Postroll

Preroll

<para>Čini se kako su obje u kontakt s predatorima došle putem interneta, odnosno dopisivanjem s nepoznatim ljudima koji su ih namamili da se i osobno s njima nađu. Sva sreća djevojčice su vraćene kućama, no pitanje je s kakvim psiho-emocionalnim traumama. Nekada je glavni strah roditelja bio da netko njihovo dijete fizički ne napadne na ulici, no danas djeca mogu biti povrijeđena i ugrožena na niz načina u svojoj vlastitoj sobi. Stoga je vrlo važno zaštiti djecu online i naučiti ih sigurnosti na internetu.</para>
<para>Često je to vrlo teško jer se tehnologija i društvene mreže toliko brzo razvijaju da roditelji više ne mogu držati korak s tim promjenama i nemaju pojma što djeca rade na pametnim telefonima, koje aplikacije koriste, s kim su u kontaktu i kako izgleda njihov virtualni život. Ne znaju kako zaštititi djecu od predatora koji u online svijetu vrebaju pod lažnim profilima i skriveni iza svojih računala.
</para>
<para>Iako su na meti predatora i dječaci i djevojčice podjednako, čini se kako tinejdžerice u većem postotku "stradavaju" od odraslih muškaraca s vrlo ozbiljnim problemima i lošim namjerama. Pubertet je doba kada djeca istražuju, traže više samostalnosti i neovisnosti, grade svoj identitet, ali su i vrlo emocionalno labilna, često povodljiva i izgubljena u periodu između djetinjstva i adolescencije. U pubertetu djeci postaje vrlo važna socijalizacija, pripadanje grupi, prihvaćanje od strane okoline, dok istovremeno grade vlastitu individualnost i identitet. Sklonija su rizicima, eksperimentiranju, koketiranju sa zabranjenim. I redovito se osjećaju puno zrelije i odraslije od svoje kronološke dobi. Žele brzo postati odrasli i u toj težnji ponekad naprave krive korake koji ih mogu skupo stajati i nepovratno povrijediti.
</para>
<heading4>Naša je obaveza razgovarati s djecom o sigurnosti na internetu</heading4>
<para>
Razgovor o ponašanju i sigurnosti na internetu više nije opcija. To obavezno treba biti na listi odgojnih prioriteta svakog roditelja. Čak i ako roditelj ništa ne zna o chatu, slanju poruka, društvenim mrežama i sigurnosnim postavkama na raznim aplikacijama, razgovor o sigurnosti svakako treba voditi, kontinuirano i vrlo ozbiljno.</para>
<para>Naravno, bilo bi idealno kada bi se roditelj informirao i upoznao sa svim alatima kojima se dijete služi u svojoj online komunikaciji. Vrlo dobro mjesto za edukaciju su sljedeće internetske stranice:
<ulink url="https://pogledkrozprozor.wordpress.com/2011/01/30/sigurnost-djece-na-internetu/">Sigurnost djece na internetu</ulink>
 <ulink url="http://cnzd.org/edukacija">Centar za nestalu i zlostavljanu djecu</ulink>
 <ulink url="http://www.medijskapismenost.hr/sigurnost-na-internetu/">Medijska pismenost </ulink>
 <ulink url="https://www.hakom.hr/default.aspx?id=337">HAKOM - Zaštita djece na internetu</ulink>
</para>
<para>Tinejdžeri često pružaju otpor i ne žele s roditeljima razgovarati o tome što rade na internetu i tko su im prijatelji s kojima su u interakciji. Ponekad je to zato što tinejdžeri misle da već sve znaju o internetu i da im se ništa loše ne može dogoditi ako se interakcija događa u virtualnom svijetu. No roditelji trebaju ostati smireni i pronaći načina da s djetetom stalno razgovaraju o tome što se događa na internetu.
</para>
<heading4>Najvažnije poruke koje treba prenijeti tinejdžerima o sigurnosti na internetu</heading4>
<para>
Zamoli nekog stručnog i odraslog od povjerenja (učitelj informatike, starijeg člana obitelji i sl.) da ti pomogne postaviti sigurnosne postavke na svim aplikacijama i društvenim mrežama koje koristiš.</para>
<para>Nikada ne objavljuj osobne podatke (adresu, školu koju pohađaš, izvannastavne aktivnosti, broj telefona, e-mail adresu i sl.).</para>
<para>Ne šalji svoje fotografije nepoznatim ljudima i ne objavljuj fotografije koje mogu biti vidljive svima.</para>
<para>Ne dijeli lozinke na svoje profile s nikim, pa čak ni sa najboljim prijateljima i prijateljicama.</para>
<para>Ne sprijateljuj se, ne razgovaraj na chatu, ne razmjenjuj poruke i sadržaje s osobama koje ne poznaješ u stvarnom svijetu, čak i ako se radi o tvojem vršnjaku. Iza tog nepoznatog "vršnjaka" može se skrivati odrasla osoba s jako lošim namjerama.</para>
<para>Ne dozvoli da te netko natjera da radiš nešto što ne želiš i oko čega se osjećaš nelagodno (primjerice, ako netko traži da se fotografiraš ili da fotografiraš dijelove tijela i traži da mu to pošalješ, jer bi te fotografije kasnije mogao iskoristiti kao ucjenu).</para>
<para>Ni pod koju cijenu se ne dogovaraj i ne nalazi s nekim samo zato što kaže da ti je prijatelj i da mu možeš vjerovati.</para>
<para>Ako te netko vrijeđa i zlostavlja, pa čak i ako samo nameće nelagodne i proste teme, prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima, a ako treba i policiji.</para>
<para>Ako te netko ucjenjuje, obavezno prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima i policiji.</para>
<para>Općenito se sa svakim problemom na koji naiđeš na internetu, slobodno obrati roditeljima. Ne postoji ništa tako strašno, a da to zajedno ne bi mogli riješiti.</para>

Znate li s kime se na internetu dopisuje vaša kći tinejdžerica? Vijesti o nestanku tinejdžerica koje su nedavno punile medije zasigurno su zabrinule sve roditelje. Čini se kako su obje u kontakt s predatorima došle putem interneta, odnosno dopisivanjem s nepoznatim ljudima koji su ih namamili da se i osobno s njima nađu. Sva sreća djevojčice su vraćene kućama, no pitanje je s kakvim psiho-emocionalnim traumama. Nekada je glavni strah roditelja bio da netko njihovo dijete fizički ne napadne na ulici, no danas djeca mogu biti povrijeđena i ugrožena na niz načina u svojoj vlastitoj sobi. Stoga je vrlo važno zaštiti djecu online i naučiti ih sigurnosti na internetu.
Često je to vrlo teško jer se tehnologija i društvene mreže toliko brzo razvijaju da roditelji više ne mogu držati korak s tim promjenama i nemaju pojma što djeca rade na pametnim telefonima, koje aplikacije koriste, s kim su u kontaktu i kako izgleda njihov virtualni život. Ne znaju kako zaštititi djecu od predatora koji u online svijetu vrebaju pod lažnim profilima i skriveni iza svojih računala.

Iako su na meti predatora i dječaci i djevojčice podjednako, čini se kako tinejdžerice u većem postotku "stradavaju" od odraslih muškaraca s vrlo ozbiljnim problemima i lošim namjerama. Pubertet je doba kada djeca istražuju, traže više samostalnosti i neovisnosti, grade svoj identitet, ali su i vrlo emocionalno labilna, često povodljiva i izgubljena u periodu između djetinjstva i adolescencije. U pubertetu djeci postaje vrlo važna socijalizacija, pripadanje grupi, prihvaćanje od strane okoline, dok istovremeno grade vlastitu individualnost i identitet. Sklonija su rizicima, eksperimentiranju, koketiranju sa zabranjenim. I redovito se osjećaju puno zrelije i odraslije od svoje kronološke dobi. Žele brzo postati odrasli i u toj težnji ponekad naprave krive korake koji ih mogu skupo stajati i nepovratno povrijediti.

Naša je obaveza razgovarati s djecom o sigurnosti na internetu

Razgovor o ponašanju i sigurnosti na internetu više nije opcija. To obavezno treba biti na listi odgojnih prioriteta svakog roditelja. Čak i ako roditelj ništa ne zna o chatu, slanju poruka, društvenim mrežama i sigurnosnim postavkama na raznim aplikacijama, razgovor o sigurnosti svakako treba voditi, kontinuirano i vrlo ozbiljno.
Naravno, bilo bi idealno kada bi se roditelj informirao i upoznao sa svim alatima kojima se dijete služi u svojoj online komunikaciji. Vrlo dobro mjesto za edukaciju su sljedeće internetske stranice:
Sigurnost djece na internetu
   Centar za nestalu i zlostavljanu djecu
   Medijska pismenost 
   HAKOM - Zaštita djece na internetu

Tinejdžeri često pružaju otpor i ne žele s roditeljima razgovarati o tome što rade na internetu i tko su im prijatelji s kojima su u interakciji. Ponekad je to zato što tinejdžeri misle da već sve znaju o internetu i da im se ništa loše ne može dogoditi ako se interakcija događa u virtualnom svijetu. No roditelji trebaju ostati smireni i pronaći načina da s djetetom stalno razgovaraju o tome što se događa na internetu.

Najvažnije poruke koje treba prenijeti tinejdžerima o sigurnosti na internetu

Zamoli nekog stručnog i odraslog od povjerenja (učitelj informatike, starijeg člana obitelji i sl.) da ti pomogne postaviti sigurnosne postavke na svim aplikacijama i društvenim mrežama koje koristiš.
Nikada ne objavljuj osobne podatke (adresu, školu koju pohađaš, izvannastavne aktivnosti, broj telefona, e-mail adresu i sl.).
Ne šalji svoje fotografije nepoznatim ljudima i ne objavljuj fotografije koje mogu biti vidljive svima.
Ne dijeli lozinke na svoje profile s nikim, pa čak ni sa najboljim prijateljima i prijateljicama.
Ne sprijateljuj se, ne razgovaraj na chatu, ne razmjenjuj poruke i sadržaje s osobama koje ne poznaješ u stvarnom svijetu, čak i ako se radi o tvojem vršnjaku. Iza tog nepoznatog "vršnjaka" može se skrivati odrasla osoba s jako lošim namjerama.
Ne dozvoli da te netko natjera da radiš nešto što ne želiš i oko čega se osjećaš nelagodno (primjerice, ako netko traži da se fotografiraš ili da fotografiraš dijelove tijela i traži da mu to pošalješ, jer bi te fotografije kasnije mogao iskoristiti kao ucjenu).
Ni pod koju cijenu se ne dogovaraj i ne nalazi s nekim samo zato što kaže da ti je prijatelj i da mu možeš vjerovati.
Ako te netko vrijeđa i zlostavlja, pa čak i ako samo nameće nelagodne i proste teme, prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima, a ako treba i policiji.
Ako te netko ucjenjuje, obavezno prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima i policiji.
Općenito se sa svakim problemom na koji naiđeš na internetu, slobodno obrati roditeljima. Ne postoji ništa tako strašno, a da to zajedno ne bi mogli riješiti. Jelena Kovačić 

mobitel internet pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Znate li s kime se na internetu dopisuje vaša kći tinejdžerica?

<para>. Nakon što su prije nekoliko godina dobili prestižnu nagradu za najbolje uređen vrt u cijeloj Hrvatskoj, njezini vrijedni nastavnici i učenici otišli su i korak dalje.</para>
<para>Naime, kroz nekoliko provedenih anketa došli su do zaključka da su navike čitanja i interes za knjigu kod djece vrlo slabi. Stoga, odlučili su to promijeniti na najbolji mogući način – knjižnicom na otvorenom. U školski vrt na mjestu zaštićenom od vjetra i kiše vertikalno su postavili trupce stabala u kojima su napravljene udubine za knjige.
</para>
<para/>
<para>Foto: Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Cista Velika</para>
<para>
U svako doba dana i noći djeca mogu otvoriti prozorčić, uzeti knjigu, sjesti u vrt i uživati u čitanju svog omiljenog štiva. Projekt nazvan “Drvo znanja” osmislila je Ivana Živaljić, učiteljica njemačkog jezika škole, a financirala ga je Zaklada Kajo Dadić kao građansku akciju koja kao volontere uključuje učenike i djelatnike škole, stanovnike općine Cista Provo, ali i sve građane dobre volje.
</para>
<para/>
<para>Foto: Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Cista Velika</para>
<para>
Glavni cilj projekta je osvijestiti djecu i mlade o svakodnevnom čitanju knjiga koje nisu samo obavezna školska literatura. "Približiti" knjigu i pojasniti njezin velik utjecaj na djetetov osobni razvoj njihova je nit vodilja. Zasad im ide jako dobro, zar ne?</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/citanje-knjiga-poboljsava-mentalno-emotivno-i-fizicko-zdravlje-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kad se male ruke slože: Školski vrt postao preslatkom knjižnicom na otvorenom Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića koja se smjestila u mjestašcu u srcu Zagore Cisti Velikoj sa svega 600-injak stanovnika još je jednom pokazala da ne moraš biti toliko velik da bi puno postigao . Nakon što su prije nekoliko godina dobili prestižnu nagradu za najbolje uređen vrt u cijeloj Hrvatskoj, njezini vrijedni nastavnici i učenici otišli su i korak dalje.
Naime, kroz nekoliko provedenih anketa došli su do zaključka da su navike čitanja i interes za knjigu kod djece vrlo slabi. Stoga, odlučili su to promijeniti na najbolji mogući način – knjižnicom na otvorenom. U školski vrt na mjestu zaštićenom od vjetra i kiše vertikalno su postavili trupce stabala u kojima su napravljene udubine za knjige.


Foto: Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Cista Velika

U svako doba dana i noći djeca mogu otvoriti prozorčić, uzeti knjigu, sjesti u vrt i uživati u čitanju svog omiljenog štiva. Projekt nazvan “Drvo znanja” osmislila je Ivana Živaljić, učiteljica njemačkog jezika škole, a financirala ga je Zaklada Kajo Dadić kao građansku akciju koja kao volontere uključuje učenike i djelatnike škole, stanovnike općine Cista Provo, ali i sve građane dobre volje.


Foto: Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Cista Velika

Glavni cilj projekta je osvijestiti djecu i mlade o svakodnevnom čitanju knjiga koje nisu samo obavezna školska literatura. "Približiti" knjigu i pojasniti njezin velik utjecaj na djetetov osobni razvoj njihova je nit vodilja. Zasad im ide jako dobro, zar ne?

   
      
   
 Petra Majetić 

knjiznica_Cista Velika1

Kad se male ruke slože: Školski vrt postao preslatkom knjižnicom na otvorenom

<para>

</para>
<para> Koliko vam se puta dogodilo da morate na sastanak, a imate masnu kosu ili vam se zapetljala narukvica koja vam donosi sreću? Vašu "odraslu guzu" u ovim i sličnim situacijama kao od šale spasit će upravo <emphasis>baby</emphasis> puder. Kako? Pročitajte u nastavku i upoznajte se sa svim čarima ovog malog kućnog spasioca.</para>
<heading4>
 Rashlađuje posteljinu
</heading4>
<para>
U ljetnim vrućim danima ne znamo tko se više znoji, mi ili posteljina na kojoj spavamo. Kako bi izbjegli znojenje i vlažan krevet, pospite dječji puder po posteljini. Ona će mirisati, a puder će upiti znoj s tijela, nakon čega ćete zaspati kao beba.
</para>
<heading4>
 Uljepšava
</heading4>
<para>
Ako želite imati lijepe i dugačke trepavice, a da pritom ne morate posegnuti duboko u džep rješenje potražite u dječjem puderu. Posegnite za sljedećim trikom. Nanesite dva sloja maskare, a zatim štapić za uši uronite u <emphasis>baby</emphasis> puder i njime prijeđite preko trepavica. Na napudrane trepavice nanesite dodatan sloj maskare i - postigli ste maksimalno duge, guste trepavice i bez nanošenja umjetnih.
</para>
<heading4>
 Upija masnoću
</heading4>
<para>
Ne stignete oprati kosu, a već je toliko masna da na njoj možete ispeći jaja. Nema problema, rješenje stiže. U ruke utrljajte <emphasis>baby </emphasis>puder i nanesite na masno vlasište. Osim što ćete izvući višak masti, puder će kosi dati i volumen. Kako u kosi ne bi ostalo bijelih tragova, dobro je iščetkajte.
</para>
<heading4>
 "Popravlja" pod
</heading4>
<para>
Ne možete više slušati parket koji škripi? Pospite po podu dječji puder, a potom metlicom ispunite praznine među letvicama. Nakon toga parket će zauvijek "zatvoriti svoja usta."
</para>
<heading4>
 Otpetljava nakit
</heading4>
<para>
Kosa vam se diže na glavi kad pogledate u kutiju za nakit u kojoj stoji zapetljani lančić ili narukvica. I tome možete stati na kraj ako na zapetljane dijelove nakita pospite malo pudera. S otpetljavanjem čvora bit ćete gotovi u tili čas.
</para>
<heading4>
 Sprječava neugodne mirise
</heading4>
<para>
Pospite unutrašnjost cipela dječjim puderom i ostavite preko noći. Idući dan obrišite i obujte cipele koje će mirisati kao nove. Obavezno prije obuvanja istresite ostatke praha.
</para>
<heading4>
 Pomaže pri depilaciji
</heading4>
<para>
Dječji puder odlično odgovara i koži prije depilacije. Ako ste pobornik depilacije voskom, puder nanesite prije depilacije. Vosak će biti učinkovitiji, a puder će hladiti kožu koja će biti nježna na dodir.</para>
<para>Imate li u kući malo dijete, vrlo vjerojatno imate i dječji puder. Međutim, ako ga i nemate, nakon što ste pročitali sve o njegovim "čudesnim moćima" poželjet ćete ga kupiti.</para>

Dječji puder - za što ga sve možete iskoristiti? 

Dječji puder - iako njegov naziv tako sugerira, on ne služi samo za bebe i njegu dječje guze. 


 Koliko vam se puta dogodilo da morate na sastanak, a imate masnu kosu ili vam se zapetljala narukvica koja vam donosi sreću? Vašu "odraslu guzu" u ovim i sličnim situacijama kao od šale spasit će upravo baby puder. Kako? Pročitajte u nastavku i upoznajte se sa svim čarima ovog malog kućnog spasioca.

   Rashlađuje posteljinu


U ljetnim vrućim danima ne znamo tko se više znoji, mi ili posteljina na kojoj spavamo. Kako bi izbjegli znojenje i vlažan krevet, pospite dječji puder po posteljini. Ona će mirisati, a puder će upiti znoj s tijela, nakon čega ćete zaspati kao beba.


   Uljepšava


Ako želite imati lijepe i dugačke trepavice, a da pritom ne morate posegnuti duboko u džep rješenje potražite u dječjem puderu. Posegnite za sljedećim trikom. Nanesite dva sloja maskare, a zatim štapić za uši uronite u baby puder i njime prijeđite preko trepavica. Na napudrane trepavice nanesite dodatan sloj maskare i - postigli ste maksimalno duge, guste trepavice i bez nanošenja umjetnih.


   Upija masnoću


Ne stignete oprati kosu, a već je toliko masna da na njoj možete ispeći jaja. Nema problema, rješenje stiže. U ruke utrljajte baby puder i nanesite na masno vlasište. Osim što ćete izvući višak masti, puder će kosi dati i volumen. Kako u kosi ne bi ostalo bijelih tragova, dobro je iščetkajte.


   "Popravlja" pod


Ne možete više slušati parket koji škripi?  Pospite po podu dječji puder, a potom metlicom ispunite praznine među letvicama. Nakon toga parket će zauvijek "zatvoriti svoja usta."


   Otpetljava nakit


Kosa vam se diže na glavi kad pogledate u kutiju za nakit u kojoj stoji zapetljani lančić ili narukvica. I tome možete stati na kraj ako na zapetljane dijelove nakita pospite malo pudera. S otpetljavanjem čvora bit ćete gotovi u tili čas.


   Sprječava neugodne mirise


Pospite unutrašnjost cipela dječjim puderom i ostavite preko noći. Idući dan obrišite i obujte cipele koje će mirisati kao nove. Obavezno prije obuvanja istresite ostatke praha.


   Pomaže pri depilaciji


Dječji puder odlično odgovara i koži prije depilacije. Ako ste pobornik depilacije voskom, puder nanesite prije depilacije. Vosak će biti učinkovitiji, a puder će hladiti kožu koja će biti nježna na dodir.
Imate li u kući malo dijete, vrlo vjerojatno imate i dječji puder. Međutim, ako ga i nemate, nakon što ste pročitali sve o njegovim "čudesnim moćima" poželjet ćete ga kupiti. Petra Majetić 

Baby talcum powder container

Dječji puder - za što ga sve možete iskoristiti?

<para>
 Samostalno hranjenje jedna je od ključnih i osnovnih vještina koju dijete treba savladati Za to su potrebne određene motoričke vještine pa će u početku stavljanje hrane u usta biti prilično nespretno i bit će puno nereda, no u nekoliko mjeseci dijete će u potpunosti svladati vještinu i olakšati roditeljima zajedničke obroke. Ne postoji neka određena dob kada se počinje s učenjem vještine samostalnog hranjenja.</para>
<para>Čak i prije prvog rođendana mnoge bebe će već s dohranom ručicama stavljati sitne komadiće hrane u usta, cuclati ih i lagano žvakati. Za takozvani "finger food" bebe su spremne i zainteresirane između 7. i 11. mjeseca starosti. Tada im je dobro ponuditi malo veće komade hrane, ali oni moraju biti mekane teksture na način da se otapaju i rastapaju u bebinim ustima, odnosno da ih beba može sažvakati prvim zubićima. Beba je spremna za finger food kada može komadić hrane uhvatiti palcem i kažiprstom te ga staviti u usta.</para>
<para>Sljedeća važna prekretnica je jedenje pomoću žličice. S dohranom oko 6. mjeseca starosti, beba će učiti jesti kašastu hranu pomoću žličice i vrlo brzo se zainteresirati za tu spravicu. Mnoge bebe žličicu hvataju ručicama, stavljaju ju u usta, cuclaju i na taj način upoznaju taj alat koji će koristiti do kraja života. Ako vaša beba voli hvatati žličicu dok ju hranite, nabavite još jednu i dajte bebi da se njome igra dok ju s drugom hranite. Na taj način beba se privikava držati žličicu. Potom joj postepeno dozvoljavajte da sama pokuša staviti jogurt, kašicu ili sir u svoja usta.</para>
<para>Međutim, tek nakon prvog rođendana većina beba znat će čišće i pravilnije staviti hranu na žličici u svoja usta. Vještinu će usavršiti do drugog rođendana, a mi donosimo još osam savjeta kako potaknuti dijete da se samostalno hrani.</para>
<para>
 1. Dajte bebi šansu i izbor
Još prije prvog rođendana, a s prvim zubićima, dajte svojoj bebi finger food - komadić kuhane mrkvice, komadić jabuke ili keksić za bebe. Kad ste u prilici dajte bebi da sama odabere što će žvakati i prstićima si stavljati u usta. Isto tako, povremeno, kad je dobre volje i zainteresirana, dajte bebi da si sama pokuša naciljati usta žličicom u kojoj je kašasta hrana. Imajte strpljenja i nemojte se ljutiti zbog nereda. Hrane će biti posvuda, ali svome djetetu činite uslugu.</para>
<para>
 2. Pohvalite bebu
Kada beba isprazni tanjurić pohvalite ju. Isto učinite kada uspije staviti hranu u usta bez da napravi nered. Za svaki mali pomak poljubite ju i pohvalite, a sve s ciljem da stvorite pozitivnu energiju oko iskustva hranjenja. Kada je to potrebno, ispravite ju, ali cilj nije da beba odmah usavrši vještinu samohranjenja perfektno.</para>
<para>
 3. Dozvolite bebi da se služi svim sredstvima
Često se dogodi da beba koristi žličicu kada u usta želi staviti umak od špinata, ali će za rižu koristiti ručicu. Nemojte zahtijevati perfekciju i dozvolite joj da se koristi svim alatima koji su joj na raspolaganju. U ovoj fazi cilj je ionako samo taj da beba nauči stavljati hranu u usta. U početku je poanta u tome što radi, a ne kako to radi.</para>
<para>
 4. Smjestite bebu za obiteljski stol
Kada imate vremena i cijela obitelj jede za istim stolom, servirajte bebi njezin vlastiti tanjur i pribor (žličicu) te je pustite da se pokuša sama nahraniti. Djeca najbolje uče promatranjem. Kasnije bebu možete i morate nahraniti po propisima, ali dajte joj priliku da u početku pokuša sama (ako je raspoložena i nije jako gladna).</para>
<para>
 5. Neka počne s gušćom hranom
Kada beba počne eksperimentirati sa žličicom, dajte joj malo gušću hranu. Lakše će ju zadržati u ustima, manje prolijevati i raditi manje nereda. To može biti primjerice gusti pire od povrća, gusta kašica od banane i avokada ili pak čvršći puding.</para>
<para>
 6. Pričajte joj o hrani i hranjenju
Kada hranite bebu pričajte joj što radite. Na primjer: "Ovo je kruh i on je malo tvrđi, pa ću ti otkinuti samo mali komadić. Hoćeš probati?", "Danas ćemo jesti meso, ali prvo ga moramo nožićem jako usitniti, ovako.", "Za ručak imamo finu juhicu od brokule. Jako je tekuća pa ćemo ju jesti žličicom".</para>
<para>
 7. Neka vježba i držanje čaše
Kada učite bebu samostalno piti iz čaše, ona mora biti malena da ju beba može ručicama obuhvatiti. U početku kontrolirajte nagib i protok vode u bebina usta, pa ju postepeno vodite do potpunog motoričkog svladavanja gutanja tekućine iz čašice.</para>
<para>
 8. Uvijek budite prisutni i asistirajte
Nemojte nikada bebu ispuštati iz vida kada se igra sa žličicom, eksperimentira i oko sebe ima hranu. Učenje samostalnog hranjenja uvijek mora biti uz vašu prisutnost, asistenciju i pomoć.</para>

Na ovih osam načina potaknite dijete da se počne samostalno hraniti Samostalno hranjenje jedna je od ključnih i osnovnih vještina koju dijete treba savladati. 
   Samostalno hranjenje jedna je od ključnih i osnovnih vještina koju dijete treba savladati Za to su potrebne određene motoričke vještine pa će u početku stavljanje hrane u usta biti prilično nespretno i bit će puno nereda, no u nekoliko mjeseci dijete će u potpunosti svladati vještinu i olakšati roditeljima zajedničke obroke. Ne postoji neka određena dob kada se počinje s učenjem vještine samostalnog hranjenja.
Čak i prije prvog rođendana mnoge bebe će već s dohranom ručicama stavljati sitne komadiće hrane u usta, cuclati ih i lagano žvakati. Za takozvani "finger food" bebe su spremne i zainteresirane između 7. i 11. mjeseca starosti. Tada im je dobro ponuditi malo veće komade hrane, ali oni moraju biti mekane teksture na način da se otapaju i rastapaju u bebinim ustima, odnosno da ih beba može sažvakati prvim zubićima. Beba je spremna za finger food kada može komadić hrane uhvatiti palcem i kažiprstom te ga staviti u usta.
Sljedeća važna prekretnica je jedenje pomoću žličice. S dohranom oko 6. mjeseca starosti, beba će učiti jesti kašastu hranu pomoću žličice i vrlo brzo se zainteresirati za tu spravicu. Mnoge bebe žličicu hvataju ručicama, stavljaju ju u usta, cuclaju i na taj način upoznaju taj alat koji će koristiti do kraja života. Ako vaša beba voli hvatati žličicu dok ju hranite, nabavite još jednu i dajte bebi da se njome igra dok ju s drugom hranite. Na taj način beba se privikava držati žličicu. Potom joj postepeno dozvoljavajte da sama pokuša staviti jogurt, kašicu ili sir u svoja usta.
Međutim, tek nakon prvog rođendana većina beba znat će čišće i pravilnije staviti hranu na žličici u svoja usta. Vještinu će usavršiti do drugog rođendana, a mi donosimo još osam savjeta kako potaknuti dijete da se samostalno hrani.

   1. Dajte bebi šansu i izbor
Još prije prvog rođendana, a s prvim zubićima, dajte svojoj bebi finger food - komadić kuhane mrkvice, komadić jabuke ili keksić za bebe. Kad ste u prilici dajte bebi da sama odabere što će žvakati i prstićima si stavljati u usta. Isto tako, povremeno, kad je dobre volje i zainteresirana, dajte bebi da si sama pokuša naciljati usta žličicom u kojoj je kašasta hrana. Imajte strpljenja i nemojte se ljutiti zbog nereda. Hrane će biti posvuda, ali svome djetetu činite uslugu.

   2. Pohvalite bebu
Kada beba isprazni tanjurić pohvalite ju. Isto učinite kada uspije staviti hranu u usta bez da napravi nered. Za svaki mali pomak poljubite ju i pohvalite, a sve s ciljem da stvorite pozitivnu energiju oko iskustva hranjenja. Kada je to potrebno, ispravite ju, ali cilj nije da beba odmah usavrši vještinu samohranjenja perfektno.

   3. Dozvolite bebi da se služi svim sredstvima
Često se dogodi da beba koristi žličicu kada u usta želi staviti umak od špinata, ali će za rižu koristiti ručicu. Nemojte zahtijevati perfekciju i dozvolite joj da se koristi svim alatima koji su joj na raspolaganju. U ovoj fazi cilj je ionako samo taj da beba nauči stavljati hranu u usta. U početku je poanta u tome što radi, a ne kako to radi.

   4. Smjestite bebu za obiteljski stol
Kada imate vremena i cijela obitelj jede za istim stolom, servirajte bebi njezin vlastiti tanjur i pribor (žličicu) te je pustite da se pokuša sama nahraniti. Djeca najbolje uče promatranjem. Kasnije bebu možete i morate nahraniti po propisima, ali dajte joj priliku da u početku pokuša sama (ako je raspoložena i nije jako gladna).

   5. Neka počne s gušćom hranom
Kada beba počne eksperimentirati sa žličicom, dajte joj malo gušću hranu. Lakše će ju zadržati u ustima, manje prolijevati i raditi manje nereda. To može biti primjerice gusti pire od povrća, gusta kašica od banane i avokada ili pak čvršći puding.

   6. Pričajte joj o hrani i hranjenju
Kada hranite bebu pričajte joj što radite. Na primjer: "Ovo je kruh i on je malo tvrđi, pa ću ti otkinuti samo mali komadić. Hoćeš probati?", "Danas ćemo jesti meso, ali prvo ga moramo nožićem jako usitniti, ovako.", "Za ručak imamo finu juhicu od brokule. Jako je tekuća pa ćemo ju jesti žličicom".

   7. Neka vježba i držanje čaše
Kada učite bebu samostalno piti iz čaše, ona mora biti malena da ju beba može ručicama obuhvatiti. U početku kontrolirajte nagib i protok vode u bebina usta, pa ju postepeno vodite do potpunog motoričkog svladavanja gutanja tekućine iz čašice.

   8. Uvijek budite prisutni i asistirajte
Nemojte nikada bebu ispuštati iz vida kada se igra sa žličicom, eksperimentira i oko sebe ima hranu. Učenje samostalnog hranjenja uvijek mora biti uz vašu prisutnost, asistenciju i pomoć. Jelena Kovačić 

beba hrana hranjenje pixabay

Na ovih osam načina potaknite dijete da se počne samostalno hraniti

<para>Kurikulum debelo kasni za brzim promjenama koje se događaju na tržištu rada i u tehnologiji. Nema strategije i planiranja i nitko nema blagog pojma za kakav bi to svijet djecu trebalo obrazovati i pripremati. Djecu se ne uči da budu svoja, drugačija, da promišljaju i zauzimaju se za sebe.</para>
<para>Sve navedene tvrdnje ostavljaju roditelje zbunjenima i nisu sigurni kako će se njihova djeca sa svojim obrazovanjem snaći jednog dana, što će raditi i od čega će živjeti. Već samo površni pogled na domaće zadaće baca ih u sumnju da djeca uče nepotrebne podatke koje će ionako zaboraviti i rijetko primjenjivati u praktičnom životu. Što bi to djeca trebala znati i što bi ih trebalo naučiti da budu spremna snalaziti se u svijetu koji se mijenja brzinom munje? Neka zanimanja izumiru, nova se rađaju svakog dana. Nešto što je bilo važno znati prije samo pet godina, u narednih pet godina više nitko neće trebati.
</para>
<heading4>Obrazovanje je važno</heading4>
<para>
Bez obzira na sve manjkavosti obrazovnog sustava i zastarjelog kurikuluma, obrazovanje je važno. Obrazovanje nije samo pamćenje informacija. Kroz obrazovanje djeca uče mnogo više i svladavaju razne vještine: socijalizaciju, timski rad, uvažavanje mišljenja, komunikacijske vještine, odgovornost, poštivanje starijih, rješavanje problema, pismeno izražavanje, osnovna znanja iz širokog spektra područja i sl.</para>
<para>Osim toga, ako djeca imaju sreće učiti od proaktivnih, angažiranih i dobrih učitelja i profesora, prepoznati će područje svog interesa i povećati si šanse da u potpunosti ispune svoj potencijal u onome u čemu su dobri.</para>
<para>No postoje dvije vještine koje su ključne za svakog pojedinca. Ako ih naučimo i integriramo u svoj način razmišljanja i funkcioniranja, moći ćemo se snaći u svakoj životnoj situaciji. One su: rješavanje problema i kritičko mišljenje.
</para>
<heading4>Rješavanje problema</heading4>
<para>
Definicija inteligencije je snalaženje u novim situacijama. To je ništa drugo do sposobnost rješavanja problema. Kad kažemo problemi, ne mislimo nužno na neku konkretnu komplikaciju, već na bilo koju novu situaciju u kojoj se samostalno, suvereno i odgovorno oslanjamo na svoje znanje, vještine, instinkt i intuiciju. To može biti konkretni problem (primjerice, kako popraviti gumu na biciklu ili ispeći kolač), ali i neka životna situacija (primjerice, koja znanja želim i trebam pokazati poslodavcu da zadobijem njegovo povjerenje).</para>
<para>U procesu rješavanja problema ključne su nam informacije. Neke možemo dobiti iz neposredne okoline ili iz naučenog. No ponekad informacije moramo pronaći. Upravo sposobnost pronalaženja, selektiranja, logičkog povezivanja, organiziranja i korištenja tih informacija, trebao bi biti cilj svakog obrazovanja. To je obrazac ili model za snalaženje u bilo kojoj novoj životnoj situaciji.</para>
<para>Međutim, živimo u vrijeme kada su nam sve informacije dostupne s dva poteza prsta na pametnom telefonu. Više se oko ničeg ne trebamo pomučiti. Dobivamo gotova rješenja. Ako nešto ne znamo, netko je to negdje već objavio pa ćemo saznati taman toliko koliko nam treba da idemo dalje. Pri tome ne znamo jesu li informacije točne i provjerene. Jednostavno želimo gotovo, brzo i ekonomično rješenje. Računamo na to da će nam u bilo kojoj novoj situaciji rješenje biti dostupno odmah. Ako nešto ne znamo, postoji netko tko zna, pa ćemo jednostavno platiti uslugu. Nemamo se više potrebu oslanjati sami na sebe i naučiti nešto novo.</para>
<para>Stoga bi bilo korisno da djecu učimo da budu samostalna u rješavanju problema, da pokušaju sami doći do rješenja, da tragaju za informacijama i odgovorima, da se dublje upuste u istraživanje nečeg što ih zanima. Puno je važnije da znaju tehniku snalaženja, dok je sam sadržaj problema manje važan. Ako će se znati hrabro s njime uhvatiti ukoštac, ni jedan problem neće im biti nepremostiv. Pronalazit će pamet, snagu i kreativnost u sebi da prebrode svaki izazov.
</para>
<heading4>Kritičko mišljenje</heading4>
<para>
Definicija kritičkog mišljenja je sposobnost objektivne procjene informacija kako bi se stvorila odluka ili sud o nečemu. Ono uključuje vješto i aktivno stvaranje koncepata, primjenu, analizu, sintezu i procjenu informacija koje prikupljamo promatranjem, iskustvom, refleksijom, racionaliziranjem, komunikacijom i učenjem.</para>
<para>Vještina kritičkog mišljenja iznimno je važna u današnjem dobu kada smo bombardirani informacijama koje su često lažne, zastrašujuće, nametljive, napravljene s ciljem da nas obmane. Reklame, mediji, kompanije, političari, razne interesne grupe, religije... svi nas pune raznim uvjerenjima i nastoje nas pridobiti za neku svoju stvar. Što smo veće "ovce" i što manje razmišljamo vlastitom glavom, to smo lakša meta za razne manipulacije.</para>
<para>Djecu trebamo naučiti da ne vjeruju svemu što vide na televiziji ili internetu, da ne budu povodljivi i slabi, već da razmišljaju svojom glavom na temelju onog što oni misle, osjećaju i vjeruju. Djeca trebaju uvijek postavljati pitanja, zahtijevati objašnjenja i odgovore. Kritičko mišljenje pomaže nam donijeti ispravne odluke, razlikovati dobro od lošeg, moralno od nemoralnog, iskreno od lažnog, ali i preispitivati alternative u potrazi za ispravnom odlukom ili sudom.</para>
<para>Cilj je odgojiti samosvjesnog i samopouzdanog člana društva koji će znati opstati u svijetu oslanjajući se na sebe, svoje znanje, svoje sposobnosti te se moći suočiti i snaći u bilo kojoj situaciji, odgovorno donositi odluke na temelju vlastitog mišljenja, vrijednosti i iskustva.</para>

Vještine koje svako dijete treba razvijati su rješavanje problema i kritičko mišljenje Djeci u školi pune glave samo činjenicama i informacijama. Kroz školovanje djeca ne nauče ništa praktično, korisno i konkretno. Cilj obrazovnog sustava je djeci isprati mozak. Kurikulum debelo kasni za brzim promjenama koje se događaju na tržištu rada i u tehnologiji. Nema strategije i planiranja i nitko nema blagog pojma za kakav bi to svijet djecu trebalo obrazovati i pripremati. Djecu se ne uči da budu svoja, drugačija, da promišljaju i zauzimaju se za sebe.
Sve navedene tvrdnje ostavljaju roditelje zbunjenima i nisu sigurni kako će se njihova djeca sa svojim obrazovanjem snaći jednog dana, što će raditi i od čega će živjeti. Već samo površni pogled na domaće zadaće baca ih u sumnju da djeca uče nepotrebne podatke koje će ionako zaboraviti i rijetko primjenjivati u praktičnom životu. Što bi to djeca trebala znati i što bi ih trebalo naučiti da budu spremna snalaziti se u svijetu koji se mijenja brzinom munje? Neka zanimanja izumiru, nova se rađaju svakog dana. Nešto što je bilo važno znati prije samo pet godina, u narednih pet godina više nitko neće trebati.

Obrazovanje je važno

Bez obzira na sve manjkavosti obrazovnog sustava i zastarjelog kurikuluma, obrazovanje je važno. Obrazovanje nije samo pamćenje informacija. Kroz obrazovanje djeca uče mnogo više i svladavaju razne vještine: socijalizaciju, timski rad, uvažavanje mišljenja, komunikacijske vještine, odgovornost, poštivanje starijih, rješavanje problema, pismeno izražavanje, osnovna znanja iz širokog spektra područja i sl.
Osim toga, ako djeca imaju sreće učiti od proaktivnih, angažiranih i dobrih učitelja i profesora, prepoznati će područje svog interesa i povećati si šanse da u potpunosti ispune svoj potencijal u onome u čemu su dobri.
No postoje dvije vještine koje su ključne za svakog pojedinca. Ako ih naučimo i integriramo u svoj način razmišljanja i funkcioniranja, moći ćemo se snaći u svakoj životnoj situaciji. One su: rješavanje problema i kritičko mišljenje.

Rješavanje problema

Definicija inteligencije je snalaženje u novim situacijama. To je ništa drugo do sposobnost rješavanja problema. Kad kažemo problemi, ne mislimo nužno na neku konkretnu komplikaciju, već na bilo koju novu situaciju u kojoj se samostalno, suvereno i odgovorno oslanjamo na svoje znanje, vještine, instinkt i intuiciju. To može biti konkretni problem (primjerice, kako popraviti gumu na biciklu ili ispeći kolač), ali i neka životna situacija (primjerice, koja znanja želim i trebam pokazati poslodavcu da zadobijem njegovo povjerenje).
U procesu rješavanja problema ključne su nam informacije. Neke možemo dobiti iz neposredne okoline ili iz naučenog. No ponekad informacije moramo pronaći. Upravo sposobnost pronalaženja, selektiranja, logičkog povezivanja, organiziranja i korištenja tih informacija, trebao bi biti cilj svakog obrazovanja. To je obrazac ili model za snalaženje u bilo kojoj novoj životnoj situaciji.
Međutim, živimo u vrijeme kada su nam sve informacije dostupne s dva poteza prsta na pametnom telefonu. Više se oko ničeg ne trebamo pomučiti. Dobivamo gotova rješenja. Ako nešto ne znamo, netko je to negdje već objavio pa ćemo saznati taman toliko koliko nam treba da idemo dalje. Pri tome ne znamo jesu li informacije točne i provjerene. Jednostavno želimo gotovo, brzo i ekonomično rješenje. Računamo na to da će nam u bilo kojoj novoj situaciji rješenje biti dostupno odmah. Ako nešto ne znamo, postoji netko tko zna, pa ćemo jednostavno platiti uslugu. Nemamo se više potrebu oslanjati sami na sebe i naučiti nešto novo.
Stoga bi bilo korisno da djecu učimo da budu samostalna u rješavanju problema, da pokušaju sami doći do rješenja, da tragaju za informacijama i odgovorima, da se dublje upuste u istraživanje nečeg što ih zanima. Puno je važnije da znaju tehniku snalaženja, dok je sam sadržaj problema manje važan. Ako će se znati hrabro s njime uhvatiti ukoštac, ni jedan problem neće im biti nepremostiv. Pronalazit će pamet, snagu i kreativnost u sebi da prebrode svaki izazov.

Kritičko mišljenje

Definicija kritičkog mišljenja je sposobnost objektivne procjene informacija kako bi se stvorila odluka ili sud o nečemu. Ono uključuje vješto i aktivno stvaranje koncepata, primjenu, analizu, sintezu i procjenu informacija koje prikupljamo promatranjem, iskustvom, refleksijom, racionaliziranjem, komunikacijom i učenjem.
Vještina kritičkog mišljenja iznimno je važna u današnjem dobu kada smo bombardirani informacijama koje su često lažne, zastrašujuće, nametljive, napravljene s ciljem da nas obmane. Reklame, mediji, kompanije, političari, razne interesne grupe, religije... svi nas pune raznim uvjerenjima i nastoje nas pridobiti za neku svoju stvar. Što smo veće "ovce" i što manje razmišljamo vlastitom glavom, to smo lakša meta za razne manipulacije.
Djecu trebamo naučiti da ne vjeruju svemu što vide na televiziji ili internetu, da ne budu povodljivi i slabi, već da razmišljaju svojom glavom na temelju onog što oni misle, osjećaju i vjeruju. Djeca trebaju uvijek postavljati pitanja, zahtijevati objašnjenja i odgovore. Kritičko mišljenje pomaže nam donijeti ispravne odluke, razlikovati dobro od lošeg, moralno od nemoralnog, iskreno od lažnog, ali i preispitivati alternative u potrazi za ispravnom odlukom ili sudom.
Cilj je odgojiti samosvjesnog i samopouzdanog člana društva koji će znati opstati u svijetu oslanjajući se na sebe, svoje znanje, svoje sposobnosti te se moći suočiti i snaći u bilo kojoj situaciji, odgovorno donositi odluke na temelju vlastitog mišljenja, vrijednosti i iskustva. Jelena Kovačić 

djeca_roditelji_pixabay

Vještine koje svako dijete treba razvijati su rješavanje problema i kritičko mišljenje

<para>Funkcionalni ruksaci, cool tenisice, moderne traperice, majice i sportska odjeća tek su dio najveće back2school ponude u Hrvatskoj koja vas očekuje u Westgate Shopping Cityju.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz fantastične ponude u više od 240 trgovina vrhunskih svjetskih i domaćih brendova, provjerite što su za školarce pripremili Reserved, Terranova, H&amp;M, C&amp;A, Sinsay, Cropp, Benetton, Sportina, s.Oliver, Mass, Deichmann i mnogi drugi. Posjetite Westgate i pronađite sve što vam treba za opušteni početak nove školske godine!   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ključne komade za povratak u školske klupe pronađite u Westgateu i tijekom nadolazećeg Late Night Shoppinga! Odlične uštede pri kupovini vaših omiljenih brendova ostvarite u večernjim satima od 25. do 27.8.2017. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve o back2school ponudi pratite i na društvenim mrežama Westgatea čiji <ulink url="https://www.facebook.com/WestgateShoppingCityZagreb">Facebook</ulink>, ali i <ulink url="https://www.instagram.com/westgateshoppingcity/">Instagram</ulink>, u kategoriji Shopping centri u Hrvatskoj, fanovi i followeri najviše vole i prate.   </para>

U školu sa stilom uz najveći modni izbor u Westgateu Ključne komade za povratak u školske klupe pronađite u Westgateu Funkcionalni ruksaci, cool tenisice, moderne traperice, majice i sportska odjeća tek su dio najveće back2school ponude u Hrvatskoj koja vas očekuje u Westgate Shopping Cityju.  
   
Uz fantastične ponude u više od 240 trgovina vrhunskih svjetskih i domaćih brendova, provjerite što su za školarce pripremili Reserved, Terranova, H&amp;M, C&amp;A, Sinsay, Cropp, Benetton, Sportina, s.Oliver, Mass, Deichmann i mnogi drugi. Posjetite Westgate i pronađite sve što vam treba za opušteni početak nove školske godine!   
   
Ključne komade za povratak u školske klupe pronađite u Westgateu i tijekom nadolazećeg Late Night Shoppinga! Odlične uštede pri kupovini vaših omiljenih brendova ostvarite u večernjim satima od 25. do 27.8.2017. 
 
