o umrloj osobi, osobe koje se brinu o njima to već znaju.


   Zašto se ljudi pokapaju kada umru? 


Groblje je mjesto gdje se tijelo umrle osobe pokopa uz neku ceremoniju i uz puno poštovanja. Groblje je mirno mjesto gdje možemo doći i razmišljati o osobi koja je umrla. Drugi ljudi koji dolaze na groblje također su tužni i obično poštuju tvoju privatnost dok si u posjetu groblju. Neki ljudi donose cvijeće ili druge predmete na groblje kako bi na poseban način obilježili tu prigodu. Neki smatraju kako je to način prisjećanja svojih najmilijih na neke posebne datume (rođendane, godišnjice braka i sl.) Nažalost, filmovi su iskrivili našu percepciju groblja. Radi se o divnim mjestima za sjećanje i razmišljanje u tišini.


   Što je nadgrobna ploča/nadgrobni spomenik? 


Nadgrobna ploča ili nadgrobni spomenik jest trajan znak gdje je pokopano tijelo umrle osobe. Također, to je i trajan podsjetnik na umrlu osobu. Obično je načinjen od kamena tako da može trajati jako dugo. Groblje je mirno mjesto gdje bližnji mogu doći kako bi razmišljali o osobi koja je umrla. Svaki put kada posjetite groblje taj će vam kamen pomoći da nađete grob umrle osobe. Postoje različite nadgrobne ploče i oznake i obično se mogu naći na većini groblja. Nakon posjeta groblju djeca mogu imati puno pitanja: zašto postoji ograda oko groblja, zašto ima tako puno grobova, dolazi li još netko na groblje, tko postavlja ploče na grobove, tko iskopa grob i sl. Imajte u pripremi jednostavne odgovore kako bi posjet groblju bio nešto lakši. Grobari se brinu o groblju i ograda im pokazuje gdje su granice groblja (slično kao ograda u dvorištu). Oni se vjerojatno brinu i o grobovima kako se obitelj ne bi trebala brinuti o tome.


   Kako je osoba umrla?


Očito je da će odgovor na ovo pitanje biti specifičan i ovisiti o stvarnim okolnostima. Budite što iskreniji, odgovarajte samo na pitanja koja su vam postavljena i čekajte daljnja pitanja. Ovo su neki od mogućih odgovora: „Ona je bila jako stara i njezino je tijelo prestalo raditi.“ „Doživio je nesreću i umro je.“ „Bila je jako bolesna i njezino tijelo više nije moglo ozdraviti.“ „Umro je iznenada prošle noći.“ „Živjela je jako dug život i sada je spokojna.“ Djeca će često doslovno shvatiti vaše odgovore. Ako je uzrok smrti vrlo tragičan, njihovu znatiželju može zadovoljiti ako im kažete da je smrt bila iznenadna. Ako je smrt nastupila u bolnici, važno je da vaši odgovori kod djeteta ne dovedu do razvoja straha od bolnica. Ako imate vremena pripremiti odgovor, razmislite kako će on zvučati u djetetovim ušima. Možete potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, zdravstvenog osoblja ili stručnjaka za mentalno zdravlje, prijatelja i obitelji.

   
      
   
 Petra Majetić 

tužno dijete_pixabay

Djeca i gubitak bliske osobe: Odgovori na najčešća pitanja o smrti

<para>Spada u kategoriju najčešćih dječjih kožnih bolesti i često je udružen s drugim atopijskim bolestima kao što su alergijska astma, alergija na hranu ili alergijski rinitis. Neki podaci govore da oko 15 do 20 posto djece predškolske i školske dobi muku muči s atopijskim dermatitisom.</para>
<para>Prvi put se obično javlja između trećeg i šestog mjeseca života. U 6o posto oboljele djece simptomi se pojavljuju do druge godine, a u 90 posto do pete godine života. Najčešće, atopijski dermatitis s godinama slabi, tako da do sedme godine 50 posto djece više nema simptome, tj. do puberteta njih 70 posto ozdravi.
</para>
<para>U dojenčadi i djece do druge godine života obično zahvaća obraze, vlasište, vrat, trup te vanjsku stranu ruku i nogu. U starije djece obično postoji sklonost lokalizaciji bolesti npr. zahvaćanju pregiba lakta, ručnog zgloba i sl. te kroničnom tijeku bolesti tj. ljuštenju i zadebljanju kože.</para>
<heading2>
 Što kaže priroda?
</heading2>
<para>
Liječenje atopijskog dermatitisa je simptomatsko i osnovni cilj je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip te spriječiti komplikacije u vidu infekcija kože. Liječenje uključuje odgovarajuću njegu kože primjenom isključivo pH neutralnih sapuna te dobru hidratizaciju kože, jer je kod ove bolesti koža izrazito suha. Svakim danom sve je više onih koji se okreću prirodi koja nudi pripravke prikladne za rješavanje simptoma atopijskoga dermatitisa.
</para>
<heading4>
 Zob
</heading4>
<para>
Koloidna ili čista, sitno samljevena zob, u dermatološkoj i pedijatrijskoj primjeni već je stotinama godina. Na kožu djeluje umirujuće, pročišćavajuće, hidratizirajuće i zaštitno te sprečava gubitak vlage. Njezino djelovanje pripisuje se bogatom udjelu beta glukana i polisaharida. Posebno učinkovitom pokazala se kupka od zobi koju za svoje dijete možete napraviti i sami. U gazu stavite šaku-dvije po mogućnosti organskih zobenih pahuljica, zavežite je da ne ispada u vodu, te potopite u kupku i cijedite "mlijeko". Takva kupka djeluje protuupalno te značajno smanjuje svrbež i iritacije. Međutim, pri primjeni zobi kod djece valja biti oprezan. Neke studije pokazale su da su djeca s atopičkim dermatitisom sklona alergiji na zob, bilo u obliku hrane ili kozmetičkih proizvoda koji sadrže zob. Stoga se prije korištenja zobi kod djece konzultirajte obavezno s pedijatrom jer bi primjena zobenih kupki mogla pogoršati stanje.
</para>
<heading4>
 Shea maslac
</heading4>
<para>
Biljni maslac boje slonovače, koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovo drvo visoko je dvadeset metara, a za zrenje prvog jestivog ploda potrebno je petnaest godina. Vrlo je poznato okluzivno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod dječje suhe i upaljene kože. Koristi se izvana jer stvara film na koži koji sprječava gubitak vlage iz kože. Može se koristiti koliko god je koži potrebno jer nema štetnog djelovanja.
</para>
<heading4>
 Ulja i masti
</heading4>
<para>
Iznimno korisnima su se pokazale kreme i masti koje sadrže ekstrakt biljke gavez, s obzirom da je riječ o biljnoj zamjeni za kortikosteroide. Osim toga, vrlo dobre su i kreme na bazi nevena i noćurka, kao i ulje crnog kima, bademovo, maslinovo odnosno kantarionovo ulje. Preporučuju se i kreme s dodatkom uree ili esencijalnih masnih kiselina, kao i oralno uzimanje omega 3 (riba, ulja lana, oraha) i omega 6 masnih kiselina (noćurak, boražina).</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/uzimanje-antibiotika-u-prvoj-godini-zivota-uzrokuje-pojavu-atopijskog-dermatitisa-kod-beba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Atopijski dermatitis - savjeti za liječenje na prirodan način Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože karakterizirana crvenilom (ekcemom), suhom kožom i svrbežom te dugotrajnim tijekom bolesti s razdobljima poboljšanja i pogoršanja. Spada u kategoriju najčešćih dječjih kožnih bolesti i često je udružen s drugim atopijskim bolestima kao što su alergijska astma, alergija na hranu ili alergijski rinitis. Neki podaci govore da oko 15 do 20 posto djece predškolske i školske dobi muku muči s atopijskim dermatitisom.
Prvi put se obično javlja između trećeg i šestog mjeseca života. U 6o posto oboljele djece simptomi se pojavljuju do druge godine, a u 90 posto do pete godine života. Najčešće, atopijski dermatitis s godinama slabi, tako da do sedme godine 50 posto djece više nema simptome, tj. do puberteta njih 70 posto ozdravi.

U dojenčadi i djece do druge godine života obično zahvaća obraze, vlasište, vrat, trup te vanjsku stranu ruku i nogu. U starije djece obično postoji sklonost lokalizaciji bolesti npr. zahvaćanju pregiba lakta, ručnog zgloba i sl. te kroničnom tijeku bolesti tj. ljuštenju i zadebljanju kože.

   Što kaže priroda?


Liječenje atopijskog dermatitisa je simptomatsko i osnovni cilj je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip te spriječiti komplikacije u vidu infekcija kože. Liječenje uključuje odgovarajuću njegu kože primjenom isključivo pH neutralnih sapuna te dobru hidratizaciju kože, jer je kod ove bolesti koža izrazito suha. Svakim danom sve je više onih koji se okreću prirodi koja nudi pripravke prikladne za rješavanje simptoma atopijskoga dermatitisa.


   Zob


Koloidna ili čista, sitno samljevena zob, u dermatološkoj i pedijatrijskoj primjeni već je stotinama godina. Na kožu djeluje umirujuće, pročišćavajuće, hidratizirajuće i zaštitno te sprečava gubitak vlage. Njezino djelovanje pripisuje se bogatom udjelu beta glukana i polisaharida. Posebno učinkovitom pokazala se kupka od zobi koju za svoje dijete možete napraviti i sami. U gazu stavite šaku-dvije po mogućnosti organskih zobenih pahuljica, zavežite je da ne ispada u vodu, te potopite u kupku i cijedite "mlijeko". Takva kupka djeluje protuupalno te značajno smanjuje svrbež i iritacije. Međutim, pri primjeni zobi kod djece valja biti oprezan. Neke studije pokazale su da su djeca s atopičkim dermatitisom sklona alergiji na zob, bilo u obliku hrane ili kozmetičkih proizvoda koji sadrže zob. Stoga se prije korištenja zobi kod djece konzultirajte obavezno s pedijatrom jer bi primjena zobenih kupki mogla pogoršati stanje.


   Shea maslac


Biljni maslac boje slonovače, koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovo drvo visoko je dvadeset metara, a za zrenje prvog jestivog ploda potrebno je petnaest godina. Vrlo je poznato okluzivno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod dječje suhe i upaljene kože. Koristi se izvana jer stvara film na koži koji sprječava gubitak vlage iz kože. Može se koristiti koliko god je koži potrebno jer nema štetnog djelovanja.


   Ulja i masti


Iznimno korisnima su se pokazale kreme i masti koje sadrže ekstrakt biljke gavez, s obzirom da je riječ o biljnoj zamjeni za kortikosteroide. Osim toga, vrlo dobre su i kreme na bazi nevena i noćurka, kao i ulje crnog kima, bademovo, maslinovo odnosno kantarionovo ulje. Preporučuju se i kreme s dodatkom uree ili esencijalnih masnih kiselina, kao i oralno uzimanje omega 3 (riba, ulja lana, oraha) i omega 6 masnih kiselina (noćurak, boražina).

   
      
   
 Petra Majetić 

allergic rash dermatitis skin texture of woman

Atopijski dermatitis - savjeti za liječenje na prirodan način

<para>Pogotovo kad počnu ljetni praznici i već tradicionalni odlasci na more. Ponekad se putovanje zbog gužvi na cesti, prometne nesreće ili neke treće sile na koju ne možete utjecati može odužiti i na cijeli dan. Važno je stoga dobro se pripremiti te osigurati dovoljnu količinu hrane i tekućine.</para>
<para>Najčešće na put nosimo klasične sendviče, nezdrave grickalice i puno puno kupovnih sokova. Može li se ovakav klasičan lunch paket izbjeći i možemo li na put krenuti s malo drukčijim putnim menijom? Sve se može kad se hoće jer na dohvat ruke nam je bezbroj recepata koji nude bolje i zdravije alternative hranjenja tijekom putovanja. Na vama je samo da ih prihvatite i isprobate neke od njih.
</para>
<heading2>
 Pileći sendvič
</heading2>
<para>
Za početak, izbjegavajte peciva od bijelog brašna te isprobajte integralna koja su puno zdravija. Ne stavljajte u sendvič klasične salame već npr. kratko preprženu piletinu ili puretinu. Obogatite ga i s ljetnim sezonskim povrćem, paprikom ili rajčicom.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>integralno pecivo po želji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 pileći ili pureći kratko preprženi odrezak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo maslinovog ulja (po želji)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo jabučnog octa (po želji)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo crnog papra</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dva komada mozzarelle</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>komad paprike</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Na polovicu peciva položite odrezak, mozzarellu i papriku, nakapajte s malo ulja i octa, malo popaprite i poklopite s drugom polovicom peciva.
</para>
<heading2>Šareni čips</heading2>
<para>
Umjesto kupovnih grickalica koje su bogate kalorijama i solju, pripremite primjerice šareni čips od povrća za koji vam je potrebno samo nekoliko sastojaka i malo uloženog vremena za njegovu pripremu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 batat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 celer</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 mrkva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 pastrnjak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žličice maslinovog ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1/2 žličice soli</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Povrće operite te ogulite koru. Nasjeckajte povrće na tanke ploške. Prelijte maslinovim uljem i dodajte sol. Zatim posložite ploške na lim za pečenje. U prethodno zagrijanu pećnicu stavite lim za pečenje te pecite čips na 200ºC 30 minuta.
</para>
<heading2>
 Slatke okruglice
</heading2>
<para>
 Zasladite se okruglicama za koje ne morate brinuti hoće li se rastopiti. Glavni sastojci za pripremu ovog deserta su orašasti plodovi i sušeno voće koji u sebi kriju enorman broj nutrijenata važnih za djetetov fizički i mentalni razvoj.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>100 g orašastih plodova (po izboru)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>4 žlice zobenih pahuljica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>150 g sušenog voća (po izboru)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 banana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žlice meda</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica rogača</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica lanenih sjemenki</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Sve navedene sastojke stavite u mikser te miješajte dok svi sastojci ne budu usitnjeni. Složite 20 kuglica i položite ih na lim za pečenje. Pecite ih 15 minuta na 180ºC. Prije nego što krenete na put, ostavite ih preko noći u hladnjaku.
</para>
<heading2>
 Čaj od mente i limuna
</heading2>
<para>
Tijekom ljetnih mjeseci posebno je važno osigurati dovoljan unos tekućine. Voda je svakako najbolji način hidracije organizma stoga bez vode nikako nemojte krenuti na put. Osim vode, djeci kao alternativu za zaslađene sokove koje obožavaju piti možete ponuditi hladni čaj od mente i limuna.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>3 vrećice mente</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 litra vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 limun (nasjeckati ga na ploške)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žličice meda</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>U vruću vodu stavite vrećice mente i ostavite pet minuta da odstoje. Zatim zasladite medom. Ohladite čaj dva do tri sata u hladnjaku te dodajte ploške limuna.</para>

Putovanje s djecom: Ideje za pripremu zdravih sendviča, slatkiša i grickalica Neovisno koje prijevozno sredstvo koristili, uvijek postoji mogućnost da se putovanje s klincima do željenog odredišta oduži. Pogotovo kad počnu ljetni praznici i već tradicionalni odlasci na more. Ponekad se putovanje zbog gužvi na cesti, prometne nesreće ili neke treće sile na koju ne možete utjecati može odužiti i na cijeli dan. Važno je stoga dobro se pripremiti te osigurati dovoljnu količinu hrane i tekućine.
Najčešće na put nosimo klasične sendviče, nezdrave grickalice i puno puno kupovnih sokova. Može li se ovakav klasičan lunch paket izbjeći i možemo li na put krenuti s malo drukčijim putnim menijom? Sve se može kad se hoće jer na dohvat ruke nam je bezbroj recepata koji nude bolje i zdravije alternative hranjenja tijekom putovanja. Na vama je samo da ih prihvatite i isprobate neke od njih.


   Pileći sendvič


Za početak, izbjegavajte peciva od bijelog brašna te isprobajte integralna koja su puno zdravija. Ne stavljajte u sendvič klasične salame već npr. kratko preprženu piletinu ili puretinu. Obogatite ga i s ljetnim sezonskim povrćem, paprikom ili rajčicom.

   Potrebni sastojci:


   
      integralno pecivo po želji
   
   
      1 pileći ili pureći kratko preprženi odrezak
   
   
      malo maslinovog ulja (po želji)
   
   
      malo jabučnog octa (po želji)
   
   
      malo crnog papra
   
   
      dva komada mozzarelle
   
   
      komad paprike
   


   Priprema:

Na polovicu peciva položite odrezak, mozzarellu i papriku, nakapajte s malo ulja i octa, malo popaprite i poklopite s drugom polovicom peciva.

Šareni čips

Umjesto kupovnih grickalica koje su bogate kalorijama i solju, pripremite primjerice šareni čips od povrća za koji vam je potrebno samo nekoliko sastojaka i malo uloženog vremena za njegovu pripremu.


   
      1 batat
   
   
      1 celer
   
   
      1 mrkva
   
   
      1 pastrnjak
   
   
      2 žličice maslinovog ulja
   
   
      1/2 žličice soli
   


   Priprema:

Povrće operite te ogulite koru. Nasjeckajte povrće na tanke ploške. Prelijte maslinovim uljem i dodajte sol. Zatim posložite ploške na lim za pečenje. U prethodno zagrijanu pećnicu stavite lim za pečenje te pecite čips na 200ºC 30 minuta.


   Slatke okruglice


   Zasladite se okruglicama za koje ne morate brinuti hoće li se rastopiti. Glavni sastojci za pripremu ovog deserta su orašasti plodovi i sušeno voće koji u sebi kriju enorman broj nutrijenata važnih za djetetov fizički i mentalni razvoj.

   Potrebni sastojci:


   
      100 g orašastih plodova (po izboru)
   
   
      4 žlice zobenih pahuljica
   
   
      150 g sušenog voća (po izboru)
   
   
      1 banana
   
   
      2 žlice meda
   
   
      1 žlica rogača
   
   
      1 žlica lanenih sjemenki
   


   Priprema:

Sve navedene sastojke stavite u mikser te miješajte dok svi sastojci ne budu usitnjeni. Složite 20 kuglica i položite ih na lim za pečenje. Pecite ih 15 minuta na 180ºC. Prije nego što krenete na put, ostavite ih preko noći u hladnjaku.


   Čaj od mente i limuna


Tijekom ljetnih mjeseci posebno je važno osigurati dovoljan unos tekućine. Voda je svakako najbolji način hidracije organizma stoga bez vode nikako nemojte krenuti na put. Osim vode, djeci kao alternativu za zaslađene sokove koje obožavaju piti možete ponuditi hladni čaj od mente i limuna.

   Potrebni sastojci:


   
      3 vrećice mente
   
   
      1 litra vode
   
   
      1 limun (nasjeckati ga na ploške)
   
   
      2 žličice meda
   


   Priprema:

U vruću vodu stavite vrećice mente i ostavite pet minuta da odstoje. Zatim zasladite medom. Ohladite čaj dva do tri sata u hladnjaku te dodajte ploške limuna. Petra Majetić 

sendvic_pixabay

Putovanje s djecom: Ideje za pripremu zdravih sendviča, slatkiša i grickalica

<para>Novorođenče piški i kaki prosječno 10-12 puta dnevno, bez obzira je li dojeno ili jede adaptirano mlijeko. Iako nema strogog pravila, neka prosječna brojka je 6-8 mokrih pelena i 3-4 kakane pelene dnevno. Kako beba raste i napreduje, broj pelena smanjit će se na 8-10 dnevno.</para>
<para>Ako paket pelena za novorođenče ima između 70 i 90 pelena (ovisno o marki pelena i proizvođaču), računajte da ćete trebati oko 4 paketa pelena za prvih mjesec dana, a to će vas stajati oko 500 kuna (također ovisno o marki pelena).</para>
<para>Ako je bebica na adaptiranoj formuli, može se dogoditi da stolicu ima rjeđe od 3 ili 4 puta dnevno. Razlog je taj što je konzistencija njihove stolice malo tvrđa. Ali pedijatri kažu da vas učestalost stolice kod tek rođene bebe ne treba brinuti. Ako beba ima stolicu (nije zatvorena), normalno jede, napreduje na težini i općenito je mirna, ne treba alarmirati liječnika.</para>
<para>Ono što je važno je da novorođenčetu redovito mijenjate pelene svaka dva do tri sata. Novorođenče može piškiti male količine urina i po 20 puta dnevno, pa je važno da ga ne ostavljate predugo mokrog. To izaziva nervozu, neugodu, ali i pelenske osipe. Posebno za vrućih i sparnih dana.</para>
<para>Osim jednokratnih pelena opcija vam mogu biti i 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/platnene-pelene/">platnene pelene</ulink> ili <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/bez-pelena-od-prvog-dana-prirodno-primjenjiva-metoda-ili-nemoguca-misija/">bezpelenaštvo.</ulink>
 
</para>

Koliko pelena će potrošiti novorođenče u prvih mjesec dana? Ako ste se odlučili za jednokratne kupovne pelene umjesto platnenih, vjerojatno vas zanima koliko ćete pelenica trebati u prvom mjesecu bebina života. Odgovor je kratak - puno! Novorođenče piški i kaki prosječno 10-12 puta dnevno, bez obzira je li dojeno ili jede adaptirano mlijeko. Iako nema strogog pravila, neka prosječna brojka je 6-8 mokrih pelena i 3-4 kakane pelene dnevno. Kako beba raste i napreduje, broj pelena smanjit će se na 8-10 dnevno.
Ako paket pelena za novorođenče ima između 70 i 90 pelena (ovisno o marki pelena i proizvođaču), računajte da ćete trebati oko 4 paketa pelena za prvih mjesec dana, a to će vas stajati oko 500 kuna (također ovisno o marki pelena).
Ako je bebica na adaptiranoj formuli, može se dogoditi da stolicu ima rjeđe od 3 ili 4 puta dnevno. Razlog je taj što je konzistencija njihove stolice malo tvrđa. Ali pedijatri kažu da vas učestalost stolice kod tek rođene bebe ne treba brinuti. Ako beba ima stolicu (nije zatvorena), normalno jede, napreduje na težini i općenito je mirna, ne treba alarmirati liječnika.
Ono što je važno je da novorođenčetu redovito mijenjate pelene svaka dva do tri sata. Novorođenče može piškiti male količine urina i po 20 puta dnevno, pa je važno da ga ne ostavljate predugo mokrog. To izaziva nervozu, neugodu, ali i pelenske osipe. Posebno za vrućih i sparnih dana.
Osim jednokratnih pelena opcija vam mogu biti i 
      platnene pelene ili bezpelenaštvo.
   
 Jelena Kovačić 

Birthmark on Asian baby girl legs

Koliko pelena će potrošiti novorođenče u prvih mjesec dana?

<para>U tome joj pomažu majčino mlijeko, dobre bakterije koje dobivaju od mame i tate, ali i prilično čisto okruženje. Međutim, čini se kako djeci pretjeranim pranjem, čišćenjem i steriliziranjem igračaka, ruku, posuda i svega što ih okružuje, zapravo radimo takozvanu medvjeđu uslugu.</para>
<para>Znanstvenik sa <emphasis>Sveučilišta u Chicagu</emphasis> koji je specijalizirao mikrobijalne ekosisteme, Jack Gilbert, u svojoj novoj knjizi <emphasis>Dirt Is Good: The Advantage of Germs for Your Child's Developing Immune System</emphasis>, tvrdi kako djeca trebaju biti izložena mikrobima iz prljavštine ako želimo da razviju snažan imunološki sustav.
</para>
<para>Prije nego razložimo argumente kojima dr. Gilbert to dokazuje, ne možemo se ne osvrnuti na to da doista nikada nije bilo više djece a alergijama, ekcemima, osjetljivošću na najblaže viroze. Nikada prije djeca nisu živjela čišće i sterilnije, ali nikada prije nisu niti pila toliko atibiotika i toliko često posjećivala liječničke ordinacije. Prije 20 godina djeca su se većinom igrala vani, po svim vremenskim uvjetima, u prašini, lokvama blata, sa zemljom, na asfaltu i u parkovima. I čini se da su bila otpornija.</para>
<para>Sada to pokušava dokazati i dr. Gilbert koji kaže da roditelji koji djecu ne izlažu korisnim bakterijama iz okoline, nenamjerno mogu potaknuti razvoj alergija, ekcema i astme. Njihovi organizmi postaju hiperosjetljivi.
</para>
<heading2>Kako funkcionira imunološki sustav i zašto je dobro da se djeca zaprljaju?</heading2>
<para>
U našem tijelu postaju stanice koje dr. Gilbert zove "vojnici", a stručno ime im je neutrofili. Oni su ti koji napadaju stanice bakterija i virusa, odnosno sve stanice za koje znaju da nisu dio standardne postave našeg organizma. Međutim, ako se neutrofile predugo ostavi da ništa ne rade, oni se počnu ponašati frustrirano i pomalo divljački u našem tijelu. Za primjer, kada u organizam uđe čestica peludi i oni to nakon dugog mirovanja prepoznaju kao strani objekt, luđački i divljački će na njega nasrnuti, čime će izazvati kaos i eksplozije, a taj kaost i eksplozije zapravo su upalni procesi. A upalni procesi na imunološkoj razini (razini obrane organizma od stranih čestica), manifestiraju se kao alergije, astma ili ekcemi.</para>
<para>Jedno ranije švedsko istraživanje iz 2013. dokazalo je kako su djeca čiji roditelji nisu sintetizirali dudu koja je završila na podu, već su ju "oprali" stavljanjem u svoja, pa potom u bebina usta, imala jači imunološki sustav od djece čiji su roditelji dudu redovito sterilizirali kad bi završila na podu. Čini se kako su mama i tata na bebu prenijeli bakterije iz svojih usta preko dude i time potaknuli bebin imunološki sustav na rad i obranu.</para>
<para>I dr. Gilbert kaže da ako duda padne na tlo (ili igračka, smokić, keksić), u tih nekoliko sekundi ona će pokupiti neke bakterije iz okoline, ali teško da će pokupiti i neke opasne patogene. Isto tako, ako pas lizne bebu, ako beba stavi ručice u usta nakon što je dirala pod... sve se to događa u svakodnevnom životu i rijetko kada je uzrok ozbiljnim oboljenjima. Štoviše, ulazak kućanskih bakterija u malim količinama u bebin organizam, samo može potaknuti njezin imunološki sustav da protiv njih vrlo rano razvije jaku obranu.
</para>
<heading2>Što kažu pedijatri?</heading2>
<para>
 <emphasis>Američka akademija pedijatara</emphasis> slaže se da razna sanitetska, antibakterijska sredstva ubijaju normalne bakterije i povećavaju broj vrlo otpornih bakterija, ali i dalje ne odustaju od stava da je higijena iznimno važna kao prva obrana od bolesti ili prevencija. Posebno ističu važnost pranja ruku, ali savjetuju da se djetetu ručice peru u toploj vodi i s običnim sapunom, a ne jakim antibakterijskim sredstvom.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djeca-znaju-da-je-malo-prljavstine-dobro-za-njih/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>Svaki pedijatar i dalje će savjetovati da se ruke obavezno peru prije jela, nakon igre, nakon diranja životinja, kihanja, kašljanja i toaleta.</para>
<para>Stoga ponovno sve ostaje na roditeljskoj odluci. Možda je najbolje pronaći neku sredinu. Držati dobru higijenu u kući koja uključuje pranje ručica, zubića, redovito kupanje, čistu odjeću i urednu kosu i noktiće, ali bez opsesivnog ribanja i sintetiziranja svih površina u domu agresivnim antibakterijskim sredstvima. Isto tako, bilo bi dobro djeci dozvoliti da se povremeno valjaju u blatu, na travici, da se zaprljaju dok su vani i na taj način upoznaju imunološki sustav sa normalnim, uobičajenim i bezopasnim bakterijama koje će pomoći da ojačaju svoj imunitet.</para>

Dozvolite djeci da se zaprljaju, dođu u doticaj s bakterijama i bit će vam zdraviji i otporniji Kad se beba rodi ona tek treba do kraja razviti svoj imunološki sustav i obranu organizma od raznih bakterija i virusa. U tome joj pomažu majčino mlijeko, dobre bakterije koje dobivaju od mame i tate, ali i prilično čisto okruženje. Međutim, čini se kako djeci pretjeranim pranjem, čišćenjem i steriliziranjem igračaka, ruku, posuda i svega što ih okružuje, zapravo radimo takozvanu medvjeđu uslugu.
Znanstvenik sa Sveučilišta u Chicagu koji je specijalizirao mikrobijalne ekosisteme, Jack Gilbert, u svojoj novoj knjizi Dirt Is Good: The Advantage of Germs for Your Child's Developing Immune System, tvrdi kako djeca trebaju biti izložena mikrobima iz prljavštine ako želimo da razviju snažan imunološki sustav.

Prije nego razložimo argumente kojima dr. Gilbert to dokazuje, ne možemo se ne osvrnuti na to da doista nikada nije bilo više djece a alergijama, ekcemima, osjetljivošću na najblaže viroze. Nikada prije djeca nisu živjela čišće i sterilnije, ali nikada prije nisu niti pila toliko atibiotika i toliko često posjećivala liječničke ordinacije. Prije 20 godina djeca su se većinom igrala vani, po svim vremenskim uvjetima, u prašini, lokvama blata, sa zemljom, na asfaltu i u parkovima. I čini se da su bila otpornija.
Sada to pokušava dokazati i dr. Gilbert koji kaže da roditelji koji djecu ne izlažu korisnim bakterijama iz okoline, nenamjerno mogu potaknuti razvoj alergija, ekcema i astme. Njihovi organizmi postaju hiperosjetljivi.

Kako funkcionira imunološki sustav i zašto je dobro da se djeca zaprljaju?

U našem tijelu postaju stanice koje dr. Gilbert zove "vojnici", a stručno ime im je neutrofili. Oni su ti koji napadaju stanice bakterija i virusa, odnosno sve stanice za koje znaju da nisu dio standardne postave našeg organizma. Međutim, ako se neutrofile predugo ostavi da ništa ne rade, oni se počnu ponašati frustrirano i pomalo divljački u našem tijelu. Za primjer, kada u organizam uđe čestica peludi i oni to nakon dugog mirovanja prepoznaju kao strani objekt, luđački i divljački će na njega nasrnuti, čime će izazvati kaos i eksplozije, a taj kaost i eksplozije zapravo su upalni procesi. A upalni procesi na imunološkoj razini (razini obrane organizma od stranih čestica), manifestiraju se kao alergije, astma ili ekcemi.
Jedno ranije švedsko istraživanje iz 2013. dokazalo je kako su djeca čiji roditelji nisu sintetizirali dudu koja je završila na podu, već su ju "oprali" stavljanjem u svoja, pa potom u bebina usta, imala jači imunološki sustav od djece čiji su roditelji dudu redovito sterilizirali kad bi završila na podu. Čini se kako su mama i tata na bebu prenijeli bakterije iz svojih usta preko dude i time potaknuli bebin imunološki sustav na rad i obranu.
I dr. Gilbert kaže da ako duda padne na tlo (ili igračka, smokić, keksić), u tih nekoliko sekundi ona će pokupiti neke bakterije iz okoline, ali teško da će pokupiti i neke opasne patogene. Isto tako, ako pas lizne bebu, ako beba stavi ručice u usta nakon što je dirala pod... sve se to događa u svakodnevnom životu i rijetko kada je uzrok ozbiljnim oboljenjima. Štoviše, ulazak kućanskih bakterija u malim količinama u bebin organizam, samo može potaknuti njezin imunološki sustav da protiv njih vrlo rano razvije jaku obranu.

Što kažu pedijatri?

   Američka akademija pedijatara slaže se da razna sanitetska, antibakterijska sredstva ubijaju normalne bakterije i povećavaju broj vrlo otpornih bakterija, ali i dalje ne odustaju od stava da je higijena iznimno važna kao prva obrana od bolesti ili prevencija. Posebno ističu važnost pranja ruku, ali savjetuju da se djetetu ručice peru u toploj vodi i s običnim sapunom, a ne jakim antibakterijskim sredstvom.

   
      
   

Svaki pedijatar i dalje će savjetovati da se ruke obavezno peru prije jela, nakon igre, nakon diranja životinja, kihanja, kašljanja i toaleta.
Stoga ponovno sve ostaje na roditeljskoj odluci. Možda je najbolje pronaći neku sredinu. Držati dobru higijenu u kući koja uključuje pranje ručica, zubića, redovito kupanje, čistu odjeću i urednu kosu i noktiće, ali bez opsesivnog ribanja i sintetiziranja svih površina u domu agresivnim antibakterijskim sredstvima. Isto tako, bilo bi dobro djeci dozvoliti da se povremeno valjaju u blatu, na travici, da se zaprljaju dok su vani i na taj način upoznaju imunološki sustav sa normalnim, uobičajenim i bezopasnim bakterijama koje će pomoći da ojačaju svoj imunitet. Jelena Kovačić 

prljavo prljavstina pixabay

Dozvolite djeci da se zaprljaju, dođu u doticaj s bakterijama i bit će vam zdraviji i otporniji

<para>Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "<ulink url="https://www.youtube.com/channel/UCmHrW-xHrw3TxMwe-UVNgZA">Dječje pjesmice</ulink>." Kako bi što uspješnije realizirali svoju ideju, u pomoć im je uskočio i <ulink url="http://www.lemonade3d.com/">Lemonade3d Studio</ulink>, koji je za svoj rad u polju animacije osvojio preko 50 međunarodnih nagrada.</para>
<para>Ohrabreni svojim prethodnim pilot projektom "Mali&amp;Mala" i iznimno uspješnim videom "Volimo Životinje" koji ima preko četiri milijuna pregleda, odlučili su nastaviti razvijati koncept kvalitetnog, edukativnog i zabavnog sadržaja za najmlađe.</para>
<para>Stoga svjetlo dana nedavno je ugledala i prva od tri pjesmice koju su pripremili pod naslovom "Abeceda A-F" koju možete pogledati na <ulink url="https://www.youtube.com/watch?v=B1a14ZnRvZk">Youtube kanalu. </ulink>U ovom videu na zabavan način djeca mogu naučiti slova abecede te otkriti što radi auto, a što skriva ćup.</para>
<para>Doznali smo da se u njihovoj veseloj radioni "kuhaju" još mnogi uzbudljivi uradci pa stoga nestrpljivo očekujemo njihova nova iznenađenja.</para>

Dječje pjesmice - edukativni i zabavni video sadržaj za najmlađe Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "Dječje pjesmice Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "Dječje pjesmice." Kako bi što uspješnije realizirali svoju ideju, u pomoć im je uskočio i Lemonade3d Studio, koji je za svoj rad u polju animacije osvojio preko 50 međunarodnih nagrada.
Ohrabreni svojim prethodnim pilot projektom "Mali&amp;Mala" i iznimno uspješnim videom "Volimo Životinje" koji ima preko četiri milijuna pregleda, odlučili su nastaviti razvijati koncept kvalitetnog, edukativnog i zabavnog sadržaja za najmlađe.
Stoga svjetlo dana nedavno je ugledala i prva od tri pjesmice koju su pripremili pod naslovom "Abeceda A-F" koju možete pogledati na Youtube kanalu.  U ovom videu na zabavan način djeca mogu naučiti slova abecede te otkriti što radi auto, a što skriva ćup.
Doznali smo da se u njihovoj veseloj radioni "kuhaju" još mnogi uzbudljivi uradci pa stoga nestrpljivo očekujemo njihova nova iznenađenja. Klinfo.hr 

abeceda_video

Dječje pjesmice - edukativni i zabavni video sadržaj za najmlađe

<para>U pravilu ne traju dugo te se liječe siptomatski.
</para>
<heading4>
 Ljetni želučani virusi
</heading4>
<para>
Želučani virusi u pravilu traju do najviše tri dana, a prvi simptom koji oni uzrokuju jest povišena temperatura. Međutim, ako roditelj primijeti da su se uz temperaturu pojavili i simptomi poput proljeva, osipa ili glavobolje, dijete svakako treba odvesti doktoru. Virusni gastroenteritis mogu izazvati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk, adenovirusi te norovirusi koji su otporni na niske temperature i zamrzavanje pa se lako šire hladnim desertima.
</para>
<heading4>
 Enteroviroze
</heading4>
<para>
Tzv. ljetne viroze najčešće uzrokuju virusi iz skupine enterovirusa te njima najviše podliježu djeca u dobi od četiri do 12 godina. Bolest se najlakše i najbrže prenosi prljavim rukama te kapljičnim putem tj. kašljanjem i kihanjem. Izvor im je i zaražena voda, posebice voda iz bazena i plićak na gradskim plažama. Enterovirusa ima sedemdesetak vrsta klasificiranih u nekoliko podskupina, a većinu njih prate sljedeći simptomi: promuklost, upala grla, visoka temperatura koja izaziva malaksalost i glavobolju. Kod većine djece pojavluju se i crijevne smetnje kao npr. vodenasti proljevi koji obično traju do tri dana te povraćanje. Samo rijetki slučajevi pokazali su da enterovirusi mogu prouzročiti i teže bolesti poput meningealne enteroviroze ili enterovirusnog encefalitisa.
</para>
<heading4>
 Bakterijske infekcije
</heading4>
<para>
Osim virusa, crijevne infekcije uzrokuju i bakterije kao što su salmonela i Campylobacter. Camylobacter je vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine. Najčešće se razmnožavaju u lako pokvarljivim namirnicama poput mesa, jaja i mliječnih proizvoda ili u nečistoj vodi. Neki od simptoma koje uzrokuju crijevne infekcije su: bol u trbuhu, proljev, ponekad povraćanje ili čak temperatura. Kako bi spriječili kvarenje namirnica i zaraza, ljeti posebno pažljivo i higijenski tretirajte prehrambene namirnice. Sirove mesne prerađevine i kobasice, perad, riba, školjke, jaja, kremaste slastice, sladoled, salate i majonezu odmah po kupnji spremite u hladnjak, sve namirnice koje sadrže puno bjelančevina i vode, ovisno o receptu dobro skuhajte, dobro operite i kuhinjske aparate, koristite ručnike koji se mogu iskuhati i često ih mijenjajte te izbjegavajte "sumnjive" restorane i slastičarnice.
</para>
<heading4>Kako pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Virusne infekcije se uglavnom liječe simptomatski, što znači da se ublažavaju simptomi bolesti. Najopasnija nuspojava blagih ljetnih viroza je dehidracija. Mališanima izgubljenu tekućinu možete nadoknaditi postupkom rehidracije koji se provodi oralnom rehidracijskom otopinom. Sol za rehidraciju treba biti hladna ili sobne teperature i potrebno je davati malo po malo (na žlicu) posebno ako dijete povraća. Važno je pravilno pripremiti sol za rehidraciju. Prvo je potrebno prokuhati vodu te je ohladiti do sobne temperature pa zatim u njoj otopiti sol. Tako pripremeljenu sol možete čuvati u hladnjaku do 24 sata. Kod povišene temperature djetetu treba snižavati temperaturu tek kad ona prijeđe 38°C, a kao lijek se preporučuje paracetamol. Nije potrebno strogo se pridržavati dijete te treba čim prije početi jesti svu hranu kako bi se crijeva oporavila. Treba izbjegavati sirove i začinjene namirnice te voćne sokove.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/boli-ga-trbuscic-povraca-ima-proljev-kako-prezivjeti-zelucanu-virozu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovo su najčešći ljetni virusi i bakterije koji haraju među djecom Virusi i bakterije tijekom ljetnih mjeseci ne biraju godine, mjesto i vrijeme. Vrlo često meta su im djeca, nalaze se posvuda, a toplo vrijeme dodatno omogućuje njihovo ramnožavanje. U pravilu ne traju dugo te se liječe siptomatski.


   Ljetni želučani virusi


Želučani virusi u pravilu traju do najviše tri dana, a prvi simptom koji oni uzrokuju jest povišena temperatura. Međutim, ako roditelj primijeti da su se uz temperaturu pojavili i simptomi poput proljeva, osipa ili glavobolje, dijete svakako treba odvesti doktoru. Virusni gastroenteritis mogu izazvati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk, adenovirusi te norovirusi koji su otporni na niske temperature i zamrzavanje pa se lako šire hladnim desertima.


   Enteroviroze


Tzv. ljetne viroze najčešće uzrokuju virusi iz skupine enterovirusa te njima najviše podliježu djeca u dobi od četiri do 12 godina. Bolest se najlakše i najbrže prenosi prljavim rukama te kapljičnim putem tj. kašljanjem i kihanjem. Izvor im je i zaražena voda, posebice voda iz bazena i plićak na gradskim plažama. Enterovirusa ima sedemdesetak vrsta klasificiranih u nekoliko podskupina, a većinu njih prate sljedeći simptomi: promuklost, upala grla, visoka temperatura koja izaziva malaksalost i glavobolju. Kod većine djece pojavluju se i crijevne smetnje kao npr. vodenasti proljevi koji obično traju do tri dana te povraćanje. Samo rijetki slučajevi pokazali su da enterovirusi mogu prouzročiti i teže bolesti poput meningealne enteroviroze ili enterovirusnog encefalitisa.


   Bakterijske infekcije


Osim virusa, crijevne infekcije uzrokuju i bakterije kao što su salmonela i Campylobacter. Camylobacter je vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine. Najčešće se razmnožavaju u lako pokvarljivim namirnicama poput mesa, jaja i mliječnih proizvoda ili u nečistoj vodi. Neki od simptoma koje uzrokuju crijevne infekcije su: bol u trbuhu, proljev, ponekad povraćanje ili čak temperatura. Kako bi spriječili kvarenje namirnica i zaraza, ljeti posebno pažljivo i higijenski tretirajte prehrambene namirnice. Sirove mesne prerađevine i kobasice, perad, riba, školjke, jaja, kremaste slastice, sladoled, salate i majonezu odmah po kupnji spremite u hladnjak, sve namirnice koje sadrže puno bjelančevina i vode, ovisno o receptu dobro skuhajte, dobro operite i kuhinjske aparate, koristite ručnike koji se mogu iskuhati i često ih mijenjajte te izbjegavajte "sumnjive" restorane i slastičarnice.

Kako pomoći djetetu?

Virusne infekcije se uglavnom liječe simptomatski, što znači da se ublažavaju simptomi bolesti. Najopasnija nuspojava blagih ljetnih viroza je dehidracija. Mališanima izgubljenu tekućinu možete nadoknaditi postupkom rehidracije koji se provodi oralnom rehidracijskom otopinom. Sol za rehidraciju treba biti hladna ili sobne teperature i potrebno je davati malo po malo (na žlicu) posebno ako dijete povraća. Važno je pravilno pripremiti sol za rehidraciju. Prvo je potrebno prokuhati vodu te je ohladiti do sobne temperature pa zatim u njoj otopiti sol. Tako pripremeljenu sol možete čuvati u hladnjaku do 24 sata. Kod povišene temperature djetetu treba snižavati temperaturu tek kad ona prijeđe 38°C, a kao lijek se preporučuje paracetamol. Nije potrebno strogo se pridržavati dijete te treba čim prije početi jesti svu hranu kako bi se crijeva oporavila. Treba izbjegavati sirove i začinjene namirnice te voćne sokove.