Sve o back2school ponudi pratite i na društvenim mrežama Westgatea čiji Facebook, ali i Instagram, u kategoriji Shopping centri u Hrvatskoj, fanovi i followeri najviše vole i prate.    Promo 

U školu sa stilom uz najveći modni izbor u Westgateu

<para>Supružnici su, ovisno o razlozima razvoda i situaciji, preplavljeni osjećajima krivnje, ljutnje, tuge, boli, gubitka sigurnosti, straha od neizvjesnosti, neuspjeha. Opterećeni su razmišljanjima kako se ponovno posložiti i urediti svakodnevicu te kako će od sad izgledati njihov život i budućnost. Uz sve to, oni moraju i dalje brinuti o djeci, odgajati ih, biti odgovorni i čvrsti, pa ne čudi što ponekad u tom psiho-emocionalnom vrtlogu naprave nešto što dodatno povređuje djecu.</para>
<para>Kaže se da su najveće žrtve razvoda upravo djeca. Oni osjećaju sve što osjećaju roditelji - nesigurnost, strah, tugu, ljutnju, zabrinutost, krivnju, no nemaju još uvijek dovoljno razvijene mehanizme pomoću kojih bi se snosili s ovom velikom i neželjenom promjenom koja ih je zadesila. Stoga im je potrebno razumijevanje i pomoć roditelja da ponovno steknu osjećaj sigurnosti i unutarnjeg mira.
</para>
<para>Bez obzira na uzrok razvoda, način na koji se razdvajanje odvija, dogovore oko stanovanja i viđanja djece, najvažnije je da roditelji uvijek na umu imaju dobrobit svoje djece. Kao što smo rekli, to nije uvijek lako, pa donosimo tri pravila koja vam mogu pomoći da zaštitite djecu od dodatne patnje.
</para>
<heading4>Uvjerite djecu da imaju vašu bezuvjetnu ljubav</heading4>
<para>
Kod razvoda djeca gube osjećaj sigurnosti i često smatraju da ako se mama i tata više ne vole, da se može dogoditi da više neće voljeti njih. To je posebno izraženo u slučajevima kada jedan roditelj odluči otići od obitelji. Kada prime tu informaciju, djeca često misle da ih taj roditelj više ne voli i da su ona za to na neki način kriva. Zato je vrlo važno da oba roditelja djeci jasno i glasno daju do znanja da ih bezuvjetno vole i da se to ne može i neće promijeniti. Osim riječima, djeci to pokažite i svojim postupcima. Grlite ih, ljubite, mazite i na sve načine i uvjerite da ih volite. Ako posumnjaju da ih roditelj koji je iselio više ne voli, uvjerite ih u suprotno.</para>
<para>Recite im da to vrijedi i obratno. Ako se mama i tata više ne vole i ne razumiju, to ne znači da djeca njih vole manje. Trebaju i smiju i dalje oba roditelja voljeti jednako. U praksi to znači da se dijete ne mora osjećati krivo ako s drugim roditeljem uživa i voli s njime provoditi vrijeme. Kad je ljubav u pitanju, nema biranja strana, niti osjećaja krivnje. Gdje postoji ljubav, tamo nema straha i krivnje.
</para>
<heading4>Ne dozvolite djeci da odlučuju o sebi</heading4>
<para>
Ponekad roditelji prepuštaju djeci da donose odluke o tome s kime će provoditi vikende, praznike i blagdane, hoće li sudjelovati u nekom događanju i kada, tko će ih negdje voditi ili im oko nečeg pomoći. Psiholozi smatraju da to nije dobra ideja, jer otvara prostor djeci za manipulaciju te se na njih prebacuje teret biranja strana. Naravno, ponekad je u redu ispoštovati želju djeteta, ali oko važnih stvari roditelji se trebaju dogovoriti sami. Bez obzira što više ne žive u istom kućanstvu, oni su još uvijek odgovorni za dijete i trebaju ga usmjeravati, odgajati i biti autoritet. Djeca trebaju imati rutinu, pravila i granice kod oba roditelja.</para>
<para>Osim toga, ako se djetetu dopusti da si samo usmjerava slobodno vrijeme i život između dva roditelja, s vremenom bi se u njemu mogla javiti anksioznost i izgubljenost zbog osjećaja nesigurnosti.
</para>
<heading4>Ne tretirajte djecu kao prijatelje u razvodu</heading4>
<para>
Bez obzira koliko djeca imala godina, ona ne bi trebala biti osobe kojima ćete se žaliti, povjeravati, dijeliti svoje muke i boli te ih izvještavati o procesu razvoda. Dijete ne može biti vaš prijatelj ili prijateljica jer je ono također povrijeđena strana i ne može vam pružiti utjehu i osjećaj stabilnosti i sigurnosti za kojima možda žudite u trenutcima usamljenosti i beznađa. Ako ga opteretite vlastitim negativnim emocijama i strahovima, dijete će vam svim silama nastojati pomoći i preuzet će na sebe preveliki zalogaj za koji nije psiho-emocionalno dovoljno zrelo i jako.</para>
<para>Ako ste ljutiti ili razočarani u bivšeg partnera ili partnericu, nikako ne tražite saveznika u djeci.
 Najbolji način na koji možete zaštititi svoju djecu tijekom razvoda je da ih držite podalje od razvoda. Bez obzira na vaše međusobne probleme i razmirice, pokušajte s bivšim ili bivšom dogovoriti da djecu držite podalje od svega toga. Imajte na umu da je to za djecu dugoročno najbolje rješenje kako bi iz razvoda isplivala sa što manje ožiljaka. Ono što trebaju znati je da bez obzira što vi više ne živite kao žena i muž, oni će za vas uvijek biti najvažniji i vi ćete uvijek biti njihovi mama i tata.</para>

Djeca i razvod: Uz ova tri pravila zaštitite djecu od dodatne patnje Razvod je jedno od emocionalno najtežih iskustava kroz koja neka obitelj može proći, jer jednako pogađa sve članove obitelji. Supružnici su, ovisno o razlozima razvoda i situaciji, preplavljeni osjećajima krivnje, ljutnje, tuge, boli, gubitka sigurnosti, straha od neizvjesnosti, neuspjeha. Opterećeni su razmišljanjima kako se ponovno posložiti i urediti svakodnevicu te kako će od sad izgledati njihov život i budućnost. Uz sve to, oni moraju i dalje brinuti o djeci, odgajati ih, biti odgovorni i čvrsti, pa ne čudi što ponekad u tom psiho-emocionalnom vrtlogu naprave nešto što dodatno povređuje djecu.
Kaže se da su najveće žrtve razvoda upravo djeca. Oni osjećaju sve što osjećaju roditelji - nesigurnost, strah, tugu, ljutnju, zabrinutost, krivnju, no nemaju još uvijek dovoljno razvijene mehanizme pomoću kojih bi se snosili s ovom velikom i neželjenom promjenom koja ih je zadesila. Stoga im je potrebno razumijevanje i pomoć roditelja da ponovno steknu osjećaj sigurnosti i unutarnjeg mira.

Bez obzira na uzrok razvoda, način na koji se razdvajanje odvija, dogovore oko stanovanja i viđanja djece, najvažnije je da roditelji uvijek na umu imaju dobrobit svoje djece. Kao što smo rekli, to nije uvijek lako, pa donosimo tri pravila koja vam mogu pomoći da zaštitite djecu od dodatne patnje.

Uvjerite djecu da imaju vašu bezuvjetnu ljubav

Kod razvoda djeca gube osjećaj sigurnosti i često smatraju da ako se mama i tata više ne vole, da se može dogoditi da više neće voljeti njih. To je posebno izraženo u slučajevima kada jedan roditelj odluči otići od obitelji. Kada prime tu informaciju, djeca često misle da ih taj roditelj više ne voli i da su ona za to na neki način kriva. Zato je vrlo važno da oba roditelja djeci jasno i glasno daju do znanja da ih bezuvjetno vole i da se to ne može i neće promijeniti. Osim riječima, djeci to pokažite i svojim postupcima. Grlite ih, ljubite, mazite i na sve načine i uvjerite da ih volite. Ako posumnjaju da ih roditelj koji je iselio više ne voli, uvjerite ih u suprotno.
Recite im da to vrijedi i obratno. Ako se mama i tata više ne vole i ne razumiju, to ne znači da djeca njih vole manje. Trebaju i smiju i dalje oba roditelja voljeti jednako. U praksi to znači da se dijete ne mora osjećati krivo ako s drugim roditeljem uživa i voli s njime provoditi vrijeme. Kad je ljubav u pitanju, nema biranja strana, niti osjećaja krivnje. Gdje postoji ljubav, tamo nema straha i krivnje.

Ne dozvolite djeci da odlučuju o sebi

Ponekad roditelji prepuštaju djeci da donose odluke o tome s kime će provoditi vikende, praznike i blagdane, hoće li sudjelovati u nekom događanju i kada, tko će ih negdje voditi ili im oko nečeg pomoći. Psiholozi smatraju da to nije dobra ideja, jer otvara prostor djeci za manipulaciju te se na njih prebacuje teret biranja strana. Naravno, ponekad je u redu ispoštovati želju djeteta, ali oko važnih stvari roditelji se trebaju dogovoriti sami. Bez obzira što više ne žive u istom kućanstvu, oni su još uvijek odgovorni za dijete i trebaju ga usmjeravati, odgajati i biti autoritet. Djeca trebaju imati rutinu, pravila i granice kod oba roditelja.
Osim toga, ako se djetetu dopusti da si samo usmjerava slobodno vrijeme i život između dva roditelja, s vremenom bi se u njemu mogla javiti anksioznost i izgubljenost zbog osjećaja nesigurnosti.

Ne tretirajte djecu kao prijatelje u razvodu

Bez obzira koliko djeca imala godina, ona ne bi trebala biti osobe kojima ćete se žaliti, povjeravati, dijeliti svoje muke i boli te ih izvještavati o procesu razvoda. Dijete ne može biti vaš prijatelj ili prijateljica jer je ono također povrijeđena strana i ne može vam pružiti utjehu i osjećaj stabilnosti i sigurnosti za kojima možda žudite u trenutcima usamljenosti i beznađa. Ako ga opteretite vlastitim negativnim emocijama i strahovima, dijete će vam svim silama nastojati pomoći i preuzet će na sebe preveliki zalogaj za koji nije psiho-emocionalno dovoljno zrelo i jako.
Ako ste ljutiti ili razočarani u bivšeg partnera ili partnericu, nikako ne tražite saveznika u djeci.
   Najbolji način na koji možete zaštititi svoju djecu tijekom razvoda je da ih držite podalje od razvoda. Bez obzira na vaše međusobne probleme i razmirice, pokušajte s bivšim ili bivšom dogovoriti da djecu držite podalje od svega toga. Imajte na umu da je to za djecu dugoročno najbolje rješenje kako bi iz razvoda isplivala sa što manje ožiljaka. Ono što trebaju znati je da bez obzira što vi više ne živite kao žena i muž, oni će za vas uvijek biti najvažniji i vi ćete uvijek biti njihovi mama i tata. Jelena Kovačić 

razvod pixabay

Djeca i razvod: Uz ova tri pravila zaštitite djecu od dodatne patnje

<para>U našoj kulturi postoji strah od prehlada i upala koje su posljedica golih nogu, pa djecu od najranije dobi upozoravamo da uvijek imaju na nogama čarape i papuče. Ima to smisla, posebno kod vrlo male djece koja najviše tjelesne temperature gube kroz glavicu, šake i stopala te je važno da na tim dijelovima budu pokriveni. Ipak, kada je to moguće, dozvolite djeci da hodaju bosa, jer to ima niz pozitivnih učinaka na njihov razvoj i držanje, kažu stručnjaci. Uostalom, djeca nekako nagonski vole hodati bosa kao da je sloboda koju pritom osjećaju zapisana u njihovoj podsvijesti i putem kolektivnog nesvjesnog usađena u njih.</para>
<para>Cipele djeluju na dječja stopala na način da sprječavaju širenje prstiju kod koračanja i vrh stopala drže stisnut u svom kalupu. Širenje prstiju kod svakog koraka vrlo je važno za pravilnu funkciju stopala i njihov razvoj. Hodanje bez cipela pomaže djeci da dobiju bolji osjećaj svojeg tijela i propriocepciju. Propriocepcija je vrsta osjeta koja nam daje povratnu informaciju o položaju tijela i položaju dijelova tijela. Ukratko propriocepcija se može objasniti kao svjesnost samog sebe.</para>
<para>Stopala na donjem dijelu imaju čak 200.000 živčanih završetaka. Zbog toga smo škakljivi, ali živčani završeci pomažu nam i biti pažljivima kada hodamo po određenim površinama, kada trčimo, plešemo ili se penjemo. Stoga je važno da djeca hodaju bosa kako bi dobila osjećaj koordinacije na određenoj podlozi i finih kretnji na različitim površinama (npr. šljunku, pijesku, travi, tepihu, stijenama...)</para>
<para>Bosonogo hodanje jača lukove stopala, gležnjeve i donji dio nogu, pospješuje okretnost i tim jačanjem mišića, zglobova i ligamenata nogu, djeluje preventivno na ozljede. Istraživanja su pokazala da pripadnici kultura u kojima se ne nose cipele, manje ili gotovo uopće ne boluju od bolesti stopala i ozljeda koje utječu na balans i držanje.</para>
<para>Kada hodaju bez obuće, djeca vježbaju ravnotežu i razvijaju bolje držanje tijela. Pedijatri ne savjetuju da bebe i vrlo mala djeca prerano počnu nositi cipele, jer znaju da to može negativno utjecati na razvoj kralježnice i svladavanje vještine hodanja. Djeca instinktivno drže glavu više gore i ispravljaju ramena kada hodaju bosa. Preko živaca na stopalima dobivaju izravnu povratnu informaciju o podlozi po kojoj hodaju, pa nemaju potrebu gledati toliko u pod. A kada ne gledaju u pod, brže svladavaju ravnotežu i manje padaju.</para>
<para>Bosonogo hodanje nije najbolja opcija samo za djecu. I odrasli bi trebali što više hodati bez cipela. Naime, ni jedne cipele, bez obzira koliko bile ergonomične ili po mjeri, ne mogu pratiti prirodni oblik ljudskog stopala. Većina problema sa stopalima kod odraslih ljudi svoje uzroke ima u djetinjstvu kada su nosili nedovoljno udobnu ili krivu obuću. Ortopedi se slažu da bi se većina bolesti stopala izbjegla kada bi ljudi što duže i češće u djetinjstvu hodala bosa.</para>

Za djecu bi bilo najbolje da što više hodaju bosa (i odrasle također) Samo ljeti roditelji se osjećaju ugodno s pomišlju da im djeca uokolo hodaju bosa. U našoj kulturi postoji strah od prehlada i upala koje su posljedica golih nogu, pa djecu od najranije dobi upozoravamo da uvijek imaju na nogama čarape i papuče. Ima to smisla, posebno kod vrlo male djece koja najviše tjelesne temperature gube kroz glavicu, šake i stopala te je važno da na tim dijelovima budu pokriveni. Ipak, kada je to moguće, dozvolite djeci da hodaju bosa, jer to ima niz pozitivnih učinaka na njihov razvoj i držanje, kažu stručnjaci. Uostalom, djeca nekako nagonski vole hodati bosa kao da je sloboda koju pritom osjećaju zapisana u njihovoj podsvijesti i putem kolektivnog nesvjesnog usađena u njih.
Cipele djeluju na dječja stopala na način da sprječavaju širenje prstiju kod koračanja i vrh stopala drže stisnut u svom kalupu. Širenje prstiju kod svakog koraka vrlo je važno za pravilnu funkciju stopala i njihov razvoj. Hodanje bez cipela pomaže djeci da dobiju bolji osjećaj svojeg tijela i propriocepciju. Propriocepcija je vrsta osjeta koja nam daje povratnu informaciju o položaju tijela i položaju dijelova tijela. Ukratko propriocepcija se može objasniti kao svjesnost samog sebe.
Stopala na donjem dijelu imaju čak 200.000 živčanih završetaka. Zbog toga smo škakljivi, ali živčani završeci pomažu nam i biti pažljivima kada hodamo po određenim površinama, kada trčimo, plešemo ili se penjemo. Stoga je važno da djeca hodaju bosa kako bi dobila osjećaj koordinacije na određenoj podlozi i finih kretnji na različitim površinama (npr. šljunku, pijesku, travi, tepihu, stijenama...)
Bosonogo hodanje jača lukove stopala, gležnjeve i donji dio nogu, pospješuje okretnost i tim jačanjem mišića, zglobova i ligamenata nogu, djeluje preventivno na ozljede. Istraživanja su pokazala da pripadnici kultura u kojima se ne nose cipele, manje ili gotovo uopće ne boluju od bolesti stopala i ozljeda koje utječu na balans i držanje.
Kada hodaju bez obuće, djeca vježbaju ravnotežu i razvijaju bolje držanje tijela. Pedijatri ne savjetuju da bebe i vrlo mala djeca prerano počnu nositi cipele, jer znaju da to može negativno utjecati na razvoj kralježnice i svladavanje vještine hodanja. Djeca instinktivno drže glavu više gore i ispravljaju ramena kada hodaju bosa. Preko živaca na stopalima dobivaju izravnu povratnu informaciju o podlozi po kojoj hodaju, pa nemaju potrebu gledati toliko u pod. A kada ne gledaju u pod, brže svladavaju ravnotežu i manje padaju.
Bosonogo hodanje nije najbolja opcija samo za djecu. I odrasli bi trebali što više hodati bez cipela. Naime, ni jedne cipele, bez obzira koliko bile ergonomične ili po mjeri, ne mogu pratiti prirodni oblik ljudskog stopala. Većina problema sa stopalima kod odraslih ljudi svoje uzroke ima u djetinjstvu kada su nosili nedovoljno udobnu ili krivu obuću. Ortopedi se slažu da bi se većina bolesti stopala izbjegla kada bi ljudi što duže i češće u djetinjstvu hodala bosa. Jelena Kovačić 

priroda stopala pixabay

Za djecu bi bilo najbolje da što više hodaju bosa (i odrasle također)

<para>Vama poziv ne sluti na dobro jer se stvarno jako rijetko čujete. Ipak, odlučite se s njom naći i saznati zašto odjednom s vama želi ozbiljno porazgovarati. Nakon nekoliko dana nađete se na kavi koja vam ubrzo prisjedne, i to samo zbog jednog pitanja - "Hoćeš li mi biti kuma na vjenčanju?"</para>
<para>"Kumstvo se ne odbija" - uvriježeno je mišljenje koje vam je odmah prošlo kroz glavu. Međutim, vi ne želite ili niste u mogućnosti prihvatiti tu ulogu. Kako odbiti kumstvo, a da se pritom nitko ne uvrijedi? Odgovori slijede u nastavku.
</para>
<heading4>
 Definirajte razloge
</heading4>
<para>
Bez ustručavanja i fige u džepu definirajte razlog odbijanja. Ako baš taj vikend idete na dugoplanirano putovanje ili ako vam poslodavac ni pod koju cijenu ne želi dati slobodan dan o tome obavijestite svoje prijatelje. Dajte im do znanja da ste se duže vrijeme odricali nekih malih zadovoljstava kako bi skupili novac za putovanje te da ne možete riskirati posao.
</para>
<heading4>
 Pitajte što se od vas očekuje
</heading4>
<para>
Najčešći razlozi zbog kojih većina ljudi odbija kumstvo financijske su prirode. Velike ceremonije s velikim brojem ljudi iziskuju puno novaca i puno uloženog vremena i truda. Ako smatrate da nećete uspjeti ispuniti ono što se od vas očekuje, npr. trčanje poslije posla po salonima vjenčanica, cvjećarnama i sl. izjasnite se jasno i glasno. Nemojte se dovesti u situaciju da vam kasnije prijatelj/ica spočitne da ste bili neorganizirani, nezainteresirani ili nedaj Bože škrti.
</para>
<heading4>
 Odbite kumstvo na vrijeme
</heading4>
<para>
Ako baš niste u mogućnosti biti nečiji kum/a, na vrijeme tj. odmah pristojno odbite kumstvo. Nemojte odgađati nepristanak samo zato što ne želite povrijediti prijatelja/icu. Više ćete ih uvrijediti i stvoriti im dodatne probleme ako do zadnjeg trenutka prije samog čina budete šutjeli.
</para>
<heading4>
 Značenje uloge kume
</heading4>
<para>
Prije nego što pristanete biti nečiji kum/a dobro razmislite o značenju te uloge. Ako za vjenčanje ili krštenje mislite da ih treba "samo odraditi" možda bi bilo bolje da ne sudjelujete u toj priči. Pogotovo, ako je riječ o ljudima s kojima se ne viđate redovito te nemate previše dodirnih točaka. Definicije poznanika, prijatelja i kumova treba znati razlikovati i shodno tome njegovati.
</para>
<heading4>
 Pripazite na ideološke vrijednosti
</heading4>
<para>
Upravo bi one trebale biti presudne kod prihvaćanja tj. neprihvaćanja. Ako godinama niste ni provirili u Crkvu i s njom ne dijelite iste ideološke vrijednosti, nema smisla da glumite nešto što niste. Bez potrebe lažete sebe i sve oko sebe.</para>
<para>Od pamtivijeka kumstvo podrazumijeva određene zadatke pa stoga dobro razmislite jeste li na njih spremni odgovoriti.</para>

Kako odbiti kumstvo, a da se pritom nitko ne uvrijedi? Zvoni vam telefon i na liniji se nalazi prijateljica iz školskih dana s kojom se niste jako dugo čuli. Ona sva ushićena pokušava s vama dogovoriti kavu u gradu. Vama poziv ne sluti na dobro jer se stvarno jako rijetko čujete. Ipak, odlučite se s njom naći i saznati zašto odjednom s vama želi ozbiljno porazgovarati. Nakon nekoliko dana nađete se na kavi koja vam ubrzo prisjedne, i to samo zbog jednog pitanja - "Hoćeš li mi biti kuma na vjenčanju?"
"Kumstvo se ne odbija" - uvriježeno je mišljenje koje vam je odmah prošlo kroz glavu. Međutim, vi ne želite ili niste u mogućnosti prihvatiti tu ulogu. Kako odbiti kumstvo, a da se pritom nitko ne uvrijedi? Odgovori slijede u nastavku.


   Definirajte razloge


Bez ustručavanja i fige u džepu definirajte razlog odbijanja. Ako baš taj vikend idete na dugoplanirano putovanje ili ako vam poslodavac ni pod koju cijenu ne želi dati slobodan dan o tome obavijestite svoje prijatelje. Dajte im do znanja da ste se duže vrijeme odricali nekih malih zadovoljstava kako bi skupili novac za putovanje te da ne možete riskirati posao.


   Pitajte što se od vas očekuje


Najčešći razlozi zbog kojih većina ljudi odbija kumstvo financijske su prirode. Velike ceremonije s velikim brojem ljudi iziskuju puno novaca i puno uloženog vremena i truda. Ako smatrate da nećete uspjeti ispuniti ono što se od vas očekuje, npr. trčanje poslije posla po salonima vjenčanica, cvjećarnama i sl. izjasnite se jasno i glasno. Nemojte se dovesti u situaciju da vam kasnije prijatelj/ica spočitne da ste bili neorganizirani, nezainteresirani ili nedaj Bože škrti.


   Odbite kumstvo na vrijeme


Ako baš niste u mogućnosti biti nečiji kum/a, na vrijeme tj. odmah pristojno odbite kumstvo. Nemojte odgađati nepristanak samo zato što ne želite povrijediti prijatelja/icu. Više ćete ih uvrijediti i stvoriti im dodatne probleme ako do zadnjeg trenutka prije samog čina budete šutjeli.


   Značenje uloge kume


Prije nego što pristanete biti nečiji kum/a dobro razmislite o značenju te uloge. Ako za vjenčanje ili krštenje mislite da ih treba "samo odraditi" možda bi bilo bolje da ne sudjelujete u toj priči. Pogotovo, ako je riječ o ljudima s kojima se ne viđate redovito te nemate previše dodirnih točaka. Definicije poznanika, prijatelja i kumova treba znati razlikovati i shodno tome njegovati.


   Pripazite na ideološke vrijednosti


Upravo bi one trebale biti presudne kod prihvaćanja tj. neprihvaćanja. Ako godinama niste ni provirili u Crkvu i s njom ne dijelite iste ideološke vrijednosti, nema smisla da glumite nešto što niste. Bez potrebe lažete sebe i sve oko sebe.
Od pamtivijeka kumstvo podrazumijeva određene zadatke pa stoga dobro razmislite jeste li na njih spremni odgovoriti. Petra Majetić 

vjencanje_pixabay

Kako odbiti kumstvo, a da se pritom nitko ne uvrijedi?

<para>Što mislite jesu li Tesla, Edison, Faraday, Einstein bili odlikaši ili su spadali u kategoriju “loših učenika?” Primjerice, Alberta Einsteina, bezvremenskog genija njegovi su profesori opisivali kao nezainteresiranog i svojeglavog učenika. Progovorio je kasnije od svojih vršnjaka, tek negdje oko treće godine, a do svoje devete godine imao je problema sa sporazumijevanjem jer je nerado govorio. Tijekom nastave, često je znao odlutati u "svoj svijet" i iz svega se znao isključiti. Često je zaboravljao i ignorirao školske obveze jer ga nisu nimalo zanimale. Smatrao je da pozornost treba posvećivati samo onim predmetima koji su mu se sviđali. Za ostale, u njegovoj glavi nije bilo mjesta.</para>
<para>Svojih stajališta nije se odrekao ni kad je odrastao i postao roditelj. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete poticao je da svoju koncentraciju usmjere na interese koje nisu vezani za školu. Smatrao je da djeci treba pružiti dovoljno slobode da otkriju ono što vole i da se bave isključivo onime što ih zanima i što je dostojno njihove pažnje.</para>
<para>AlbertEinstein živio je u Berlinu sa svojom drugom suprugom, a njegovo dvoje djece u Zürichus majkom Milevom. Kontakt sa svojim sinovima održavao je pismenim putem. Koliko je uistinu vjerovao da škola nije toliko bitna, potvrdio je i jednim pismom koje je napisao svom 11-godišnjem sinu. Potaknut svojim velikim uspjehom, objavom teorije relativnosti, svoj ključ uspjeha odlučio je podijeliti sa svojom djecom. U nastavku pročitajte odlomke pisma u kojem veliki znanstvenik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.</para>
<para>
 <emphasis>“Dragi moj Alberte,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>jučer sam primio tvoje pismo i bio sam jako sretan zbog toga. Već sam se počeo pribojavati da mi više nećeš pisati. Rekao si mi kad sam bio u Zürichu da ti je čudno kada tamo dođem. Stoga mislim kako bi bilo bolje da se viđamo na nekom drugom mjestu gdje nas nitko neće ometati. Bez obzira na sve, molit ću te da svaku godinu provedemo cijeli mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš i naučiti mnoge dobre i predivne stvari, nešto što ti drugi ljudi ne mogu tako lako ponuditi. Ono što sam postigao kroz svoj tako naporan rad neće biti na raspolaganju samo strancima već posebno mojim sinovima. </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Ovih dana sam završio jedan od najljepših radova u mom životu, a kad budeš stariji, sve ću ti ispričati. Drago mi je čuti da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodjelstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak bolje i od škole. To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju. Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju da to vježbaš. To je način na koji ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da nećeš ni primijetiti</emphasis>
 <emphasis> kako je vrijeme prošlo. Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj popodnevni obrok. Također igraj bacanje kolutova s Teteom. To te uči agilnosti. Također, idi kod mog prijatelja Zanggara ponekad. On je jako drag čovjek.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Šaljem poljubac tebi i Teteu,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Tata.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Pozdravi za Mamu."</emphasis>
</para>

Albert Einstein u pismu svom 11-godišnjem sinu otkrio tajnu učenja Je li vas ikad zanimalo kakvi su učenici bili neki od najvećih znanstvenih umova i genijalaca koji su zauvijek ostavili traga u ljudskoj povijesti? Što mislite jesu li Tesla, Edison, Faraday, Einstein bili odlikaši ili su spadali u kategoriju “loših učenika?” Primjerice, Alberta Einsteina, bezvremenskog genija njegovi su profesori opisivali kao nezainteresiranog i svojeglavog učenika. Progovorio je kasnije od svojih vršnjaka, tek negdje oko treće godine, a do svoje devete godine imao je problema sa sporazumijevanjem jer je nerado govorio. Tijekom nastave, često je znao odlutati u "svoj svijet" i iz svega se znao isključiti. Često je zaboravljao i ignorirao školske obveze jer ga nisu nimalo zanimale. Smatrao je da pozornost treba posvećivati samo onim predmetima koji su mu se sviđali. Za ostale, u njegovoj glavi nije bilo mjesta.
Svojih stajališta nije se odrekao ni kad je odrastao i postao roditelj. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete poticao je da svoju koncentraciju usmjere na interese koje nisu vezani za školu. Smatrao je da djeci treba pružiti dovoljno slobode da otkriju ono što vole i da se bave isključivo onime što ih zanima i što je dostojno njihove pažnje.
AlbertEinstein živio je u Berlinu sa svojom drugom suprugom, a njegovo dvoje djece u Zürichus majkom Milevom. Kontakt sa svojim sinovima održavao je pismenim putem. Koliko je uistinu vjerovao da škola nije toliko bitna, potvrdio je i jednim pismom koje je napisao svom 11-godišnjem sinu. Potaknut svojim velikim uspjehom, objavom teorije relativnosti, svoj ključ uspjeha odlučio je podijeliti sa svojom djecom. U nastavku pročitajte odlomke pisma u kojem veliki znanstvenik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.

   “Dragi moj Alberte,


   jučer sam primio tvoje pismo i bio sam jako sretan zbog toga. Već sam se počeo pribojavati da mi više nećeš pisati. Rekao si mi kad sam bio u Zürichu da ti je čudno kada tamo dođem. Stoga mislim kako bi bilo bolje da se viđamo na nekom drugom mjestu gdje nas nitko neće ometati. Bez obzira na sve, molit ću te da svaku godinu provedemo cijeli mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš i naučiti mnoge dobre i predivne stvari, nešto što ti drugi ljudi ne mogu tako lako ponuditi. Ono što sam postigao kroz svoj tako naporan rad neće biti na raspolaganju samo strancima već posebno mojim sinovima. 


   Ovih dana sam završio jedan od najljepših radova u mom životu, a kad budeš stariji, sve ću ti ispričati. Drago mi je čuti da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodjelstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak bolje i od škole. To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju. Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju da to vježbaš. To je način na koji ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da nećeš ni primijetiti
    kako je vrijeme prošlo.  Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj popodnevni obrok. Također igraj bacanje kolutova s Teteom. To te uči agilnosti. Također, idi kod mog prijatelja Zanggara ponekad. On je jako drag čovjek.


   Šaljem poljubac tebi i Teteu,


   Tata.


   Pozdravi za Mamu."
 Petra Majetić 

einstein_pixabay

Albert Einstein u pismu svom 11-godišnjem sinu otkrio tajnu učenja

<para>Uz sve druge promjene u trudnoći koje često znaju biti bolne i teške, ovo je jedna od rijetkih promjena kojoj se žene zapravo i vesele. No što ako uz trudnoću ipak dolazi do menstrualnog krvarenja? Je li menstrualno krvarenje normalno u (ranoj) trudnoći i radi li se uopće o menstrualnom krvarenju? Brinu li se žene s pravom kad vide krvave mrljice na donjem rublju?</para>
<para>Ma koliko nas to plašilo i tjeralo u očaj, svako vaginalno krvarenje u bilo kojem periodu života, ukazuje da se nešto događa u hormonalnom i/ili urogenitalnom sustavu i ne treba ga nikada uzimati olako ili zdravo za gotovo. Kada test za trudnoću bude pozitivan, kod žene se mogu javiti razne vrste krvarenja, ali ne radi se o menstruacijskom krvarenju. Taj termin koristi se za krvarenje koje je dio ciklusa u odsustvu trudnoće. Krvarenje tijekom trudnoće naziva se jednostavno - krvarenje.</para>
<para>Prema nekim statistikama, krvarenje u ranoj trudnoći javlja se kod trećine trudnica i u najvećem broju slučajeva je bezopasno.
</para>
<para>Ono što trudnica treba učiniti ako se krvarenje javi je:</para>
<para>- Obavezno nositi uložak kako bi mogla pratiti kada se krvarenje javlja, koliko dana traje, koliko je obilno, o kakvoj se krvi radi (svježoj i jarko crvenoj, zgrušanoj i smećkastoj i sl.), a kako bi o svemu mogla što detaljnije obavijestiti svog ginekologa.</para>
<para>- Nikako ne smije nositi tampone zbog mogućih infekcija.</para>
<para>- Treba izbjegavati bilo kakva seksualna pomagala koja ulaze u vaginu, također zbog potencijalnih infekcija koje mogu biti kobne u prvim tjednima trudnoće.</para>
<para>- Treba kontaktirati ginekologa i konzultirati se o daljnjim koracima.
</para>
<heading2>Mogući uzroci vaginalnog krvarenja tijekom trudnoće</heading2>
<para>
U prvom tromjesečju trudnoće žena može imati česta krvarenja koja mogu i ne moraju ukazivati na neki zdravstveni problem. No krvarenja u drugom i trećem tromjesečju svakako zahtijevaju detaljan pregled kod ginekologa jer u najvećem broju slučajeva jesu povezana s nekom komplikacijom i problemom.
</para>
<heading4>Mogući uzroci krvarenja u prvom tromjesečju trudnoće</heading4>
<para>
 Implantacijsko krvarenje
Tijekom prvih 6-12 dana od začeća, žena može vidjeti mrlje od krvi na donjem rublju, no to je zapravo dobra vijest i pokazatelj da je došlo do oplodnje jajne stanice te njezine implantacije u stjenku maternice gdje će se dalje razvijati plod. Mnoge žene ovu vrstu krvarenja zamijene s normalnom menstruacijom, posebno ako ne sumnjaju na trudnoću i još nisu mogle napraviti test. Međutim, za razliku od menstruacijskog krvarenja, implantacijsko u pravilu traje od nekoliko sati do dva dana. Krv je svijetlo-crvena (ružičasta) ili smeđa.</para>
<para>
 Spontani pobačaj
Kada vide da je došlo do krvarenja, žene najčešće budu preplavljene strahom, iako vaginalno krvarenje ne mora nužno značiti da je došlo do pobačaja. Kako bi se potvrdilo je li krvarenje posljedica spontanog pobačaja, trebat će ultrazvučni pregled kod ginekologa. Oko 15 do 20 posto žena prolazi kroz traumu spontanog pobačaja , ali 30 posto žena krvari u prvom tromjesečju bez nekog konkretnog uzroka. Ako se radi o spontanom pobačaju, žena će osjetiti grčeve u abdomenu, a u krvi će biti komadići tkiva. Ono što žena treba imati na umu je da se spontani pobačaj ne može spriječiti.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 Ektopična trudnoća
Ektopična trudnoća je svaka trudnoća koji nastaje nasađivanjem (implantacijom) oplođenog jajašca u tkivo izvan za to predviđenog mjesta (endometrija tijela maternice), najčešće u jajovodu. Javlja se kod jedne na 600 trudnica, a posljedice su uglavnom spontani pobačaj zbog puknuća jajovoda. Simptomi su jaki grčevi u donjem dijelu abdomena, vaginalno krvarenje, niske razine hormona hCG.</para>
<para>
 Molarna trudnoća
Jednostavnim rječnikom rečeno, molarna trudnoća je oblik abnormalne trudnoće tijekom koje se maternica puni mjehurićima, odnosno malenim bjelkastim cisticama koje se na ultrazvuku vide kao grozdaste strukture. To tkivo stručno se naziva hidatiformna mola. Istovremeno ne dolazi do razvoja embrija, odnosno fetusa, zbog kromosomskih poremećaja prilikom oplodnje. Simptomi molarne trudnoće su: povraćanje, mučnina, povećanje volumena maternice zbog rasta cisti, visoke razine hormona hCG, vaginalno krvarenje i nerazvijanje fetusa.</para>
<para>
 Infekcija
Bakterijske infekcije u vaginalnom području ili na grliću maternice mogu izazvati krvarenje u prvom tromjesečju trudnoće. Također, ponekad se krvarenje javlja nakon spolnog odnosa ili u slučaju spolno prenosivih bolesti (gonoreja, herpes, klamidija itd.)</para>
<para>
 Promjene na grliću maternice
Osim hormonalnih, u ranoj trudnoći događa se i mnoštvo fizičkih promjena jer se tijelo mora preoblikovati i prilagoditi kako bi "othranilo" bebu kroz narednih devet mjeseci. Prve promjene događaju se u maternici koja postaje jače prokrvljena, a time i grlić maternice. Kod spolnog odnosa ili uzimanja papa testa, odnosno već kod laganog dodira grlića, on može prokrvariti.
</para>
<heading4>Mogući uzroci krvarenja u drugom i trećem tromjesečju trudnoće</heading4>
<para>
 Preuranjeni porod
Nekoliko dana prije poroda i prvih trudova iz rodnice ispada tzv. sluzni čep, odnosno nakupina sluzi koja se sakuplja za vrijeme trudnoće u cervikalnom kanalu. Glavna zadaća mu je zaštititi maternicu i blokirati ulazak bakterija kroz cerviks odnosno grlić maternice. Moguće je da će njegovo ispadanje potrajati danima u obliku iscjetka ili će ispasti odjednom, a uz sluz većina žena primjećuje i krv. Ako se sve navedeno dogodi prije 37. tjedna trudnoće, obavezan je hitan pregled liječnika.</para>
<para>
 Abrupcija (prijevremeno odljuštenje) posteljice
Abrupcija posteljice je prijevremeno odljuštenje normalno smještene posteljice od stjenke maternice koje se umjesto nakon poroda zbiva tijekom trudnoće. Na području na kojem se posteljica oljuštila maternica krvari. Krv može izlaziti kroz vrat maternice i van iz rodnice (vanjsko krvarenje) ili se može nakupljati iza posteljice. Simptomi ovise o stupnju odljuštenja i količini izgubljene krvi te uključuju krvarenje na rodnicu, iznenadnu, trajnu ili grčevitu bol u trbuhu te bolnost trbušne stjenke na pritisak. Dijagnoza se obično potvrđuje ultrazvučnom pretragom.</para>
<para>
 Placenta previa ili predležeća posteljica
Placenta previa je izraz koji se koristi kada se posteljica nalazi vrlo blizu, djelomično ili potpuno pokriva ušće vrata maternice. Uobičajen je znak predležeće posteljice bezbolno krvarenje, obično prije 28. tjedna trudnoće, ali najčešće između 34. i 38. tjedna. Dijagnoza se obično potvrđuje ultrazvukom. Najveći rizik za dijete je prijevremeni porod. Dijete je također izloženo visokom riziku zastoja u razvoju, jer posteljica ne može osigurati dovoljno hranjivih tvari potrebnih za razvoj djeteta.</para>
<para>
 Ruptura (puknuće) maternice
Ruptura maternice može nastati za vrijeme poroda, a vrlo je česta kod žena s ožiljcima maternice (npr. zbog carskog reza, operacije maternice ili infekcije maternice), ali i nakon teške ozljede abdomena. Simptomi su jaka abdominalna bol, prestanak kontrakcija, gubitak tonusa uterusa, blago do umjereno vaginalno krvarenje, fetalna bradikardija ili gubitak srčane akcije.
</para>
<heading2>Kada kontaktirati liječnika?</heading2>
<para>
Bilo koja vrsta krvarenja tijekom trudnoće dovoljan je razloga da se posavjetujete s liječnikom i s njime podijelite svoje brige. No obavezna liječnička intervencija preporučuje se ako:</para>
<para>- Osjećate jake grčeve i bol u abdominalnom području
- Krvarenje traje duže od 48 sati
- U krvi primjećujete komadiće tkiva
- Osjećate vrtoglavicu i nesvjesticu
- Imate visoku temperaturu
- Osjećate da nešto nije u redu čak i ako krvarenje nije obilno</para>

Krvarenje u trudnoći nije lažna menstruacija. Koji su uzroci i što učiniti? Devet mjeseci trudnoće i nekoliko mjeseci nakon trudnoće jedini su period kada zdrava žena nema mjesečno menstrualno krvarenje. Uz sve druge promjene u trudnoći koje često znaju biti bolne i teške, ovo je jedna od rijetkih promjena kojoj se žene zapravo i vesele. No što ako uz trudnoću ipak dolazi do menstrualnog krvarenja? Je li menstrualno krvarenje normalno u (ranoj) trudnoći i radi li se uopće o menstrualnom krvarenju? Brinu li se žene s pravom kad vide krvave mrljice na donjem rublju?
Ma koliko nas to plašilo i tjeralo u očaj, svako vaginalno krvarenje u bilo kojem periodu života, ukazuje da se nešto događa u hormonalnom i/ili urogenitalnom sustavu i ne treba ga nikada uzimati olako ili zdravo za gotovo. Kada test za trudnoću bude pozitivan, kod žene se mogu javiti razne vrste krvarenja, ali ne radi se o menstruacijskom krvarenju. Taj termin koristi se za krvarenje koje je dio ciklusa u odsustvu trudnoće. Krvarenje tijekom trudnoće naziva se jednostavno - krvarenje.
Prema nekim statistikama, krvarenje u ranoj trudnoći javlja se kod trećine trudnica i u najvećem broju slučajeva je bezopasno.

Ono što trudnica treba učiniti ako se krvarenje javi je:
- Obavezno nositi uložak kako bi mogla pratiti kada se krvarenje javlja, koliko dana traje, koliko je obilno, o kakvoj se krvi radi (svježoj i jarko crvenoj, zgrušanoj i smećkastoj i sl.), a kako bi o svemu mogla što detaljnije obavijestiti svog ginekologa.
- Nikako ne smije nositi tampone zbog mogućih infekcija.
- Treba izbjegavati bilo kakva seksualna pomagala koja ulaze u vaginu, također zbog potencijalnih infekcija koje mogu biti kobne u prvim tjednima trudnoće.
- Treba kontaktirati ginekologa i konzultirati se o daljnjim koracima.

Mogući uzroci vaginalnog krvarenja tijekom trudnoće

U prvom tromjesečju trudnoće žena može imati česta krvarenja koja mogu i ne moraju ukazivati na neki zdravstveni problem. No krvarenja u drugom i trećem tromjesečju svakako zahtijevaju detaljan pregled kod ginekologa jer u najvećem broju slučajeva jesu povezana s nekom komplikacijom i problemom.

Mogući uzroci krvarenja u prvom tromjesečju trudnoće

   Implantacijsko krvarenje
Tijekom prvih 6-12 dana od začeća, žena može vidjeti mrlje od krvi na donjem rublju, no to je zapravo dobra vijest i pokazatelj da je došlo do oplodnje jajne stanice te njezine implantacije u stjenku maternice gdje će se dalje razvijati plod. Mnoge žene ovu vrstu krvarenja zamijene s normalnom menstruacijom, posebno ako ne sumnjaju na trudnoću i još nisu mogle napraviti test. Međutim, za razliku od menstruacijskog krvarenja, implantacijsko u pravilu traje od nekoliko sati do dva dana. Krv je svijetlo-crvena (ružičasta) ili smeđa.

   Spontani pobačaj
Kada vide da je došlo do krvarenja, žene najčešće budu preplavljene strahom, iako vaginalno krvarenje ne mora nužno značiti da je došlo do pobačaja. Kako bi se potvrdilo je li krvarenje posljedica spontanog pobačaja, trebat će ultrazvučni pregled kod ginekologa. Oko 15 do 20 posto žena prolazi kroz traumu spontanog pobačaja , ali 30 posto žena krvari u prvom tromjesečju bez nekog konkretnog uzroka. Ako se radi o spontanom pobačaju, žena će osjetiti grčeve u abdomenu, a u krvi će biti komadići tkiva. Ono što žena treba imati na umu je da se spontani pobačaj ne može spriječiti.

   
      
   


   Ektopična trudnoća
Ektopična trudnoća je svaka trudnoća koji nastaje nasađivanjem (implantacijom) oplođenog jajašca u tkivo izvan za to predviđenog mjesta (endometrija tijela maternice), najčešće u jajovodu. Javlja se kod jedne na 600 trudnica, a posljedice su uglavnom spontani pobačaj zbog puknuća jajovoda. Simptomi su jaki grčevi u donjem dijelu abdomena, vaginalno krvarenje, niske razine hormona hCG.

   Molarna trudnoća
Jednostavnim rječnikom rečeno, molarna trudnoća je oblik abnormalne trudnoće tijekom koje se maternica puni mjehurićima, odnosno malenim bjelkastim cisticama koje se na ultrazvuku vide kao grozdaste strukture. To tkivo stručno se naziva hidatiformna mola. Istovremeno ne dolazi do razvoja embrija, odnosno fetusa, zbog kromosomskih poremećaja prilikom oplodnje. Simptomi molarne trudnoće su: povraćanje, mučnina, povećanje volumena maternice zbog rasta cisti, visoke razine hormona hCG, vaginalno krvarenje i nerazvijanje fetusa.

   Infekcija
Bakterijske infekcije u vaginalnom području ili na grliću maternice mogu izazvati krvarenje u prvom tromjesečju trudnoće. Također, ponekad se krvarenje javlja nakon spolnog odnosa ili u slučaju spolno prenosivih bolesti (gonoreja, herpes, klamidija itd.)

   Promjene na grliću maternice
Osim hormonalnih, u ranoj trudnoći događa se i mnoštvo fizičkih promjena jer se tijelo mora preoblikovati i prilagoditi kako bi "othranilo" bebu kroz narednih devet mjeseci. Prve promjene događaju se u maternici koja postaje jače prokrvljena, a time i grlić maternice. Kod spolnog odnosa ili uzimanja papa testa, odnosno već kod laganog dodira grlića, on može prokrvariti.

Mogući uzroci krvarenja u drugom i trećem tromjesečju trudnoće

   Preuranjeni porod
Nekoliko dana prije poroda i prvih trudova iz rodnice ispada tzv. sluzni čep, odnosno nakupina sluzi koja se sakuplja za vrijeme trudnoće u cervikalnom kanalu. Glavna zadaća mu je zaštititi maternicu i blokirati ulazak bakterija kroz cerviks odnosno grlić maternice. Moguće je da će njegovo ispadanje potrajati danima u obliku iscjetka ili će ispasti odjednom, a uz sluz većina žena primjećuje i krv. Ako se sve navedeno dogodi prije 37. tjedna trudnoće, obavezan je hitan pregled liječnika.