   
      
   
 Petra Majetić 

bolesno dijete_pixabay

Ovo su najčešći ljetni virusi i bakterije koji haraju među djecom

<para>Ako ste roditelj djeteta od godinu dana i više, sigurno ste već itekako svjesni koliko ćete vremena i truda morati uložiti u njihov odgoj. Te male, a može se reći i prazne glavice, treba napuniti s raznim informacijama, ali i zdravim navikama kojima će se kasnije koristiti cijeli život, pa i na kraju primjenjivati na vlastitoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da dijete što prije usvoji što više dobrih navika, jer će to i njemu, ali i vama olakšati život. Evo nekih od njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Ne preskačite doručak – Djeca trebaju od vas usvojiti naviku konzumacije doručka, svaki dan. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za stvaranje navike zdrave prehrane i kada porastu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Pranje ruku i kupanje – Pranje ruku prije svakog jela, nakon svake nužde, nakon dolaska kući, igre, kada su bolesna i prehlađena i tako dalje jedan je od glavnih preduvjeta za zdravlje. Također, učenje važnosti osobne higijene cijelog tijela, pranja kose, umivanja, te pravilnog pranja spolovila jedna je od najvažnijih životnih navika koje dijete treba što prije usvojiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Četkanje zubi – Od dana kada izbiju prvi zubići, potrebno je početi s usađivanjem navike njihovog pranja dva puta na dan, ujutro nakon doručka i navečer prije spavanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Puštanje vode na WC-u
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Idite u šetnje, prirodu, igralište – Provodite vrijeme sa svojom djecom što više na otvorenom. U doba kada je lako ostati zatvoren kod kuće pred TV ekranom ili igrati kompjuterske igrice, potrudite se djetetu usaditi zdravu naviku igranja na svježem zraku, suncu, snijegu i raznim vremenskim uvjetima. Djecu je vrlo lako pretvoriti u osobe koje neće htjeti izaći iz doma, a posebno ne bez igrice na mobitelu, tabletu i sl. Također, ograničite vrijeme gledanja TV-a i igranja igrica. Postoje brojne druge zanimljive igre i kvalitetnog provođenja vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Zajednički obroci – Otkad počinju jesti krutu hranu, počinju učiti o navikama za vrijeme jela, pa tako i zajedničkim obiteljski obrocima, kako funkcioniraju i koja je njihova važnost i dinamika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Čitajte svaki dan – Nema veze je li riječ o istoj priči ili ne, zapamtite da pričom prije spavanja dijete stječe naviku važnosti čitanja knjiga, koja će mu dobro doći kasnijem u životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Što manje slatkih gaziranih sokova – Možda ih je teško u potpunosti zaobići, no svakako njihovu konzumaciju treba smanjiti na minimum, jer su puna umjetnih šećera i drugih nezdravih sastojaka, koji pridonose prekomjernom debljanju djece. Inzistirajte na tome da dijete većinom pije običnu vodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Dovoljno sna – Potrebno je za dječji psihički i fizički razvoj. Dovoljno sna vrlo je važno za odrasli ljudski organizam, a zdrava navika spavanja stječe se u djetinjstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Korištenje preparata za zaštitu od sunca – Sunce nema milosti, pa djeci od najranije dobi, odnosno od trenutka kada se smiju izlagati suncu i upotrebljavati preparate s UV filtrima, treba usađivati naviku da se njima redovito koriste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 11. Naučite ih korištenju sigurnosnih pojasa – Djeca odmalena uče o važnosti korištenja sigurnosnih pojasa tijekom vožnje. Ta će im navika dobro doći za cijeli život, a mnogima i spasiti život.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: ToniVC-Foter-CC BY-NC-ND</para>

Zdrave navike koje morate usaditi svojem djetetu Djecu od najranije dobi treba učiti navikama koje će im ostati za cijeli život… Ako ste roditelj djeteta od godinu dana i više, sigurno ste već itekako svjesni koliko ćete vremena i truda morati uložiti u njihov odgoj. Te male, a može se reći i prazne glavice, treba napuniti s raznim informacijama, ali i zdravim navikama kojima će se kasnije koristiti cijeli život, pa i na kraju primjenjivati na vlastitoj djeci.
   
Važno je da dijete što prije usvoji što više dobrih navika, jer će to i njemu, ali i vama olakšati život. Evo nekih od njih.
   
   1. Ne preskačite doručak – Djeca trebaju od vas usvojiti naviku konzumacije doručka, svaki dan. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za stvaranje navike zdrave prehrane i kada porastu.
   
   2. Pranje ruku i kupanje – Pranje ruku prije svakog jela, nakon svake nužde, nakon dolaska kući, igre, kada su bolesna i prehlađena i tako dalje jedan je od glavnih preduvjeta za zdravlje. Također, učenje važnosti osobne higijene cijelog tijela, pranja kose, umivanja, te pravilnog pranja spolovila jedna je od najvažnijih životnih navika koje dijete treba što prije usvojiti.
   
   3. Četkanje zubi – Od dana kada izbiju prvi zubići, potrebno je početi s usađivanjem navike njihovog pranja dva puta na dan, ujutro nakon doručka i navečer prije spavanja.
   
   4. Puštanje vode na WC-u
   
   
   5. Idite u šetnje, prirodu, igralište – Provodite vrijeme sa svojom djecom što više na otvorenom. U doba kada je lako ostati zatvoren kod kuće pred TV ekranom ili igrati kompjuterske igrice, potrudite se djetetu usaditi zdravu naviku igranja na svježem zraku, suncu, snijegu i raznim vremenskim uvjetima. Djecu je vrlo lako pretvoriti u osobe koje neće htjeti izaći iz doma, a posebno ne bez igrice na mobitelu, tabletu i sl. Također, ograničite vrijeme gledanja TV-a i igranja igrica. Postoje brojne druge zanimljive igre i kvalitetnog provođenja vremena.
   
   6. Zajednički obroci – Otkad počinju jesti krutu hranu, počinju učiti o navikama za vrijeme jela, pa tako i zajedničkim obiteljski obrocima, kako funkcioniraju i koja je njihova važnost i dinamika.
   
   7. Čitajte svaki dan – Nema veze je li riječ o istoj priči ili ne, zapamtite da pričom prije spavanja dijete stječe naviku važnosti čitanja knjiga, koja će mu dobro doći kasnijem u životu.
   
   8. Što manje slatkih gaziranih sokova – Možda ih je teško u potpunosti zaobići, no svakako njihovu konzumaciju treba smanjiti na minimum, jer su puna umjetnih šećera i drugih nezdravih sastojaka, koji pridonose prekomjernom debljanju djece. Inzistirajte na tome da dijete većinom pije običnu vodu.
   
   9. Dovoljno sna – Potrebno je za dječji psihički i fizički razvoj. Dovoljno sna vrlo je važno za odrasli ljudski organizam, a zdrava navika spavanja stječe se u djetinjstvu.
   
   10. Korištenje preparata za zaštitu od sunca – Sunce nema milosti, pa djeci od najranije dobi, odnosno od trenutka kada se smiju izlagati suncu i upotrebljavati preparate s UV filtrima, treba usađivati naviku da se njima redovito koriste.
   
   11. Naučite ih korištenju sigurnosnih pojasa – Djeca odmalena uče o važnosti korištenja sigurnosnih pojasa tijekom vožnje. Ta će im navika dobro doći za cijeli život, a mnogima i spasiti život.
 

Foto: ToniVC-Foter-CC BY-NC-ND vam 

Zdrave navike koje morate usaditi svojem djetetu

<para>Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije.</para>
<para>Kreatorica aplikacije je Elina Berglund, fizičarka koja je bila dio tima koji je otkrio nedjeljivu subatomsku česticu - Higgsov bozon i za to osvojio Nobelovu nagradu za fiziku 2013. godine. Drugim riječima, radi se o vrlo školovanoj, stručnoj i cijenjenoj dami koja je napustila istraživanje čestica i odlučila se posvetiti traganju za jednom drugom misterijom - kako napraviti aplikaciju za mobilni telefon koja će biti pouzdano sredstvo zaštite od neželjene trudnoće?
</para>
<para>Problemu se posvetila zbog osobnog iskustva. Naime, deset je godina i sama uzimala hormonalnu kontraceptivnu terapiju, no zanimalo ju je postoji li neki prirodniji način da izbjegne trudnoću. Pouzdala se u matematiku i programiranje te je izjavila da izrada jedne takve aplikacije nije puno drugačija od proučavanja subatomskih čestica. Umjesto Higgsova bozona, proučavala je tjelesne temperature žena i podatke o njihovoj plodnosti.</para>
<para>Berglund i njezin suprug aplikaciju <ulink url="https://www.naturalcycles.com/en">Natural Cycles</ulink> objavili su 2014. godine u Švedskoj, a oslanja se na dnevnu tjelesnu temperaturu žene koja se mjeri iznimno preciznim i točnim termometrom, pa se podatci kombiniraju s informacijama o njezinu menstrualnom ciklusu. Na dane kada je rizik od trudnoće iznimno visok, crveno upozorenje podsjeća vas da bi bilo dobro izbjegavati spolni odnos ili koristiti zaštitu ako se želi izbjeći trudnoća. Zeleno svjetlo znači suprotno, odnosno da je rizik od trudnoće vrlo nizak.</para>
<para>Praćenje plodnosti tijekom ciklusa nije nikakva novost. Žene od davnina zapisuju ili pamte datume svojih menstruacija i već otprilike znaju i osjećaju kada su im plodni dani. Posebno ako su im ciklusi uredni i redoviti. Razlika je što su žene prije koristile samo svoj mozak, pa papir, pa kalendar, pa kalendar na mobitelu, a sada imaju posebnu aplikaciju. Na tržištu postoji više od tisuću aplikacija vezanih za praćenje menstrualnog ciklusa.
</para>
<heading4>Po čemu je aplikacija Natural Cycles drugačija?</heading4>
<para>
Natural Cycles je prva aplikacija na svijetu koja je odobrena od strane Europske zdravstvene agencije kao metoda ili sredstvo kontracepcije.
</para>
<para>U kliničkoj studiji u kojoj je sudjelovalo 4000 žena rezultati su pokazali da je aplikacija mnogo bolje sredstvo sprječavanja trudnoće od klasičnog računanja po kalendaru. Samo 7 od 100 žena koje su koristile aplikaciju ostalo je trudno, u usporedbi s 24 od 100 žena koje su računale "na pamet" pomoću kalendara. Stručnjaci to pripisuju vrlo preciznom termometru za mjerenje temperature kojeg zovu bazalni tjelesni termometar.</para>
<para>Međutim, aplikacija je i dalje značajno manje učinkovita od drugih medicinskih metoda kontracepcije. Ili nije?</para>
<para>Kontracepcijska pilula bi trebala biti 99,7% sigurna. Međutim, u praksi je njezina učinkovitost svega 92% jer žene nisu dosljedne u njezinom redovitom uzimanju pa se često dogodi trudnoća i uz pilulu. Učinkovitost aplikacije je 93% što će reći da je bolja i sigurnija od hormonalne pilule. Aplikacija je sigurnija i od kondoma, ali nije od spirale.</para>
<para>No, aplikacija će se sigurno svidjeti ženama koje žele prirodnu alternativu pilulama. Tako aplikaciju i promoviraju <emphasis>"Kontracepcija bez nuspojava"</emphasis>. Uz to, jedna je od rijetkih iza koje stoje klinička istraživanja. Aplikaciju za sad koristi oko 300.000 parova, a stoji oko 10 dolara mjesečno. Ukoliko se pretplatite na godinu dana, termometar dobivate besplatno.</para>
<para>U aplikaciji nema reklama, nema dijeljena podataka i svi podatci ostaju zaštićeni i tajni.</para>
<para>Elina Berglund kaže da joj cilj nije zamijeniti ostale oblike kontracepcije, već ponuditi ženama točniju, precizniju matematičku metodu računanja plodnih dana.</para>

EU je odobrila aplikaciju kao učinkovitu metodu kontracepcije Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije.
Kreatorica aplikacije je Elina Berglund, fizičarka koja je bila dio tima koji je otkrio nedjeljivu subatomsku česticu - Higgsov bozon i za to osvojio Nobelovu nagradu za fiziku 2013. godine. Drugim riječima, radi se o vrlo školovanoj, stručnoj i cijenjenoj dami koja je napustila istraživanje čestica i odlučila se posvetiti traganju za jednom drugom misterijom - kako napraviti aplikaciju za mobilni telefon koja će biti pouzdano sredstvo zaštite od neželjene trudnoće?

Problemu se posvetila zbog osobnog iskustva. Naime, deset je godina i sama uzimala hormonalnu kontraceptivnu terapiju, no zanimalo ju je postoji li neki prirodniji način da izbjegne trudnoću. Pouzdala se u matematiku i programiranje te je izjavila da izrada jedne takve aplikacije nije puno drugačija od proučavanja subatomskih čestica. Umjesto Higgsova bozona, proučavala je tjelesne temperature žena i podatke o njihovoj plodnosti.
Berglund i njezin suprug aplikaciju Natural Cycles objavili su 2014. godine u Švedskoj, a oslanja se na dnevnu tjelesnu temperaturu žene koja se mjeri iznimno preciznim i točnim termometrom, pa se podatci kombiniraju s informacijama o njezinu menstrualnom ciklusu. Na dane kada je rizik od trudnoće iznimno visok, crveno upozorenje podsjeća vas da bi bilo dobro izbjegavati spolni odnos ili koristiti zaštitu ako se želi izbjeći trudnoća. Zeleno svjetlo znači suprotno, odnosno da je rizik od trudnoće vrlo nizak.
Praćenje plodnosti tijekom ciklusa nije nikakva novost. Žene od davnina zapisuju ili pamte datume svojih menstruacija i već otprilike znaju i osjećaju kada su im plodni dani. Posebno ako su im ciklusi uredni i redoviti. Razlika je što su žene prije koristile samo svoj mozak, pa papir, pa kalendar, pa kalendar na mobitelu, a sada imaju posebnu aplikaciju. Na tržištu postoji više od tisuću aplikacija vezanih za praćenje menstrualnog ciklusa.

Po čemu je aplikacija Natural Cycles drugačija?

Natural Cycles je prva aplikacija na svijetu koja je odobrena od strane Europske zdravstvene agencije kao metoda ili sredstvo kontracepcije.

U kliničkoj studiji u kojoj je sudjelovalo 4000 žena rezultati su pokazali da je aplikacija mnogo bolje sredstvo sprječavanja trudnoće od klasičnog računanja po kalendaru. Samo 7 od 100 žena koje su koristile aplikaciju ostalo je trudno, u usporedbi s 24 od 100 žena koje su računale "na pamet" pomoću kalendara. Stručnjaci to pripisuju vrlo preciznom termometru za mjerenje temperature kojeg zovu bazalni tjelesni termometar.
Međutim, aplikacija je i dalje značajno manje učinkovita od drugih medicinskih metoda kontracepcije. Ili nije?
Kontracepcijska pilula bi trebala biti 99,7% sigurna. Međutim, u praksi je njezina učinkovitost svega 92% jer žene nisu dosljedne u njezinom redovitom uzimanju pa se često dogodi trudnoća i uz pilulu. Učinkovitost aplikacije je 93% što će reći da je bolja i sigurnija od hormonalne pilule. Aplikacija je sigurnija i od kondoma, ali nije od spirale.
No, aplikacija će se sigurno svidjeti ženama koje žele prirodnu alternativu pilulama. Tako aplikaciju i promoviraju "Kontracepcija bez nuspojava". Uz to, jedna je od rijetkih iza koje stoje klinička istraživanja. Aplikaciju za sad koristi oko 300.000 parova, a stoji oko 10 dolara mjesečno. Ukoliko se pretplatite na godinu dana, termometar dobivate besplatno.
U aplikaciji nema reklama, nema dijeljena podataka i svi podatci ostaju zaštićeni i tajni.
Elina Berglund kaže da joj cilj nije zamijeniti ostale oblike kontracepcije, već ponuditi ženama točniju, precizniju matematičku metodu računanja plodnih dana. Jelena Kovačić 

natural cycles

EU je odobrila aplikaciju kao učinkovitu metodu kontracepcije

<para>Jedna nova studija <emphasis>Sveučilišta u Surreyju</emphasis> i <emphasis>Sveučilišta u Bristolu</emphasis> otkrila je kako manjak vitamina D tijekom trudnoće može naštetiti razvoju djeteta.
</para>
<blockquote>
 <para>Važnost vitamina D i njegov manjak ne smiju se potcjenjivati. Već je poznato da je on ključan za naš mišićno-koštani sustav, no naše istraživanje pokazalo je da akuo su razine ovog vitamina niske kod trudnice, to može negativno utjecati na njezino dijete u prvim godinama života, kazala je voditeljica istraživanja Andrea Darling.</para>
</blockquote>
<heading4>Socijalni i motorički razvoj</heading4>
<para>
Nakon proučavanja čak 7000 majki i njihove djece, znanstvenici su otkrili da djeca čije su majke u trudnoći imale prenisku razinu vitamina D, odnosno manje od 50 nmol na litru krvi, postižu najslabije rezultate na standardnim testovima grube i fine motorike u dobi od 2,5 godine. Ti testovi uključuju mjerenje koordinacije (udaranje lopte nogom, balansiranje na jednoj nozi i skakanje) te korištenje finih mišića (držanje olovke, građenje dvorca od sitnijih kockica i sl.).</para>
<para>Uz to, ista su ta djeca postigla slabije rezultate u vještinama socijalnog razvoja u dobi od 3,5 godine, a u usporedbi s djecom čije su majke tijekom trudnoće imale zadovoljavajuću razinu vitamina D u organizmu.</para>
<para>Dobra vijest je da vitamin D nije povezan s vještinama čitanja i kvocijentom inteligencije u kasnijoj dobi.
</para>
<heading4>Koliko vitamina D je dovoljno?</heading4>
<para>
U sunčanim periodima, bit će dovoljno dnevno provesti 30-60 minuta na suncu. Svakog dana izložite kožu sunčevim zrakama i vaš organizam "proizvest" će dovoljne količine vitamina D. Ako je vruće i sparno ljeto, suncu se izlažite prije 11.00 sati ili nakon 17.00 sati. Uz to, vitamin D dobivate i preko raznih multivitaminskih dodataka prehrani koje trudnice sve više uzimaju. Uz sunce i multivitamine, vitamin D pronaći ćete i u hrani, posebno u lososi, sardinama, skuši i svježoj tuni. Nešto manje količine vitamina D nalaze se u crvenom mesu, jajima i žitaricama.</para>
<para>Ako ste trudni u jesensko-zimsko-proljetnom periodu kada je manje sunca, uzimajte 10 mikrograma vitamina D dnevno. To će biti dovoljno, jer predoziranje ovim vitaminom također nije preporučljivo. U visokim razinama vitamin D je toksičan za organizam.</para>
<para>Razinu vitamina D možete provjeriti krvnim testom kod svog liječnika opće prakse, a oko dodataka prehrani u vidu vitamina svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom.</para>

Trudnice na sunce: Manjak vitamina D u trudnoći može naštetiti vašoj bebi Posljednjih godina niz se istraživanja bavi pitanjem kako majčine navike i stil života tijekom trudnoće utječu na kasniji razvoj bebe nakon rođenja. Jedna nova studija Sveučilišta u Surreyju i Sveučilišta u Bristolu otkrila je kako manjak vitamina D tijekom trudnoće može naštetiti razvoju djeteta.


   Važnost vitamina D i njegov manjak ne smiju se potcjenjivati. Već je poznato da je on ključan za naš mišićno-koštani sustav, no naše istraživanje pokazalo je da akuo su razine ovog vitamina niske kod trudnice, to može negativno utjecati na njezino dijete u prvim godinama života, kazala je voditeljica istraživanja Andrea Darling.

Socijalni i motorički razvoj

Nakon proučavanja čak 7000 majki i njihove djece, znanstvenici su otkrili da djeca čije su majke u trudnoći imale prenisku razinu vitamina D, odnosno manje od 50 nmol na litru krvi, postižu najslabije rezultate na standardnim testovima grube i fine motorike u dobi od 2,5 godine. Ti testovi uključuju mjerenje koordinacije (udaranje lopte nogom, balansiranje na jednoj nozi i skakanje) te korištenje finih mišića (držanje olovke, građenje dvorca od sitnijih kockica i sl.).
Uz to, ista su ta djeca postigla slabije rezultate u vještinama socijalnog razvoja u dobi od 3,5 godine, a u usporedbi s djecom čije su majke tijekom trudnoće imale zadovoljavajuću razinu vitamina D u organizmu.
Dobra vijest je da vitamin D nije povezan s vještinama čitanja i kvocijentom inteligencije u kasnijoj dobi.

Koliko vitamina D je dovoljno?

U sunčanim periodima, bit će dovoljno dnevno provesti 30-60 minuta na suncu. Svakog dana izložite kožu sunčevim zrakama i vaš organizam "proizvest" će dovoljne količine vitamina D. Ako je vruće i sparno ljeto, suncu se izlažite prije 11.00 sati ili nakon 17.00 sati. Uz to, vitamin D dobivate i preko raznih multivitaminskih dodataka prehrani koje trudnice sve više uzimaju. Uz sunce i multivitamine, vitamin D pronaći ćete i u hrani, posebno u lososi, sardinama, skuši i svježoj tuni. Nešto manje količine vitamina D nalaze se u crvenom mesu, jajima i žitaricama.
Ako ste trudni u jesensko-zimsko-proljetnom periodu kada je manje sunca, uzimajte 10 mikrograma vitamina D dnevno. To će biti dovoljno, jer predoziranje ovim vitaminom također nije preporučljivo. U visokim razinama vitamin D je toksičan za organizam.
Razinu vitamina D možete provjeriti krvnim testom kod svog liječnika opće prakse, a oko dodataka prehrani u vidu vitamina svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom. Jelena Kovačić 

trudnica pixabay

Trudnice na sunce: Manjak vitamina D u trudnoći može naštetiti vašoj bebi

<para>Smrzavanje kašica praktično je i kod vrlo zaposlenih mama koje jednostavno ne stignu svaki dan pripremati nekoliko novih jela.</para>
<para>Jelovnik beba u grubo se svodi na voće, povrće, meso, ribu i žitarice. Pravilo kod smrzavanja hrane za bebu je da se smrzava ili sirova namirnica koja se potom odmrzava i kuha, ili se smrzava kuhana hrana (termički obrađena) koja se potom odmrzava, grije i jede. Treba imati na umu da se ove grupe hrane neće jednako dobro "ponašati" nakon što su jednom bile smrznute pa odmrznute. Hrana može posmeđiti, izgubiti originalnu teksturu, postati vodena nakon odmrzavanja, gumenasta ili brašnasta te promijenjenog okusa.
</para>
<heading4>Koliko dugo se hrana za bebe smije držati na hladnom?</heading4>
<para>
U dubokom ledu ili zamrzivaču kašice i hranu za bebe je preporučljivo držati najviše tri mjeseca i svakako ju treba potrošiti unutar tog razdoblja. Ako je moguće smrznute obroke ponudite ponovno bebi unutar mjesec dana. Naime, smrzavanjem se unutar bebine kašice stvaraju kristalići leda koji upijaju nutrijente iz hrane, pa se kod odmrzavanja dio tih nutrijenata gubi otapanjem i isparavanjem tih kristalića vode. U svakom slučaju odmrznuta hrana nije tako hranjiva i kvalitetna kao svježa.</para>
<para>U hladnjaku se kuhani obroci od voća i povrća smiju držati najviše 48 sati, a kuhano meso, riba, mliječni proizvodi i jaja, najviše 24 sata. Ako se radi o miješanim povrtno-mesnim kašicama, ravnajte se po namirnici koja ima kraći rok trajanja, a to je u ovom slučaju meso, pa je maksimalno vrijeme držanja kašice u hladnjaku - 24 sata. Nakon 48 sati držanja bilo koje kašice u hladnjaku, u njoj se počinju razvijati prve bakterije. Stoga se preporučuje bebi svakog dana raditi svježu kašicu ili barem svaki drugi dan. Dobar trik je i držanje namirnice što duže u kompaktnom stanju. Na primjer, ako ste skuhali komad teletine, od jedne polovice usitnjavanjem napravite današnji obrok, a drugu polovicu stavite u hladnjak u komadu i usitnite ju s povrćem ili žitaricama tek sljedeći dan kada pripremate novu kašicu.
</para>
<heading4>Smijem li koristiti smrznuto voće i povrće za pripremu kašica?</heading4>
<para>
Već smo spomenuli da je svježe uvijek bolji izbor od smrznutog i da je bolje smrzavati kompaktne namirnice, npr. oguliti bananu, jabuku ili krušku i smrznuti je cijelu, a ne u obliku pirea. No ako u kašicama za bebe koristite odmrznuto voće i povrće, neće se ništa loše dogoditi za zdravlje vaše bebe.</para>
<para>Ono što je pod upitnikom je ponovno smrzavanje voćne ii povrtne kašice koja je već napravljena od smrznutog voća ili povrća. Ovdje bi se radilo o dvostrukom smrzavanju jedne te iste namirnice. Odgovor je li to loše i koliko je loše za bebinu probavu nemamo, jer nisu napravljena nikakva istraživanja na tu temu. Ono što znamo je da je u redu smrznuti sirove i svježe namirnice, odmrznuti ih, skuhati, pa ponovno smrznuti kao kuhano jelo. Ono što nije dobro je smrznuti kuhano jelo, odmrznuti ga, malo pojesti, pa ga ponovno smrznuti, odmrznuti drugi puta te jesti treći puta.</para>
<para>Kad su bebe u pitanju jako je važno da kupovno smrznuto povrće i voće obavezno skuhate prije posluživanja. Ono je smrznuto sirovo i povlači se po raznim tvornicama, pakirnicama, hladnjačama i skladištima, pa ga svakako treba termički obraditi. Pa čak i ako se radi o mrkvicama koje vaša bebica može već zubićima grickati i sirove. Smrznutu kupovnu hranu obavezno uvijek kuhajte!
</para>
<heading4>Kako smrzavati kašice za bebe?</heading4>
<para>
Najučinkovitiji alat za smrzavanje bebine kašice je pomoću posudice za led s malo većim utorima. Posudicu je potrebno jako dobro oprati i sintetizirati prije korištenja za smrzavanje bebine kašice. Najbolje ju je oprati u perilici posuđa ili vrućoj vodi s antibakterijskim sredstvom za pranje suđa. Potom kašicu usipajte u utore te prekrijte posudicu za led prijanjajućom plastično-prozirnom folijom.</para>
<para>Ova metoda ima niz prednosti, među kojima je najvažnija ta da se po potrebi izvadi i odmrzne ona količina "kockica" koju će beba pojesti u tom obroku, pa nema nepotrebnog bacanja hrane.</para>
<para>Neke mame koriste male staklenke od kupovnih kašica pa u njima smrzavaju kašice i kasnije ih u vrućoj vodi odmrzavaju, no to nije preporučljivo jer staklo od kojih su napravljene nije namijenjeno za ekstremne temperature, odnosno smrzavanje i potom potapanje u vruću vodu. Općenito je važno da hranu za bebe smrzavate u ambalaži koja je namijenjena za duboko zamrzavanje.</para>

Kako smrzavati voćne, povrtne i mesne kašice za bebe? Često se dogodi da mama napravi malo više kašice koja ne može dugo stajati, pa dolazi u dilemu što smije, a što ne smije smrzavati i ponovno odmrzavati te dati bebi jesti. Smrzavanje kašica praktično je i kod vrlo zaposlenih mama koje jednostavno ne stignu svaki dan pripremati nekoliko novih jela.
Jelovnik beba u grubo se svodi na voće, povrće, meso, ribu i žitarice. Pravilo kod smrzavanja hrane za bebu je da se smrzava ili sirova namirnica koja se potom odmrzava i kuha, ili se smrzava kuhana hrana (termički obrađena) koja se potom odmrzava, grije i jede. Treba imati na umu da se ove grupe hrane neće jednako dobro "ponašati" nakon što su jednom bile smrznute pa odmrznute. Hrana može posmeđiti, izgubiti originalnu teksturu, postati vodena nakon odmrzavanja, gumenasta ili brašnasta te promijenjenog okusa.

Koliko dugo se hrana za bebe smije držati na hladnom?

U dubokom ledu ili zamrzivaču kašice i hranu za bebe je preporučljivo držati najviše tri mjeseca i svakako ju treba potrošiti unutar tog razdoblja. Ako je moguće smrznute obroke ponudite ponovno bebi unutar mjesec dana. Naime, smrzavanjem se unutar bebine kašice stvaraju kristalići leda koji upijaju nutrijente iz hrane, pa se kod odmrzavanja dio tih nutrijenata gubi otapanjem i isparavanjem tih kristalića vode. U svakom slučaju odmrznuta hrana nije tako hranjiva i kvalitetna kao svježa.
U hladnjaku se kuhani obroci od voća i povrća smiju držati najviše 48 sati, a kuhano meso, riba, mliječni proizvodi i jaja, najviše 24 sata. Ako se radi o miješanim povrtno-mesnim kašicama, ravnajte se po namirnici koja ima kraći rok trajanja, a to je u ovom slučaju meso, pa je maksimalno vrijeme držanja kašice u hladnjaku - 24 sata. Nakon 48 sati držanja bilo koje kašice u hladnjaku, u njoj se počinju razvijati prve bakterije. Stoga se preporučuje bebi svakog dana raditi svježu kašicu ili barem svaki drugi dan. Dobar trik je i držanje namirnice što duže u kompaktnom stanju. Na primjer, ako ste skuhali komad teletine, od jedne polovice usitnjavanjem napravite današnji obrok, a drugu polovicu stavite u hladnjak u komadu i usitnite ju s povrćem ili žitaricama tek sljedeći dan kada pripremate novu kašicu.

Smijem li koristiti smrznuto voće i povrće za pripremu kašica?

Već smo spomenuli da je svježe uvijek bolji izbor od smrznutog i da je bolje smrzavati kompaktne namirnice, npr. oguliti bananu, jabuku ili krušku i smrznuti je cijelu, a ne u obliku pirea. No ako u kašicama za bebe koristite odmrznuto voće i povrće, neće se ništa loše dogoditi za zdravlje vaše bebe.
Ono što je pod upitnikom je ponovno smrzavanje voćne ii povrtne kašice koja je već napravljena od smrznutog voća ili povrća. Ovdje bi se radilo o dvostrukom smrzavanju jedne te iste namirnice. Odgovor je li to loše i koliko je loše za bebinu probavu nemamo, jer nisu napravljena nikakva istraživanja na tu temu. Ono što znamo je da je u redu smrznuti sirove i svježe namirnice, odmrznuti ih, skuhati, pa ponovno smrznuti kao kuhano jelo. Ono što nije dobro je smrznuti kuhano jelo, odmrznuti ga, malo pojesti, pa ga ponovno smrznuti, odmrznuti drugi puta te jesti treći puta.
Kad su bebe u pitanju jako je važno da kupovno smrznuto povrće i voće obavezno skuhate prije posluživanja. Ono je smrznuto sirovo i povlači se po raznim tvornicama, pakirnicama, hladnjačama i skladištima, pa ga svakako treba termički obraditi. Pa čak i ako se radi o mrkvicama koje vaša bebica može već zubićima grickati i sirove. Smrznutu kupovnu hranu obavezno uvijek kuhajte!

Kako smrzavati kašice za bebe?

Najučinkovitiji alat za smrzavanje bebine kašice je pomoću posudice za led s malo većim utorima. Posudicu je potrebno jako dobro oprati i sintetizirati prije korištenja za smrzavanje bebine kašice. Najbolje ju je oprati u perilici posuđa ili vrućoj vodi s antibakterijskim sredstvom za pranje suđa. Potom kašicu usipajte u utore te prekrijte posudicu za led prijanjajućom plastično-prozirnom folijom.
Ova metoda ima niz prednosti, među kojima je najvažnija ta da se po potrebi izvadi i odmrzne ona količina "kockica" koju će beba pojesti u tom obroku, pa nema nepotrebnog bacanja hrane.
Neke mame koriste male staklenke od kupovnih kašica pa u njima smrzavaju kašice i kasnije ih u vrućoj vodi odmrzavaju, no to nije preporučljivo jer staklo od kojih su napravljene nije namijenjeno za ekstremne temperature, odnosno smrzavanje i potom potapanje u vruću vodu. Općenito je važno da hranu za bebe smrzavate u ambalaži koja je namijenjena za duboko zamrzavanje. Jelena Kovačić 

Kako smrzavati voćne, povrtne i mesne kašice za bebe?

<para>Pčela svoj dom tj. košnicu rijetko napušta pa je u većini slučajeva osa ta koja bocka te zadaje muke roditeljima i djeci. Ose najviše vole napadati ruke i noge jer najčešće “grizu” u samoobrani.</para>
<para>Reakcija malih beba na ubode ovih insekata može biti intenzivnija stoga nije čudno ako se na koži pojavi crvenilo, otok i svrbež jer je to sasvim normalno. Neke bebice mogu imati i značajnije otekline i crvenila. Veliku pozornost roditelj bi trebao obratiti na ubode koji su se dogodili oko područja bebine glave (blizu ili u ustima, blizu oka ili na području uha). Na tim mjestima postoji veća sklonost izraženijoj reakciji, a crvenilo i oteknuće može biti veće i značajnije.
</para>
<heading4>
 Kako reagirati?
</heading4>
<para>
Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac. Iz žalca se postepeno oslobađa otrov koji uzrokuje određene simptome stoga žalac treba što prije izvaditi. Najčešće se vadi pincetom, premda se u nekim situacijama može i noktom. Ne pokušavajte ga iščupati vertikalno jer se tako može dodatno ubrizgati otrov. Mjesto uboda obavezno dezinficirajte nekom antiseptičkom otopinom. Nakon dezinfekcije, slijedi stavljanje hladnog obloga na mjesto uboda. Također, postoje razne masti i kremice koje “hlade” kožu te sirupi i kapi koji ublažavaju simptome.
</para>
<heading4>
 Kada potražiti liječničku pomoć?
</heading4>
<para>
Pomoć stručnjaka obavezno potražite ako dijete neprestano plače (po nekoliko sati) te ako procijenite da bi razlog plača mogao biti upravo zbog uboda insekta. Liječnička pomoć potrebna je i ako se oteklina ili svrbež pogorša nakon 24 sata. Kod nekih bebica ubod insekata može izazvati i tešku alergijsku reakciju – anafilaksiju. Simptomi anafilaksije uključuju osip, svrab, grčeve u trbuhu, kašalj, otežano disanje, otežano gutanje, gušenje, pa čak i nesvjesticu. U takvim slučajevima hitno treba potražiti liječničku pomoć.
</para>
<heading4>
 Praktični savjeti
</heading4>
<para>
 → Tijekom boravka na otvorenom u blizini djeteta izbjegavajte jake parfeme, posebno one cvjetne, jer oni privlače insekte.</para>
<para>
 → Dijete pravilno odjenite za boravak u prirodi te mu pokrijte određene dijelove tijela.</para>
<para>
 → Na kolica postavite mrežicu za zaštitu od insekata.</para>
<para>
 → Izbjegavajte otvaranje slatkih namirnica u blizini djeteta.</para>
<para>
 → Kad vidite insekta u blizini djeteta, ne paničarite. Ne mašite rukama i ne tjerajte ga jer ćete ga tako samo uznemiriti. Dovoljno je samo mirno udaljiti se s djetetom.</para>
<para>
 → U slučaju preosjetljivosti djeteta na ubod insekata savjetujte se s nadležnim liječnikom radi pravodobne terapije.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijekovi-iz-kucne-radinosti-pomocu-prirodnih-metoda-tretirati-ubode-insekata-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što kad bebu ubode osa ili pčela? Ljeto je omiljeno godišnje doba dvaju insekata koji svim roditeljima, a posebice onima s malim bebama tjeraju strah u kosti. Oni se zovu pčela i osa i nisu toliko opasni kako se na prvu čine. Pčela svoj dom tj. košnicu rijetko napušta pa je u većini slučajeva osa ta koja bocka te zadaje muke roditeljima i djeci. Ose najviše vole napadati ruke i noge jer najčešće “grizu” u samoobrani.
Reakcija malih beba na ubode ovih insekata može biti intenzivnija stoga nije čudno ako se na koži pojavi crvenilo, otok i svrbež jer je to sasvim normalno. Neke bebice mogu imati i značajnije otekline i crvenila. Veliku pozornost roditelj bi trebao obratiti na ubode koji su se dogodili oko područja bebine glave (blizu ili u ustima, blizu oka ili na području uha). Na tim mjestima postoji veća sklonost izraženijoj reakciji, a crvenilo i oteknuće može biti veće i značajnije.


   Kako reagirati?


Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac. Iz žalca se postepeno oslobađa otrov koji uzrokuje određene simptome stoga žalac treba što prije izvaditi. Najčešće se vadi pincetom, premda se u nekim situacijama može i noktom. Ne pokušavajte ga iščupati vertikalno jer se tako može dodatno ubrizgati otrov. Mjesto uboda obavezno dezinficirajte nekom antiseptičkom otopinom. Nakon dezinfekcije, slijedi stavljanje hladnog obloga na mjesto uboda. Također, postoje razne masti i kremice koje “hlade” kožu te sirupi i kapi koji ublažavaju simptome.


   Kada potražiti liječničku pomoć?


Pomoć stručnjaka obavezno potražite ako dijete neprestano plače (po nekoliko sati) te ako procijenite da bi razlog plača mogao biti upravo zbog uboda insekta. Liječnička pomoć potrebna je i ako se oteklina ili svrbež pogorša nakon 24 sata. Kod nekih bebica ubod insekata može izazvati i tešku alergijsku reakciju – anafilaksiju. Simptomi anafilaksije uključuju osip, svrab, grčeve u trbuhu, kašalj, otežano disanje, otežano gutanje, gušenje, pa čak i nesvjesticu. U takvim slučajevima hitno treba potražiti liječničku pomoć.


   Praktični savjeti


   → Tijekom boravka na otvorenom u blizini djeteta  izbjegavajte jake parfeme, posebno one cvjetne, jer oni privlače insekte.

   → Dijete pravilno odjenite za boravak u prirodi te mu pokrijte određene dijelove tijela.

   → Na kolica postavite mrežicu za zaštitu od insekata.

    → Izbjegavajte otvaranje slatkih namirnica u blizini djeteta.

   → Kad vidite insekta u blizini djeteta, ne paničarite. Ne mašite rukama i ne tjerajte ga jer ćete ga tako samo uznemiriti. Dovoljno je samo mirno udaljiti se s djetetom.

   → U slučaju preosjetljivosti djeteta na ubod insekata savjetujte se s nadležnim liječnikom radi pravodobne terapije.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_insekti_pixabay

Što kad bebu ubode osa ili pčela?

<para>Kao što znamo, bebe se rađaju iz vode, ne plaše se vode, često u njoj uživaju i instinktivno znaju zaroniti i izroniti. Kako dijete raste, može se razviti strah od vode pa učenje plivanja zapravo počinje eliminiranjem tog straha.</para>
<para>U grubo, prije učenja plivanja dijete bi trebalo svladati zaronjavanje lica u vodu bez da se zagrcne, imati razvijenu grubu motoriku i osjećati se općenito ugodno u vodi, odnosno ne imati panični strah od vode. Isto tako, dijete bi trebalo biti dovoljno zrelo da može percipirati, verbalizirati i pokazati opasnost koju eventualno osjeća u vodi.
</para>
<heading4>Učenje plivanja s profesionalcima u školi plivanja</heading4>
<para>
Gradski bazeni i klubovi koji nude škole plivanja obično imaju razne programe: od gimnastike za mame i bebe do obuke neplivača, no najveći broj njih učenje plivanja organizira za djecu od 5 ili 6 godina starosti na više. Škole plivanja moraju biti usklađene s programom Zavoda za sport i školstvo Republike Hrvatske.</para>
<para>
 <emphasis>Američka akademija pedijatara</emphasis> čije smjernice slijede pedijatri u svim razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, preporučuje da se s učenjem plivanja ne počinje prije navršene 4. godine. Smatra se da su tada mališani razvojno i emocionalno spremni učiti konkretne lekcije iz plivanja.</para>
<para>Ipak, konkretna odluka je na roditelju jer on najbolje poznaje svoje dijete. Ako je dijete motorički aktivno i spremno, ako sluša i ponavlja naredbe i upute, nema nikakav ili mali strah od vode, samo traži da ga se uči nove vještine u vodi i razumije potencijalne opasnosti, može se pokušati s učenjem plivanja.
</para>
<heading4>Što možete sami naučiti dijete prije 5. godine, odnosno prije samog učenja plivanja?</heading4>
<para>
Ono što roditelji mogu raditi s djecom do 5. godine je provoditi vrijeme u svladavanju osnova u bezenu ili na moru. Konkretno, u zajedničkom kupanju u bazenu ili na moru, manjoj djeci možete pokazati sljedeće:</para>
<para>- Da je boravak u vodi jako zabavan i da je se ne trebamo bojati, ali da trebamo slušati sami sebe i ne ići u duboku vodu ako osjećamo strah, da se ne odvajamo od odrasle osobe i ruba bazena, da moramo reći ako nam je voda prehladna ili nas smeta za kožu i slično. Sve te razgovore o vodi i poštovanju koji trebamo prema njoj imati u sigurnosnom smislu, možete voditi s djetetom dok se kupate i uživate u igranju.</para>
<para>- Potaknuti dijete da "roni". Počnite tako da dijete stabilno stoji na tlu u mirnoj vodi do njegovog pojasa. Potom neka si začepi nosić i samo lagano prisloni lice ispod površine vode. Sljedeći korak bit će da čučne i zaroni cijelu glavicu ispod površine vode, samo na sekundu. Kasnije će to biti dvije sekunde, pa tri, sve dok ne skupi hrabrost za nešto više. Kako dijete raste potičite ga da potaplja glavicu i "roni" sve duže, dublje i hrabrije, odnosno da sam odredi ritam napretka. Poanta je da se ne boji osjećaja potopljenosti na licu, odnosno glavici.</para>
<para>- Vježbati s djetetom plutanje na površini. Uhvatite ga ispod trupa, pa ispod leđa, i potičite da maše ručicama i nožicama i da mirno leži na vodi dok ga vi držite. Dijete će dobiti osjećaj plutanja tijela na površini i svladati osnovni položaj za učenje plivanja.</para>
<para>- Špricati se u vodi je dobro kako bi se dijete naviknulo na istovremeno obavljanje barem dvije radnje. Dok ga špricate dijete odolijeva vodi na svom licu i tijelu koja dolazi iz svih smjerova, a istovremeno ono mora obavljati još jednu aktivnost - špricati vas.
</para>
<heading4>Pomoćne rukavice, prsluci i pojasevi - da ili ne?</heading4>
<para>
Neki smatraju da nije djeci dobro stavljati pomoćne rekvizite s kojima će zbog zraka koji ih drži na površini dobiti krivi ili lažni osjećaj vode, dubine i sigurnosti. Kad ostanu bez njih, djeca ne znaju što činiti i osloniti se na vlastite vještine plutanja, ronjenja, mahanja ručicama.</para>
<para>Roditelji rukavice i šlaufiće djeci stavljaju da se sami osjećaju sigurnije, no pitanje je koliko su sigurni s obzirom na to da se oni mogu probušiti, ispuhati, skliznuti s djeteta...</para>
<para>Mnogi smatraju da je bolje biti prisutan i iskustvo s vodom učiniti što "prirodnijim", odnosno biti uz dijete i učiti ga nove vještine kroz zabavu.</para>
<para>Ipak, odluka je na roditeljima i oni koji se odluče na pomoćne rekvizite neka ih djetetu stavljaju kada tako osjećaju da trebaju, ali u kombinaciji s vremenom provedenim u vodi bez ikakvih rekvizita i "zračne" pomoći.</para>

U kojoj dobi su djeca spremna za učenje plivanja? Ljeto je idealno vrijeme za učenje plivanja, no roditelji se često pitaju je li njihovo dijete spremno i koji preduvjeti trebaju biti zadovoljeni da se počne s učenjem konkretne tehnike plivanja? Kao što znamo, bebe se rađaju iz vode, ne plaše se vode, često u njoj uživaju i instinktivno znaju zaroniti i izroniti. Kako dijete raste, može se razviti strah od vode pa učenje plivanja zapravo počinje eliminiranjem tog straha.
U grubo, prije učenja plivanja dijete bi trebalo svladati zaronjavanje lica u vodu bez da se zagrcne, imati razvijenu grubu motoriku i osjećati se općenito ugodno u vodi, odnosno ne imati panični strah od vode. Isto tako, dijete bi trebalo biti dovoljno zrelo da može percipirati, verbalizirati i pokazati opasnost koju eventualno osjeća u vodi.