   Abrupcija (prijevremeno odljuštenje) posteljice
Abrupcija posteljice je prijevremeno odljuštenje normalno smještene posteljice od stjenke maternice koje se umjesto nakon poroda zbiva tijekom trudnoće. Na području na kojem se posteljica oljuštila maternica krvari. Krv može izlaziti kroz vrat maternice i van iz rodnice (vanjsko krvarenje) ili se može nakupljati iza posteljice. Simptomi ovise o stupnju odljuštenja i količini izgubljene krvi te uključuju krvarenje na rodnicu, iznenadnu, trajnu ili grčevitu bol u trbuhu te bolnost trbušne stjenke na pritisak. Dijagnoza se obično potvrđuje ultrazvučnom pretragom.

   Placenta previa ili predležeća posteljica
Placenta previa je izraz koji se koristi kada se posteljica nalazi vrlo blizu, djelomično ili potpuno pokriva ušće vrata maternice. Uobičajen je znak predležeće posteljice bezbolno krvarenje, obično prije 28. tjedna trudnoće, ali najčešće između 34. i 38. tjedna. Dijagnoza se obično potvrđuje ultrazvukom. Najveći rizik za dijete je prijevremeni porod. Dijete je također izloženo visokom riziku zastoja u razvoju, jer posteljica ne može osigurati dovoljno hranjivih tvari potrebnih za razvoj djeteta.

   Ruptura (puknuće) maternice
Ruptura maternice može nastati za vrijeme poroda, a vrlo je česta kod žena s ožiljcima maternice (npr. zbog carskog reza, operacije maternice ili infekcije maternice), ali i nakon teške ozljede abdomena. Simptomi su jaka abdominalna bol, prestanak kontrakcija, gubitak tonusa uterusa, blago do umjereno vaginalno krvarenje, fetalna bradikardija ili gubitak srčane akcije.

Kada kontaktirati liječnika?

Bilo koja vrsta krvarenja tijekom trudnoće dovoljan je razloga da se posavjetujete s liječnikom i s njime podijelite svoje brige. No obavezna liječnička intervencija preporučuje se ako:
- Osjećate jake grčeve i bol u abdominalnom području
- Krvarenje traje duže od 48 sati
- U krvi primjećujete komadiće tkiva
- Osjećate vrtoglavicu i nesvjesticu
- Imate visoku temperaturu
- Osjećate da nešto nije u redu čak i ako krvarenje nije obilno Jelena Kovačić 

implantacijsko krvarenje_fotolia

Krvarenje u trudnoći nije lažna menstruacija. Koji su uzroci i što učiniti?

<para>Imati dijete jedna je od najvećih radosti koje žena može iskusiti u svom životu. Jedno je dijete blagoslov, a drugo je bonus. Dakle, ako očekujete svoje drugo dijete, prvo čestitke, a onda prelazimo na ove medicinske stvari. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Druga se trudnoća razlikuje od prve, no otprilike već znate što očekivati. Ipak, imajte na umu da je svaka trudnoća jedinstvena pa možda sada uopće nećete osjećati neke simptome koje ste imali dok ste čekali svoje prvo dijete. Također, cijelo će iskustvo vjerojatno biti malo drugačije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Više umora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sasvim je logično da ćete tijekom druge trudnoće biti umorniji jer kraj sebe već imate jedno dijete o kojem treba voditi brigu. Trčanje za jednim djeteto s drugim u utrobi nije nimalo lak niti jednostavan zadatak i sve vas to može itekako izmoriti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Manje anksioznosti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S obzirom na to da ste već iskusili jednu trudnoću i porođaj, kod druge ćete trudnoće biti mnogo manje tjeskobni jer već otprilike znate što vas čeka. Iako će se druga trudnoća razlikovati od prve u nekim stvarima, znate što možete očekivati i to vas donekle smiruje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Ranije ćete osjetiti bebine pokrete 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već ste prošli kroz jednu trudnoću pa znate kako je to kad unutar utrobe nosite jedno malo biće. Iz tog ćete razloga vrlo vjerojatno i mnogo prije saznati da ste trudni te ćete biti svjesniji svakog bebinog pokreta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Mogli biste osjećati veće bolove u zdjeličnom području
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako u zglobovima osjećate veću bol nego kod prve trudnoće, postoji razlog za to i zbog toga ne morate biti zabrinuti. Već su zbog prve trudnoće vaši zglobovi bili pod velikim pritiskom te su zbog toga i malo oslabili. Zdjelični zglobovi su se opustili, a pritisak rastućeg djeteta kojeg nosite pogoršava bol u području zdjelice i kukova. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vaša će beba biti smještena niže u trbuhu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne brinite ako vaše drugo dijete nije u istom položaju unutar utrobe kao što je bilo prvo dijete. Vaša je maternica već nosila jedno dijete i mišići su oslabkeli, a trbušni su mišići oslabljeni te je iz tog razloga drugo dijete smješteno niže. Zbog toga ćete možda osjećati malo veći pritisak te imati češću potrebu za mokrenjem, no razloga za brigu nemate. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Lažni alarami
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste mislili da će vaše tijelo nakon prolaska kroz jednu trudnoću moći bolje prepoznati prave trudove, varate se. Istraživanja čak pokazuju da su lažni trudovi kod druge trudnoće učestaliji i to upravo zato jer je beba smještena niže u maternici pa su i kontrakcije češće. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kraći i brži porod
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I za kraj, jedna dobra vijest. Porođaj drugog djeteta trebao bi biti kraći, brži i bezbolniji. S obzirom na to da ste već jednom rodili, vaš je cerviks mnogo fleksibilniji pa će beba i lakše izaći van. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakle, možemo zaključiti da vas s drugim djetetom ponovno očekuje jedno novo i nezaboravno iskustvo, uz činjenicu da će vam vjerojatno ipak biti malo lakše s obzirom na ta da već otprilike znate neke stvari kao i što očekivati. U svakom slučaju, ponovno ćete naučiti mnogo toga o sebi i svom tijelu. Držite se čvrsto i uživajte u putovanju! 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: freestocks/Unsplash</para>

Po čemu se druga trudnoća razlikuje od prve? Druga se trudnoća po mnogočemu razlikuje od prve Imati dijete jedna je od najvećih radosti koje žena može iskusiti u svom životu. Jedno je dijete blagoslov, a drugo je bonus. Dakle, ako očekujete svoje drugo dijete, prvo čestitke, a onda prelazimo na ove medicinske stvari. 
   
Druga se trudnoća razlikuje od prve, no otprilike već znate što očekivati. Ipak, imajte na umu da je svaka trudnoća jedinstvena pa možda sada uopće nećete osjećati neke simptome koje ste imali dok ste čekali svoje prvo dijete. Također, cijelo će iskustvo vjerojatno biti malo drugačije. 
   
   Više umora
   
   
Sasvim je logično da ćete tijekom druge trudnoće biti umorniji jer kraj sebe već imate jedno dijete o kojem treba voditi brigu. Trčanje za jednim djeteto s drugim u utrobi nije nimalo lak niti jednostavan zadatak i sve vas to može itekako izmoriti. 
   
   Manje anksioznosti
   
   
S obzirom na to da ste već iskusili jednu trudnoću i porođaj, kod druge ćete trudnoće biti mnogo manje tjeskobni jer već otprilike znate što vas čeka. Iako će se druga trudnoća razlikovati od prve u nekim stvarima, znate što možete očekivati i to vas donekle smiruje. 
   
   Ranije ćete osjetiti bebine pokrete 
   
   
Već ste prošli kroz jednu trudnoću pa znate kako je to kad unutar utrobe nosite jedno malo biće. Iz tog ćete razloga vrlo vjerojatno i mnogo prije saznati da ste trudni te ćete biti svjesniji svakog bebinog pokreta. 
   
   Mogli biste osjećati veće bolove u zdjeličnom području
   
   
Ako u zglobovima osjećate veću bol nego kod prve trudnoće, postoji razlog za to i zbog toga ne morate biti zabrinuti. Već su zbog prve trudnoće vaši zglobovi bili pod velikim pritiskom te su zbog toga i malo oslabili. Zdjelični zglobovi su se opustili, a pritisak rastućeg djeteta kojeg nosite pogoršava bol u području zdjelice i kukova. 
   
   Vaša će beba biti smještena niže u trbuhu
   
   
Ne brinite ako vaše drugo dijete nije u istom položaju unutar utrobe kao što je bilo prvo dijete. Vaša je maternica već nosila jedno dijete i mišići su oslabkeli, a trbušni su mišići oslabljeni te je iz tog razloga drugo dijete smješteno niže. Zbog toga ćete možda osjećati malo veći pritisak te imati češću potrebu za mokrenjem, no razloga za brigu nemate. 
   
   Lažni alarami
   
   
Ako ste mislili da će vaše tijelo nakon prolaska kroz jednu trudnoću moći bolje prepoznati prave trudove, varate se. Istraživanja čak pokazuju da su lažni trudovi kod druge trudnoće učestaliji i to upravo zato jer je beba smještena niže u maternici pa su i kontrakcije češće. 
   
   Kraći i brži porod
   
   
I za kraj, jedna dobra vijest. Porođaj drugog djeteta trebao bi biti kraći, brži i bezbolniji. S obzirom na to da ste već jednom rodili, vaš je cerviks mnogo fleksibilniji pa će beba i lakše izaći van. 
   
Dakle, možemo zaključiti da vas s drugim djetetom ponovno očekuje jedno novo i nezaboravno iskustvo, uz činjenicu da će vam vjerojatno ipak biti malo lakše s obzirom na ta da već otprilike znate neke stvari kao i što očekivati. U svakom slučaju, ponovno ćete naučiti mnogo toga o sebi i svom tijelu. Držite se čvrsto i uživajte u putovanju! 


   
Foto: freestocks/Unsplash Ma.G. 

Po čemu se druga trudnoća razlikuje od prve?

<para>I to uz pomoć iskrenog testa s britanskog bloga Mamami by Chet koji otkriva smiješne, "nezgodne" i skrivene čari roditeljstva. Svi ćemo se vrlo brzo složiti da je roditeljstvo jedna od najljepših uloga koja nam se može dodijeliti. Međutim, još ćemo se brže složiti da je ono ujedno i najodgovornija i vrlo često najteža dužnost. Od čega se sve roditeljstvo sastoji te tko je spreman, a tko nije, provjerite u simpatičnom testu snage i izdržljivosti koji slijedi.
</para>
<heading4>
 Noćni test
</heading4>
<para>
Zaboravite na sedam ili osam sati spavanja u komadu. Dignite se iz kreveta oko tri sata ujutro i sve do osam sati ujutro šećite po kući noseći otprilike od četiri do šest kila. U osam sati ujutro legnite i "naručite" buđenje za tri sata. Ustanite i šećite s teretom narednih cca dva sata. Ako se uspijete dovući do spavaće sobe vratite se u krevet i namjestite alarm za četiri sata. Vjerojatno, od viška adrenalina neće moći zaspati, stoga skuhajte si kavu i pospremajte. Sa zadnjim atomom snage zaspite u dnevnom boravku u popodnevnim satima. Ponavljajte postupak sljedećih godinu dana. Pritom, u tih 12 mjeseci uvijek izgledajte besprijekorno, bezbrižno, sretno i poletno.
</para>
<heading4>
 Nered
</heading4>
<para>
Uzmite malo rastopljene čokolade te je razmažite po dnevnom boravku tj. podu i kauču. Sakrijte komadić nekog voća iza ormara i ostavite ga tamo nekoliko mjeseci. Pritisnite prste na zemlju u teglici s cvijećem te ih potom očistite trljajući zidove. Ispraznite svaku ladicu te stvari ostavite u sredini prostorije. Potom to pospremite i ne gubite živce.
</para>
<heading4>
 Odijevanje male djece
</heading4>
<para>
Kupite živu hobotnicu i mrežastu vreću. Pokušajte hobotnicu staviti u vreću tako da nijedan krak ne viri iz nje. Imajte na umu da za oblačenje imate samo pet minuta. Trenirajte nekoliko puta na dan.
</para>
<heading4>
 Šetnja
</heading4>
<para>
Obucite se. Izađite kroz vrata. Vratite se. Ponovno izađite i spustite stepenicama. Vratite se natrag kući po ono što ste zaboravili. Ponovno krenite van. Šećite polako ulicom pet minuta. Zastanite i postavite barem šest pitanja o svakoj žvakaćoj gumi na podu, prljavoj maramici ili mrtvom mravu kojeg susretnete. Vrištite na cesti, odustanite od šetnje i vratite se kući.
</para>
<heading4>
 Vožnja automobilom
</heading4>
<para>
Ako imate auto s troje vrata, slobodno ga možete staviti u oglasnik na prodaju. Vrijeme je za kupnju obiteljskog karavana. Napunite prtljažnik i zadnja sjedalo dječjim igračkama, pelenama, sjedalicom i kolicima. Kupite sladoled od čokolade i ostavite ga u pretincu za rukavice. Uzmite novčić i ubacite ga u CD player. Na zadnjim sjedalima auta ostavite čokoladne kekse.
</para>
<heading4>
 Razgovor s djecom
</heading4>
<para>
Pet puta ponavljajte sve što kažete, s različitom intonacijom i glasnoćom.
</para>
<heading4>
 Trgovina
</heading4>
<para>
Otiđite u obližnju trgovinu. Sa sobom povedite partnera koji će glumiti predškolsko dijete. Neka zastane kraj svake police, dodiruje svaki artikl i svako malo zavrišti "kupi mi to". Obavite svoju tjednu kupovinu bez da ga ispustite iz vida dok on trči oko polica. Platite sve što pojede ili uništi.
</para>
<heading4>
 Hranjenje jednogodišnjeg djeteta
</heading4>
<para>
Izdubite dinju. Napravite malu rupu sa strane. Objesite dinju sa strane. Objesite dinju vezicom na strop tako da se ljulja. Pokušajte žlicom pogoditi usta dinje tako da u rupu dospije kašica.</para>
<para>Tko preživi, imat će o čemu pričat!</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kako-do-zdrave-trudnoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Jeste li spremni za djecu? Odgovore potražite u zabavnom testu Vječno pitanje - Jeste li spremni postati roditelj? Hm, ozbiljno pitanje do čijeg ćemo odgovora ovaj put pokušati doći na zabavan i simpatičan način. I to uz pomoć iskrenog testa s britanskog bloga Mamami by Chet koji otkriva smiješne, "nezgodne" i skrivene čari roditeljstva. Svi ćemo se vrlo brzo složiti da je roditeljstvo jedna od najljepših uloga koja nam se može dodijeliti. Međutim, još ćemo se brže složiti da je ono ujedno i najodgovornija i vrlo često najteža dužnost. Od čega se sve roditeljstvo sastoji te tko je spreman, a tko nije, provjerite u simpatičnom testu snage i izdržljivosti koji slijedi.


   Noćni test


Zaboravite na sedam ili osam sati spavanja u komadu. Dignite se iz kreveta oko tri sata ujutro i sve do osam sati ujutro šećite po kući noseći otprilike od četiri do šest kila. U osam sati ujutro legnite i "naručite" buđenje za tri sata. Ustanite i šećite s teretom narednih cca dva sata. Ako se uspijete dovući do spavaće sobe vratite se u krevet i namjestite alarm za četiri sata. Vjerojatno, od viška adrenalina neće moći zaspati, stoga skuhajte si kavu i pospremajte. Sa zadnjim atomom snage zaspite u dnevnom boravku u popodnevnim satima. Ponavljajte postupak sljedećih godinu dana. Pritom, u tih 12 mjeseci uvijek izgledajte besprijekorno, bezbrižno, sretno i poletno.


   Nered


Uzmite malo rastopljene čokolade te je razmažite po dnevnom boravku tj. podu i kauču. Sakrijte komadić nekog voća iza ormara i ostavite ga tamo nekoliko mjeseci. Pritisnite prste na zemlju u teglici s cvijećem te ih potom očistite trljajući zidove. Ispraznite svaku ladicu te stvari ostavite u sredini prostorije. Potom to pospremite i ne gubite živce.


   Odijevanje male djece


Kupite živu hobotnicu i mrežastu vreću. Pokušajte hobotnicu staviti u vreću tako da nijedan krak ne viri iz nje. Imajte na umu da za oblačenje imate samo pet minuta. Trenirajte nekoliko puta na dan.


   Šetnja


Obucite se. Izađite kroz vrata. Vratite se. Ponovno izađite i spustite stepenicama. Vratite se natrag kući po ono što ste zaboravili. Ponovno krenite van. Šećite polako ulicom pet minuta. Zastanite i postavite barem šest pitanja o svakoj žvakaćoj gumi na podu, prljavoj maramici ili mrtvom mravu kojeg susretnete. Vrištite na cesti, odustanite od šetnje i vratite se kući.


   Vožnja automobilom


Ako imate auto s troje vrata, slobodno ga možete staviti u oglasnik na prodaju. Vrijeme je za kupnju obiteljskog karavana. Napunite prtljažnik i zadnja sjedalo dječjim igračkama, pelenama, sjedalicom i kolicima. Kupite sladoled od čokolade i ostavite ga u pretincu za rukavice. Uzmite novčić i ubacite ga u CD player. Na zadnjim sjedalima auta ostavite čokoladne kekse.


   Razgovor s djecom


Pet puta ponavljajte sve što kažete, s različitom intonacijom i glasnoćom.


   Trgovina


Otiđite u obližnju trgovinu. Sa sobom povedite partnera koji će glumiti predškolsko dijete. Neka zastane kraj svake police, dodiruje svaki artikl i svako malo zavrišti "kupi mi to". Obavite svoju tjednu kupovinu bez da ga ispustite iz vida dok on trči oko polica. Platite sve što pojede ili uništi.


   Hranjenje jednogodišnjeg djeteta


Izdubite dinju. Napravite malu rupu sa strane. Objesite dinju sa strane. Objesite dinju vezicom na strop tako da se ljulja. Pokušajte žlicom pogoditi usta dinje tako da u rupu dospije kašica.
Tko preživi, imat će o čemu pričat!

   
      
   
 Petra Majetić 

obitelj_pixabay

Jeste li spremni za djecu? Odgovore potražite u zabavnom testu

<para>Međutim, bez obzira na to što su njezini standardi općeprihvaćeni, njihova je primjena, osobito u nekim dijelovima svijeta vrlo slaba.</para>
<para>Kad je u pitanju Hrvatska stanje nije toliko alarmantno, međutim, rezultati istraživanja koje je proveo UNICEF u suradnji s Uredom pravobraniteljice za djecu pokazali su da još uvijek znatan dio djece nije upoznat s postojanjem prava djeteta. Istraživanje je pokazalo da je oko 20 posto djece među onima koji kažu da nisu čuli za dječja prava te ne zna navesti ni jedno pravo djeteta, dok njih 78 posto zna navesti neko pravo djeteta.</para>
<para>Djeca najčešće navode tri prava, a to su pravo na igru i igranje, pravo na obrazovanje te pravo na zaštitu od fizičkog zlostavljanja i kažnjavanja. Samo vrlo mali broj djece naveo je kako misli da oni zapravo i nemaju nikakva prava ili ne znaju što bi to bilo.
</para>
<heading4>
 Osim prava postoje i obveze
</heading4>
<para>
Zanimljivo je i napomenuti da je dio djece spomenuo kako djeca nemaju samo prava, nego i obveze kao što je primjerice obveza da se dobro i pristojno ponašaju, da slušaju odrasle te da pomažu drugima kada su u mogućnosti. Djeca su bila upitana i za procjenu toga koliko su druga djeca upoznata s pravima djeteta. Samo njih 15 posto misli da većina djece zna koja su njihova prava, a polovica ih kaže da su samo neka djeca upoznata sa svojim pravima.
</para>
<heading4>
 Odgovornost na roditeljima
</heading4>
<para>
Najveći broj djece smatra da najveću odgovornost za informiranje o pravima djeteta trebaju imati roditelji. Stoga, ako slučajno nemate ideju kako djetetu na jednostavan, neposredan i zanimljiv način objasniti zašto su prava važna te kakva sve prava postoje predlažemo vam da zaigrate edukativnu računalnu igru <ulink url="http://covjeceispravise.unicef.hr/">"Čovječe, ispravi se."</ulink>
</para>
<heading4>
 Pravila računalne igre
</heading4>
<para>
Igra koju je objavio Ured UNICEF-a namijenjena je djeci od 6 do 14 godina, no uz roditeljsku pomoć mogu je igrati i mlađa djeca. Igra je u obliku krivudavog puta koji se sastoji od 24 igrača polja. Na svakom polju otvara se jedno pitanje o dječjim pravima. Polja se otvaraju redom, jedno po jedno, bez mogućnosti preskakanja. Za svako pitanje ponuđena su tri odgovora pod slovima A, B i C, a točan odgovor bira se uz pomoć slova A, B, C ili J, K, L ili brojeva 1, 2, 3 na tipkovnici. Na pitanje se mora odgovoriti u 30 sekundi. Nakon 25. sekunde slijedi zvučno odbrojavanje zadnjih 5 sekundi. Ako se ne odgovori točno, ide se na sljedeće polje, ali se ne gube bodovi.</para>
<para>Kada se dođe na cilj, postoje tri mogućnosti. Može se npr. provjeriti svoje mjesto i broj bodova na top-listi svih igrača i igračica. Osim toga, može se preuzeti diploma "Čovječe, ispravi se" kojom se stječe titula Pravobrankice, odnosno, Pravobranka. Konačno, ako se želi popraviti rezultat, može se igrati još jedan krug s novim pitanjima. Igra je prilagođena i djeci s teškoćama vida pa se za njih nalaze dodatna uputstva za igranje.</para>

Čovječe, ispravi se - uz igru upoznajte svoje klince s dječjim pravima Konvencija o pravima djeteta usvojena je na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine i postala je najviše puta ratificiran dokument o ljudskim pravima. Međutim, bez obzira na to što su njezini standardi općeprihvaćeni, njihova je primjena, osobito u nekim dijelovima svijeta vrlo slaba.
Kad je u pitanju Hrvatska stanje nije toliko alarmantno, međutim, rezultati istraživanja koje je proveo UNICEF u suradnji s Uredom pravobraniteljice za djecu pokazali su da još uvijek znatan dio djece nije upoznat s postojanjem prava djeteta. Istraživanje je pokazalo da je oko 20 posto djece među onima koji kažu da nisu čuli za dječja prava te ne zna navesti ni jedno pravo djeteta, dok njih 78 posto zna navesti neko pravo djeteta.
Djeca najčešće navode tri prava, a to su pravo na igru i igranje, pravo na obrazovanje te pravo na zaštitu od fizičkog zlostavljanja i kažnjavanja. Samo vrlo mali broj djece naveo je kako misli da oni zapravo i nemaju nikakva prava ili ne znaju što bi to bilo.


   Osim prava postoje i obveze


Zanimljivo je i napomenuti da je dio djece spomenuo kako djeca nemaju samo prava, nego i obveze kao što je primjerice obveza da se dobro i pristojno ponašaju, da slušaju odrasle te da pomažu drugima kada su u mogućnosti. Djeca su bila upitana i za procjenu toga koliko su druga djeca upoznata s pravima djeteta. Samo njih 15 posto misli da većina djece zna koja su njihova prava, a polovica ih kaže da su samo neka djeca upoznata sa svojim pravima.


   Odgovornost na roditeljima


Najveći broj djece smatra da najveću odgovornost za informiranje o pravima djeteta trebaju imati roditelji. Stoga, ako slučajno nemate ideju kako djetetu na jednostavan, neposredan i zanimljiv način objasniti zašto su prava važna te kakva sve prava postoje predlažemo vam da zaigrate edukativnu računalnu igru "Čovječe, ispravi se."


   Pravila računalne igre


Igra koju je objavio Ured UNICEF-a namijenjena je djeci od 6 do 14 godina, no uz roditeljsku pomoć mogu je igrati i mlađa djeca. Igra je u obliku krivudavog puta koji se sastoji od 24 igrača polja. Na svakom polju otvara se jedno pitanje o dječjim pravima. Polja se otvaraju redom, jedno po jedno, bez mogućnosti preskakanja. Za svako pitanje ponuđena su tri odgovora pod slovima A, B i C, a točan odgovor bira se uz pomoć slova A, B, C ili J, K, L ili brojeva 1, 2, 3 na tipkovnici. Na pitanje se mora odgovoriti u 30 sekundi. Nakon 25. sekunde slijedi zvučno odbrojavanje zadnjih 5 sekundi. Ako se ne odgovori točno, ide se na sljedeće polje, ali se ne gube bodovi.
Kada se dođe na cilj, postoje tri mogućnosti. Može se npr. provjeriti svoje mjesto i broj bodova na top-listi svih igrača i igračica. Osim toga, može se preuzeti diploma "Čovječe, ispravi se" kojom se stječe titula Pravobrankice, odnosno, Pravobranka. Konačno, ako se želi popraviti  rezultat, može se igrati još jedan krug s novim pitanjima. Igra je prilagođena i djeci s teškoćama vida pa se za njih nalaze dodatna uputstva za igranje. Petra Majetić 

igra_pixabay

Čovječe, ispravi se - uz igru upoznajte svoje klince s dječjim pravima

<para>Pri rođenju, dio oka odgovoran za centralni vid još se uvijek razvija i beba će potpuno oštri vid imati tek oko prvog rođendana.
Prva vizualna reakcija novorođenčeta koju možemo primijetiti je treptanje pri jakom svjetlu. Posebno u prvom mjesecu života, beba će treptati na svjetlo, ali i kad joj približimo lice na udaljenost od 15-30 cm od očiju. Najoštrije beba vidi objekte koji su oko 30 cm udaljeni od njezinih očiju. Isto tako, vidjet će boje u jakom kontrastu, odnosno najbolje reagirati na crno-bijeli kontrast. Oko 6. tjedna starosti, beba će pogledom pratiti objekt u smjeru gore-dolje, ali još uvijek neće moći pratiti micanje predmeta lijevo-desno, odnosno fokusirati objekt sa strane. Tu vještinu beba svladava oko trećeg ili četvrtog mjeseca starosti.</para>
<para>Kontakt očima beba obično uspostavlja oko 6. tjedna starosti, iako se normalnim smatra i do osam tjedana. S 12 tjedana beba počinje fokusirati vlastite šake, proučavati ih i "igrati" se s njima. Tada počinje i vježbanje koordinacije oko-ruka. Kada počnu koristiti ručice i hvatati predmete, lagano počinju i prepoznavati udaljenosti, kada je nešto blizu i jasno, a kada je dalje i mutnije. Te vještine pomažu bebi razumjeti trodimenzionalni prostor i orijentaciju.</para>
<para>Od 5. do 7. mjeseca starosti, beba može prepoznati roditelje i članove obitelji oslanjajući se samo na vid. Između 7. i 10. mjeseca bebe razvijaju istančanije fokusiranje, vide i sitnije predmete te prepoznaju različite ekspresije lica. Oko prvog rođendana bebe razvijaju vid u potpunosti.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kako-nas-bebe-vide/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Odstupanja u razvoju vida kod beba</heading4>
<para>
Zdrave bebe mogu imati privremena odstupanja u razvoju vida. Najčešće odstupanje koje brine roditelje je kada očne jabučice kod bebe ne stoje tako da je šarenica ravno i centrirana, već idu lagano u stranu ili beba gleda "u križ", no pedijatri neće raditi nikakve dodatne pretrage do trećeg mjeseca starosti jer se ta pojava najčešće ispravlja sama od sebe kako beba vježba fokusiranje. Ipak, bježanje očnih jabučica svakako treba napomenuti pedijatru prilikom obaveznih pregleda i tražiti od njega savjet i mišljenje.
Bebe također mogu reagirati na način da konstantno u budnom stanju okreću glavicu u svim smjerovima kao da nešto silom žele vidjeti. U tom slučaju svakako posjetite neurologa i oftalmologa. Naime, bebe do šestog mjeseca više manje se ponašaju tako da gledaju predmete koje su im "ispred nosa" i igraju se s igračkama tako da ih privlače u svoje vidno polje.</para>
<para>Nistagmus ili nekontrolirano trzanje i treperenje očiju u određenim pravcima zahtijeva liječnički pregled odmah. Obično se javlja oko drugog mjeseca starosti i može ozbiljno naštetiti razvoju bebina vida.</para>
<para>Oftalmologa treba posjetiti i ako kod bebe do godinu dana starosti primijetite sljedeće:
- beba često trlja oči i primjećujete crvenilo i iritaciju
- kapci su opušteni i mlohavi
- zjenica je bjelkasta ili je šarenica mutna
- oči suze i kad je beba smirena i ne plače
</para>
<heading4>Treba li vaša beba naočale?</heading4>
<para>
S obzirom da bebe ne znaju pročitati znakove s vidne table za testiranje, a vid im je još uvijek u razvoju, često je teško odrediti treba li beba naočale. Ako sumnjate da se bebin vid ne razvija normalno s obzirom da beba ne radi određene radnje (ne hvata predmete ručicama, ne pokušava ih fokusirati, ne reagira na vaše lice, ne približava i ne udaljava predmete od nosića, ne pokušava vas očima pratiti po prostoriji i slično), svakako se prvo obratite pedijatru koji će napraviti inicijalni pregled te vas dalje uputiti oftalmologu. Specijalisti imaju aparate pomoću kojih mogu izmjeriti promjene unutar očnih jabučica a koje sugeriraju da nešto nije u redu s vidom.</para>

Razvoj vida kod beba: Što je normalno, a kada posjetiti liječnika? Novorođene bebe imaju vidnu oštrinu 20/400 što znači da bi na standardnoj vidnoj tabli za testiranje vida vidjele samo najveći znak E na vrhu table. Pri rođenju, dio oka odgovoran za centralni vid još se uvijek razvija i beba će potpuno oštri vid imati tek oko prvog rođendana.
Prva vizualna reakcija novorođenčeta koju možemo primijetiti je treptanje pri jakom svjetlu. Posebno u prvom mjesecu života, beba će treptati na svjetlo, ali i kad joj približimo lice na udaljenost od 15-30 cm od očiju. Najoštrije beba vidi objekte koji su oko 30 cm udaljeni od njezinih očiju. Isto tako, vidjet će boje u jakom kontrastu, odnosno najbolje reagirati na crno-bijeli kontrast. Oko 6. tjedna starosti, beba će pogledom pratiti objekt u smjeru gore-dolje, ali još uvijek neće moći pratiti micanje predmeta lijevo-desno, odnosno fokusirati objekt sa strane. Tu vještinu beba svladava oko trećeg ili četvrtog mjeseca starosti.
Kontakt očima beba obično uspostavlja oko 6. tjedna starosti, iako se normalnim smatra i do osam tjedana. S 12 tjedana beba počinje fokusirati vlastite šake, proučavati ih i "igrati" se s njima. Tada počinje i vježbanje koordinacije oko-ruka. Kada počnu koristiti ručice i hvatati predmete, lagano počinju i prepoznavati udaljenosti, kada je nešto blizu i jasno, a kada je dalje i mutnije. Te vještine pomažu bebi razumjeti trodimenzionalni prostor i orijentaciju.
Od 5. do 7. mjeseca starosti, beba može prepoznati roditelje i članove obitelji oslanjajući se samo na vid. Između 7. i 10. mjeseca bebe razvijaju istančanije fokusiranje, vide i sitnije predmete te prepoznaju različite ekspresije lica. Oko prvog rođendana bebe razvijaju vid u potpunosti.

   
      
   

Odstupanja u razvoju vida kod beba

Zdrave bebe mogu imati privremena odstupanja u razvoju vida. Najčešće odstupanje koje brine roditelje je kada očne jabučice kod bebe ne stoje tako da je šarenica ravno i centrirana, već idu lagano u stranu ili beba gleda "u križ", no pedijatri neće raditi nikakve dodatne pretrage do trećeg mjeseca starosti jer se ta pojava najčešće ispravlja sama od sebe kako beba vježba fokusiranje. Ipak, bježanje očnih jabučica svakako treba napomenuti pedijatru prilikom obaveznih pregleda i tražiti od njega savjet i mišljenje.
Bebe također mogu reagirati na način da konstantno u budnom stanju okreću glavicu u svim smjerovima kao da nešto silom žele vidjeti. U tom slučaju svakako posjetite neurologa i oftalmologa. Naime, bebe do šestog mjeseca više manje se ponašaju tako da gledaju predmete koje su im "ispred nosa" i igraju se s igračkama tako da ih privlače u svoje vidno polje.
Nistagmus ili nekontrolirano trzanje i treperenje očiju u određenim pravcima zahtijeva liječnički pregled odmah. Obično se javlja oko drugog mjeseca starosti i može ozbiljno naštetiti razvoju bebina vida.
Oftalmologa treba posjetiti i ako kod bebe do godinu dana starosti primijetite sljedeće:
- beba često trlja oči i primjećujete crvenilo i iritaciju
- kapci su opušteni i mlohavi
- zjenica je bjelkasta ili je šarenica mutna
- oči suze i kad je beba smirena i ne plače

Treba li vaša beba naočale?

S obzirom da bebe ne znaju pročitati znakove s vidne table za testiranje, a vid im je još uvijek u razvoju, često je teško odrediti treba li beba naočale. Ako sumnjate da se bebin vid ne razvija normalno s obzirom da beba ne radi određene radnje (ne hvata predmete ručicama, ne pokušava ih fokusirati, ne reagira na vaše lice, ne približava i ne udaljava predmete od nosića, ne pokušava vas očima pratiti po prostoriji i slično), svakako se prvo obratite pedijatru koji će napraviti inicijalni pregled te vas dalje uputiti oftalmologu. Specijalisti imaju aparate pomoću kojih mogu izmjeriti promjene unutar očnih jabučica a koje sugeriraju da nešto nije u redu s vidom. Jelena Kovačić 

beba pixabay

Razvoj vida kod beba: Što je normalno, a kada posjetiti liječnika?

<para>mjeseca kod bebe se razvija niz funkcija hvatanja, i to redoslijedom koji je jednak u sve djece. Prije nego što bebica nauči hvatati predmete, ona mora upoznati svoje ručice. Upoznavanje započinje stavljanjem ruku u usta, dodirivanjem i promatranjem. Najvažnije su faze razvoja hvatanja u dobi između četvrtog i desetog mjeseca života.
</para>
<heading4>
 Palmarno hvatanje objema rukama
</heading4>
<para>
Dijete će napraviti prve pokušaje hvatanja u dobi od četiri do pet mjeseci gledajući svoje ručice i primičući ih predmetu. Predmete hvata objema rukama.
</para>
<heading4>
 Palmarno hvatanje jednom rukom
</heading4>
<para>
U dobi od šest do sedam mjeseci dijete počinje hvatati manje predmete ne objema nego jednom rukom. Ono je sada u mogućnosti uhvatiti predmet jednom rukom. Dok jedna ruka hvata, druga u početku oponaša tu kretnju ili služi kao "pomoćna" ručica.</para>
<para>Između četvrtog i sedmog mjeseca dijete hvata predmete cijelim dlanom, svijajući sve prste. U dobi između četiri i pet mjeseci to čini sa strane maloga prsta, nakon toga tu stranu postupno zamjenjuje približavanjem ruke sa strane placa. Samo se hvatanje premješta na palac i kažiprst.</para>
<para>U početku hvatanja predmeta jednom rukom, nepotpuno razdvajanje funkcije jedne i druge ruke djetetu može predstavljati problem. Primjerice, dijete drži jedan predmet u ruci, a drugom rukom želi uhvatiti neki drugi predmet. U trenutku kada otvara šaku kako bi ga uhvatilo, otvara se i prva šaka iz koje ispada već uhvaćeni predmet.
</para>
<heading4>
 Hvatanje pomoću škara
</heading4>
<para>
U dobi od sedam do osam mjeseci dijete hvata manje predmete između baze palca i kažiprsta. To se naziva "hvatanje poput škara" jer ta kretnja sliči otvaranju i zatvaranju škara. Proces hvatanja sada više ne obuhvaća sve prste već samo palac i kažiprst.
</para>
<heading4>
 Pincetni hvat
</heading4>
<para>
U dobi od devet do 10 mjeseci dijete hvata malene predmete jagodicama palca i kažiprsta. Pincetni hvat djeca uče i kroz igru. Obožavaju podizati najsitnije stvari s poda, poput primjerice mrvica kruha. Nakon što podignu predmet, on ih više ne zanima. Isključivo ih zanima proces hvatanja.</para>
<para>Iako većina djeca potkraj prve godine života već spretno hvataju predmete, ispuštanje predmeta im još može stvarati poteškoće. Stoga se pri ispuštanju često posluže "strategijom" žestokog mahanja rukama i šakama. Tek je s navršene dvije godine dijete u stanju ciljano ispustiti predmet.</para>
<para>(<emphasis>Izvor: Remo H. Largo, Sretno djetinjstvo - Razvoj i odgoj u prve četiri godine života</emphasis>)</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/normalni-razvoj-motorike-u-prvoj-godini-zivota-beba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako bebe uče hvatati predmete? Razvoj hvatanja predmeta kod djeteta u velikoj je mjeri biološki uvjetovan proces. Između četvrtog i 12. mjeseca kod bebe se razvija niz funkcija hvatanja, i to redoslijedom koji je jednak u sve djece. Prije nego što bebica nauči hvatati predmete, ona mora upoznati svoje ručice. Upoznavanje započinje stavljanjem ruku u usta, dodirivanjem i promatranjem. Najvažnije su faze razvoja hvatanja u dobi između četvrtog i desetog mjeseca života.


   Palmarno hvatanje objema rukama


Dijete će napraviti prve pokušaje hvatanja u dobi od četiri do pet mjeseci gledajući svoje ručice i primičući ih predmetu. Predmete hvata objema rukama.


   Palmarno hvatanje jednom rukom


U dobi od šest do sedam mjeseci dijete počinje hvatati manje predmete ne objema nego jednom rukom. Ono je sada u mogućnosti uhvatiti predmet jednom rukom. Dok jedna ruka hvata, druga u početku oponaša tu kretnju ili služi kao "pomoćna" ručica.
Između četvrtog i sedmog mjeseca dijete hvata predmete cijelim dlanom, svijajući sve prste. U dobi između četiri i pet mjeseci to čini sa strane maloga prsta, nakon toga tu stranu postupno zamjenjuje približavanjem ruke sa strane placa. Samo se hvatanje premješta na palac i kažiprst.
U početku hvatanja predmeta jednom rukom, nepotpuno razdvajanje funkcije jedne i druge ruke djetetu može predstavljati problem. Primjerice, dijete drži jedan predmet u ruci, a drugom rukom želi uhvatiti neki drugi predmet. U trenutku kada otvara šaku kako bi ga uhvatilo, otvara se i prva šaka iz koje ispada već uhvaćeni predmet.


   Hvatanje pomoću škara


U dobi od sedam do osam mjeseci dijete hvata manje predmete između baze palca i kažiprsta. To se naziva "hvatanje poput škara" jer ta kretnja sliči otvaranju i zatvaranju škara. Proces hvatanja sada više ne obuhvaća sve prste već samo palac i kažiprst.


   Pincetni hvat


U dobi od devet do 10 mjeseci dijete hvata malene predmete jagodicama palca i kažiprsta. Pincetni hvat djeca uče i kroz igru. Obožavaju podizati najsitnije stvari s poda, poput primjerice mrvica kruha. Nakon što podignu predmet, on ih više ne zanima. Isključivo ih zanima proces hvatanja.
Iako većina djeca potkraj prve godine života već spretno hvataju predmete, ispuštanje predmeta im još može stvarati poteškoće. Stoga se pri ispuštanju često posluže "strategijom" žestokog mahanja rukama i šakama. Tek je s navršene dvije godine dijete u stanju ciljano ispustiti predmet.
(Izvor: Remo H. Largo, Sretno djetinjstvo - Razvoj i odgoj u prve četiri godine života)

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_pixabay

Kako bebe uče hvatati predmete?

<para> Postoje tri osnovna stila učenja, a to su vizualni koji podrazumijeva učenje gledanjem, auditivni koji se odnosi na učenje slušanjem te kinestetički koji uključuje učenje pokretom, dodirom te nekom aktivnošću. Kako bi dijete učilo brže, lakše te u školi postiglo najbolje rezultate, vrlo je važno da na vrijeme otkrijete koji od stilova učenja mu najbolje odgovora.
</para>
<heading4>
 Vizualni stil
</heading4>
<para>
Djeca koja su vizualni tipovi moraju vidjeti da bi zapamtili. Najlakše uče uz pomoć ilustracija i uz čitanje napisanog. Vole napisati sve što čuju na satu te su vrlo uredni i organizirani. Uživaju u čitanju, crtanju, pisanju te uglavnom imaju lijep rukopis. Bez problema mogu učiti uz buku, dobri su čitači i više vole sami čitati nego da im se čita. Vizualni tipovi vole šarati za vrijeme sata te imaju izražen osjećaj za boje zbog čega nerijetko imaju umjetničke sklonosti. Mirniji su po prirodi te više vole pismeno ispitivanje od usmenog ispitivanja.</para>
<para>Djeci koja su vizualni tipovi predložite da koriste flomastere i boje kako bi istaknuli ono što je bitno i tako si olakšali učenje. Isto tako, djetetu učenje možete olakšati i pomoću <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mentalne-mape-pomocu-njih-ucenje-postaje-zanimljivo/">mentalnih mapa.</ulink>
</para>
<heading4>
 Auditivni stil
</heading4>
<para>
Auditivni tipovi djece moraju čuti da bi najlakše razumjeli. Prije će zapamtiti ono što čuju nego što vide. Pozorno slušaju na satu, ali ponekad imaju poteškoća u zapisivanju onoga što čuju. Buka im vrlo lako može poremetiti koncentraciju i pažnju. Vole čitati naglas, a kad čitaju u sebi vrlo često miču usnama. Kod većine djece koja preferira ovaj stil učenja, rukopis nije lijep i teško se čita. Vrlo su detaljni u opisima, ne manjka im riječi prilikom opisivanja, pričljivi su i vole ulaziti u rasprave. Odlični su u imitiranju, otvorene su i komunikativne osobe. Preferiraju usmeno ispitivanje jer tako postižu bolje rezultate.</para>
<para>Malenom auditivcu prilikom učenja možete pomoći tako da zajedno diskutirate o temi o kojoj uči. Također mu možete predložiti da prije ispita provjeri svoje znanje postavljanjem pitanja i odgovaranjem na ista naglas. Predložite mu da uči pomoću pjesama te da koristi glazbu i rimu gdje god je to moguće.
</para>
<heading4>
 Kinestetički stil
</heading4>
<para>
Djeca kojima najbolje leži kinestetički stil uče putem tjelesnih pokreta i dodira. Ovom stilu učenja pripadaju učenici koji ne mogu dugo sjediti na jednom mjestu. Učenje kombiniraju s nekom fizičkom aktivnošću, npr. hodanjem po kući. Vole dodirivati ljude da bi privukli njihovu pozornost, često prilikom pričanja gestikuliraju, mašu rukama te su specifični po izraženoj mimiki lica. Teško im je biti na miru kroz duži vremenski period pa često tresu nogama dok uče, lupkaju ili škljocaju olovkom. Vole glumiti, mogu se pohvaliti jako dobrom orijentacijom u prostoru. Uživaju u akcijskim filmovima, vole čitati te su vrlo otvorene osobe.</para>
<para>Ako imate dijete koje preferira ovaj stil učenja, predložite mu da uči u kratkim blokovima od 10-15 minuta te da zatim ubaci neku fizičku aktivnost. Pomognite mu u izradi maketa ili modela onoga što uči jer će tako lakše i uspješnije svladati gradivo.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/kako-kvalitetno-uciti/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> 
</para>
<para>
 </para>

Kako djetetu olakšati svladavanje školskog gradiva? Otkrijte njegov stil učenja Iz iskustva znamo da je učenje vrlo složen proces kojem svako dijete pristupa na neki svoj način.  Postoje tri osnovna stila učenja, a to su vizualni koji podrazumijeva učenje gledanjem, auditivni koji se odnosi na učenje slušanjem te kinestetički koji uključuje učenje pokretom, dodirom te nekom aktivnošću. Kako bi dijete učilo brže, lakše te u školi postiglo najbolje rezultate, vrlo je važno da na vrijeme otkrijete koji od stilova učenja mu najbolje odgovora.


   Vizualni stil


Djeca koja su vizualni tipovi moraju vidjeti da bi zapamtili. Najlakše uče uz pomoć ilustracija i uz čitanje napisanog. Vole napisati sve što čuju na satu te su vrlo uredni i organizirani. Uživaju u čitanju, crtanju, pisanju te uglavnom imaju lijep rukopis. Bez problema mogu učiti uz buku, dobri su čitači i više vole sami čitati nego da im se čita. Vizualni tipovi vole šarati za vrijeme sata te imaju izražen osjećaj za boje zbog čega nerijetko imaju umjetničke sklonosti. Mirniji su po prirodi te više vole pismeno ispitivanje od usmenog ispitivanja.
Djeci koja su vizualni tipovi predložite da koriste flomastere i boje kako bi istaknuli ono što je bitno i tako si olakšali učenje. Isto tako, djetetu učenje možete olakšati i pomoću mentalnih mapa.


   Auditivni stil


Auditivni tipovi djece moraju čuti da bi najlakše razumjeli. Prije će zapamtiti ono što čuju nego što vide. Pozorno slušaju na satu, ali ponekad imaju poteškoća u zapisivanju onoga što čuju. Buka im vrlo lako može poremetiti koncentraciju i pažnju. Vole čitati naglas, a kad čitaju u sebi vrlo često miču usnama. Kod većine djece koja preferira ovaj stil učenja, rukopis nije lijep i teško se čita. Vrlo su detaljni u opisima, ne manjka im riječi prilikom opisivanja, pričljivi su i vole ulaziti u rasprave. Odlični su u imitiranju, otvorene su i komunikativne osobe. Preferiraju usmeno ispitivanje jer tako postižu bolje rezultate.
Malenom auditivcu prilikom učenja možete pomoći tako da zajedno diskutirate o temi o kojoj uči. Također mu možete predložiti da prije ispita provjeri svoje znanje postavljanjem pitanja i odgovaranjem na ista naglas. Predložite mu da uči pomoću pjesama te da koristi glazbu i rimu gdje god je to moguće.