Učenje plivanja s profesionalcima u školi plivanja

Gradski bazeni i klubovi koji nude škole plivanja obično imaju razne programe: od gimnastike za mame i bebe do obuke neplivača, no najveći broj njih učenje plivanja organizira za djecu od 5 ili 6 godina starosti na više. Škole plivanja moraju biti usklađene s programom Zavoda za sport i školstvo Republike Hrvatske.

   Američka akademija pedijatara čije smjernice slijede pedijatri u svim razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, preporučuje da se s učenjem plivanja ne počinje prije navršene 4. godine. Smatra se da su tada mališani razvojno i emocionalno spremni učiti konkretne lekcije iz plivanja.
Ipak, konkretna odluka je na roditelju jer on najbolje poznaje svoje dijete. Ako je dijete motorički aktivno i spremno, ako sluša i ponavlja naredbe i upute, nema nikakav ili mali strah od vode, samo traži da ga se uči nove vještine u vodi i razumije potencijalne opasnosti, može se pokušati s učenjem plivanja.

Što možete sami naučiti dijete prije 5. godine, odnosno prije samog učenja plivanja?

Ono što roditelji mogu raditi s djecom do 5. godine je provoditi vrijeme u svladavanju osnova u bezenu ili na moru. Konkretno, u zajedničkom kupanju u bazenu ili na moru, manjoj djeci možete pokazati sljedeće:
- Da je boravak u vodi jako zabavan i da je se ne trebamo bojati, ali da trebamo slušati sami sebe i ne ići u duboku vodu ako osjećamo strah, da se ne odvajamo od odrasle osobe i ruba bazena, da moramo reći ako nam je voda prehladna ili nas smeta za kožu i slično. Sve te razgovore o vodi i poštovanju koji trebamo prema njoj imati u sigurnosnom smislu, možete voditi s djetetom dok se kupate i uživate u igranju.
- Potaknuti dijete da "roni". Počnite tako da dijete stabilno stoji na tlu u mirnoj vodi do njegovog pojasa. Potom neka si začepi nosić i samo lagano prisloni lice ispod površine vode. Sljedeći korak bit će da čučne i zaroni cijelu glavicu ispod površine vode, samo na sekundu. Kasnije će to biti dvije sekunde, pa tri, sve dok ne skupi hrabrost za nešto više. Kako dijete raste potičite ga da potaplja glavicu i "roni" sve duže, dublje i hrabrije, odnosno da sam odredi ritam napretka. Poanta je da se ne boji osjećaja potopljenosti na licu, odnosno glavici.
- Vježbati s djetetom plutanje na površini. Uhvatite ga ispod trupa, pa ispod leđa, i potičite da maše ručicama i nožicama i da mirno leži na vodi dok ga vi držite. Dijete će dobiti osjećaj plutanja tijela na površini i svladati osnovni položaj za učenje plivanja.
- Špricati se u vodi je dobro kako bi se dijete naviknulo na istovremeno obavljanje barem dvije radnje. Dok ga špricate dijete odolijeva vodi na svom licu i tijelu koja dolazi iz svih smjerova, a istovremeno ono mora obavljati još jednu aktivnost - špricati vas.

Pomoćne rukavice, prsluci i pojasevi - da ili ne?

Neki smatraju da nije djeci dobro stavljati pomoćne rekvizite s kojima će zbog zraka koji ih drži na površini dobiti krivi ili lažni osjećaj vode, dubine i sigurnosti. Kad ostanu bez njih, djeca ne znaju što činiti i osloniti se na vlastite vještine plutanja, ronjenja, mahanja ručicama.
Roditelji rukavice i šlaufiće djeci stavljaju da se sami osjećaju sigurnije, no pitanje je koliko su sigurni s obzirom na to da se oni mogu probušiti, ispuhati, skliznuti s djeteta...
Mnogi smatraju da je bolje biti prisutan i iskustvo s vodom učiniti što "prirodnijim", odnosno biti uz dijete i učiti ga nove vještine kroz zabavu.
Ipak, odluka je na roditeljima i oni koji se odluče na pomoćne rekvizite neka ih djetetu stavljaju kada tako osjećaju da trebaju, ali u kombinaciji s vremenom provedenim u vodi bez ikakvih rekvizita i "zračne" pomoći. Jelena Kovačić 

plivanje ronjenje pixabay

U kojoj dobi su djeca spremna za učenje plivanja?

<para>Djeca koja su uključena u proces čitanja tijekom prvih godina života u kasnijoj dobi pokazuju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u školi nego djeca koja su knjige zaobilazila u velikom luku. Čitanje knjiga proširuje vokabular, poboljšava memoriju, povećava kreativnost, empatiju prema drugim ljudima te općenito utječe na kvalitetu mentalnog zdravlja.</para>
<para>Svih dobroti koje donosi čitanje i ljubav prema knjigama itekako je svjestan i jedan lokalni frizer iz američke savezne države Iowa koji je praktički preko noći postao iznimno popularan među djecom i roditeljima. Naime, Courtney Holmes je svoje frizerske usluge najmlađima odlučio pružati besplatno i to ne zato da bi se malo reklamirao već da bi potaknuo dječicu na čitanje. Svako dijete koje sjedne na njegov frizerski stolac i pročita mu priča prema vlastitom izboru nagrađuje s besplatnim šišanjem i frizurom. U njegov sad već poznati salon vole dolaziti i predškolarci koji tek uče čitati jer "striček frizer" je uvijek spreman uletiti kad s nekom riječi zapnu.</para>
<para>No, kako priznaje Courtney Holmes, u početku nije sve išlo tako glatko te je u njegov salon rijetko koji klinac htio ući. S vremenom, to se promijenilo te je čitanje knjigica prilikom šišanja postao normalni ritual kao i redovi klinaca ispred frizerskog salona. Na početku svog hvalevrijednog poteza knjige za dječicu donosio je iz svoje kućne biblioteke, a s vremenom je uspio skupiti pozamašan broj dječje literature koju su mu znale darivati i nepoznate osobe. Postoje neka mjesta na svijetu u kojima je lijepo živjeti ako u njima imate priliku družiti se s dragim i plemenitim ljudima.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/citanje-knjiga-poboljsava-mentalno-emotivno-i-fizicko-zdravlje-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Upoznajte frizera koji šišanje klinaca naplaćuje - čitanjem Već i ptice na grani znaju da je čitanje za dijete od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potreba za hranom, igrom, odmorom itd). Djeca koja su uključena u proces čitanja tijekom prvih godina života u kasnijoj dobi pokazuju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u školi nego djeca koja su knjige zaobilazila u velikom luku. Čitanje knjiga proširuje vokabular, poboljšava memoriju, povećava kreativnost, empatiju prema drugim ljudima te općenito utječe na kvalitetu mentalnog zdravlja.
Svih dobroti koje donosi čitanje i ljubav prema knjigama itekako je svjestan i jedan lokalni frizer iz američke savezne države Iowa koji je praktički preko noći postao iznimno popularan među djecom i roditeljima. Naime, Courtney Holmes je svoje frizerske usluge najmlađima odlučio pružati besplatno i to ne zato da bi se malo reklamirao već da bi potaknuo dječicu na čitanje. Svako dijete koje sjedne na njegov frizerski stolac i pročita mu priča prema vlastitom izboru nagrađuje s besplatnim šišanjem i frizurom. U njegov sad već poznati salon vole dolaziti i predškolarci koji tek uče čitati jer "striček frizer" je uvijek spreman uletiti kad s nekom riječi zapnu.
No, kako priznaje Courtney Holmes, u početku nije sve išlo tako glatko te je u njegov salon rijetko koji klinac htio ući. S vremenom, to se promijenilo te je čitanje knjigica prilikom šišanja postao normalni ritual kao i redovi klinaca ispred frizerskog salona. Na početku svog hvalevrijednog poteza knjige za dječicu donosio je iz svoje kućne biblioteke, a s vremenom je uspio skupiti pozamašan broj dječje literature koju su mu znale darivati i nepoznate osobe. Postoje neka mjesta na svijetu u kojima je lijepo živjeti ako u njima imate priliku družiti se s dragim i plemenitim ljudima.

   
      
   
 Petra Majetić 

sisanje_youtube

Upoznajte frizera koji šišanje klinaca naplaćuje - čitanjem

<para>Ako je vaše dijete tjeskobno, nemirno i napeto, prepoznajte simptome na vrijeme kako bi mu mogli pomoći i kako bi se vaše dijete od najranije dobi naučilo boriti sa stresom.
</para>
<para>Djeca mogu osjećati stres zbog neke situacije u školi, bilo da se radi o učenju ili problemu s prijateljima, mogu ih pogoditi ratne situacije, prirodne katastrofe, smrt bliskih osoba, rastava roditelja, selidba ili rođenje sestre ili brata.</para>
<para>Bori li se vaše dijete od najranije dobi sa stresom vjerojatno ćete se susresti s tim da ima glavobolje ili probavne smetnje, a sve to uzrokuje pad imuniteta i izloženosti češćim virusnim oboljenjima i prehladama. Također, stres utječe na to da se djetetov mozak ne razvija kako bi trebao.
</para>
<para>Primijetite li nešto neuobičajeno u ponašanju vašeg djeteta, obvezno odmah pristupite rješavanju problema i pokušajte mu pomoći kako bi prevladalo stres i naučilo se boriti s njime i u kasnijoj životnoj dobi.
</para>
<heading4>Pokažite zanimanje za njihove probleme</heading4>
<para>
U prvom redu ovdje je bitno prepoznati simptome tjeskobe. Ponaša li se vaše dijete nervozno, napeto, grize nokte, slabije spava i loše jede, reagirajte odmah. Pokažite zanimanje za njega kako bi otkrili što se događa. Pitajte ga o tome kako se osjeća, kako se slaže s prijateljima i kako mu ide u školi. Naučite dijete da pokaže svoje emocije i da ih bude svjesno kako bi moglo kasnije i samo otkriti problem. Pokažite zanimanje, neka se vaše dijete osjeća sigurno i otvoreno s vama. Neka zna da u vama ima podršku i da ćete mu pomoći u rješavanju svakog problema.
</para>
<heading4>Djelujte pozitivno</heading4>
<para>
Dogodi li se u vašoj obitelji neka neočekivana situacija kao što su smrt, rastava ili selidba, pomozite djetetu da se što lakše nosi s time. Ako vidite da dijete reagira na takve situacije, popričajte s njime i dajte mu do znanja da će se sve riješiti i da će biti bolje. Naučite dijete da razmišlja pozitivno i da u takvoj situaciji razmišlja o onom dobrom u životu na čemu je zahvalno.
</para>
<heading4>Uvedite više hobija i slobodnih aktivnosti</heading4>
<para>
Vidite li da je vaše dijete potišteno i tjeskobno, pomozite mu tako što ćete u njegovo slobodno vrijeme uvesti što više tjelesne aktivnosti, izleta i hobija. No, pripazite da i time ne opterećujete dijete. Popričajte s njime, pitajte ga što bi htjelo raditi ako se radi o većoj djeci. Onu manju izvedite u prirodi, na zrak, u park, u šumu, na vožnju bicikla, rolanje... Izbor je na vama i vašem djetetu. Kada je ružno vrijeme, postoje aktivnosti koje možete i tada raditi. Pogledajte film u kinu, <ulink url="http://www.savjetnica.com/price-za-djecu/">čitajte lijepe i pozitivne priče za djecu</ulink> ili bojajte. Bojanke za djecu odlična su aktivnost kojom dijete razvija mozak, a u isto vrijeme bojanje djeluje opuštajuće.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/napetost-stres-kod-djece-sto-ih-najcesce-uzrokuje-kako-im-pomoci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Izgradite djetetovo samopouzdanje</heading4>
<para>
Kada je dijete malo, morat ćete ga često braniti i pomoći mu kako da se nosi s teškom situacijom. No, kako dijete odrasta, naučite ga da se zauzme za sebe. Tako će graditi svoje samopouzdanje i imat će vjeru u sebe kako i samo može riješiti svoje probleme. Naučite kada se od vas kao roditelja očekuje da pomognete djetetu, a kada se morate suzdržati od toga i vidjeti kako će ono samo riješiti problem. Ipak, uvijek dajte do znanja djetetu da se može osloniti na vas i da mu u svakom trenutku možete pomoći oko rješavanja problema.
</para>
<heading4>Budite primjer djetetu</heading4>
<para>
Djeca često oponašaju vaše ponašanje jer ste njihov uzor. Tako će vas kopirati i u stresnim situacijama i oponašati vas kada se oni suoče s nekim problemom. Također, zbog vašeg govora tijela ili načina na koji ste nešto rekli, djeca će osjetiti napetost i pretpostavljati da će neka vaša stresna situacija utjecati i na njih. Zato je važno da dijete bude sigurno u vas i vašu sposobnost da se znate nositi sa svojim problemima. Ako ste saznali da ćete dobiti otkaz, rastajete li se ili se vaša obitelji suočava s gubitkom bliske osobe, pokažite djetetu kako se pravilno nosi sa stresom. Umjesto da psujete, zapalite cigaretu ili popijete čašicu alkohola, nosite se sa stresom tako da ćete se opustiti uz čaj, dobru knjigu, pjenušavu kupku te ćete o svojim osjećajima pričati bez vike i optužbi.</para>
<para>Važno je da nikada ne ignorirate simptome misleći kako se vaše dijete nema oko čega brinuti. Iako su mala, djeca također osjećaju napetost i stres. Stres na djecu može utjecati tako da im trenutno uzrokuje zdravstvene probleme, a kasnije, u odrasloj dobi im skrati životni vijek. Stoga je važno reagirati na vrijeme i pomoći djetetu da se nosi s problemima na pravi način.</para>
<para>
 Tekst napisala: Maja Savanović
</para>

Tehnike za uklanjanje stresa kod djece U današnjem užurbanom svijetu odrasli nisu jedini koji doživljavaju stres. Stres osjećaju i djeca, a on ih čini napetima i uzrokuje im velike probleme. Ako je vaše dijete tjeskobno, nemirno i napeto, prepoznajte simptome na vrijeme kako bi mu mogli pomoći i kako bi se vaše dijete od najranije dobi naučilo boriti sa stresom.

Djeca mogu osjećati stres zbog neke situacije u školi, bilo da se radi o učenju ili problemu s prijateljima, mogu ih pogoditi ratne situacije, prirodne katastrofe, smrt bliskih osoba, rastava roditelja, selidba ili rođenje sestre ili brata.
Bori li se vaše dijete od najranije dobi sa stresom vjerojatno ćete se susresti s tim da ima glavobolje ili probavne smetnje, a sve to uzrokuje pad imuniteta i izloženosti češćim virusnim oboljenjima i prehladama. Također, stres utječe na to da se djetetov mozak ne razvija kako bi trebao.

Primijetite li nešto neuobičajeno u ponašanju vašeg djeteta, obvezno odmah pristupite rješavanju problema i pokušajte mu pomoći kako bi prevladalo stres i naučilo se boriti s njime i u kasnijoj životnoj dobi.

Pokažite zanimanje za njihove probleme

U prvom redu ovdje je bitno prepoznati simptome tjeskobe. Ponaša li se vaše dijete nervozno, napeto, grize nokte, slabije spava i loše jede, reagirajte odmah. Pokažite zanimanje za njega kako bi otkrili što se događa. Pitajte ga o tome kako se osjeća, kako se slaže s prijateljima i kako mu ide u školi. Naučite dijete da pokaže svoje emocije i da ih bude svjesno kako bi moglo kasnije i samo otkriti problem. Pokažite zanimanje, neka se vaše dijete osjeća sigurno i otvoreno s vama. Neka zna da u vama ima podršku i da ćete mu pomoći u rješavanju svakog problema.

Djelujte pozitivno

Dogodi li se u vašoj obitelji neka neočekivana situacija kao što su smrt, rastava ili selidba, pomozite djetetu da se što lakše nosi s time. Ako vidite da dijete reagira na takve situacije, popričajte s njime i dajte mu do znanja da će se sve riješiti i da će biti bolje. Naučite dijete da razmišlja pozitivno i da u takvoj situaciji razmišlja o onom dobrom u životu na čemu je zahvalno.

Uvedite više hobija i slobodnih aktivnosti

Vidite li da je vaše dijete potišteno i tjeskobno, pomozite mu tako što ćete u njegovo slobodno vrijeme uvesti što više tjelesne aktivnosti, izleta i hobija. No, pripazite da i time ne opterećujete dijete. Popričajte s njime, pitajte ga što bi htjelo raditi ako se radi o većoj djeci. Onu manju izvedite u prirodi, na zrak, u park, u šumu, na vožnju bicikla, rolanje... Izbor je na vama i vašem djetetu. Kada je ružno vrijeme, postoje aktivnosti koje možete i tada raditi. Pogledajte film u kinu, čitajte lijepe i pozitivne priče za djecu ili bojajte. Bojanke za djecu odlična su aktivnost kojom dijete razvija mozak, a u isto vrijeme bojanje djeluje opuštajuće.

   
      
   

Izgradite djetetovo samopouzdanje

Kada je dijete malo, morat ćete ga često braniti i pomoći mu kako da se nosi s teškom situacijom. No, kako dijete odrasta, naučite ga da se zauzme za sebe. Tako će graditi svoje samopouzdanje i imat će vjeru u sebe kako i samo može riješiti svoje probleme. Naučite kada se od vas kao roditelja očekuje da pomognete djetetu, a kada se morate suzdržati od toga i vidjeti kako će ono samo riješiti problem. Ipak, uvijek dajte do znanja djetetu da se može osloniti na vas i da mu u svakom trenutku možete pomoći oko rješavanja problema.

Budite primjer djetetu

Djeca često oponašaju vaše ponašanje jer ste njihov uzor. Tako će vas kopirati i u stresnim situacijama i oponašati vas kada se oni suoče s nekim problemom. Također, zbog vašeg govora tijela ili načina na koji ste nešto rekli, djeca će osjetiti napetost i pretpostavljati da će neka vaša stresna situacija utjecati i na njih. Zato je važno da dijete bude sigurno u vas i vašu sposobnost da se znate nositi sa svojim problemima. Ako ste saznali da ćete dobiti otkaz, rastajete li se ili se vaša obitelji suočava s gubitkom bliske osobe, pokažite djetetu kako se pravilno nosi sa stresom. Umjesto da psujete, zapalite cigaretu ili popijete čašicu alkohola, nosite se sa stresom tako da ćete se opustiti uz čaj, dobru knjigu, pjenušavu kupku te ćete o svojim osjećajima pričati bez vike i optužbi.
Važno je da nikada ne ignorirate simptome misleći kako se vaše dijete nema oko čega brinuti. Iako su mala, djeca također osjećaju napetost i stres. Stres na djecu može utjecati tako da im trenutno uzrokuje zdravstvene probleme, a kasnije, u odrasloj dobi im skrati životni vijek. Stoga je važno reagirati na vrijeme i pomoći djetetu da se nosi s problemima na pravi način.

   Tekst napisala: Maja Savanović
 Klinfo.hr 

napetost stres pixabay

Tehnike za uklanjanje stresa kod djece

<para>Njezin 5,5-godišnji dječačić odlično se slaže s djecom u vrtiću i svojim vršnjacima i iznimno je društven, međutim, kada treba stupiti u kontakt s tetom u vrtiću ili nekom drugom odraslom osobom, svaka komunikacija za njega prestaje. Prema riječima naših stručnjaka psihologa velika je mogućnost da ovaj dječačić muku muči sa selektivnim mutizmom pa smo stoga ovaj poremećaj koji nas je zaintrigirao odlučili detaljnije istražiti.</para>
<para>
 Selektivni mutizam je poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u određenim socijalnim situacijama. Djeca naime razumiju što im netko govori i mogu normalno govoriti u situacijama u kojima se osjećaju ugodno, sigurno i opušteno. Međutim, kad odu u vrtić, školu ili neku drugu socijalnu sredinu koju smatraju nezaštićenom zonom prestaju sa svakim oblikom komunikacije. Tipične karakteristike djeteta sa selektivnim mutizmom su sljedeće:</para>
<para>→ Teško uspostavljaju vizualni kontakt</para>
<para>→ Izrazito su emocionalno osjetljivi i emocionalni</para>
<para>→ Često su zabrinuti i imaju problema s različitim strahovima</para>
<para>→ Kod kuće znaju biti ćudljivi, nefleksibilni, vole "šefovati"</para>
<para>→ Imaju izraženu sklonost umjetnosti i kreativnosti</para>
<para>→ Povećano su osjetljivi na buku, gužvu, dodir</para>
<para>→ Kada osjete da ih netko promatra pokreti im postaju ograničeni ili nespretni
</para>
<heading4>
 Uzroci poremećaja
</heading4>
<para>
Glavni uzrok selektivnog mutizma još nije u potpunosti utvrđen. Međutim, pojedine studije smatraju da uzrok leži u genetskoj predispoziciji za anksioznost. Neki stručnjaci pak uzroke vide u tzv. "inhibiranom temperamentu" što znači da djeca već u novorođenačkoj dobi pokazuju strah od nepoznatih i novih situacija. Neka druga istraživanja razloge traže u razvojnim poremećajima govora, utjecaju značajnih životnih kretanja i utjecaju trauma i stresova kroz koje je dijete prošlo u ranom djetinjstvu. Treba naglasiti da mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju te da on nije povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.
</para>
<heading4>
 Terapija i tretman
</heading4>
<para>
Kroz određene tretmane i terapiju stanje se može poboljšati, a ono zavisi od djeteta i težine poremećaja. Budući da je izravno vezan za anksioznost, djeci s ovim poremećajem treba pristupiti iznimno oprezno. Ukoliko im se pristupi na odgovarajući način postoji velika vjerojatnost da će dijete postupno razviti socijalne vještine koje mu nedostaju. Prisiljavanje, moljenje ili podmićivanje kako bi se navelo dijete da progovori stručnjaci nikako ne savjetuju. Djetetu sa selektivnim mutizmom iznimno je bitno da ga roditelj uvjeri da će uvijek biti uz njega kad mu je teško, kad se nečega boji, kad je tužno ili se zbog bilo čega osjeća loše. Svaki i najmanji djetetov napredak i postignuće roditelj bi trebao primijetiti, pohvaliti, pokazati razumijevanje. Samo tako dijete ima šanse pobijediti u bitci sa selektivnim mutizmom.</para>

Dijete ima poteškoća u komunikaciji s odraslima! Možda se njegov problem zove selektivni mutizam? Ne tako davno na e-mail naše redakcije stigao je vapaj zabrinute mame koja je zatražila pomoć naših suradnika i stručnjaka jer njezino dijete ima problema u komunikaciji s odraslim osobama. Njezin 5,5-godišnji dječačić odlično se slaže s djecom u vrtiću i svojim vršnjacima i iznimno je društven, međutim, kada treba stupiti u kontakt s tetom u vrtiću ili nekom drugom odraslom osobom, svaka komunikacija za njega prestaje. Prema riječima naših stručnjaka psihologa velika je mogućnost da ovaj dječačić muku muči sa selektivnim mutizmom pa smo stoga ovaj poremećaj koji nas je zaintrigirao odlučili detaljnije istražiti.

   Selektivni mutizam je poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u određenim socijalnim situacijama. Djeca naime razumiju što im netko govori i mogu normalno govoriti u situacijama u kojima se osjećaju ugodno, sigurno i opušteno. Međutim, kad odu u vrtić, školu ili neku drugu socijalnu sredinu koju smatraju nezaštićenom zonom prestaju sa svakim oblikom komunikacije. Tipične karakteristike djeteta sa selektivnim mutizmom su sljedeće:
→ Teško uspostavljaju vizualni kontakt
→ Izrazito su emocionalno osjetljivi i emocionalni
→ Često su zabrinuti i imaju problema s različitim strahovima
→ Kod kuće znaju biti ćudljivi, nefleksibilni, vole "šefovati"
→ Imaju izraženu sklonost umjetnosti i kreativnosti
→ Povećano su osjetljivi na buku, gužvu, dodir
→ Kada osjete da ih netko promatra pokreti im postaju ograničeni ili nespretni


   Uzroci poremećaja


Glavni uzrok selektivnog mutizma još nije u potpunosti utvrđen. Međutim, pojedine studije smatraju da uzrok leži u genetskoj predispoziciji za anksioznost. Neki stručnjaci pak uzroke vide u tzv. "inhibiranom temperamentu" što znači da djeca već u novorođenačkoj dobi pokazuju strah od nepoznatih i novih situacija. Neka druga istraživanja razloge traže u razvojnim poremećajima govora, utjecaju značajnih životnih kretanja i utjecaju trauma i stresova kroz koje je dijete prošlo u ranom djetinjstvu. Treba naglasiti da mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju te da on nije povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.


   Terapija i tretman


Kroz određene tretmane i terapiju stanje se može poboljšati, a ono zavisi od djeteta i težine poremećaja. Budući da je izravno vezan za anksioznost, djeci s ovim poremećajem treba pristupiti iznimno oprezno. Ukoliko im se pristupi na odgovarajući način postoji velika vjerojatnost da će dijete postupno razviti socijalne vještine koje mu nedostaju. Prisiljavanje, moljenje ili podmićivanje kako bi se navelo dijete da progovori stručnjaci nikako ne savjetuju. Djetetu sa selektivnim mutizmom iznimno je bitno da ga roditelj uvjeri da će uvijek biti uz njega kad mu je teško, kad se nečega boji, kad je tužno ili se zbog bilo čega osjeća loše. Svaki i najmanji djetetov napredak i postignuće roditelj bi trebao primijetiti, pohvaliti, pokazati razumijevanje. Samo tako dijete ima šanse pobijediti u bitci sa selektivnim mutizmom. Petra Majetić 

sramezljivo dijete_pixabay

Dijete ima poteškoća u komunikaciji s odraslima! Možda se njegov problem zove selektivni mutizam?

<para>

</para>
<para> Posebno roditelje koji su prema zakonu dužni obaviti prijavu djeteta nakon rođenja kako bi ono moglo dobiti svoje prve osnovne dokumente. Ako roditelj ne zna otkuda krenuti i što mu je sve potrebno od papira kako bi prijavio dijete, sam postupak može biti iznimno naporan i kompliciran. Stoga smo se mi odlučili upustiti u "borbu s papirima" te vam na jednom mjestu predočiti sve informacije o tome kome, kada i kako prijaviti dijete.</para>
<heading4>
 Matični ured
</heading4>
<para>
Prva stanica na koju se morate uputiti jest matični ured u kojem roditelji određuju djetetovo ime te dobivaju izvod iz matice rođenih, rodni list, domovnicu i OIB za svoje dijete. Za sobom trebate ponijeti otpusno pismo iz rodilišta (nije neophodno), izvod iz matice vjenčanih (daje se na uvid), osobne iskaznice oba roditelja (daje se na uvid), a trebat će vam i obrazac Zahtjeva za izdavanje isprava iz matice rođenih i knjige državljana koji možete isprintati <ulink url="http://www.udu-zz.hr/obrsciou.htm">OVDJE</ulink> ili osobno podići u matičnom uredu. Ako ne znate u koji matični ured treba otići, dijete se prijavljuje u ured u općini kojoj pripada rodilište u kojem je rođeno. Ako je ono rođeno u bolnici, onda ga u roku od 15 dana od rođenja matičaru prijavljuje bolnica.</para>
<para>
 Važno je za napomenuti da za upis djeteta u maticu rođenih moraju biti prisutna oba roditelja osim u posebnim slučajevima kada drugi roditelj više nije živ, da mu je nepoznato prebivalište, ako je lišen roditeljske skrbi, te potpuno ili djelomično lišen poslovne sposobnosti u kojem mu je određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja.
</para>
<heading4>
 Nadležna policijska uprava
</heading4>
<para>
Nakon što ste riješili domovnicu i rodni list, vaša sljedeća stanica je policijska uprava u kojoj prijavljujete mjesto prebivališta djeteta te dobivate djetetov matični broj građana. Ako oba roditelja imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, samo jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice može otići na policiju.</para>
<para>Ako roditelji imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Za prvu prijavu mjesta prebivališta potrebno je priložiti rodni list djeteta (na uvid + kopija), domovnica djeteta (na uvid + kopija), osobne iskaznice oba roditelja (na uvid) te popunjeni obrazac 1 prijave prebivališta koji možete isprintati <ulink url="https://www.mup.hr/UserDocsImages/Dokumenti/OBRAZAC%201_preb_bor.pdf">OVDJE</ulink> ili preuzeti u prostorijama MUP-a.
</para>
<heading4>
 Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
</heading4>
<para>
Budući da ćete s djetetom na prvi pregled kod pedijatra ići s navršenih mjesec dana života, do tada, točnije u roku od 15 dana nakon rođenja djeteta morate ga prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Na svu sreću u zavod ne moraju ići oba roditelja. Dijete može biti osigurano i preko tvrtke u kojoj je jedan od roditelja zaposlen, pa je za prijavu zadužen poslodavac. U područni ured HZZO-a potrebno je podnijeti rodni list djeteta (na uvid + kopija), uvjerenje o MGB-u (uvid + kopija), potvrdu o prebivalištu djeteta (na uvid + kopija), 
 uvjerenje o prebivalištu roditelja na kojeg se prijavljuje dijete (na uvid) te obrazac zahtjeva T2 koji možete isprintati <ulink url="http://www.hzzo.hr/tiskanice/">OVDJE. </ulink>Nakon prijave dobit ćete potvrdu zdravstveno osigurane osobe, odnosno privremenu zdravstvenu iskaznicu za dijete.</para>
<para>Porezna uprava</para>
<para>Premda nije obavezno, svoje novorođenče možete upisati na poreznu karticu kako biste dobili priznanje porezne olakšice. Prijava se podnosi nadležnoj Poreznoj upravi, a dijete se prijavljuje na jednog roditelja. U Poreznu upravu potrebno je donijeti poreznu karticu koju dobivate od poslodavaca (original) rodni list djeteta (na uvid + kopija) i osobnu iskaznicu roditelja (na uvid).
</para>

Prijava djeteta nakon rođenja: Koje sve dokumente morate pribaviti? 

Na samo spomen hrvatske birokracije i šume kroz koju se mora proći da bi se došlo do određenog dokumenta, mnoge zaboli glava. 


 Posebno roditelje koji su prema zakonu dužni obaviti prijavu djeteta nakon rođenja kako bi ono moglo dobiti svoje prve osnovne dokumente. Ako roditelj ne zna otkuda krenuti i što mu je sve potrebno od papira kako bi prijavio dijete, sam postupak može biti iznimno naporan i kompliciran. Stoga smo se mi odlučili upustiti u "borbu s papirima" te vam na jednom mjestu predočiti sve informacije o tome kome, kada i kako prijaviti dijete.

   Matični ured


Prva stanica na koju se morate uputiti jest matični ured u kojem roditelji određuju djetetovo ime te dobivaju izvod iz matice rođenih, rodni list, domovnicu i OIB za svoje dijete. Za sobom trebate ponijeti otpusno pismo iz rodilišta (nije neophodno), izvod iz matice vjenčanih (daje se na uvid), osobne iskaznice oba roditelja (daje se na uvid), a trebat će vam i obrazac Zahtjeva za izdavanje isprava iz matice rođenih i knjige državljana koji možete isprintati OVDJE ili osobno podići u matičnom uredu. Ako ne znate u koji matični ured treba otići, dijete se prijavljuje u ured u općini kojoj pripada rodilište u kojem je rođeno. Ako je ono rođeno u bolnici, onda ga u roku od 15 dana od rođenja matičaru prijavljuje bolnica.

   Važno je za napomenuti da za upis djeteta u maticu rođenih moraju biti prisutna oba roditelja osim u posebnim slučajevima kada drugi roditelj više nije živ, da mu je nepoznato prebivalište, ako je lišen roditeljske skrbi, te potpuno ili djelomično lišen poslovne sposobnosti u kojem mu je određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja.


   Nadležna policijska uprava


Nakon što ste riješili domovnicu i rodni list, vaša sljedeća stanica je policijska uprava u kojoj prijavljujete mjesto prebivališta djeteta te dobivate djetetov matični broj građana. Ako oba roditelja imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, samo jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice može otići na policiju.
Ako roditelji imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Za prvu prijavu mjesta prebivališta potrebno je priložiti rodni list djeteta (na uvid + kopija), domovnica djeteta (na uvid + kopija), osobne iskaznice oba roditelja (na uvid) te popunjeni obrazac 1 prijave prebivališta koji možete isprintati OVDJE ili preuzeti u prostorijama MUP-a.


   Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje


Budući da ćete s djetetom na prvi pregled kod pedijatra ići s navršenih mjesec dana života, do tada, točnije u roku od 15 dana nakon rođenja djeteta morate ga prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Na svu sreću u zavod ne moraju ići oba roditelja. Dijete može biti osigurano i preko tvrtke u kojoj je jedan od roditelja zaposlen, pa je za prijavu zadužen poslodavac. U područni ured HZZO-a potrebno je podnijeti rodni list djeteta (na uvid + kopija), uvjerenje o MGB-u (uvid + kopija), potvrdu o prebivalištu djeteta (na uvid + kopija), 
   uvjerenje o prebivalištu roditelja na kojeg se prijavljuje dijete (na uvid) te obrazac zahtjeva T2 koji možete isprintati OVDJE. Nakon prijave dobit ćete potvrdu zdravstveno osigurane osobe, odnosno privremenu zdravstvenu iskaznicu za dijete.
Porezna uprava
Premda nije obavezno, svoje novorođenče možete upisati na poreznu karticu kako biste dobili priznanje porezne olakšice. Prijava se podnosi nadležnoj Poreznoj upravi, a dijete se prijavljuje na jednog roditelja. U Poreznu upravu potrebno je donijeti poreznu karticu koju dobivate od poslodavaca (original) rodni list djeteta (na uvid + kopija) i osobnu iskaznicu roditelja (na uvid).
 Petra Majetić 

roditelji_pixabay

Prijava djeteta nakon rođenja: Koje sve dokumente morate pribaviti?

<para>No ako ih vaša djeca obožavaju i mole vas da im napravite njihov omiljeni <emphasis>fast food</emphasis>, znajte da ga možete napraviti u vrlo zdravoj varijanti. Izgledat će potpuno isto poput svoje nezdrave i masne varijante, možda će biti mrvicu drugačijeg okusa, ali bit ćete sigurni da su s ovim hamburgerom i krumpirićima vaša djeca dobila vrlo korisne i bogate nutrijente.
</para>
<para>Recept za burgere koje donosimo u nastavku je vegetarijanski, odnosno bez mesa, ali sadrži grah koji je izvrstan izvor proteina, složenih ugljikohidrata za energiju, vlakna i nutrijenata poput bakra, magnezija, kalija i željeza. Za pripremu burgera treba vam svega 10 minuta, a kad ih jednom oblikujete, možete ih smrznuti za brzi obrok u narednim danima. Plus vegetarijanskog burgera je i taj što ima izvrstan okus i topao i hladan, pa ako vam ostane viška, možete ga poslužiti kasnije uz hladnu miješanu salatu i, primjerice, hladni umak od jogurta.</para>
<para>U pripremu možete uključiti i djecu, jer si tako povećavate šansu da će popapati ono što su si uz vašu pomoć sami pripremili.
</para>
<heading2>Zdravi burger</heading2>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<para>400 g crvenog graha
400 g bijelog graha
60 g zobenih pahuljica
1/2 ljubičastog luka
1 čajna žličica (kajenskog) papra
1 čajna žličica crvene paprike
3 režnja češnjaka
sitno sjeckani svježi peršin
soli po želji
1 jaje po potrebi i želji (da se smjesa poveže)
krušne mrvice za lakše oblikovanje burgera</para>
<para>Sitno nasjeckajte luk i češnjak i pomiješajte s grahom i začinima. Dajte djeci da izmiješaju sve zajedno i naprave mekanu smjesu. Po potrebi dodajte jaje kako bi se smjesa povezala i/ili krušne mrvice kako bi lakše oblikovali burgere. Ako želite da burger bude veganski, umjesto jaja dodajte malo vode za omekšavanje smjese.</para>
<para>Burgere pecite na papiru za pečenje u pećnici oko 10-15 minuta na 180 stupnujeva, na maslinovom ulju u tavici ili na grilu.</para>
<para>Poslužiti ih možete u integralnom pecivu, zajedno s povrćem, umacima i sirom poput klasičnog burgera ili uz hladnu povrtnu salatu i hrskavi tost koji možete također ispeći na grilu.</para>
<para>***
</para>
<heading2>Zdravi krumpirići</heading2>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<para>Batat
1 čajna žličica dimljene crvene paprike
1 čajna žličica češnjaka u prahu
maslinovo ulje
sol i papar po želji</para>
<para>Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Dobro operite batat, ali ostavite ga u njegovoj kori. Izrežite ga u duguljaste komade poput standardnog pommes fritesa. Osušite krumpiriće u papirnatom ručniku pa ih začinite sa spomenutim začinima i dobro rukama promiješajte u posudi s maslinovim uljem. Druga varijanta je da posložite krumpiriće na papir za pečenje i prelijete ih maslinovim uljem.</para>
<para>Pecite krumpiriće 15-20 minuta ili do željene hrskavosti.</para>
<para>
 DOBAR TEK!
</para>

Napravite djeci zdravi i nutritivno bogati hamburger s krumpirićima Liječnici kažu da po velikim ljetnim vrućinama treba izbjegavati meso te jako začinjenu, slanu i masnu hranu. To bi značilo da hamburger i krumpirići nikako ne dolaze u obzir. No ako ih vaša djeca obožavaju i mole vas da im napravite njihov omiljeni fast food, znajte da ga možete napraviti u vrlo zdravoj varijanti. Izgledat će potpuno isto poput svoje nezdrave i masne varijante, možda će biti mrvicu drugačijeg okusa, ali bit ćete sigurni da su s ovim hamburgerom i krumpirićima vaša djeca dobila vrlo korisne i bogate nutrijente.

Recept za burgere koje donosimo u nastavku je vegetarijanski, odnosno bez mesa, ali sadrži grah koji je izvrstan izvor proteina, složenih ugljikohidrata za energiju, vlakna i nutrijenata poput bakra, magnezija, kalija i željeza. Za pripremu burgera treba vam svega 10 minuta, a kad ih jednom oblikujete, možete ih smrznuti za brzi obrok u narednim danima. Plus vegetarijanskog burgera je i taj što ima izvrstan okus i topao i hladan, pa ako vam ostane viška, možete ga poslužiti kasnije uz hladnu miješanu salatu i, primjerice, hladni umak od jogurta.
U pripremu možete uključiti i djecu, jer si tako povećavate šansu da će popapati ono što su si uz vašu pomoć sami pripremili.

Zdravi burger

   Potrebni sastojci:

400 g crvenog graha
400 g bijelog graha
60 g zobenih pahuljica
1/2 ljubičastog luka
1 čajna žličica (kajenskog) papra
1 čajna žličica crvene paprike
3 režnja češnjaka
sitno sjeckani svježi peršin
soli po želji
1 jaje po potrebi i želji (da se smjesa poveže)
krušne mrvice za lakše oblikovanje burgera
Sitno nasjeckajte luk i češnjak i pomiješajte s grahom i začinima. Dajte djeci da izmiješaju sve zajedno i naprave mekanu smjesu. Po potrebi dodajte jaje kako bi se smjesa povezala i/ili krušne mrvice kako bi lakše oblikovali burgere. Ako želite da burger bude veganski, umjesto jaja dodajte malo vode za omekšavanje smjese.
Burgere pecite na papiru za pečenje u pećnici oko 10-15 minuta na 180 stupnujeva, na maslinovom ulju u tavici ili na grilu.
Poslužiti ih možete u integralnom pecivu, zajedno s povrćem, umacima i sirom poput klasičnog burgera ili uz hladnu povrtnu salatu i hrskavi tost koji možete također ispeći na grilu.
***

Zdravi krumpirići

   Potrebni sastojci:

Batat
1 čajna žličica dimljene crvene paprike
1 čajna žličica češnjaka u prahu
maslinovo ulje
sol i papar po želji
Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Dobro operite batat, ali ostavite ga u njegovoj kori. Izrežite ga u duguljaste komade poput standardnog pommes fritesa. Osušite krumpiriće u papirnatom ručniku pa ih začinite sa spomenutim začinima i dobro rukama promiješajte u posudi s maslinovim uljem. Druga varijanta je da posložite krumpiriće na papir za pečenje i prelijete ih maslinovim uljem.
Pecite krumpiriće 15-20 minuta ili do željene hrskavosti.

   DOBAR TEK!
 Jelena Kovačić 

vegetarijanski burger pixabay

Napravite djeci zdravi i nutritivno bogati hamburger s krumpirićima

<para>Ako je dijete nakon dojenja ili bočice još uvijek gladno, to može biti znak da treba početi s kašastim obrocima. Dijete koje je po svom razvojnom stupnju spremno jesti kašicu, pokazat će to svojim ponašanjem. Primjerice, spremno će otvarat usta kad se žlica odigne od tanjura.</para>
<para>Međutim, kako bi dijete moglo jesti i probavljati kašice, moraju dozreti neke od njegovih tjelesnih funkcija. Za početak, iznimno je važna oralna motorika koja mora proći važan razvojni stupanj. Naime, dojenče mora moći osjetiti kašicu u ustima, jezikom je utjerati u grlo i progutati.</para>
<para>Novorođenčad i dojenčad orijentiraju se isključivo na slatko. Na svaki drugi okusni podražaj, kao što je gorko, kiselo ili slano, reagiraju pljuckanjem,iskrivljavanjem lica i okretanjem glave na stranu. Stoga, dijete se mora početi zanimati i za druge okusne podražaje. Najčešće druge okuse počne "doživljavati" nakon trećeg mjeseca života.</para>
<para>Kako jedenje kašice definitivno sa sobom nosi veći napor za crijeva i probavne žlijezde od majčinog ili zamjenskog mlijeka, treba također pripaziti i na djetetov probavni mehanizam koji mora dovoljno sazrijeti kako bi bez problema mogao probavljati kašicu.</para>
<para>Kašice sadrže više mineralnih tvari od majčina ili zamjenskog mlijeka stoga i djetetovi bubrezi trebaju biti spremni izlučiti veći dio soli. Za to su sposobni s otprilike četiri mjeseca.</para>
<para>Prvi kašasti obroci trebali bi služiti tome da se dijete između ostalog upozna sa žlicom, novim okusom i novim podražajem u ustima. Stručnjaci stoga preporučuju da se prvih nekoliko dana djetetu serviraju samo male porcije iste kašice kako bi se dijete naviknulo na novi oblik prehrane. Nove će se kašice lakše uvesti ako se najprije pomiješaju s već poznatom. Tekućinu poput mlijeka ili čaja djetetu treba ponuditi nakon kašice.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/darujemo-malu-kuharicu-s-vocnim-kasicama-za-bebe/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kada početi s uvođenjem kašastih obroka? Probavne funkcije različito brzo sazrijevaju od djeteta do djeteta. Neka djeca jedu kašice već sa četiri, većina s pet do sedam, a neka s osam do devet mjeseci života. Ako je dijete nakon dojenja ili bočice još uvijek gladno, to može biti znak da treba početi s kašastim obrocima. Dijete koje je po svom razvojnom stupnju spremno jesti kašicu, pokazat će to svojim ponašanjem. Primjerice, spremno će otvarat usta kad se žlica odigne od tanjura.
Međutim, kako bi dijete moglo jesti i probavljati kašice, moraju dozreti neke od njegovih tjelesnih funkcija. Za početak, iznimno je važna oralna motorika koja mora proći važan razvojni stupanj. Naime, dojenče mora moći osjetiti kašicu u ustima, jezikom je utjerati u grlo i progutati.
Novorođenčad i dojenčad orijentiraju se isključivo na slatko. Na svaki drugi okusni podražaj, kao što je gorko, kiselo ili slano, reagiraju pljuckanjem,iskrivljavanjem lica i okretanjem glave na stranu. Stoga, dijete se mora početi zanimati i za druge okusne podražaje. Najčešće druge okuse počne "doživljavati" nakon trećeg mjeseca života.
Kako jedenje kašice definitivno sa sobom nosi veći napor za crijeva i probavne žlijezde od majčinog ili zamjenskog mlijeka, treba također pripaziti i na djetetov probavni mehanizam koji mora dovoljno sazrijeti kako bi bez problema mogao probavljati kašicu.
Kašice sadrže više mineralnih tvari od majčina ili zamjenskog mlijeka stoga i djetetovi bubrezi trebaju biti spremni izlučiti veći dio soli. Za to su sposobni s otprilike četiri mjeseca.
Prvi kašasti obroci trebali bi služiti tome da se dijete između ostalog upozna sa žlicom, novim okusom i novim podražajem u ustima. Stručnjaci stoga preporučuju da se prvih nekoliko dana djetetu serviraju samo male porcije iste kašice kako bi se dijete naviknulo na novi oblik prehrane. Nove će se kašice lakše uvesti ako se najprije pomiješaju s već poznatom. Tekućinu poput mlijeka ili čaja djetetu treba ponuditi nakon kašice.

   
      
   
 Petra Majetić 

kasice_pixabay

Kada početi s uvođenjem kašastih obroka?

<para>Svi znamo za kisik, vodik, kalcij, kalij, fosfor ili magnezij, a neki od nas pamte i one "egzotičnije" poput kriptona, rubidija ili niobija. Najmanji broj nas zna čemu služe svi ti elementi i metali, odnosno gdje se, kako i kada koriste u svakodnevnom životu i industriji.</para>
<para>Zato nas je oduševio interaktivni periodni sustav elemenata koji ilustrira upravo to. Tako saznajemo da se kobalt koristi za izradu magneta, stroncij za izradu vatrometa, a argon se nalazi u žaruljama.</para>
<para>Ovo interesantno sredstvo za učenje osmislio je Keith Enevoldsen i stavio ga na stranicu <ulink url="http://elements.wlonk.com/ElementsTable.htm">elements.wlonk.com</ulink>. Uz svaki element stavio je barem jedan primjer njegove uporabne vrijednosti (osim za elemente koji ne postoje u prirodi).</para>
<para>Kada kliknete na pojedini element periodnog sustava, otvori se mali dodatni prozor u kojem možete pročitati više o samom elementu, ali i o predmetima koji se od njega izrađuju. Nije potrebno posebno opisivati, već vas pozivamo da sami sa svojim školarcima <ulink url="http://elements.wlonk.com/ElementsTable.htm">
 pogledate kako to funkcionira
 </ulink>. Tekstovi su na engleskom, ali pisani jednostavnim izrazima koje će djeca razumjeti.</para>
<para>Na stranici se može napraviti preuzimanje periodnog sustava u pdf-u.</para>

Ovaj interaktivni periodni sustav uči djecu gdje i kako se elementi zapravo i koriste Zahvaljujući osnovnoj i srednjoj školi svi znamo što je periodni sustav elemenata i mogli bismo ih odmah nabrojati barem deset. Svi znamo za kisik, vodik, kalcij, kalij, fosfor ili magnezij, a neki od nas pamte i one "egzotičnije" poput kriptona, rubidija ili niobija. Najmanji broj nas zna čemu služe svi ti elementi i metali, odnosno gdje se, kako i kada koriste u svakodnevnom životu i industriji.
Zato nas je oduševio interaktivni periodni sustav elemenata koji ilustrira upravo to. Tako saznajemo da se kobalt koristi za izradu magneta, stroncij za izradu vatrometa, a argon se nalazi u žaruljama.
Ovo interesantno sredstvo za učenje osmislio je Keith Enevoldsen i stavio ga na stranicu elements.wlonk.com. Uz svaki element stavio je barem jedan primjer njegove uporabne vrijednosti (osim za elemente koji ne postoje u prirodi).
Kada kliknete na pojedini element periodnog sustava, otvori se mali dodatni prozor u kojem možete pročitati više o samom elementu, ali i o predmetima koji se od njega izrađuju. Nije potrebno posebno opisivati, već vas pozivamo da sami sa svojim školarcima 
      pogledate kako to funkcionira
   . Tekstovi su na engleskom, ali pisani jednostavnim izrazima koje će djeca razumjeti.
Na stranici se može napraviti preuzimanje periodnog sustava u pdf-u. Klinfo.hr 

periodni sustav elemenata

Ovaj interaktivni periodni sustav uči djecu gdje i kako se elementi zapravo i koriste

<para>Kako bi ovaj vrijedan projekt ugledao svjetlo dana, UNICEF organizira prvu humanitarnu utrku <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">MLIJEČNA STAZA</ulink> s ciljem prikupljanja sredstava i podizanja svijesti o važnosti najbolje skrbi za najmlađe. Na utrci se očekuje 3000 sudionika, a samo događanje odvijat će se dva dana – 9. i 10. rujna u Zagrebu. U subotu, 9. rujna, održat će se revijalna dječja trka na Europskome trgu, uz brojne edukativne i zabavne aktivnosti za cijelu obitelj, dok će se u nedjelju, 10. rujna, održati glavne utrke na 5 i 10 kilometara, a start i cilj bit će na Trgu Eugena Kvaternika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prihod od kotizacija bit će usmjeren u otvaranje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Banke humanog mlijeka neprofitne su organizacije za prikupljanje, ispitivanje, obradu, čuvanje i distribuiranje humanog mlijeka. Svojim djelovanjem pomažu prijevremeno rođenoj djeci i novorođenčadi da prežive prvo, neizvjesno razdoblje života i lakše se oporave uz pomoć najhranjivijeg i najzdravijeg mlijeka koje za njih postoji. Većina banaka humanog mlijeka nalazi se u sklopu bolnica, pri bankama krvi i tkiva ili u sklopu dječjih odjela. U Europi ih je trenutačno 213, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja još uvijek nema banku humanog mlijeka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Za početak svake utrke važan je dobar start – zato je djeci, posebno onoj najmlađoj i najranjivijoj, važno dati vjetar u leđa. Pozivamo sve da budu zvijezde <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">MLIJEČNE STAZE</ulink> i da pomognu u brizi za prijevremeno rođenu djecu i drugu novorođenčad koja treba našu pomoć. Sve što trebate napraviti jest prijaviti se na <ulink url="http://mlijecnastaza.hr">mlijecnastaza.hr</ulink> i trčati svoju utrku ili navijati. Svatko od nas može biti zvijezda vodilja za najmlađe”, izjavila je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
MLIJEČNA STAZA okupit će odrasle i djecu, rekreativne i profesionalne trkače, donositelje odluka, korporativni sektor i poznate osobe. Zamišljena je kao dugoročan projekt koji će okupljati i aktivirati sve one koji žele pružiti svoju pomoć i podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj. Svoju podršku MLIJEČNOJ STAZI dale su i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vejzović te poznata triatlonka Đurđica Orepić − Ironwoman.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Utrka MLIJEČNA STAZA održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više informacija o utrci možete pronaći na internetskoj stranici <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">www.mlijecnastaza.hr</ulink>, na Facebook stranici UNICEF-a te na portalu <ulink url="http://www.trcanje.hr/">Trčanje.hr</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Humanitarna utrka za prvu hrvatsku banku humanog mlijeka UNICEF u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom udrugom grupa za potporu dojenju pokreće milijun kuna vrijedan projekt osnivanja prve hrvatske banke humanog mlijeka kako bi se prijevremeno rođenoj djeci pružila najbolja skrb Kako bi ovaj vrijedan projekt ugledao svjetlo dana, UNICEF organizira prvu humanitarnu utrku MLIJEČNA STAZA s ciljem prikupljanja sredstava i podizanja svijesti o važnosti najbolje skrbi za najmlađe. Na utrci se očekuje 3000 sudionika, a samo događanje odvijat će se dva dana – 9. i 10. rujna u Zagrebu. U subotu, 9. rujna, održat će se revijalna dječja trka na Europskome trgu, uz brojne edukativne i zabavne aktivnosti za cijelu obitelj, dok će se u nedjelju, 10. rujna, održati glavne utrke na 5 i 10 kilometara, a start i cilj bit će na Trgu Eugena Kvaternika.
   
Prihod od kotizacija bit će usmjeren u otvaranje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Banke humanog mlijeka neprofitne su organizacije za prikupljanje, ispitivanje, obradu, čuvanje i distribuiranje humanog mlijeka. Svojim djelovanjem pomažu prijevremeno rođenoj djeci i novorođenčadi da prežive prvo, neizvjesno razdoblje života i lakše se oporave uz pomoć najhranjivijeg i najzdravijeg mlijeka koje za njih postoji. Većina banaka humanog mlijeka nalazi se u sklopu bolnica, pri bankama krvi i tkiva ili u sklopu dječjih odjela. U Europi ih je trenutačno 213, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja još uvijek nema banku humanog mlijeka.
   
„Za početak svake utrke važan je dobar start – zato je djeci, posebno onoj najmlađoj i najranjivijoj, važno dati vjetar u leđa. Pozivamo sve da budu zvijezde MLIJEČNE STAZE i da pomognu u brizi za prijevremeno rođenu djecu i drugu novorođenčad koja treba našu pomoć. Sve što trebate napraviti jest prijaviti se na mlijecnastaza.hr i trčati svoju utrku ili navijati. Svatko od nas može biti zvijezda vodilja za najmlađe”, izjavila je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
   
MLIJEČNA STAZA okupit će odrasle i djecu, rekreativne i profesionalne trkače, donositelje odluka, korporativni sektor i poznate osobe. Zamišljena je kao dugoročan projekt koji će okupljati i aktivirati sve one koji žele pružiti svoju pomoć i podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj. Svoju podršku MLIJEČNOJ STAZI dale su i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vejzović te poznata triatlonka Đurđica Orepić − Ironwoman.
   
Utrka MLIJEČNA STAZA održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Više informacija o utrci možete pronaći na internetskoj stranici www.mlijecnastaza.hr, na Facebook stranici UNICEF-a te na portalu Trčanje.hr.
   
  promo 

Humanitarna utrka za prvu hrvatsku banku humanog mlijeka

<para>. Pitate se - a kako ja uopće na to mogu utjecati? Možete! Itekako.</para>
<para>
 Panični strah od poroda prva je emocija koje se treba riješiti. Strah se rađa u našem umu, u našim mislima i tamo raste, sve više i više dok se ne pretvori u "čudovište". No ostaje činjenica da smo ga sami svojim mislima prenapuhali i da je nešto što je u početku bilo samo neugodna pomisao, izraslo u prave napadaje panike. Stoga treba početi s eliminiranjem straha i panike da će nešto poći po zlu.</para>
<para>Prva pomisao neka vam radije bude da žene rađaju tisućama godina i da je porod kao i sve ostalo u vezi vašeg djeteta, čudo prirode i života, savršeno osmišljeno i dizajnirano te da vaše tijelo zna točno što mu je raditi. Tijelo će se samo pripremati mjesecima za taj čin i u ključnom trenutku izdajnik vašeg tijela može jedino biti vaš prestrašeni um.</para>
<para>Mantra koju si treba ponavljati je: <emphasis>"Imam prilike iskusiti to predivno čudo života. Neću se bojati jer moje tijelo zna što treba činiti, a moj um bit će smiren i pomoći mi umanjiti bol. Liječnici su tu da mi pomognu i sve će biti u najboljem redu. Ničega se ne bojim i sretna sam što ću uskoro u rukama držati svoje malo sunce".</emphasis>
</para>
<para>Osim ove pozitivne mantre, donosimo šest navika i mjera koje također možete poduzeti kako bi vaš porod bio što lakši i bezbolniji.
</para>
<heading4>Vjerujte svojem tijelu</heading4>
<para>
Kao što smo već spomenuli, žensko tijelo stvoreno je da nosi, othrani i donese na svijet novi život. Dizajnirano je da čuva plod u maternici, a kad dođe vrijeme za rađanje, maternica će bebu kontrakcijama guruti prema zdjelici, zdjelica će se raširiti, tkivo rodnice navlažiti, mozak će lučiti endorfine koji umanjuju bolove, a pomoći će i sama bebica, čija je lubanja dovoljno mekana da se prilagodi porođajnom kanalu. Ovo je samo grubi opis svega što se događa s vašim tijelom tijekom poroda, ali poanta je da vjerujete svome tijelu da zna što radi i da vas neće izdati ako mu dozvolite da napravi ono što zna i treba, kako bi na svijet donijelo vašu kćer ili sina.
</para>
<heading4>Pronađite mehanizme koji će vam pomoći i olakšati vam bol</heading4>
<para>
Prirodni porod je bolan i to ne treba uljepšavati. Zato je važno da si pronađete načine i mehanizme kojima ćete si tu bol malo olakšati na licu mjesta, u rađaoni. Svakako idite na trudnički tečaj gdje ćete naučiti pravilno disati pod opterećenjem, jer je disanje izvrstan način izbacivanja stresa. Raspitajte se i o hipnoporodu ili raznim tehnikama meditacije. Pomoći može i akupresura i druge drevne tehnike koje se koriste za samoiscjeljivanje. Budite otvorenog uma i dozvolite si da vam alternativne metode pomognu u smanjivanju boli jer, ne zaboravite, alternativne tehnike ujedno su i najprirodnije i najzdravije za vas i vašu bebu.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/hipnoporod-ili-opusteno-radanje/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Pokušajte pronaći liječnika koji preferira prirodne porode</heading4>
<para>
Znamo da je u Hrvatskoj nemoguće izabrati doktora i naručiti si ga da bude u bolnici baš u trenutku kad vas uhvate trudovi i morate u rađaonu, ali kad stignete u rodilište svakako upoznajte medicinski tim koji će vas poroditi s odlukom da želite prirodni porod. Ako će vaš suprug ili partner biti prisutan na porodu, neka on bude vaš glasnogovornik za ili protiv svih zahvata i postupaka koje (ne) želite za sebe i svoje dijete. Naravno, ovdje pričamo o situacijama kada je s medicinske strane sve u redu s majkom i bebom i nema stvarnih i realnih zapreka za prirodni porod.
</para>
<heading4>Pokušajte ne dobiti previše kila</heading4>
<para>
Prirodni porod lakši je ženama koje nemaju prekomjernu težinu i nisu gojazne. Isto tako će u porodu pomoći fizička izdržljivost i spremnost. Stoga je važno vježbati tijekom trudnoće do mjere do koje je to moguće s bebom u trbuhu. Posebno je dobra joga kao priprema za porod, zbog niza blagih vježbi za zdjelicu i donja leđa. Ako niste ljubiteljica vježbanja, pokušajte barem s hodanjem. Svakodnevno hodajte najmanje pola sata u udobnim tenisicama i uz odgovarajući hidraciju može učiniti veliku razliku.
</para>
<heading4>Ne "trčite" prerano u rodilište</heading4>
<para>
Jednom kad dođete u bolnicu uhvatit će vas napetost i možda neki strah koji niste očekivali. Stoga kada osjetite prve trudove, pokušajte što duže ostati doma, na svojem teritoriju gdje se osjećate opušteno, među ljudima koje volite. Posebno ako vam rodilište nije predaleko od vaše kuće ili stana. Kada se trudovi počnu pojavljivati u pravilnom razmaku svakih 4 do 6 minuta u periodu od najviše dva sata, a vi osjećate izrazito jaku bol, vrijeme je za polazak u bolnicu.
</para>
<heading4>Pijte vodu i jedite kvalitetno</heading4>
<para>
Pred kraj trudnoće zadnje što vam treba je zatvor. Stoga pijte barem 10 čaša vode dnevno kako bi održali crijeva zdravima i olakšali tijelu izbacivanje vode i toksina. Isto tako, jedite hranu bogatu proteinima koji će hraniti mišiće i dati vam dugotrajnu energiju. Vrlo je važno unositi i hranu bogati vlaknima koja će također probavni sustav, a time i imunitet držati zdravima u trenutcima kada vam organizam prolazi kroz veliki šok poroda.</para>

Šest jednostavnih navika mogu vam pomoći da imate zdrav i lakši prirodni porod Ako liječnik potvrdi da nema nikakvih zdravstvenih zapreka da svoje dijete donesete na svijet prirodnim putem, onda je na vama da se pripremite za taj veliki dan, odnosno pothvat, te da se pobrinete da sve protekne u što manjoj boli i stresu . Pitate se - a kako ja uopće na to mogu utjecati? Možete! Itekako.

   Panični strah od poroda prva je emocija koje se treba riješiti. Strah se rađa u našem umu, u našim mislima i tamo raste, sve više i više dok se ne pretvori u "čudovište". No ostaje činjenica da smo ga sami svojim mislima prenapuhali i da je nešto što je u početku bilo samo neugodna pomisao, izraslo u prave napadaje panike. Stoga treba početi s eliminiranjem straha i panike da će nešto poći po zlu.
Prva pomisao neka vam radije bude da žene rađaju tisućama godina i da je porod kao i sve ostalo u vezi vašeg djeteta, čudo prirode i života, savršeno osmišljeno i dizajnirano te da vaše tijelo zna točno što mu je raditi. Tijelo će se samo pripremati mjesecima za taj čin i u ključnom trenutku izdajnik vašeg tijela može jedino biti vaš prestrašeni um.
Mantra koju si treba ponavljati je: "Imam prilike iskusiti to predivno čudo života. Neću se bojati jer moje tijelo zna što treba činiti, a moj um bit će smiren i pomoći mi umanjiti bol. Liječnici su tu da mi pomognu i sve će biti u najboljem redu. Ničega se ne bojim i sretna sam što ću uskoro u rukama držati svoje malo sunce".

Osim ove pozitivne mantre, donosimo šest navika i mjera koje također možete poduzeti kako bi vaš porod bio što lakši i bezbolniji.

Vjerujte svojem tijelu

Kao što smo već spomenuli, žensko tijelo stvoreno je da nosi, othrani i donese na svijet novi život. Dizajnirano je da čuva plod u maternici, a kad dođe vrijeme za rađanje, maternica će bebu kontrakcijama guruti prema zdjelici, zdjelica će se raširiti, tkivo rodnice navlažiti, mozak će lučiti endorfine koji umanjuju bolove, a pomoći će i sama bebica, čija je lubanja dovoljno mekana da se prilagodi porođajnom kanalu. Ovo je samo grubi opis svega što se događa s vašim tijelom tijekom poroda, ali poanta je da vjerujete svome tijelu da zna što radi i da vas neće izdati ako mu dozvolite da napravi ono što zna i treba, kako bi na svijet donijelo vašu kćer ili sina.

Pronađite mehanizme koji će vam pomoći i olakšati vam bol

Prirodni porod je bolan i to ne treba uljepšavati. Zato je važno da si pronađete načine i mehanizme kojima ćete si tu bol malo olakšati na licu mjesta, u rađaoni. Svakako idite na trudnički tečaj gdje ćete naučiti pravilno disati pod opterećenjem, jer je disanje izvrstan način izbacivanja stresa. Raspitajte se i o hipnoporodu ili raznim tehnikama meditacije. Pomoći može i akupresura i druge drevne tehnike koje se koriste za samoiscjeljivanje. Budite otvorenog uma i dozvolite si da vam alternativne metode pomognu u smanjivanju boli jer, ne zaboravite, alternativne tehnike ujedno su i najprirodnije i najzdravije za vas i vašu bebu.

   
      
   

Pokušajte pronaći liječnika koji preferira prirodne porode

Znamo da je u Hrvatskoj nemoguće izabrati doktora i naručiti si ga da bude u bolnici baš u trenutku kad vas uhvate trudovi i morate u rađaonu, ali kad stignete u rodilište svakako upoznajte medicinski tim koji će vas poroditi s odlukom da želite prirodni porod. Ako će vaš suprug ili partner biti prisutan na porodu, neka on bude vaš glasnogovornik za ili protiv svih zahvata i postupaka koje (ne) želite za sebe i svoje dijete. Naravno, ovdje pričamo o situacijama kada je s medicinske strane sve u redu s majkom i bebom i nema stvarnih i realnih zapreka za prirodni porod.

Pokušajte ne dobiti previše kila

Prirodni porod lakši je ženama koje nemaju prekomjernu težinu i nisu gojazne. Isto tako će u porodu pomoći fizička izdržljivost i spremnost. Stoga je važno vježbati tijekom trudnoće do mjere do koje je to moguće s bebom u trbuhu. Posebno je dobra joga kao priprema za porod, zbog niza blagih vježbi za zdjelicu i donja leđa. Ako niste ljubiteljica vježbanja, pokušajte barem s hodanjem. Svakodnevno hodajte najmanje pola sata u udobnim tenisicama i uz odgovarajući hidraciju može učiniti veliku razliku.

Ne "trčite" prerano u rodilište

Jednom kad dođete u bolnicu uhvatit će vas napetost i možda neki strah koji niste očekivali. Stoga kada osjetite prve trudove, pokušajte što duže ostati doma, na svojem teritoriju gdje se osjećate opušteno, među ljudima koje volite. Posebno ako vam rodilište nije predaleko od vaše kuće ili stana. Kada se trudovi počnu pojavljivati u pravilnom razmaku svakih 4 do 6 minuta u periodu od najviše dva sata, a vi osjećate izrazito jaku bol, vrijeme je za polazak u bolnicu.

Pijte vodu i jedite kvalitetno

Pred kraj trudnoće zadnje što vam treba je zatvor. Stoga pijte barem 10 čaša vode dnevno kako bi održali crijeva zdravima i olakšali tijelu izbacivanje vode i toksina. Isto tako, jedite hranu bogatu proteinima koji će hraniti mišiće i dati vam dugotrajnu energiju. Vrlo je važno unositi i hranu bogati vlaknima koja će također probavni sustav, a time i imunitet držati zdravima u trenutcima kada vam organizam prolazi kroz veliki šok poroda. Jelena Kovačić 

porod kod kuće

Šest jednostavnih navika mogu vam pomoći da imate zdrav i lakši prirodni porod

<para>Instinkt za sisanjem jedan je od najsnažnijih nagona kod novorođene djece. Refleks je presudan za kvalitetno hranjenje u početku bebina života i obično traje do prve godine života. Neke bebe imaju jako izražen refleks čak i kada nisu gladne te se ne mogu zasititi sisanja. Takvim bebama treba duda varalica. Prve dude su bile komadi tkanine umočene u šećer ili med dok su ih kasnije izrađivali od drveta, koralja, sedefa ili slonovače. Moderni dizajn počeo se oblikovati na početku 20. stoljeća te je bio inspiriran otiscima zubi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips je razvio širok asortiman duda varalica različitih boja, oblika i veličina u skladu s različitim dobnim skupinama i potrebama beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c7a62324-35e1-11eb-bd76-0242ac130027" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<heading2>Omiljeni predmet vaše bebe</heading2>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips nudi bogat asortiman različitih vrsta <ulink url="http://www.philips.hr/c-m-mo/dude">duda varalica dizajniranih za prirodno umirivanje</ulink>: Mini, Soothie, Classic, Freeflow te izuzetno meke dude varalice. Mogu se izabrati dude za bebe u rasponu od 0 do 18+ mjeseci starosti. Sve vrste iz Philipsove ponude ortodontski su prilagođene djetetu. U obliku kapi prate prirodan razvoj nepca, zuba i desni. Lako ih je sterilizirati i čistiti te sadrže 0% BPA (bisfenol A) koji se često koristi za proizvodnju plastike i može uzrokovati negativne posljedice za zdravlje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mini dude su izuzetno male i lagane. One su namijenjene za najmlađe bebe stare od 0 do 2 mjeseca. Soothie dude su za bebe starosti od 0 do 3 mjeseca. Napravljene su od jednog komada medicinskog silikona. Sadrže fleksibilan štitnik dizajniran u obliku medvjedića. Classic dude dostupne su u mnogo različitih boja i dizajna. Mogu ih koristiti bebe stare od 0 do 6 mjeseci. Freeflow dude sadrže dodatni protok zraka za bebinu kožu. Napravljene su za bebe od 0 do 18+ mjeseci starosti. Izuzetno meke dude varalice prilagođene su za nježnu bebinu kožu. Sadrže izuzetno meki i fleksibilni štitnik. On prati oblik bebinog obraza, uzrokuje manje tragova te minimalno nadražuje i iritira kožu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips također nudi i linije grickalica za prednje i stražnje zube koje ublažavaju bolove djeteta u raznim fazama prilikom nicanja zubi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="f927c556-35e1-11eb-ad86-0242ac130027" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<heading2>Duda varalica – utjeha za velike i male</heading2>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Duda varalica se koristi već stoljećima i pokazala se kao spasonosno rješenje kod <ulink url="http://www.philips.hr/c-m-mo/dude">ublažavanja napetosti ili nelagode kod beba</ulink>. Uvelike olakšava život roditeljima jer smiruje dijete, omogućava mu da lakše zaspi te mu daje osjećaj sigurnosti. Dude varalice iz Philipsovog asortimana mogu odgovoriti na zahtjeve i potrebe beba različitih dobnih skupina te biti podrška roditeljima već i u prvim tjednima bebinog života. Omogućit ćete sebi i vašem djetetu da se opustite, uživate i mirno naspavate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sisanje najprije zadovoljava potrebu za hranom, ali se javlja i kao način ublažavanja osjećaja samoće i straha. Kako se dijete bude razvijalo, osjećat će sve manju potrebu za dudom, a do tog prijelaznog razdoblja oslobodit ćete ga suza i stresa u njegovoj najranijoj dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira radi li se o refleksnom sisanju ili o emotivnoj potrebi za utjehom, Philipsove dude varalice prirodno će umiriti vaše dijete pružajući mu podršku i udobnost.</para>

Duda varalica: prirodan način za smirenje vaše bebe Instinkt za sisanjem jedan je od najsnažnijih nagona kod novorođene djece. Refleks je presudan za kvalitetno hranjenje u početku bebina života i obično traje do prve godine života. Neke bebe imaju jako izražen refleks čak i kada nisu gladne te se ne mogu zasititi sisanja. Takvim bebama treba duda varalica. Prve dude su bile komadi tkanine umočene u šećer ili med dok su ih kasnije izrađivali od drveta, koralja, sedefa ili slonovače. Moderni dizajn počeo se oblikovati na početku 20. stoljeća te je bio inspiriran otiscima zubi.
   
Philips je razvio širok asortiman duda varalica različitih boja, oblika i veličina u skladu s različitim dobnim skupinama i potrebama beba.
 


   

Omiljeni predmet vaše bebe

   
Philips nudi bogat asortiman različitih vrsta duda varalica dizajniranih za prirodno umirivanje: Mini, Soothie, Classic, Freeflow te izuzetno meke dude varalice. Mogu se izabrati dude za bebe u rasponu od 0 do 18+ mjeseci starosti. Sve vrste iz Philipsove ponude ortodontski su prilagođene djetetu. U obliku kapi prate prirodan razvoj nepca, zuba i desni. Lako ih je sterilizirati i čistiti te sadrže 0% BPA (bisfenol A) koji se često koristi za proizvodnju plastike i može uzrokovati negativne posljedice za zdravlje.
   
Mini dude su izuzetno male i lagane. One su namijenjene za najmlađe bebe stare od 0 do 2 mjeseca. Soothie dude su za bebe starosti od 0 do 3 mjeseca. Napravljene su od jednog komada medicinskog silikona. Sadrže fleksibilan štitnik dizajniran u obliku medvjedića. Classic dude dostupne su u mnogo različitih boja i dizajna. Mogu ih koristiti bebe stare od 0 do 6 mjeseci. Freeflow dude sadrže dodatni protok zraka za bebinu kožu. Napravljene su za bebe od 0 do 18+ mjeseci starosti. Izuzetno meke dude varalice prilagođene su za nježnu bebinu kožu. Sadrže izuzetno meki i fleksibilni štitnik. On prati oblik bebinog obraza, uzrokuje manje tragova te minimalno nadražuje i iritira kožu.
   
Philips također nudi i linije grickalica za prednje i stražnje zube koje ublažavaju bolove djeteta u raznim fazama prilikom nicanja zubi.
 


   

Duda varalica – utjeha za velike i male

   
Duda varalica se koristi već stoljećima i pokazala se kao spasonosno rješenje kod ublažavanja napetosti ili nelagode kod beba. Uvelike olakšava život roditeljima jer smiruje dijete, omogućava mu da lakše zaspi te mu daje osjećaj sigurnosti. Dude varalice iz Philipsovog asortimana mogu odgovoriti na zahtjeve i potrebe beba različitih dobnih skupina te biti podrška roditeljima već i u prvim tjednima bebinog života. Omogućit ćete sebi i vašem djetetu da se opustite, uživate i mirno naspavate.
   
Sisanje najprije zadovoljava potrebu za hranom, ali se javlja i kao način ublažavanja osjećaja samoće i straha. Kako se dijete bude razvijalo, osjećat će sve manju potrebu za dudom, a do tog prijelaznog razdoblja oslobodit ćete ga suza i stresa u njegovoj najranijoj dobi.
   
Bez obzira radi li se o refleksnom sisanju ili o emotivnoj potrebi za utjehom, Philipsove dude varalice prirodno će umiriti vaše dijete pružajući mu podršku i udobnost. žena.hr 

Duda varalica: prirodan način za smirenje vaše bebe

<para>Četiri tjedna prije poroda važno se pripremiti za porod. Tada se počinju javljati i lažni trudovi, a nekada se znaju javiti i ranije. Važno je znati po čemu se razlikuju od pravih trudova kako bi se izbjegla nepotrebna panika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Maternica se za vrijeme cijele trudnoće priprema za porod. Građena je od vezivnog tkiva i glatkih mišićnih vlakana. U trupu maternice postoji najviše mišićnog tkiva, a mišićni snopići u zidu uterusa za vrijeme trudnoće povećavaju svoj volumen procesom hiperplazije i hipertrofije. S rastom ploda rasteže se maternica i dovodi je u stanje veće za čak 10 puta od uobičajenog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važne karakteristike maternice o kojima ovisi kvaliteta trudova su elastičnost mišića maternice i sposobnost kontraktilnosti. Pod kontrolom vegetativnog živčanog sustava su kontrakcije maternice, a trud je zapravo elektromehanički fenomen zbog kojeg dolazi do skraćenja vlakana miometrija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pravi trudovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pravi trudovi započinju bolnim stezanjima trajanja oko pola minute, a javljaju se u pravilnim razmacima do 30 minuta. Nakon nekog vremena se jačina kontrakcija pojačava te se vrijeme između kontrakcija skraćuje na 10 minuta što je dovoljan razmak za odlazak u rodilište.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na samom početku porođaja uobičajena su tri truda u razmaku od 10 minuta, a kada žena uđe u drugo porođajno doba broj trudova u 10 minuta se povećava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod normalnog porođaja se javljaju koordinirane kontrakcije maternice koje efikasno i lako šire vrat maternice. U normalnom porođaju je potrebno oko 200 trudova, a prvi porođaj najčešće traje oko 12 sati, a kod višerotkinje do 5 sati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U zadnjim tjednima trudnoće aktivnost mišićnog tkiva maternice postaje sve jača te osjetljivija na hormone. Ti hormoni utječu na miometrij zbog čega se već četiri tjedana prije porođaja mogu osjetiti kontrakcije. Takve kontrakcije su niske amplitude i nepravilne zbog čega nisu bolne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Lažni trudovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog lažnih trudova žene često misle kako je porođaj počeo, ali takvi trudovi služe samo za pripremu samog čina rađanja kao i uvježbavanje maternice za porođaj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trudnicama je nekada teško razlikovati pravilne od lažnih kontrakcija. No lažne kontrakcije se smiruju za vrijeme kretanja trudnice dok kod pravih kontrakcija to nije slučaj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod lažnih je trudova bol smještena na donjem dijelu trbuha, a kod pravih trudova bol počinje u dnu kralježnice i postepeno se širi prema donjem dijelu trbuha.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/kako-prepoznati-lazne-trudove/">Savjetnica.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto:  © AntonioDiaz - fotolia</para>

Kako prepoznati lažne trudove Naučite ih raspoznavati kako biste izbjegli nepotrebnu paniku Četiri tjedna prije poroda važno se pripremiti za porod. Tada se počinju javljati i lažni trudovi, a nekada se znaju javiti i ranije. Važno je znati po čemu se razlikuju od pravih trudova kako bi se izbjegla nepotrebna panika.
   
Maternica se za vrijeme cijele trudnoće priprema za porod. Građena je od vezivnog tkiva i glatkih mišićnih vlakana. U trupu maternice postoji najviše mišićnog tkiva, a mišićni snopići u zidu uterusa za vrijeme trudnoće povećavaju svoj volumen procesom hiperplazije i hipertrofije. S rastom ploda rasteže se maternica i dovodi je u stanje veće za čak 10 puta od uobičajenog.
   
Važne karakteristike maternice o kojima ovisi kvaliteta trudova su elastičnost mišića maternice i sposobnost kontraktilnosti. Pod kontrolom vegetativnog živčanog sustava su kontrakcije maternice, a trud je zapravo elektromehanički fenomen zbog kojeg dolazi do skraćenja vlakana miometrija.
   
   Pravi trudovi
   
   
Pravi trudovi započinju bolnim stezanjima trajanja oko pola minute, a javljaju se u pravilnim razmacima do 30 minuta. Nakon nekog vremena se jačina kontrakcija pojačava te se vrijeme između kontrakcija skraćuje na 10 minuta što je dovoljan razmak za odlazak u rodilište.
   
Na samom početku porođaja uobičajena su tri truda u razmaku od 10 minuta, a kada žena uđe u drugo porođajno doba broj trudova u 10 minuta se povećava.
   
Kod normalnog porođaja se javljaju koordinirane kontrakcije maternice koje efikasno i lako šire vrat maternice. U normalnom porođaju je potrebno oko 200 trudova, a prvi porođaj najčešće traje oko 12 sati, a kod višerotkinje do 5 sati.
   
U zadnjim tjednima trudnoće aktivnost mišićnog tkiva maternice postaje sve jača te osjetljivija na hormone. Ti hormoni utječu na miometrij zbog čega se već četiri tjedana prije porođaja mogu osjetiti kontrakcije. Takve kontrakcije su niske amplitude i nepravilne zbog čega nisu bolne.
   
   Lažni trudovi
   
   
Zbog lažnih trudova žene često misle kako je porođaj počeo, ali takvi trudovi služe samo za pripremu samog čina rađanja kao i uvježbavanje maternice za porođaj.
   
Trudnicama je nekada teško razlikovati pravilne od lažnih kontrakcija. No lažne kontrakcije se smiruju za vrijeme kretanja trudnice dok kod pravih kontrakcija to nije slučaj.
   
Kod lažnih je trudova bol smještena na donjem dijelu trbuha, a kod pravih trudova bol počinje u dnu kralježnice i postepeno se širi prema donjem dijelu trbuha.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
   
Foto:  © AntonioDiaz - fotolia Žena.hr 

Kako prepoznati lažne trudove

<para>" - ovo je samo jedan u moru primjera koji pokazuje kako djeca doživljavaju neuspjeh. Ruku na srce, gubiti ne voli nitko, ni odrasli ni djeca. Međutim, iskustva su pokazala da se najmlađima neuspjeh može učiniti još gorim nego što zaista jest, jer ga djeca percipiraju drugačije nego mi odrasli. Stoga ne iznenađuje da se ponekad zbog neuspjeha ili gubitka u igri “bore” s tugom ili frustracijom.
</para>
<heading4>
 Tuga zbog neuspjeha i gubitka u igri
</heading4>
<para>
Intenzitet i trajanje njihove emocije ovisi o tome koliko im je bilo nešto važno, temperamentu djeteta te perfekcionizmu. Neka djeca, npr. treće mjesto na nekom sportskom natjecanju doživljavaju vrlo intenzivno i tragično. Katkad i ne dovrše sudjelovanje u igri do kraja nego odustanu kad procjene da bi mogli izgubiti, a kod neke se čak javlja otpor na bilo koju novu igru, natjecanje ili zadatak zbog straha od toga da će možda izgubiti. Koliko su djeca zapravo paralizirana strahom da će izgubiti? Očito dovoljno, jer tuga koja se može pojaviti zbog neuspjeha nekad je pojačana i drugim neugodnim osjećajima poput osjećaja razočarenja, krivnje, srama itd.
</para>
<heading4>Kako pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Niti jedan roditelj ne želi biti svjedokom djetetovog neuspjeha, stoga nerijetko pokušavaju dijete držati dalje od situacija u kojima postoji rizik od neuspjeha. Međutim, to nije dobar put jer je za dijete važno da shvati da svatko u životu, i odrasli i djeca, prije ili kasnije dožive neuspjeh. Stoga, kada dijete doživi neuspjeh reći mu da se s pravom osjeća loše nije ispravno jer mu se na taj način pojačava osjećaj krivnje i srama. Ono što treba je jednostavno mu "dozvoliti" da se osjeća tužno. Dajte mu do znanja da vam je jasno kako mu je teško i da je potpuno normalno da se tako osjeća. Budite puni suosjećanja i razumijevanja. Pokažite djetetu da vidite da je tužno jer je izgubilo i verbalizirajte djetetu otkuda tuga. Recite mu: “Znam da ti je bilo baš važno pobijediti. Danas je pobijedio netko drugi i tužan si što ti nisi pobijedio.”</para>
<para>Ako na život gledamo kao na jednu veliku društvenu igru, najzanimljiviji i truda vrijedni potezi češće završe neuspješno nego uspješno, ali svaki neuspjeh predstavlja veliko iskustvo i uči nas idućim potezima. Kako biste spriječili djetetov osjećaj tuge, manje vrijednosti i niskog samopouzdanja važno je da u djetinjstvu naučite svoju djecu da uz uspjeh, koji nas uvijek veseli, postoji i neuspjeh koji je također sastavni dio života.
</para>
<heading4>
 Slikovnica o neuspjehu 
</heading4>
<para>
U tome vam može pomoći i slikovnica <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/prednarudzbe-jezic-tuzan-nije-pobijedio-igri/">“Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri”</ulink> koja se bavi osjećajem tuge zbog neuspjeha u zadanome pothvatu ili aktivnosti. U slikovnici djeca kroz jednostavnu priču i likove mogu prepoznati vlastitu situaciju i emociju tuge koja se zbog nje javlja. U njoj možete potražiti i vrlo koristan dodatak sa savjetima za roditelje koji će vam pomoći da bolje razumijete ponašanje svojega djeteta, zadovoljite njegovu emocionalnu potrebu koja stoji iza tuge te da mu pomognete naučiti regulirati taj negativan osjećaj. Autorice slikovnice su mag. psihologije, certificirana terapeutkinja igrom Tatjana Gjurković i mag. psihologije, praktičarka terapije igrom Tea Knežević, a namijenjena je za klince od druge do šeste godine života.
</para>
<para>
 <ulink url="https://goo.gl/m8rt9z"/>
</para>

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s neuspjehom? “Ali ja sam danas htio pobijediti, nije pošteno! Tata, ja sam se trudio i danas sam želio pokazati da sam najbolji! " - ovo je samo jedan u moru primjera koji pokazuje kako djeca doživljavaju neuspjeh. Ruku na srce, gubiti ne voli nitko, ni odrasli ni djeca. Međutim, iskustva su pokazala da se najmlađima neuspjeh može učiniti još gorim nego što zaista jest, jer ga djeca percipiraju drugačije nego mi odrasli. Stoga ne iznenađuje da se ponekad zbog neuspjeha ili gubitka u igri “bore” s tugom ili frustracijom.


   Tuga zbog neuspjeha i gubitka u igri


Intenzitet i trajanje njihove emocije ovisi o tome koliko im je bilo nešto važno, temperamentu djeteta te perfekcionizmu. Neka djeca, npr. treće mjesto na nekom sportskom natjecanju doživljavaju vrlo intenzivno i tragično. Katkad i ne dovrše sudjelovanje u igri do kraja nego odustanu kad procjene da bi mogli izgubiti, a kod neke se čak javlja otpor na bilo koju novu igru, natjecanje ili zadatak zbog straha od toga da će možda izgubiti. Koliko su djeca zapravo paralizirana strahom da će izgubiti? Očito dovoljno, jer tuga koja se može pojaviti zbog neuspjeha nekad je pojačana i drugim neugodnim osjećajima poput osjećaja razočarenja, krivnje, srama itd.

Kako pomoći djetetu?

Niti jedan roditelj ne želi biti svjedokom djetetovog neuspjeha, stoga nerijetko pokušavaju dijete držati dalje od situacija u kojima postoji rizik od neuspjeha. Međutim, to nije dobar put jer je za dijete važno da shvati da svatko u životu, i odrasli i djeca, prije ili kasnije dožive neuspjeh. Stoga, kada dijete doživi neuspjeh reći mu da se s pravom osjeća loše nije ispravno jer mu se na taj način pojačava osjećaj krivnje i srama. Ono što treba je jednostavno mu "dozvoliti" da se osjeća tužno. Dajte mu do znanja da vam je jasno kako mu je teško i da je potpuno normalno da se tako osjeća. Budite puni suosjećanja i razumijevanja. Pokažite djetetu da vidite da je tužno jer je izgubilo i verbalizirajte djetetu otkuda tuga. Recite mu: “Znam da ti je bilo baš važno pobijediti. Danas je pobijedio netko drugi i tužan si što ti nisi pobijedio.”
Ako na život gledamo kao na jednu veliku društvenu igru, najzanimljiviji i truda vrijedni potezi češće završe neuspješno nego uspješno, ali svaki neuspjeh predstavlja veliko iskustvo i uči nas idućim potezima. Kako biste spriječili djetetov osjećaj tuge, manje vrijednosti i niskog samopouzdanja važno je da u djetinjstvu naučite svoju djecu da uz uspjeh, koji nas uvijek veseli, postoji i neuspjeh koji je također sastavni dio života.


   Slikovnica o neuspjehu 


U tome vam može pomoći i slikovnica “Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri” koja se bavi osjećajem tuge zbog neuspjeha u zadanome pothvatu ili aktivnosti. U slikovnici djeca kroz jednostavnu priču i likove mogu prepoznati vlastitu situaciju i emociju tuge koja se zbog nje javlja. U njoj možete potražiti i vrlo koristan dodatak sa savjetima za roditelje koji će vam pomoći da bolje razumijete ponašanje svojega djeteta, zadovoljite njegovu emocionalnu potrebu koja stoji iza tuge te da mu pomognete naučiti regulirati taj negativan osjećaj. Autorice slikovnice su mag. psihologije, certificirana terapeutkinja igrom Tatjana Gjurković i mag. psihologije, praktičarka terapije igrom Tea Knežević, a namijenjena je za klince od druge do šeste godine života.


   
 Petra Majetić 

dijete_tuga_pixabay

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s neuspjehom?