   Kinestetički stil


Djeca kojima najbolje leži kinestetički stil uče putem tjelesnih pokreta i dodira. Ovom stilu učenja pripadaju učenici koji ne mogu dugo sjediti na jednom mjestu. Učenje kombiniraju s nekom fizičkom aktivnošću, npr. hodanjem po kući. Vole dodirivati ljude da bi privukli njihovu pozornost, često prilikom pričanja gestikuliraju, mašu rukama te su specifični po izraženoj mimiki lica. Teško im je biti na miru kroz duži vremenski period pa često tresu nogama dok uče, lupkaju ili škljocaju olovkom. Vole glumiti, mogu se pohvaliti jako dobrom orijentacijom u prostoru. Uživaju u akcijskim filmovima, vole čitati te su vrlo otvorene osobe.
Ako imate dijete koje preferira ovaj stil učenja, predložite mu da uči u kratkim blokovima od 10-15 minuta te da zatim ubaci neku fizičku aktivnost. Pomognite mu u izradi maketa ili modela onoga što uči jer će tako lakše i uspješnije svladati gradivo.

   
      
   

 


  Petra Majetić 

ucenje_pixabay

Kako djetetu olakšati svladavanje školskog gradiva? Otkrijte njegov stil učenja

<para>Kada sam bila dijete, roditelji me nisu previše grlili. Voljeli me jesu, jako…i pokazivali ljubav na različite načine ali grlili me nisu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada sam dobila svoju djecu, primijetila sam isto kod sebe. Da ih nemam potrebu grliti. Volim ih, pokazujem im ljubav na različite načine ali neka uvjerenja i navike su moćna stvar.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Je li to zbog srama, ega, uvjerenja, navika, lošeg iskustva…? Što god da je…vrijeme je za promjenu…na bolje!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pošto se već godinama bavim raznoraznim duhovnim aktivnostima, teoretski znam da se na uvjerenja može utjecati, a i praktično sam si to nebrojeno puta dokazala. Znam da ne želim biti mama koja ne grli ali i osoba koja se srami zagrliti nekog da ne bi netko nešto pomislio.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Počela sam s radom na sebi želeći promijeniti tu ukorijenjenu naviku i steći novu, po meni bolju naviku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako se stječe nova navika?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Kao prvo osvještavanjem – Kada ne grlim, u kojim situacijama bih trebala, mogla ili morala, a to ne radim.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Zatim prihvaćanjem da sam takva kakva jesam.  Bez okrivljavanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najgore što možete za sebe učiniti je da se osuđujete, da ste loši zato što niste takvi kakvi drugi misle da bi trebali biti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nije točno! Ima i lošijih pa žive.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čim smo osvijestili svoja djela, znači da nismo loši već smo na dobrom putu da postanemo još i bolji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radije se motivirajte za dalje nego da se krivite i osjećate loše.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3.
 Najvažnija je vježba.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ovom slučaju vježbamo grljenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znači, kad primijetite neku situaciju u kojoj je prirodno da uslijedi zagrljaj, a u vama se sve buni da to učinite, natjerajte se i zagrlite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dobro je da to činite s djetetom, supružnikom, dragim prijateljima, roditeljima, braćom…znači, s bliskim ljudima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vježbajte na bliskima koji neće zamjeriti. Njima možete reći na čemu radite. Zamolite ih da vas malo bodre za početak. Sve je to odlična motivacija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U početku će to biti zagrljaji reda radi. Tek toliki lagani stisak jer vam je još uvijek neugodno. No, vježba čini čuda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S vremenom, uz učestalo vježbanje postat ćete majstori grljenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad naiđete na “zatvorenu” osobu kod koje osjećate odmak, imat ćete razumijevanja jer ste i sami bili takvi. No, kad se nađete u situaciji da primijetite kako su drugi “zatvoreni” kao nekad vi…znate li što to znači?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da ste se vi promijenili. Da ste napredovali. Da niste više kao prije. Da je rad na sebi urodio plodom. Da ste se “otvorili”. Da ste nadišli ego. Da vam više nije važno što će drugi reći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Napredak…očigledan. Bravo!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I sad na kraju, zašto smatram da je ovo važno u odgoju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zagrljaji su jedan od načina izražavanja ljubavi. Jedan od…ima i drugih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, kad uđete u osobni prostor druge osobe a da se obje osobe osjećaju ugodno, to znači vezu, bliskost. Zar nije logično da tu vrstu bliskosti imate sa svojim djetetom? Naravno da možete biti bliski i bez toga, ali možete biti još bliže srčeku svojeg djeteta uz grljenje, kada su srca blizu jedan drugog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvježbate li iskrene zagrljaje sa svojim djetetom, bit će dana kada će ono doći i samo se stisnuti k vama u zagrljaj, bez riječi…samo utjeha, snaga i ljubav. Još jedan divan način razmjene ljubavi. Nije nužan ali je divan, a takvi divni i bliski trenuci se pamte.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stvarajte divnu povijest sa svojim djetetom. Jedan mali djelić je i grljenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Grlite i volite svoju djecu. Naučite ih da je to divan način iskazivanja ljubavi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Autorica: Anita Vadas, savjetnica za uspješno roditeljstvo<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://anitavadas.com/">anitavadas.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Martinan - fotolia</para>

Zagrljaji su bitni! Topli zagrljaj divan je način razmjene ljubavi Kada sam bila dijete, roditelji me nisu previše grlili. Voljeli me jesu, jako…i pokazivali ljubav na različite načine ali grlili me nisu.
   
Kada sam dobila svoju djecu, primijetila sam isto kod sebe. Da ih nemam potrebu grliti. Volim ih, pokazujem im ljubav na različite načine ali neka uvjerenja i navike su moćna stvar.
   
Je li to zbog srama, ega, uvjerenja, navika, lošeg iskustva…? Što god da je…vrijeme je za promjenu…na bolje!
   
Pošto se već godinama bavim raznoraznim duhovnim aktivnostima, teoretski znam da se na uvjerenja može utjecati, a i praktično sam si to nebrojeno puta dokazala. Znam da ne želim biti mama koja ne grli ali i osoba koja se srami zagrliti nekog da ne bi netko nešto pomislio.
Počela sam s radom na sebi želeći promijeniti tu ukorijenjenu naviku i steći novu, po meni bolju naviku.
   
   Kako se stječe nova navika?
   
   
   1. Kao prvo osvještavanjem – Kada ne grlim, u kojim situacijama bih trebala, mogla ili morala, a to ne radim.
   
   2. Zatim prihvaćanjem da sam takva kakva jesam.  Bez okrivljavanja.
Najgore što možete za sebe učiniti je da se osuđujete, da ste loši zato što niste takvi kakvi drugi misle da bi trebali biti.
Nije točno! Ima i lošijih pa žive.
Čim smo osvijestili svoja djela, znači da nismo loši već smo na dobrom putu da postanemo još i bolji.
Radije se motivirajte za dalje nego da se krivite i osjećate loše.
   
   3.
   Najvažnija je vježba.
   
U ovom slučaju vježbamo grljenje.
Znači, kad primijetite neku situaciju u kojoj je prirodno da uslijedi zagrljaj, a u vama se sve buni da to učinite, natjerajte se i zagrlite.
Dobro je da to činite s djetetom, supružnikom, dragim prijateljima, roditeljima, braćom…znači, s bliskim ljudima.
Vježbajte na bliskima koji neće zamjeriti. Njima možete reći na čemu radite. Zamolite ih da vas malo bodre za početak. Sve je to odlična motivacija.
U početku će to biti zagrljaji reda radi. Tek toliki lagani stisak jer vam je još uvijek neugodno. No, vježba čini čuda.
S vremenom, uz učestalo vježbanje postat ćete majstori grljenja.
Kad naiđete na “zatvorenu” osobu kod koje osjećate odmak, imat ćete razumijevanja jer ste i sami bili takvi. No, kad se nađete u situaciji da primijetite kako su drugi “zatvoreni” kao nekad vi…znate li što to znači?
Da ste se vi promijenili. Da ste napredovali. Da niste više kao prije. Da je rad na sebi urodio plodom. Da ste se “otvorili”. Da ste nadišli ego. Da vam više nije važno što će drugi reći.
Napredak…očigledan. Bravo!
   
I sad na kraju, zašto smatram da je ovo važno u odgoju.
   
Zagrljaji su jedan od načina izražavanja ljubavi. Jedan od…ima i drugih.
No, kad uđete u osobni prostor druge osobe a da se obje osobe osjećaju ugodno, to znači vezu, bliskost. Zar nije logično da tu vrstu bliskosti imate sa svojim djetetom? Naravno da možete biti bliski i bez toga, ali možete biti još bliže srčeku svojeg djeteta uz grljenje, kada su srca blizu jedan drugog.
   
Izvježbate li iskrene zagrljaje sa svojim djetetom, bit će dana kada će ono doći i samo se stisnuti k vama u zagrljaj, bez riječi…samo utjeha, snaga i ljubav. Još jedan divan način razmjene ljubavi. Nije nužan ali je divan, a takvi divni i bliski trenuci se pamte.
   
Stvarajte divnu povijest sa svojim djetetom. Jedan mali djelić je i grljenje.
   
Grlite i volite svoju djecu. Naučite ih da je to divan način iskazivanja ljubavi.
 

Autorica: Anita Vadas, savjetnica za uspješno roditeljstvo
   anitavadas.com
   
Foto: Martinan - fotolia Anita Vadas 

Zagrljaji su bitni!

<para>
 <ulink url="http://www.telegramroda.hr/">
 Telegram Roda
 </ulink>
 je servis koji omogućuje slanje čestitke i poklona povodom rođenja djeteta u sva rodilišta u Hrvatskoj - i to samo par sati nakon narudžbe. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rođenje djeteta je najemotivniji trenutak u životu svakog para i obitelji. U takvim trenucima, važno je pokazati znak pažnje novim roditeljima - pozivom, porukom, čestitkom ili poklonom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Međutim, ako želite čestitati na način kojeg će novi roditelji zauvijek pamtiti, možete poslati telegram <ulink url="http://www.telegramroda.hr/telegrami/">čestitku</ulink> koja će stići isti dan izravno u rodilište, preko stranice <ulink url="http://www.telegramroda.hr/">telegramroda.hr</ulink>. Ne postoji majka koja neće biti dirnuta kad pročita riječi podrške drage osobe samo nekoliko sati nakon rođenja djeteta. Ako tome još pridodate jedan od simpatičnih prigodnih <ulink url="http://www.telegramroda.hr/pokloni/">poklona</ulink>, iznenađenje je barem dvostruko.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tako čestitka i poklon postaju jedna od rijetkih vječnih uspomena, koje za razliku od sms-a i digitalnih čestitki, ostanu sačuvane u materijalnom obliku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="0de560a6-35e3-11eb-b639-0242ac120010" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postupak je jako jednostavan. Na stranici <ulink url="http://www.telegramroda.hr/">telegramroda.hr</ulink> odaberete čestitku koja vam se sviđa. Unesete svoj tekst ili odaberete jedan od ponuđenih stihova. Nakon toga možete odabrati i prigodni poklon, npr. plišanog medvjedića, čarapice, ručno rađene papučice, dekicu za bebe, dječji bodi s otisnutim natpisom i još puno toga. Zadnji korak je samo unijeti vaše podatke, i podatke rodilje. Račun će vam stići na adresu, a možete ga platiti unutar 8 dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kreditna kartica nije potrebna, plaća se običnom uplatnicom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Narudžbe telegrama putem besplatnog telefona 0800 37 37 37 primaju se svakim danom od 08 do 21 sat (nedjeljom i praznikom također). Online narudžbe možete predati 24 sati na dan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dostave se vrše u sva rodilišta u Hrvatskoj, u pravilu unutar istog dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čestitajte na originalan način  - i iznenadite nove roditelje na najsretniji dan njihovog života! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="3cd7282c-35e3-11eb-bc0c-0242ac120010" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Čestitajte novim roditeljima na originalan način - poklonom izravno u rodilište! 
   
      Telegram Roda
   
    je servis koji omogućuje slanje čestitke i poklona povodom rođenja djeteta u sva rodilišta u Hrvatskoj - i to samo par sati nakon narudžbe. 
   
 
Rođenje djeteta je najemotivniji trenutak u životu svakog para i obitelji. U takvim trenucima, važno je pokazati znak pažnje novim roditeljima - pozivom, porukom, čestitkom ili poklonom.
 
Međutim, ako želite čestitati na način kojeg će novi roditelji zauvijek pamtiti, možete poslati telegram čestitku koja će stići isti dan izravno u rodilište, preko stranice telegramroda.hr. Ne postoji majka koja neće biti dirnuta kad pročita riječi podrške drage osobe samo nekoliko sati nakon rođenja djeteta. Ako tome još pridodate jedan od simpatičnih prigodnih poklona, iznenađenje je barem dvostruko.
 
Tako čestitka i poklon postaju jedna od rijetkih vječnih uspomena, koje za razliku od sms-a i digitalnih čestitki, ostanu sačuvane u materijalnom obliku.
 


   


 
Postupak je jako jednostavan. Na stranici telegramroda.hr odaberete čestitku koja vam se sviđa. Unesete svoj tekst ili odaberete jedan od ponuđenih stihova. Nakon toga možete odabrati i prigodni poklon, npr. plišanog medvjedića, čarapice, ručno rađene papučice, dekicu za bebe, dječji bodi s otisnutim natpisom i još puno toga. Zadnji korak je samo unijeti vaše podatke, i podatke rodilje. Račun će vam stići na adresu, a možete ga platiti unutar 8 dana.
Kreditna kartica nije potrebna, plaća se običnom uplatnicom.
 
Narudžbe telegrama putem besplatnog telefona 0800 37 37 37 primaju se svakim danom od 08 do 21 sat (nedjeljom i praznikom također). Online narudžbe možete predati 24 sati na dan.
Dostave se vrše u sva rodilišta u Hrvatskoj, u pravilu unutar istog dana.
 
Čestitajte na originalan način  - i iznenadite nove roditelje na najsretniji dan njihovog života! 
 


   
 žena.hr 

Čestitajte novim roditeljima na originalan način - poklonom izravno u rodilište!

<para>Sve što trebate učiniti je jesti puno povrća u trudnoći i dok dojite bebu To je glavna poruka studije o utjecaju dojenja na kasniju prehranu, prehrambene preferencije i navike djece. Studija je otkrila da bebe koje su pile majčino mlijeko s okusom raznog povrća, manje su odbijale to isto povrće kada su im se nudile prve povrtne kašice u sklopu dohrane.</para>
<para>"Senzorno iskustvo svake pojedine bebe je drugačije, ali okus njihove prve hrane, počevši od one dok su još bili u maminu trbuhu, ovisi o tome što mama jede", objašnjava dr. Julie Mannella, biopsihologinja na <emphasis>Monell Chemical Senses Centeru</emphasis> u Philadelphiji i voditeljica studije te dodaje da trudnica svojom prehranom stvara određeni okus amnionske tekućine i kasnije mlijeka. Ti okusi potom se prenose na njezinu bebu. Kad se bebe priviknu i nauče kakvo povrće ima okus od najranije dobi, kasnije ga lakše prihvaćaju jer ga poznaju i okus im nije nov i čudan.
</para>
<para>Ta spoznaja uvelike može može pomoći roditeljima da bebu od najranijih dana naviknu na zdravu hranu. Naime, bebe i mala djeca puno više vole slatke i slane okuse, pa nije čudo da odbacuju neutralne i blage okuse povrća. No dr. Mannella kaže da se preferencija za neki okus može putem majčinog mlijeka i mamine prehrane stvoriti u prvih nekoliko mjeseci života.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/ako-zelite-da-vase-dijete-zavoli-povrce-jedite-ga-u-trudnoci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>Studija je pokazala da je najbolje početi što ranije, odnosno najkasnije dva tjedna po rođenju bebe. Jedite sustavno povrće poput mrkve, brokule, kelja, blitve, odnosno svo povrće koje želite jednog dana da vaše dijete jede bez suza, okretanja glave, mrštenja. Osim toga, kada same počnu jesti povrće redovito, veća je mogućnost da će ga mame zavoljeti i servirati za obiteljskim stolom i kad dijete poraste. To znači bolje zdravlje za čitavu obitelj. Mamina promjena prehrambenih navika utječe na navike čitave obitelji.</para>

Još jedna genijalna prednost: Dojenje "programira" bebu da zavoli povrće Želite li da vaše dijete, kada jednom počne papati krutu granu, voli jesti povrće i zdrave namirnice? Ništa lakše! Sve što trebate učiniti je jesti puno povrća u trudnoći i dok dojite bebu. Sve što trebate učiniti je jesti puno povrća u trudnoći i dok dojite bebu To je glavna poruka studije o utjecaju dojenja na kasniju prehranu, prehrambene preferencije i navike djece. Studija je otkrila da bebe koje su pile majčino mlijeko s okusom raznog povrća, manje su odbijale to isto povrće kada su im se nudile prve povrtne kašice u sklopu dohrane.
"Senzorno iskustvo svake pojedine bebe je drugačije, ali okus njihove prve hrane, počevši od one dok su još bili u maminu trbuhu, ovisi o tome što mama jede", objašnjava dr. Julie Mannella, biopsihologinja na Monell Chemical Senses Centeru u Philadelphiji i voditeljica studije te dodaje da trudnica svojom prehranom stvara određeni okus amnionske tekućine i kasnije mlijeka. Ti okusi potom se prenose na njezinu bebu. Kad se bebe priviknu i nauče kakvo povrće ima okus od najranije dobi, kasnije ga lakše prihvaćaju jer ga poznaju i okus im nije nov i čudan.

Ta spoznaja uvelike može može pomoći roditeljima da bebu od najranijih dana naviknu na zdravu hranu. Naime, bebe i mala djeca puno više vole slatke i slane okuse, pa nije čudo da odbacuju neutralne i blage okuse povrća. No dr. Mannella kaže da se preferencija za neki okus može putem majčinog mlijeka i mamine prehrane stvoriti u prvih nekoliko mjeseci života.

   
      
   

Studija je pokazala da je najbolje početi što ranije, odnosno najkasnije dva tjedna po rođenju bebe. Jedite sustavno povrće poput mrkve, brokule, kelja, blitve, odnosno svo povrće koje želite jednog dana da vaše dijete jede bez suza, okretanja glave, mrštenja. Osim toga, kada same počnu jesti povrće redovito, veća je mogućnost da će ga mame zavoljeti i servirati za obiteljskim stolom i kad dijete poraste. To znači bolje zdravlje za čitavu obitelj. Mamina promjena prehrambenih navika utječe na navike čitave obitelji. Jelena Kovačić 

Beautiful baby is fed mother's milk looking at camera

Još jedna genijalna prednost: Dojenje "programira" bebu da zavoli povrće

<para>U ljetnim mjesecima kod djece su česte infekcije uha, a nemali broj roditelja s upalom uha susreo se upravo na moru gdje su dakako plivanje i ronjenje djeci jedna od najomiljenih aktivnosti. Upala koja se najčešće javlja ljeti je ona vanjskog uha zbog raznih vanjskih utjecaja. Infekcija vanjskog uha javlja se uglavnom zbog izloženosti vodi. Najugroženije skupine su djeca i plivači. Otitis externa ili popularno zvano plivačko uho događa se zbog vode koja ostaje u zvukovodu. Također, ljeti se djeca kupaju u jezerima i rijekama, a budući da su to vode stajaćice imaju veću koncentraciju bakterija i infekcija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Problem je i kod djece koja previše rone jer vlaga može iritirati uho i oštetiti tkivo, zbog čega je bakterijama omogućen lakši prolaz. Voda koja sadrži bakterije ili gljivice prodire u uho i bude zarobljena u ušnom kanalu. Mikroorganizmi se zatim razvijaju tj. rastu unutar uha, a to može biti vrlo bolno. Također voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale. Nakon plivanja treba pokušati izbaciti vodu iz ušiju. Također se preporuča osobama sklonim upalama uha kod plivanja korištenje čepića za uši.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Drugi uzroci upale uha
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim upale vanjskog uha, postoje još upala srednjeg i unutarnjeg. Vrlo ih je bitno prepoznati jer je i liječenje drugačije. Do upale može doći i zbog iritacije uzrokovane pretjeranim češanjem tkiva, ili pak zbog vlage, znoja, visokih temperatura te klimatizacije. Bolesnici se najčešće žale na izrazito jaku bol. Bolan je pritisak na tragus, odnosno malu izraslinu ispred zvukovoda.Također mogu biti prisutni slabiji sluh i jak svrbež. Čak 70 posto djece do treće godine barem jednom preboli upalu uha. Koliko je česta ta bolest, govori i podatak da se upravo za upalu uha propisuje najviše antibiotika . Upale uha često počinju prehladom i začepljenjem nosa, a zbog zastoja ventilacije, mikroorganizmi se šire i na srednje uho.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi upale uha
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ponekad je upalu uha kod male djece teško otkriti jer su neki od pokazatelja temperatura, nesanica, nervoza, što mogu biti simptomi za različite bolesti. Ipak, jaki plač koji počinje naglo i drugačiji je od drugih može biti jedan od znakova. Akutna upala uha je jako bolna , moguća je povišena temperatura i djeca su uglavnom razdražljiva. Kod veće djece koja znaju pokazati što ih boli, lakše je znati o čemu je riječ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kada kod doktora?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upala uha je vrlo bolna i zato je najbolje odmah potražiti pomoć liječnika. Kod liječnika svakako treba otići ako dijete uz bol, ima i visoku temperaturu ili ako mu iz uha curi sekret (gnoj ili krv). Upale uha se mogu liječiti na nekoliko načina. Najčešće je to liječenje antibioticima. Nova istraživanja govore da je većina upala uha uzrokovana virusima koje ne liječimo antibioticima. Kad dijete ima upalu uha, treba biti pod liječničkim nadzorom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrlo je važno da se djetetu kapa nos. Kapanje nosa smanjuje oteklinu sluznice Eustahijeve tube i time se omogućuje nesmetan izlaz sekreta iz srednjeg uha. Pri tome se najčešće koristi fiziološka otopina. Kod male djece je bitno da nakon ukapavanja fiziološke otopine usisamo sekret iz nosa posebnim pumpicama za nos. Kako je obilježje upale uha i jaka bol, djetetu svakako treba dati lijekove za ublažavanje boli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Smije li se dijete kupati za vrijeme upale uha?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Može poslužiti i plivačka kapica kao zaštita od ulaska vode u uho dok traje terapija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:  luna - fotolia</para>

Kad na moru zaboli uho... „Plivačko uho“ često je u ovim danima U ljetnim mjesecima kod djece su česte infekcije uha, a nemali broj roditelja s upalom uha susreo se upravo na moru gdje su dakako plivanje i ronjenje djeci jedna od najomiljenih aktivnosti. Upala koja se najčešće javlja ljeti je ona vanjskog uha zbog raznih vanjskih utjecaja. Infekcija vanjskog uha javlja se uglavnom zbog izloženosti vodi. Najugroženije skupine su djeca i plivači. Otitis externa ili popularno zvano plivačko uho događa se zbog vode koja ostaje u zvukovodu. Također, ljeti se djeca kupaju u jezerima i rijekama, a budući da su to vode stajaćice imaju veću koncentraciju bakterija i infekcija.
   
Problem je i kod djece koja previše rone jer vlaga može iritirati uho i oštetiti tkivo, zbog čega je bakterijama omogućen lakši prolaz. Voda koja sadrži bakterije ili gljivice prodire u uho i bude zarobljena u ušnom kanalu. Mikroorganizmi se zatim razvijaju tj. rastu unutar uha, a to može biti vrlo bolno. Također voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale. Nakon plivanja treba pokušati izbaciti vodu iz ušiju. Također se preporuča osobama sklonim upalama uha kod plivanja korištenje čepića za uši.
   
   Drugi uzroci upale uha
   
   
Osim upale vanjskog uha, postoje još upala srednjeg i unutarnjeg. Vrlo ih je bitno prepoznati jer je i liječenje drugačije. Do upale može doći i zbog iritacije uzrokovane pretjeranim češanjem tkiva, ili pak zbog vlage, znoja, visokih temperatura te klimatizacije. Bolesnici se najčešće žale na izrazito jaku bol. Bolan je pritisak na tragus, odnosno malu izraslinu ispred zvukovoda.Također mogu biti prisutni slabiji sluh i jak svrbež. Čak 70 posto djece do treće godine barem jednom preboli upalu uha. Koliko je česta ta bolest, govori i podatak da se upravo za upalu uha propisuje najviše antibiotika . Upale uha često počinju prehladom i začepljenjem nosa, a zbog zastoja ventilacije, mikroorganizmi se šire i na srednje uho.
   
   Simptomi upale uha
   
   
Ponekad je upalu uha kod male djece teško otkriti jer su neki od pokazatelja temperatura, nesanica, nervoza, što mogu biti simptomi za različite bolesti. Ipak, jaki plač koji počinje naglo i drugačiji je od drugih može biti jedan od znakova. Akutna upala uha je jako bolna , moguća je povišena temperatura i djeca su uglavnom razdražljiva. Kod veće djece koja znaju pokazati što ih boli, lakše je znati o čemu je riječ.
   
   Kada kod doktora?
   
   
Upala uha je vrlo bolna i zato je najbolje odmah potražiti pomoć liječnika. Kod liječnika svakako treba otići ako dijete uz bol, ima i visoku temperaturu ili ako mu iz uha curi sekret (gnoj ili krv). Upale uha se mogu liječiti na nekoliko načina. Najčešće je to liječenje antibioticima. Nova istraživanja govore da je većina upala uha uzrokovana virusima koje ne liječimo antibioticima. Kad dijete ima upalu uha, treba biti pod liječničkim nadzorom.
   
Vrlo je važno da se djetetu kapa nos. Kapanje nosa smanjuje oteklinu sluznice Eustahijeve tube i time se omogućuje nesmetan izlaz sekreta iz srednjeg uha. Pri tome se najčešće koristi fiziološka otopina. Kod male djece je bitno da nakon ukapavanja fiziološke otopine usisamo sekret iz nosa posebnim pumpicama za nos. Kako je obilježje upale uha i jaka bol, djetetu svakako treba dati lijekove za ublažavanje boli.
   
   Smije li se dijete kupati za vrijeme upale uha?
   
   
Ukoliko dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Može poslužiti i plivačka kapica kao zaštita od ulaska vode u uho dok traje terapija.
 

Foto:  luna - fotolia M.G. 

Kad na moru zaboli uho...

<para>Na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju pronašli smo podatak koji nas je iznenadio - u Hrvatskoj oko 10% stanovništva pati od disleksije "Disleksija stvara naročito velike probleme u školovanju. U Hrvatskoj osnovne škole pohađa oko 350 000 djece, prema tome oko 3 500 djece treba pomoć da bi prevladali teškoće i uspješno se školovali, sukladno svojim sposobnostima i željama. Pomoć je potrebna i srednjoškolcima, studentima i odraslim osobama s disleksijom", stoji u uvodnim riječima o disleksiji na stranicama Udruge.</para>
<para>No oni koji nemaju disleksiju, teško mogu shvatiti o kakvoj se poteškoći radi. Zanima ih u čemu je točno problem i kako osobe s disleksijom, a pogotovo ako se radi o djeci, vide tekst ispred sebe i zašto im je teško nešto pročitati.
</para>
<para>Victor Widell izradio je jednostavnu web stranicu na kojoj je pokazao što se događa kada pred osobu s disleksijom stavite tekst. Slova u svakoj riječi se miješaju i kao da se pomiču. Ako se jako, jako dobro fokusirate, moći ćete pročitati rečenicu, ali to će biti tako sporo i toliko zamorno, da ćete vjerojatno dobiti jako dobru sliku koliko se djeca i odrasli s disleksijom muče da bi nešto pročitala i da pročitano potom dobije smisao u njihovoj glavi.</para>
<para>Disleksija nije poremećaj koji nastaje zato što osoba nema fokus, koncentraciju, sposobnost razmišljanja, procesuiranja informacija ili inteligenciju. Ona se javlja kada nastane problem u onom dijelu mozga koji interpretira jezik. Međutim, uzroci disleksije nisu još sasvim razjašnjeni.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/kako-djeca-uce-citati-i-pisati-i-sto-uciniti-ako-se-pojave-poteskoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 Disleksija vrlo često ostaje nedijagnosticirana što ima dugoročni negativni utjecaj na osobu. Ona će imati poteškoća u obrazovanju, a kasnije i na poslu. Nemogućnost normalnog čitanja teksta utječe i na samopouzdanje i psiho-emocionalnu snagu pojedinaca. Stoga je vrlo važno da se kod male djece, na prve znakove ovog problema, odmah logopedski intervenira i pokuša na vrijeme ispraviti poremećaj čitanja.</para>
<para>Na donjoj slici možete vidjeti primjer kako osobe s disleksijom vide tekst, a na 
 <ulink url="https://geon.github.io/programming/2016/03/03/dsxyliea">OVOME LINKU</ulink>
 posjetite web stranicu s koje je slika preuzeta.</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2017/08/disleksija.gif"/>
</para>

Vaše dijete ima disleksiju? Pogledajte kako ono vidi riječi i rečenice Na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju pronašli smo podatak koji nas je iznenadio - u Hrvatskoj oko 10% stanovništva pati od disleksije. Na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju pronašli smo podatak koji nas je iznenadio - u Hrvatskoj oko 10% stanovništva pati od disleksije "Disleksija stvara naročito velike probleme u školovanju. U Hrvatskoj osnovne škole pohađa oko 350 000 djece, prema tome oko 3 500 djece treba pomoć da bi prevladali teškoće i uspješno se školovali, sukladno svojim sposobnostima i željama. Pomoć je potrebna i srednjoškolcima, studentima i odraslim osobama s disleksijom", stoji u uvodnim riječima o disleksiji na stranicama Udruge.
No oni koji nemaju disleksiju, teško mogu shvatiti o kakvoj se poteškoći radi. Zanima ih u čemu je točno problem i kako osobe s disleksijom, a pogotovo ako se radi o djeci, vide tekst ispred sebe i zašto im je teško nešto pročitati.

Victor Widell izradio je jednostavnu web stranicu na kojoj je pokazao što se događa kada pred osobu s disleksijom stavite tekst. Slova u svakoj riječi se miješaju i kao da se pomiču. Ako se jako, jako dobro fokusirate, moći ćete pročitati rečenicu, ali to će biti tako sporo i toliko zamorno, da ćete vjerojatno dobiti jako dobru sliku koliko se djeca i odrasli s disleksijom muče da bi nešto pročitala i da pročitano potom dobije smisao u njihovoj glavi.
Disleksija nije poremećaj koji nastaje zato što osoba nema fokus, koncentraciju, sposobnost razmišljanja, procesuiranja informacija ili inteligenciju. Ona se javlja kada nastane problem u onom dijelu mozga koji interpretira jezik. Međutim, uzroci disleksije nisu još sasvim razjašnjeni.

   
      
   


   Disleksija vrlo često ostaje nedijagnosticirana što ima dugoročni negativni utjecaj na osobu. Ona će imati poteškoća u obrazovanju, a kasnije i na poslu. Nemogućnost normalnog čitanja teksta utječe i na samopouzdanje i psiho-emocionalnu snagu pojedinaca. Stoga je vrlo važno da se kod male djece, na prve znakove ovog problema, odmah logopedski intervenira i pokuša na vrijeme ispraviti poremećaj čitanja.
Na donjoj slici možete vidjeti primjer kako osobe s disleksijom vide tekst, a na 
      OVOME LINKU
   posjetite web stranicu s koje je slika preuzeta.

   
 Jelena Kovačić 

citanje knjige citati pixabay

Vaše dijete ima disleksiju? Pogledajte kako ono vidi riječi i rečenice

<para>U četvrtak 3. kolovoza 2017. u SOS Dječjem selu Lekenik uručena je donacija školskih torbi za sve školarce u SOS Dječjem selu Lekenik. Donaciju je uručio Daniel Kington, glavni tajnik CAFIVAe, a donaciju su u ime školaraca SOS Dječjeg sela Lekenik primile Ljiljana Varga, voditeljica odjela za korporativna partnerstva i Danijela Kovačević, koordinatorica za korporativna partnerstva SOS Dječjeg sela Hrvatska.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovom vrijednom i jako korisnom donacijom rasteretio se kućni budžet SOS obitelji u kojima su djeca školskog uzrasta, a mališani su se razveselili novim školskim torbama koje će na jesen ponosno nositi u školu. Nove školske torbe prvi su pregledali mališani iz SOS kuće Božićna zvijezda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Predstavnice SOS Dječjeg sela Hrvatska, kao pravi domaćini, provele su gospodina Kingtona kroz SOS Dječje selo Lekenik te su mu ispričale nešto više o radu i povijesti same Udruge, a u sklopu obilaska Sela posjetio je i SOS kuću Božićna zvijezda gdje se kratko družio sa SOS obitelji i prenio im pozdrave cijele Udruga Međunarodnih Dragovoljaca Oružanih Snage Republike Hrvatske.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 O Udruzi SOS-Dječje selo Hrvatska
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
SOS Dječje selo Hrvatska već 25 godina pruža brižan dom za svako dijete te ove godine slavi taj veliki rođendan. SOS Dječje selo Hrvatska je nevladina i neprofitna udruga koja se financira putem donacija. U dva SOS dječja sela u Hrvatskoj- SOS Dječje selo Lekenik i SOS Dječje selo Ladimirevci, brinemo se o djeci bez roditelja ili roditeljske skrbi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Povodom proslave 25godina SOS Dječjeg sela Hrvatska pokrenuta je kampanja PONOSI SE SOBOM u čijem su središtu mlade osobe odrasle u SOS Dječjim selima koje su danas samostalne i uspješne te se ponose sobom. Kroz svjedočanstva mladih osoba koje su odrasle u SOS Dječjem selu Hrvatska, prenosi se poruka obiteljskog tipa skrbi koju, već 25 godina, uspješno pružamo djeci bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Donacija školskih torbi za SOS Dječje selo Lekenik Uručene donirane nove školske torbe svim školarcima u SOS Dječjem selu Lekenik U četvrtak 3. kolovoza 2017. u SOS Dječjem selu Lekenik uručena je donacija školskih torbi za sve školarce u SOS Dječjem selu Lekenik. Donaciju je uručio Daniel Kington, glavni tajnik CAFIVAe, a donaciju su u ime školaraca SOS Dječjeg sela Lekenik primile Ljiljana Varga, voditeljica odjela za korporativna partnerstva i Danijela Kovačević, koordinatorica za korporativna partnerstva SOS Dječjeg sela Hrvatska.
   
Ovom vrijednom i jako korisnom donacijom rasteretio se kućni budžet SOS obitelji u kojima su djeca školskog uzrasta, a mališani su se razveselili novim školskim torbama koje će na jesen ponosno nositi u školu. Nove školske torbe prvi su pregledali mališani iz SOS kuće Božićna zvijezda.
   
Predstavnice SOS Dječjeg sela Hrvatska, kao pravi domaćini, provele su gospodina Kingtona kroz SOS Dječje selo Lekenik te su mu ispričale nešto više o radu i povijesti same Udruge, a u sklopu obilaska Sela posjetio je i SOS kuću Božićna zvijezda gdje se kratko družio sa SOS obitelji i prenio im pozdrave cijele Udruga Međunarodnih Dragovoljaca Oružanih Snage Republike Hrvatske.
   
   O Udruzi SOS-Dječje selo Hrvatska
   
SOS Dječje selo Hrvatska već 25 godina pruža brižan dom za svako dijete te ove godine slavi taj veliki rođendan. SOS Dječje selo Hrvatska je nevladina i neprofitna udruga koja se financira putem donacija. U dva SOS dječja sela u Hrvatskoj- SOS Dječje selo Lekenik i SOS Dječje selo Ladimirevci, brinemo se o djeci bez roditelja ili roditeljske skrbi.
   
Povodom proslave 25godina SOS Dječjeg sela Hrvatska pokrenuta je kampanja PONOSI SE SOBOM u čijem su središtu mlade osobe odrasle u SOS Dječjim selima koje su danas samostalne i uspješne te se ponose sobom. Kroz svjedočanstva mladih osoba koje su odrasle u SOS Dječjem selu Hrvatska, prenosi se poruka obiteljskog tipa skrbi koju, već 25 godina, uspješno pružamo djeci bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi.
   
   
  žena.hr 

Donacija školskih torbi za SOS Dječje selo Lekenik

<para>No svako toliko se dogodi da je fizički umor prisutan, ali um divlja, pa ne možemo zaspati jer po glavi vrtimo probleme i rješenja, neprobavljene emocije ili pak uzbuđenja koja smo proživjeli ili ćemo ih tek doživjeti. Ponekad san ne ide na oči zbog premorenosti, a uz nemogućnost uspavljivanja tada se često javlja i frustracija u stilu "moram spavati, sutra se trebam rano probuditi, a ne mogu, što da radim, što ću sutra".</para>
<para>Ako se ne radi o insomniji, dugoročnom poremećaju spavanja koji je vezan uz razna psiho-emocionalna stanja pa je potrebna pomoć stručnjaka, zaspati lakše možemo uz razne metode. Jedna od njih zove se metoda "4-7-8" i navodno garantira da ćete zaspati unutar jedne minute.
</para>
<para>Spomenuta metoda bazira se na disanju. Poznato je da duboko i osviješteno disanje opušta naše tijelo i um, no ova metoda ima još jednu posebnu zadaću, a to je da vas što brže isprati u carstvo snova.
</para>
<heading4>Kako se izvodi metoda "4-7-8"?</heading4>
<para>
Legnite na leđa, a ruke položite u udoban položaj (jednu preko druge na trbuhu ili malo razmaknute od tijela s dlanovima okrenutim prema gore). Potom pokušajte isprazniti um od misli. U početku će vam to biti jako teško, ali možete koristiti razne trikove. Kada vam neka misao dođe u um, jednostavno zamislite kako ju bacate kroz prozor. Još jedan dobar trik je da zamislite kako vaš mozak ide na spavanje u svom malom krevetiću. Pomilujte ga, pokrijte dekicom i recite "Laku noć mozak. Puno si danas radio, umoran si i sada idemo spavati. Sve što te muči i želiš reći, riješit ćemo ujutro kad budemo svježi i odmorni". Iako je malo luckasti, na ovaj suosjećajan način sami sebi sugeriramo da je sada vrijeme za odmor.</para>
<para>Ako ste prenervozni da svjesno stišavate misli i um ili jednostavno ne možete, odmah možete prijeći na metodu "4-7-8".</para>
<para>Prvo 4 sekunde udišite zrak na nos. Nemojte se opterećivati je li udah trajao točno četiri sekunde. Opušteno si brojite u glavi i kad brojite do 4, napunite pluća sa što više zraka, a potom zadržite dah u plućima 7 sekundi. Nakon toga lagano i sporo ispuštajte zrak kroz usta u trajanju od 8 sekundi.
</para>
<para>Ne brinite ako vam ne uspije iz prve povući dovoljno zraka na nos za 4 sekunde ili držati zrak 7 sekundi ili ga otpuštati na usta 8 sekundi. Vježbanjem tehnike usavršit ćete se do te razine da više nećete trebati niti brojati, već će ova vrsta disanja postati rutina i vaša tehnika disanja prije spavanja.
</para>
<heading4>Na kojem principu radi metoda "4-7-8"?</heading4>
<para>
Poteškoće sa uspavljivanjem obično su vezane uz stanje uznemirenosti. Ako se ne možemo umiriti niti nakon 15 minuta od kad smo legli, znači da našim tijelom kola hormon adrenalin (ili previše kofeina), disanje nam je ubrzano i plitko. Tehnika disanja na bazi 4-7-8 djeluje na tijelo poput sedativa. Umiruje ubrzani srčani ritam, snižava visoki tlak i općenito umiruje tijelo, misli i emocije. Osim smirivanja tjelesnih funkcija, disanje tjera um da se koncentrira na tu radnju i da ne divlja i paničari. Iako to možda ne znamo na svjesnoj razini, osviješteno disanje umanjuje aktivnost središnjeg živčanog sustava.
</para>
<para>Krajnji rezultat je da se cijelo tijelo opušta i lagano tone u meditativno stanje i san.</para>
<para>Ovu tehniku indijski jogiji poznaju i prakticiraju već stoljećima. Koriste ju kod meditacije s ciljem ostvarivanja stanja potpune opuštenosti. No i moderna znanost sve više proučava učinak osviještenog disanja na zdravlje. Dr. Andrew Weil sa <emphasis>Sveučilišta Harvard</emphasis> dokazao je da osviješteno disanje ima učinak sličan anesteziji. A ono što je najbolje od svega - metoda je potpuno prirodna i bezopasna.
</para>
<heading4>Mali slatko-slani dodatak</heading4>
<para>
Za one koji žele još bolji učinak ili im treba dodatna pomoć, postoji i slatki napitak koji umiruje lučenje hormona stresa kortizola. Recept je:</para>
<para>1/4 čajne žličice meda
1/8 čajne žličice soli
1 čajna žličica kokosovog ulja</para>
<para>Sve zajedno pomiješajte i pojedite u jednom zalogaju ili pak otopite u čaši tople vode.</para>
<para>Vrijedi isprobati! Laku noć vam želimo i imajte prekrasne snove!</para>

Kako zaspati za manje od jedne minute uz metodu "4-7-8"? Nakon čitavog dana na nogama, trčanja za poslom, obavezama i djecom, većina žena navečer pada s nogu i nema problema zaspati. No svako toliko se dogodi da je fizički umor prisutan, ali um divlja, pa ne možemo zaspati jer po glavi vrtimo probleme i rješenja, neprobavljene emocije ili pak uzbuđenja koja smo proživjeli ili ćemo ih tek doživjeti. Ponekad san ne ide na oči zbog premorenosti, a uz nemogućnost uspavljivanja tada se često javlja i frustracija u stilu "moram spavati, sutra se trebam rano probuditi, a ne mogu, što da radim, što ću sutra".
Ako se ne radi o insomniji, dugoročnom poremećaju spavanja koji je vezan uz razna psiho-emocionalna stanja pa je potrebna pomoć stručnjaka, zaspati lakše možemo uz razne metode. Jedna od njih zove se metoda "4-7-8" i navodno garantira da ćete zaspati unutar jedne minute.

Spomenuta metoda bazira se na disanju. Poznato je da duboko i osviješteno disanje opušta naše tijelo i um, no ova metoda ima još jednu posebnu zadaću, a to je da vas što brže isprati u carstvo snova.

Kako se izvodi metoda "4-7-8"?

Legnite na leđa, a ruke položite u udoban položaj (jednu preko druge na trbuhu ili malo razmaknute od tijela s dlanovima okrenutim prema gore). Potom pokušajte isprazniti um od misli. U početku će vam to biti jako teško, ali možete koristiti razne trikove. Kada vam neka misao dođe u um, jednostavno zamislite kako ju bacate kroz prozor. Još jedan dobar trik je da zamislite kako vaš mozak ide na spavanje u svom malom krevetiću. Pomilujte ga, pokrijte dekicom i recite "Laku noć mozak. Puno si danas radio, umoran si i sada idemo spavati. Sve što te muči i želiš reći, riješit ćemo ujutro kad budemo svježi i odmorni". Iako je malo luckasti, na ovaj suosjećajan način sami sebi sugeriramo da je sada vrijeme za odmor.
Ako ste prenervozni da svjesno stišavate misli i um ili jednostavno ne možete, odmah možete prijeći na metodu "4-7-8".
Prvo 4 sekunde udišite zrak na nos. Nemojte se opterećivati je li udah trajao točno četiri sekunde. Opušteno si brojite u glavi i kad brojite do 4, napunite pluća sa što više zraka, a potom zadržite dah u plućima 7 sekundi. Nakon toga lagano i sporo ispuštajte zrak kroz usta u trajanju od 8 sekundi.

Ne brinite ako vam ne uspije iz prve povući dovoljno zraka na nos za 4 sekunde ili držati zrak 7 sekundi ili ga otpuštati na usta 8 sekundi. Vježbanjem tehnike usavršit ćete se do te razine da više nećete trebati niti brojati, već će ova vrsta disanja postati rutina i vaša tehnika disanja prije spavanja.

Na kojem principu radi metoda "4-7-8"?

Poteškoće sa uspavljivanjem obično su vezane uz stanje uznemirenosti. Ako se ne možemo umiriti niti nakon 15 minuta od kad smo legli, znači da našim tijelom kola hormon adrenalin (ili previše kofeina), disanje nam je ubrzano i plitko. Tehnika disanja na bazi 4-7-8 djeluje na tijelo poput sedativa. Umiruje ubrzani srčani ritam, snižava visoki tlak i općenito umiruje tijelo, misli i emocije. Osim smirivanja tjelesnih funkcija, disanje tjera um da se koncentrira na tu radnju i da ne divlja i paničari. Iako to možda ne znamo na svjesnoj razini, osviješteno disanje umanjuje aktivnost središnjeg živčanog sustava.

Krajnji rezultat je da se cijelo tijelo opušta i lagano tone u meditativno stanje i san.
Ovu tehniku indijski jogiji poznaju i prakticiraju već stoljećima. Koriste ju kod meditacije s ciljem ostvarivanja stanja potpune opuštenosti. No i moderna znanost sve više proučava učinak osviještenog disanja na zdravlje. Dr. Andrew Weil sa Sveučilišta Harvard dokazao je da osviješteno disanje ima učinak sličan anesteziji. A ono što je najbolje od svega - metoda je potpuno prirodna i bezopasna.

Mali slatko-slani dodatak

Za one koji žele još bolji učinak ili im treba dodatna pomoć, postoji i slatki napitak koji umiruje lučenje hormona stresa kortizola. Recept je:
1/4 čajne žličice meda
1/8 čajne žličice soli
1 čajna žličica kokosovog ulja
Sve zajedno pomiješajte i pojedite u jednom zalogaju ili pak otopite u čaši tople vode.
Vrijedi isprobati! Laku noć vam želimo i imajte prekrasne snove! Jelena Kovačić 

spavanje san pixabay

Kako zaspati za manje od jedne minute uz metodu "4-7-8"?