<para>Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje No u velikim gužvama ponekad je teško držati oko na djeci, posebno ako ih imate dvoje, troje, četvero ili više. Vrlo često se dogodi da se dijete izgubi jer djeca su znatiželjna i često će krenuti za nečim što ih zanima u svom tom šarenilu događanja i ponude. Svaki roditelj zna da je potrebna samo jedna sekunda da dijete "nestane", a strah koji se potom javlja je neopisivo neugodan.</para>
<para>Sva sreća, postoji nekoliko trikova i savjeta koji vam mogu pomoći da djecu držite zajedno i blizu sebe, odnosno da ih lakše imate na oku kada se krećete u velikim gužvama.
</para>
<heading4>Odjenite ih u istu boju</heading4>
<para>
Pokušajte uskladiti njihove majice u istu boju jer ako se malo udalje od vas, vaš mozak će vrlo brzo skenirati okolinu i fokusiranije tražiti vašu djecu. Isto tako, djeca će lakše vidjeti jedno drugo i lakše se držati zajedno.
</para>
<heading4>Naučite ih da se uvijek drže za ruke</heading4>
<para>
Ako se radi o jednom ili dvoje djece, za ruku ih možete držati vi i vaš suprug/a. No ponekad jednostavno želite šetati opušteno, zagrljeni sa suprugom ili pak djecu naučiti da se samostalno kreću kroz gužve. U tom slučaju ključno je da se drže za ruke. Ako su prolazi uski pa se treba provlačiti među ljudima, jedan roditelj neka ide prvi, a drugi na začelju. Najstarije dijete može biti predvodnik vlakića i slijediti roditelja tako da ga drži za ruku.
</para>
<heading4>Fotografirajte djecu</heading4>
<para>
Ako idete u veliku gužvu, bilo bi dobro da napravite fotografiju djece prije ulaska u gužvu. Ako se koje dijete izgubi, imat ćete fotografiju koju ćete moći dati zaštitarima ili policiji da vide kako točno dijete izgleda i što u tom trenutku ima na sebi.
</para>
<heading4>Budite prisutni</heading4>
<para>
Bez obzira koliko bilo važno, pokušajte ne telefonirati ili surfati na svom pametnom telefonu dok se s djecom krećete kroz gužvu. Kao i u vožnji, tako i u ovoj kompleksnijoj radnji navigiranja kroz masu ljudi, vaša pažnja bit će ometana i može se dogoditi da djeca u sekundi odlutaju. Isto vrijedi i za gledanje štandova. Ako ste odlučili stati, okupite prvo djecu oko sebe.
</para>
<heading4>Naučite djecu da traže pomoć</heading4>
<para>
Ako se ipak izgube, naučite djecu da se obrate odrasloj osobi, ali ne bilo kojoj odrasloj osobi već policajcu, zaštitaru ili nekoj osobi u uniformi. Ako takvih osoba nema, naučite ih da uđu u prvu trgovinu i maknu se s ceste te da zamole prodavačicu da im pomogne. Isto tako, djeca trebaju znati svoje ime i prezime, adresu i po mogućnosti broj telefona.
</para>
<heading4>Odredite mjesto susreta</heading4>
<para>
Prije nego uđete u gužvu, dogovorite se s djecom ili najstarijim djetetom gdje ćete se naći i susresti ako se izgube. Pripazite da to bude neko sigurno mjesto gdje djeca ne moraju prelaziti cestu.
</para>
<heading4>Povodac za najmanje</heading4>
<para>
Znamo da se neki roditelji nikako ne slažu s držanjem djece na povodcu, ali ako ste među onima kojima to jednostavno olakšava život i nemate većih problema s pomišlju da dijete vežete uz sebe, dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ćete tako najlakše držati uz sebe u gužvi.
</para>
<heading4>Pretvorite sigurnost u igru</heading4>
<para>
Ako djeci kažete: "Da ste uvijek blizu mene", moguće da će to kroz jedno uho ući unutra, a kroz drugo van. Zato pokušajte preformulirati ovu uputu na način da djeci bude izazov. Na primjer, zadajte im da uvijek smiju biti samo dva koraka ispred vas. Tko se udalji više, dobiva samo jednu kuglicu sladoleda, a ne dvije. Ili ih zadužite da svakih 15 minuta zbroje sve članove obitelji i prijatelje koji su s vama i dođu vam dati izvješće. Neka se sva djeca uhvate za ruke i neka glume vlakić uz glasni "ču-ču". Tako ćete ih i čuti. Djeci možete dati zadatak da budu policajci i da oni paze na vas. Znači ne smiju dozvoliti da im se udaljite više od tri koraka.</para>

Kako paziti na djecu dok se krećete kroz gužvu? Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje. Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje No u velikim gužvama ponekad je teško držati oko na djeci, posebno ako ih imate dvoje, troje, četvero ili više. Vrlo često se dogodi da se dijete izgubi jer djeca su znatiželjna i često će krenuti za nečim što ih zanima u svom tom šarenilu događanja i ponude. Svaki roditelj zna da je potrebna samo jedna sekunda da dijete "nestane", a strah koji se potom javlja je neopisivo neugodan.
Sva sreća, postoji nekoliko trikova i savjeta koji vam mogu pomoći da djecu držite zajedno i blizu sebe, odnosno da ih lakše imate na oku kada se krećete u velikim gužvama.

Odjenite ih u istu boju

Pokušajte uskladiti njihove majice u istu boju jer ako se malo udalje od vas, vaš mozak će vrlo brzo skenirati okolinu i fokusiranije tražiti vašu djecu. Isto tako, djeca će lakše vidjeti jedno drugo i lakše se držati zajedno.

Naučite ih da se uvijek drže za ruke

Ako se radi o jednom ili dvoje djece, za ruku ih možete držati vi i vaš suprug/a. No ponekad jednostavno želite šetati opušteno, zagrljeni sa suprugom ili pak djecu naučiti da se samostalno kreću kroz gužve. U tom slučaju ključno je da se drže za ruke. Ako su prolazi uski pa se treba provlačiti među ljudima, jedan roditelj neka ide prvi, a drugi na začelju. Najstarije dijete može biti predvodnik vlakića i slijediti roditelja tako da ga drži za ruku.

Fotografirajte djecu

Ako idete u veliku gužvu, bilo bi dobro da napravite fotografiju djece prije ulaska u gužvu. Ako se koje dijete izgubi, imat ćete fotografiju koju ćete moći dati zaštitarima ili policiji da vide kako točno dijete izgleda i što u tom trenutku ima na sebi.

Budite prisutni

Bez obzira koliko bilo važno, pokušajte ne telefonirati ili surfati na svom pametnom telefonu dok se s djecom krećete kroz gužvu. Kao i u vožnji, tako i u ovoj kompleksnijoj radnji navigiranja kroz masu ljudi, vaša pažnja bit će ometana i može se dogoditi da djeca u sekundi odlutaju. Isto vrijedi i za gledanje štandova. Ako ste odlučili stati, okupite prvo djecu oko sebe.

Naučite djecu da traže pomoć

Ako se ipak izgube, naučite djecu da se obrate odrasloj osobi, ali ne bilo kojoj odrasloj osobi već policajcu, zaštitaru ili nekoj osobi u uniformi. Ako takvih osoba nema, naučite ih da uđu u prvu trgovinu i maknu se s ceste te da zamole prodavačicu da im pomogne. Isto tako, djeca trebaju znati svoje ime i prezime, adresu i po mogućnosti broj telefona.

Odredite mjesto susreta

Prije nego uđete u gužvu, dogovorite se s djecom ili najstarijim djetetom gdje ćete se naći i susresti ako se izgube. Pripazite da to bude neko sigurno mjesto gdje djeca ne moraju prelaziti cestu.

Povodac za najmanje

Znamo da se neki roditelji nikako ne slažu s držanjem djece na povodcu, ali ako ste među onima kojima to jednostavno olakšava život i nemate većih problema s pomišlju da dijete vežete uz sebe, dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ćete tako najlakše držati uz sebe u gužvi.

Pretvorite sigurnost u igru

Ako djeci kažete: "Da ste uvijek blizu mene", moguće da će to kroz jedno uho ući unutra, a kroz drugo van. Zato pokušajte preformulirati ovu uputu na način da djeci bude izazov. Na primjer, zadajte im da uvijek smiju biti samo dva koraka ispred vas. Tko se udalji više, dobiva samo jednu kuglicu sladoleda, a ne dvije. Ili ih zadužite da svakih 15 minuta zbroje sve članove obitelji i prijatelje koji su s vama i dođu vam dati izvješće. Neka se sva djeca uhvate za ruke i neka glume vlakić uz glasni "ču-ču". Tako ćete ih i čuti. Djeci možete dati zadatak da budu policajci i da oni paze na vas. Znači ne smiju dozvoliti da im se udaljite više od tri koraka. Jelena Kovačić 

guzva ljudi pixabay

Kako paziti na djecu dok se krećete kroz gužvu?

<para>. Skraćeno DGA je poremećaj koji se odnosi na nejasan govor djeteta uzrokovan teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Javlja se izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama. Nazivaju je još i verbalnom dispraksijom ili apraksijom ranom govora.
</para>
<heading4>
 Simptomi u ranoj dobi djeteta
</heading4>
<para>
Djeci s DGA-om dijagnoza se obično postavlja između druge i treće godine života. Neka istraživanja su pokazala kako se poteškoće mogu utvrditi i puno ranije. Najuobičajeni simptomi u ranoj dobi djeteta su: ne brbljanje u dojenačkoj dobi, korištenje samo nekih glasova, kašnjenje s pojavom prvih riječi, poteškoće u kombiniranju različitih glasova, poteškoće s hranjenjem.</para>
<para>Ovaj govorni poremećaj učestaliji je kod dječaka nego kod djevojčica te je ponekad vrlo teško postaviti dijagnozu jer postoji čitav niz poremećaja jezika i govora kod kojih se susreću jednaki simptomi odnosno obilježja. Neka su iskustva pokazala da dječja govorna apraksija nerijetko ostaje i nezamijećena u predškolskoj i školskoj dobi. Često djecu s ovom dijagnozom znaju okarakterizirati kao lijenu i nemarnu. Oko polovice djece s DGA-om pokazuje i teškoće u zadržavanju pažnje, a oko 20% ih ima ADHD.
</para>
<heading4>
 Kako se dijagnosticira?
</heading4>
<para>
Proces dijagnosticiranja DGA-e ni u svijetu još uvijek nije razjašnjen niti postoji valjani test za dijagnostiku. DGA-u dijagnosticira logoped koji provodi kompletnu obradu djeteta. Pod tim se podrazumijeva procjenjivanje djetetove oralno-motorne mogućnosti, građe govornih organa, kvalitete djetetovog glasa i prozodije te kvalitete izgovora.</para>
<para>Iznimno je važno što prije otkriti ovu poteškoću u govoru i što ranije pristupiti njenom ublažavanju ili otklanjanju. Veliku važnost u ovoj priči imaju i roditelji kojima se preporuča svakodnevni rad kod kuće na vježbama i zadacima po uputama logopeda. Koliko god da je to ponekad naporno i iscrpljujuće, uvijek imajte na umu da se dijete primjerice ne izražava razgovjetno zato što ono tako želi već zato što ne zna i ne može trenutno bolje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/sto-uciniti-ako-dijete-pocne-govoriti-nekim-svojim-jezikom/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Poteškoće u razvoju: Dječja govorna apraksija Ako ste primijetili da dijete jednu riječ izgovora svaki put na drugačiji način, ako rečenice ne sklapa tečno, naglašava one slogove koji ne bi trebali biti naglašeni (obično prvi slog), teško imitira dugačke, kompleksne riječi unatoč ponavljanju, možda se njegov problem zove dječja govorna apraksija . Skraćeno DGA je poremećaj koji se odnosi na nejasan govor djeteta uzrokovan teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Javlja se izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama. Nazivaju je još i verbalnom dispraksijom ili apraksijom ranom govora.


   Simptomi u ranoj dobi djeteta


Djeci s DGA-om dijagnoza se obično postavlja između druge i treće godine života. Neka istraživanja su pokazala kako se poteškoće mogu utvrditi i puno ranije. Najuobičajeni simptomi u ranoj dobi djeteta su: ne brbljanje u dojenačkoj dobi, korištenje samo nekih glasova, kašnjenje s pojavom prvih riječi, poteškoće u kombiniranju različitih glasova, poteškoće s hranjenjem.
Ovaj govorni poremećaj učestaliji je kod dječaka nego kod djevojčica te je ponekad vrlo teško postaviti dijagnozu jer postoji čitav niz poremećaja jezika i govora kod kojih se susreću jednaki simptomi odnosno obilježja. Neka su iskustva pokazala da dječja govorna apraksija nerijetko ostaje i nezamijećena u predškolskoj i školskoj dobi. Često djecu s ovom dijagnozom znaju okarakterizirati kao lijenu i nemarnu. Oko polovice djece s DGA-om pokazuje i teškoće u zadržavanju pažnje, a oko 20% ih ima ADHD.


   Kako se dijagnosticira?


Proces dijagnosticiranja DGA-e ni u svijetu još uvijek nije razjašnjen niti postoji valjani test za dijagnostiku. DGA-u dijagnosticira logoped koji provodi kompletnu obradu djeteta. Pod tim se podrazumijeva procjenjivanje djetetove oralno-motorne mogućnosti, građe govornih organa, kvalitete djetetovog glasa i prozodije te kvalitete izgovora.
Iznimno je važno što prije otkriti ovu poteškoću u govoru i što ranije pristupiti njenom ublažavanju ili otklanjanju. Veliku važnost u ovoj priči imaju i roditelji kojima se preporuča svakodnevni rad kod kuće na vježbama i zadacima po uputama logopeda. Koliko god da je to ponekad naporno i iscrpljujuće, uvijek imajte na umu da se dijete primjerice ne izražava razgovjetno zato što ono tako želi već zato što ne zna i ne može trenutno bolje.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete-pixabay

Poteškoće u razvoju: Dječja govorna apraksija

<para>Slušanjem priznajemo pravo djeteta da ga se čuje te da se uvažavaju njegovi stavovi i iskustva u vezi sa svime što ga se tiče. Samo ako ga slušamo možemo razumjeti djetetove prioritete, interese i potrebe, možemo razumjeti kako se dijete osjeća glede samoga sebe.</para>
<para>Slušanjem dobivaju i dijete i odrasli. Pažljivo slušanje omogućuje nam upoznati dijete na nov način pa i otkriti ozbiljnije brige koje ga muče, a ne zna ih izreći (npr. zlostavljanje). Slušanje je dio ozračja u kojem se dijete osjeća sigurno, moćno i s povjerenjem se može izražavati na način koji njemu najviše odgovara.
</para>
<heading4>
 Na koji način slušati da dijete s vama poželi razgovarati?
</heading4>
<para>
 Jezik prihvaćanja
</para>
<para>Kada dijete nema problema, kad je zaokupljeno nekom svojom aktivnošću, pokazat ćemo prihvaćanje tako da se ne uplićemo, ne govorimo, ne činimo ništa te da pustimo dijete neka bude samostalno. Time ćemo mu pokazati kako mu vjerujemo da je sposobno te da zna i može samo primjerice složiti puzzle, nacrtati neku životinju, obući lutku. Dok ne zatraži vašu pomoć, pustite ga da uživa bez vaših intervencija. Ako vas pogleda, klimnite mu glavom i osmjehnite mu se, što će u prijevodu značiti "vidim te". Kada dijete neverbalno ili verbalno pokazuje da ga nešto muči, čudi, ljuti, prihvaćanje pokazujemo slušanjem.
</para>
<heading4>
 Pasivno slušanje
</heading4>
<para>
Naše neverbalno ponašanje, izraz lica, kretnje, stav tijela pojačavaju poruku slušanja. Stoga se prestanite baviti drugim stvarima, okrenite se djetetu, nagnite se prema njemu, čučnite, pokažite izrazom lica kako dijelite njegovu brigu, čuđenje. Početak slušanja možete potkrijepiti sljedećim riječima kojima ćete pokazati interes za ono što vam dijete želi reći. Možete mu reći: "Pričaj mi o tome!", "Zanima me što ti misliš o tome?", "Reci, slušam!", "Vidim da ti je to važno!"
</para>
<heading4>
 Aktivno slušanje
</heading4>
<para>
Aktivnim slušanjem potičemo i održavamo razgovor, pomažemo djetetu da s povjerenjem govori o onome što ga muči. Stoga:</para>
<para>
 Provjerite jeste li dobro razumjeli što dijete želi reći
</para>
<para>"Ako dobro razumijem ti kažeš da..."</para>
<para>"Ispravi me ako griješim."</para>
<para>"Ti misliš da..."</para>
<para>
 Recite mu da prepoznajete njegove osjećaje. Budite mu ogledalo u kojem će se održavati njegovi osjećaji
</para>
<para>"Vidim da plačeš. Žalostan si što mame još nema?"</para>
<para>Čujem podižeš glas, ljuti li te to?"</para>
<para>
 Budite suosjećajni, uživite se u djetetov položaj, pokušajte "hodati u njegovim cipelama"
</para>
<para>"Vjerujem da ti je neugodno!"</para>
<para>"To te stvarno naljutilo?"</para>
<para>
 Potičite dijete da samo dođe do rješenja
</para>
<para>"Što ćeš učiniti?"</para>
<para>"Tko ti za to treba?"</para>
<para>"Vidiš li negdje mene u tome?"</para>
<para>Aktivnim slušanjem provjerit ćete jeste li razumjeli značenje izrečenog i prepoznali osjećaje djeteta. Time ćete poručiti sljedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Čujem i razumijem tvoj problem</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vidim i razumijem kako se osjećaš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pomoći ću ti da o tome razmisliš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vjerujem u tebe i u to da možeš sam naći dobro rješenje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako ste uspjeli otvoriti "vrata za komunikaciju", trebate ih držati otvorenima. Pazite da greškom ne zatvorite vrata, jer dijete će zašutjeti ako umjesto razgovora i slušanja njegova problema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Zapovijedate - "Prestani se derati!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prijetite - "Ako ne pospremiš lego kocke, naljutit ću se!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Propovjedate - "Dobra djeca to ne rade!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Savjetujete - "Okreni kockicu na drugu stranu!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kritizirate i okrivljujete - "Opet si pogriješila!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razuvjeravate - "Ma nije to ništa!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Analizirate - " To radiš samo zato da bi te svi gledali!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ispitujete - "Zašto plačeš?"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Odbijate - "Nećemo sad o tome!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ismijavate - "Pametnjaković! Cvilidreta!"</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Umjesto toga pokušajte upotrebljavati sve oblike dobrog slušanja. Tako ćete pokazati djetetu da ga prihvaćate i uvažavate kao osobu. Aktivno slušati dijete jedan je od najvećih darova koje mu možete dati. Moć da slušate i čujete svoju djecu možda je najveće umijeće ljudske vrste.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/ako-zelite-da-vas-dijete-slusa-pozorno-a-ne-selektivno-ucinite-ovo/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>(Izvor: Ninoslava Pećnik i Branka Starc, <emphasis>Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmanje djece</emphasis>)</para>

Kako slušati dijete i dati mu do znanja da ste ga doživjeli i čuli? Ako želite potaknuti djecu da razgovaraju s vama i da taj razgovor ima smisla, morate biti spremni slušati i to nedvosmisleno pokazati. Slušanjem priznajemo pravo djeteta da ga se čuje te da se uvažavaju njegovi stavovi i iskustva u vezi sa svime što ga se tiče. Samo ako ga slušamo možemo razumjeti djetetove prioritete, interese i potrebe, možemo razumjeti kako se dijete osjeća glede samoga sebe.
Slušanjem dobivaju i dijete i odrasli. Pažljivo slušanje omogućuje nam upoznati dijete na nov način pa i otkriti ozbiljnije brige koje ga muče, a ne zna ih izreći (npr. zlostavljanje). Slušanje je dio ozračja u kojem se dijete osjeća sigurno, moćno i s povjerenjem se može izražavati na način koji njemu najviše odgovara.


   Na koji način slušati da dijete s vama poželi razgovarati?


   Jezik prihvaćanja

Kada dijete nema problema, kad je zaokupljeno nekom svojom aktivnošću, pokazat ćemo prihvaćanje tako da se ne uplićemo, ne govorimo, ne činimo ništa te da pustimo dijete neka bude samostalno. Time ćemo mu pokazati kako mu vjerujemo da je sposobno te da zna i može samo primjerice složiti puzzle, nacrtati neku životinju, obući lutku. Dok ne zatraži vašu pomoć, pustite ga da uživa bez vaših intervencija. Ako vas pogleda, klimnite mu glavom i osmjehnite mu se, što će u prijevodu značiti "vidim te". Kada dijete neverbalno ili verbalno pokazuje da ga nešto muči, čudi, ljuti, prihvaćanje pokazujemo slušanjem.


   Pasivno slušanje


Naše neverbalno ponašanje, izraz lica, kretnje, stav tijela pojačavaju poruku slušanja. Stoga se prestanite baviti drugim stvarima, okrenite se djetetu, nagnite se prema njemu, čučnite, pokažite izrazom lica kako dijelite njegovu brigu, čuđenje. Početak slušanja možete potkrijepiti sljedećim riječima kojima ćete pokazati interes za ono što vam dijete želi reći. Možete mu reći: "Pričaj mi o tome!", "Zanima me što ti misliš o tome?", "Reci, slušam!", "Vidim da ti je to važno!"


   Aktivno slušanje


Aktivnim slušanjem potičemo i održavamo razgovor, pomažemo djetetu da s povjerenjem govori o onome što ga muči. Stoga:

   Provjerite jeste li dobro razumjeli što dijete želi reći

"Ako dobro razumijem ti kažeš da..."
"Ispravi me ako griješim."
"Ti misliš da..."

   Recite mu da prepoznajete njegove osjećaje. Budite mu ogledalo u kojem će se održavati njegovi osjećaji

"Vidim da plačeš. Žalostan si što mame još nema?"
Čujem podižeš glas, ljuti li te to?"

   Budite suosjećajni, uživite se u djetetov položaj, pokušajte "hodati u njegovim cipelama"

"Vjerujem da ti je neugodno!"
"To te stvarno naljutilo?"

   Potičite dijete da samo dođe do rješenja

"Što ćeš učiniti?"
"Tko ti za to treba?"
"Vidiš li negdje mene u tome?"
Aktivnim slušanjem provjerit ćete jeste li razumjeli značenje izrečenog i prepoznali osjećaje djeteta. Time ćete poručiti sljedeće:


   
      Čujem i razumijem tvoj problem
   
   
      Vidim i razumijem kako se osjećaš
   
   
      Pomoći ću ti da o tome razmisliš
   
   
      Vjerujem u tebe i u to da možeš sam naći dobro rješenje
   


Ako ste uspjeli otvoriti "vrata za komunikaciju", trebate ih držati otvorenima. Pazite da greškom ne zatvorite vrata, jer dijete će zašutjeti ako umjesto razgovora i slušanja njegova problema:


   
      Zapovijedate - "Prestani se derati!"
   
   
      Prijetite - "Ako ne pospremiš lego kocke, naljutit ću se!"
   
   
      Propovjedate - "Dobra djeca to ne rade!"
   
   
      Savjetujete - "Okreni kockicu na drugu stranu!"
   
   
      Kritizirate i okrivljujete - "Opet si pogriješila!"
   
   
      Razuvjeravate - "Ma nije to ništa!"
   
   
      Analizirate - " To radiš samo zato da bi te svi gledali!"
   
   
      Ispitujete - "Zašto plačeš?"
   
   
      Odbijate - "Nećemo sad o tome!"
   
   
      Ismijavate - "Pametnjaković! Cvilidreta!"
   


Umjesto toga pokušajte upotrebljavati sve oblike dobrog slušanja. Tako ćete pokazati djetetu da ga prihvaćate i uvažavate kao osobu. Aktivno slušati dijete jedan je od najvećih darova koje mu možete dati. Moć da slušate i čujete svoju djecu možda je najveće umijeće ljudske vrste.

   
      
   

(Izvor: Ninoslava Pećnik i Branka Starc, Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmanje djece) Petra Majetić 

slusanje_pixabay

Kako slušati dijete i dati mu do znanja da ste ga doživjeli i čuli?

<para>Takav porod naziva se i En Caul te se većinom pojavljuje kod beba rođenih prije termina. Neki liječnici smatraju da vodenjak štiti bebu od mehaničkog pritiska izazvanog prejakim kontrakcijama maternice.Na instagramu se pojavio video jednog takvog poroda, odnosno bebe koja je rođena unutar amnionske vrećice. Možemo vidjeti kako dječačić još uvijek diše preko majčine posteljice i još nije udahnuo svoj prvi samostalni udah na ovome svijetu. U jednom trenutku, dječačić počinje prstićima grebati po stjenki vrećice kao da napokon želi van i upoznati svoju mamu.</para>
<para>Kad vidimo ovakve snimke, ne preostaje nam ništa drugo nego uživati u čudu života.</para>
<para>Ako imate Instagram profil svakako pratite femalewellness, jer objavljuju zadivljujuće fotografije, gotovo umjetničke, o svemu što ima veze s ženskim tijelom, emocijama, duhovnošću, majčinstvom i prijateljstvom.</para>
<hmn:instagram xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.instagram.com/p/BUPG5wfjUgP/"/>

Internet je zadivljen ovom snimkom rođenja bebe u amnionskoj vrećici Porod bebe zajedno s vodenjakom ili amnionskom vrećicom vrlo je rijedak i događa se jednoj od 80.000 trudnica. Takav porod naziva se i En Caul te se većinom pojavljuje kod beba rođenih prije termina. Neki liječnici smatraju da vodenjak štiti bebu od mehaničkog pritiska izazvanog prejakim kontrakcijama maternice.Na instagramu se pojavio video jednog takvog poroda, odnosno bebe koja je rođena unutar amnionske vrećice. Možemo vidjeti kako dječačić još uvijek diše preko majčine posteljice i još nije udahnuo svoj prvi samostalni udah na ovome svijetu. U jednom trenutku, dječačić počinje prstićima grebati po stjenki vrećice kao da napokon želi van i upoznati svoju mamu.
Kad vidimo ovakve snimke, ne preostaje nam ništa drugo nego uživati u čudu života.
Ako imate Instagram profil svakako pratite femalewellness, jer objavljuju zadivljujuće fotografije, gotovo umjetničke, o svemu što ima veze s ženskim tijelom, emocijama, duhovnošću, majčinstvom i prijateljstvom.
 Klinfo.hr 

beba instagram

Internet je zadivljen ovom snimkom rođenja bebe u amnionskoj vrećici

<para>Baka servis bit će vaša prva i zadnja opcija. Naime, djeca u čijem čuvanju sudjeluju bake i djedovi rastu u pametnije i ljubaznije adolescente, pokazalo je istraživanje profesora okupljenih na Sveučilištu <emphasis>Brinham Young</emphasis>.</para>
<para>Kako bi došli do određenih odgovora, u sklopu svog istraživanja razgovarali su sa 400 mališana starih između deset i 14 godina. Zanimalo ih je kakav odnos imaju s djedom i bakom. U svrhu praćenja njihovog emocionalnog razvoja, godinu dana kasnije ponovno su ih intervjuirali.</para>
<para>Ova studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu <emphasis>Journal of Research on Adolescence</emphasis> pokazala je da blizak odnos djece s bakom i djedom pozitivno utječe na unuke koji su se više brinuli o osobama koje nisu članovi njihove obitelji i prijatelji za razliku od onih tinejdžera koji nisu imali blizak odnos s djedom i bakom.</para>
<para>"Poanta je da bake i djedovi imaju pozitivan učinak na svoju unučad, a taj se učinak razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece", objasnio je Jeremy Yorgason, voditelj istraživanja.</para>
<para>Zanimljivo je za istaknuti da niti jedno dijete koje je sudjelovalo u istraživanju nije živjelo s bakom i djedom, ali neki su roditelji primali financijsku pomoć svojih roditelja. Istraživači su se i koncentrirali i na mališane koji žive u kućanstvu sa samo jednim roditeljem te su došli do zaključka da su oni bili angažiraniji u školi.</para>
<para>Neke statistike su pokazale kako čak tri četvrtine baka i djedova smatra da im je čuvanje unučadi pružilo najveće zadovoljstvo u životu. Pa tko bi im se onda usudio uskratiti pravo na to?</para>

Istraživanje potvrdilo: Baka servis pozitivno utječe na ponašanje djeteta Ako se dosad niste mogli odlučili kamo biste vaše dijete poslali na čuvanje, kod susjede, prijateljice ili bake i djeda, nakon što vidite rezultate ovog istraživanja, dvojbi više neće imati. Baka servis bit će vaša prva i zadnja opcija. Naime, djeca u čijem čuvanju sudjeluju bake i djedovi rastu u pametnije i ljubaznije adolescente, pokazalo je istraživanje profesora okupljenih na Sveučilištu Brinham Young.
Kako bi došli do određenih odgovora, u sklopu svog istraživanja razgovarali su sa 400 mališana starih između deset i 14 godina. Zanimalo ih je kakav odnos imaju s djedom i bakom. U svrhu praćenja njihovog emocionalnog razvoja, godinu dana kasnije ponovno su ih intervjuirali.
Ova studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Research on Adolescence pokazala je da blizak odnos djece s bakom i djedom pozitivno utječe na unuke koji su se više brinuli o osobama koje nisu članovi njihove obitelji i prijatelji za razliku od onih tinejdžera koji nisu imali blizak odnos s djedom i bakom.
"Poanta je da bake i djedovi imaju pozitivan učinak na svoju unučad, a taj se učinak razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece", objasnio je Jeremy Yorgason, voditelj istraživanja.
Zanimljivo je za istaknuti da niti jedno dijete koje je sudjelovalo u istraživanju nije živjelo s bakom i djedom, ali neki su roditelji primali financijsku pomoć svojih roditelja. Istraživači su se i koncentrirali i na mališane koji žive u kućanstvu sa samo jednim roditeljem te su došli do zaključka da su oni bili angažiraniji u školi.
Neke statistike su pokazale kako čak tri četvrtine baka i djedova smatra da im je čuvanje unučadi pružilo najveće zadovoljstvo u životu. Pa tko bi im se onda usudio uskratiti pravo na to? Petra Majetić 

baka_djed_pixabay

Istraživanje potvrdilo: Baka servis pozitivno utječe na ponašanje djeteta

<para>" Biljni čajevi hidratiziraju organizam i olakšavaju apsorpciju hranjivih tvari tijekom trudnoće. Sadrže antioksidanse i vitamin C koji pomažu u smanjivanju stresa i anksioznosti. Razne vrste biljnih čajeva također ublažavaju i simptome jutarnjih mučnina, a neke čak i pripremaju maternicu za porod. Ovo su neke od vrsta čajeva čije se ispijanje toplo preporučuje tijekom trudnoće.
</para>
<heading4>Đumbir</heading4>
<para>
U prvom tromjesečju trudnoće, gotovo pa odmah djeluje protiv povraćanja, glavobolje i jutarnjih mučnina koje su u ovom periodu česte. Čaj od đumbira možete pripremiti tako da narežete dio đumbira, operete ga, oljuštite i sitno nasjeckate. Stavite vodu (1 L) kuhati te kada zakipi ubacite nasjeckani korijen. Smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 15-20 minuta. Ocijedite i odstranite komadiće đumbira i po želji dodajte limun i med. Ukoliko vam okus čaja bude prejak, sljedeći put stavite manje đumbira, ukoliko preslab, dodajte ga. Kako bi zadržali sva ljekovita svojstva đumbira, obavezno ga čuvajte u zamrzivaču, zatvorenog u plastičnu vreću ili zamotanog u krpu.
</para>
<heading4>Maslačak</heading4>
<para>
Maslačak se do prije nekoliko desetljeća smatrao korovom, čupao i bacao. Danas, on se s pravom naziva biljkom odličnih ljekovitih svojstava. Zeleni dijelovi maslačka mogu se koristiti za salate, a sami cvijet se suši i koristi za pripremu čaja. Ne znamo jeste li znali, ali primjerice maslačak sadrži više karotena od mrkve te je odličan izvor vitamina A, C, željeza, kalcija, kalija itd. Maslačak ima prirodna diuretska svojstva pa će trudnicama biti od velike pomoći prilikom čišćenja tijela od toksina, pospješit će zdravlje bubrega i urinarnog trakta. Odličan se pokazao i u stimuliranja rada probavnog sustava žena koje su u drugom stanju.
</para>
<heading4>Vrkuta</heading4>
<para>
Ovu biljku krase razna imena – virak, gospin plašt, zečja šapa, lavlja noga i rosnica, ali najpoznatija je po imenu vrkuta. Smatra se jednim od najboljih biljnih izbora za liječenje neplodnosti, djeluje kao odličan regulator hormona. Vrkuta može pomoći i kod slabe maternice te zaštititi trudnicu od spontanog pobačaja. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da ova biljka sprečava rast mnogih vrsta bakterija i virusa. Čaj možete pripremiti tako da jednu čajnu žličicu vrkute prelijte šalicom vrele vode i ostavite da odstoji pet minuta. Pijte ga uvijek u gutljajima po dvije šalice na dan. Korištenje vrkute preporučuje se i kod povreda nakon poroda, za oporavak od teškog poroda te kod omlitavljenog trbuha.
</para>
<heading4>Kopriva</heading4>
<para>
Čaj od koprive preporuča se piti svaki dan u trudnoći te nakon poroda. Kopriva je bogata kalcijem, željezom, vitaminom K za zgrušavanje krvi, proteinima i drugim važnim nutrijentima. Čaj je odličan za žeđ, štiti i jača bubrege, smanjuje grčeve u nogama, smiruje i masira maternicu, ublažava hemeroide. Kako pripremiti čaj od koprive? Na jednu čašu vode stavite jednu vrhom punu čajnu žličicu koprive (lišća i stabljike). Vrelu vodu prelijte preko koprive, poklopite i ostavite na 5 minuta.</para>
<para>Tijekom trudnoće nemojte piti čajeve koji mogu potencijalno naštetiti vama ili bebi. U tu kategoriju spadaju hajdučka trava, gospina trava, kadulja, imela.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/caj-lista-crvene-maline-olaksava-skracuje-porod/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Koji biljni čajevi se preporučuju tijekom trudnoće? "Smijem li piti biljne čajeve u trudnoći i ako da, koje?" Ovo je jedno od pitanje koje svakoga dana postavlja veliki broj trudnica. Odgovor je jednostavan: "Da, definitivno, jer... " Biljni čajevi hidratiziraju organizam i olakšavaju apsorpciju hranjivih tvari tijekom trudnoće. Sadrže antioksidanse i vitamin C koji pomažu u smanjivanju stresa i anksioznosti. Razne vrste biljnih čajeva također ublažavaju i simptome jutarnjih mučnina, a neke čak i pripremaju maternicu za porod. Ovo su neke od vrsta čajeva čije se ispijanje toplo preporučuje tijekom trudnoće.

Đumbir

U prvom tromjesečju trudnoće, gotovo pa odmah djeluje protiv povraćanja, glavobolje i jutarnjih mučnina koje su u ovom periodu česte. Čaj od đumbira možete pripremiti tako da narežete dio đumbira, operete ga, oljuštite i sitno nasjeckate. Stavite vodu (1 L) kuhati te kada zakipi ubacite nasjeckani korijen. Smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 15-20 minuta. Ocijedite i odstranite komadiće đumbira i po želji dodajte limun i med. Ukoliko vam okus čaja bude prejak, sljedeći put stavite manje đumbira, ukoliko preslab, dodajte ga. Kako bi zadržali sva ljekovita svojstva đumbira, obavezno ga čuvajte u zamrzivaču, zatvorenog u plastičnu vreću ili zamotanog u krpu.

Maslačak

Maslačak se do prije nekoliko desetljeća smatrao korovom, čupao i bacao. Danas, on se s pravom naziva biljkom odličnih ljekovitih svojstava. Zeleni dijelovi maslačka mogu se koristiti za salate, a sami cvijet se suši i koristi za pripremu čaja. Ne znamo jeste li znali, ali primjerice maslačak sadrži više karotena od mrkve te je odličan izvor vitamina A, C, željeza, kalcija, kalija itd. Maslačak ima prirodna diuretska svojstva pa će trudnicama biti od velike pomoći prilikom čišćenja tijela od toksina, pospješit će zdravlje bubrega i urinarnog trakta. Odličan se pokazao i u stimuliranja rada probavnog sustava žena koje su u drugom stanju.

Vrkuta

Ovu biljku krase razna imena – virak, gospin plašt, zečja šapa, lavlja noga i rosnica, ali najpoznatija je po imenu vrkuta. Smatra se jednim od najboljih biljnih izbora za liječenje neplodnosti, djeluje kao odličan regulator hormona. Vrkuta može pomoći i kod slabe maternice te zaštititi trudnicu od spontanog pobačaja. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da ova biljka sprečava rast mnogih vrsta bakterija i virusa. Čaj možete pripremiti tako da jednu čajnu žličicu vrkute prelijte šalicom vrele vode i ostavite da odstoji pet minuta. Pijte ga uvijek u gutljajima po dvije šalice na dan. Korištenje vrkute preporučuje se i kod povreda nakon poroda, za oporavak od teškog poroda te kod omlitavljenog trbuha.

Kopriva

Čaj od koprive preporuča se piti svaki dan u trudnoći te nakon poroda. Kopriva je bogata kalcijem, željezom, vitaminom K za zgrušavanje krvi, proteinima i drugim važnim nutrijentima. Čaj je odličan za žeđ, štiti i jača bubrege, smanjuje grčeve u nogama, smiruje i masira maternicu, ublažava hemeroide. Kako pripremiti čaj od koprive? Na jednu čašu vode stavite jednu vrhom punu čajnu žličicu koprive (lišća i stabljike). Vrelu vodu prelijte preko koprive, poklopite i ostavite na 5 minuta.
Tijekom trudnoće nemojte piti čajeve koji mogu potencijalno naštetiti vama ili bebi. U tu kategoriju spadaju hajdučka trava, gospina trava, kadulja, imela.

   
      
   
 Petra Majetić 

maslacak_pixabay

Koji biljni čajevi se preporučuju tijekom trudnoće?

<para>American Heart Association je proveo studiju koja je pokazala da djeca od prve do treće godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno kroz razne slastice, industrijski prerađene proizvode i napitke. Djeca od četvrte do osme godine unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti čak 34 žličice. Alarmantni su to podaci koji bi svakog roditelja trebali potaknuti na razmišljanje.</para>
<para>Djeca vole slatko te imaju urođenu sklonost prema tom okusu. Gdje god se dijete nalazilo, htjeli mi to ili ne, često je u doticaju s velikom količinom slatkiša. Stručnjaci nutricionisti ističu da što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete vrlo lako može stvoriti iskrivljenu sliku o slatkišima. Stoga smatraju da slatkiše djetetu treba davati u ograničenim količinama te objasniti djetetu da previše šećera škodi njegovim zubima, tijelu te općem stanju organizma. Sigurno se pitate onda koju slatku alternativu ponuditi djetetu? Mi vam predlažemo suho voće koje je izvrstan izvor prirodnog šećera, ali je i bogato enzimima, vitaminima i mineralima. Evo nekih od prijedloga.
</para>
<heading4>
 Suhe šljive
</heading4>
<para>
Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Služe i kao prirodan laksativ pa se mogu koristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i starijih ljudi. Imaju i iznimno vrijednu oksidativnu vrijednost.
</para>
<heading4>
 Suhe marelice
</heading4>
<para>
Vrlo su cijenjene zbog visokog sadržaja beta-karotena koji je odgovoran za formiranje vitamina A. Beta-karoten utječe i na dobar vid kod djeteta. Suhe marelice sadrže još i željezo koje je bitno za anemičnu djecu, vitamin C koji je odlično sredstvo za jačanje imunološkog sustava te kalciji koji pomaže u izgradnji jakih dječjih kostiju.
</para>
<heading4>
 Grožđice
</heading4>
<para>
Grožđice možda djeci neće izgledati najprivlačnije, ali zdravstvene prednosti koje pružaju su neprocjenjive. Bogate su vlaknima koje pomažu u "čišćenju" i regulaciji probavnog trakta. One upijaju vodu i imaju laksativni učinak koji ublažava zatvor. Ne samo da poboljšavaju probavu, zdravlje kostiju i zuba, one će najmlađe vrlo brzo opskrbiti energijom te poboljšati imunitet.
</para>
<heading4>
 Datulje
</heading4>
<para>
One su sjajna zamjena za slatkiše pošto polako otpuštaju svoj šećer koji duže vrijeme zadržava razinu energije. Datulja je bogata vitaminom B, vitaminom koji poboljšava performanse mozga i pomaže ostvariti bolje rezultate u školi (osobito B6 vitamin). Također sadrži vitamin A koji je vrlo bitan za dobar vid i zdravu kožu. Postoji najmanje 15 minerala u datuljama, uključujući kalcij, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo, kalij itd.</para>
<para>Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće. Sušeno voće sadrži trostruko više vlaknai mineralau odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Pa vi sad vidite koju ćete vrstu slatkiša djeci davati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/7-nacina-kako-smanjiti-secer-u-prehrani-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovo su prirodni i zdravi slatkiši koje bi djeca trebala konzumirati Djeca danas jedu 25 puta više slatkiša i piju 30 puta više gaziranih pića nego 1950.godine. American Heart Association je proveo studiju koja je pokazala da djeca od prve do treće godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno kroz razne slastice, industrijski prerađene proizvode i napitke. Djeca od četvrte do osme godine unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti čak 34 žličice. Alarmantni su to podaci koji bi svakog roditelja trebali potaknuti na razmišljanje.
Djeca vole slatko te imaju urođenu sklonost prema tom okusu. Gdje god se dijete nalazilo, htjeli mi to ili ne, često je u doticaju s velikom količinom slatkiša. Stručnjaci nutricionisti ističu da što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete vrlo lako može stvoriti iskrivljenu sliku o slatkišima. Stoga smatraju da slatkiše djetetu treba davati u ograničenim količinama te objasniti djetetu da previše šećera škodi njegovim zubima, tijelu te općem stanju organizma. Sigurno se pitate onda koju slatku alternativu ponuditi djetetu? Mi vam predlažemo suho voće koje je izvrstan izvor prirodnog šećera, ali je i bogato enzimima, vitaminima i mineralima. Evo nekih od prijedloga.


   Suhe šljive


Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Služe i kao prirodan laksativ pa se mogu koristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i starijih ljudi. Imaju i iznimno vrijednu oksidativnu vrijednost.


   Suhe marelice


Vrlo su cijenjene zbog visokog sadržaja beta-karotena koji je odgovoran za formiranje vitamina A. Beta-karoten utječe i na dobar vid kod djeteta. Suhe marelice sadrže još i željezo koje je bitno za anemičnu djecu, vitamin C koji je odlično sredstvo za jačanje imunološkog sustava te kalciji koji pomaže u izgradnji jakih dječjih kostiju.


   Grožđice


Grožđice možda djeci neće izgledati najprivlačnije, ali zdravstvene prednosti koje pružaju su neprocjenjive. Bogate su vlaknima koje pomažu u "čišćenju" i regulaciji probavnog trakta. One upijaju vodu i imaju laksativni učinak koji ublažava zatvor. Ne samo da poboljšavaju probavu, zdravlje kostiju i zuba, one će najmlađe vrlo brzo opskrbiti energijom te poboljšati imunitet.


   Datulje


One su sjajna zamjena za slatkiše pošto polako otpuštaju svoj šećer koji duže vrijeme zadržava razinu energije. Datulja je bogata vitaminom B, vitaminom koji poboljšava performanse mozga i pomaže ostvariti bolje rezultate u školi (osobito B6 vitamin). Također sadrži vitamin A koji je vrlo bitan za dobar vid i zdravu kožu. Postoji najmanje 15 minerala u datuljama, uključujući kalcij, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo, kalij itd.
Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće. Sušeno voće sadrži trostruko više vlaknai mineralau odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Pa vi sad vidite koju ćete vrstu slatkiša djeci davati.

   
      
   
 Petra Majetić 

slatkisi1_pixabay

Ovo su prirodni i zdravi slatkiši koje bi djeca trebala konzumirati

<para>Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Europi od anemije pati više od 25 posto predškolske djece, 26 posto trudnica i 24 posto žena reproduktivne dobi, dok su muškarci manje ugroženi. Uz terapiju koju prepiše liječnik, najbolja oružja koja možete koristiti u borbi protiv anemije su promjena prehrane i načina života te pripravci čiji se sastojci vrlo lako mogu pronaći u prirodi.
</para>
<heading4>
 Smoothie od koprive
</heading4>
<para>
Koprivu bez pretjerivanja možemo nazvati lijekom koji nam svima raste nadohvat ruke. Puna je željeza, sadrži i znatne količine vitamina C, što je čini idealnom za borbu protiv anemije. Uz čaj koji smo svi barem jednom probali, koprivu je moguće ubaciti i u blender te od nje napraviti smoothie. Za njegovu pripremu potrebno vam je sljedeće: 50 g mladih listova koprive, 1 banana, 300 ml vode ili zobenog mlijeka, jedna žlica limunovog soka i dvije žlice meda ili pet datulja bez koštica. Listove koprive dobro operite i narežite na veće komade. Bananu koju ste nakapali s limunovim sokom natrgajte na dva do tri komada. Sve sastojke stavite u blender i miksajte dvije minute. Nakon određenog vremena konzumiranja koprive, opet ćete se osjećati pune energije i elana.
</para>
<heading4>
 Krema od kakaa
</heading4>
<para>
Osim željezom kakao obiluje i magnezijem, kromom, manganom, cinkom, kalcijem itd. Bez obzira na to imate li problema s anemijom ili ne, ova zdrava i nutritivno bogata namirnica itekako može doprinijeti snazi i očuvanju organizma. Kako biste ublažili simptome poput umora, malaksalosti itd. predlažemo vam da se bacite na posao i pripremite jednu finu kremu od kakaa. Za pripremu su potrebni sljedeći sastojci: 250 g prirodnog organskog praha kakaa, 250 g smeđeg šećera, 250 g meda, 250 g maslaca, 2 čajne žličice soli i 7 jušnih žlica jabučnog octa. Sjedinite sve sastojke i miješajte dok ne dobijete glatku kremu koju obavezno treba držati na hladnom mjestu. Konzumirajte je tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu.
</para>
<heading4>
 Pasta od sezama
</heading4>
<para>
Ne znamo jeste li znali ali jedan gram sezamovog sjemena sadrži tri puta više željeza od primjerice grama goveđe jetre koja je poznata po svom bogatom sadržaju željeza. Sezam je vrlo bogat vitaminima E i kompleksom vitamina B (B1, B2, B3, B5 i B15) neophodnim za optimalno funkcioniranje organizma i zdravlje kože. Sjemenke sezama, osobito crne, ubrajaju se u skupinu namirnica odličnih za liječenje anemije. Sezamove paste u trgovinama zdrave prehrane znaju biti skupe stoga predlažemo da ovu ukusnu pastu sami napravite. Za pripremu su vam potrebne samo tri namirnice: sjemenke sezama, maslinovo ulje i sol. Prvo smeljite 1 čašu sjemenki sezama u blender. Miksajte ih nekoliko minuta dok se skroz ne usitne, a potom dodajte dvije do tri žlice maslinovog ulja i sol po želji.
</para>
<heading4>Biljni čajevi</heading4>
<para>
Prilikom liječenja slabokrvnosti, nije na odmet i u svoj dnevni raspored uvrstiti ispijanje određenih biljnih čajeva. Za liječenje anemije predlažemo vam čaj od oraha za čiju vam pripremu treba 20 svježih listova oraha. Listove kuhajte u litri vode petnaestak minuta te ih potom procijedite. Pijte jednu šalicu čaja prije obroka, i to dva puta dnevno. Čaj od hrena također se pokazao kao vrlo učinkovito biljno sredstvo za podizanje željeza u krvi. Za njegovu pripremu potrebno je 20 korijena hrena koji se mora kuhati u litri vode oko 20 minuta. Potom ga treba ostaviti da odstoji preko noći i zatim ga procijediti. Ovaj čaj se pije dva puta dnevno između obroka.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/pravilnom-prehranom-sprijecite-anemiju-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Prirodni lijekovi za liječenje slabokrvnosti ili anemije Blijedi ste i bezvoljni? Često vas boli glava? Osjećate se umorno i slabo? Možda je krivac za vaše stanje anemija – ozbiljan manjak željeza u krvi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Europi od anemije pati više od 25 posto predškolske djece, 26 posto trudnica i 24 posto žena reproduktivne dobi, dok su muškarci manje ugroženi. Uz terapiju koju prepiše liječnik, najbolja oružja koja možete koristiti u borbi protiv anemije su promjena prehrane i načina života te pripravci čiji se sastojci vrlo lako mogu pronaći u prirodi.


   Smoothie od koprive


Koprivu bez pretjerivanja možemo nazvati lijekom koji nam svima raste nadohvat ruke. Puna je željeza, sadrži i znatne količine vitamina C, što je čini idealnom za borbu protiv anemije. Uz čaj koji smo svi barem jednom probali, koprivu je moguće ubaciti i u blender te od nje napraviti smoothie. Za njegovu pripremu potrebno vam je sljedeće: 50 g mladih listova koprive, 1 banana, 300 ml vode ili zobenog mlijeka, jedna žlica limunovog soka i dvije žlice meda ili pet datulja bez koštica. Listove koprive dobro operite i narežite na veće komade. Bananu koju ste nakapali s limunovim sokom natrgajte na dva do tri komada. Sve sastojke stavite u blender i miksajte dvije minute. Nakon određenog vremena konzumiranja koprive, opet ćete se osjećati pune energije i elana.


   Krema od kakaa


Osim željezom kakao obiluje i magnezijem, kromom, manganom, cinkom, kalcijem itd. Bez obzira na to imate li problema s anemijom ili ne, ova zdrava i nutritivno bogata namirnica itekako može doprinijeti snazi i očuvanju organizma. Kako biste ublažili simptome poput umora, malaksalosti itd. predlažemo vam da se bacite na posao i pripremite jednu finu kremu od kakaa. Za pripremu su potrebni sljedeći sastojci: 250 g prirodnog organskog praha kakaa, 250 g smeđeg šećera, 250 g meda, 250 g maslaca, 2 čajne žličice soli i 7 jušnih žlica jabučnog octa. Sjedinite sve sastojke i miješajte dok ne dobijete glatku kremu koju obavezno treba držati na hladnom mjestu. Konzumirajte je tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu.


   Pasta od sezama


Ne znamo jeste li znali ali jedan gram sezamovog sjemena sadrži tri puta više željeza od primjerice grama goveđe jetre koja je poznata po svom bogatom sadržaju željeza. Sezam je vrlo bogat vitaminima E i kompleksom vitamina B (B1, B2, B3, B5 i B15) neophodnim za optimalno funkcioniranje organizma i zdravlje kože. Sjemenke sezama, osobito crne, ubrajaju se u skupinu namirnica odličnih za liječenje anemije. Sezamove paste u trgovinama zdrave prehrane znaju biti skupe stoga predlažemo da ovu ukusnu pastu sami napravite. Za pripremu su vam potrebne samo tri namirnice: sjemenke sezama, maslinovo ulje i sol. Prvo smeljite 1 čašu sjemenki sezama u blender. Miksajte ih nekoliko minuta dok se skroz ne usitne, a potom dodajte dvije do tri žlice maslinovog ulja i sol po želji.

Biljni čajevi

Prilikom liječenja slabokrvnosti, nije na odmet i u svoj dnevni raspored uvrstiti ispijanje određenih biljnih čajeva. Za liječenje anemije predlažemo vam čaj od oraha za čiju vam pripremu treba 20 svježih listova oraha. Listove kuhajte u litri vode petnaestak minuta te ih potom procijedite. Pijte jednu šalicu čaja prije obroka, i to dva puta dnevno. Čaj od hrena također se pokazao kao vrlo učinkovito biljno sredstvo za podizanje željeza u krvi. Za njegovu pripremu potrebno je 20 korijena hrena koji se mora kuhati u litri vode oko 20 minuta. Potom ga treba ostaviti da odstoji preko noći i zatim ga procijediti. Ovaj čaj se pije dva puta dnevno između obroka.

   
      
   
 Petra Majetić 

kopriva_pixabay

Prirodni lijekovi za liječenje slabokrvnosti ili anemije

<para>Upravo zbog topline i vlage, igračke za kupanje su savršena podloga za razvoj plijesni i bakterija, a najviše ih se skuplja u gumenim igračkama koje pište kad ih se stisne i prskaju vodu. Upravo se ta voda koja se usisava u gumenu igračku a nije ispražnjena, pretvara u leglo bakterija, počinje dobivati miris i nikako nije zdrava za bebu.</para>
<para>Nedavno je američka medijska kuća ABC provela akciju u kojoj su zamolili roditelje diljem zemlje da pošalju plastične čašice i igračke svojih mališana na mikrobiološko testiranje. Rezulatati su pokazali da su na svim, odnosno na 100% igračaka pronađene bakterije, a na 25% njih fekalne bakterije. Te bakterije uglavnom neće ugroziti zdravlje bebe i bebin imunitet će se obraniti, ali mogu napraviti problem kod otvorenih ranica koje se mogu dodatno inficirati i kod djece koja imaju problema s ekcemima.</para>
<para>Ipak, pomisao da dijete u usta stavlja igračke u kojima su fekalne i druge bakterije i plijesni, jednostavno mnogim roditeljima nije prihvatljiva.</para>
<para>Stoga bi bilo dobro oprati i dezinficirati igračkice za kupanje barem jednom tjedno.
</para>
<heading4>Kako očistiti igračke za kupanje?</heading4>
<para>
Prije svega. dobro bi bilo imati policu ili mrežicu iznad kade u kojoj će se igračke ocijediti i stavljati na sušenje kada nisu u upotrebi. Izbjegavajte ih stavljati u kanticu ili slične zatvorene posude u kojima se ostaci vode mogu brzo pretvoriti u mulj pun plijesni i bakterija. Prije odlaganja, sve igračke dobro ocijedite, odnosno iz svih dobro istisnite vodu.</para>
<para>Kada ih čistite, prvo ih potopite u vruću vodu i dobro izribajte običnim antibakterijskim sapunom izvana i četkicom skinite sve nečistoće u rubovima i pregibima.</para>
<para>Potom u toploj vodi otopite tri žličice octa i tri žličice sode bikarbone. Nekoliko puta tom otopinom ispunite unutrašnjost igračke, dobro tresite da isperete sve stjenke igračke iznutra. Isto tako, igračku možete napuniti otopinom i ostaviti da djeluje tijekom noći. Ujutro dobro igračke protresite i zatim nekoliko puta isperite običnom, čistom vodom i ostavite da se dobro osuše.</para>
<para>Neke igračke zasigurno se mogu oprati u perilici suđa (npr. plastične čašice i druge posudice kojim se beba igra i polijeva u svojoj kadici).</para>

Ne zaboravite redovito čistiti patkice i druge bebine igračke za kupanje S obzirom na to da su patkice i druge igračke većinom u vodi i koriste se dok se beba kupa, mnogi od nas misle da su zato i čiste, te da im ne treba neko posebno dodatno čišćenje. Upravo zbog topline i vlage, igračke za kupanje su savršena podloga za razvoj plijesni i bakterija, a najviše ih se skuplja u gumenim igračkama koje pište kad ih se stisne i prskaju vodu. Upravo se ta voda koja se usisava u gumenu igračku a nije ispražnjena, pretvara u leglo bakterija, počinje dobivati miris i nikako nije zdrava za bebu.
Nedavno je američka medijska kuća ABC provela akciju u kojoj su zamolili roditelje diljem zemlje da pošalju plastične čašice i igračke svojih mališana na mikrobiološko testiranje. Rezulatati su pokazali da su na svim, odnosno na 100% igračaka pronađene bakterije, a na 25% njih fekalne bakterije. Te bakterije uglavnom neće ugroziti zdravlje bebe i bebin imunitet će se obraniti, ali mogu napraviti problem kod otvorenih ranica koje se mogu dodatno inficirati i kod djece koja imaju problema s ekcemima.
Ipak, pomisao da dijete u usta stavlja igračke u kojima su fekalne i druge bakterije i plijesni, jednostavno mnogim roditeljima nije prihvatljiva.
Stoga bi bilo dobro oprati i dezinficirati igračkice za kupanje barem jednom tjedno.

Kako očistiti igračke za kupanje?

Prije svega. dobro bi bilo imati policu ili mrežicu iznad kade u kojoj će se igračke ocijediti i stavljati na sušenje kada nisu u upotrebi. Izbjegavajte ih stavljati u kanticu ili slične zatvorene posude u kojima se ostaci vode mogu brzo pretvoriti u mulj pun plijesni i bakterija. Prije odlaganja, sve igračke dobro ocijedite, odnosno iz svih dobro istisnite vodu.
Kada ih čistite, prvo ih potopite u vruću vodu i dobro izribajte običnim antibakterijskim sapunom izvana i četkicom skinite sve nečistoće u rubovima i pregibima.
Potom u toploj vodi otopite tri žličice octa i tri žličice sode bikarbone. Nekoliko puta tom otopinom ispunite unutrašnjost igračke, dobro tresite da isperete sve stjenke igračke iznutra. Isto tako, igračku možete napuniti otopinom i ostaviti da djeluje tijekom noći. Ujutro dobro igračke protresite i zatim nekoliko puta isperite običnom, čistom vodom i ostavite da se dobro osuše.
Neke igračke zasigurno se mogu oprati u perilici suđa (npr. plastične čašice i druge posudice kojim se beba igra i polijeva u svojoj kadici). Jelena Kovačić 

Little newborn baby girl bathe, swim and wash

Ne zaboravite redovito čistiti patkice i druge bebine igračke za kupanje

<para>Postoje razne popularne i manje popularne metode uklanjanja s kojima ih se žene rješavaju. Vosak, brijanje, lasersko uklanjanje... Međutim, jeste li se ikad upitale kako su žene u prošlosti uklanjale dlačice? Po ko zna koji put, rješenje su opet pronašle u prirodi. I mi smo se potrudili i pronašli prirodna rješenja uz pomoć kojih ćete se vrlo lako riješiti neželjenih dlačica. Potrebno vam je svega nekoliko sastojaka za dobivanje ovih prirodnih pasti za depiliranje i malo dobre volje.
</para>
<heading4>
 Ljuske oraha i voda
</heading4>
<para>
Za pripremu ove domaće smjese za depiliranje potrebno vam je nekoliko tvrdih i suhih ljuski oraha i voda. Ljuske zapalite i pustite da izgore. U pepeo dodajte onoliko vode koliko je potrebno da dobijete kremastu teksturu poput paste. Nakon što je odstajala 12 sati, dobivenu smjesu nanesite na dio tijela s kojeg želite skinuti dlačice.</para>
<para>
 Ostavite je da odstoji cca pola sata, a potom sve isperite. Tretman ponavljajte tri puta dnevno dok vam se ne pojave prvi rezultati. Važno je naglasiti da prilikom primjene ovog tretmana, dlačice će se prvo razrijediti, potom oslabiti, a s vremenom i upornošću potpuno nestati.
</para>
<heading4>
 Kurkuma, brašno od slanutka i mlijeko
</heading4>
<para>
Za depiliranje u kućnoj radinosti i s ovim prirodnim pripravkom potrebno vam je jedna žlica kurkume, 2 žlice brašna od slanutka te malo mlijeka ili jogurta. Smijesu pomiješanu od ova tri sastojka nanesite na željeno mjesto u smjeru rasta dlačica te je ostavite da se osuši cca 20 minuta. Nakon toga je dobro istrljajte i isperite sa čistom pamučnom krpicom koja je bila prethodno umočena u mlakoj vodi. Ovaj tretman treba ponoviti tri do četiri puta tjedno tijekom mjesec dana i rezultat će biti fenomenalan.</para>
<para>Dlačice će se maksimalno prorijediti, stanjiti i posvjetliti, a na kraju trajno i nestati. Tretirana zona možda bude malo crvena, ali će brzo splasnuti zbog protuupalnog svojstva moćne kurkume. Kurkuma inače blagotvorno djeluje na kožu, dubinski je čisti, uklanja mrtve stanice i druge nečistoće na površini kože, a zbog svog protuupalnog svojstva pojačava sjaj i prirodnu pH vrijednost kože.
</para>
<heading4>
 Šećer, limun, voda
</heading4>
<para>
Egipatska depilacija smatra se jednom od najučinkovitijih i najbezbolnijih metoda depilacije. Dobra je vijest da za ovu vrstu depilacije više ne morate ići u kozmetički salon ili kupovati šećernu pastu u drogeriji. Vrlo jednostavno možete je pripremiti i kod kuće. Od sastojaka su vam potrebne 2 šalice šećera, ¼ šalice vode, ¼ šalice limuna i jedna mala žličica meda (po želji). Šećer uspite do vrha šalice i potom ga stavite u manji lonac te ponovite postupak s istom šalicom. Iscijedite limun i procijedite ga uz pomoć gaze kako ne bi ostali sitni komadići. Na laganoj vatri rastopite šećer. Dok je smjesa još gusta (pripazite da vam se šećer ne rastopi do kraja) dodajte limun i vodu.</para>
<para>
 Kuhajte na najmanjoj temperaturi, otprilike pet do deset minuta dok ne dobijete crvenkasto-zelenkastu boju. Potom ugasite vatru i miješajte dok pjena ne nestane. Smjesu uspite u keramičku ili staklenu posudu. Pustite smjesu da se ohladi ali ne previše. Uzmite šećernu pastu veličine manjeg oraha i rukama oblikujte kuglicu. Pastu razvlačite prstima dok ne dobije oblik žvakaće i posvijetli. Šećernu pastu nanesite rukom na željeno područje u smjeru suprotnom od prirodnog rasta dlačica. Kada otklonite sav naneseni sloj, istu pastu ponovo oblikujte u kuglicu i nanesite na novo područje na koži koje želite depilirati.</para>
<para>Kada pasta omekša do te mjere da ju više ne možete skinuti pokretima ruke, smjesu uklonite toplom vodom, a ukoliko je previše tvrda, razradite ju prstima ili posudu stavite u toplu vodu na nekoliko minuta. Za depliranje šećernom pastom uvijek imajte čistu i suhu kožu i nemojte je prethodno tretirati nikakvim losionima ili kremama za tijelo. Ova vrsta depilacije djeluje antibakterijski i preporuča se svima koji imaju problema na koži.</para>

Kako prirodnim putem i bezbolno ukloniti neželjene dlačice? Ah te dlačice… I baš kad pomisliš da si ih se napokon barem na neko vrijeme riješila, pojavi se nova dlačica i novi problem kako je ukloniti. Postoje razne popularne i manje popularne metode uklanjanja s kojima ih se žene rješavaju. Vosak, brijanje, lasersko uklanjanje... Međutim, jeste li se ikad upitale kako su žene u prošlosti uklanjale dlačice? Po ko zna koji put, rješenje su opet pronašle u prirodi. I mi smo se potrudili i pronašli prirodna rješenja uz pomoć kojih ćete se vrlo lako riješiti neželjenih dlačica. Potrebno vam je svega nekoliko sastojaka za dobivanje ovih prirodnih pasti za depiliranje i malo dobre volje.


   Ljuske oraha i voda


Za pripremu ove domaće smjese za depiliranje potrebno vam je nekoliko tvrdih i suhih ljuski oraha i voda. Ljuske zapalite i pustite da izgore. U pepeo dodajte onoliko vode koliko je potrebno da dobijete kremastu teksturu poput paste. Nakon što je odstajala 12 sati, dobivenu smjesu nanesite na dio tijela s kojeg želite skinuti dlačice.

   Ostavite je da odstoji cca pola sata, a potom sve isperite. Tretman ponavljajte tri puta dnevno dok vam se ne pojave prvi rezultati. Važno je naglasiti da prilikom primjene ovog tretmana, dlačice će se prvo razrijediti, potom oslabiti, a s vremenom i upornošću potpuno nestati.


   Kurkuma, brašno od slanutka i mlijeko


Za depiliranje u kućnoj radinosti i s ovim prirodnim pripravkom potrebno vam je jedna žlica kurkume, 2 žlice brašna od slanutka te malo mlijeka ili jogurta. Smijesu pomiješanu od ova tri sastojka nanesite na željeno mjesto u smjeru rasta dlačica te je ostavite da se osuši cca 20 minuta. Nakon toga je dobro istrljajte i isperite sa čistom pamučnom krpicom koja je bila prethodno umočena u mlakoj vodi. Ovaj tretman treba ponoviti tri do četiri puta tjedno tijekom mjesec dana i rezultat će biti fenomenalan.
Dlačice će se maksimalno prorijediti, stanjiti i posvjetliti, a na kraju trajno i nestati. Tretirana zona možda bude malo crvena, ali će brzo splasnuti zbog protuupalnog svojstva moćne kurkume. Kurkuma inače blagotvorno djeluje na kožu, dubinski je čisti, uklanja mrtve stanice i druge nečistoće na površini kože, a zbog svog protuupalnog svojstva pojačava sjaj i prirodnu pH vrijednost kože.


   Šećer, limun, voda


Egipatska depilacija smatra se jednom od najučinkovitijih i najbezbolnijih metoda depilacije. Dobra je vijest da za ovu vrstu depilacije više ne morate ići u kozmetički salon ili kupovati šećernu pastu u drogeriji. Vrlo jednostavno možete je pripremiti i kod kuće. Od sastojaka su vam potrebne 2 šalice šećera, ¼ šalice vode, ¼ šalice limuna i jedna mala žličica meda (po želji). Šećer uspite do vrha šalice i potom ga stavite u manji lonac te ponovite postupak s istom šalicom. Iscijedite limun i procijedite ga uz pomoć gaze kako ne bi ostali sitni komadići. Na laganoj vatri rastopite šećer. Dok je smjesa još gusta (pripazite da vam se šećer ne rastopi do kraja) dodajte limun i vodu.

   Kuhajte na najmanjoj temperaturi, otprilike pet do deset minuta dok ne dobijete crvenkasto-zelenkastu boju. Potom ugasite vatru i miješajte dok pjena ne nestane. Smjesu uspite u keramičku ili staklenu posudu. Pustite smjesu da se ohladi ali ne previše. Uzmite šećernu pastu veličine manjeg oraha i rukama oblikujte kuglicu. Pastu razvlačite prstima dok ne dobije oblik žvakaće i posvijetli. Šećernu pastu nanesite rukom na željeno područje u smjeru suprotnom od prirodnog rasta dlačica. Kada otklonite sav naneseni sloj, istu pastu ponovo oblikujte u kuglicu i nanesite na novo područje na koži koje želite depilirati.
Kada pasta omekša do te mjere da ju više ne možete skinuti pokretima ruke, smjesu uklonite toplom vodom, a ukoliko je previše tvrda, razradite ju prstima ili posudu stavite u toplu vodu na nekoliko minuta. Za depliranje šećernom pastom uvijek imajte čistu i suhu kožu i nemojte je prethodno tretirati nikakvim losionima ili kremama za tijelo. Ova vrsta depilacije djeluje antibakterijski i preporuča se svima koji imaju problema na koži. Petra Majetić 

depilacija_rtl

Kako prirodnim putem i bezbolno ukloniti neželjene dlačice?

<para>Odlazak s djecom na godišnji odmor, pogotovo ako su mala, često sa sobom donosi i mnoge ljetne nevolje. Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu u kojoj su najnužniji lijekovi i sredstva za ublažavanje raznih tegoba, kao što su moguće alergije na sunce i ubode insekata, protiv bolova i povišene tjelesne temperature. Najviše izazova donosi boravak na plaži gdje dijete treba zaštiti od UV zračenja, te kupanje u moru ili bazenu, kada morate dijete stalno nadzirati, te ovisno o njegovoj dobi ograničiti boravak u vodi. Donosimo vam nekoliko savjeta kako bi ljetovanje s djecom prošlo što bezbrižnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti da djetetu olakšamo vrućine?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodite računa da dijete mora unositi dovoljne količine tekućine, najbolje vode i nezaslađenih napitaka, jer djeca slabije podnose vrućinu od odraslih i lako dehidriraju. Odjeća od prozračnih, laganih materijala, poput pamuka, i platneni šeširić u svijetloj boji obavezni su odjevni predmeti za mališane ljeti. Lagana pamučna odjeća svijetlih boja upija znoj djeteta, te štiti od osipa. Tijekom ljeta djeci je potrebna hrana koja će ih rashladiti poput svježeg voća i različitih voćnih frapea. Lubenica, dinja, šljive ili breskve izvrstan su izbor za ljetnu prehranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako prepoznati alergiju na sunce?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već nakon vrlo kratkog sunčanja, kod djece se mogu pojaviti alergije i različite reakcije kože na sunce. Pojavljuju se na osunčanim dijelovima tijela, a mogu poprimiti oblik otoka, osipa, plikova ili crvenih mrlja. Kod djece, alergije i preosjetljivosti kože na sunce mogu nastati uzimanjem lijekova, kozmetičkih preparata ili dječjih parfema. Najčešća alergija koja se pojavljuje kod djece je tzv. solarni osip prouzročen suncem koje u kombinaciji s tjelesnim znojem uzrokuje crvenkaste prištiće koje često prati svrbež. Najčešće se pojavljuje oko vrata i na području dekoltea. Dijete sa solarnim osipom treba redovito tuširati u čistoj slatkoj vodi, i to nekoliko puta na dan, a najbolje nakon svakog kupanja u morskoj vodi ili nakon što se oznoji. Svakako treba koristiti kreme s UV zaštitom i izbjegavati izlaganje suncu, pri čemu je potrebno piti kalcij u tabletama i mlijeko, te jesti banane.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete i sunčanica
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Strogo pazite da dijete igrajući se na plaži ne provede na suncu više vremena nego što bi trebalo, a pogotovo ne bez kape ili šeširića na glavi. Sunčanica je  rekcija organizma na pretjerano izlaganje suncu, čiji su simptomi vrtoglavica, mučnina, dijete se osjeća nemoćno, pospano, a može doći i do povraćanja. Male bebe su razdražljive, plaču, izgledaju kao da imaju virozu. Ako posumnjate na sunčanicu dijete što prije treba skloniti sa sunca, smjestiti ga u klimatiziranu, zamračenu prostoriju, te ga istuširati mlakom vodom. Dati mu sredstva za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol ili ibuprofen). Treba nadoknaditi izgubljenu tekućinu, najbolje mu je dati da pije rashlađeni napitak, čaj ili vodu,, a u slučaju većih gubitaka tekućine zbog povraćanja, svakako djetetu treba dati i oralnu rehidracijsku tekućinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti u slučaju opeklina od sunca?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sunčeve zrake naročito su opasne za najmlađe.Opekline od sunca mogu imati teške posljedice za bebu kao što je dehidracija, povišena tjelesna temperatura, šok, niski krvni tlak, nepravilan rad srca. Ako se radi o dojenčetu ispod godine dana potrebno je savjetovati se s liječnikom, a isto tako i kod djeteta starijeg od godinu dana ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C. U svakom slučaju treba dijete staviti u hladnu i zamračenu prostoriju i davati mu dosta tekućine. Ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C potreban je i antipiretik. Korisno je staviti obloge fiziološke otopine na kožu, a nakon toga nježno neutralne losione,a nikako ne primjenjivati alkohol.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kada se beba smije kupati u moru, bazenu?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Malu djecu ne bi trebalo unositi u more, bazen, sve dok nisu sposobna sama držati glavicu, jer prije nego što svladaju tu vještinu glavica im može slučajno klonuti pod vodu. Dijete sve do školske dobi mora u vodu ulaziti isključivo s odraslom osobom. Ne smijete dijete pustiti da se kupa bez nadzora jer je utapanje djeteta moguće i u plitkoj vodi. Narukvice su bolja zaštita od koluta jer omogućuju bolji i skladniji rad ruku pri pokretima plivanja. Ako se dijete plaši vode ili se opire ulasku, ne bi ga trebalo prisiljavati da uđe u vodu dok ne stekne sigurnost i ne izrazi želju za kupanjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko stupnjeva mora imati more za kupanje s bebom?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U usporedbi s većom djecom i odraslima dojenčad s obzirom na tjelesnu masu ima veću tjelesnu površinu i još nedozrele mehanizme reguliranja tjelesne temperature. Zato je kod njih brže moguće pothlađivanje ili pregrijavanje tijela. U obzir treba uzeti i individualne razlike između djece, naime neka će se vrlo rado brčkati, a drugima će voda izazivati nelagodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko dugo boraviti u vodi?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca puno brže gube tjelesnu toplinu od odraslih, pa bi njihov boravak u moru trebao biti što kraći da se ne pothlade. U more treba uvijek ulaziti polako i smireno, postepeno prilagođavajući tjelesnu temperaturu temperaturi mora. Kod male djece osobito treba paziti da se ne pothlade i neka se samo brčkaju u plićaku jer je tamo voda najtoplija. Ako primijetite da su djetetu nosić i uši hladni, usnice plave ili da dršće, izvedite ga iz vode, obrišite i zamotajte u ručnik, utoplite i pustite ga da se malo zagrije na suncu. Na plaži nikada ne ostavljajte djecu bez nadzora, pogotovo ako nisu dobri plivači, držite ih na oku kad se kupaju Ako idu plivati duže relacije ili roniti, neka to čine u pratnji starije osobe i vrsnijeg plivača.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Crijevne infekcije kod djece
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mala djeca se lako zaraze bilo od vršnjaka ili u obitelji gdje ima i odrasle djece  koja su kakvu virozu donijela s igrališta, bazena ili vrtića. I kod djece crijevne viroze često znaju biti praćene povišenom temperaturom, te povraćanjem. Kod djece je pogotovo važno nadoknaditi izgubljenu tekućinu, jer se može dogoditi da dehidriraju. Rehidraciju treba provoditi pripravcima koji sadrže minerale, mogu se kupiti u ljekarni, a djetetu dajte piti tekućinu (vodu ili čaj) s rehidracijskim pripravkom što češće, u manjim količinama. Snižavajte temperaturu djetetu te mu lagano uvodite u prehranu namirnice koje će mu pomoći da se što prije oporavi. To mogu biti juhe, kuhano meso, riža, mrkva, jabuka. Inače, ljeti pazite koje namirnice djeca konzumiraju, dobro operite svježe voće i povrće koje jedu, a posebice se mora paziti na higijenu i djeci što češće prati ruke. Vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine uzrokuje Campylobacter. U organizam dospije preko nedovoljno kuhane hrane, nepasteriziranog mlijeka ili pak nečiste vode. U pravilu ne zahtijeva antibiotsku terapiju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti kada dijete dobije vodene kozice ljeti?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Visoka temperatura i sunčeve zrake na ionako iritiranoj koži dodatno će razdražiti dijete. I to je sve što vas treba dodatno zabrinuti., pojava mrlja na mjestima gdje su bile krastice koje su bile izložene suncu do upale moždanih ovojnica, no sve su one neutemeljene. Dijete koje ima vodene kozice treba mirovati kako bi što uspješnije prevladalo virus. Ne preporučuje se izlazak vani jer to podrazumijeva veću tjelesnu aktivnost, izloženost mjehurića jakome suncu, više mogućnosti za ozljede. Sunčeve zrake mogu uzrokovati mrlje na koži i one su prolazne naravi. Nakon toga nastupa hipopigmentacija ili promjene na koži koje nastaju zbog nepravilnog nakupljanja pigmenta te se potom uspostavlja normalna boja kože. Ako se pojavila bakterijska infekcija uzrokovana češkanjem mjehurića ili osipa, na koži mogu ostati ožiljci koji imaju trajno smanjenu pigmentaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što kad dijete ljeti dobije upalu grla?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upala grla česta je ljeti, bez obzira javlja li se zbog prehlade ili ne. Mikrobi, bakterije i virusi, koji je uzrokuju, mogu mališanu pokvariti ljetovanje te ga zbog curenja i začepljenog nosa, temperature i osjećaja slabosti prikovati nekoliko dana za krevet. Upala grla može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, te je potrebno zatražiti medicinsku pomoć, pogotovo ako dijete ima visoku temperaturu iznad 38,5 stupnjeva. Upala grla liječi se lijekovima koje uništavaju uzroke upale, ublažavaju simptome i sprječavaju razvoj daljnjih infekcija (najčešće upalu uha). Pri liječenju upale grla prirodnim putem pomažu čaj od kadulje, propolis koji se može pronaći u obliku kapi, spreja ili pastila, te inhalacija koja smanjuje začepljenost nosa s par kapi eukaliptusa, cedra, timijana ili slane vode.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zašto dijete koje uzima antibiotik ne smije na sunce?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pri primjeni nekih antibiotika uslijed izloženosti suncu na koži se javlja osip sličan opeklini od sunca. Na koži se to osjeća kao peckanje i probadanje. Ta se pojava naziva fototoksična reakcija. Ponekad je čak moguća fotoalergijska reakcija, kad se spomenutim znacima pridružuju još i otjecanje i svrbež. Uz antibiotike i još neke skupine lijekova, fototoksičnu reakciju mogu izazvati i  pripravci koji se nanose na kožu. I hrana bogata psoralenima u dodiru s kožom (celer, mrkva, limeta, smokva, peršin) može izazvati pojačanu fotoosjetljivost kod izlaganja suncu. Nakon njihovog dospijeća u kožu koja je obasjana UV zračenjem, nastaje upalna reakcija kože. Većina tih tvari izaziva fototoksične reakcije, no neke mogu izazvati oba tipa reakcija, dakle ujedno i fotoalergijsku.</para>

Idete na ljetovanje s djetetom? Na ove stvari morate pripaziti... Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu Odlazak s djecom na godišnji odmor, pogotovo ako su mala, često sa sobom donosi i mnoge ljetne nevolje. Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu u kojoj su najnužniji lijekovi i sredstva za ublažavanje raznih tegoba, kao što su moguće alergije na sunce i ubode insekata, protiv bolova i povišene tjelesne temperature. Najviše izazova donosi boravak na plaži gdje dijete treba zaštiti od UV zračenja, te kupanje u moru ili bazenu, kada morate dijete stalno nadzirati, te ovisno o njegovoj dobi ograničiti boravak u vodi. Donosimo vam nekoliko savjeta kako bi ljetovanje s djecom prošlo što bezbrižnije.
   
   Što učiniti da djetetu olakšamo vrućine?
   
   
Vodite računa da dijete mora unositi dovoljne količine tekućine, najbolje vode i nezaslađenih napitaka, jer djeca slabije podnose vrućinu od odraslih i lako dehidriraju. Odjeća od prozračnih, laganih materijala, poput pamuka, i platneni šeširić u svijetloj boji obavezni su odjevni predmeti za mališane ljeti. Lagana pamučna odjeća svijetlih boja upija znoj djeteta, te štiti od osipa. Tijekom ljeta djeci je potrebna hrana koja će ih rashladiti poput svježeg voća i različitih voćnih frapea. Lubenica, dinja, šljive ili breskve izvrstan su izbor za ljetnu prehranu.
   
   Kako prepoznati alergiju na sunce?
   
   
Već nakon vrlo kratkog sunčanja, kod djece se mogu pojaviti alergije i različite reakcije kože na sunce. Pojavljuju se na osunčanim dijelovima tijela, a mogu poprimiti oblik otoka, osipa, plikova ili crvenih mrlja. Kod djece, alergije i preosjetljivosti kože na sunce mogu nastati uzimanjem lijekova, kozmetičkih preparata ili dječjih parfema. Najčešća alergija koja se pojavljuje kod djece je tzv. solarni osip prouzročen suncem koje u kombinaciji s tjelesnim znojem uzrokuje crvenkaste prištiće koje često prati svrbež. Najčešće se pojavljuje oko vrata i na području dekoltea. Dijete sa solarnim osipom treba redovito tuširati u čistoj slatkoj vodi, i to nekoliko puta na dan, a najbolje nakon svakog kupanja u morskoj vodi ili nakon što se oznoji. Svakako treba koristiti kreme s UV zaštitom i izbjegavati izlaganje suncu, pri čemu je potrebno piti kalcij u tabletama i mlijeko, te jesti banane.
   
   Dijete i sunčanica
   
   
Strogo pazite da dijete igrajući se na plaži ne provede na suncu više vremena nego što bi trebalo, a pogotovo ne bez kape ili šeširića na glavi. Sunčanica je  rekcija organizma na pretjerano izlaganje suncu, čiji su simptomi vrtoglavica, mučnina, dijete se osjeća nemoćno, pospano, a može doći i do povraćanja. Male bebe su razdražljive, plaču, izgledaju kao da imaju virozu. Ako posumnjate na sunčanicu dijete što prije treba skloniti sa sunca, smjestiti ga u klimatiziranu, zamračenu prostoriju, te ga istuširati mlakom vodom. Dati mu sredstva za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol ili ibuprofen). Treba nadoknaditi izgubljenu tekućinu, najbolje mu je dati da pije rashlađeni napitak, čaj ili vodu,, a u slučaju većih gubitaka tekućine zbog povraćanja, svakako djetetu treba dati i oralnu rehidracijsku tekućinu.
   
   Što učiniti u slučaju opeklina od sunca?
   
   
Sunčeve zrake naročito su opasne za najmlađe.Opekline od sunca mogu imati teške posljedice za bebu kao što je dehidracija, povišena tjelesna temperatura, šok, niski krvni tlak, nepravilan rad srca. Ako se radi o dojenčetu ispod godine dana potrebno je savjetovati se s liječnikom, a isto tako i kod djeteta starijeg od godinu dana ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C. U svakom slučaju treba dijete staviti u hladnu i zamračenu prostoriju i davati mu dosta tekućine. Ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C potreban je i antipiretik. Korisno je staviti obloge fiziološke otopine na kožu, a nakon toga nježno neutralne losione,a nikako ne primjenjivati alkohol.
   
   Kada se beba smije kupati u moru, bazenu?
   
   
Malu djecu ne bi trebalo unositi u more, bazen, sve dok nisu sposobna sama držati glavicu, jer prije nego što svladaju tu vještinu glavica im može slučajno klonuti pod vodu. Dijete sve do školske dobi mora u vodu ulaziti isključivo s odraslom osobom. Ne smijete dijete pustiti da se kupa bez nadzora jer je utapanje djeteta moguće i u plitkoj vodi. Narukvice su bolja zaštita od koluta jer omogućuju bolji i skladniji rad ruku pri pokretima plivanja. Ako se dijete plaši vode ili se opire ulasku, ne bi ga trebalo prisiljavati da uđe u vodu dok ne stekne sigurnost i ne izrazi želju za kupanjem.
   
   Koliko stupnjeva mora imati more za kupanje s bebom?
   
   
U usporedbi s većom djecom i odraslima dojenčad s obzirom na tjelesnu masu ima veću tjelesnu površinu i još nedozrele mehanizme reguliranja tjelesne temperature. Zato je kod njih brže moguće pothlađivanje ili pregrijavanje tijela. U obzir treba uzeti i individualne razlike između djece, naime neka će se vrlo rado brčkati, a drugima će voda izazivati nelagodu.
   
   Koliko dugo boraviti u vodi?
   
   
Djeca puno brže gube tjelesnu toplinu od odraslih, pa bi njihov boravak u moru trebao biti što kraći da se ne pothlade. U more treba uvijek ulaziti polako i smireno, postepeno prilagođavajući tjelesnu temperaturu temperaturi mora. Kod male djece osobito treba paziti da se ne pothlade i neka se samo brčkaju u plićaku jer je tamo voda najtoplija. Ako primijetite da su djetetu nosić i uši hladni, usnice plave ili da dršće, izvedite ga iz vode, obrišite i zamotajte u ručnik, utoplite i pustite ga da se malo zagrije na suncu. Na plaži nikada ne ostavljajte djecu bez nadzora, pogotovo ako nisu dobri plivači, držite ih na oku kad se kupaju Ako idu plivati duže relacije ili roniti, neka to čine u pratnji starije osobe i vrsnijeg plivača.
   
   Crijevne infekcije kod djece
   
   
Mala djeca se lako zaraze bilo od vršnjaka ili u obitelji gdje ima i odrasle djece  koja su kakvu virozu donijela s igrališta, bazena ili vrtića. I kod djece crijevne viroze često znaju biti praćene povišenom temperaturom, te povraćanjem. Kod djece je pogotovo važno nadoknaditi izgubljenu tekućinu, jer se može dogoditi da dehidriraju. Rehidraciju treba provoditi pripravcima koji sadrže minerale, mogu se kupiti u ljekarni, a djetetu dajte piti tekućinu (vodu ili čaj) s rehidracijskim pripravkom što češće, u manjim količinama. Snižavajte temperaturu djetetu te mu lagano uvodite u prehranu namirnice koje će mu pomoći da se što prije oporavi. To mogu biti juhe, kuhano meso, riža, mrkva, jabuka. Inače, ljeti pazite koje namirnice djeca konzumiraju, dobro operite svježe voće i povrće koje jedu, a posebice se mora paziti na higijenu i djeci što češće prati ruke. Vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine uzrokuje Campylobacter. U organizam dospije preko nedovoljno kuhane hrane, nepasteriziranog mlijeka ili pak nečiste vode. U pravilu ne zahtijeva antibiotsku terapiju.
   
   Što učiniti kada dijete dobije vodene kozice ljeti?
   
   
Visoka temperatura i sunčeve zrake na ionako iritiranoj koži dodatno će razdražiti dijete. I to je sve što vas treba dodatno zabrinuti., pojava mrlja na mjestima gdje su bile krastice koje su bile izložene suncu do upale moždanih ovojnica, no sve su one neutemeljene. Dijete koje ima vodene kozice treba mirovati kako bi što uspješnije prevladalo virus. Ne preporučuje se izlazak vani jer to podrazumijeva veću tjelesnu aktivnost, izloženost mjehurića jakome suncu, više mogućnosti za ozljede. Sunčeve zrake mogu uzrokovati mrlje na koži i one su prolazne naravi. Nakon toga nastupa hipopigmentacija ili promjene na koži koje nastaju zbog nepravilnog nakupljanja pigmenta te se potom uspostavlja normalna boja kože. Ako se pojavila bakterijska infekcija uzrokovana češkanjem mjehurića ili osipa, na koži mogu ostati ožiljci koji imaju trajno smanjenu pigmentaciju.
   
   Što kad dijete ljeti dobije upalu grla?
   
   
Upala grla česta je ljeti, bez obzira javlja li se zbog prehlade ili ne. Mikrobi, bakterije i virusi, koji je uzrokuju, mogu mališanu pokvariti ljetovanje te ga zbog curenja i začepljenog nosa, temperature i osjećaja slabosti prikovati nekoliko dana za krevet. Upala grla može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, te je potrebno zatražiti medicinsku pomoć, pogotovo ako dijete ima visoku temperaturu iznad 38,5 stupnjeva. Upala grla liječi se lijekovima koje uništavaju uzroke upale, ublažavaju simptome i sprječavaju razvoj daljnjih infekcija (najčešće upalu uha). Pri liječenju upale grla prirodnim putem pomažu čaj od kadulje, propolis koji se može pronaći u obliku kapi, spreja ili pastila, te inhalacija koja smanjuje začepljenost nosa s par kapi eukaliptusa, cedra, timijana ili slane vode.
   
   Zašto dijete koje uzima antibiotik ne smije na sunce?
   
   
Pri primjeni nekih antibiotika uslijed izloženosti suncu na koži se javlja osip sličan opeklini od sunca. Na koži se to osjeća kao peckanje i probadanje. Ta se pojava naziva fototoksična reakcija. Ponekad je čak moguća fotoalergijska reakcija, kad se spomenutim znacima pridružuju još i otjecanje i svrbež. Uz antibiotike i još neke skupine lijekova, fototoksičnu reakciju mogu izazvati i  pripravci koji se nanose na kožu. I hrana bogata psoralenima u dodiru s kožom (celer, mrkva, limeta, smokva, peršin) može izazvati pojačanu fotoosjetljivost kod izlaganja suncu. Nakon njihovog dospijeća u kožu koja je obasjana UV zračenjem, nastaje upalna reakcija kože. Većina tih tvari izaziva fototoksične reakcije, no neke mogu izazvati oba tipa reakcija, dakle ujedno i fotoalergijsku. M.G. 

Idete na ljetovanje s djetetom? Na ove stvari morate pripaziti...