<para>Psiholozi i pedagozi stalno naglašavaju da je u odgoju potrebna dosljednost Jednom kada postavite granice, morate ih se pridržavati jer inače djeca dobiju poruku da su granice zapravo fleksibilne i da u konačnici mogu vodu okrenuti na svoj mlin suzama, upornošću, svađom ili još gorim metodama - ozljeđivanjem sebe ili drugih, ili uništavanjem stvari.</para>
<para>Prirodno je i normalno da će dijete pružati otpor kad mu se uskrati ili oduzme nešto što želi. Mala djeca ne razumiju logiku iza toga. Ona ne znaju da je nešto za njih opasno, da je mama nešto zabranila jer se to jednostavno ne radi i nepristojno je ili da tata traži da nešto naprave jer je to dugoročno za njihovo dobro. Dijete u tom trenutku samo zna da je spriječeno u nečem što želi. Zbog frustracije dijete će plakati i protestirati i roditeljima je često to jako teško gledati i emocionalno istrpjeti.</para>
<para>No ma koliko se roditeljima srce paralo, u tim trenutcima trebaju imati na umu tri stvari:</para>
<para>1. Vi ste roditelji i vi ste tu da naučite dijete prihvatljivo se ponašati, a ne obratno
2. Granice postoje da bi pomogle djetetu, a ne da bi ga povrijedile i ne radite ništa loše
3. Djeca to ne znaju, ali oni zapravo vole strukturu, red, granice, rutinu i disciplinu
</para>
<heading4>Imajte na umu da ste vi roditelj</heading4>
<para>
Zadaća roditelja je da usmjerava, uči, potiče ga i pomaže djetetu, a to se radi odgojem, iskazivanjem nježnosti i razgovorom. Zadaća djeteta je da izaziva granice postavljene odgojem, da se ljuti ako ne može dobiti baš sve što hoće i da umjesto razgovora plače i protestira.</para>
<para>Djeca na različite načine izbacuju frustracije, ali u tim trenutcima trebate se podsjetiti na važnu istinu: "U ovom odnosu ja sam roditelj, ja sam odrasla osoba i na meni je odgovornost da od ovog djeteta napravim zdravu odraslu osobu koja će moći i znati funkcionirati u društvu, biti zadovoljna, sretna i samopouzdana."</para>
<para>To znači da vi određujete što se smije, a što ne smije, kad se ide spavati, kako se ponaša za stolom, kako se odnosimo prema stvarima, kako se ponašamo prema drugim ljudima, kako se ponašamo prema starijima i slično. Sva se pravila i granice uvode postepeno, kako već dijete otkriva svijet oko sebe, ali je važno da se oko njih ne pregovara, svađa i da se ne popušta.</para>
<para>Važno je da dijete ne odgaja vas i ne određuje pravila vama.
</para>
<heading4>Granice postavljate za djetetovu dugoročnu dobrobit</heading4>
<para>
Kad dijete plače, moli, kumi, nesretno je, govori da ga boli, guši se u jecajima, nerijetko i mami poteknu suze. Teško je gledati tu ogromnu količinu tuge u tako malenom biću. No dijete drugačije ne zna ispoljiti negativne emocije, pa će vam psiholozi reći da u tim trenutcima treba djetetu pružiti utjehu i pomoći mu da se emocionalno primiri, ali bez da se pri tom poništi pravilo ili granica koju ste postavili.
</para>
<para>Dijete smije biti tužno zbog nezadovoljstva, ali njegova reakcija ne smije biti povod da odustanete od odgojnog pravila ili postavljene granice.</para>
<para>"Znam da si tužna jer nisi sada dobila sladoled, ali dogovorili smo se da ćemo sladoled papati poslije ručka", samo je jedan primjer, vrlo jednostavan, kako djetetu reflektirati njegovu emociju, a ne odustati od postavljenog pravila.</para>
<para>I kad vam je teško, uzmite si nekoliko sekundi za sebe, duboko dišite i povratite prisebnost, ali imajte na umu da niste loš ili strog roditelj, da niste nerazumni, već da sve što radite, radite za djetetovo dobro.
</para>
<heading4>Djeca vole granice i rutinu</heading4>
<para>
Iako ih pokušavaju stalno probiti i dobiti ono što žele, djeca zapravo trebaju granice i rutinu. Ako ne postoje smjernice u ponašanju i dnevnoj rutini, dijete neće dobiti potrebni osjećaj stabilnosti i strukture. Već na malim stvarima vidi se koliko je važno da u djetetovu životu postoji poznato i sigurno okruženje i pravila. Na primjer, iznimno je važno da dijete ide spavati u uvijek isto vrijeme, da spava određeni broj sati, da uz sebe ima plišanca ili tješilicu i da ga roditelji isprate u svijet snova. Ako se ne poštuje ta rutina i pravilo, dijete će sljedećeg dana biti razdražljivo, neće se moći fokusirati, slabije će jesti i općenito biti pomalo izgubljeno.</para>
<para>
 Djetetu rutina i granice daju osjećaj mira i sigurnosti.
</para>
<para>Stoga kad vam bude teško jer ste u sukobu s mališanom oko nekog pravila ili postavljene granice, pokušajte se sjetiti ova tri pravila i bit ćete mirniji i staloženiji u rješavanju djetetove frustracije. Kako bude raslo, neka pravila će prihvatiti jer ste na njima bili ustrajni, a doći će neki drugi izazovi. Dobro je što će dijete biti sve bolje u komunikaciji, pa će doći trenutak dok ćete se s njime moći dogovoriti oko nekih stvari. A do tada, tješite, volite, mazite, grlite, ali nemojte odustati od vrijednosti koje djetetu želite prenijeti odgojem.
</para>

Kad vam je teško disciplinirati ih, sjetite se da djeca vole i trebaju granice i rutinu Psiholozi i pedagozi stalno naglašavaju da je u odgoju potrebna dosljednost. Psiholozi i pedagozi stalno naglašavaju da je u odgoju potrebna dosljednost Jednom kada postavite granice, morate ih se pridržavati jer inače djeca dobiju poruku da su granice zapravo fleksibilne i da u konačnici mogu vodu okrenuti na svoj mlin suzama, upornošću, svađom ili još gorim metodama - ozljeđivanjem sebe ili drugih, ili uništavanjem stvari.
Prirodno je i normalno da će dijete pružati otpor kad mu se uskrati ili oduzme nešto što želi. Mala djeca ne razumiju logiku iza toga. Ona ne znaju da je nešto za njih opasno, da je mama nešto zabranila jer se to jednostavno ne radi i nepristojno je ili da tata traži da nešto naprave jer je to dugoročno za njihovo dobro. Dijete u tom trenutku samo zna da je spriječeno u nečem što želi. Zbog frustracije dijete će plakati i protestirati i roditeljima je često to jako teško gledati i emocionalno istrpjeti.
No ma koliko se roditeljima srce paralo, u tim trenutcima trebaju imati na umu tri stvari:
1. Vi ste roditelji i vi ste tu da naučite dijete prihvatljivo se ponašati, a ne obratno
2. Granice postoje da bi pomogle djetetu, a ne da bi ga povrijedile i ne radite ništa loše
3. Djeca to ne znaju, ali oni zapravo vole strukturu, red, granice, rutinu i disciplinu

Imajte na umu da ste vi roditelj

Zadaća roditelja je da usmjerava, uči, potiče ga i pomaže djetetu, a to se radi odgojem, iskazivanjem nježnosti i razgovorom. Zadaća djeteta je da izaziva granice postavljene odgojem, da se ljuti ako ne može dobiti baš sve što hoće i da umjesto razgovora plače i protestira.
Djeca na različite načine izbacuju frustracije, ali u tim trenutcima trebate se podsjetiti na važnu istinu: "U ovom odnosu ja sam roditelj, ja sam odrasla osoba i na meni je odgovornost da od ovog djeteta napravim zdravu odraslu osobu koja će moći i znati funkcionirati u društvu, biti zadovoljna, sretna i samopouzdana."
To znači da vi određujete što se smije, a što ne smije, kad se ide spavati, kako se ponaša za stolom, kako se odnosimo prema stvarima, kako se ponašamo prema drugim ljudima, kako se ponašamo prema starijima i slično. Sva se pravila i granice uvode postepeno, kako već dijete otkriva svijet oko sebe, ali je važno da se oko njih ne pregovara, svađa i da se ne popušta.
Važno je da dijete ne odgaja vas i ne određuje pravila vama.

Granice postavljate za djetetovu dugoročnu dobrobit

Kad dijete plače, moli, kumi, nesretno je, govori da ga boli, guši se u jecajima, nerijetko i mami poteknu suze. Teško je gledati tu ogromnu količinu tuge u tako malenom biću. No dijete drugačije ne zna ispoljiti negativne emocije, pa će vam psiholozi reći da u tim trenutcima treba djetetu pružiti utjehu i pomoći mu da se emocionalno primiri, ali bez da se pri tom poništi pravilo ili granica koju ste postavili.

Dijete smije biti tužno zbog nezadovoljstva, ali njegova reakcija ne smije biti povod da odustanete od odgojnog pravila ili postavljene granice.
"Znam da si tužna jer nisi sada dobila sladoled, ali dogovorili smo se da ćemo sladoled papati poslije ručka", samo je jedan primjer, vrlo jednostavan, kako djetetu reflektirati njegovu emociju, a ne odustati od postavljenog pravila.
I kad vam je teško, uzmite si nekoliko sekundi za sebe, duboko dišite i povratite prisebnost, ali imajte na umu da niste loš ili strog roditelj, da niste nerazumni, već da sve što radite, radite za djetetovo dobro.

Djeca vole granice i rutinu

Iako ih pokušavaju stalno probiti i dobiti ono što žele, djeca zapravo trebaju granice i rutinu. Ako ne postoje smjernice u ponašanju i dnevnoj rutini, dijete neće dobiti potrebni osjećaj stabilnosti i strukture. Već na malim stvarima vidi se koliko je važno da u djetetovu životu postoji poznato i sigurno okruženje i pravila. Na primjer, iznimno je važno da dijete ide spavati u uvijek isto vrijeme, da spava određeni broj sati, da uz sebe ima plišanca ili tješilicu i da ga roditelji isprate u svijet snova. Ako se ne poštuje ta rutina i pravilo, dijete će sljedećeg dana biti razdražljivo, neće se moći fokusirati, slabije će jesti i općenito biti pomalo izgubljeno.

   Djetetu rutina i granice daju osjećaj mira i sigurnosti.

Stoga kad vam bude teško jer ste u sukobu s mališanom oko nekog pravila ili postavljene granice, pokušajte se sjetiti ova tri pravila i bit ćete mirniji i staloženiji u rješavanju djetetove frustracije. Kako bude raslo, neka pravila će prihvatiti jer ste na njima bili ustrajni, a doći će neki drugi izazovi. Dobro je što će dijete biti sve bolje u komunikaciji, pa će doći trenutak dok ćete se s njime moći dogovoriti oko nekih stvari. A do tada, tješite, volite, mazite, grlite, ali nemojte odustati od vrijednosti koje djetetu želite prenijeti odgojem.
 Jelena Kovačić 

dijete-plakanje_pixabay

Kad vam je teško disciplinirati ih, sjetite se da djeca vole i trebaju granice i rutinu

<para>godine otkrivaju da 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo u dobi od jedanaest godina. Ta su djeca pod povećanim rizikom od razvoja mnogih kroničnih bolesti kao što su dijabetes, bolesti srca i krvnih žila i neki oblici raka. Osim toga, kad uđu u tinejdžersku dob, pretila djeca sklonija su razviti poremećaje u prehrani te imaju izuzetno negativnu sliku o sebi što dovodi do raznih psiho-emocionalnih problema.</para>
<para>Stoga je vrlo važno da roditelji čija djeca imaju prekomjernu težinu, osvijeste to kao problem koji moraju zajedno s djetetom riješiti. Rješavanje problema počinje razgovorom, no u komunikaciji treba biti suosjećajan i mudar. Reader's Digest napravio je veliki članak na ovu temu te razgovarao sa doktoricom pedijatrije Elizabeth Shepard, stručnjakinjom za nutricionizam i pretilost u sveučilišnoj instituciji <emphasis>Stanford Children's Health</emphasis>. Ovo su njezini savjeti za roditelje koji ne znaju kako razgovarati s djetetom o njegovoj ili njezinoj prekomjernoj težini:
</para>
<heading4>Naglasak stavite na zdravlje, a ne na debljinu</heading4>
<para>
Djeca koja imaju problema s viškom kilograma toga su itekako svjesna i zasigurno se bore s kritikama vršnjaka. Roditelji bi trebali maknuti fokus razgovora s debljine i preusmjeriti ga na konkretne promjene i aktivnosti koje će se poduzeti, a odnose se na usvajanje zdravijih životnih navika. Pričajte djetetu što bi željeli promijeniti i sklopite s njime pakt o suradnji.
</para>
<heading4>Ne spominjite dijetu kao rješenje</heading4>
<para>
Svaki liječnik strogo će vam zabraniti provođenje dijete kod djece koja su u fazi rasta i razvoja i trebaju energiju. Iako dijeta u osnovnom značenju znači "prehrana", odnosno određeni način prehrane, kod nas dijeta obično znači odricanje od nekih grupa hrane i potpuno izbacivanje obroka. Dijeta daje brze rezultate ali je kontraproduktivna. Cilj za vaše dijete treba biti dugoročan. Pokušajte nezdrave namirnice (procesuirana i brza hrana, dubokopržena hrana, slatkiši i sokovi, pekarski proizvodi i sl.), postepeno mijenjati zdravijim i svježim. Uključite dijete u taj proces i pokušajte pronaći hranu i recepte koje će dijete voljeti jesti, a bit će kvalitetniji. Te promjene moraju se događati na razini cijele obitelji, pa se dijete neće osjećati izdvojeno i etiketirano da je samo ono na "dijeti" i pati. Isto tako ne spominjite kalorije, nemojte ih brojati i fokusirajte se samo i isključivo na zdravu prehranu.
</para>
<heading4>Nemojte previše razgovarati, radije se aktivirajte</heading4>
<para>
Ponekad je najbolji način da s djetetom razgovarate o njegovoj težini taj da uopće o tome ne razgovarate. Mala djeca vjerojatno neće niti tražiti dodatna objašnjenja kad uvedete promjene. Oni malo stariji možda će imati potrebu podijeliti s vama psihološko-emocionalnu zabrinutost, posebno ako su meta zadirkivanja i ismijavanja među vršnjacima. Bilo bi dobro da saznate je li vaše dijete žrtva zadirkivanja i potom porazgovarate da se dijete oslobodi potištenosti i strahova. Ako to nije slučaj, možda ni nije potrebno previše govoriti, već na mala vrata i postepeno počnite uvoditi promjene u djetetovu prehranu i aktivnosti.
</para>
<heading4>Uzmite u obzir djetetovo mišljenje</heading4>
<para>
Pitajte dijete što ono misli i osjeća u vezi promjena koje ćete kao obitelj uvesti u prehranu. Cilj je da dijete nema dojam da mu se nešto nameće, već da se s njime želi postići dogovor i da ima pravo na vlastito mišljenje. Čak je poželjno da si dijete samo postavi dugoročne i ostvarive ciljeve. Ne zaboravite naglasiti da ste mu podrška i da ćete mu pomoći.
</para>
<heading4>Zdrava prehrana neka postane prioritet u vašoj obitelji</heading4>
<para>
Ponekad djetetove nezdrave navike u prehrani proizlaze iz nezdravih navika roditelja. Kada se suoče s problemom pretilosti kod djeteta, mnogi roditelji moraju se s istim problemom suočiti i kod sebe. Najlakši izlaz iz ove situacije je da kao obitelj porazgovarate što bi mogli promijeniti i koje zdravije izbore uvesti. Neka ti ciljevi budu ostvarivi. Na primjer, nemojte izbaciti sa svog obiteljskog stola desert u potpunosti ako se svi volite zasladiti, već se dogovorite da štrudle, buhtle ili kekse zamijenite nekim zdravijim izborom kao što su voćne salate ili voćni kolači s malo šećera. Vrlo učinkovite promjene su i obavezan zajednički obrok za istim stolom, uključivanje djece u kupnju namirnica i pripremanje obroka. Uvođenje zdravih navika neka bude zabavno, a ne nametanje stroge discipline za koju niste sigurni hoćete li ju moći dugoročno održavati.
</para>
<heading4>Ne eliminirajte baš svu "lošu" hranu</heading4>
<para>
Ako djetetu iz prehrane izbacite baš sve što voli, napravit ćete više štete nego koristi. Dijete će jesti potajno, kupovati si slatkiše poslije škole i početi se nagrađivati i tješiti žuđenom hranom. Nagli i bolni rezovi nikada nisu zdravi i dobri, a vi želite da se vaše dijete osjeća zdravo i dobro. Postepeno izbacujte i mijenjajte navike. Na primjer, ako dijete svako jutro želi čokoladni namaz na bijelom kruhu, dogovorite se da takav doručak može dobiti jednom tjedno, a potom ga zainteresirajte i za neke druge izbore.
</para>
<heading4>Ne kritizirajte i ne posramljujte djetetov izgled i tijelo</heading4>
<para>
Kad razgovarate o kilogramima nemojte koristiti izraze poput "debeo si", "imaš salo", "ogromna si" i budite oko toga suosjećajni. Brojna istraživanja pokazala su da stvaranje loše slike o vlastitom tijelu u djetinjstvu, dovodi do pretilosti i nezdravih prehrambenih navika i obrazaca u odrasloj dobi. Učinkovitije je usmjeriti dijete na zdravije odluke, nego kritizirati njegove loše odluke.
</para>
<heading4>Pohvalite dijete zbog truda</heading4>
<para>
Svako pozitivno ponašanje i pomake svakako pohvalite. Ako dijete više vozi bicikl jer zbog zdravije hrane ima više energije i volje, svakako mu to spomenite: "Drago mi je što se više voziš na biciklu. Možda stvarno imaš više energije i bolje si volje od kada zdravije jedemo". Isto tako, stalno ga potičite na nove aktivnosti. Ako vaša curica voli plesati, upalite češće radio i potaknite ju da pleše. Slobodno zaplešite s njome da ju zainteresirate. Ako pak dijete "poklekne" ili pogriješi (npr. na rođendanu pojede tri komada torte iako mu je dovoljan bio i jedan), nemojte odmah na njega drvljem i kamenjem. Za stvaranje novih navika treba vremena i svaka "greška" u koracima prilika je za učenje. Isto tako, pohvale nemojte upućivati u vezi kilograma i izgleda. Nemojte djetetu govoriti "baš sam ponosna na tebe jer si smršavio dva kilograma" ili, na primjer, "vidi ti se da si smršavila jer ti trbuh više tako ne strši dok nosiš ovu haljinicu".
</para>
<heading4>Promjene u načinu života ne znače samo zdraviju prehranu</heading4>
<para>
U normalizaciji težine, osim zdravije hrane, u djetetovu svakodnevicu možete uvesti još neke promjene. Redovita tjelesna aktivnost vrlo je važan aspekt. Počnite s hodanjem. Svakoga dana šetajte barem 15 do 30 minuta. Ako imate mogućnosti, upišite dijete na neku sportsku aktivnost, barem dva puta tjedno po 60 minuta. Isto tako, uključite dijete u kućanske poslove. A tu su i još neki korisni savjeti: ugasite televizor kada jedete jer dijete je fokusirano na sadržaj i sklonije je nesvjesno hranu trpati u sebe. Isto tako, potrudite se uvesti reda u rutinu spavanja. Manjak sna također se povezuje s gomilanjem kilograma.
</para>
<heading4>Organizirajte obiteljske aktivnosti</heading4>
<para>
Ako želite da se dijete više kreće, a nije baš oduševljeno treniranjem nekog konkretnog sporta, pokušajte sa zabavnim obiteljskim aktivnostima. Zimi idite na klizanje, grudanje, na bazene, a ljeti na izlete na kojima možete igrati badminton, dodavati se loptom i slično. Kao i kod hrane, naglasak stavite na zabavu i vježbanje, a ne na skidanje kilograma. Oni će se uz dovoljno kretanja sami regulirati kroz određeno vremensko razdoblje.
</para>
<heading4>Budite djetetu dobar primjer</heading4>
<para>
Ako želite da dijete zdravije jede, to morate učiniti i vi. Ne možete djetetu na tanjur staviti blitvu i piletinu s roštilja, a da ostatak obitelji jede pizzu. Isto vrijedi i za vježbanje - ako se vi nećete pokrenuti, neće se ni vaše dijete. Istraživanja su pokazala da se djeca puno brže prilagođavaju promjenama i usvajaju lakše nova ponašanja, ako ta ista ponašanja vide kod svojih roditelja i vršnjaka. Imajte uvijek na umu da za sve članove obitelji radite dobru stvar.
</para>
<heading4>Zatražite profesionalnu pomoć</heading4>
<para>
Nemojte se libiti zatražiti pomoć pedijatra, nutricioniste i psihologa. Ovisno o tome koliko je vaše dijete zbog debljine fizički, ali psiho-emocionalno loše, savjeti stručnjaka itekako će vam pomoći na vašem putu. Važno je da ste priznali problem, osvijestili ga i da ste odlučni dugoročno pomoći svome djetetu.</para>

Zajedno s djetetom i cijelom obitelji riješite problem prekomjerne težine Prekomjerna tjelesna težina i pretilost postali su globalno tema broj jedan kad je zdravlje djece u pitanju. Hrvatska nije izuzetak pa podatci iz 2016. godine otkrivaju da 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo u dobi od jedanaest godina. Ta su djeca pod povećanim rizikom od razvoja mnogih kroničnih bolesti kao što su dijabetes, bolesti srca i krvnih žila i neki oblici raka. Osim toga, kad uđu u tinejdžersku dob, pretila djeca sklonija su razviti poremećaje u prehrani te imaju izuzetno negativnu sliku o sebi što dovodi do raznih psiho-emocionalnih problema.
Stoga je vrlo važno da roditelji čija djeca imaju prekomjernu težinu, osvijeste to kao problem koji moraju zajedno s djetetom riješiti. Rješavanje problema počinje razgovorom, no u komunikaciji treba biti suosjećajan i mudar. Reader's Digest napravio je veliki članak na ovu temu te razgovarao sa doktoricom pedijatrije Elizabeth Shepard, stručnjakinjom za nutricionizam i pretilost u sveučilišnoj instituciji Stanford Children's Health. Ovo su njezini savjeti za roditelje koji ne znaju kako razgovarati s djetetom o njegovoj ili njezinoj prekomjernoj težini:

Naglasak stavite na zdravlje, a ne na debljinu

Djeca koja imaju problema s viškom kilograma toga su itekako svjesna i zasigurno se bore s kritikama vršnjaka. Roditelji bi trebali maknuti fokus razgovora s debljine i preusmjeriti ga na konkretne promjene i aktivnosti koje će se poduzeti, a odnose se na usvajanje zdravijih životnih navika. Pričajte djetetu što bi željeli promijeniti i sklopite s njime pakt o suradnji.

Ne spominjite dijetu kao rješenje

Svaki liječnik strogo će vam zabraniti provođenje dijete kod djece koja su u fazi rasta i razvoja i trebaju energiju. Iako dijeta u osnovnom značenju znači "prehrana", odnosno određeni način prehrane, kod nas dijeta obično znači odricanje od nekih grupa hrane i potpuno izbacivanje obroka. Dijeta daje brze rezultate ali je kontraproduktivna. Cilj za vaše dijete treba biti dugoročan. Pokušajte nezdrave namirnice (procesuirana i brza hrana, dubokopržena hrana, slatkiši i sokovi, pekarski proizvodi i sl.), postepeno mijenjati zdravijim i svježim. Uključite dijete u taj proces i pokušajte pronaći hranu i recepte koje će dijete voljeti jesti, a bit će kvalitetniji. Te promjene moraju se događati na razini cijele obitelji, pa se dijete neće osjećati izdvojeno i etiketirano da je samo ono na "dijeti" i pati. Isto tako ne spominjite kalorije, nemojte ih brojati i fokusirajte se samo i isključivo na zdravu prehranu.

Nemojte previše razgovarati, radije se aktivirajte

Ponekad je najbolji način da s djetetom razgovarate o njegovoj težini taj da uopće o tome ne razgovarate. Mala djeca vjerojatno neće niti tražiti dodatna objašnjenja kad uvedete promjene. Oni malo stariji možda će imati potrebu podijeliti s vama psihološko-emocionalnu zabrinutost, posebno ako su meta zadirkivanja i ismijavanja među vršnjacima. Bilo bi dobro da saznate je li vaše dijete žrtva zadirkivanja i potom porazgovarate da se dijete oslobodi potištenosti i strahova. Ako to nije slučaj, možda ni nije potrebno previše govoriti, već na mala vrata i postepeno počnite uvoditi promjene u djetetovu prehranu i aktivnosti.

Uzmite u obzir djetetovo mišljenje

Pitajte dijete što ono misli i osjeća u vezi promjena koje ćete kao obitelj uvesti u prehranu. Cilj je da dijete nema dojam da mu se nešto nameće, već da se s njime želi postići dogovor i da ima pravo na vlastito mišljenje. Čak je poželjno da si dijete samo postavi dugoročne i ostvarive ciljeve. Ne zaboravite naglasiti da ste mu podrška i da ćete mu pomoći.

Zdrava prehrana neka postane prioritet u vašoj obitelji

Ponekad djetetove nezdrave navike u prehrani proizlaze iz nezdravih navika roditelja. Kada se suoče s problemom pretilosti kod djeteta, mnogi roditelji moraju se s istim problemom suočiti i kod sebe. Najlakši izlaz iz ove situacije je da kao obitelj porazgovarate što bi mogli promijeniti i koje zdravije izbore uvesti. Neka ti ciljevi budu ostvarivi. Na primjer, nemojte izbaciti sa svog obiteljskog stola desert u potpunosti ako se svi volite zasladiti, već se dogovorite da štrudle, buhtle ili kekse zamijenite nekim zdravijim izborom kao što su voćne salate ili voćni kolači s malo šećera. Vrlo učinkovite promjene su i obavezan zajednički obrok za istim stolom, uključivanje djece u kupnju namirnica i pripremanje obroka. Uvođenje zdravih navika neka bude zabavno, a ne nametanje stroge discipline za koju niste sigurni hoćete li ju moći dugoročno održavati.

Ne eliminirajte baš svu "lošu" hranu

Ako djetetu iz prehrane izbacite baš sve što voli, napravit ćete više štete nego koristi. Dijete će jesti potajno, kupovati si slatkiše poslije škole i početi se nagrađivati i tješiti žuđenom hranom. Nagli i bolni rezovi nikada nisu zdravi i dobri, a vi želite da se vaše dijete osjeća zdravo i dobro. Postepeno izbacujte i mijenjajte navike. Na primjer, ako dijete svako jutro želi čokoladni namaz na bijelom kruhu, dogovorite se da takav doručak može dobiti jednom tjedno, a potom ga zainteresirajte i za neke druge izbore.

Ne kritizirajte i ne posramljujte djetetov izgled i tijelo

Kad razgovarate o kilogramima nemojte koristiti izraze poput "debeo si", "imaš salo", "ogromna si" i budite oko toga suosjećajni. Brojna istraživanja pokazala su da stvaranje loše slike o vlastitom tijelu u djetinjstvu, dovodi do pretilosti i nezdravih prehrambenih navika i obrazaca u odrasloj dobi. Učinkovitije je usmjeriti dijete na zdravije odluke, nego kritizirati njegove loše odluke.

Pohvalite dijete zbog truda

Svako pozitivno ponašanje i pomake svakako pohvalite. Ako dijete više vozi bicikl jer zbog zdravije hrane ima više energije i volje, svakako mu to spomenite: "Drago mi je što se više voziš na biciklu. Možda stvarno imaš više energije i bolje si volje od kada zdravije jedemo". Isto tako, stalno ga potičite na nove aktivnosti. Ako vaša curica voli plesati, upalite češće radio i potaknite ju da pleše. Slobodno zaplešite s njome da ju zainteresirate. Ako pak dijete "poklekne" ili pogriješi (npr. na rođendanu pojede tri komada torte iako mu je dovoljan bio i jedan), nemojte odmah na njega drvljem i kamenjem. Za stvaranje novih navika treba vremena i svaka "greška" u koracima prilika je za učenje. Isto tako, pohvale nemojte upućivati u vezi kilograma i izgleda. Nemojte djetetu govoriti "baš sam ponosna na tebe jer si smršavio dva kilograma" ili, na primjer, "vidi ti se da si smršavila jer ti trbuh više tako ne strši dok nosiš ovu haljinicu".

Promjene u načinu života ne znače samo zdraviju prehranu

U normalizaciji težine, osim zdravije hrane, u djetetovu svakodnevicu možete uvesti još neke promjene. Redovita tjelesna aktivnost vrlo je važan aspekt. Počnite s hodanjem. Svakoga dana šetajte barem 15 do 30 minuta. Ako imate mogućnosti, upišite dijete na neku sportsku aktivnost, barem dva puta tjedno po 60 minuta. Isto tako, uključite dijete u kućanske poslove. A tu su i još neki korisni savjeti: ugasite televizor kada jedete jer dijete je fokusirano na sadržaj i sklonije je nesvjesno hranu trpati u sebe. Isto tako, potrudite se uvesti reda u rutinu spavanja. Manjak sna također se povezuje s gomilanjem kilograma.

Organizirajte obiteljske aktivnosti

Ako želite da se dijete više kreće, a nije baš oduševljeno treniranjem nekog konkretnog sporta, pokušajte sa zabavnim obiteljskim aktivnostima. Zimi idite na klizanje, grudanje, na bazene, a ljeti na izlete na kojima možete igrati badminton, dodavati se loptom i slično. Kao i kod hrane, naglasak stavite na zabavu i vježbanje, a ne na skidanje kilograma. Oni će se uz dovoljno kretanja sami regulirati kroz određeno vremensko razdoblje.

Budite djetetu dobar primjer

Ako želite da dijete zdravije jede, to morate učiniti i vi. Ne možete djetetu na tanjur staviti blitvu i piletinu s roštilja, a da ostatak obitelji jede pizzu. Isto vrijedi i za vježbanje - ako se vi nećete pokrenuti, neće se ni vaše dijete. Istraživanja su pokazala da se djeca puno brže prilagođavaju promjenama i usvajaju lakše nova ponašanja, ako ta ista ponašanja vide kod svojih roditelja i vršnjaka. Imajte uvijek na umu da za sve članove obitelji radite dobru stvar.

Zatražite profesionalnu pomoć

Nemojte se libiti zatražiti pomoć pedijatra, nutricioniste i psihologa. Ovisno o tome koliko je vaše dijete zbog debljine fizički, ali psiho-emocionalno loše, savjeti stručnjaka itekako će vam pomoći na vašem putu. Važno je da ste priznali problem, osvijestili ga i da ste odlučni dugoročno pomoći svome djetetu. Jelena Kovačić 

the size of stomach of children with overweight.

Zajedno s djetetom i cijelom obitelji riješite problem prekomjerne težine

<para>Prvo ljetovanje s malim djetetom kod roditelja izaziva mnoge dvojbe i strepnje oko toga kada, koliko i s kakvom zaštitom je preporučljivo izlaganje djeteta suncu. Koliko god svjesni pozitivnih učinaka sunca na zdravlje i razvoj djeteta, svakako treba voditi računa o štetnosti UV zraka, pogotovo na dječju koža koja se još razvija, nedovoljno je zrela i zato osjetljivija na štetni utjecaj sunca. Tamnjenje kao mehanizam obrane kože od UV zraka kod djece nije u cjelosti prisutno. Djeci stavljajte šeširiće kad idete na sunce, koristite primjerenu odjeću, kreme, suncobran, čak i u hladu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pozitivni učinci sunca na zdravlje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeci dakako treba sunce, ponajprije zbog proizvodnje vitamina D nužnog za apsorpciju kalcija u probavnom traktu i nezamjenjivog za zdrav metabolizam kostiju i razvoj zuba. Vitamin D je neophodan tijekom cijelog života za pravilan razvoj, rast i održavanje zdravlja. Važan je i za rast i razvoj kostiju kod djece, jer sudjeluje u formiranju kostiju, kao i za jačanje imunološkog sustava, te za jake mišiće, zube i kosti kod odraslih. Vitamin D prema najnovijim istraživanjima igra važnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja mnogih bolesti, poput multiple skleroze, srčanih bolesti, virusnih infekcija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Bebe na suncu: da ili ne
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djecu, a posebice onu najmlađu, treba u potpunosti zaštititi od izlaganja suncu. Zato što je tanja, koža djece podložnija je dubinskim staničnim oštećenjima, ima slabije razvijen sustav pigmentacije i nije još razvila samoobrambeni sustav, koji kod odraslih pomaže u obrani od UV zraka. Dermatolozi i pedijatri preporučuju da bebe u dobi do godine dana ne bi trebalo izlagati izravnu sunčevom svjetlu. Bebina koža je tanka i može puno lakše izgorjeti od kože starijeg djeteta. To se pogotovo odnosi na bebe mlađe od 6 mjeseci. Kad sunčeve zrake uspiju doprijeti do bebine kože, mogu prouzročiti opekline, čireve i druga oštećenja kože.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira je li dijete svjetlije ili tamnije puti, mora biti primjereno zaštićeno od štetnih UV zraka. Ako je beba starija od 6 mjeseci, treba namazati kremu po cijelom tijelu. Najbolji proizvodi za bebu štite i od UVA i UVB zraka. Većina zraka s kojima naša koža dolazi u kontakt su UVA zrake, koje mogu ošteti kožu, a UVB zrake mogu oštetiti i kožu i oči.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što je dijete mlađe, veći faktor zaštite
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod odlaska na plažu treba izbjegavati razdoblje kad je sunce najjače između 12 i 16 sati. Djeca trebaju imati kapu sa širokim obodom. Poželjno je da kapa ima dugačak šilt koji će zaštititi djetetove oči od jake sunčeve svjetlosti. Dijete ne smije izlaziti na sunce bez zaštite za glavu. Na sebi treba nositi tanku odjeću svijetlih boja, jer tamne boje privlače toplinu. Preporučljive su i sunčane naočale sa staklom koje štiti od UV zraka. Redovito i u dovoljnoj količini nanosite kremu za zaštitu od sunca, najmanje dva sloja svaka dva sata, te obavezno nakon kupanja na sve suncu izložene dijelove tijela. Ne zaboravite vrat, uši i stopala.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odaberite kremu koja je posebno formulirana za djecu. Svakako da ima visok zaštitni faktor 50, da je otporna na vodu i pijesak. Namažite dijete najmanje sat vremena prije nego što ćete izaći na sunce. Tako ćete biti sigurni da je koža upila preparat i da je zaštićena. Zabluda je da kožu djeteta koje boravi u hladovini ne treba mazati. Čak i kada je oblačno, 80 posto UV-zračenja dopire do kože djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nikada nemojte koristiti proizvode koji sadrže parfem ili alkohol. Primjena ovakvih proizvoda na suncu izazvat će alergijsku reakciju kod većine male djece. Dok dijete boravi na suncu, dajte mu piti tekućinu svakih pola sata. Na taj način spriječit ćete dehidraciju, koja je inače vrlo opasna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odjeća koja štiti od sunca
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim primjene zaštitnog faktora koji štiti kožu od sunca, možemo djecu zaštiti i odjećom koja odbija UV zračenje. Postoji zaštitna odjeća koja štiti od sunca, šeširi i kape te zaštitne majice i hlače. Odjeća je proizvedena od posebnih tkanina s dodacima koji pružaju zaštitu od UV zraka. Zaštita je utkana u niti i ne ispire se, a najčešće je riječ o nanočesticama titan oksida, koji reflektira sunčevo svjetlo, pa čak u stanovitoj mjeri odbija i toplinsko zračenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tkanine omogućuju disanje, odnosno prolazak znoja van kako bi se tijelo prirodno hladilo. Postoje standardi za proizvodnju ovih tkanina, nose oznaku UPF (UV zaštitni faktor), koji može biti u rasponu od 15-50. Proizvodi koji nose oznaku UPF 50 pružaju odličnu zaštitu. UV zaštitna djeća omogućava UPF 50 ili veći, čime se blokira 97 posto UV zračenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Vitalinka - fotolia</para>

Kako zaštititi djecu od štetnosti UV zraka Zaštita od najmlađe dobi Prvo ljetovanje s malim djetetom kod roditelja izaziva mnoge dvojbe i strepnje oko toga kada, koliko i s kakvom zaštitom je preporučljivo izlaganje djeteta suncu. Koliko god svjesni pozitivnih učinaka sunca na zdravlje i razvoj djeteta, svakako treba voditi računa o štetnosti UV zraka, pogotovo na dječju koža koja se još razvija, nedovoljno je zrela i zato osjetljivija na štetni utjecaj sunca. Tamnjenje kao mehanizam obrane kože od UV zraka kod djece nije u cjelosti prisutno. Djeci stavljajte šeširiće kad idete na sunce, koristite primjerenu odjeću, kreme, suncobran, čak i u hladu.
   
   Pozitivni učinci sunca na zdravlje
   
   
Djeci dakako treba sunce, ponajprije zbog proizvodnje vitamina D nužnog za apsorpciju kalcija u probavnom traktu i nezamjenjivog za zdrav metabolizam kostiju i razvoj zuba. Vitamin D je neophodan tijekom cijelog života za pravilan razvoj, rast i održavanje zdravlja. Važan je i za rast i razvoj kostiju kod djece, jer sudjeluje u formiranju kostiju, kao i za jačanje imunološkog sustava, te za jake mišiće, zube i kosti kod odraslih. Vitamin D prema najnovijim istraživanjima igra važnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja mnogih bolesti, poput multiple skleroze, srčanih bolesti, virusnih infekcija.
   
   Bebe na suncu: da ili ne
   
   
Djecu, a posebice onu najmlađu, treba u potpunosti zaštititi od izlaganja suncu. Zato što je tanja, koža djece podložnija je dubinskim staničnim oštećenjima, ima slabije razvijen sustav pigmentacije i nije još razvila samoobrambeni sustav, koji kod odraslih pomaže u obrani od UV zraka. Dermatolozi i pedijatri preporučuju da bebe u dobi do godine dana ne bi trebalo izlagati izravnu sunčevom svjetlu. Bebina koža je tanka i može puno lakše izgorjeti od kože starijeg djeteta. To se pogotovo odnosi na bebe mlađe od 6 mjeseci. Kad sunčeve zrake uspiju doprijeti do bebine kože, mogu prouzročiti opekline, čireve i druga oštećenja kože.
   
Bez obzira je li dijete svjetlije ili tamnije puti, mora biti primjereno zaštićeno od štetnih UV zraka. Ako je beba starija od 6 mjeseci, treba namazati kremu po cijelom tijelu. Najbolji proizvodi za bebu štite i od UVA i UVB zraka. Većina zraka s kojima naša koža dolazi u kontakt su UVA zrake, koje mogu ošteti kožu, a UVB zrake mogu oštetiti i kožu i oči.
   
   Što je dijete mlađe, veći faktor zaštite
   
   
Kod odlaska na plažu treba izbjegavati razdoblje kad je sunce najjače između 12 i 16 sati. Djeca trebaju imati kapu sa širokim obodom. Poželjno je da kapa ima dugačak šilt koji će zaštititi djetetove oči od jake sunčeve svjetlosti. Dijete ne smije izlaziti na sunce bez zaštite za glavu. Na sebi treba nositi tanku odjeću svijetlih boja, jer tamne boje privlače toplinu. Preporučljive su i sunčane naočale sa staklom koje štiti od UV zraka. Redovito i u dovoljnoj količini nanosite kremu za zaštitu od sunca, najmanje dva sloja svaka dva sata, te obavezno nakon kupanja na sve suncu izložene dijelove tijela. Ne zaboravite vrat, uši i stopala.
   
Odaberite kremu koja je posebno formulirana za djecu. Svakako da ima visok zaštitni faktor 50, da je otporna na vodu i pijesak. Namažite dijete najmanje sat vremena prije nego što ćete izaći na sunce. Tako ćete biti sigurni da je koža upila preparat i da je zaštićena. Zabluda je da kožu djeteta koje boravi u hladovini ne treba mazati. Čak i kada je oblačno, 80 posto UV-zračenja dopire do kože djeteta.
   
Nikada nemojte koristiti proizvode koji sadrže parfem ili alkohol. Primjena ovakvih proizvoda na suncu izazvat će alergijsku reakciju kod većine male djece. Dok dijete boravi na suncu, dajte mu piti tekućinu svakih pola sata. Na taj način spriječit ćete dehidraciju, koja je inače vrlo opasna.
   
   Odjeća koja štiti od sunca
   
   
Osim primjene zaštitnog faktora koji štiti kožu od sunca, možemo djecu zaštiti i odjećom koja odbija UV zračenje. Postoji zaštitna odjeća koja štiti od sunca, šeširi i kape te zaštitne majice i hlače. Odjeća je proizvedena od posebnih tkanina s dodacima koji pružaju zaštitu od UV zraka. Zaštita je utkana u niti i ne ispire se, a najčešće je riječ o nanočesticama titan oksida, koji reflektira sunčevo svjetlo, pa čak u stanovitoj mjeri odbija i toplinsko zračenje.
   
Tkanine omogućuju disanje, odnosno prolazak znoja van kako bi se tijelo prirodno hladilo. Postoje standardi za proizvodnju ovih tkanina, nose oznaku UPF (UV zaštitni faktor), koji može biti u rasponu od 15-50. Proizvodi koji nose oznaku UPF 50 pružaju odličnu zaštitu. UV zaštitna djeća omogućava UPF 50 ili veći, čime se blokira 97 posto UV zračenja.
 

Foto: © Vitalinka - fotolia M.G. 

Kako zaštititi djecu od štetnosti UV zraka

<para>Znanstvenici smatraju da je to zbog hrane koja biva sve zagađenija ili kemijski procesuirana te do stresa modernog života koji remeti endokrini sustav, a time i plodnost. Sada je studija nazvana <emphasis>Nurses’ Health Study</emphasis> potvrdila da postoji veza između prehrane i plodnosti. Provedena je na čak 18.000 žena koje su željele zatrudnjeti, pa su bile podvrgnute "eksperimentu" zdrave prehrane. Njihov jelovnik se sastojao od povrća, voća, cjelovitih žitarica i mahunarki. Konzumirale su hranu bogatu proteinima i zdravim masnoćama.</para>
<para>Nakon osam godina, studija je pokazala da je ovakva prehrana rezultirala s 66% manjim rizikom od neplodnosti uzrokovane bolestima jajnika te 27% manjim rizikom od neplodnosti uzrokovane nekim drugim faktorima.
</para>
<heading4>Započnite s regulacijom tjelesne težine</heading4>
<para>
Pretilost ili pothranjenost mogu negativno utjecati na plodnost. Najbolji način da se regulira težina je tjelovježbom, uravnoteženom prehranom i izračunom indeksa tjelesne mase. Propisane dijete treba izbjegavati i pouzdati se na cjelovite i zdrave namirnice. Važno je da žena osjeća kako joj tijelo dobiva stabilnu i nutritivno kvalitetnu energiju preko hrane.</para>
<para>No regulacija težine nije poželjna samo za ženu već i muškarci trebaju poraditi na tome, posebno ako imaju višak težine. Naime, poznato je da pretilost kod muškaraca dovodi do niže pokretljivosti spermija, pada razine testosterona i pada broja zdravih spermija.
</para>
<heading4>Pozabavite se ugljikohidratima</heading4>
<para>
Znanost je također pronašla vezu između povećanog unosa ugljikohidrata (bijela riža, tjestenina, bijeli kruh, slatkiši, sokovi i krumpir) i neplodnosti jajnika. S druge strane, takozvani dobri ugljikohidrati iz graha, cjelovitih žitarica i povrća, djeluju vrlo blagotvorno na hormonalni sustav, a time i plodnost žene. Radi se o ugljikohidratima koji se sporije razgrađuju u organizmu, a u kombinaciji s voćem, orašastim plodovima i sjemenkama općenito poboljšavaju zdravlje i najbolja su podloga za planiranje zdrave trudnoće.
</para>
<heading4>Masnoće iz mlijeka su važne</heading4>
<para>
Studije su dokazale da punomasno mlijeko i mliječni proizvodi organizmu daju masnoće koje poboljšavaju plodnost. Međutim, nutricionisti savjetuju jednu do dvije šalice mlijeka ili jogurta dnevno.
</para>
<heading4>Uvijek birajte svježe namirnice</heading4>
<para>
Užurbano doba nametnulo je procesuiranu i kemijski obrađenu brzu hranu, no ako želite poboljšati plodnost i zatrudnjeti, svježe namirnice neka vam ipak budu prvi izbor. U procesuiranoj hrani nalazi se niz kemikalija koje mogu djelovati kao hormonalni disruptori te negativno utjecati na endokrinološku sliku, odnosno poremetiti hormonalni sustav i spolne hormone koji reguliraju menstruaciju.
</para>
<heading4>Zaključak na kraju...</heading4>
<para>
Ako imate problema s plodnošću, okrenite se sljedećim namirnicama:</para>
<para>- povrće
- voće
- cjelovite žitarice
- sjemenke
- mahunarke
- orašasti plodovi
- zdrave masnoće (npr. maslinovo ulje)
- mlijeko i mliječni proizvodi</para>
<para>Rad jajnika dovedite u red tako što ćete:</para>
<para>- regulirati indeks tjelesne mase (tjelesnu težinu)
- vježbati
- umanjiti stres</para>

Hrana ima veliki utjecaj na plodnost i brže zatrudnjivanje (potvrdila studija) Neplodnost i problemi sa zatrudnjivanjem nikada nisu toliko mučili parove kao u moderno doba. Znanstvenici smatraju da je to zbog hrane koja biva sve zagađenija ili kemijski procesuirana te do stresa modernog života koji remeti endokrini sustav, a time i plodnost. Sada je studija nazvana Nurses’ Health Study potvrdila da postoji veza između prehrane i plodnosti. Provedena je na čak 18.000 žena koje su željele zatrudnjeti, pa su bile podvrgnute "eksperimentu" zdrave prehrane. Njihov jelovnik se sastojao od povrća, voća, cjelovitih žitarica i mahunarki. Konzumirale su hranu bogatu proteinima i zdravim masnoćama.
Nakon osam godina, studija je pokazala da je ovakva prehrana rezultirala s 66% manjim rizikom od neplodnosti uzrokovane bolestima jajnika te 27% manjim rizikom od neplodnosti uzrokovane nekim drugim faktorima.

Započnite s regulacijom tjelesne težine

Pretilost ili pothranjenost mogu negativno utjecati na plodnost. Najbolji način da se regulira težina je tjelovježbom, uravnoteženom prehranom i izračunom indeksa tjelesne mase. Propisane dijete treba izbjegavati i pouzdati se na cjelovite i zdrave namirnice. Važno je da žena osjeća kako joj tijelo dobiva stabilnu i nutritivno kvalitetnu energiju preko hrane.
No regulacija težine nije poželjna samo za ženu već i muškarci trebaju poraditi na tome, posebno ako imaju višak težine. Naime, poznato je da pretilost kod muškaraca dovodi do niže pokretljivosti spermija, pada razine testosterona i pada broja zdravih spermija.

Pozabavite se ugljikohidratima

Znanost je također pronašla vezu između povećanog unosa ugljikohidrata (bijela riža, tjestenina, bijeli kruh, slatkiši, sokovi i krumpir) i neplodnosti jajnika. S druge strane, takozvani dobri ugljikohidrati iz graha, cjelovitih žitarica i povrća, djeluju vrlo blagotvorno na hormonalni sustav, a time i plodnost žene. Radi se o ugljikohidratima koji se sporije razgrađuju u organizmu, a u kombinaciji s voćem, orašastim plodovima i sjemenkama općenito poboljšavaju zdravlje i najbolja su podloga za planiranje zdrave trudnoće.

Masnoće iz mlijeka su važne

Studije su dokazale da punomasno mlijeko i mliječni proizvodi organizmu daju masnoće koje poboljšavaju plodnost. Međutim, nutricionisti savjetuju jednu do dvije šalice mlijeka ili jogurta dnevno.

Uvijek birajte svježe namirnice

Užurbano doba nametnulo je procesuiranu i kemijski obrađenu brzu hranu, no ako želite poboljšati plodnost i zatrudnjeti, svježe namirnice neka vam ipak budu prvi izbor. U procesuiranoj hrani nalazi se niz kemikalija koje mogu djelovati kao hormonalni disruptori te negativno utjecati na endokrinološku sliku, odnosno poremetiti hormonalni sustav i spolne hormone koji reguliraju menstruaciju.

Zaključak na kraju...

Ako imate problema s plodnošću, okrenite se sljedećim namirnicama:
- povrće
- voće
- cjelovite žitarice
- sjemenke
- mahunarke
- orašasti plodovi
- zdrave masnoće (npr. maslinovo ulje)
- mlijeko i mliječni proizvodi
Rad jajnika dovedite u red tako što ćete:
- regulirati indeks tjelesne mase (tjelesnu težinu)
- vježbati
- umanjiti stres Jelena Kovačić 

zdrava hrana pixabay

Hrana ima veliki utjecaj na plodnost i brže zatrudnjivanje (potvrdila studija)

<para>Za razliku od emocija, običaji koji slijede nakon rođenja djeteta bitno se razlikuju u pojedinim zemljama. Upoznajte se s nekima od njih i uživajte u bogatstvu multikulturalnosti.
</para>
<heading4>
 Iran
</heading4>
<para>
Ovo je zemlja koja je idealna za žene željne poštenog odmora nakon poroda. Prvih deset dana nakon rođenja djeteta, Iranke se samo odmaraju u krevetu. Ništa ne moraju raditi, a cijelu brigu oko djeteta i kućanstva preuzimaju njihove majke. Baka postaje “glava kuće” zadužena i za posebnu prehranu rodilje. Novopečena mama hrani se posebnim jelom <emphasis>Kachi</emphasis> koje se spravlja od brašna, maslaca, šećera, šafrana i drugih začina.
</para>
<heading4>
 Nigerija
</heading4>
<para>
Nekolicina istraživanja pokazala je da djeca koju čuvaju bake i djedovi izrastaju u pametnije i ljubaznije adolescente. Čini se da su te tvrdnje ozbiljno shvatili i u dalekoj Nigeriji jer veliku ulogu u životu novorođenog djeteta imaju upravo bake i djedovi. Mame ne mora hvatiti panika od prvog kupanja djeteta jer tu čast preuzimaju bake i djedovi.
</para>
<heading4>
 Jordan
</heading4>
<para>
Mame koje vole jesti sladoled, u Jordanu ne bi dugo izdržale. Nakon poroda, jordanska žena dugo ne smije jesti sladoled. Ženama se preporuča izbjegavanje hladnih napitaka i ledenih poslastica jer prema tradicionalnom vjerovanju, hladnoća koja dopire do kostiju može prouzrokovati različite bolesti. Vjerujemo da u velikom luku izbjegavaju rađanje u ljetnim mjesecima, pogotovo zato što znamo da tamo vlada pustinjska i suptropska klima.
</para>
<heading4>
 Bugarska
</heading4>
<para>
Bugari imaju jedan vrlo "specifičan" način očuvanja tradicije. Djeci se ne govore koliko su lijepa i slatka jer Bugari smatraju da se dijete ne bi trebalo "častiti" lijepim riječima kako ga se ne bi ureklo.
</para>
<heading4>
 Kina
</heading4>
<para>
Zemlja za poželjeti za sve mame koje imaju "traume" od odvikanja od pelena. Kineski roditelji pravi su pioniri u odvikavanju malih beba od pelena. Već nakon nekoliko tjedana, bebama se skidaju pelene. Obično majke drže bebe koje su u položaju čučnja dok ih "uče" obavljati nuždu bez pelene. One očito ne moraju posezati za raznoraznim metodama odvikavanja od pelena.
</para>
<heading4>
 Trinidad i Tobago
</heading4>
<para>
Dok se u Hrvatskoj prilikom prvog obilaska bebe novac stavlja ispod jastuka, u ovoj otočnoj zemlji u Karibima novac se daje u bebine ruke. Također, mnogi roditelji ne dozvoljavaju obitelji i prijateljima da dolaze u posjetu bebi nakon šest sati poslijepodne, jer se “beba može razboljeti od večernje rose”.</para>
<para>
 <emphasis>Dok je naroda, bit će i običaja!</emphasis>
</para>

Neobični običaji nakon rođenja bebe Rođenje bebe u svakom roditelju, bez obzira u kojem kutku planete živio budi isti osjećaj – neopisivu sreću koja se vrlo teško može opisati riječima. Za razliku od emocija, običaji koji slijede nakon rođenja djeteta bitno se razlikuju u pojedinim zemljama. Upoznajte se s nekima od njih i uživajte u bogatstvu multikulturalnosti.


   Iran


Ovo je zemlja koja je idealna za žene željne poštenog odmora nakon poroda. Prvih deset dana nakon rođenja djeteta, Iranke se samo odmaraju u krevetu. Ništa ne moraju raditi, a cijelu brigu oko djeteta i kućanstva preuzimaju njihove majke. Baka postaje “glava kuće” zadužena i za posebnu prehranu rodilje. Novopečena mama hrani se posebnim jelom Kachi koje se spravlja od brašna, maslaca, šećera, šafrana i drugih začina.


   Nigerija


Nekolicina istraživanja pokazala je da djeca koju čuvaju bake i djedovi izrastaju u pametnije i ljubaznije adolescente. Čini se da su te tvrdnje ozbiljno shvatili i u dalekoj Nigeriji jer veliku ulogu u životu novorođenog djeteta imaju upravo bake i djedovi. Mame ne mora hvatiti panika od prvog kupanja djeteta jer tu čast preuzimaju bake i djedovi.


   Jordan


Mame koje vole jesti sladoled, u Jordanu ne bi dugo izdržale. Nakon poroda, jordanska žena dugo ne smije jesti sladoled. Ženama se preporuča izbjegavanje hladnih napitaka i ledenih poslastica jer prema tradicionalnom vjerovanju, hladnoća koja dopire do kostiju može prouzrokovati različite bolesti. Vjerujemo da u velikom luku izbjegavaju rađanje u ljetnim mjesecima, pogotovo zato što znamo da tamo vlada pustinjska i suptropska klima.


   Bugarska


Bugari imaju jedan vrlo "specifičan" način očuvanja tradicije. Djeci se ne govore koliko su lijepa i slatka jer Bugari smatraju da se dijete ne bi trebalo "častiti" lijepim riječima kako ga se ne bi ureklo.


   Kina


Zemlja za poželjeti za sve mame koje imaju "traume" od odvikanja od pelena. Kineski roditelji pravi su pioniri u odvikavanju malih beba od pelena. Već nakon nekoliko tjedana, bebama se skidaju pelene. Obično majke drže bebe koje su u položaju čučnja dok ih "uče" obavljati nuždu bez pelene. One očito ne moraju posezati za raznoraznim metodama odvikavanja od pelena.


   Trinidad i Tobago


Dok se u Hrvatskoj prilikom prvog obilaska bebe novac stavlja ispod jastuka, u ovoj otočnoj zemlji u Karibima novac se daje u bebine ruke. Također, mnogi roditelji ne dozvoljavaju obitelji i prijateljima da dolaze u posjetu bebi nakon šest sati poslijepodne, jer se “beba može razboljeti od večernje rose”.

   Dok je naroda, bit će i običaja!
 Petra Majetić 

beba_pixabay

Neobični običaji nakon rođenja bebe

<para>Osim grudi, bolova u leđima, nogama i abdomenu, mnoge trudnice žale se na bol u rodnici, odnosno ispod maternice, a iznad vanjskog dijela stidnice Javlja se obično u trećem tromjesečju trudnoće i trudnice ju opisuju kao oštru, jaku bol, "kao da me nešto pika", a javlja se i osjećaj pritiska u tom dijelu vagine.</para>
<para>S obzirom da se bol može javiti puno prije termina poroda, trudnice se obično plaše da je bol u rodnici znak da će dobiti trudove i poroditi se prije vremena.</para>
<para>No u većini slučajeva uopće se ne radi o tome, već o širenju i opuštanju tkiva rodnice te pritisku koji beba zbog gravitacije radi i na taj dio ženina tijela. U većini slučajeva nije ništa opasno, no ovaj članak nije napisan u svrhu da postavi dijagnozu, već da ukaže na moguće uzroke boli u rodnici. Na svakoj trudnici ostaje da osluškuje svoje tijelo, pa ako smatrate da bol u rodnici nije normalna i da se nešto događa, obavezno posjetite svog ginekologa. Isto tako ako je bol neizdrživa, zabrinjavajuća, ako dolazi uz druge simptome (grčeve, krvarenje, visoku temperaturu i sl.), obavezno je potreban pregled liječnika.
</para>
<heading2>Kako se manifestira i koji su mogući uzroci boli u rodnici tijekom trudnoće?</heading2>
<para>
 Munjevita bol u jednoj točki
</para>
<para>Nazvali smo je munjevita jer se radi o kratkotrajnoj, oštroj boli, kao da vas je netko piknuo nižem u jednu točku. Može se pojaviti u bilo kojem mjesecu trudnoće, duž vanjskog i unutarnjeg dijela vagine i vrlo je neugodna. Uzrok je pritiskanje bebe koja ubrzano raste i miče se na živčane završetke unutar maternice.</para>
<para>
 Bol se može osjećati i na širem području 
</para>
<para>Tijekom trudnoće postoje područja na kojima se javlja bol zbog već poznatih razloga - rasta bebe i širenja maternice te hormonalnih promjena. Neke trudnice iskusit će napadaje boli na širem području zdjelice i vulve, a koja su direktno povezana s rodnicom. Ova bol mijenja intenzitet tijekom trudnoće, a pogoršava se u zadnjim tjednima (zbog rasta bebe i njezinog micanja).</para>
<para>
 Bol koju uzrokuje aktivna beba
</para>
<para>Ako termin još nije blizu, možda se radi o tome da je beba jako aktivna i svojim udovima udara o stjenke maternice čime udara i živčane završetke na donjem dijelu maternice i njezinom produžetku u rodnicu. S obzirom da se maternica širila od veličine marelice do veličine oveće lubenice, živci kojima je prožeta u trećem su tromjesečju već prilično osjetljivi. Stoga reagiraju iznenadnim bolnim refleksima koji se osjećaju i u rodnici.</para>
<para>
 Bol koju uzrokuje beba koja "udara" po grliću maternice
</para>
<para>U trećem tromjesečju beba se svakoga dana spušta sve bliže grliću maternice koji se nalazi na početku rodnice. Uz to, bebica postaje živahnija jer eksperimentira s ručicama i nožicama, odnosno lupeta mamu po čitavoj površini stjenke maternice. Tako se ponekad dogodi da bebica lupi i po grliću maternice koji pun živaca, pa će mama morati otrpjeti bol.</para>
<para>
 Slabost ligamenata i bol u rodnici
</para>
<para>Kako beba raste, nastaje jak pritisak na mišićno-koštani sustav koji podupire maternicu i težinu bebe koja u njoj raste. Mišići oko kukova i zdjelice doslovno potiskuju te kosti prema van da naprave mjesta za bebu, a sve zajedno izaziva bol koja ima i svoj stručni naziv - bol zaobljenih ligmenata. Trudnica ju može osjećati i u rodnici. Zaobljeni ligamenti su spojevi od vlaknastog tkiva na svakoj strani maternice koji povezuju vrh maternice s usminama.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/bolna-zdjelica-u-trudnoci-moze-ali-i-ne-mora-biti-znak-za-uzbunu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 Manjak određenih vitamina i bol u rodnici
</para>
<para>Bol u rodnici povezuje se i s manjkom nekih vitamina i minerala u organizmu, a posebno se ističe manjak magnezija. Ovaj mineral ključan je za zdravo funkcioniranje živaca. Poznato je kako se u tkivima mogu javiti grčevi zbog manjka magnezija. Stoga unos dodatnog magnezija možda pomogne trudnici riješiti se boli nalik grčevima koji osjeća u rodnici.</para>
<para>
 Proširene vene povezuju se s bolovima u rodnici
</para>
<para>Proširene vene često se javljaju upravo u trudnoći zbog velikog povećanja volumena krvi, pa vene često postaju otečene i bolne. Osim na nogama, proširene vene javljaju se i u vaginalnom te zdjeličnom području. Upravo proširene vene na vaginalnom području često dolaze u kombinaciji s bolovima u rodnici zbog pritiska koje vrše u tom području.</para>
<para>
 Bol koji označava dilataciju grlića maternice
</para>
<para>Kako bi beba prošla kroz rodnicu, grlić maternice mora se "otvoriti" tj. rastegnuti od veličine kapljice do 10 cm. Taj proces traje neko vrijeme jer mišići, živci i hormoni trebaju zajedno djelovati da naprave to čudo. Bol u rodnici u vrijeme dilatacije potpuno je normalna.</para>
<para>
 Hormon relaksin kao zadnji začin velikom čudu rađanja
</para>
<para>Pred kraj trudnoće, žensko tijelo na čudesne se načine priprema kako bi beba što lakše prošla iz maternice kroz zdjelicu, grlić maternice, rodnicu i stidnicu te napokon došla u mamino naručje. Kao i sve ostalo u vezi s rađanjem novog života i za ovaj zadnji korak naša se biologija savršeno programirala. Trudnica će početi proizvoditi hormon relaksin, a uloga mu je da opušta tijelo. On se aktivno otpušta u mišiće i ligamente zdjelice te ih opušta i omekšava. Ovaj šok za mišiće koji su do sad trebali biti čvrsti i držati bebu u maternici, ponekad se manifestira kao bol u rodnici.</para>
<para>
 Bol koja označava da će trudnoći uskoro doći kraj
</para>
<para>Bol u rodnici kod najvećeg se broja žena javlja u zadnjim tjednima trudnoće. Ono što je bila kratkotrajnija i intenzivnija bol u rodnici, neposredno prije poroda pretvorit će se tupu i dugotrajnu bol. Javlja se zbog toga što beba sve intenzivnije pritišće zdjelicu i rodnicu i obično znači da je sve u redu i da će uskoro nastupiti porod. Pred sam kraj trudnoće, bebica će položiti glavicu u zdjelicu, točno iznad grlića maternice, pa je bol u rodnici očekivana i prirodna zadnjih dana prije poroda.</para>

Bol u rodnici tijekom trudnoće Osim grudi, bolova u leđima, nogama i abdomenu, mnoge trudnice žale se na bol u rodnici, odnosno ispod maternice, a iznad vanjskog dijela stidnice. Osim grudi, bolova u leđima, nogama i abdomenu, mnoge trudnice žale se na bol u rodnici, odnosno ispod maternice, a iznad vanjskog dijela stidnice Javlja se obično u trećem tromjesečju trudnoće i trudnice ju opisuju kao oštru, jaku bol, "kao da me nešto pika", a javlja se i osjećaj pritiska u tom dijelu vagine.
S obzirom da se bol može javiti puno prije termina poroda, trudnice se obično plaše da je bol u rodnici znak da će dobiti trudove i poroditi se prije vremena.
No u većini slučajeva uopće se ne radi o tome, već o širenju i opuštanju tkiva rodnice te pritisku koji beba zbog gravitacije radi i na taj dio ženina tijela. U većini slučajeva nije ništa opasno, no ovaj članak nije napisan u svrhu da postavi dijagnozu, već da ukaže na moguće uzroke boli u rodnici. Na svakoj trudnici ostaje da osluškuje svoje tijelo, pa ako smatrate da bol u rodnici nije normalna i da se nešto događa, obavezno posjetite svog ginekologa. Isto tako ako je bol neizdrživa, zabrinjavajuća, ako dolazi uz druge simptome (grčeve, krvarenje, visoku temperaturu i sl.), obavezno je potreban pregled liječnika.

Kako se manifestira i koji su mogući uzroci boli u rodnici tijekom trudnoće?

   Munjevita bol u jednoj točki

Nazvali smo je munjevita jer se radi o kratkotrajnoj, oštroj boli, kao da vas je netko piknuo nižem u jednu točku. Može se pojaviti u bilo kojem mjesecu trudnoće, duž vanjskog i unutarnjeg dijela vagine i vrlo je neugodna. Uzrok je pritiskanje bebe koja ubrzano raste i miče se na živčane završetke unutar maternice.

   Bol se može osjećati i na širem području 

Tijekom trudnoće postoje područja na kojima se javlja bol zbog već poznatih razloga - rasta bebe i širenja maternice te hormonalnih promjena. Neke trudnice iskusit će napadaje boli na širem području zdjelice i vulve, a koja su direktno povezana s rodnicom. Ova bol mijenja intenzitet tijekom trudnoće, a pogoršava se u zadnjim tjednima (zbog rasta bebe i njezinog micanja).

   Bol koju uzrokuje aktivna beba

Ako termin još nije blizu, možda se radi o tome da je beba jako aktivna i svojim udovima udara o stjenke maternice čime udara i živčane završetke na donjem dijelu maternice i njezinom produžetku u rodnicu. S obzirom da se maternica širila od veličine marelice do veličine oveće lubenice, živci kojima je prožeta u trećem su tromjesečju već prilično osjetljivi. Stoga reagiraju iznenadnim bolnim refleksima koji se osjećaju i u rodnici.

   Bol koju uzrokuje beba koja "udara" po grliću maternice

U trećem tromjesečju beba se svakoga dana spušta sve bliže grliću maternice koji se nalazi na početku rodnice. Uz to, bebica postaje živahnija jer eksperimentira s ručicama i nožicama, odnosno lupeta mamu po čitavoj površini stjenke maternice. Tako se ponekad dogodi da bebica lupi i po grliću maternice koji pun živaca, pa će mama morati otrpjeti bol.

   Slabost ligamenata i bol u rodnici

Kako beba raste, nastaje jak pritisak na mišićno-koštani sustav koji podupire maternicu i težinu bebe koja u njoj raste. Mišići oko kukova i zdjelice doslovno potiskuju te kosti prema van da naprave mjesta za bebu, a sve zajedno izaziva bol koja ima i svoj stručni naziv - bol zaobljenih ligmenata. Trudnica ju može osjećati i u rodnici. Zaobljeni ligamenti su spojevi od vlaknastog tkiva na svakoj strani maternice koji povezuju vrh maternice s usminama.

   
      
   


   Manjak određenih vitamina i bol u rodnici

Bol u rodnici povezuje se i s manjkom nekih vitamina i minerala u organizmu, a posebno se ističe manjak magnezija. Ovaj mineral ključan je za zdravo funkcioniranje živaca. Poznato je kako se u tkivima mogu javiti grčevi zbog manjka magnezija. Stoga unos dodatnog magnezija možda pomogne trudnici riješiti se boli nalik grčevima koji osjeća u rodnici.

   Proširene vene povezuju se s bolovima u rodnici

Proširene vene često se javljaju upravo u trudnoći zbog velikog povećanja volumena krvi, pa vene često postaju otečene i bolne. Osim na nogama, proširene vene javljaju se i u vaginalnom te zdjeličnom području. Upravo proširene vene na vaginalnom području često dolaze u kombinaciji s bolovima u rodnici zbog pritiska koje vrše u tom području.

   Bol koji označava dilataciju grlića maternice

Kako bi beba prošla kroz rodnicu, grlić maternice mora se "otvoriti" tj. rastegnuti od veličine kapljice do 10 cm. Taj proces traje neko vrijeme jer mišići, živci i hormoni trebaju zajedno djelovati da naprave to čudo. Bol u rodnici u vrijeme dilatacije potpuno je normalna.

   Hormon relaksin kao zadnji začin velikom čudu rađanja

Pred kraj trudnoće, žensko tijelo na čudesne se načine priprema kako bi beba što lakše prošla iz maternice kroz zdjelicu, grlić maternice, rodnicu i stidnicu te napokon došla u mamino naručje. Kao i sve ostalo u vezi s rađanjem novog života i za ovaj zadnji korak naša se biologija savršeno programirala. Trudnica će početi proizvoditi hormon relaksin, a uloga mu je da opušta tijelo. On se aktivno otpušta u mišiće i ligamente zdjelice te ih opušta i omekšava. Ovaj šok za mišiće koji su do sad trebali biti čvrsti i držati bebu u maternici, ponekad se manifestira kao bol u rodnici.

   Bol koja označava da će trudnoći uskoro doći kraj

Bol u rodnici kod najvećeg se broja žena javlja u zadnjim tjednima trudnoće. Ono što je bila kratkotrajnija i intenzivnija bol u rodnici, neposredno prije poroda pretvorit će se tupu i dugotrajnu bol. Javlja se zbog toga što beba sve intenzivnije pritišće zdjelicu i rodnicu i obično znači da je sve u redu i da će uskoro nastupiti porod. Pred sam kraj trudnoće, bebica će položiti glavicu u zdjelicu, točno iznad grlića maternice, pa je bol u rodnici očekivana i prirodna zadnjih dana prije poroda. Jelena Kovačić 

bb383603-d4a8-486d-bde0-a5f2475bc730

Bol u rodnici tijekom trudnoće

<para>Zbog toga je ove zube (naravno i sve druge) važno sačuvati zdravima. Kutnjaci imaju izražen sustav fisura tj. kvržica i udubina na žvačnim plohama u kojima se nakupljaju naslage. Stoga se na ovim mladim trajnim zubima vrlo brzo pojavljuje karijes. Da bi se karijes izbjegao, zubi se pečate.
</para>
<heading4>
 Kako i kada se izvodi postupak pečaćenja zubi? 
</heading4>
<para>
Pečaćenje je potpuno neinvazivno, bezbolno te ne zahtijeva uklanjanje tvrdoga zubnoga tkiva tj. bušenje ili anesteziju. Kakav je postupak? Zubi se prvo moraju očistiti kako bi se uklonile sve naslage s njegove površine. Slijedi kemijska priprema cakline pomoću tekućine ili gela, zub se potom dobro ispire i pažljivo posuši. Na posušenu griznu plohu zuba nanosi se materijal za pečaćenje koji zbog svoje tekuće konzistencije relativno lako prodire u sve jamice, udubine i žljebove. Materijal za pečaćenje se na kraju osvjetljava plavim svjetlom iz polimerizacijske lampe, kako bi iz tekućeg prešao u kruto stanje. Boja pečata je slična boji zuba pa vas estetika ne treba zabrinjavati. Odmah nakon izrade pečatnog ispuna dijete može normalno jesti i piti. Pečatni ispun uglavnom traje nekoliko godina, nerijetko i dulje. S vremenom se on troši zbog svakodnevnih žvakanja pa ga je stoga potrebno redovito kontrolirati jer samo neoštećen pouzdano štiti od neprijatelja - karijesa. Postupak pečaćenja važno je provesti nedugo nakon nicanja trajnog zuba – za prve kutnjake oko 6. godine, a druge kutnjake oko 12. godine života.
</para>
<heading4>
 Zašto je potrebno raditi pečaćenje?
</heading4>
<para>
Na površini zuba nalaze se brojne fisure (usjekline) na zvačnim plohama između zubnih kvržica. Upravo se na tim mjestima otežano čiste zubi i na njima nastaje plak. Više od 75 posto karijesa pronađe dom u tim dubokim fisurama. Plak je u fisurama zaštićen od mehaničkog čišćenja pa tako pogoduje razmnožavanju bakterija zbog kojih nastaju uvjeti za razvoj karijesa na zdravim zubićima. Da bismo sve to spriječili preporuča se zaštititi trajne zube pečaćenjem zubi i time svesti rizik za razvoj karijesa na minimalnu razinu. Pečaćenje zuba smanjuje vjerojatnost od nastanka karijesa i do šest puta.</para>
<para>Od jednog šestogodišnjaka teško je za očekivati da vodi savršenu brigu oko higijene usne šupljine i da prilikom četkanja dopre baš do svih ploha zuba. Učenje pravilne tehnike četkanja dugotrajan je proces kojem treba posvetiti pažnju jer će vam djeca u kasnijoj dobi na tome biti zahvalni. Od najmanjih nogu treba ih uvijek iznova motivirati za redovito pranje zubi.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/10-savjeta-za-poticanje-vecernjeg-pranja-zubica/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Smanjite rizik nastanka karijesa kod djece - pečaćenjem zubića U usnoj šupljini djece, oko šeste godine života pojavljuju se prvi trajni zubi. Najprije izrastaju gornji i donji trajni kutnjaci, zubi zaslužni za najveći dio žvakanja. Zbog toga je ove zube (naravno i sve druge) važno sačuvati zdravima. Kutnjaci imaju izražen sustav fisura tj. kvržica i udubina na žvačnim plohama u kojima se nakupljaju naslage. Stoga se na ovim mladim trajnim zubima vrlo brzo pojavljuje karijes. Da bi se karijes izbjegao, zubi se pečate.


   Kako i kada se izvodi postupak pečaćenja zubi? 


Pečaćenje je potpuno neinvazivno, bezbolno te ne zahtijeva uklanjanje tvrdoga zubnoga tkiva tj. bušenje ili anesteziju. Kakav je postupak? Zubi se prvo moraju očistiti kako bi se uklonile sve naslage s njegove površine. Slijedi kemijska priprema cakline pomoću tekućine ili gela, zub se potom dobro ispire i pažljivo posuši. Na posušenu griznu plohu zuba nanosi se materijal za pečaćenje koji zbog svoje tekuće konzistencije relativno lako prodire u sve jamice, udubine i žljebove. Materijal za pečaćenje se na kraju osvjetljava plavim svjetlom iz polimerizacijske lampe, kako bi iz tekućeg prešao u kruto stanje. Boja pečata je slična boji zuba pa vas estetika ne treba zabrinjavati. Odmah nakon izrade pečatnog ispuna dijete može normalno jesti i piti. Pečatni ispun uglavnom traje nekoliko godina, nerijetko i dulje. S vremenom se on troši zbog svakodnevnih žvakanja pa ga je stoga potrebno redovito kontrolirati jer samo neoštećen pouzdano štiti od neprijatelja - karijesa. Postupak pečaćenja važno je provesti nedugo nakon nicanja trajnog zuba – za prve kutnjake oko 6. godine, a druge kutnjake oko 12. godine života.


   Zašto je potrebno raditi pečaćenje?


Na površini zuba nalaze se brojne fisure (usjekline) na zvačnim plohama između zubnih kvržica. Upravo se na tim mjestima otežano čiste zubi i na njima nastaje plak. Više od 75 posto karijesa pronađe dom u tim dubokim fisurama. Plak je u fisurama zaštićen od mehaničkog čišćenja pa tako pogoduje razmnožavanju bakterija zbog kojih nastaju uvjeti za razvoj karijesa na zdravim zubićima. Da bismo sve to spriječili preporuča se zaštititi trajne zube pečaćenjem zubi i time svesti rizik za razvoj karijesa na minimalnu razinu. Pečaćenje zuba smanjuje vjerojatnost od nastanka karijesa i do šest puta.
Od jednog šestogodišnjaka teško je za očekivati da vodi savršenu brigu oko higijene usne šupljine i da prilikom četkanja dopre baš do svih ploha zuba. Učenje pravilne tehnike četkanja dugotrajan je proces kojem treba posvetiti pažnju jer će vam djeca u kasnijoj dobi na tome biti zahvalni. Od najmanjih nogu treba ih uvijek iznova motivirati za redovito pranje zubi.

   
      
   
 Petra Majetić 

zubar_pixabay

Smanjite rizik nastanka karijesa kod djece - pečaćenjem zubića

<para>Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s <emphasis>Medical Collegea of Georgia</emphasis> Točnije, zanimalo ih je može li tjelesna aktivnost pokrenuti pozitivne promjene u životima pretile djece. Studijom su obuhvatili 207 pretile djece u dobi od sedam do 11 godina. Za potrebe istraživanja, klince su podijelili u dvije skupine, u prvoj grupi nalazila su se djeca koja se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću, a drugoj djeca koja su svaki dan nakon škole vježbala 20 do 40 minuta u razdoblju od 13 tjedana. Fizička aktivnost je uključivala preskakanje užeta te igranje grupnih sportova poput graničara, nogometa i košarke.</para>
<para>Prema rezultatima objavljenim u časopisu <emphasis>Journal of Pediatric Psychology</emphasis>, djeca koja su svaki dan vježbala 40 minuta postigla su najbolje rezultate. Istraživači su utvrdili da su kod te djece simptomi depresivnog ponašanja smanjeni, a samopouzdanje povećano. S obzirom na njihovo dobro raspoloženje i zadovoljstvo, imali su i manju želju za slatkišima i grickalicama. Navedeno istraživanje još je jednom potvrdilo kako redovita tjelesna aktivnost itekako ima utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje djece. Za mentalno jačanje djece nije važno je li riječ o jednokratnom i kratkotrajnom (npr. oko 30 minuta) ili redovitom (svakodnevno tijekom duljeg razdoblja) vježbanju. I jedno i drugo ima pozitivan utjecaj. Bitno je da djeca vježbaju, koliko dugo i na koji način, dozvolite da sami odaberu.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/obiteljski-zivot/djeca-i-roditelji-tjelesne-aktivnosti-za-svako-godisnje-doba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Utječe li tjelesna aktivnost djece na njihovo samopouzdanje Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s Medical Collegea of Georgia. Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s Medical Collegea of Georgia Točnije, zanimalo ih je može li tjelesna aktivnost pokrenuti pozitivne promjene u životima pretile djece. Studijom su obuhvatili 207 pretile djece u dobi od sedam do 11 godina. Za potrebe istraživanja, klince su podijelili u dvije skupine, u prvoj grupi nalazila su se djeca koja se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću, a drugoj djeca koja su svaki dan nakon škole vježbala 20 do 40 minuta u razdoblju od 13 tjedana. Fizička aktivnost je uključivala preskakanje užeta te igranje grupnih sportova poput graničara, nogometa i košarke.
Prema rezultatima objavljenim u časopisu Journal of Pediatric Psychology, djeca koja su svaki dan vježbala 40 minuta postigla su najbolje rezultate. Istraživači su utvrdili da su kod te djece simptomi depresivnog ponašanja smanjeni, a samopouzdanje povećano. S obzirom na njihovo dobro raspoloženje i zadovoljstvo, imali su i manju želju za slatkišima i grickalicama. Navedeno istraživanje još je jednom potvrdilo kako redovita tjelesna aktivnost itekako ima utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje djece. Za mentalno jačanje djece nije važno je li riječ o jednokratnom i kratkotrajnom (npr. oko 30 minuta) ili redovitom (svakodnevno tijekom duljeg razdoblja) vježbanju. I jedno i drugo ima pozitivan utjecaj. Bitno je da djeca vježbaju, koliko dugo i na koji način, dozvolite da sami odaberu.

   
      
   
 Petra Majetić 

tjelesna aktivnost_pixabay

Utječe li tjelesna aktivnost djece na njihovo samopouzdanje

<para>Pa čak i ona djeca koja su vrlo izbirljiva kad je u pitanju hrana, puno ne biraju, bitno je samo da se nešto jede. Česti su prizori na plažama u kojima se može vidjeti klince kako sjede na ručnicima i jedu kupovne pekarske proizvode, smokiće, čipseve ili polurastopljene čokoladne poslastice te piju tople voćne sokove. Vrlo vjerojatno ste svjesni da ništa od navedenog nije previše zdravo, stoga da razmislite o promjeni prehrambenih navika svoje djece. Dok vi razmišljate jeste li spremni na zamjenu namirnica u svojem prenosivom hladnjaku, mi ćemo vam predstaviti neke ideje što ponijeti za jesti na plažu.
</para>
<heading4>
 Orašasti plodovi
</heading4>
<para>
Grickalice koje ionako samo sadrže tzv. prazne kalorije zamijenite orašastim plodovima. Lješnjaci, bademi te sjemenke buče i suncokreta mogu biti odlična grickalica za plažu. Bogate su vitaminima, mineralima, bjelnačevinama te kvalitetnim nezasićenim masnim kiselinama. Ako imate vremena, plodove možete i popržiti na tavi kako bi klincima bili ukusniji i probavljiviji. Ne mogu se pokvariti, mogu dugo stajati na suncu, a ako u njih ubacite i suho voće, dobit će i slatki okus koji će smanjiti djeci želju za slatkišima.
</para>
<heading4>Voćni ražnjići</heading4>
<para>
Boravak na plaži idealna je prilika za konzumiranje divnog i ukusnog sezonskog voća. Breskve, marelice, kruške, dinje ko stvorene su za osvježiti i hidratizirati dječji organizam. Ako ne želite ljepljive prste i ručnike, djeci voće poslužite u obliku voćnih ražnjića. Sve što vam je potrebno jesu štapići za ražnjiće i voće koje preferiraju vaši klinci.
</para>
<para>


</para>
<heading4>
 Energetske pločice
</heading4>
<para>
Mogu poslužiti kao idealan međuobrok tj. brz izvor energije. Zdarve energetske pločice ne morate kupovati već ih možete pripremiti i kod kuće. Evo dva naša prijedloga za pripremu. Prvi prijedlog su pločice s jabukom za koji su vam potrebne sljedeće namirnice: 2 šalice oraha, 2 šalice zobenih pahuljica, 1,5 šalice nasjeckanih datulja, 2 žličice cimeta, 1/4 žličice soli, 2 šalice nasjeckanih jabuka (granny smith i sl.) Zagrijte pećnicu na 150 ˚C. Tostirajte orahe i zobene pahuljice, potom ih u blenderu samlejite s datuljama, cimetom i solju. Dodajte jabuke i još sameljite. Smjesu pecite 20-ak minuta. Pustite da se ohladi te izrežite. Drugi naš prijedlog su pločica s banom za čiju su vam pripremu potrebni sljedeći sastojci: 2 banane, 2 šalice zobenih pahuljica, 1/2 šalice nasjeckanih datulja, 1/2 šalice sjeckanih oraha, Prstohvat cimeta, 1/2 žličice soli.Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva. Banane zgnječite u kašu te im dodajte ostale sastojke. Istisnite smjesu u lim na papir za pečenje te pecite 30 minuta.</para>
<heading4>
 Limunada od lubenice
</heading4>
<para>
Zalihe tekućine na plaži su prioritet, a umjesto kupovnih sokova sami možete napraviti osvježavajuće napitke. Stoga predlažemo da napravite limunadu od lubenice. Potrebno vam je: 3 čaše vode, 3 žlice meda, 6 šalica nasjeckane lubenice, 1 šalica mente, 1 čaša soka od jabuke, 1 manji krastavac, led. Vodu zagrijte u posudi, kada je vruća, dodajte med pa kuhajte dok se ne povežu. Maknite s vatre. Nasjeckanu lubenicu stavite u posudu, dodajte mentu, umiješajte vodu s medom i pustite da dođe na sobnu temperaturu. Zatim ulijte sok od jabuke. Stavite u hladnjak na nekoliko sati. Sirup koji ste dobili ocijedite, i od njega napravite osvježavajući hladni napitak u kojem će djeca uživati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kako-i-sto-pakirati-obiteljsko-ljetovanje/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ljetovanje s djecom: Što ponijeti za jesti na plažu? Plivanje, skakanje u vodu, ronjenje tipične su morske fizičke aktivnosti u kojima djeca uživaju, ali i zbog kojih im se vrlo lako otvara apetit. Pa čak i ona djeca koja su vrlo izbirljiva kad je u pitanju hrana, puno ne biraju, bitno je samo da se nešto jede. Česti su prizori na plažama u kojima se može vidjeti klince kako sjede na ručnicima i jedu kupovne pekarske proizvode, smokiće, čipseve ili polurastopljene čokoladne poslastice te piju tople voćne sokove. Vrlo vjerojatno ste svjesni da ništa od navedenog nije previše zdravo, stoga da razmislite o promjeni prehrambenih navika svoje djece. Dok vi razmišljate jeste li spremni na zamjenu namirnica u svojem prenosivom hladnjaku, mi ćemo vam predstaviti neke ideje što ponijeti za jesti na plažu.


   Orašasti plodovi


Grickalice koje ionako samo sadrže tzv. prazne kalorije zamijenite orašastim plodovima. Lješnjaci, bademi te sjemenke buče i suncokreta mogu biti odlična grickalica za plažu. Bogate su vitaminima, mineralima, bjelnačevinama te kvalitetnim nezasićenim masnim kiselinama. Ako imate vremena, plodove možete i popržiti na tavi kako bi klincima bili ukusniji i probavljiviji. Ne mogu se pokvariti, mogu dugo stajati na suncu, a ako u njih ubacite i suho voće, dobit će i slatki okus koji će smanjiti djeci želju za slatkišima.

Voćni ražnjići

Boravak na plaži idealna je prilika za konzumiranje divnog i ukusnog sezonskog voća. Breskve, marelice, kruške, dinje ko stvorene su za osvježiti i hidratizirati dječji organizam. Ako ne želite ljepljive prste i ručnike, djeci voće poslužite u obliku voćnih ražnjića. Sve što vam je potrebno jesu štapići za ražnjiće i voće koje preferiraju vaši klinci.






   Energetske pločice


Mogu poslužiti kao idealan međuobrok tj. brz izvor energije. Zdarve energetske pločice ne morate kupovati već ih možete pripremiti i kod kuće. Evo dva naša prijedloga za pripremu. Prvi prijedlog su pločice s jabukom za koji su vam potrebne sljedeće namirnice: 2 šalice oraha, 2 šalice zobenih pahuljica, 1,5 šalice nasjeckanih datulja, 2 žličice cimeta, 1/4 žličice soli, 2 šalice nasjeckanih jabuka (granny smith i sl.) Zagrijte pećnicu na 150 ˚C. Tostirajte orahe i zobene pahuljice, potom ih u blenderu samlejite s datuljama, cimetom i solju. Dodajte jabuke i još sameljite. Smjesu pecite 20-ak minuta. Pustite da se ohladi te izrežite. Drugi naš prijedlog su pločica s banom za čiju su vam pripremu potrebni sljedeći sastojci: 2 banane, 2 šalice zobenih pahuljica, 1/2 šalice nasjeckanih datulja, 1/2 šalice sjeckanih oraha, Prstohvat cimeta, 1/2 žličice soli.Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva. Banane zgnječite u kašu te im dodajte ostale sastojke. Istisnite smjesu u lim na papir za pečenje te pecite 30 minuta.

   Limunada od lubenice


Zalihe tekućine na plaži su prioritet, a umjesto kupovnih sokova sami možete napraviti osvježavajuće napitke. Stoga predlažemo da napravite limunadu od lubenice. Potrebno vam je: 3 čaše vode, 3 žlice meda, 6 šalica nasjeckane lubenice, 1 šalica mente, 1 čaša soka od jabuke, 1 manji krastavac, led. Vodu zagrijte u posudi, kada je vruća, dodajte med pa kuhajte dok se ne povežu. Maknite s vatre. Nasjeckanu lubenicu stavite u posudu, dodajte mentu, umiješajte vodu s medom i pustite da dođe na sobnu temperaturu. Zatim ulijte sok od jabuke. Stavite u hladnjak na nekoliko sati. Sirup koji ste dobili ocijedite, i od njega napravite osvježavajući hladni napitak u kojem će djeca uživati.

   
      
   
 Petra Majetić 

ljetovanje_pixabay

Ljetovanje s djecom: Što ponijeti za jesti na plažu?

<para>Kad je u pitanju hrana djeca vole istraživati, njihov se ukus vrlo lako mijenja, a namirnice koje su im oduvijek bile ukusne i fine, odjednom vrlo lako mogu početi prezirati.</para>
<para>Nagli, nenadani gubitak apetita kod inače zdravog djeteta normalna je pojava koju samo treba znati “preživjeti” jer ona uglavnom ne traje predugo. Puno roditelja forsira djecu da jedu zato što strahuju da će slabiji apetit narušiti njihovo zdravlje. Međutim, to je skroz pogrešno mišljenje jer upravo inzistiranje na jelu kod djeteta dovodi do smanjenja apetita. Kako bi uspješno završili "rat" s djetetom oko hranjenja predlažemo vam neke od sljedećih metoda i pravila koja su se pokazala vrlo učinkovitima.
</para>
<heading4>
 Količina i način serviranja
</heading4>
<para>
Za početak, uvedite pravilo: "Prvo nešto konkretno, a onda slatko!" Pripazite da dijete ne jede slatkiše prije ručka, jer ako krene "tamaniti" po slatkišima, od njegova ručka neće biti ništa. Nemojte dodavati šećer u hranu te pokušajte u što većoj mjeri izbjegavati grickalice poput čipsa, smokija i sl. Od najranije dobi učite dijete na male komadiće hrane koje će samo moći stavljati u usta. Treba pripaziti i na način serviranja hrane. Nemojte djetetu posluživati velike porcije hrane odjednom, već mu hranu raspodijelite i servirajte u manjim količinama. U fazi slabog apetita maloj djeci, hrana je potpuno nezanimljiva i dosadna. Estetski dojam itekako može pomoći da se "pojača" želja za jedenjem. Stoga evo nekih <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/einsteinov-sindrom-bistra-i-pametna-djeca-s-usporenim-razvojem-govora/">od ideja</ulink> za ukrašavanje dječjih tanjura.
</para>
<heading4>
 Bez nagrađivanja i kažnjavanja
</heading4>
<para>
Važno je poštovati i djetetove želje stoga uvažavajte djetetov promjenjivi apetit. Ne silite ga da sve pojede kad nije gladno. Izbjegavajte hranjenje djeteta ako je ono sposobno samo jesti. Hranom nemojte niti kažnjavati niti nagrađivati dijete. "Ako sve pojedeš, kupit ću ti onu igračku" ili "ako sve ne pojedeš, nećemo se ići van igrati" rečenice su koje treba izbjegavati.</para>
<para>Tijekom obroka, ne zabavljajte dijete vlastitim "igrokazima" ili crtićima jer ćete tako samo skrenuti djetetovu pozornost s hrane. Isto tako, kad sastavljate jelovnik za svoje dijete, vodite računa o tome da se na njegovom tanjuru nađu najmanje tri različite vrste namirnica jer je iznimno važno da se ono od najmanjih nogu navikne na raznoliku prehranu.
</para>
<heading4>
 Fizička aktivnost i roditelj kao uzor
</heading4>
<para>
Važno je i da ne mijenjate raspored hranjenja. U svrhu boljeg postizanja apetita kod djece, potrebno je određeno vrijeme i posvetiti fizičkoj aktivnosti. Potrudite se da dijete što više vremena provodi na svježem zraku ili da se bavi nekom sportskom aktivnošću koja će biti prilagođena njegovoj dobi. Djeca upijaju kao spužve i najviše vole kopirati svoje roditelje, stoga ako vi non stop govorite da vam je recimo špinat fuj, nemojte ni od svog najmlađeg člana obitelji očekivati da voli ono što vi vama nije najdraže.</para>
<para>Iako je gubitak apetita kod djeteta najčešće samo "jedna od faza", u nekim slučajevima nemojte je uzimati zdravo za gotovo. Ako dijete gubi na težini, ne dobiva ništa na težini u šest mjeseci, često se bori s proljevom i temperaturom, povraća na neku vrstu hrane, obavezno se naručite na pregled kod pedijatra.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/igra-darivanja-kod-djetetova-gubitka-apetita-isprobajte-novi-prirodni-proizvod-apetit-forte/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Trikovi za povećanje apetita kod djece “Nećuuu zeleno” ili “nije mi fino” rečenice su od kojih se roditeljima zna dizati kosa na glavi. Pogotovo onima koji svakodnevno vode borbe s djetetom oko hranjenja. Kad je u pitanju hrana djeca vole istraživati, njihov se ukus vrlo lako mijenja, a namirnice koje su im oduvijek bile ukusne i fine, odjednom vrlo lako mogu početi prezirati.
Nagli, nenadani gubitak apetita kod inače zdravog djeteta normalna je pojava koju samo treba znati “preživjeti” jer ona uglavnom ne traje predugo. Puno roditelja forsira djecu da jedu zato što strahuju da će slabiji apetit narušiti njihovo zdravlje. Međutim, to je skroz pogrešno mišljenje jer upravo inzistiranje na jelu kod djeteta dovodi do smanjenja apetita. Kako bi uspješno završili "rat" s djetetom oko hranjenja predlažemo vam neke od sljedećih metoda i pravila koja su se pokazala vrlo učinkovitima.