<para> Neka su istraživanja pokazala da majka koja podiže svoje dijete na bočicu može s njime izgraditi jednako dubok odnos u prvim tjednima života kao i majka koja doji. Zamjensko je dojenačko mlijeko lako za pripremu, siromašno bacilima i lako probavljivo ako se vodi računa o nekoliko stvari.
</para>
<heading4>
 Pravilna priprema
</heading4>
<para>
 Preporučuje se uvijek svježe pripremiti obrok. Ako niste u mogućnosti, dnevnu količinu potrebnog mlijeka možete pripremiti ujutro, dobro zatvoriti i čuvati u zamrzivaču 24 sata. Budući da je mlijeko iznimno povoljno "tlo" za razmnožavanje bakterija, pola pojedenu smjesu u bočici nemojte ponovno zagrijavati i davati djetetu.</para>
<para>
 Što se tiče temperature mlijeka ona mora biti ugodna. Temperaturu možete provjeriti tako da nekoliko kapi stavite na unutarnju stranu zgloba. Budite pažljivi i pri grijanju bočice u mikrovalnoj pećnici jer se mlijeko može vrlo jako zagrijati dok se bočica izvana još može činiti hladnom. Veliko je iskušenje pripremiti mlijeko s nešto više praška nego što proizvodač preporučuje. Imajte na umu da vam se dijete neće bolje razvijati i manje plakati ako mu stavite malo više praška u bočicu. Čak suprotno, previše praška dovodi do tvrde stolice, bolova u trbuhu i više plakanja. Prašak nemojte miješati s kipućom vodom kako ne bi došlo do gubitka vitamina i uništenja bakterija mliječne kiseline.</para>
<para>
 Kako je sadržaj nitrata u pitkoj vodi u određenim sredinama visoke vrijednosti, neki roditelji se odlučuju mlijeko pripremiti s mineralnom umjesto pitkom vodom. Mnoge mineralne vode u sebi sadržavaju tvari koje prekomjerno opterućuju dječji organizam stoga ne preporuča se priprema mineralnom vodom.
</para>
<heading4>
 Adekvatna bočica
</heading4>
<para>
 Kada kupujete bočicu povedite računa da je bočica BPA-free, što znači da u njoj ne postoje tragovi kemijske supstance Bisfenol A. Neka uvijek prednost pri kupnji ima staklena bočica. Izbjegavajte bočice od tvrde plastike koje na sebi sadrže oznaku 7 ili „PC“. Koristite silikonsku dudu prije one od lateksa. Dude od lateksa nisu preporučljive zbog svojih alergenih i kancerogenih svojstava. Vodite računa i o rupici na dudi koja mora biti tako mala da iz nagnute bočice curi po nekoliko kapi u sekundi. Prevelika rupica uzrokovat će prenaglo pijenje i pojačano gutanje zraka.
</para>
<heading4>
 Higijena bočice
</heading4>
<para>
 Iznimno je važno obratiti pozornost na higijenu bočice. Preporuča se obavezna sterilizacija bočice i dude prije prvog korištenja. Nakon sterilizacije, trebate ih još dodatno i oprati prije nego ih ponudite bebi. Nakon prve sterilizacije nema pisanog pravila koje kažu koliko često je potrebna sterilizacija. Sterilizirati bočice i dude sigurno treba barem do prva tri mjeseca života, a neki pedijatri čak preporučuju do prve godine. Ne pretjerujete s prečestom sterilizacijom jer dijete mora steći i imunitet, što neće biti moguće ukoliko pretjerate sa steriliziranjem. Za svaki tip bočice dobro pročitajte upute za sterilizaciju.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kada-beba-odbija-hranjenje-na-bocicu-budite-ustrajni-i-strpljivi/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Hranjenje na bočicu: Na što sve treba obratiti pozornost? Iako znamo da je majčino mlijeko najbolje za dijete, ne mogu sve majke dojiti svoju djecu. Mnoge prestaju već nakon nekoliko tjedana i dalje novorođenče hrane na bočicu.  Neka su istraživanja pokazala da majka koja podiže svoje dijete na bočicu može s njime izgraditi jednako dubok odnos u prvim tjednima života kao i majka koja doji. Zamjensko je dojenačko mlijeko lako za pripremu, siromašno bacilima i lako probavljivo ako se vodi računa o nekoliko stvari.


   Pravilna priprema


   Preporučuje se uvijek svježe pripremiti obrok. Ako niste u mogućnosti, dnevnu količinu potrebnog mlijeka možete pripremiti ujutro, dobro zatvoriti i čuvati u zamrzivaču 24 sata. Budući da je mlijeko iznimno povoljno "tlo" za razmnožavanje bakterija, pola pojedenu smjesu u bočici nemojte ponovno zagrijavati i davati djetetu.

   Što se tiče temperature mlijeka ona mora biti ugodna. Temperaturu možete provjeriti tako da nekoliko kapi stavite na unutarnju stranu zgloba. Budite pažljivi i pri grijanju bočice u mikrovalnoj pećnici jer se mlijeko može vrlo jako zagrijati dok se bočica izvana još može činiti hladnom. Veliko je iskušenje pripremiti mlijeko s nešto više praška nego što proizvodač preporučuje. Imajte na umu da vam se dijete neće bolje razvijati i manje plakati ako mu stavite malo više praška u bočicu. Čak suprotno, previše praška dovodi do tvrde stolice, bolova u trbuhu i više plakanja. Prašak nemojte miješati s kipućom vodom kako ne bi došlo do gubitka vitamina i uništenja bakterija mliječne kiseline.

   Kako je sadržaj nitrata u pitkoj vodi u određenim sredinama visoke vrijednosti, neki roditelji se odlučuju mlijeko pripremiti s mineralnom umjesto pitkom vodom. Mnoge mineralne vode u sebi sadržavaju tvari koje prekomjerno opterućuju dječji organizam stoga ne preporuča se priprema mineralnom vodom.


   Adekvatna bočica


   Kada kupujete bočicu povedite računa da je bočica BPA-free, što znači da u njoj ne postoje tragovi kemijske supstance Bisfenol A. Neka uvijek prednost pri kupnji ima staklena bočica. Izbjegavajte bočice od tvrde plastike koje na sebi sadrže oznaku 7 ili „PC“.  Koristite silikonsku dudu prije one od lateksa. Dude od lateksa nisu preporučljive zbog svojih alergenih i kancerogenih svojstava. Vodite računa i o rupici na dudi koja mora biti tako mala da iz nagnute bočice curi po nekoliko kapi u sekundi. Prevelika rupica uzrokovat će prenaglo pijenje i pojačano gutanje zraka.


   Higijena bočice


   Iznimno je važno obratiti pozornost na higijenu bočice. Preporuča se obavezna sterilizacija bočice i dude prije prvog korištenja. Nakon sterilizacije, trebate ih još dodatno i oprati prije nego ih ponudite bebi. Nakon prve sterilizacije nema pisanog pravila koje kažu koliko često je potrebna sterilizacija. Sterilizirati bočice i dude sigurno treba barem do prva tri mjeseca života, a neki pedijatri čak preporučuju do prve godine. Ne pretjerujete s prečestom sterilizacijom jer dijete mora steći i imunitet, što neće biti moguće ukoliko pretjerate sa steriliziranjem. Za svaki tip bočice dobro pročitajte upute za sterilizaciju.

   
      
   
 Petra Majetić 

bocica_beb-pixabay

Hranjenje na bočicu: Na što sve treba obratiti pozornost?

<para>Kad shvati da će žena postati majka, pas se počinje ponašati drukčije. Primjerice, ne želi se odvajati od trudnice ni jedne minute, počinje se ponašati izrazito zaštitnički, pokušava čak i fizički blokirati pristup bilo kome tko joj se pokušava približiti.</para>
<para>Kroz jedno takvo iskustvo prošla je i Britanka Angie Keay, vlasnica 12-godišnjeg Chesneyja. Naime, iako je njezina kolegica s posla mudro šutila o svojoj trudnoći punih osam tjedana, njezino blaženo stanje ipak je nanjušio Angien kućni ljubimac.</para>
<para>“Chesney obično sjedi na mom koljenu i neće se približiti nikome. Ali, on je uporno htio sjesti pokraj moje kolegice”, ispričala je Britanka. Angie ga je svim silama pokušavala maknuti od nje, ali uporni psić se nije dao smesti. Svaki put kad bi ga Angie uzela, vratio bih se k njoj i nije ju napuštao.</para>
<para>Ovom preslatkom mješancu jorkširskog terijera i Jack Russella ovo nije prvi slučaj otkrivanja trudnoće. Njegova vlasnica otkrila je da je Chesney namirisao trudnoću i njezine bivše kolegice te sestrične. Kad su u pitanju životinje, neke je situacije nemoguće predviditi pa je stoga moguća i druga krajnost, ona da se pas uopće ne želi družiti s trudnicom, sklanja joj se s puta, ne želi izlaziti iz kuće i općenito je bezvoljan i potišten. Kako god, postoji nekoliko načina s pomoću kojih pas može nanjušiti trudnoću.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene u mirisu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Psi su navikli na miris svojih vlasnika, a u trudnoći se miris tijela mijenja. “Ludovanjem” hormona mijenja se i ženski miris.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene u izgledu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Trudnoća između ostalog sa sobom nosi i promjene u izgledu, kao npr. dobivanje na težini koje će pas vrlo lako primijetiti. Obliji trbuh, tromiji hod bit će kućnom ljubimcu sasvim dovoljno da shvati da se nešto događa.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene raspoloženja
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Većina trudnica naginje promjeni raspoloženja, a njihovi hiper-pažljivi psi itekako mogu osjetiti oscilacije u raspoloženju.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjena rutine
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kućni ljubimci su navikli na dnevni raspored vlasnika. Znaju kad odlaze na posao, kad dolaze kući, kada idu u krevet itd. S trudnoćom dolazi i do promjene nekih navika.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Slabost i ugroženost
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Možda će pas primijetiti da je partner zaštitnički nastrojen prema svojoj trudnoj partnerici. Ako pas otkrije da nije više u centru pozornosti, može postati nametljiv i zahtjevan. A ako vidi ženu slabu i ugroženu, može se početi ponašati zaštitnički.</para>

Mogu li psi nanjušiti trudnoću? Iako ne postoje znanstveni dokazi da psi mogu nanjušiti trudnoću, postoje neke indikacije da su oni sposobni nanjušiti promjene u hormonima i feromonima koje luče trudnice. Kad shvati da će žena postati majka, pas se počinje ponašati drukčije. Primjerice, ne želi se odvajati od trudnice ni jedne minute, počinje se ponašati izrazito zaštitnički, pokušava čak i fizički blokirati pristup bilo kome tko joj se pokušava približiti.
Kroz jedno takvo iskustvo prošla je i Britanka Angie Keay, vlasnica 12-godišnjeg Chesneyja. Naime, iako je njezina kolegica s posla mudro šutila o svojoj trudnoći punih osam tjedana, njezino blaženo stanje ipak je nanjušio Angien kućni ljubimac.
“Chesney obično sjedi na mom koljenu i neće se približiti nikome. Ali, on je uporno htio sjesti pokraj moje kolegice”, ispričala je Britanka. Angie ga je svim silama pokušavala maknuti od nje, ali uporni psić se nije dao smesti. Svaki put kad bi ga Angie uzela, vratio bih se k njoj i nije ju napuštao.
Ovom preslatkom mješancu jorkširskog terijera i Jack Russella ovo nije prvi slučaj otkrivanja trudnoće. Njegova vlasnica otkrila je da je Chesney namirisao trudnoću i njezine bivše kolegice te sestrične. Kad su u pitanju životinje, neke je situacije nemoguće predviditi pa je stoga moguća i druga krajnost, ona da se pas uopće ne želi družiti s trudnicom, sklanja joj se s puta, ne želi izlaziti iz kuće i općenito je bezvoljan i potišten. Kako god, postoji nekoliko načina s pomoću kojih pas može nanjušiti trudnoću.


   
      
         Promjene u mirisu
      
   


Psi su navikli na miris svojih vlasnika, a u trudnoći se miris tijela mijenja. “Ludovanjem” hormona mijenja se i ženski miris.


   
      
         Promjene u izgledu
      
   


Trudnoća između ostalog sa sobom nosi i promjene u izgledu, kao npr. dobivanje na težini koje će pas vrlo lako primijetiti. Obliji trbuh, tromiji hod bit će kućnom ljubimcu sasvim dovoljno da shvati da se nešto događa.


   
      
         Promjene raspoloženja
      
   


Većina trudnica naginje promjeni raspoloženja, a njihovi hiper-pažljivi psi itekako mogu osjetiti oscilacije u raspoloženju.


   
      
         Promjena rutine
      
   


Kućni ljubimci su navikli na dnevni raspored vlasnika. Znaju kad odlaze na posao, kad dolaze kući, kada idu u krevet itd. S trudnoćom dolazi i do promjene nekih navika.


   
      
         Slabost i ugroženost
      
   


Možda će pas primijetiti da je partner zaštitnički nastrojen prema svojoj trudnoj partnerici. Ako pas otkrije da nije više u centru pozornosti, može postati nametljiv i zahtjevan. A ako vidi ženu slabu i ugroženu, može se početi ponašati zaštitnički. Petra Majetić 

pas_facebook1

Mogu li psi nanjušiti trudnoću?

<para>kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći.</para>
<para>Gubitak bebe u bilo kojoj fazi trudnoće, pa čak ako se dogodio odmah na početku, kod žene koja je silno željela postati majka, izaziva osjećaje tuge, potištenosti, krivnje, ljutnje i cijeli niz teških osjećaja. Stoga ju navedeni komentari u tom osjetljivom razdoblju mogu dodatno povrijediti i uvjeriti da ju najbliži ne razumiju i da ne mogu shvatiti njezinu bol.</para>
<para>No ne treba osuđivati ni prijatelje i članove obitelji koji se ne snalaze u tim situacijama, koji ne znaju što bi rekli, ili pak u neugodnosti kažu nešto krivo ili ne kažu ništa. Kao društvo, mi se općenito osjećamo vrlo nelagodno kad trebamo razgovarati o smrti ili gubitku, a posebno smo izgubljeni kada trebamo razgovarati o smrti (nerođene) bebe ili djeteta. Teško nalazimo riječi, ne možemo shvatiti niti objasniti, bojimo se smrti i izbjegavamo o njoj govoriti u bilo kojoj prilici.</para>
<para>Stoga ne čudi da kad i želimo najbolje, kad želimo utješiti i reći nešto dobro i lijepo, ponekad to izađe iz nas na krivi način. Nismo svjesni da su osobe koje su u tuzi jer im je oduzet san roditeljstva, jednostavno osjetljivije na riječi koje im upućujemo. Zbog raznih komentara, neke će se žene još više povući u sebe i prestati govoriti o traumi koju su proživjele, što nikako nije dobro za njihovo emocionalno zdravlje.</para>
<para>Spontani pobačaj u našem je društvu tabu tema. I mnogi misle da je to privatna stvar svakog para o kojoj ne treba previše i preduboko razglabati. Istina je da se nema puno toga za reći o uzrocima, odnosno razlozima zbog kojih je žena izgubila dijete. U većini slučajeva točan uzrok pobačaja se ni ne može se utvrditi, no oko 70% pobačaja u prvom tromjesečju i oko 20% u drugom tromjesečju uzrokuju razne kromosomske anomalije. Ostatak je nepoznatog uzroka, dok u vrlo malom postotku pobačaj uzrokuje životni stil majke i nesretni događaji (prometne nesreće, ovisnosti, padovi i sl.)</para>
<para>Ono o čemu se može govoriti su osjećaji koji su ostali nakon gubitka, kako ih "probaviti", umiriti se i nastaviti dalje.
</para>
<heading4>Što nikako ne govoriti?</heading4>
<para>
Na vrhu liste nepoželjnih rečenica kada razgovaramo s ženom koja je izgubila dijete su: "Tako je valjda trebalo biti" ili "Možda je tako najbolje". Tim rečenicama insinuira se da nešto očito nije bilo u redu s djetetom i da je bolje ovako, nego da se rodilo bolesno ili deformirano. No žene koje tuguju za svojom bebom, iako je ona razvojno bila još samo fetus, ove rečenice neće utješiti. One ne osjećaju da je tako trebalo biti, niti da je bolje da nemaju bebu ako s njom nešto nije u redu. U velikoj želji da postanu majke, s njihovom željenom bebom sve je od početka savršeno. U njihovim mislima ta, i upravo ta, i samo ta beba bila je savršena i jedini scenarij koji je trebao biti jest da se ta, i upravo ta beba rodi.</para>
<para>
 Žena nije izgubila samo plod, već i san, želju i budućnost kakvu je željela, pa se neće utješiti rečenicom da je "tako trebalo biti". I sigurno vam želi reći: "Ne, nije tako trebalo biti!" Uz sve to, ženu će mučiti sumnja da možda doista s njezinom bebom nešto nije bilo u redu, a potom krivnja što joj nije mogla pomoći.</para>
<para>Još jedna verzija ovakve komunikacije je i rečenica: "Bolje da se dogodilo sada, nego kasnije". Ta rečenica također insinuira da s djetetom nešto nije bilo u redu. Osim toga, umanjuje ženine osjećaje jer između redaka šalje poruku da bi zapravo trebala biti sretna da nije ispalo još i gore. Time se ženi ponešto oduzima od njezinog prava da bude tužna do razine do koje treba biti tužna.</para>
<para>Mnoge žene ulažu puno snova, mašte, energije i osjećaja u ideju da će postati majke još puno prije no što ostanu trudne ili se beba rodi. Za njih nije važno jesu li bebu izgubile u 4., 11. ili 25. tjednu trudnoće. Tuga je tuga i manifestira se na različite načine.</para>
<para>Rečenica "Uvijek možeš imati drugo" ili "Mlada si, imat ćeš ti još djece" problematična je iz više aspekata. Kao prvo, nikada ne znate koliko je paru zapravo trebalo vremena da začnu dijete, što su sve zbog toga prošli i koliko su nade u njega položili. Zaključiti olako kako ne trebaju brinuti i žaliti jer mogu pokušati ponovno i ponovno, može itekako povrijediti. Isto tako, oni ne žele drugo dijete, jer žele baš ovo koje su izgubili. Možda će ga jednog dana i željeti i doista pokušati ponovno, ali u ovom trenutku oni žaluju za baš tim konkretnim djetetom koje su s toliko veselja čekali. A potom izgubili. Bebe nisu roba, pa da bi bile olako zamjenjive i ako se izgubi jedna, brže bolje ju se može i treba nadomjestiti drugom.</para>
<para>Nadalje, izjava tipa "Tako je bog htio" ili "Bog je želio još jednog anđela" neće ništa značiti nereligioznim osobama. Vjernici će možda u ovim rečenicama pronaći utjehu, ali tuga neće odmah nestati.</para>
<para>
 "Hvala bogu što već imate jedno dijete/djecu" također je vrlo povrjeđujuća rečenica. Ona u potpunosti poništava važnost postojanja djeteta, odnosno živog bića koje su roditelji već smatrali osobom i članom obitelji od trenutka kad je test za trudnoću bio pozitivan.
</para>
<heading4>Što možemo reći kako bi utješili nekog tko je izgubio bebu?</heading4>
<para>
Najbolje što možemo učiti je biti iskreni. U redu je reći: "Žao mi je. Ne znam uopće što reći u ovom trenutku, osim da sam tu za tebe/vas ako želite o bilo čemu razgovarati ili ako ti treba društvo."
</para>
<para>Na taj način iskreno se povezujemo s tom osobom, ne pravimo se da znamo kako se osjeća, ne unosimo dodatnu dramu, ne povrjeđujemo i ne produbljujemo tugu i bol, ali nudimo pomoć i otvaramo prostor u koji ta osoba može zakoračiti ako ima potrebu govoriti o pobačaju, osjećajima ili joj jednostavno treba netko da s njome šuti.</para>
<para>Ako niste osoba od velikih razgovora, možda je bolje da se ne nudite u tom smislu, već možda u praktičnom. Ponudite neku praktičnu pomoć: "Uzela bi tvojeg Ivana sutra u igraonicu s nama da se ti malo odmoriš" ili "Skoknut ću ti u ljekarnu kupiti tablete" ili "Idemo u šetnju pa ćemo usput kupiti sve što trebaš". Često nije dovoljno reći "zovi me ako nešto trebaš", jer većina to neće učiniti pa makar se utapali u tugi, pa budite proaktivni i ponudite konkretnu pomoć.</para>
<para>I na kraju, budite prisutni. Ne dozvolite da pobačaj bude tabu tema između vas i osobe do koje vam je stalo. Neka vam ne bude neugodno. Ponudite svoje vrijeme i pažnju i to je najljepše i najbolje što u tim trenutcima možete učiniti za dragu osobu koja pati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što reći i kako utješiti prijateljicu koja je imala spontani pobačaj? kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći.
Gubitak bebe u bilo kojoj fazi trudnoće, pa čak ako se dogodio odmah na početku, kod žene koja je silno željela postati majka, izaziva osjećaje tuge, potištenosti, krivnje, ljutnje i cijeli niz teških osjećaja. Stoga ju navedeni komentari u tom osjetljivom razdoblju mogu dodatno povrijediti i uvjeriti da ju najbliži ne razumiju i da ne mogu shvatiti njezinu bol.
No ne treba osuđivati ni prijatelje i članove obitelji koji se ne snalaze u tim situacijama, koji ne znaju što bi rekli, ili pak u neugodnosti kažu nešto krivo ili ne kažu ništa. Kao društvo, mi se općenito osjećamo vrlo nelagodno kad trebamo razgovarati o smrti ili gubitku, a posebno smo izgubljeni kada trebamo razgovarati o smrti (nerođene) bebe ili djeteta. Teško nalazimo riječi, ne možemo shvatiti niti objasniti, bojimo se smrti i izbjegavamo o njoj govoriti u bilo kojoj prilici.
Stoga ne čudi da kad i želimo najbolje, kad želimo utješiti i reći nešto dobro i lijepo, ponekad to izađe iz nas na krivi način. Nismo svjesni da su osobe koje su u tuzi jer im je oduzet san roditeljstva, jednostavno osjetljivije na riječi koje im upućujemo. Zbog raznih komentara, neke će se žene još više povući u sebe i prestati govoriti o traumi koju su proživjele, što nikako nije dobro za njihovo emocionalno zdravlje.
Spontani pobačaj u našem je društvu tabu tema. I mnogi misle da je to privatna stvar svakog para o kojoj ne treba previše i preduboko razglabati. Istina je da se nema puno toga za reći o uzrocima, odnosno razlozima zbog kojih je žena izgubila dijete. U većini slučajeva točan uzrok pobačaja se ni ne može se utvrditi, no oko 70% pobačaja u prvom tromjesečju i oko 20% u drugom tromjesečju uzrokuju razne kromosomske anomalije. Ostatak je nepoznatog uzroka, dok u vrlo malom postotku pobačaj uzrokuje životni stil majke i nesretni događaji (prometne nesreće, ovisnosti, padovi i sl.)
Ono o čemu se može govoriti su osjećaji koji su ostali nakon gubitka, kako ih "probaviti", umiriti se i nastaviti dalje.

Što nikako ne govoriti?

Na vrhu liste nepoželjnih rečenica kada razgovaramo s ženom koja je izgubila dijete su: "Tako je valjda trebalo biti" ili "Možda je tako najbolje". Tim rečenicama insinuira se da nešto očito nije bilo u redu s djetetom i da je bolje ovako, nego da se rodilo bolesno ili deformirano. No žene koje tuguju za svojom bebom, iako je ona razvojno bila još samo fetus, ove rečenice neće utješiti. One ne osjećaju da je tako trebalo biti, niti da je bolje da nemaju bebu ako s njom nešto nije u redu. U velikoj želji da postanu majke, s njihovom željenom bebom sve je od početka savršeno. U njihovim mislima ta, i upravo ta, i samo ta beba bila je savršena i jedini scenarij koji je trebao biti jest da se ta, i upravo ta beba rodi.

   Žena nije izgubila samo plod, već i san, želju i budućnost kakvu je željela, pa se neće utješiti rečenicom da je "tako trebalo biti". I sigurno vam želi reći: "Ne, nije tako trebalo biti!" Uz sve to, ženu će mučiti sumnja da možda doista s njezinom bebom nešto nije bilo u redu, a potom krivnja što joj nije mogla pomoći.
Još jedna verzija ovakve komunikacije je i rečenica: "Bolje da se dogodilo sada, nego kasnije". Ta rečenica također insinuira da s djetetom nešto nije bilo u redu. Osim toga, umanjuje ženine osjećaje jer između redaka šalje poruku da bi zapravo trebala biti sretna da nije ispalo još i gore. Time se ženi ponešto oduzima od njezinog prava da bude tužna do razine do koje treba biti tužna.
Mnoge žene ulažu puno snova, mašte, energije i osjećaja u ideju da će postati majke još puno prije no što ostanu trudne ili se beba rodi. Za njih nije važno jesu li bebu izgubile u 4., 11. ili 25. tjednu trudnoće. Tuga je tuga i manifestira se na različite načine.
Rečenica "Uvijek možeš imati drugo" ili "Mlada si, imat ćeš ti još djece" problematična je iz više aspekata. Kao prvo, nikada ne znate koliko je paru zapravo trebalo vremena da začnu dijete, što su sve zbog toga prošli i koliko su nade u njega položili. Zaključiti olako kako ne trebaju brinuti i žaliti jer mogu pokušati ponovno i ponovno, može itekako povrijediti. Isto tako, oni ne žele drugo dijete, jer žele baš ovo koje su izgubili. Možda će ga jednog dana i željeti i doista pokušati ponovno, ali u ovom trenutku oni žaluju za baš tim konkretnim djetetom koje su s toliko veselja čekali. A potom izgubili. Bebe nisu roba, pa da bi bile olako zamjenjive i ako se izgubi jedna, brže bolje ju se može i treba nadomjestiti drugom.
Nadalje, izjava tipa "Tako je bog htio" ili "Bog je želio još jednog anđela" neće ništa značiti nereligioznim osobama. Vjernici će možda u ovim rečenicama pronaći utjehu, ali tuga neće odmah nestati.

   "Hvala bogu što već imate jedno dijete/djecu" također je vrlo povrjeđujuća rečenica. Ona u potpunosti poništava važnost postojanja djeteta, odnosno živog bića koje su roditelji već smatrali osobom i članom obitelji od trenutka kad je test za trudnoću bio pozitivan.

Što možemo reći kako bi utješili nekog tko je izgubio bebu?

Najbolje što možemo učiti je biti iskreni. U redu je reći: "Žao mi je. Ne znam uopće što reći u ovom trenutku, osim da sam tu za tebe/vas ako želite o bilo čemu razgovarati ili ako ti treba društvo."

Na taj način iskreno se povezujemo s tom osobom, ne pravimo se da znamo kako se osjeća, ne unosimo dodatnu dramu, ne povrjeđujemo i ne produbljujemo tugu i bol, ali nudimo pomoć i otvaramo prostor u koji ta osoba može zakoračiti ako ima potrebu govoriti o pobačaju, osjećajima ili joj jednostavno treba netko da s njome šuti.
Ako niste osoba od velikih razgovora, možda je bolje da se ne nudite u tom smislu, već možda u praktičnom. Ponudite neku praktičnu pomoć: "Uzela bi tvojeg Ivana sutra u igraonicu s nama da se ti malo odmoriš" ili "Skoknut ću ti u ljekarnu kupiti tablete" ili "Idemo u šetnju pa ćemo usput kupiti sve što trebaš". Često nije dovoljno reći "zovi me ako nešto trebaš", jer većina to neće učiniti pa makar se utapali u tugi, pa budite proaktivni i ponudite konkretnu pomoć.
I na kraju, budite prisutni. Ne dozvolite da pobačaj bude tabu tema između vas i osobe do koje vam je stalo. Neka vam ne bude neugodno. Ponudite svoje vrijeme i pažnju i to je najljepše i najbolje što u tim trenutcima možete učiniti za dragu osobu koja pati.

   
      
   
 Jelena Kovačić 

plaza zene razgovor pixabay

Što reći i kako utješiti prijateljicu koja je imala spontani pobačaj?

<para>Simptomi sunčanice u nekim slučajevima javljaju se odmah nakon izlaganja suncu, ali najčešće se javljaju nekoliko sati nakon, obično pred spavanje.
</para>
<heading4>
 Simptomi
</heading4>
<para>
Kad je u pitanju sunčanica, djeca spadaju u vrlo osjetljivu skupinu, a što je dijete mlađe, teže će razviti simptome. Najčešći simptomi su suha koža, izrazito crvenilo lica, malaksalost, razdražljivost, preosjetljivost na svjetlo, a u težim slučajevima dolazi i do povraćanja. Starija djeca mogu se požaliti na glavobolju i mučninu. Nerijetko simptomi sunčanice mogu nalikovati i tipičnim simptomima gripe.
</para>
<heading4>
 Što poduzeti?

</heading4>
<para>
Prvo što trebate napraviti jest skloniti dijete sa sunca i smjestiti ga u razvjetrenu, hladniju i mračniju prostoriju. Najbolje ga je polegnuti u poluležeći položaj, a u slučaju da je dijete palo u nesvijest, polegnite ga na bok. Obavezno rashladite dijete skidanjem odjeće i laganim polijevanjem vodom, po glavi i ekstremitetima – od vrha ruke prema niže i od vrha noge prema niže. Voda nikako ne smije biti hladna, već isključivo sobne temperature. Možete ga i istuširati mlakom vodom i pustiti da se njegovo tijelo prirodno osuši.</para>
<para>Ako je dijete dobilo sunčanicu onda njegovom tijelu nedostaje i određena količina tekućine koju možete nadoknaditi davanjem rashlađenog bezalkoholnog napitka (obična voda, sok ili čaj). Tekućinu nemojte davati odjednom u velikim dozama, već češće i po manje. Iscrpljenom dječjem organizmu potreban je i odmor pa se pobrinite da vaš mališan malo i odspava. Ukoliko je dobio temperaturu koju nikako ne možete spustiti te uporno povraća, obavezno potražite pomoć liječnika.
</para>
<heading4>
 Kako spriječiti?

</heading4>
<para>
Kako bi vi i vaši najdraži nesmetano uživali u suncu i svim radostima koje ono nosi imajte na umu nekoliko stvari. Za početak, ne izlažite dijete suncu, i to od 10 sati ujutro do 4 sata popodne. Svakako povećajte i dnevnu konzumaciju tekućine pa neka se djetetu uvijek pri ruci nađe bočica vode. Obavezno rashladite prostorije u kojima borave djeca na prihvatljivu temperaturu. Ne zaboravite ga i zaštititi prikladnom odjećom, pokrivalima za glavu i kremama sa zaštitnim faktorom.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/kako-rashladiti-bebe-djecu-tijekom-ljetnih-vrucina/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Sunčanica kod djece - kako je prepoznati i što poduzeti? Sunčanica je stanje izazvano pretjeranim izlaganjem suncu, kada se cijeli organizam prilagođava kako bi što bolje rashladio pregrijani dio tijela. Simptomi sunčanice u nekim slučajevima javljaju se odmah nakon izlaganja suncu, ali najčešće se javljaju nekoliko sati nakon, obično pred spavanje.


   Simptomi


Kad je u pitanju sunčanica, djeca spadaju u vrlo osjetljivu skupinu, a što je dijete mlađe, teže će razviti simptome. Najčešći simptomi su suha koža, izrazito crvenilo lica, malaksalost, razdražljivost, preosjetljivost na svjetlo, a u težim slučajevima dolazi i do povraćanja. Starija djeca mogu se požaliti na glavobolju i mučninu. Nerijetko simptomi sunčanice mogu nalikovati i tipičnim simptomima gripe.


   Što poduzeti?



Prvo što trebate napraviti jest skloniti dijete sa sunca i smjestiti ga u razvjetrenu, hladniju i mračniju prostoriju. Najbolje ga je polegnuti u poluležeći položaj, a u slučaju da je dijete palo u nesvijest, polegnite ga na bok. Obavezno rashladite dijete skidanjem odjeće i laganim polijevanjem vodom, po glavi i ekstremitetima – od vrha ruke prema niže i od vrha noge prema niže. Voda nikako ne smije biti hladna, već isključivo sobne temperature. Možete ga i istuširati mlakom vodom i pustiti da se njegovo tijelo prirodno osuši.
Ako je dijete dobilo sunčanicu onda njegovom tijelu nedostaje i određena količina tekućine koju možete nadoknaditi davanjem rashlađenog bezalkoholnog napitka (obična voda, sok ili čaj). Tekućinu nemojte davati odjednom u velikim dozama, već češće i po manje. Iscrpljenom dječjem organizmu potreban je i odmor pa se pobrinite da vaš mališan malo i odspava. Ukoliko je dobio temperaturu koju nikako ne možete spustiti te uporno povraća, obavezno potražite pomoć liječnika.


   Kako spriječiti?



Kako bi vi i vaši najdraži nesmetano uživali u suncu i svim radostima koje ono nosi imajte na umu nekoliko stvari. Za početak, ne izlažite dijete suncu, i to od 10 sati ujutro do 4 sata popodne. Svakako povećajte i dnevnu konzumaciju tekućine pa neka se djetetu uvijek pri ruci nađe bočica vode. Obavezno rashladite prostorije u kojima borave djeca na prihvatljivu temperaturu. Ne zaboravite ga i zaštititi prikladnom odjećom, pokrivalima za glavu i kremama sa zaštitnim faktorom.

   
      
   
 Petra Majetić 

suncanica1_pixabay

Sunčanica kod djece - kako je prepoznati i što poduzeti?

<para>Razmislite, prihvaćate li svoje dijete sa svim njegovim vrlinama i manama, jeste li možda prezahtjevni, prestrogi ili pak pretjerano popustljivi ili nedosljedni?</para>
<para>Ako se dogodi da je vaše dijete na ovaj ili onaj način "neuspješnije, sporije u svladavanju određenih vještina" od ostalih, to uopće ne mora značiti da je nesposobnije, gluplje ili ljenje od druge djece. To samo može značiti da je nesigurno, da se boji i da mu treba malo podrške i poticaja. Evo nekih sugestija kako da pomognete djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te):
</para>
<heading4>
 Gradite samopoštovanje
</heading4>
<para>
Od malih nogu gradite kod djeteta osjećaj samopoštovanja, pokazujući mu (kad god uhvatite priliku) da vrijedi. Ako dijete ima pozitivno mišljenje o sebi, bit će spremnije za svladavanje svih životnih situacija s kojima će se suočavati.
</para>
<heading4>
 Ne pretjerujete sa zahtjevima i obvezama
</heading4>
<para>
Umjesto da kritizirate negativne i loše pokušaje ili sklonosti, potičite one dobre i pozitivne. Nemojte dijete opterećivati s previše zahtjeva ili obaveza i pronađite zlatnu sredinu. Previše zadataka koje dijete ne uspijeva odraditi, može stvoriti stres zbog kojeg može postati neuspješno.
</para>
<heading4>
 Ne pomažite "previše"
</heading4>
<para>
Nemojte "previše" pomagati djetetu jer ono nikad neće steći sigurnost u sebe. Isto tako, nemojte ga ni pustiti da se previše "muči" samo. Idealno bi bilo kad bi pronašli ravnotežu između početne inicijative u kojoj djetetu pomognete, a zatim ga pustite da stvar samo dovede do kraja.
</para>
<heading4>
 Dozirajte zahtjeve i očekivanja
</heading4>
<para>
Postavite realne standarde očekivanja za vaše dijete, ali nikako previsoke. Ako postavite standarde veće od onih koje dijete uistinu može doseći, ono može imati osjećaj da nikada ni u čemu neće biti dovoljno dobro. Zahtjeve i očekivanja povećavajte postupno.
</para>
<heading4>
 Pravilan omjer nagrada i kazni
</heading4>
<para>
Nagrade i kazne koristite u omjeru 5 nagrada naspram jedne kazne. U kategoriju nagrada može spadati: pohvala, topao osmijeh, ohrabrenje, a u kategoriju kazna: prijekor, kritika, ravnodušnost, mrštenje. Nekoliko dana si uzmite za zapisivanje svih pohvala i kazni koje ste uputili djetetu. Ako se pokaže da ste na jednu kaznu dali manje od pet pohvala, možda je vrijeme da promijenite način odgoja djeteta. Nastavite li po istom, dijete bi moglo steći dojam da nikad ne može udovoljiti vašim očekivanjima.
</para>
<heading4>
 Ne pretjerujte
</heading4>
<para>
Ne pretjerujte s pohvalama djeteta. Vrlo lako dijete može smatrati da je sve osim pohvale neuspjeh. Djetetu je više potrebno da ga vidimo i čujemo nego da ga hvalimo.</para>
<para>Ne postoji recept kako biti savršen roditelj, no vašem djetetu to nije ni potrebno. Dijete treba roditelja koji ga voli, vodi, odlučuje i preuzima odgovornost za dijete, kao što i dijete preuzima odgovornost za situacije kojima je doraslo. Kako ćemo znati jesmo li dobri roditelji? Ako dijete nema bitnih problema u svom razvoju i odrastanju.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/savjeti-zlata-vrijedni-kako-biti-sretan-roditelj-i-imati-sretno-dijete/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako pomoći djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te)? U odgoju djeteta roditelj često polazi od sebe i svojih želja, a ne od djeteta i njegovih potreba, osjećaja, sposobnosti, mogućnosti. Razmislite, prihvaćate li svoje dijete sa svim njegovim vrlinama i manama, jeste li možda prezahtjevni, prestrogi ili pak pretjerano popustljivi ili nedosljedni?
Ako se dogodi da je vaše dijete na ovaj ili onaj način "neuspješnije, sporije u svladavanju određenih vještina" od ostalih, to uopće ne mora značiti da je nesposobnije, gluplje ili ljenje od druge djece. To samo može značiti da je nesigurno, da se boji i da mu treba malo podrške i poticaja. Evo nekih sugestija kako da pomognete djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te):


   Gradite samopoštovanje


Od malih nogu gradite kod djeteta osjećaj samopoštovanja, pokazujući mu (kad god uhvatite priliku) da vrijedi. Ako dijete ima pozitivno mišljenje o sebi, bit će spremnije za svladavanje svih životnih situacija s kojima će se suočavati.


   Ne pretjerujete sa zahtjevima i obvezama


Umjesto da kritizirate negativne i loše pokušaje ili sklonosti, potičite one dobre i pozitivne. Nemojte dijete opterećivati s previše zahtjeva ili obaveza i pronađite zlatnu sredinu. Previše zadataka koje dijete ne uspijeva odraditi, može stvoriti stres zbog kojeg može postati neuspješno.


   Ne pomažite "previše"


Nemojte "previše" pomagati djetetu jer ono nikad neće steći sigurnost u sebe. Isto tako, nemojte ga ni pustiti da se previše "muči" samo. Idealno bi bilo kad bi pronašli ravnotežu između početne inicijative u kojoj djetetu pomognete, a zatim ga pustite da stvar samo dovede do kraja.


   Dozirajte zahtjeve i očekivanja


Postavite realne standarde očekivanja za vaše dijete, ali nikako previsoke. Ako postavite standarde veće od onih koje dijete uistinu može doseći, ono može imati osjećaj da nikada ni u čemu neće biti dovoljno dobro. Zahtjeve i očekivanja povećavajte postupno.


   Pravilan omjer nagrada i kazni


Nagrade i kazne koristite u omjeru 5 nagrada naspram jedne kazne. U kategoriju nagrada može spadati: pohvala, topao osmijeh, ohrabrenje, a  u kategoriju kazna: prijekor, kritika, ravnodušnost, mrštenje. Nekoliko dana si uzmite za zapisivanje svih pohvala i kazni koje ste uputili djetetu. Ako se pokaže da ste na jednu kaznu dali manje od pet pohvala, možda je vrijeme da promijenite način odgoja djeteta. Nastavite li po istom, dijete bi moglo steći dojam da nikad ne može udovoljiti vašim očekivanjima.


   Ne pretjerujte


Ne pretjerujte s pohvalama djeteta. Vrlo lako dijete može smatrati da je sve osim pohvale neuspjeh. Djetetu je više potrebno da ga vidimo i čujemo nego da ga hvalimo.
Ne postoji recept kako biti savršen roditelj, no vašem djetetu to nije ni potrebno. Dijete treba roditelja koji ga voli, vodi, odlučuje i preuzima odgovornost za dijete, kao što i dijete preuzima odgovornost za situacije kojima je doraslo. Kako ćemo znati jesmo li dobri roditelji? Ako dijete nema bitnih problema u svom razvoju i odrastanju.

   
      
   
 Petra Majetić 

djevojcica_pixabay

Kako pomoći djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te)?