   Količina i način serviranja


Za početak, uvedite pravilo: "Prvo nešto konkretno, a onda slatko!" Pripazite da dijete ne jede slatkiše prije ručka, jer ako krene "tamaniti" po slatkišima, od njegova ručka neće biti ništa. Nemojte dodavati šećer u hranu te pokušajte u što većoj mjeri izbjegavati grickalice poput čipsa, smokija i sl. Od najranije dobi učite dijete na male komadiće hrane koje će samo moći stavljati u usta. Treba pripaziti i na način serviranja hrane. Nemojte djetetu posluživati velike porcije hrane odjednom, već mu hranu raspodijelite i servirajte u manjim količinama. U fazi slabog apetita maloj djeci, hrana je potpuno nezanimljiva i dosadna. Estetski dojam itekako može pomoći da se "pojača" želja za jedenjem. Stoga evo nekih od ideja za ukrašavanje dječjih tanjura.


   Bez nagrađivanja i kažnjavanja


Važno je poštovati i djetetove želje stoga uvažavajte djetetov promjenjivi apetit. Ne silite ga da sve pojede kad nije gladno. Izbjegavajte hranjenje djeteta ako je ono sposobno samo jesti. Hranom nemojte niti kažnjavati niti nagrađivati dijete. "Ako sve pojedeš, kupit ću ti onu igračku" ili "ako sve ne pojedeš, nećemo se ići van igrati" rečenice su koje treba izbjegavati.
Tijekom obroka, ne zabavljajte dijete vlastitim "igrokazima" ili crtićima jer ćete tako samo skrenuti djetetovu pozornost s hrane. Isto tako, kad sastavljate jelovnik za svoje dijete, vodite računa o tome da se na njegovom tanjuru nađu najmanje tri  različite vrste namirnica jer je iznimno važno da se ono od najmanjih nogu navikne na raznoliku prehranu.


   Fizička aktivnost i roditelj kao uzor


Važno je i da ne mijenjate raspored hranjenja. U svrhu boljeg postizanja apetita kod djece, potrebno je određeno vrijeme i posvetiti fizičkoj aktivnosti. Potrudite se da dijete što više vremena provodi na svježem zraku ili da se bavi nekom sportskom aktivnošću koja će biti prilagođena njegovoj dobi. Djeca upijaju kao spužve i najviše vole kopirati svoje roditelje, stoga ako vi non stop govorite da vam je recimo špinat fuj, nemojte ni od svog najmlađeg člana obitelji očekivati da voli ono što vi vama nije najdraže.
Iako je gubitak apetita kod djeteta najčešće samo "jedna od faza", u nekim slučajevima nemojte je uzimati zdravo za gotovo. Ako dijete gubi na težini, ne dobiva ništa na težini u šest mjeseci, često se bori s proljevom i temperaturom, povraća na neku vrstu hrane, obavezno se naručite na pregled kod pedijatra.

   
      
   
 Petra Majetić 

apetit_pixabay

Trikovi za povećanje apetita kod djece

<para>Vrlo često, te promjene mogu biti benigne i mogu se povezati s geografskim jezikom koji se prema nekim statistikama pojavljuje do četvrte godine djetetovog života. Geografski jezik viđa se kod tri posto djece te se duplo češće javlja kod djevojčica.
</para>
<heading4>Kako ga prepoznati?</heading4>
<para>
Poznatiji i kao benigni migrirajući glositis manifestira se u vidu glatkih mrlja i crvenih otoka, okruženih žutim, sivim ili bijelim linijama. Površina jezika izgledom podsjeća na geografsku kartu što objašnjava naziv ove promjene. Karakterističan je i po tome što broj mrljica, oblik i veličina nije stalan i može varirati od jedne do više od njih dvadesetak. Djeca obično nemaju simptome, iako se ponekad mogu žaliti na osjetljivost na vruću, kiselu i začinjenu hranu. Kod nekih mališana znale su se pojaviti rane, bol u grlu te loš zadah.
</para>
<heading4>
 Zašto nastaje?
</heading4>
<para>
Uzrok nastanka geografskog jezika nažalost nije poznat. Stručnjaci moguće uzroke vide u čimbenicima poput naslijeđa, emocionalnog stresa, hormonskim promjenama, nepravilnoj prehrani te lošoj oralnoj higijeni. Koji god uzrok bio, treba napomenuti da geografski jezik nije zarazan i ne može se prenijeti na drugu osobu.
</para>
<heading4>
 Što poduzeti?
</heading4>
<para>
Ako geografski jezik ne izaziva nikakve tegobe, liječenje nije potrebno. Ali u aktivnoj fazi potrebno je kontrolirati i regulirati namirnice koje dijete unosi u svoj organizam. Stručnjaci toplo preporučuju izbjegavanje vruće, pikantne, slane i kisele hrane, kiselog voća te slatkiša. Potrebno je obratiti pozornost i na redovitu hidrataciju djetetovog organizma. Djecu treba natjerati da češće jedu integralne žitarice, jaja, mlijeko, jogurt, banane, puretinu jer sve navedene namirnice sadrže dovoljnu količinu vitamina B. Nedostatak cinka također se povezuje s mrljama na jeziku pa treba pripaziti da dijete konzumira crveno meso, ribu, zeleno lisnato povrće itd.</para>
<para>Ako se nađete u situaciji da kod djeteta primijetite mrlje na jeziku koje mogu upućivati na geografski jezik, ne trebate očajavati. Promjene obično traju nekoliko dana i cijele bez ožiljka. Međutim, loša vijest je da geografski jezik ima tendenciju vraćanja na što uvijek treba biti spreman. Nažalost, ne postoji učinkovita sredstva za njegovu prevenciju.</para>

Geografski jezik kod djece - simptomi, uzrok i liječenje Jezik je ogledalo zdravlja stoga svaka promjena koju na njemu primijetimo, pogotovo kod najmlađih tjera strah u kosti. Međutim, ne mora sve biti tako crno kako na prvu izgleda. Vrlo često, te promjene mogu biti benigne i mogu se povezati s geografskim jezikom koji se prema nekim statistikama pojavljuje do četvrte godine djetetovog života. Geografski jezik viđa se kod tri posto djece te se duplo češće javlja kod djevojčica.

Kako ga prepoznati?

Poznatiji i kao benigni migrirajući glositis manifestira se u vidu glatkih mrlja i crvenih otoka, okruženih žutim, sivim ili bijelim linijama. Površina jezika izgledom podsjeća na geografsku kartu što objašnjava naziv ove promjene. Karakterističan je i po tome što broj mrljica, oblik i veličina nije stalan i može varirati od jedne do više od njih dvadesetak. Djeca obično nemaju simptome, iako se ponekad mogu žaliti na osjetljivost na vruću, kiselu i začinjenu hranu. Kod nekih mališana znale su se pojaviti rane, bol u grlu te loš zadah.


   Zašto nastaje?


Uzrok nastanka geografskog jezika nažalost nije poznat. Stručnjaci moguće uzroke vide u čimbenicima poput naslijeđa, emocionalnog stresa, hormonskim promjenama, nepravilnoj prehrani te lošoj oralnoj higijeni. Koji god uzrok bio, treba napomenuti da geografski jezik nije zarazan i ne može se prenijeti na drugu osobu.


   Što poduzeti?


Ako geografski jezik ne izaziva nikakve tegobe, liječenje nije potrebno. Ali u aktivnoj fazi potrebno je kontrolirati i regulirati namirnice koje dijete unosi u svoj organizam. Stručnjaci toplo preporučuju izbjegavanje vruće, pikantne, slane i kisele hrane, kiselog voća te slatkiša. Potrebno je obratiti pozornost i na redovitu hidrataciju djetetovog organizma. Djecu treba natjerati da češće jedu integralne žitarice, jaja, mlijeko, jogurt, banane, puretinu jer sve navedene namirnice sadrže dovoljnu količinu vitamina B. Nedostatak cinka također se povezuje s mrljama na jeziku pa treba pripaziti da dijete konzumira crveno meso, ribu, zeleno lisnato povrće itd.
Ako se nađete u situaciji da kod djeteta primijetite mrlje na jeziku koje mogu upućivati na geografski jezik, ne trebate očajavati. Promjene obično traju nekoliko dana i cijele bez ožiljka. Međutim, loša vijest je da geografski jezik ima tendenciju vraćanja na što uvijek treba biti spreman. Nažalost, ne postoji učinkovita sredstva za njegovu prevenciju. Petra Majetić 

jezik_pixabay

Geografski jezik kod djece - simptomi, uzrok i liječenje

<para>te je ukupno snimljeno 365 nastavaka. Potom je skinuta s programa i dugo godina nismo ništa čuli o tome što rade Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa i Po, ali svi se sjećamo njihovog legendarnog pozdrava "Teletubbiesi kažu "pa-pa!"</para>
<para>Lutke nalik vanzemaljcima koje su skakutale po prirodi su se vratile, ali ovaj put sa svojim potomcima koji se zovu Tiddlytubbies!</para>
<para>Tiddlytubbiesi su bebaste verzije Teletubbiesa, a produkcija novih epizoda startala je još 2015. godine.</para>
<para>Bebe žive u zajedno s Teletubbiesima i Noo-Noo. Ima ih ukupno osam, a njihova imena su: Daa-Daa, Umby Pumby, Baa, Ping, Mi-Mi, RuRu, Nin i Duggle Dee. Dolaze u svim bojama i čini se kako se o njima brinu Teletubbiesi poput roditelja, odnosno da su na neki način povezani, iako fanovi kažu da im nije posve jasno kako su dvije serije povezane i kako su nastale bebe Tiddlytubbiesi.</para>
<para>Potražili smo neke isječke epizoda na YouTubeu i moramo priznati da i u Tiddlytubiesima ima nešto slatko i drago što vas raznježi. Formula je ponovno uspjela i moramo priznati - volimo bebe Tiddlytubbiese!
</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/wioIpFw2Y6w"/>

Sjećate se Teletubbiesa? Upoznajte njihove bebe Tiddlytubbiese! Neki od nas nikada nisu shvatili što to ima u velikim šarenim lutkama Teletubbiesima što bebe toliko vole? Ova BBC-jeva lutkarska serija za bebe i malu djecu žarila je i palila od 1997. do 2001. te je ukupno snimljeno 365 nastavaka. Potom je skinuta s programa i dugo godina nismo ništa čuli o tome što rade Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa i Po, ali svi se sjećamo njihovog legendarnog pozdrava "Teletubbiesi kažu "pa-pa!"
Lutke nalik vanzemaljcima koje su skakutale po prirodi su se vratile, ali ovaj put sa svojim potomcima koji se zovu Tiddlytubbies!
Tiddlytubbiesi su bebaste verzije Teletubbiesa, a produkcija novih epizoda startala je još 2015. godine.
Bebe žive u zajedno s Teletubbiesima i Noo-Noo. Ima ih ukupno osam, a njihova imena su: Daa-Daa, Umby Pumby, Baa, Ping, Mi-Mi, RuRu, Nin i Duggle Dee. Dolaze u svim bojama i čini se kako se o njima brinu Teletubbiesi poput roditelja, odnosno da su na neki način povezani, iako fanovi kažu da im nije posve jasno kako su dvije serije povezane i kako su nastale bebe Tiddlytubbiesi.
Potražili smo neke isječke epizoda na YouTubeu i moramo priznati da i u Tiddlytubiesima ima nešto slatko i drago što vas raznježi. Formula je ponovno uspjela i moramo priznati - volimo bebe Tiddlytubbiese!


 Klinfo.hr 

tiddlytubbies

Sjećate se Teletubbiesa? Upoznajte njihove bebe Tiddlytubbiese!

<para> Nosio je znakovit naziv “putovanje hrabrih”, a najspretniji su ga uspjeli proći za sat vremena. Na putovanje hrabrih prije tri godine odlučila se i obitelj Pilaš iz Viškovaca koja je na čuđenje mnogih odlučila napraviti kukuruzni labirint na svom vlastitom imanju.
</para>
<blockquote>
 <para>Istražujući američke labirinte koji se nalaze na ogromnim površinama pomislili smo zašto ovo ne bi bilo u RH, u manjem obimu, ali isto zanimljivo. Već prve godine vijest o prvom kukuruznom labirintu obišla je nekoliko zemalja u okolici, a iduće godine nam je podršku dalo i Ministarstvo turizma RH. I tako, svake godine, naša ideja živi, ali svake godine u drugom obliku, ističe obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<para>
Odmah su se uhvatili posla te pomno isplanirali svaki detalj projekta. Vrlo brzo pripremili su nacrt labirinta, kojeg su ručno s papira prenijeli na polje i to - motikom. No, nije sve išlo tako glatko. Nakon iscrtavanja, morali su čak nekoliko puta kositi prolaze kako bi labirint zadržao željenu formu.
</para>
<para/>
<para>Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<blockquote>
 <para>Nakon prošlogodišnje slike traktora s prikolicom ove godine dvije svinje čine konturu staza te prezentiraju ponudu imanja i glavnu djelatnost - uzgoj svinja, objašnjava obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<para>
Priroda zna biti vrlo nepredvidiva pa se u kukuruznom labirintu ništa ne prepušta slučaju. Posebnu pozornost cijela obitelj pridaje redovnom zalijevanjem te kontinuiranom održavanju kako bi se osigurala nesmetena prohodnost za svakog posjetitelja željnog zabave na otvorenom.
</para>
<heading4>
 Dva u jednom - edukacija i zabava
</heading4>
<para>
 <ulink url="http://www.tz.pleternica.hr/clanak.php?id=18">Kukuruzni labirint OPG Pilaš</ulink> osmišljen je tako da funkcionira kao tematsko-edukativni i zabavni park gdje će prvenstveno djeca naučiti sve o uzgoju domaćih životinja, snalaženju u prostoru i orijentaciji. Najmlađi uživati mogu i u slavonskim tradicionalnim igrama - bacanju kukuruza s ramena, skakanju u vrećama ili runjenju kukuruza.
</para>
<para/>
<para>Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<para>
Obitelj Pilaš je mislila i na one koje muči orijentacija pa je za takve pripremila kartu koja pomaže u što bržem pronalasku izlaza. Za svaki slučaj postavljene su i promatračnice koje nadvisuju kukuruz, kako bi se pomoglo zalutalima.
</para>
<blockquote>
 <para>Ovogodišnji labirint najsnalažljiviji prođu za 4 minute, poneki za 8, a posjetitelji koji prvi puta dođu trebaju i do 15 minuta. Ako se netko i izgubi, brzo se pronađe put, ističe obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Iznenađenje za svakog posjetitelja
</heading4>
<para>
Svake godine OPG Pilaš podiže ponudu kako tematski tako i infrastrukturno. Nakon opremanja čeka i kućica, odlučili su nadograditi i dječje igralište u seoskom stilu. Osim ponude za grupe, ponude s animatorima i organiziranih proslava dječjih rođendana te tematskih večeri, za sve posjetitelje pripremaju i razna iznenađenja (kokice, kuhani pečenjak, kesteni u jesen i sl.), sve u slavonskom domaćem stilu. Novih ideja im ne manjka, pa u skorijoj budućnosti planiraju proširiti ponudu.
</para>
<para/>
<para>
Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<para>Labirint je svakodnevno otvoren za individualne posjete, grupe s animacijom uz najavu, a svake nedjelje od 19 sati održavaju se organizirane igre, i to od kraja lipnja do kraja kraja listopada. "Skupi ekipu, okupi obitelj ili povedi prijatelje na zabavno popodne, istražujući staze kukuruznog labirinta", poziv je OPG-a Pilaš koji će obitelj željna druženja i zabave na svježem zraku teško odbiti.</para>

Idealan obiteljski izlet: Posjet edukativnom kukuruznom labirintu Najveći ikad kukuruzni labirint napravili su tko drugi nego – Kinezi. Sad već davne 2007. godine u pokrajini Liaoning niknuo je labirint dug 850 i širok 230 metara.  Nosio je znakovit naziv “putovanje hrabrih”, a najspretniji su ga uspjeli proći za sat vremena. Na putovanje hrabrih prije tri godine odlučila se i obitelj Pilaš iz Viškovaca koja je na čuđenje mnogih odlučila napraviti kukuruzni labirint na svom vlastitom imanju.


   Istražujući američke labirinte koji se nalaze na ogromnim površinama pomislili smo zašto ovo ne bi bilo u RH, u manjem obimu, ali isto zanimljivo. Već prve godine vijest o prvom kukuruznom labirintu obišla je nekoliko zemalja u okolici, a iduće godine nam je podršku dalo i Ministarstvo turizma RH. I tako, svake godine, naša ideja živi, ali svake godine u drugom obliku, ističe obitelj Pilaš.


Odmah su se uhvatili posla te pomno isplanirali svaki detalj projekta. Vrlo brzo pripremili su nacrt labirinta, kojeg su ručno s papira prenijeli na polje i to - motikom. No, nije sve išlo tako glatko. Nakon iscrtavanja, morali su čak nekoliko puta kositi prolaze kako bi labirint zadržao željenu formu.


Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook

   Nakon prošlogodišnje slike traktora s prikolicom ove godine dvije svinje čine konturu staza te prezentiraju ponudu imanja i glavnu djelatnost - uzgoj svinja, objašnjava obitelj Pilaš.


Priroda zna biti vrlo nepredvidiva pa se u kukuruznom labirintu ništa ne prepušta slučaju. Posebnu pozornost cijela obitelj pridaje redovnom zalijevanjem te kontinuiranom održavanju kako bi se osigurala nesmetena prohodnost za svakog posjetitelja željnog zabave na otvorenom.


   Dva u jednom - edukacija i zabava


   Kukuruzni labirint OPG Pilaš osmišljen je tako da funkcionira kao tematsko-edukativni i zabavni park gdje će prvenstveno djeca naučiti sve o uzgoju domaćih životinja, snalaženju u prostoru i orijentaciji. Najmlađi uživati mogu i u slavonskim tradicionalnim igrama - bacanju kukuruza s ramena, skakanju u vrećama ili runjenju kukuruza.


Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook

Obitelj Pilaš je mislila i na one koje muči orijentacija pa je za takve pripremila kartu koja pomaže u što bržem pronalasku izlaza. Za svaki slučaj postavljene su i promatračnice koje nadvisuju kukuruz, kako bi se pomoglo zalutalima.


   Ovogodišnji labirint najsnalažljiviji prođu za 4 minute, poneki za 8, a posjetitelji koji prvi puta dođu trebaju i do 15 minuta. Ako se netko i izgubi, brzo se pronađe put, ističe obitelj Pilaš.


   Iznenađenje za svakog posjetitelja


Svake godine OPG Pilaš podiže ponudu kako tematski tako i infrastrukturno. Nakon opremanja čeka i kućica, odlučili su nadograditi i dječje igralište u seoskom stilu. Osim ponude za grupe, ponude s animatorima i organiziranih proslava dječjih rođendana te tematskih večeri, za sve posjetitelje pripremaju i razna iznenađenja (kokice, kuhani pečenjak, kesteni u jesen i sl.), sve u slavonskom domaćem stilu. Novih ideja im ne manjka, pa u skorijoj budućnosti planiraju proširiti ponudu.



Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook
Labirint je svakodnevno otvoren za individualne posjete, grupe s animacijom uz najavu, a svake nedjelje od 19 sati održavaju se organizirane igre, i to od kraja lipnja do kraja kraja listopada. "Skupi ekipu, okupi obitelj ili povedi prijatelje na zabavno popodne, istražujući staze kukuruznog labirinta", poziv je OPG-a Pilaš koji će obitelj željna druženja i zabave na svježem zraku teško odbiti. Petra Majetić 

pilas5

Idealan obiteljski izlet: Posjet edukativnom kukuruznom labirintu

<para>Oko 18 posto djece diljem svijeta progovore kasnije nego njihovi vršnjaci. Međutim, većina njih razvije sposobnost govora do treće godine života. I sam je genijalac Albert Einstein, po kojem je sindrom nazvan progovorio kasnije od svojih vršnjaka. Iako iznimno nadareno dijete Einstein nije govorio do svoje skoro pete godine.
</para>
<heading4>
 Obilježja sindroma
</heading4>
<para>
Istraživanja su pokazala da su obitelji djece s Einsteinovim sindromom uglavnom visokoobrazovane, a područje njihovih interesa su inženjerstvo, razne vrste znanosti, glazba. Sindrom se češće javlja kod dječaka koji imaju fotografsko pamćenje, dobru memoriju, ističu se u slaganju primjerice puzli, vole kompjutore i prirodne znanosti te se odlično snalaze u prostoru. Također, više puta je potvrđeno da djeca sa ES-om imaju izrazito razvijene fizičke aktivnosti, kasnije se počinju družiti s vršnjacima te im je potrebno duže vremena da se odviknu od pelena. Količina govorne produkcije nakon što progovore varira od djeteta do djeteta. Iz neke djece riječi teku u bujicama, a neka nakon što progovore, mjesecima ne izgovore ni jednu riječ.
</para>
<heading4>
 Kako se odnositi prema djeci koja imaju Einsteinov sindrom?
</heading4>
<para>
Stručnjaci roditeljima savjetuju da djecu s ES-om uključuju u mnoge aktivnosti. Kad dijete pokaže zanimanje, treba ga podučiti slovima te konstantno s njime raditi na vještini čitanja. Također savjetuju da se s njima o svemu i svačemu razgovara jer su vrlo znatiželjni. Potvrđeno je da su izrazito dobri glazbenici pa ih je dobro što više okružiti glazbom.
</para>
<heading4>
 Što prije započeti s jezičnom intervencijom
</heading4>
<para>
Ako roditelj primijeti određena odstupanja u govornom razvoju, treba se uputiti logopedu koji će nakon procjene djeteta započeti s jezičnom intervencijom. Tradicionalni koncept jezične intervencije podrazumijeva kao primarne terapeute logopede, a kao sekundarne roditelje i učitelje u cilju što uspješnije terapije. Sam logoped utvrđuje postoji li potreba za individualnim ili grupnim pristupom kod djeteta, koliko će vremenski terapija trajati te treba li uključiti još koji stručni profil u procjenu ili terapiju djeteta.</para>
<para>Autori nekih studija zaključili su da se djeca koja kasnije progovore razvijaju sasvim normalno, emocionalno i fizički, te da činjenica da se govor razvio kasnije ne utječe na sveukupni razvoj i zdravlje djece. Međutim, postoje i neki raniji dokazi o povezanosti kasnog razvoja govora i problema kao što su stidljivost, anksioznost, te neki druge psihološke smetnje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/jesu-li-djeca-koja-kasnije-progovore-manje-inteligentna/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Einsteinov sindrom - bistra i pametna djeca s usporenim razvojem govora Einsteinov sindrom termin je koji je prvi upotrijebio profesor Thomas Sowell opisujući bistru, pametnu i inteligentnu djecu s određenim jezičnim poteškoćama tj. usporenim razvojem govora. Oko 18 posto djece diljem svijeta progovore kasnije nego njihovi vršnjaci. Međutim, većina njih razvije sposobnost govora do treće godine života. I sam je genijalac Albert Einstein, po kojem je sindrom nazvan progovorio kasnije od svojih vršnjaka. Iako iznimno nadareno dijete Einstein nije govorio do svoje skoro pete godine.


   Obilježja sindroma


Istraživanja su pokazala da su obitelji djece s Einsteinovim sindromom uglavnom visokoobrazovane, a područje njihovih interesa su inženjerstvo, razne vrste znanosti, glazba. Sindrom se češće javlja kod dječaka koji imaju fotografsko pamćenje, dobru memoriju, ističu se u slaganju primjerice puzli, vole kompjutore i prirodne znanosti te se odlično snalaze u prostoru. Također, više puta je potvrđeno da djeca sa ES-om imaju izrazito razvijene fizičke aktivnosti, kasnije se počinju družiti s vršnjacima te im je potrebno duže vremena da se odviknu od pelena. Količina govorne produkcije nakon što progovore varira od djeteta do djeteta. Iz neke djece riječi teku u bujicama, a neka nakon što progovore, mjesecima ne izgovore ni jednu riječ.


   Kako se odnositi prema djeci koja imaju Einsteinov sindrom?


Stručnjaci roditeljima savjetuju da djecu s ES-om uključuju u mnoge aktivnosti. Kad dijete pokaže zanimanje, treba ga podučiti slovima te konstantno s njime raditi na vještini čitanja. Također savjetuju da se s njima o svemu i svačemu razgovara jer su vrlo znatiželjni. Potvrđeno je da su izrazito dobri glazbenici pa ih je dobro što više okružiti glazbom.


   Što prije započeti s jezičnom intervencijom


Ako roditelj primijeti određena odstupanja u govornom razvoju, treba se uputiti logopedu koji će nakon procjene djeteta započeti s jezičnom intervencijom. Tradicionalni koncept jezične intervencije podrazumijeva kao primarne terapeute logopede, a kao sekundarne roditelje i učitelje u cilju što uspješnije terapije. Sam logoped utvrđuje postoji li potreba za individualnim ili grupnim pristupom kod djeteta, koliko će vremenski terapija trajati te treba li uključiti još koji stručni profil u procjenu ili terapiju djeteta.
Autori nekih studija zaključili su da se djeca koja kasnije progovore razvijaju sasvim normalno, emocionalno i fizički, te da činjenica da se govor razvio kasnije ne utječe na sveukupni razvoj i zdravlje djece. Međutim, postoje i neki raniji dokazi o povezanosti kasnog razvoja govora i problema kao što su stidljivost, anksioznost, te neki druge psihološke smetnje.

   
      
   
 Petra Majetić 

govor_pixabay

Einsteinov sindrom - bistra i pametna djeca s usporenim razvojem govora

<para>Stoga nije čudo da većina roditelja razmišlja kojim će bojama urediti bebinu sobu ili kutak, još i prije no što ona dođe na svijet. Međutim, teško je pogoditi koja bi se boja vašoj bebi mogla najviše sviđati.</para>
<para>Bebe mogu vidjeti boje od prvog dana. Čak i ako ne vide potpuno jasno i bistro, nijanse boje odmah će zamijetiti. Dok se vid u potpunosti ne razvije, najbolje će primjećivati jake kontraste boja iz okoline. Istraživanja su pokazala da bebe stare svega 4 mjeseca već pokazuju preferenciju prema nekoj određenoj boji, a s 18 mjeseci mogu prepoznati i pokazivati različite boje. U toj dobi počinju također primjećivati sličnosti i razlike u oblicima, veličinama i teksturama.</para>
<para>Sklonost nekoj boji dijete će razviti na temelju karakternih osobina i stadija razvoja. No roditelji moraju znati da određene boje mogu na dijete djelovati stimulativno, iritirati, umiriti, uzbuditi, potaknuti na aktivnost i slično. Baš kao što utječu na raspoloženje odraslih, boje utječu i na raspoloženje djece.
</para>
<heading4>Jeste li znali?</heading4>
<para>
Djeca dobro reagiraju na svijetle i jarke boje jer one reflektiraju živahnost dječje prirode.
Mekane, nježne i pastelne boje dobar su odabir za zidove i namještaj u sobi u kojoj će beba spavati.
Previše žute boje može izazvati emocije ljutnje, nemira i frustracije, jer ta boja zna biti prestimulativna za bebe.
Djeca koja pokazuju probleme u ponašanju i često imaju tantrume, mogu se umiriti u okolini u kojoj dominira plava boja.
Dječaci u prosjeku vole sve boje, osim ružičaste i ljubičaste.
Djevojčice su prilagodljive i osjećat će se dobro uz bilo koju boju, tako dugo dok crvena ili plava nisu dominantne.
Djeca se fokusiraju i koncentriraju najlakše uz crvenu boju.
Plava boja umiruje djecu i pomaže kod oporavka od bolesti.
</para>
<heading4>Kako boje utječu na bebe?</heading4>
<para>
Ako uređujete ili preuređujete sobu za svoju bebu, imajte na umu ove jednostavne istine o tome kako boje djeluju na našu psihu i emocije. Možda vam ovaj mali vodič kroz značenje boja pomogne u izboru boje za zidove, namještaj, kolica i druge potrepštine koje će okruživati vaše malo zlato.</para>
<para>
 CRVENA boja uvijek privlači pažnju. Ona može energizirati naše tijelo i uzbuditi naš um. To je žarka, topla boja koja pobuđuje emocije strasti, snage i želje. Previše je "aktivna" i snažna za zidove u bebinoj sobi, ali detalji u ovoj boji (igračke, jastučići) stimulirat će vašu bebu dok je budna i uči o svojoj okolini.</para>
<para>
 PLAVA boja asocira na nebo i vodu, odnosno na nešto što je umirujuće, mirno, čisto i osvježavajuće. To je boja harmonije, jedinstva i osjećaja sigurnosti. Plava potiče opuštanje i dobro će djelovati na bebe koje se jako znoje i uzbuđuju te su nemirne i teško se umiruju.</para>
<para>
 ŽUTA boja predstavlja mladost, živost, zabavu, sunce i druge razigrane pojmove. Ova boja stimulira, potiče na akciju i dobro djeluje na oslobađanje od straha. Žuta boja baca svjetlo na nas same i pomaže nam razbuditi se i razbistriti. Žuta nije dobar izbor za dječju sobu jer može prestimulirati i izazvati nemir kod beba i djece.</para>
<para>
 NARANČASTA boja mješavina je crvene i žute i boja je koja simbolizira zadovoljstvo i sreću. Roditelji ju vrlo često biraju jer funkcionira i za djevojčice i za dječake. Narančasta potiče samopouzdanje, otvorenost i samostalnost. Tamnije nijanse dat će atmosferu udobnosti, a svjetlije dašak modernosti i živosti.</para>
<para>
 BIJELA boja simbolizira čistoću, jasnoću, nevinost, ali i novi početak ili ponovno rođenje. Bijela je savršeni izbor za bilo koju prostoriju i povezuje se s dobrim ili u najmanju ruku neutralnim osjećajima. No možda nije najbolji izbor za dječju sobu zbog teškog održavanja bijelih površina uz malenog kreativca.</para>
<para>
 ZELENA boja simbolizira prirodu, spokojnu i umirujuću okolinu koja nas opušta, iscjeljuje i ugodna je našem oku. Znanstvenici su otkrili da zelena boja dobro djeluje na pažnju, koncentraciju i razumijevanje kod djece školske dobi. Zelena je dobar izbor i za bebinu sobu, posebno kada se bebicu želi umiriti i uspavati.</para>
<para>
 RUŽIČASTA također daje umirujući osjećaj i najčešće je prvi izbor roditelja kod uređenja sobe za djevojčicu. One se u ružičastom okruženju osjećaju lijepo, ugodno i posebno. Ružičasta boja je također i boja ljubavi, prema sebi i prema drugima. Kod djece ona potiče kreativnost i unutarnju snagu.</para>
<para>
 LJUBIČASTA boja oduvijek je bila povezana s duhovnošću. Ona potiče individualnu unutarnju snagu i potiče osviještenost i spoznaju. Ova boja također djeluje umirujuće i simbolizira umjetnost i jedinstvenost. Ljubičasta je dobra boja za bebinu sobu, ali ovisno o nijansi. Preporuka je pastelna varijanta ljubičaste, blaga i nježna te prozračna.</para>
<para>
 SIVA je konzervativna boja koja ne izaziva jake emocije. Neki je smatraju tmurnom i preozbiljnom za dječju sobu, ali siva se izvrsno može kombinirati s narančastom, ljubičastom i ružičastom, odnosno s jarkim bojama koje savršeno neutralizira. Simbolika sive boje je bezvremenost, sigurnost, pouzdanost.</para>

Uređenje bebine sobe: Koje boje izabrati i kako će one utjecati na bebu? Svijet je lopta šarena i činjenica da vidimo boje, čini ga ljepšim i zanimljivijim. Boje utječu na naše emocije, postupke i izazivaju reakcije. Isto vrijedi i za bebe. Stoga nije čudo da većina roditelja razmišlja kojim će bojama urediti bebinu sobu ili kutak, još i prije no što ona dođe na svijet. Međutim, teško je pogoditi koja bi se boja vašoj bebi mogla najviše sviđati.
Bebe mogu vidjeti boje od prvog dana. Čak i ako ne vide potpuno jasno i bistro, nijanse boje odmah će zamijetiti. Dok se vid u potpunosti ne razvije, najbolje će primjećivati jake kontraste boja iz okoline. Istraživanja su pokazala da bebe stare svega 4 mjeseca već pokazuju preferenciju prema nekoj određenoj boji, a s 18 mjeseci mogu prepoznati i pokazivati različite boje. U toj dobi počinju također primjećivati sličnosti i razlike u oblicima, veličinama i teksturama.
Sklonost nekoj boji dijete će razviti na temelju karakternih osobina i stadija razvoja. No roditelji moraju znati da određene boje mogu na dijete djelovati stimulativno, iritirati, umiriti, uzbuditi, potaknuti na aktivnost i slično. Baš kao što utječu na raspoloženje odraslih, boje utječu i na raspoloženje djece.

Jeste li znali?

Djeca dobro reagiraju na svijetle i jarke boje jer one reflektiraju živahnost dječje prirode.
Mekane, nježne i pastelne boje dobar su odabir za zidove i namještaj u sobi u kojoj će beba spavati.
Previše žute boje može izazvati emocije ljutnje, nemira i frustracije, jer ta boja zna biti prestimulativna za bebe.
Djeca koja pokazuju probleme u ponašanju i često imaju tantrume, mogu se umiriti u okolini u kojoj dominira plava boja.
Dječaci u prosjeku vole sve boje, osim ružičaste i ljubičaste.
Djevojčice su prilagodljive i osjećat će se dobro uz bilo koju boju, tako dugo dok crvena ili plava nisu dominantne.
Djeca se fokusiraju i koncentriraju najlakše uz crvenu boju.
Plava boja umiruje djecu i pomaže kod oporavka od bolesti.

Kako boje utječu na bebe?

Ako uređujete ili preuređujete sobu za svoju bebu, imajte na umu ove jednostavne istine o tome kako boje djeluju na našu psihu i emocije. Možda vam ovaj mali vodič kroz značenje boja pomogne u izboru boje za zidove, namještaj, kolica i druge potrepštine koje će okruživati vaše malo zlato.

   CRVENA boja uvijek privlači pažnju. Ona može energizirati naše tijelo i uzbuditi naš um. To je žarka, topla boja koja pobuđuje emocije strasti, snage i želje. Previše je "aktivna" i snažna za zidove u bebinoj sobi, ali detalji u ovoj boji (igračke, jastučići) stimulirat će vašu bebu dok je budna i uči o svojoj okolini.

   PLAVA boja asocira na nebo i vodu, odnosno na nešto što je umirujuće, mirno, čisto i osvježavajuće. To je boja harmonije, jedinstva i osjećaja sigurnosti. Plava potiče opuštanje i dobro će djelovati na bebe koje se jako znoje i uzbuđuju te su nemirne i teško se umiruju.

   ŽUTA boja predstavlja mladost, živost, zabavu, sunce i druge razigrane pojmove. Ova boja stimulira, potiče na akciju i dobro djeluje na oslobađanje od straha. Žuta boja baca svjetlo na nas same i pomaže nam razbuditi se i razbistriti. Žuta nije dobar izbor za dječju sobu jer može prestimulirati i izazvati nemir kod beba i djece.

   NARANČASTA boja mješavina je crvene i žute i boja je koja simbolizira zadovoljstvo i sreću. Roditelji ju vrlo često biraju jer funkcionira i za djevojčice i za dječake. Narančasta potiče samopouzdanje, otvorenost i samostalnost. Tamnije nijanse dat će atmosferu udobnosti, a svjetlije dašak modernosti i živosti.

   BIJELA boja simbolizira čistoću, jasnoću, nevinost, ali i novi početak ili ponovno rođenje. Bijela je savršeni izbor za bilo koju prostoriju i povezuje se s dobrim ili u najmanju ruku neutralnim osjećajima. No možda nije najbolji izbor za dječju sobu zbog teškog održavanja bijelih površina uz malenog kreativca.

   ZELENA boja simbolizira prirodu, spokojnu i umirujuću okolinu koja nas opušta, iscjeljuje i ugodna je našem oku. Znanstvenici su otkrili da zelena boja dobro djeluje na pažnju, koncentraciju i razumijevanje kod djece školske dobi. Zelena je dobar izbor i za bebinu sobu, posebno kada se bebicu želi umiriti i uspavati.

   RUŽIČASTA također daje umirujući osjećaj i najčešće je prvi izbor roditelja kod uređenja sobe za djevojčicu. One se u ružičastom okruženju osjećaju lijepo, ugodno i posebno. Ružičasta boja je također i boja ljubavi, prema sebi i prema drugima. Kod djece ona potiče kreativnost i unutarnju snagu.

   LJUBIČASTA boja oduvijek je bila povezana s duhovnošću. Ona potiče individualnu unutarnju snagu i potiče osviještenost i spoznaju. Ova boja također djeluje umirujuće i simbolizira umjetnost i jedinstvenost. Ljubičasta je dobra boja za bebinu sobu, ali ovisno o nijansi. Preporuka je pastelna varijanta ljubičaste, blaga i nježna te prozračna.

   SIVA je konzervativna boja koja ne izaziva jake emocije. Neki je smatraju tmurnom i preozbiljnom za dječju sobu, ali siva se izvrsno može kombinirati s narančastom, ljubičastom i ružičastom, odnosno s jarkim bojama koje savršeno neutralizira. Simbolika sive boje je bezvremenost, sigurnost, pouzdanost. Jelena Kovačić 

kinderbet pixabay

Uređenje bebine sobe: Koje boje izabrati i kako će one utjecati na bebu?

<para>" Kad se zagrebe ispod površine, vidi se da su ta djeca zapravo vrlo maštovita, znatiželjna i puna energije. Često postavljaju neobična i diskutabilna pitanja, a upravo zbog svojih uglavnom nadprosječnih intelektualnih sposobnosti često zbunjuju odrasle. Zbog neprepoznavanja njihovih poteškoća, koja se kreću od deficita pažnje pa sve do izrazito nemirnog i impulzivnog ponašanja, ta djeca, ni kriva ni dužna nailaze na kritike i neugodnosti u svome okruženju. Zbog toga gube samopouzdanje i osjećaju se loše, nevoljeno i nesposobno.</para>
<para>Praksa je više puta pokazala da su na meti i roditelji ove djece koji doživljavaju mnoge kritike zbog čega se počinju osjećati krivim za odgoj djeteta. A zapravo, potrebna im je pomoć i podrška. Na važnost razumijevanja i podrške upozoravaju i iz <ulink url="http://budenje.hr/">Buđenja</ulink> - udruge za razumijevanje ADHD-a koji su na svojoj web stranici naveli 10 mitova koje nikako ne biste trebali ponoviti pred roditeljem djeteta s ADHD-om. Mi vam ih prenosimo u cijelosti.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/kod-suocavanja-s-dijagnozom-adhd-a-najvaznija-je-edukacija-roditelja/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>ADHD je samo izgovor za loš odgoj</heading4>
<para>
Svi smo čuli ovakva šaputanja puna osuđivanja: “Zašto nemaju kontrolu nad svojim djetetom?”, “JA nikad ne bih to dopustio svome djetetu!”. ADHD je stvarni medicinski problem koji dovodi do problema u ponašanju s kojima se roditelji i dijete bore svaki dan. Uspoređujući ponašanje djeteta s ADHD-om s drugom djecom može biti bezosjećajno i neproduktivno.
</para>
<heading4>Prerasti će to</heading4>
<para>
ADHD nije samo nešto što se preraste s godinama, niti postoji sigurnost kako će se simptomi smanjiti kako dijete sazrijeva. Dapače, 2/3 djece s dijagnozom ADHD-a nastavit će svoju borbu i u odrasloj dobi.
</para>
<heading4>Djeca s ADHD-om imaju nepravednu prednost u školi</heading4>
<para>
Iako se trudimo postići da djeca s ADHD-om dobiju jednaku priliku u školi, često do toga teško dolazimo. Asistenti u nastavi i prilagođeni program, iako bi trebali biti osigurani za svako dijete s ADHD-om, često su nešto za što se roditelji moraju izboriti. Komentari osoba koje nisu dovoljno informirane i ne znaju što se pruža djetetu u školi, ne trebaju zaustaviti roditelje da potraže asistente, dodatno vrijeme za učenje ili prilagođeni i individualizirani program u školi.
</para>
<heading4>Samo pravi probleme!</heading4>
<para>
Fizičko kažnjavanje i prestroge kazne su kontraproduktivne za djecu s ADHD-om kada se od njih traži da sjede mirno, budu tiho ili prate stroga pravila. Tradicionalni načini discipline ne pomažu kada problemi u ponašanju proizlaze iz medicinskog problema zbog kojeg dijete gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga bi roditelji i učitelji morali isprobati nove pristupe kao što su bihevioralna terapija ili pozitivni pristup roditeljstvu.
</para>
<heading4>ADHD se javlja zbog previše gledanja TV-a</heading4>
<para>
Nije točno. Ne postoje dokazi koji bi povezali vrijeme provedeno pred ekranom (TV, računalo…) i ADHD. Mnoga djeca koja uopće ne gledaju TV imaju dijagnosticiran ADHD. Sve više istraživanja pokazuje kako je ADHD genetski nasljedan. Dakako, ovime se ne opravdava previše vremena provedenog pred ekranom jer loše utječe na druge aspekte djetetovog života.
</para>
<heading4>Samo su malo hiperaktivni</heading4>
<para>
Kada bi barem to bilo točno! Dok je hiperaktivnost vrlo vidljiva i stoga se smatra glavnom “oznakom” ADHD-a, drugi simptomi – kao impulzivnost i nepažnja – često su nevidljivi osobama koje ne provode s djetetom puno vremena iako jako utječu na djetetov svakodnevni život.
</para>
<heading4>
 Nitko nije imao ADHD kada smo mi bili djeca
</heading4>
<para>
Naziv je možda nov, ali problem nije – mnogi dijagnosticirani s ADHD-om u prijašnjim bi vremenima bili okarakterizirani kao lijeni, glupi ili nesposobni za učenje.
</para>
<heading4>To je vjerojatno zbog previše šećera</heading4>
<para>
Iako se simptomi mogu pogoršati uslijed prevelike konzumacije šećera, on ne uzrokuje ADHD. Neki roditelji navode kako ne vide promjene u ponašanju svoje djece kada im se u potpunosti uskrati šećer i slatkiši.
</para>
<heading4>Roditelji se prebrzo odluče za lijekove</heading4>
<para>
Odluka o uzimanje lijekova je između roditelja i liječnika, no nitko se na to ne odlučuje ukoliko nije krajnje potrebno. Roditelji se odlučuju na lijekove uglavnom tek nakon što su probali promijeniti djetetovu prehranu, nakon uvođenja dodatak prehrani ili pokušaja bihevioralnih terapija koje se nisu pokazale uspješnima.
</para>
<heading4>Samo mora negdje potrošiti tu energiju</heading4>
<para>
Dobronamjerni, ali pogrešni komentari usmjereni su na to da se dijete samo treba “ispuhati” i potrošiti energiju u nekoj sportskoj aktivnosti. Nažalost, nogomet ili paintball ne mogu kontrolirati simptome ADHD-a.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djeci-je-vrlo-cesto-krivo-dijagnosticiran-adhd/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što ne smijete reći roditelju djeteta s ADHD-om Djeca s ADHD-om su vrlo često prepoznata ili od odraslih doživljena kao „zločesta“, „neposlušna“, „neodgojena“ ili pak „lijena i nezainteresirana. " Kad se zagrebe ispod površine, vidi se da su ta djeca zapravo vrlo maštovita, znatiželjna i puna energije. Često postavljaju neobična i diskutabilna pitanja, a upravo zbog svojih uglavnom nadprosječnih intelektualnih sposobnosti često zbunjuju odrasle. Zbog neprepoznavanja njihovih poteškoća, koja se kreću od deficita pažnje pa sve do izrazito nemirnog i impulzivnog ponašanja, ta djeca, ni kriva ni dužna nailaze na kritike i neugodnosti u svome okruženju. Zbog toga gube samopouzdanje i osjećaju se loše, nevoljeno i nesposobno.
Praksa je više puta pokazala da su na meti i roditelji ove djece koji doživljavaju mnoge kritike zbog čega se počinju osjećati krivim za odgoj djeteta. A zapravo, potrebna im je pomoć i podrška. Na važnost razumijevanja i podrške upozoravaju i iz Buđenja - udruge za razumijevanje ADHD-a koji su na svojoj web stranici naveli 10 mitova koje nikako ne biste trebali ponoviti pred roditeljem djeteta s ADHD-om. Mi vam ih prenosimo u cijelosti.

   
      
   

ADHD je samo izgovor za loš odgoj

Svi smo čuli ovakva šaputanja puna osuđivanja: “Zašto nemaju kontrolu nad svojim djetetom?”, “JA nikad ne bih to dopustio svome djetetu!”. ADHD je stvarni medicinski problem koji dovodi do problema u ponašanju s kojima se roditelji i dijete bore svaki dan. Uspoređujući ponašanje djeteta s ADHD-om s drugom djecom može biti bezosjećajno i neproduktivno.

Prerasti će to

ADHD nije samo nešto što se preraste s godinama, niti postoji sigurnost kako će se simptomi smanjiti kako dijete sazrijeva. Dapače, 2/3 djece s dijagnozom ADHD-a nastavit će svoju borbu i u odrasloj dobi.

Djeca s ADHD-om imaju nepravednu prednost u školi

Iako se trudimo postići da djeca s ADHD-om dobiju jednaku priliku u školi, često do toga teško dolazimo. Asistenti u nastavi i prilagođeni program, iako bi trebali biti osigurani za svako dijete s ADHD-om, često su nešto za što se roditelji moraju izboriti. Komentari osoba koje nisu dovoljno informirane i ne znaju što se pruža djetetu u školi, ne trebaju zaustaviti roditelje da potraže asistente, dodatno vrijeme za učenje ili prilagođeni i individualizirani program u školi.

Samo pravi probleme!

Fizičko kažnjavanje i prestroge kazne su kontraproduktivne za djecu s ADHD-om kada se od njih traži da sjede mirno, budu tiho ili prate stroga pravila. Tradicionalni načini discipline ne pomažu kada problemi u ponašanju proizlaze iz medicinskog problema zbog kojeg dijete gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga bi roditelji i učitelji morali isprobati nove pristupe kao što su bihevioralna terapija ili pozitivni pristup roditeljstvu.