<para>Vjerojatno i neće, no 37 djece u SAD-u svake godine umire od toplotnog udara jer su ih mama ili tata zaboravili u automobilu u kojem ljeti za vrlo kratko vrijeme nastaje pravi toplinski pakao. Za Hrvatsku nismo mogli pronaći točne podatke, no sjećamo se slučaja iz 2009. kada su <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/ne-ostavljajte-djecu-zakljucanu-u-vrucim-automobilima/">roditelji ostavili 2-godišnju curicu na parkiralištu u Slavonskom Brodu</ulink>, a spasio ju je voditelj trgovine dok je malena već bila u nesvijesti.</para><para>Većina roditelja vjeruje kako se njima ne može dogoditi da zaborave svoje dijete bilo gdje jer se radi o najvažnijoj stvari u njihovu životu, sve dok se to ne dogodi, kaže dr. David Diamond, profesor psihologije na sveučilištu <emphasis>University of South Florida</emphasis>. Svoj rad posvetio je upravo fenomenu zaboravljanja djece u automobilima i općenito o borbi s pamćenjem koju vode mnogi ljudi, opterećeni svakodnevnim brigama i životnim tempom koji je luđački.</para><para>Mediji su čak skovali termin - sindrom zaboravljenog djeteta, no dr. Diamond je kazao za NBC News da ga ne voli koristiti jer na neki način posramljuje roditelje. Naime, dr. Diamond ima razumijevanja za probleme s pamćenjem kod zdravih i mladih ljudi. Isto tako, kaže da su mediji skloni roditelje čija su djeca umrla u vrućem automobilu, odmah optužiti za nemar. No većina spomenutih tragedija zapravo se događa slučajno, odnosno nenamjerno.
</para><heading4>Zašto zaboravljamo važne stvari ili napraviti ono što smo planirali?</heading4><para>
"Svi smo doživjeli iskustvo da planiramo nešto napraviti u bliskoj budućnosti, a onda jednostavno na to zaboravimo", kaže ovaj psiholog i objašnjava kako se u tim situacijama aktivira niz moždanih aktivnosti.</para><para>Aktivira se bazna ganglija koja upravlja na podsvjesnoj razini. Upravo u tom dijelu mozga pohranjuju se neke vještine poput vožnje bicikla o kojoj jednostavno više ne razmišljamo na svjesnoj razini, već jednostavno znamo kako se voziti.</para><para>Bazna ganglija radi neovisno o hipokampusu koji pak je zadužen za svjesne aktivnosti i nove informacije. Zajedno s frontalnim korteksom, hipokampus planira buduće aktivnosti i događanja.</para><para>Dr. Diamond koristi metafore teniskog meča kako bi objasnio kako bazna ganglija, hipokampus i frontalni korteks mogu zajedno raditi u savršenoj harmoniji. Bazna ganglija omogućuje tenisaču da udari lopticu na gotovo refleksni način ili bez puno kompleksnog razmišljanja. No hipokampus i frontalni korteks su ti koji tenisaču omogućuju da razvije strategiju igre prema drugom igraču. No ovdje dolazi i do međusobnog natjecanja i nadmetanja - podsvjesno i refleksno protiv svjesnog i planiranog.</para><para>Kada se vozimo u autu od točke A do točke B (npr. ujutro se vozimo na posao i u autu imamo dijete koje vozimo u vrtić, a koje inače u vrtić vozi supruga), kroz samo upravljanje automobilom i snalaženje u prometu vodi nas bazna ganglija. Ona nas vrlo predano i točno želi dovesti do cilja, pa se može dogoditi da potisne rad hipokampusa koji je trebao osvijestiti informaciju da dijete treba ostaviti u vrtiću. Ako je dijete primjerice zaspalo i jako je tiho u vožnji, može se dogoditi da roditelj produži na posao, zaboravi dijete u autu i ostavi ga na jakom suncu.</para><para>Ovaj slučaj nije u potpunosti izmišljen, jer se prije nekoliko dana dogodio jednom tati. Brett Cavaliero i njegova supruga jednog su jutra zaspali na posao. U općem kaosu i žurbi, Brett je još trebao ostaviti u vrtiću njihovu jednogodišnju kćer Sophiu Rayne. Stavio ju je u sjedalicu i jednostavno zaboravio skrenuti lijevo prema vrtiću. Podsvjesno i refleksno je skrenuo desno prema poslu kao i svakog jutra i u toj sekundi njegov se život zauvijek promijenio. Beba je ostala u autu na parkiralištu tvrtke u kojoj je radio i umrla od pregrijavanja i toplotnog udara.</para><para>Tako funkcionira naš mozak. Ponekad neka automatska i gotovo refleksna radnja zasjeni i dominira onu svjesnu i planiranu.</para><para>No mnogi će reći - moguće je zaboraviti stati u trgovini na putu do posla, ali na dijete ne možeš samo tako zaboraviti. Dr. Diamond kaže da je mozgu to isto. Bez obzira trebamo li stati u trgovini, vrtiću, pošti, naš mozak funkcionirat će isto. Ako u jednom trenu navika toliko dominira nad svjesnom radnjom, nije važno o čemu ili kome se radi. Osim što će biti na "autopilotu", naš će mozak čak stvoriti i lažnu memoriju da je dijete sada u vrtiću. Naš mozak će jednostavno pretpostaviti da je dijete dovezeno vrtić i da je kao svakog dana na sigurnom ne baveći se dalje tom informacijom. Događa se da mozak želi lažnim mislima popuniti rupe koje su nastale za vrijeme nesvjesne, autopilot vožnje na posao po navici i rutini, "bez mozga".</para><para>U jednom trenutku radi se o bezazlenoj stvari, primjerice, zaboravimo papirnatu šalicu s kavom na krovu automobila, a u drugom to može biti i dijete. Naš mozak, ako zaboravlja, jednostavno ne bira objekt. Zaboravljanje se najčešće događa kada dolazi do iznenadnog prekida rutine.</para><para>"Svaka osoba mogla bi zaboraviti dijete u autu, ako se okolnosti i prekid rutine tako poklope", zaključuje dr. Diamond.
</para><heading4>Što roditelji mogu učiniti?</heading4><para>
Amerikanci imaju vrlo detaljna istraživanja nesreća povezanih s vrućinom u automobilima. Od 1994. godine, 804 djece umrlo je od toplotnog udara u autu u SAD, a čak 55% roditelja te djece, nije bilo svjesno da je dijete u autu.</para><para>Ono što roditelji mogu učiniti kako bi spriječili ove tragedije je:
- staviti jednu od dostupnih aplikacija s alarmima na svoj mobitel
- prije polaska staviti svoju torbicu ili aktovku na zadnje sjedalo pokraj sjedalice
- dati djetetu neku zvučnu igračku da se igra tijekom vožnje
- biti osvješten, prisutan i priseban u svakom trenutku, posebno kad je dijete u autu</para>

Psiholozi objasnili zašto se događa da roditelj zaboravi dijete u vrućem autu Mislite da vam se neće i ne može nikako dogoditi da zaboravite dijete u sjedalici vrućeg automobila? Vjerojatno i neće, no 37 djece u SAD-u svake godine umire od toplotnog udara jer su ih mama ili tata zaboravili u automobilu u kojem ljeti za vrlo kratko vrijeme nastaje pravi toplinski pakao. Za Hrvatsku nismo mogli pronaći točne podatke, no sjećamo se slučaja iz 2009. kada su roditelji ostavili 2-godišnju curicu na parkiralištu u Slavonskom Brodu, a spasio ju je voditelj trgovine dok je malena već bila u nesvijesti.Većina roditelja vjeruje kako se njima ne može dogoditi da zaborave svoje dijete bilo gdje jer se radi o najvažnijoj stvari u njihovu životu, sve dok se to ne dogodi, kaže dr. David Diamond, profesor psihologije na sveučilištu University of South Florida. Svoj rad posvetio je upravo fenomenu zaboravljanja djece u automobilima i općenito o borbi s pamćenjem koju vode mnogi ljudi, opterećeni svakodnevnim brigama i životnim tempom koji je luđački.Mediji su čak skovali termin - sindrom zaboravljenog djeteta, no dr. Diamond je kazao za NBC News da ga ne voli koristiti jer na neki način posramljuje roditelje. Naime, dr. Diamond ima razumijevanja za probleme s pamćenjem kod zdravih i mladih ljudi. Isto tako, kaže da su mediji skloni roditelje čija su djeca umrla u vrućem automobilu, odmah optužiti za nemar. No većina spomenutih tragedija zapravo se događa slučajno, odnosno nenamjerno.
Zašto zaboravljamo važne stvari ili napraviti ono što smo planirali?
"Svi smo doživjeli iskustvo da planiramo nešto napraviti u bliskoj budućnosti, a onda jednostavno na to zaboravimo", kaže ovaj psiholog i objašnjava kako se u tim situacijama aktivira niz moždanih aktivnosti.Aktivira se bazna ganglija koja upravlja na podsvjesnoj razini. Upravo u tom dijelu mozga pohranjuju se neke vještine poput vožnje bicikla o kojoj jednostavno više ne razmišljamo na svjesnoj razini, već jednostavno znamo kako se voziti.Bazna ganglija radi neovisno o hipokampusu koji pak je zadužen za svjesne aktivnosti i nove informacije. Zajedno s frontalnim korteksom, hipokampus planira buduće aktivnosti i događanja.Dr. Diamond koristi metafore teniskog meča kako bi objasnio kako bazna ganglija, hipokampus i frontalni korteks mogu zajedno raditi u savršenoj harmoniji. Bazna ganglija omogućuje tenisaču da udari lopticu na gotovo refleksni način ili bez puno kompleksnog razmišljanja. No hipokampus i frontalni korteks su ti koji tenisaču omogućuju da razvije strategiju igre prema drugom igraču. No ovdje dolazi i do međusobnog natjecanja i nadmetanja - podsvjesno i refleksno protiv svjesnog i planiranog.Kada se vozimo u autu od točke A do točke B (npr. ujutro se vozimo na posao i u autu imamo dijete koje vozimo u vrtić, a koje inače u vrtić vozi supruga), kroz samo upravljanje automobilom i snalaženje u prometu vodi nas bazna ganglija. Ona nas vrlo predano i točno želi dovesti do cilja, pa se može dogoditi da potisne rad hipokampusa koji je trebao osvijestiti informaciju da dijete treba ostaviti u vrtiću. Ako je dijete primjerice zaspalo i jako je tiho u vožnji, može se dogoditi da roditelj produži na posao, zaboravi dijete u autu i ostavi ga na jakom suncu.Ovaj slučaj nije u potpunosti izmišljen, jer se prije nekoliko dana dogodio jednom tati. Brett Cavaliero i njegova supruga jednog su jutra zaspali na posao. U općem kaosu i žurbi, Brett je još trebao ostaviti u vrtiću njihovu jednogodišnju kćer Sophiu Rayne. Stavio ju je u sjedalicu i jednostavno zaboravio skrenuti lijevo prema vrtiću. Podsvjesno i refleksno je skrenuo desno prema poslu kao i svakog jutra i u toj sekundi njegov se život zauvijek promijenio. Beba je ostala u autu na parkiralištu tvrtke u kojoj je radio i umrla od pregrijavanja i toplotnog udara.Tako funkcionira naš mozak. Ponekad neka automatska i gotovo refleksna radnja zasjeni i dominira onu svjesnu i planiranu.No mnogi će reći - moguće je zaboraviti stati u trgovini na putu do posla, ali na dijete ne možeš samo tako zaboraviti. Dr. Diamond kaže da je mozgu to isto. Bez obzira trebamo li stati u trgovini, vrtiću, pošti, naš mozak funkcionirat će isto. Ako u jednom trenu navika toliko dominira nad svjesnom radnjom, nije važno o čemu ili kome se radi. Osim što će biti na "autopilotu", naš će mozak čak stvoriti i lažnu memoriju da je dijete sada u vrtiću. Naš mozak će jednostavno pretpostaviti da je dijete dovezeno vrtić i da je kao svakog dana na sigurnom ne baveći se dalje tom informacijom. Događa se da mozak želi lažnim mislima popuniti rupe koje su nastale za vrijeme nesvjesne, autopilot vožnje na posao po navici i rutini, "bez mozga".U jednom trenutku radi se o bezazlenoj stvari, primjerice, zaboravimo papirnatu šalicu s kavom na krovu automobila, a u drugom to može biti i dijete. Naš mozak, ako zaboravlja, jednostavno ne bira objekt. Zaboravljanje se najčešće događa kada dolazi do iznenadnog prekida rutine."Svaka osoba mogla bi zaboraviti dijete u autu, ako se okolnosti i prekid rutine tako poklope", zaključuje dr. Diamond.
Što roditelji mogu učiniti?
Amerikanci imaju vrlo detaljna istraživanja nesreća povezanih s vrućinom u automobilima. Od 1994. godine, 804 djece umrlo je od toplotnog udara u autu u SAD, a čak 55% roditelja te djece, nije bilo svjesno da je dijete u autu.Ono što roditelji mogu učiniti kako bi spriječili ove tragedije je:
- staviti jednu od dostupnih aplikacija s alarmima na svoj mobitel
- prije polaska staviti svoju torbicu ili aktovku na zadnje sjedalo pokraj sjedalice
- dati djetetu neku zvučnu igračku da se igra tijekom vožnje
- biti osvješten, prisutan i priseban u svakom trenutku, posebno kad je dijete u autu Jelena Kovačić 

sharon-mccutcheon-k03ih6IqkDY-unsplash.jpg

Psiholozi objasnili zašto se događa da roditelj zaboravi dijete u vrućem autu

<heading4>
 Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije
</heading4>
<para>
Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika. Te se mogućnosti ostvaruju u prvim interakcijama djeteta s njegovom okolinom, prvenstveno s roditeljima. Razvoj govora započinje samim rođenjem djeteta, a razvija se sustavno i predvidivim redoslijedom.</para>
<para>Što to u stvari znači? Ovdje je najjednostavnije upotrijebiti metaforu građenja kuće. Zidovi i krov kuće ne mogu se sagraditi ako za nju nisu prvo postavljeni osnovni temelji. Dakle, razvoj ima svoj određeni slijed te ne može preskakati određene faze. Dijete ne može početi samo od sebe sklapati rečenice, ako prije nije usvojilo određeni broj riječi sa značenjem. Dijete koje nije počelo gugutati i istraživati svoje vokalne potencijale teško će samo od sebe izreći prvu riječ sa značenjem. Stoga razvoj mora ići stepenicu po stepenicu, bez preskakanja. Čekanje da se govor dogodi i da dijete progovori iako nije savladalo prethodne faze razvoja govora zasigurno je pogrešno.</para>
<para>Nekoj djeci neće biti dovoljno klasično poticanje razvoja govora. Djeci kod koje razvoj govora značajnije kasni ili izostaje, svakako treba ponuditi neki od alternativnih oblika komunikacije. U Hrvatskoj se odnedavno koristi nova metoda komunikacije putem slika, PODD.
</para>
<heading4>Što je PODD?</heading4>
<para>
PODD je sustav komunikacije koji pruža odabir i organizaciju simbola kako bi djeca s kompleksnim komunikacijskim potrebama lakše komunicirali. Slova PODD su skraćenica za Pragmatic Organisation Dynamic Display. Riječ pragmatičan predstavlja način na koji svakodnevno koristimo jezik, organizacija stoji za sustavno uređene riječi i simbole te dynamic display stoji za dinamički prikaz jer se komunikacijska knjiga sastoji od stranica koje se listaju. Pojednostavljeno, to je sustav simbola organiziranih u komunikacijsku knjigu. Možda se pitate kako dijete koje ne govori može koristiti KNJIGU u komunikacijske svrhe. Međutim, knjiga je upravo rađena da zadovolji temeljnu dječju potrebu za izražavanjem svojih potreba i želja. Iskustva Kabineta Korneo u kojem se PODD primjenjuje i kod dvogodišnjaka izuzetno su pozitivna i uspješna. Djeca brzo usvajaju ovu komunikacijsku tehniku i, samim time što im je kroz nju omogućena komunikacija sa okolinom, lakše napreduju na drugim područjima razvoja. Primjena ove tehnike ne umanjuje šansu za razvoj govora, već naprotiv, potiče ga i obogaćuje.</para>
<para>Dakle, PODD komunikacijske knjige izrađuju se za svako dijete pojedinačno i prate ga u razvoju i potrebama a roditelji se podučavaju tehnikama korištenja.</para>
<para>Kabinet Korneo primjenjuje najnoviju PODD potpomognutu komunikaciju koja pokazuje svoju svestranu primjenu i omogućava veliko zadovoljstvo korisnicima. Jer komunikacija je veoma važna za cjelokupni razvoj djeteta te omogućava djeci da ostvaruju socioemocionalne odnose, a uz to olakšava svakodnevno funkcioniranje i učenje novih sadržaja. Kada spontani razvoj govora kasni ili izostaje prilika je to da PODD metoda uskoči i pomogne djeci i roditeljima da se međusobno razumiju i komuniciraju. Sve dodatne informacije zainteresirani mogu naći u Kabinetu Korneo, kabinetu koji već dugi niz godina prati svjetske trendove i donosi novitete s područja poticanja razvoja djece.</para>
<para>
 
 <emphasis>Autorice teksta:</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Josipa Blažević, mag.rehab. educ.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Dora Vukušić, mag.rehab.educ.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 
</para>

Komunikacija i govor – što kada dijete ne govori ili kasni u razvoju govora? Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije
Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika 
   Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije


Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika. Te se mogućnosti ostvaruju u prvim interakcijama djeteta s njegovom okolinom, prvenstveno s roditeljima. Razvoj govora započinje samim rođenjem djeteta, a razvija se sustavno i predvidivim redoslijedom.
Što to u stvari znači? Ovdje je najjednostavnije upotrijebiti metaforu građenja kuće. Zidovi i krov kuće ne mogu se sagraditi ako za nju nisu prvo postavljeni osnovni temelji. Dakle, razvoj ima svoj određeni slijed te ne može preskakati određene faze. Dijete ne može početi samo od sebe sklapati rečenice, ako prije nije usvojilo određeni broj riječi sa značenjem. Dijete koje nije počelo gugutati i istraživati svoje vokalne potencijale teško će samo od sebe izreći prvu riječ sa značenjem. Stoga razvoj mora ići stepenicu po stepenicu, bez preskakanja. Čekanje da se govor dogodi i da dijete progovori iako nije savladalo prethodne faze razvoja govora zasigurno je pogrešno.
Nekoj djeci neće biti dovoljno klasično poticanje razvoja govora. Djeci kod koje razvoj govora značajnije kasni ili izostaje, svakako treba ponuditi neki od alternativnih oblika komunikacije. U Hrvatskoj se odnedavno koristi nova metoda komunikacije putem slika, PODD.

Što je PODD?

PODD je sustav komunikacije koji pruža odabir i organizaciju simbola kako bi djeca s kompleksnim komunikacijskim potrebama lakše komunicirali. Slova PODD su skraćenica za Pragmatic Organisation Dynamic Display. Riječ pragmatičan predstavlja način na koji svakodnevno koristimo jezik, organizacija stoji za sustavno uređene riječi i simbole te dynamic display stoji za dinamički prikaz jer se komunikacijska knjiga sastoji od stranica koje se listaju. Pojednostavljeno, to je sustav simbola organiziranih u komunikacijsku knjigu. Možda se pitate kako dijete koje ne govori može koristiti KNJIGU u komunikacijske svrhe. Međutim, knjiga je upravo rađena da zadovolji temeljnu dječju potrebu za izražavanjem svojih potreba i želja. Iskustva Kabineta Korneo u kojem se PODD primjenjuje i kod dvogodišnjaka izuzetno su pozitivna i uspješna. Djeca brzo usvajaju ovu komunikacijsku tehniku i, samim time što im je kroz nju omogućena komunikacija sa okolinom, lakše napreduju na drugim područjima razvoja. Primjena ove tehnike ne umanjuje šansu za razvoj govora, već naprotiv, potiče ga i obogaćuje.
Dakle, PODD komunikacijske knjige izrađuju se za svako dijete pojedinačno i prate ga u razvoju i potrebama a roditelji se podučavaju tehnikama korištenja.
Kabinet Korneo primjenjuje najnoviju PODD potpomognutu komunikaciju koja pokazuje svoju svestranu primjenu i omogućava veliko zadovoljstvo korisnicima. Jer komunikacija je veoma važna za cjelokupni razvoj djeteta te omogućava djeci da ostvaruju socioemocionalne odnose, a uz to olakšava svakodnevno funkcioniranje i učenje novih sadržaja. Kada spontani razvoj govora kasni ili izostaje prilika je to da PODD metoda uskoči i pomogne djeci i roditeljima da se međusobno razumiju i komuniciraju. Sve dodatne informacije zainteresirani mogu naći u Kabinetu Korneo, kabinetu koji već dugi niz godina prati svjetske trendove i donosi novitete s područja poticanja razvoja djece.

   
      Autorice teksta:
   


   
      Josipa Blažević, mag.rehab. educ.
   


   
      Dora Vukušić, mag.rehab.educ.
   


   
      Kabinet Korneo
   
 Priopćenje za javnost 

dijete_govor_pixabay

Komunikacija i govor – što kada dijete ne govori ili kasni u razvoju govora?

<para>Psiholozi ističu kako je taj strah djelomično urođen, a temelji se na prirođenom strahu djeteta od novih, nepoznatih situacija, ali i odvajanja od roditelja. Ako i vaše dijete muči strah pri samoj pomisli na doktora, u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da ga pripremite na pregled kod liječnika, te kako da taj strah umanjite.</para>
<para>→ Nikako nemojte djetetu govoriti da će ga boljeti jer djeca u svojim glavicama ne mogu razlučiti hoće li ga jako boliti ili će samo prouzrokovati neugodnost. U razgovoru koristite se nježnim izrazima, npr. bockati, štipnuti i sl. Prije nego što ode kod doktora, recite mu iskreno što sve može očekivati te mu ni u kojem slučaju nemojte lagati.</para>
<para>→ Pokažite mu da je sasvim u redu ako osjeća strah, nemojte mu govoriti da će sve biti u redu i da ništa neće boljeti ako niste sigurni da će zaista biti tako. Bolje je reći: “Razumijem da se malo bojiš jer ne znaš kako će to izgledati. Bit ću tamo s tobom i pomoći ako ti bude teško".</para>
<para>→ Čitajte slikovnice u kojima glavni junak ide na liječnički pregled. Dijete će steći pozitivan stav i poistovjetit će se s likom iz slikovnice.</para>
<para>http://www.evenio.hr/portfolio/puppy-is-afraid-of-going-to-the-doctor/</para>
<para>→ Pripazite na svoje ponašanje pored djeteta dok ste kod doktora. Budite smireni i pozitivni. Pokušajte s liječnikom razgovarati sa smiješkom kako bi dijete osjetilo opuštenu atmosferu.</para>
<para>→ Tijekom pregleda budite stalno uz svoje dijete. Ako je to izvedivo, držite ga u krilu ili za ruku. Ponesite sa sobom pokoju igračku kako biste djetetu skrenuli pozornost i smanjili napetost. Ako ste u mogućnosti, ponesite dječji liječnički pribor i lutku ili medvjedića na dogovoreni pregled. Mnoga djeca osjećaju se opuštenije ako liječnik najprije pregleda njihovu lutku ili medvjedića, dok ona promatraju.</para>
<para>→ Spomenite djetetu i dobre stvari koje će se dogoditi nakon pregleda – ići će kući, osjećat će se bolje, nešto će novo naučiti. Počastite ga nečime što voli.</para>
<para>→ Odlučite kada je najbolji trenutak reći djetetu za posjet liječniku kako mu ne biste uzrokovali nepotrebnu uznemirenost. Većina liječnika preporuča da se djeci u dobi od dvije do tri godine za odlazak kaže na dan pregleda, a djeci u dobi od četiri do pet godina dan ranije. Međutim, važnu ulogu tu mogu odigrati i temperament i osobnost djeteta.</para>
<para>→ Nemojte se nametati i pustite dijete (ako je u mogućnosti) da samo odgovora na liječnikova pitanja. Možda dijete doživi liječnika kao svojeg prijatelja kod kojeg će odlaziti bez imalo straha.</para>
<para>→ Ako je boravak u bolnici ili operacija najavljena unaprijed, dajte djetetu dovoljno vremena da prihvati odlazak u bolnicu. Neka dijete samo izabere pidžamu za bolnicu, igračke i sl. Tako će barem malo osjetiti kontrolu nad stvarima koje mu se događaju.</para>
<para>I nikada, ali baš nikada ne plašite dijete doktorima. Budite primjer svome djetetu i pokažite mu da i vi vodite računa o svom zdravlju. Potrudite se da dijete čuje kada sebi zakazujete pregled ili mu recite da ste bili kod zubara.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/bojim-se-pikice-i-necu-doktoru/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako dijete pripremiti na liječnički pregled i umanjiti strah od doktora? Rijetke su iznimke kod djece koje se ne boje odlaska kod doktora. Velik broj njih pokazuje strah od liječnika, zubara, injekcije, bolnice, bijele kute. Psiholozi ističu kako je taj strah djelomično urođen, a temelji se na prirođenom strahu djeteta od novih, nepoznatih situacija, ali i odvajanja od roditelja. Ako i vaše dijete muči strah pri samoj pomisli na doktora, u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da ga pripremite na pregled kod liječnika, te kako da taj strah umanjite.
→ Nikako nemojte djetetu govoriti da će ga boljeti jer djeca u svojim glavicama ne mogu razlučiti hoće li ga jako boliti ili će samo prouzrokovati neugodnost. U razgovoru koristite se nježnim izrazima, npr. bockati, štipnuti i sl. Prije nego što ode kod doktora, recite mu iskreno što sve može očekivati te mu ni u kojem slučaju nemojte lagati.
→ Pokažite mu da je sasvim u redu ako osjeća strah, nemojte mu govoriti da će sve biti u redu i da ništa neće boljeti ako niste sigurni da će zaista biti tako. Bolje je reći: “Razumijem da se malo bojiš jer ne znaš kako će to izgledati. Bit ću tamo s tobom i pomoći ako ti bude teško".
→ Čitajte slikovnice u kojima glavni junak ide na liječnički pregled. Dijete će steći pozitivan stav i poistovjetit će se s likom iz slikovnice.
http://www.evenio.hr/portfolio/puppy-is-afraid-of-going-to-the-doctor/
→ Pripazite na svoje ponašanje pored djeteta dok ste kod doktora. Budite smireni i pozitivni. Pokušajte s liječnikom razgovarati sa smiješkom kako bi dijete osjetilo opuštenu atmosferu.
→ Tijekom pregleda budite stalno uz svoje dijete. Ako je to izvedivo, držite ga u krilu ili za ruku. Ponesite sa sobom pokoju igračku kako biste djetetu skrenuli pozornost i smanjili napetost. Ako ste u mogućnosti, ponesite dječji liječnički pribor i lutku ili medvjedića na dogovoreni pregled. Mnoga djeca osjećaju se opuštenije ako liječnik najprije pregleda njihovu lutku ili medvjedića, dok ona promatraju.
→ Spomenite djetetu i dobre stvari koje će se dogoditi nakon pregleda – ići će kući, osjećat će se bolje, nešto će novo naučiti. Počastite ga nečime što voli.
→ Odlučite kada je najbolji trenutak reći djetetu za posjet liječniku kako mu ne biste uzrokovali nepotrebnu uznemirenost. Većina liječnika preporuča da se djeci u dobi od dvije do tri godine za odlazak kaže na dan pregleda, a djeci u dobi od četiri do pet godina dan ranije. Međutim, važnu ulogu tu mogu odigrati i temperament i osobnost djeteta.
→ Nemojte se nametati i pustite dijete (ako je u mogućnosti) da samo odgovora na liječnikova pitanja. Možda dijete doživi liječnika kao svojeg prijatelja kod kojeg će odlaziti bez imalo straha.
→ Ako je boravak u bolnici ili operacija najavljena unaprijed, dajte djetetu dovoljno vremena da prihvati odlazak u bolnicu. Neka dijete samo izabere pidžamu za bolnicu, igračke i sl. Tako će barem malo osjetiti kontrolu nad stvarima koje mu se događaju.
I nikada, ali baš nikada ne plašite dijete doktorima. Budite primjer svome djetetu i pokažite mu da i vi vodite računa o svom zdravlju. Potrudite se da dijete čuje kada sebi zakazujete pregled ili mu recite da ste bili kod zubara.

   
      
   
 Petra Majetić 

lijecnik_pixabay

Kako dijete pripremiti na liječnički pregled i umanjiti strah od doktora?

<para>Ponekad se, naravno, i posvađaju, udaraju, grizu i tuže, no te razmirice ne traju dugo i vrlo brzo će si oprostiti i ponovno postati "kompići".</para>
<para>Svaki roditelj mašta da će mu djeca zauvijek i do kraja života ostati najbolji prijatelji. Mnogi parovi iz tog razloga i imaju dvoje ili više djece, jer žele da njihovo najstarije dijete ima prijatelja, podršku i utjehu u bratu ili sestri kroz cijeli život.
</para>
<para>No često se dogodi da djeca odrastu, svatko krene svojim putem, udalje se, raziđu se u stavovima i vrijednostima, u svjetonazoru ili pak se posvađaju i uopće ne razgovaraju. Roditeljima to uvijek teško pada i ne mogu pronaći odgovor na pitanje zašto se njihova djeca kao odrasli ljudi više ne vole, ne trpe, ne osjećaju povezanost i ljubav.</para>
<para>Uzroka je više i ovise o mnogim faktorima, no ipak postoji nekoliko stvari koje roditelji mogu učiniti kroz odgoj i podizanje djece, odnosno dok su klinci još maleni, a da učvrste njihov odnos i povećaju šanse da si doista zauvijek ostanu oslonac i prijatelji.
</para>
<heading4>Važno je kako se roditelji postavljaju za dječjih sukoba i svađa</heading4>
<para>
Problemi u odnosima među braćom kad jednom odrastu, vjerojatno imaju svoje korijenje u njihovu djetinjstvu.</para>
<para>Jedno od njih možda misli da su roditelji preferirali, češće branili, rijeđe kažnjavali i više pažnje davali bratu ili sestri. Te osjećaje češće imaju starija djeca ili najstarije dijete, jer su možda češće izvukli kraći kraj u konfliktima s mlađom braćom. Njima se češće govorilo "ti bi trebao biti stariji i pametniji", "vidiš da je on mali i ne možeš se tako prema njemu ponašati" i slično.</para>
<para>Drugim riječima, odnos roditelja prema svakom pojedinom djetetu najčešće na vidjelo izlazi kod njihovih međusobnih sukoba. U tim situacijama djeca donose zaključke o svom statusu u odnosu na brata i sestru, te mogu osjećati nepravdu, nerazumijevanje, povrijeđenost. Mogu odrastati uz osjećaj da dobivaju manje pažnje i ljubavi, da su za sve krivi i da nemaju ravnopravni status u odrastanju, što smatraju nepoštenim.</para>
<para>Stoga stručnjaci savjetuju roditeljima da pokušaju biti što neutralniji i da se suzdrže od osuda i kritika. Na primjer, ako se djeca svađaju oko igračke, dovoljno je oduzeti igračku objema. Ako se ne mogu dogovoriti što će gledati na TV-u, najbolje je ugasiti TV i raditi nešto treće. Ako se svađaju i viču, najbolje se umiješati kao medijator i pomoći im uspostaviti normalan dijalog bez osuda i zauzimanja strana. Ako se tuku, to treba odmah prekinuti, razdvojiti ih i poslati jasnu i kratku poruku: "U našoj obitelji se ne tučemo! (i nije me briga tko je prvi počeo i tko je kriv).</para>
<para>Isto tako, roditelji ne trebaju previše poticati tužakanje niti preozbiljno uzimati optužbe iznesene u tim tužaljkama.</para>
<para>Ako se vratite u vlastito djetinjstvo, sjetit ćete se da djeca u konačnici ionako sve sama riješe i rasprave. Njihove svađe ne traju dugo, kao ni zamjeranje. Štoviše, ako se roditelji i odrasli umiješaju na način da favoriziraju jedno dijete, ovo drugo uopće neće pamtiti te svađice i konfliktiće sa sestrom ili bratom i zbog čega su se porječkali, ali će pamtiti kako se osjećalo u tim situacijama zbog postupka roditelja.</para>
<para>Naravno, nije u praksi uvijek lagano ostati nepristran. Kad ste usred vike, dreke, plača, kaosa, najlakše je jednom "presudom" riješiti sukob - <emphasis>Ivane vrati mu igračku, idi u kut i razmisli hoćeš li drugi puta to učiniti</emphasis>. Te situacije roditelji nastoje iskoristiti i kao prilike za odgoj, no kad su emocije tako burne kod djece i roditelja, možda je bolje ugasiti vatru nepristranim pristupom (<emphasis>Sad ću ja uzeti igračku i neće je imati ni jedan od vas, jer mislim da je tako najpravednije, a vi se pomirite i riješite svađu</emphasis>), pa kasnije u miru porazgovarati o poželjnom ponašanju i kako da si budu dobri.</para>
<para>Ako vam jedno dijete češće govori "<emphasis>Uvijek sam ja kriv i ja nastradam</emphasis>", uzmite si minutu i razmislite ima li barem malo istine u tome.
</para>
<heading4>Važno je da roditelji poštuju različite karaktere svoje djece</heading4>
<para>
Često će odnos između braće biti snažno obilježen njihovim karakterima koji su uvijek različiti, a posebno će izaći na vidjelo kad odrastu i počnu donositi vlastite odluke i graditi zrele odnose s ljudima iz okoline, pa tako i s braćom.</para>
<para>
 Roditelji trebaju prepoznati te jedinstvene karakteristike temperamenta kod svakog djeteta, poštivati ih i priznati te ne uspoređivati djecu i njihove uspjehe, vrline i vještine ili pak mane i neuspjehe. Kad roditelj potencira uspoređivanje, braća se počinju gledati kao konkurencija i kreće borba za roditeljsku ljubav i pažnju. Tako će se dijete truditi pretjerano da bude nešto što nije ili da bude dobro u nečem u čemu je dobra sestra ili brat samo da bi dobilo pohvalu od roditelja. Time ne samo da stvara ogorčenost i nezadovoljstvo u sebi, već si oduzima mogućnost da postigne puni potencijal u onome u čemu uživa i u čemu je doista izvrsno.</para>
<para>Puno bolji pristup je poticati i njegovati u svakom djetetu one talente koji će mu pomoći da izgradi samopouzdanje neovisno o bilo kojoj drugoj osobi, a da se istovremeno provodi puno vremena u zajedničkim obiteljskim aktivnostima u kojima uživaju svi članovi.
</para>
<heading4>Važno je da roditelji uspostave rutinu, pravila i granice</heading4>
<para>
Osjećaj nepristranosti i pravednosti uspostaviti se može i pomoću pravila koja vrijede za sve isto i koja se moraju poštivati. Djeca će tako jedno drugo podsjećati i regulirati da se drže dogovora, ali je izuzetno važno da se dogovora drže i roditelji.</para>
<para>Ako se djeca i roditelji izmjenjuju oko kućanskih poslova i obaveza, nitko neće imati osjećaj da je za nešto zakinut ili da se nekome povlađuje.</para>
<para>Sve dogovorene kazne za nepoštivanje rasporeda ili dogovora trebaju se primjenjivati pravedno.</para>
<para>U takvom "sustavu" djeca će vrlo brzo postati saveznici i partneri te će taj osjećaj zajedništva možda ponijeti i u odraslu dob.</para>

Što roditelji mogu učiniti da im djeca ostanu bliska i povezana i u odrasloj dobi? Kad su maleni, nerazdvojni su. Braća i sestre se igraju, grle se, maze, smiju, raduju i uživaju u zajedničkom druženju. Ponekad se, naravno, i posvađaju, udaraju, grizu i tuže, no te razmirice ne traju dugo i vrlo brzo će si oprostiti i ponovno postati "kompići".
Svaki roditelj mašta da će mu djeca zauvijek i do kraja života ostati najbolji prijatelji. Mnogi parovi iz tog razloga i imaju dvoje ili više djece, jer žele da njihovo najstarije dijete ima prijatelja, podršku i utjehu u bratu ili sestri kroz cijeli život.

No često se dogodi da djeca odrastu, svatko krene svojim putem, udalje se, raziđu se u stavovima i vrijednostima, u svjetonazoru ili pak se posvađaju i uopće ne razgovaraju. Roditeljima to uvijek teško pada i ne mogu pronaći odgovor na pitanje zašto se njihova djeca kao odrasli ljudi više ne vole, ne trpe, ne osjećaju povezanost i ljubav.
Uzroka je više i ovise o mnogim faktorima, no ipak postoji nekoliko stvari koje roditelji mogu učiniti kroz odgoj i podizanje djece, odnosno dok su klinci još maleni, a da učvrste njihov odnos i povećaju šanse da si doista zauvijek ostanu oslonac i prijatelji.

Važno je kako se roditelji postavljaju za dječjih sukoba i svađa

Problemi u odnosima među braćom kad jednom odrastu, vjerojatno imaju svoje korijenje u njihovu djetinjstvu.
Jedno od njih možda misli da su roditelji preferirali, češće branili, rijeđe kažnjavali i više pažnje davali bratu ili sestri. Te osjećaje češće imaju starija djeca ili najstarije dijete, jer su možda češće izvukli kraći kraj u konfliktima s mlađom braćom. Njima se češće govorilo "ti bi trebao biti stariji i pametniji", "vidiš da je on mali i ne možeš se tako prema njemu ponašati" i slično.
Drugim riječima, odnos roditelja prema svakom pojedinom djetetu najčešće na vidjelo izlazi kod njihovih međusobnih sukoba. U tim situacijama djeca donose zaključke o svom statusu u odnosu na brata i sestru, te mogu osjećati nepravdu, nerazumijevanje, povrijeđenost. Mogu odrastati uz osjećaj da dobivaju manje pažnje i ljubavi, da su za sve krivi i da nemaju ravnopravni status u odrastanju, što smatraju nepoštenim.
Stoga stručnjaci savjetuju roditeljima da pokušaju biti što neutralniji i da se suzdrže od osuda i kritika. Na primjer, ako se djeca svađaju oko igračke, dovoljno je oduzeti igračku objema. Ako se ne mogu dogovoriti što će gledati na TV-u, najbolje je ugasiti TV i raditi nešto treće. Ako se svađaju i viču, najbolje se umiješati kao medijator i pomoći im uspostaviti normalan dijalog bez osuda i zauzimanja strana. Ako se tuku, to treba odmah prekinuti, razdvojiti ih i poslati jasnu i kratku poruku: "U našoj obitelji se ne tučemo! (i nije me briga tko je prvi počeo i tko je kriv).
Isto tako, roditelji ne trebaju previše poticati tužakanje niti preozbiljno uzimati optužbe iznesene u tim tužaljkama.
Ako se vratite u vlastito djetinjstvo, sjetit ćete se da djeca u konačnici ionako sve sama riješe i rasprave. Njihove svađe ne traju dugo, kao ni zamjeranje. Štoviše, ako se roditelji i odrasli umiješaju na način da favoriziraju jedno dijete, ovo drugo uopće neće pamtiti te svađice i konfliktiće sa sestrom ili bratom i zbog čega su se porječkali, ali će pamtiti kako se osjećalo u tim situacijama zbog postupka roditelja.
Naravno, nije u praksi uvijek lagano ostati nepristran. Kad ste usred vike, dreke, plača, kaosa, najlakše je jednom "presudom" riješiti sukob - Ivane vrati mu igračku, idi u kut i razmisli hoćeš li drugi puta to učiniti. Te situacije roditelji nastoje iskoristiti i kao prilike za odgoj, no kad su emocije tako burne kod djece i roditelja, možda je bolje ugasiti vatru nepristranim pristupom (Sad ću ja uzeti igračku i neće je imati ni jedan od vas, jer mislim da je tako najpravednije, a vi se pomirite i riješite svađu), pa kasnije u miru porazgovarati o poželjnom ponašanju i kako da si budu dobri.
Ako vam jedno dijete češće govori "Uvijek sam ja kriv i ja nastradam", uzmite si minutu i razmislite ima li barem malo istine u tome.

Važno je da roditelji poštuju različite karaktere svoje djece

Često će odnos između braće biti snažno obilježen njihovim karakterima koji su uvijek različiti, a posebno će izaći na vidjelo kad odrastu i počnu donositi vlastite odluke i graditi zrele odnose s ljudima iz okoline, pa tako i s braćom.

   Roditelji trebaju prepoznati te jedinstvene karakteristike temperamenta kod svakog djeteta, poštivati ih i priznati te ne uspoređivati djecu i njihove uspjehe, vrline i vještine ili pak mane i neuspjehe. Kad roditelj potencira uspoređivanje, braća se počinju gledati kao konkurencija i kreće borba za roditeljsku ljubav i pažnju. Tako će se dijete truditi pretjerano da bude nešto što nije ili da bude dobro u nečem u čemu je dobra sestra ili brat samo da bi dobilo pohvalu od roditelja. Time ne samo da stvara ogorčenost i nezadovoljstvo u sebi, već si oduzima mogućnost da postigne puni potencijal u onome u čemu uživa i u čemu je doista izvrsno.
Puno bolji pristup je poticati i njegovati u svakom djetetu one talente koji će mu pomoći da izgradi samopouzdanje neovisno o bilo kojoj drugoj osobi, a da se istovremeno provodi puno vremena u zajedničkim obiteljskim aktivnostima u kojima uživaju svi članovi.

Važno je da roditelji uspostave rutinu, pravila i granice

Osjećaj nepristranosti i pravednosti uspostaviti se može i pomoću pravila koja vrijede za sve isto i koja se moraju poštivati. Djeca će tako jedno drugo podsjećati i regulirati da se drže dogovora, ali je izuzetno važno da se dogovora drže i roditelji.
Ako se djeca i roditelji izmjenjuju oko kućanskih poslova i obaveza, nitko neće imati osjećaj da je za nešto zakinut ili da se nekome povlađuje.
Sve dogovorene kazne za nepoštivanje rasporeda ili dogovora trebaju se primjenjivati pravedno.
U takvom "sustavu" djeca će vrlo brzo postati saveznici i partneri te će taj osjećaj zajedništva možda ponijeti i u odraslu dob. Jelena Kovačić 

brat braca pixabay

Što roditelji mogu učiniti da im djeca ostanu bliska i povezana i u odrasloj dobi?

<para>Ozljede koje oni zadaju za najmlađe mogu biti neugodne i bolne, stoga se za njih treba dobro pripremiti.
</para>
<heading4>
 Ubod morskog ježa
</heading4>
<para>
Ubod morskog ježa ozljeda je koja u prvi trenutak izgleda bezazleno. Kod većine, osim početne boli ne uzrokuje druge smetnje. Međutim, u nekim slučajevima može uzrokovati određene probleme. Najgoru stvar koju možete učiniti kad vaše dijete stane na ježa je pokušati izvaditi bodlje neposredno nakon uboda. Ne preporuča se "kopanje" jer ono u većini slučajeva rezultira zaostalim komadićem bodlje te infekcijama. Mjesto uboda najbolje je dezinficirati alkoholom te pričekati da organizam sam izbaci bodlju. Ukoliko je ne izbaci, sterilnom iglom otvorite kanale za one bodlje koje su dublje smještene i laganim kružnim pokretom ih izvucite na površinu uz pomoć pincete. U slučaju da se pojave lokalni znakovi upale kao što su npr. otok, crvenilo, bolno "kuckanje", gnoj, u dogovoru s liječnikom potrebno je posegnuti za antibiotskom terapijom.
</para>
<heading4>
 Opekline od meduze
</heading4>
<para>
Druga i puno veća opasnost od morskih ježeva su meduze koje mogu izazvati vrlo jake opekline na koži. Naime, većina meduza ima duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Simptomi meduzina "poljupca" su iznenadna bol, osjećaj žarenja na koži, oticanje, crvenilo te svrbež koji može potrajati duže od tjedan dana. Ako dijete opeče meduza, potrebno ga je što prije izvaditi iz vode i morskom ili slanom fiziološkom otopinom ukloniti žarnice koje su ostale na koži. Ni u kojem slučaju, ne koristite se slatkom vodom. Imate li pri ruci kockice leda zamotajte ih u ručnik ili krpu i držite na opeklini oko 15-ak minuta kako bi se smanjilo naticanje. Opeklinu nježno namažite kremom koja sadrži analgetik ili antihistaminik. Opeklina se može umiriti i alkoholnim octom. Ne preporuča se trljanje ručnikom ili pijeskom jer se stanje tako može pogoršati. Simptomi u većini slučajeva nakon nekoliko sati popuste. U slučaju da opeklina izazove alergijsku reakciju ili dijete ima neku bolest zbog koje opeklina burnije reagira, obavezno potražite liječničku pomoć.</para>

Nezgode na plaži: Što kad dijete stane na ježa ili ga opeče meduza? Sunčanje, brčkanje u plićaku, plivanje, ljetne su radosti kojima se najviše vesele djeca. Međutim, uživanje u njima u tren oka mogu pokvariti dva morska lika: jež i meduza. Ozljede koje oni zadaju za najmlađe mogu biti neugodne i bolne, stoga se za njih treba dobro pripremiti.


   Ubod morskog ježa


Ubod morskog ježa ozljeda je koja u prvi trenutak izgleda bezazleno. Kod većine, osim početne boli ne uzrokuje druge smetnje. Međutim, u nekim slučajevima može uzrokovati određene probleme. Najgoru stvar koju možete učiniti kad vaše dijete stane na ježa je pokušati izvaditi bodlje neposredno nakon uboda. Ne preporuča se "kopanje" jer ono u većini slučajeva rezultira zaostalim komadićem bodlje te infekcijama. Mjesto uboda najbolje je dezinficirati alkoholom te pričekati da organizam sam izbaci bodlju. Ukoliko je ne izbaci, sterilnom iglom otvorite kanale za one bodlje koje su dublje smještene i laganim kružnim pokretom ih izvucite na površinu uz pomoć pincete. U slučaju da se pojave lokalni znakovi upale kao što su npr. otok, crvenilo, bolno "kuckanje", gnoj, u dogovoru s liječnikom potrebno je posegnuti za antibiotskom terapijom.


   Opekline od meduze


Druga i puno veća opasnost od morskih ježeva su meduze koje mogu izazvati vrlo jake opekline na koži. Naime, većina meduza ima duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Simptomi meduzina "poljupca" su iznenadna bol, osjećaj žarenja na koži, oticanje, crvenilo te svrbež koji može potrajati duže od tjedan dana. Ako dijete opeče meduza, potrebno ga je što prije izvaditi iz vode i morskom ili slanom fiziološkom otopinom ukloniti žarnice koje su ostale na koži. Ni u kojem slučaju, ne koristite se slatkom vodom. Imate li pri ruci kockice leda zamotajte ih u ručnik ili krpu i držite na opeklini oko 15-ak minuta kako bi se smanjilo naticanje. Opeklinu nježno namažite kremom koja sadrži analgetik ili antihistaminik. Opeklina se može umiriti i alkoholnim octom. Ne preporuča se trljanje ručnikom ili pijeskom jer se stanje tako može pogoršati. Simptomi u većini slučajeva nakon nekoliko sati popuste. U slučaju da opeklina izazove alergijsku reakciju ili dijete ima neku bolest zbog koje opeklina burnije reagira, obavezno potražite liječničku pomoć. Petra Majetić 