ADHD se javlja zbog previše gledanja TV-a

Nije točno. Ne postoje dokazi koji bi povezali vrijeme provedeno pred ekranom (TV, računalo…) i ADHD. Mnoga djeca koja uopće ne gledaju TV imaju dijagnosticiran ADHD. Sve više istraživanja pokazuje kako je ADHD genetski nasljedan. Dakako, ovime se ne opravdava previše vremena provedenog pred ekranom jer loše utječe na druge aspekte djetetovog života.

Samo su malo hiperaktivni

Kada bi barem to bilo točno! Dok je hiperaktivnost vrlo vidljiva i stoga se smatra glavnom “oznakom” ADHD-a, drugi simptomi – kao impulzivnost i nepažnja – često su nevidljivi osobama koje ne provode s djetetom puno vremena iako jako utječu na djetetov svakodnevni život.


   Nitko nije imao ADHD kada smo mi bili djeca


Naziv je možda nov, ali problem nije – mnogi dijagnosticirani s ADHD-om u prijašnjim bi vremenima bili okarakterizirani kao lijeni, glupi ili nesposobni za učenje.

To je vjerojatno zbog previše šećera

Iako se simptomi mogu pogoršati uslijed prevelike konzumacije šećera, on ne uzrokuje ADHD. Neki roditelji navode kako ne vide promjene u ponašanju svoje djece kada im se u potpunosti uskrati šećer i slatkiši.

Roditelji se prebrzo odluče za lijekove

Odluka o uzimanje lijekova je između roditelja i liječnika, no nitko se na to ne odlučuje ukoliko nije krajnje potrebno. Roditelji se odlučuju na lijekove uglavnom tek nakon što su probali promijeniti djetetovu prehranu, nakon uvođenja dodatak prehrani ili pokušaja bihevioralnih terapija koje se nisu pokazale uspješnima.

Samo mora negdje potrošiti tu energiju

Dobronamjerni, ali pogrešni komentari usmjereni su na to da se dijete samo treba “ispuhati” i potrošiti energiju u nekoj sportskoj aktivnosti. Nažalost, nogomet ili paintball ne mogu kontrolirati simptome ADHD-a.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_adhd_pixabay

Što ne smijete reći roditelju djeteta s ADHD-om

<para>Komunikacija između djeteta i roditelja iznimno je bitna i na svaki element od kojeg se ona sastoji treba dobro pripaziti. Još u djetinjstvu, mozak se formira na osnovu socijalnih interakcija, a način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci tj. kako međusobno komuniciraju, ona usvajaju kao sliku o sebi.</para>
<para>Ne kaže se za bezveze da riječi znaju boliti više od batina. Određene rečenice kod djeteta mogu biti skroz pogrešno protumačene, imati kontraproduktivan utjecaj te ostaviti trajne ožiljke. Kako bi se sve to izbjeglo, stručnjaci za odgoj ističu da djeca neke riječi, fraze i rečenice ne bi trebala čuti, čak i ako su roditeljske namjere najbolje. Evo na što biste trebali pripaziti, upozoravaju na portalu <ulink url="https://brightside.me/">BrightSide.</ulink>
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Odrasli se uvijek trebaju slušati
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Svi odrasli su pametni i dobronamjerni. Moram učiniti sve što oni kažu." Ova rečenica može biti vrlo opasna jer djeca mogu misliti da moraju vjerovati svemu i svakome, uključujući i nepoznate ljude.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Moraš slušati svoje roditelje!" To će pomoći djetetu razviti kritičko mišljenje i "zdravo" nepovjerenje prema strancima.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Prestani plakati
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Nije dobro pokazivati osjećaje!" Ako budem plakao, bit ću kažnjen!" Izbjegavajte ovakve konstrukcije rečenica jer sudržavanje od emocija kod djeteta u kasnijoj dobi može izazvati agresivno ponašanje.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Reci mi što te muči? Zašto plačeš?" Ako je dijete palo, možete ga upitati: "Plačeš li zato što te boli ili zato što si prestrašen?" Kod većine djece ovakva pitanja "upale" i najčešće potaknu konverzaciju.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Ne budi pohlepan
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Sve moram dijeliti. Ništa nije moje!" S vremenom, dijete će se zbog ovakvog razmišljanja početi smatrati žrtvom. Neće znati ni moći zaštititi svoje osobne interese i vrijednosti jer će misliti da nije toga vrijedan.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Hoćeš li dopustiti dječaku da se malo poigra s tvojom igračkom? Možda da se malo zamijenite za igračke?" Dajte djetetu mogućnost izbora i upravljanja. Ako je dijete protiv dijeljenja svojih igračaka, ne inzistirajte.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Pogledaj ovu dragu djevojčicu/dječaka
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Gori sam od ostalih. Nema smisla ni pokušavati!" Ukoliko se dijete bude uspoređivalo s drugima, to ga može dovesti do manjka samopoštovanja te do mišljenja da nikad ništa neće uspjeti postići.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Volim te! Ti to možeš!" Stavite naglasak na djetetove mogućnosti i sposobnosti i pokažite mu da vjerujete u njega. Upamtite, svako dijete je posebno na svoj način i u svakom se krije neki talent.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Pričat ćemo kod kuće
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Možda će me roditelji kazniti." Oni me ne vole. Ne želim ići kući." Zbog ove roditeljske izjave, dijete na dom može početi gledati kao na mjesto gdje ga očekuje kazna.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Dopusti mi da ti objasnim što me uzrujalo!" Ako djetetu objasnite svoje viđenje stvari, možda će ubuduće ipak malo promisliti prije nego što učini nešto što bi vas moglo uzrujati.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Premlad/ a si da o tome razmišljaš
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Želim znati! Ako mi ti ne želiš reći, pitat ću nekog drugog!" Ako dijete ne dobije odgovore na svoja pitanja, potražit će ih negdje drugdje. Nemojte si dozvoliti da drugi odgovaraju umjesto vas.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Ne mogu ti još odgovoriti na to pitanje. Daj mi malo vremena da promislim!" Ovakvim pristupom nećete "pasti" u djetetovim očima i ono neće izgubiti povjerenje u vas.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/deset-najcescih-gresaka-kod-odgoja-i-discipliniranja-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovih šest rečenica izbjegavajte govoriti djetetu Roditeljstvo, između ostalog, zahtijeva odgovornost pa čak i kad je u pitanju izbor riječi. Komunikacija između djeteta i roditelja iznimno je bitna i na svaki element od kojeg se ona sastoji treba dobro pripaziti. Još u djetinjstvu, mozak se formira na osnovu socijalnih interakcija, a način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci tj. kako međusobno komuniciraju, ona usvajaju kao sliku o sebi.
Ne kaže se za bezveze da riječi znaju boliti više od batina. Određene rečenice kod djeteta mogu biti skroz pogrešno protumačene, imati kontraproduktivan utjecaj te ostaviti trajne ožiljke. Kako bi se sve to izbjeglo, stručnjaci za odgoj ističu da djeca neke riječi, fraze i rečenice ne bi trebala čuti, čak i ako su roditeljske namjere najbolje. Evo na što biste trebali pripaziti, upozoravaju na portalu BrightSide.


   
      Odrasli se uvijek trebaju slušati
   


   Djeca zapravo misle: "Svi odrasli su pametni i dobronamjerni. Moram učiniti sve što oni kažu." Ova rečenica može biti vrlo opasna jer djeca mogu misliti da moraju vjerovati svemu i svakome, uključujući i nepoznate ljude.

   Bolje  je reći: "Moraš slušati svoje roditelje!" To će pomoći djetetu razviti kritičko mišljenje i "zdravo" nepovjerenje prema strancima.


   
      Prestani plakati
   


   Djeca zapravo misle: "Nije dobro pokazivati osjećaje!" Ako budem plakao, bit ću kažnjen!" Izbjegavajte ovakve konstrukcije rečenica jer sudržavanje od emocija kod djeteta u kasnijoj dobi može izazvati agresivno ponašanje.

   Bolje je reći: "Reci mi što te muči? Zašto plačeš?" Ako je dijete palo, možete ga upitati: "Plačeš li zato što te boli ili zato što si prestrašen?" Kod većine djece ovakva pitanja "upale" i najčešće potaknu konverzaciju.


   
      Ne budi pohlepan
   


   Djeca zapravo misle: "Sve moram dijeliti. Ništa nije moje!" S vremenom, dijete će se zbog ovakvog razmišljanja početi smatrati žrtvom. Neće znati ni moći zaštititi svoje osobne interese i vrijednosti jer će misliti da nije toga vrijedan.

   Bolje je reći: "Hoćeš li dopustiti dječaku da se malo poigra s tvojom igračkom? Možda da se malo zamijenite za igračke?" Dajte djetetu mogućnost izbora i upravljanja. Ako je dijete protiv dijeljenja svojih igračaka, ne inzistirajte.


   
      Pogledaj ovu dragu djevojčicu/dječaka
   


   Djeca zapravo misle: "Gori sam od ostalih. Nema smisla ni pokušavati!" Ukoliko se dijete bude uspoređivalo s drugima, to ga može dovesti do manjka samopoštovanja te do mišljenja da nikad ništa neće uspjeti postići.

   Bolje je reći: "Volim te! Ti to možeš!" Stavite naglasak na djetetove mogućnosti i sposobnosti i pokažite mu da vjerujete u njega. Upamtite, svako dijete je posebno na svoj način i u svakom se krije neki talent.


   
      Pričat ćemo kod kuće
   


   Djeca zapravo misle: "Možda će me roditelji kazniti." Oni me ne vole. Ne želim ići kući." Zbog ove roditeljske izjave, dijete na dom može početi gledati kao na mjesto gdje ga očekuje kazna.

   Bolje je reći: "Dopusti mi da ti objasnim što me uzrujalo!" Ako djetetu objasnite svoje viđenje stvari, možda će ubuduće ipak malo promisliti prije nego što učini nešto što bi vas moglo uzrujati.


   
      Premlad/ a si da o tome razmišljaš
   


   Djeca zapravo misle: "Želim znati! Ako mi ti ne želiš reći, pitat ću nekog drugog!" Ako dijete ne dobije odgovore na svoja pitanja, potražit će ih negdje drugdje. Nemojte si dozvoliti da drugi odgovaraju umjesto vas.

   Bolje je reći: "Ne mogu ti još odgovoriti na to pitanje. Daj mi malo vremena da promislim!" Ovakvim pristupom nećete "pasti" u djetetovim očima i ono neće izgubiti povjerenje u vas.

   
      
   
 Petra Majetić 

roditelj_pixabay

Ovih šest rečenica izbjegavajte govoriti djetetu

<para>Granice živaca odraslih, vlastite granice, ali i one društvene. Iako je zanimljivo promatrati s kojom hrabrošću se upuštaju u nove izazove i situacije, mi odrasli moramo reći "ne", posebno ako dijete svojim ponašanjem i postupcima ugrožava sebe, druge osobe ili pak uništava imovinu. Postavljanje granica i discipliniranje za cilj imaju pokazati djetetu što je prihvatljivo, kako bi ga naučili funkcionirati u društvu i pomogli mu da prođe kroz zdravu socijalizaciju.</para>
<para>No kao što mnogi znaju, u praksi riječ "ne" ponekad ne funkcionira ili jednog dana jednostavno prestane funkcionirati. Zašto se to događa?</para>
<para>Kada dijete konstantno čuje "ne" ili "ne smiješ to", a bez dodatnog objašnjenja, ta riječ zabrane sama po sebi izgubi moć.
</para>
<para>Što učiniti kako bi "ne" ponovno funkcionirao?
</para>
<heading4>Razmislite radi li se o urođenoj dječjoj znatiželji</heading4>
<para>
Ponekad djeci govorimo da nešto ne smiju i kad ne postoji neka konkretna opasnost za njih, već nam jednostavno nije ugodno vidjeti ih kako, primjerice, vade iz ormarića lonce i stavljaju jedan u drugi, pritom praveći buku. U ovoj igri dijete se neće ozlijediti i preslagivanje posuda dobro je za vježbanje njegove logike i motorike, ali jednostavno smeta i iritira roditelje, pa će brže bolje vikati "nemoj to raditi". U nekoj sljedećoj situaciji djetetu će to isto dopustiti. To stvara konfuziju u malim dječjim glavicama, pa ne čudi da "nemoj" ili "ne" s vremenom može izgubiti moć. Zato je dobro dogovoriti se što je dozvoljeno, a što nije, biti dosljedan, a kako ne bi bilo oprečnih poruka koje zbunjuju dijete i umanjuju važnost riječi "ne".
</para>
<heading4>Budite svjesni da stalnim "ne" utječete i na djetetov identitet i samopouzdanje</heading4>
<para>
Ako djetetu stalno i za sve govorimo "ne", time potiskujemo njegovu urođenu znatiželju i ograničavamo ga u rastu i učenju te upoznavanju svijeta koji je za njega nov i fascinantan. Upuštanje u svaki pothvat za dijete je također i prilika za izgradnju samopouzdanja i identiteta. Ako mu se previše govori "ne" i uz to ga se kažnjava i kritizira, može se dogoditi da dijete te poruke u sebi internalizira kao "ništa ne valjam" ili "nisam dovoljno dobar/ra".
</para>
<heading4>Je li vaše konstantno "ne" posljedica vaše napetosti i strahova?</heading4>
<para>
Ako često koristite "ne" u odgoju, zapitajte se je li to možda zbog vaših napetosti, strahova i tjeskoba, iako neka stvarna opasnost za dijete ne postoji? Postoji li način da poradite na vlastitim strahovima za dobrobit djeteta, odnosno da pronađete kompromis između brige za dijete i njegove potrebe da istražuje, raste i razvija se kroz iskustva s okolinom? Naravno, ako vaše dijete uzme nož i poželi se njime igrati, da ćete mu taj nož oduzeti i objasniti mu da se s noževima ne igramo. Ali ako dijete želi, primjerice, samo pokušati namazati paštetu na kruh, a vi se bojite da se ne poreže, nemojte odmah kategorički reći "ne može", već pokušajte u sebi potisnuti strah i pomognite djetetu da uz vaš nadzor pokuša svladati tu vještinu.
</para>
<heading4>Kad koristite zabranu ili "ne", objasnite djetetu zašto nešto nije dozvoljeno</heading4>
<para>
Najgore je reći "ne" uz objašnjenje - zato što ja to tako kažem. Time dijete nismo ničem naučili. Ako mu kažemo da ne smije psa vući za rep, treba mu objasniti da je to zato što to psa boli i mogao bi se naljutiti. Time usput kod djeteta razvijamo empatiju, učimo ga da bude dobar i nježan prema životinjama, ali i oprezan u svojim postupcima prema životinji. Dovoljno dobro objašnjenje je, primjerice, "ne, ne želim da to radiš, jer se bojim da se ne ozlijediš". Kada djeca imaju jasnu sliku o tome zašto nešto ne smiju, tada shvaćaju da to ne smiju zbog vanjskih okolnosti i mogućih posljedica, a ne zato što im se namjerno želi oduzeti pravo da istražuju i budu znatiželjni. Ako uz "ne" djetetu dajemo i objašnjenje, tada ga čuvamo od neposredne opasnosti, ali koristimo i interakciju i pažnju za dodatno učenje.</para>
<para>Naravno, nije to uvijek moguće i ponekad je roditelj toliko umoran, iritiran, bez energije, preplašen, u panici i vremenskoj stisci da neće imati vremena objašnjavati se s trogodišnjakom, ali kada je to moguće, pokušajte osvijestiti zašto govorite "ne" te smireno preusmjeriti dijete na neku sigurniju aktivnost uz objašnjenje koje u svojoj dobi može shvatiti.
</para>
<heading4>Bit će trenutaka kada će dijete namjerno izazivati i pokušati pomaknuti granice</heading4>
<para>
Nekad će dijete staviti sve vaše živce na kušnju i namjerno vas izazivati da vidi može li pomaknuti granicu koju ste postavili u svoju korist. Tada iskušajte metodu "ako-onda-zato".
</para>
<para>- Udaranje boli. Ako nastaviš udarati brata, onda ćeš ići u sobu i nema gledanja crtića.</para>
<para>(Potom pričekajte minutu-dvije)</para>
<para>- Zato što nisi prestao udarati brata, sada idi u sobu i nećeš više gledati crtić.</para>
<para>I držite se tog obećanja.</para>
<para>Na taj način djeci dajete jasnu poruku koja su pravila u vašem domu, što očekujete od njih i što se događa ako se ti dogovori ne poštuju. Ako je ikako moguće, pokušajte disciplinu provoditi s jedne smirene i edukativne pozicije, a ne iz frustracije. Dijete treba naučiti disciplini i granicama, ali na mudar način u kojem nakon vašeg "ne", neće biti dodatnih prepirki i razjašnjavanja.</para>

Discipliniranje djece kad "ne", "nemoj" i "ne smiješ" ne funkcioniraju Kad bi dobili kunu za svaki "ne", "nemoj", "ne smiješ", roditelji bi bili milijunaši. Djeca k'o djeca, ispituju granice svake sekunde. Granice živaca odraslih, vlastite granice, ali i one društvene. Iako je zanimljivo promatrati s kojom hrabrošću se upuštaju u nove izazove i situacije, mi odrasli moramo reći "ne", posebno ako dijete svojim ponašanjem i postupcima ugrožava sebe, druge osobe ili pak uništava imovinu. Postavljanje granica i discipliniranje za cilj imaju pokazati djetetu što je prihvatljivo, kako bi ga naučili funkcionirati u društvu i pomogli mu da prođe kroz zdravu socijalizaciju.
No kao što mnogi znaju, u praksi riječ "ne" ponekad ne funkcionira ili jednog dana jednostavno prestane funkcionirati. Zašto se to događa?
Kada dijete konstantno čuje "ne" ili "ne smiješ to", a bez dodatnog objašnjenja, ta riječ zabrane sama po sebi izgubi moć.

Što učiniti kako bi "ne" ponovno funkcionirao?

Razmislite radi li se o urođenoj dječjoj znatiželji

Ponekad djeci govorimo da nešto ne smiju i kad ne postoji neka konkretna opasnost za njih, već nam jednostavno nije ugodno vidjeti ih kako, primjerice, vade iz ormarića lonce i stavljaju jedan u drugi, pritom praveći buku. U ovoj igri dijete se neće ozlijediti i preslagivanje posuda dobro je za vježbanje njegove logike i motorike, ali jednostavno smeta i iritira roditelje, pa će brže bolje vikati "nemoj to raditi". U nekoj sljedećoj situaciji djetetu će to isto dopustiti. To stvara konfuziju u malim dječjim glavicama, pa ne čudi da "nemoj" ili "ne" s vremenom može izgubiti moć. Zato je dobro dogovoriti se što je dozvoljeno, a što nije, biti dosljedan, a kako ne bi bilo oprečnih poruka koje zbunjuju dijete i umanjuju važnost riječi "ne".

Budite svjesni da stalnim "ne" utječete i na djetetov identitet i samopouzdanje

Ako djetetu stalno i za sve govorimo "ne", time potiskujemo njegovu urođenu znatiželju i ograničavamo ga u rastu i učenju te upoznavanju svijeta koji je za njega nov i fascinantan. Upuštanje u svaki pothvat za dijete je također i prilika za izgradnju samopouzdanja i identiteta. Ako mu se previše govori "ne" i uz to ga se kažnjava i kritizira, može se dogoditi da dijete te poruke u sebi internalizira kao "ništa ne valjam" ili "nisam dovoljno dobar/ra".

Je li vaše konstantno "ne" posljedica vaše napetosti i strahova?

Ako često koristite "ne" u odgoju, zapitajte se je li to možda zbog vaših napetosti, strahova i tjeskoba, iako neka stvarna opasnost za dijete ne postoji? Postoji li način da poradite na vlastitim strahovima za dobrobit djeteta, odnosno da pronađete kompromis između brige za dijete i njegove potrebe da istražuje, raste i razvija se kroz iskustva s okolinom? Naravno, ako vaše dijete uzme nož i poželi se njime igrati, da ćete mu taj nož oduzeti i objasniti mu da se s noževima ne igramo. Ali ako dijete želi, primjerice, samo pokušati namazati paštetu na kruh, a vi se bojite da se ne poreže, nemojte odmah kategorički reći "ne može", već pokušajte u sebi potisnuti strah i pomognite djetetu da uz vaš nadzor pokuša svladati tu vještinu.

Kad koristite zabranu ili "ne", objasnite djetetu zašto nešto nije dozvoljeno

Najgore je reći "ne" uz objašnjenje - zato što ja to tako kažem. Time dijete nismo ničem naučili. Ako mu kažemo da ne smije psa vući za rep, treba mu objasniti da je to zato što to psa boli i mogao bi se naljutiti. Time usput kod djeteta razvijamo empatiju, učimo ga da bude dobar i nježan prema životinjama, ali i oprezan u svojim postupcima prema životinji. Dovoljno dobro objašnjenje je, primjerice, "ne, ne želim da to radiš, jer se bojim da se ne ozlijediš". Kada djeca imaju jasnu sliku o tome zašto nešto ne smiju, tada shvaćaju da to ne smiju zbog vanjskih okolnosti i mogućih posljedica, a ne zato što im se namjerno želi oduzeti pravo da istražuju i budu znatiželjni. Ako uz "ne" djetetu dajemo i objašnjenje, tada ga čuvamo od neposredne opasnosti, ali koristimo i interakciju i pažnju za dodatno učenje.
Naravno, nije to uvijek moguće i ponekad je roditelj toliko umoran, iritiran, bez energije, preplašen, u panici i vremenskoj stisci da neće imati vremena objašnjavati se s trogodišnjakom, ali kada je to moguće, pokušajte osvijestiti zašto govorite "ne" te smireno preusmjeriti dijete na neku sigurniju aktivnost uz objašnjenje koje u svojoj dobi može shvatiti.

Bit će trenutaka kada će dijete namjerno izazivati i pokušati pomaknuti granice

Nekad će dijete staviti sve vaše živce na kušnju i namjerno vas izazivati da vidi može li pomaknuti granicu koju ste postavili u svoju korist. Tada iskušajte metodu "ako-onda-zato".

- Udaranje boli. Ako nastaviš udarati brata, onda ćeš ići u sobu i nema gledanja crtića.
(Potom pričekajte minutu-dvije)
- Zato što nisi prestao udarati brata, sada idi u sobu i nećeš više gledati crtić.
I držite se tog obećanja.
Na taj način djeci dajete jasnu poruku koja su pravila u vašem domu, što očekujete od njih i što se događa ako se ti dogovori ne poštuju. Ako je ikako moguće, pokušajte disciplinu provoditi s jedne smirene i edukativne pozicije, a ne iz frustracije. Dijete treba naučiti disciplini i granicama, ali na mudar način u kojem nakon vašeg "ne", neće biti dodatnih prepirki i razjašnjavanja. Jelena Kovačić 

scold

Discipliniranje djece kad "ne", "nemoj" i "ne smiješ" ne funkcioniraju

<para>Posebno ako ih kupujete, jer kao što znamo slikovnice nisu jeftine, pa bi bilo dobro znati u koju uložiti, koje su slikovnice dobre, kvalitetne i važne za dječje odrastanje. Od kad su dječji časopisi komercijalizirani, a društvo i politika ne mare za knjigu i čitanje, niti mediji im više ne posvećuju previše pažnje. Nitko više sustavno ne piše o slikovnicama i dječjem izdavaštvu. Nemamo jedinstveno mjesto na kojem bi se mogli informirati, pa su roditelji prepušteni sami sebi, istraživanju i "lutanju".</para>
<para>Ili je barem tako bilo do prije nekoliko mjeseci, kada je pokrenut jedan sasvim poseban blog.</para>
<para>
 Marija Bratonja, diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti,pokrenula je blog <ulink url="http://malicitaci.blogspot.hr/">
 Mali čitači
 </ulink> te istoimenu <ulink url="https://www.facebook.com/Malicitaci/?fref=ts">Facebook stranicu</ulink>.</para>
<para>Blog Mali čitači trenutno je jedini specijalizirani blog s recenzijama dječjih slikovnica i cilj mu je da pomogne roditeljima, učiteljima, odgajateljima, da u moru svakakvih slikovnica, pažnju obrate na one koje mogu pozitivno utjecati na dječju maštu, psihu i osjećaje. Marija živi u Osijeku i radi u Vukovaru kao knjižničarka, te je i sama majka troje djece. Od prvog dana okružila ih je pjesmicama, brojalicama, pričama, ilustracijama. Rezultat je taj da njezini mališani obožavaju knjige, a to će svakako imati dugoročni pozitivni utjecaj na njihov psiho-emocionalni i socijalni razvoj.</para>
<para>Porazgovarali smo s Marijom o njezinoj hvalevrijednoj inicijativi, a vas pozivamo da pratite <ulink url="https://www.facebook.com/Malicitaci/">Male čitače</ulink> i uključite se svojim prijedlozima i savjetima.
</para>
<heading4>U opisu svog bloga spominjete da vaše troje djece obožavaju slikovnice i da vam je čitanje s njima dalo ideju za pisanje recenzija. Kako ste ih uspjeli zainteresirati za knjige i priče u doba kada one "gube bitku" pred pametnim telefonima, tabletima i računalima?</heading4>
<para>
Kad se rodio najstariji sin, kako sam ja po struci dipl. knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti i obožavam knjige, nisam mu baš kupovala igračke, već slikovnice. Puno smo čitali i zato što odmalena ima problem s komunikacijskim i govornim razvojem, a čitanje je dio svake terapije pa smo tako sakupili pozamašan broj dječjih knjiga i slikovnica. Sa srednjom i najmlađom kćerkom smo samo nastavili tradiciju čitanja. Sada češće odlazimo u knjižnicu, a manje kupujemo knjige i slikovnice jer iskreno, ne znam gdje bi ih sve smjestili.</para>
<para>Valjda imamo i malo sreće što oni toliko vole čitati i slušati priče, a nisu im baš napeti mobiteli, računala i tv. Ili i genetika ima svoje prste u tome. Možemo se pohvaliti da pročitamo zaista velik broj knjiga i slikovnica, i to baš pročitamo jer nam se nikad još nije dogodilo da u knjižnicu vratimo knjigu ili slikovnicu, a da ju nismo pročitali. Kad sam shvatila da smo prošle godine pročitali preko 200 knjiga i slikovnica, rodila se ideja o blogu. Jer nije lako pronaći recenzije dječjih knjiga, malo ih je, pa sam se ja pri izboru vodila popisom razvojno primjerenih slikovnica za djecu, roditeljskim iskustvima s foruma, preporukama naše tete knjižničarke Đurđe i naravno, željama mojih mališana na samom mjestu događaja - u knjižnici.</para>
<para>Blog je nastao kako bih pomogla drugim roditeljima, bakama, djedovima i svima koji imaju male obožavatelje knjiga i slikovnica, da na jednom mjestu mogu pronaći osvrte i preporuke što kupiti ili posuditi u knjižnici te kao poticaj svima njima da što ranije počnu čitati svojim mališanima.
</para>
<heading4>Što općenito mislite o čitanju od najranije dobi koje savjetuju pedijatri i pedagozi? Kada ste vi počeli čitati svojoj djeci?</heading4>
<para>
Smatram da je iznimno važno čitati djeci od najranije dobi, čak i dok dijete ne razumije sve, jer se na početku čitanjem stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.</para>
<para>Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik. Kako radim u školskoj knjižnici jedne srednje škole, svakodnevno imam priliku vidjeti kako mladi uvijek izabiru tehnologiju i razne gadgete prije nego knjigu. Moram reći da je stanje zaista alarmantno, a ni popisi lektira ne pomažu baš tomu, i da baš zbog toga treba kod djece njegovati ljubav prema knjigama od samoga rođenja. Trebamo stvoriti svoje rituale čitanja (kod nas ne prođe niti jedna večer, a da ne pročitamo/ispričamo priču za laku noć); čitati djetetu na glas u svakoj prilici pa i onim najobičnijima, svakodnevnima; čitati i mi sami jer smo im mi najvažniji modeli; voditi djecu u knjižnice jer su one mjesta gdje žive knjige prepune mašte i čarobnih događaja; ograničiti djeci vrijeme provedeno s gadgetima i naučiti ih da knjige mogu biti jednako zanimljive jer pružaju ulaz u jedan sasvim drugi svijet, svijet mašte.</para>
<para>U skorijoj budućnosti se nadam i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja čija je izrada proizašla iz inicijative knjižnih strukovnih udruga, vjerujući da će i ona uvelike pomoći da podignemo razinu čitalačke pismenosti kod djece i mladih.</para>
<para>Ja sam najstarijem sinu počela čitati vrlo rano, a prije samog čitanja krenula sam s recitacijama kratkih pjesmica i brojalica. To je ono što male bebe vole jer vole čuti poznati glas. Još kad dodate ritam i višestruko ponavljanje riječi i stihova te rimu, onda od takvih malih stvorenja brzo dobijete povratnu informaciju - ciku i gugutanje. Kad je već samostalno sjedio, čitali smo i pregledavali mekane knjigice, kasnije slikovnice s tvrdim koricama prilagođene dobi. Uvijek se šalim da su cure počele čitati još dok su bile u trbuhu jer su slušale kako ja čitam prvo braci, a onda i srednjoj seki. Tako da sam ja dječje knjige i slikovnice njima počela čitati prije više od 7 godina i evo još uvijek ih čitamo, zajedno.
</para>
<heading4>Kako vam se čini trenutna ponuda slikovnica na policama hrvatskih knjižara? Što mislite o produkciji hrvatskih slikovnica u posljednjih nekoliko godina?</heading4>
<para>
Mislim da je ponuda slikovnica u hrvatskim knjižarama vrlo bogata i raznolika. Kako u Osijeku nemamo baš puno knjižara, češće preletim web stranicama nakladnika da vidim što ima novoga i budem baš zadovoljna. Izbor je zaista velik i mnogo je kvalitetnih slikovnica i dječjih knjiga, kako stranih, tako i naših domaćih autora. Malo sam ljubomorna na stanovnike grada Karlovca koji imaju prekrasnu specijaliziranu dječju knjižaru Knjiguljicu koja provodi razne aktivnosti za poticanje čitanja. Mislim da takvo nešto treba svakom gradu u Hrvatskoj.</para>
<para>Čini mi se da je u zadnje vrijeme produkcija hrvatskih slikovnica sve veća i vrlo kvalitetna. Osim onih već dobro poznatih imena poput Sunčane Škrinjarić, čija djela moji klinci i ja obožavamo, posljednjih nekoliko godina izdane su slikovnice Ivane Guljašević (Igubuka), Andree Petrlik Huseinović i Kašmira Huseinovića (Kašmir promet), Pike Vončine (Mala zvona), Dijane Merey Sarajlije (FoMa), Marijane Križanović (Eskadrila) i mnogih drugih autora i autorica, a koje su iznimno zanimljive i maštovite, s odličnim tekstovima/stihovima i prekrasnim ilustracijama. Nisu nam još sve došle pod ruku za čitanje, ali vjerujem da većina hoće.
</para>
<heading4>Prema kojim kriterijima ocjenjujete kvalitetu pojedine slikovnice?</heading4>
<para>
Ono što prvo pogledam su format knjige i naslovnica jer je to, naravno, ono što prvo vidimo. Ne volim nezgrapne formate slikovnica koje je teško i nezgodno držati u rukama i uvijek su mi draže tvrdo ukoričene slikovnice. Zatim prelistam slikovnicu kako bih vidjela omjer teksta i ilustracija jer se on mijenja ovisno o dobi djeteta i treba biti tome prilagođen. Ne volim kad ilustracije prenose neke rodne stereotipe, ali mi je važno da dobro prate tekst. Važna mi je i sama priča, njena složenost, likovi, da je razumljiva djeci. Na kraju, ali ne i najmanje važan je - font. Često su slikovnice tiskane nekim čudnim i neuobičajenim fontovima što mi pomalo smeta jer takve slikovnice nije nimalo lako pročitati.</para>
<para>Što se tiče slikovnica za najmlađe od najmlađih, kako ih zovem na svom blogu, važno mi je da su slikovnice čvrste, da se ne mogu lako pokidati te da je boja neotrovna jer najmlađa članica Malih čitača ih još uvijek voli i okusiti. Ilustracije trebaju biti jednostavne i pregledne, a teksta ne treba biti previše.
</para>
<heading4>Imate li omiljenog spisatelja/icu i ilustratora/icu?</heading4>
<para>
Teško je istaknuti nekoga, ali su mi prekrasne slikovnice Pike Vončine. Ja sam jednostavno oduševljena njenom maštom, likovima i pričama, jednako kao i ilustracijama. Moram još istaknuti ilustracije Tomislava Torjanca te Vladislava Jerka koje su nešto savršeno.</para>
<para>Moji klinci bi vjerojatno odabrali Juliju Donaldson. Ne vjerojatno, već sigurno. Sve smo njene dosad prevedene slikovnice pročitali i svaka ih je oduševila. Ona jednostavno ima ono nešto u svom pisanju što klinci vole i prepoznaju.</para>
<para/>
<heading4>Izdvojite, molim vas, tri slikovnice koje bi svako dijete po vama obavezno trebalo pročitati?</heading4>
<para>
S obzirom da u različitoj dobi djeca čitaju različite slikovnice, nezahvalno je izdvojiti samo tri. Mnogo je izvrsnih slikovnica za djecu, bio bi to zaista dugačak popis. Ali evo nekakav moj izbor slikovnica koje bi djeca od jasličke dobi pa do polaska u školu svakako trebala pročitati:</para>
<para>Za najmlađe od najmlađih: Boje/Brojevi, Aino-Maija Metsola, Zagreb: Planetopija, 2015.</para>
<para>Za malo veće: Zaljubljeni žabac, Max Velthuijs, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.</para>
<para>Za predškolce: Medo i klavir, David Lichtfield, Zagreb: Mozaik knjiga, 2016.
</para>
<heading4>Kakav je feedback na vaše tekstove? Što kažu roditelji? Da li im pomažu vaši savjeti?</heading4>
<para>
Feedback je odličan, i ja sam sama ostala iznenađena. Roditelji su oduševljeni idejom bloga, mnogi mi se javljaju i jako mi je drago kad pročitam da ih je moj blog potaknuo da djeci počnu čitati, da upišu djecu u knjižnice te da im pomažem pri izboru slikovnica za njihove mališane. To i je ideja bloga i zaista mi je drago što je u tako kratkom vremenu, jer pokrenula sam ga prije manje od 3 mjeseca, zaživio među malim i velikim čitateljima. Nadam se da će se broj pratitelja bloga i dalje povećavati i da ću svojim savjetima makar malo utjecati na roditelje te ih potaknuti da što više čitaju svojim mališanima.
</para>
<heading4>Kakvi su vam planovi za blog Mali čitači? Hoće li on ostati vaš privatni prostor gdje iznosite svoje dojmove o knjigama ili se u budućnosti nadate suradnji s izdavačima, piscima i drugim kreativcima na području izdavaštva? Dobar primjer jakog communityja je, primjerice, stranica Čitaj knjigu koja je počela kao privatni projekt, a izrasla je u poslovni pothvat.</heading4>
<para>
Nemam tu neku business crtu pa nisam o blogu razmišljala na takav način. Zasad je on samo moj privatni prostor gdje drugima prenosim svoje dojmove o slikovnicama i dječjim knjigama jer mi ćemo ih i dalje čitati kao i dosad. Uz posao i troje djece kod kuće, teško se u ovome trenutku blogu mogu posvetiti više od ovoga. Iako su mi se izdavači sami javili i podržali ideju, kao i neki domaći autori i voljela bih s njima surađivati. Bilo bi lijepo kad bi darovali svoje slikovnice, a ja bih ih nakon pisanja osvrta proslijedila dalje nagradnim darivanjima na blogu.</para>
<para>Stranica Čitaj knjigu je zaista odlična, i sama ju pratim, ali za takav poslovni pothvat treba puno puno vremena, kojega ja trenutno, uz troje male djece, nemam.
</para>
<heading4>Što bi na kraju poručili roditeljima i malim čitačima?</heading4>
<para>
Čitajte svojim mališanima od najranije dobi jer im tako činite dobro i potičete njihov cjelokupan razvoj, čitajte im kvalitetne slikovnice i knjige, dajte im i da oni sami biraju jer samo tako mogu postati čitatelji koji znaju prepoznati kvalitetnu knjigu. Čitajte im svaki dan jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.</para>
<para>Pozdravljaju vas Mali čitači - Mihael, Matea i Maja i mama Marija!</para>

Mali čitači: Mama Marija pokrenula je blog s recenzijama i preporukama slikovnica Ako spadate u skupinu roditelja koji predano i savjesno čitaju djeci i potiču ih na čitanje ili ćete to tek postati, mogli bi se naći u problemu pri izboru kvalitetnih slikovnica. Posebno ako ih kupujete, jer kao što znamo slikovnice nisu jeftine, pa bi bilo dobro znati u koju uložiti, koje su slikovnice dobre, kvalitetne i važne za dječje odrastanje. Od kad su dječji časopisi komercijalizirani, a društvo i politika ne mare za knjigu i čitanje, niti mediji im više ne posvećuju previše pažnje. Nitko više sustavno ne piše o slikovnicama i dječjem izdavaštvu. Nemamo jedinstveno mjesto na kojem bi se mogli informirati, pa su roditelji prepušteni sami sebi, istraživanju i "lutanju".
Ili je barem tako bilo do prije nekoliko mjeseci, kada je pokrenut jedan sasvim poseban blog.

   Marija Bratonja, diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti,pokrenula je blog 
      Mali čitači
    te istoimenu Facebook stranicu.
Blog Mali čitači trenutno je jedini specijalizirani blog s recenzijama dječjih slikovnica i cilj mu je da pomogne roditeljima, učiteljima, odgajateljima, da u moru svakakvih slikovnica, pažnju obrate na one koje mogu pozitivno utjecati na dječju maštu, psihu i osjećaje. Marija živi u Osijeku i radi u Vukovaru kao knjižničarka, te je i sama majka troje djece. Od prvog dana okružila ih je pjesmicama, brojalicama, pričama, ilustracijama. Rezultat je taj da njezini mališani obožavaju knjige, a to će svakako imati dugoročni pozitivni utjecaj na njihov psiho-emocionalni i socijalni razvoj.
Porazgovarali smo s Marijom o njezinoj hvalevrijednoj inicijativi, a vas pozivamo da pratite Male čitače i uključite se svojim prijedlozima i savjetima.

U opisu svog bloga spominjete da vaše troje djece obožavaju slikovnice i da vam je čitanje s njima dalo ideju za pisanje recenzija. Kako ste ih uspjeli zainteresirati za knjige i priče u doba kada one "gube bitku" pred pametnim telefonima, tabletima i računalima?

Kad se rodio najstariji sin, kako sam ja po struci dipl. knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti i obožavam knjige, nisam mu baš kupovala igračke, već slikovnice. Puno smo čitali i zato što odmalena ima problem s komunikacijskim i govornim razvojem, a čitanje je dio svake terapije pa smo tako sakupili pozamašan broj dječjih knjiga i slikovnica. Sa srednjom i najmlađom kćerkom smo samo nastavili tradiciju čitanja. Sada češće odlazimo u knjižnicu, a manje kupujemo knjige i slikovnice jer iskreno, ne znam gdje bi ih sve smjestili.
Valjda imamo i malo sreće što oni toliko vole čitati i slušati priče, a nisu im baš napeti mobiteli, računala i tv. Ili i genetika ima svoje prste u tome. Možemo se pohvaliti da pročitamo zaista velik broj knjiga i slikovnica, i to baš pročitamo jer nam se nikad još nije dogodilo da u knjižnicu vratimo knjigu ili slikovnicu, a da ju nismo pročitali. Kad sam shvatila da smo prošle godine pročitali preko 200 knjiga i slikovnica, rodila se ideja o blogu. Jer nije lako pronaći recenzije dječjih knjiga, malo ih je, pa sam se ja pri izboru vodila popisom razvojno primjerenih slikovnica za djecu, roditeljskim iskustvima s foruma, preporukama naše tete knjižničarke Đurđe i naravno, željama mojih mališana na samom mjestu događaja - u knjižnici.
Blog je nastao kako bih pomogla drugim roditeljima, bakama, djedovima i svima koji imaju male obožavatelje knjiga i slikovnica, da na jednom mjestu mogu pronaći osvrte i preporuke što kupiti ili posuditi u knjižnici te kao poticaj svima njima da što ranije počnu čitati svojim mališanima.

Što općenito mislite o čitanju od najranije dobi koje savjetuju pedijatri i pedagozi? Kada ste vi počeli čitati svojoj djeci?

Smatram da je iznimno važno čitati djeci od najranije dobi, čak i dok dijete ne razumije sve, jer se na početku čitanjem stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.
Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik.  Kako radim u školskoj knjižnici jedne srednje škole, svakodnevno imam priliku vidjeti kako mladi uvijek izabiru tehnologiju i razne gadgete prije nego knjigu. Moram reći da je stanje zaista alarmantno, a ni popisi lektira ne pomažu baš tomu, i da baš zbog toga treba kod djece njegovati ljubav prema knjigama od samoga rođenja. Trebamo stvoriti svoje rituale čitanja (kod nas ne prođe niti jedna večer, a da ne pročitamo/ispričamo priču za laku noć); čitati djetetu na glas u svakoj prilici pa i onim najobičnijima, svakodnevnima; čitati i mi sami jer smo im mi najvažniji modeli; voditi djecu u knjižnice jer su one mjesta gdje žive knjige prepune mašte i čarobnih događaja; ograničiti djeci vrijeme provedeno s gadgetima i naučiti ih da knjige mogu biti jednako zanimljive jer pružaju ulaz u jedan sasvim drugi svijet, svijet mašte.
U skorijoj budućnosti se nadam i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja čija je izrada proizašla iz inicijative knjižnih strukovnih udruga, vjerujući da će i ona uvelike pomoći da podignemo razinu čitalačke pismenosti kod djece i mladih.
Ja sam najstarijem sinu počela čitati vrlo rano, a prije samog čitanja krenula sam s recitacijama kratkih pjesmica i brojalica. To je ono što male bebe vole jer vole čuti poznati glas. Još kad dodate ritam i višestruko ponavljanje riječi i stihova te rimu, onda od takvih malih stvorenja brzo dobijete povratnu informaciju - ciku i gugutanje. Kad je već samostalno sjedio, čitali smo i pregledavali mekane knjigice, kasnije slikovnice s tvrdim koricama prilagođene dobi. Uvijek se šalim da su cure počele čitati još dok su bile u trbuhu jer su slušale kako ja čitam prvo braci, a onda i srednjoj seki. Tako da sam ja dječje knjige i slikovnice njima počela čitati prije više od 7 godina i evo još uvijek ih čitamo, zajedno.

Kako vam se čini trenutna ponuda slikovnica na policama hrvatskih knjižara? Što mislite o produkciji hrvatskih slikovnica u posljednjih nekoliko godina?

Mislim da je ponuda slikovnica u hrvatskim knjižarama vrlo bogata i raznolika. Kako u Osijeku nemamo baš puno knjižara, češće preletim web stranicama nakladnika da vidim što ima novoga i budem baš zadovoljna. Izbor je zaista velik i mnogo je kvalitetnih slikovnica i dječjih knjiga, kako stranih, tako i naših domaćih autora. Malo sam ljubomorna na stanovnike grada Karlovca koji imaju prekrasnu specijaliziranu dječju knjižaru Knjiguljicu koja provodi razne aktivnosti za poticanje čitanja. Mislim da takvo nešto treba svakom gradu u Hrvatskoj.
Čini mi se da je u zadnje vrijeme produkcija hrvatskih slikovnica sve veća i vrlo kvalitetna. Osim onih već dobro poznatih imena poput Sunčane Škrinjarić, čija djela moji klinci i ja obožavamo, posljednjih nekoliko godina izdane su slikovnice Ivane Guljašević (Igubuka), Andree Petrlik Huseinović i Kašmira Huseinovića (Kašmir promet), Pike Vončine (Mala zvona), Dijane Merey Sarajlije (FoMa), Marijane Križanović (Eskadrila) i mnogih drugih autora i autorica, a  koje su iznimno zanimljive i maštovite, s odličnim tekstovima/stihovima i prekrasnim ilustracijama. Nisu nam još sve došle pod ruku za čitanje, ali vjerujem da većina hoće.

Prema kojim kriterijima ocjenjujete kvalitetu pojedine slikovnice?

Ono što prvo pogledam su format knjige i naslovnica jer je to, naravno, ono što prvo vidimo. Ne volim nezgrapne formate slikovnica koje je teško i nezgodno držati u rukama i uvijek su mi draže tvrdo ukoričene slikovnice. Zatim prelistam slikovnicu kako bih vidjela omjer teksta i ilustracija jer se on mijenja ovisno o dobi djeteta i treba biti tome prilagođen. Ne volim kad ilustracije prenose neke rodne stereotipe, ali mi je važno da dobro prate tekst. Važna mi je i sama priča, njena složenost, likovi, da je razumljiva djeci. Na kraju, ali ne i najmanje važan je - font. Često su slikovnice tiskane nekim čudnim i neuobičajenim fontovima što mi pomalo smeta jer takve slikovnice nije nimalo lako pročitati.
Što se tiče slikovnica za najmlađe od najmlađih, kako ih zovem na svom blogu, važno mi je da su slikovnice čvrste, da se ne mogu lako pokidati te da je boja neotrovna jer najmlađa članica Malih čitača ih još uvijek voli i okusiti. Ilustracije trebaju biti jednostavne i pregledne, a teksta ne treba biti previše.

Imate li omiljenog spisatelja/icu i ilustratora/icu?

Teško je istaknuti nekoga, ali su mi prekrasne slikovnice  Pike Vončine. Ja sam jednostavno oduševljena njenom maštom, likovima i pričama, jednako kao i ilustracijama. Moram još istaknuti ilustracije Tomislava Torjanca te Vladislava Jerka koje su nešto savršeno.
Moji klinci bi vjerojatno odabrali Juliju Donaldson. Ne vjerojatno, već sigurno. Sve smo njene dosad prevedene slikovnice pročitali i svaka ih je oduševila. Ona jednostavno ima ono nešto u svom pisanju što klinci vole i prepoznaju.

Izdvojite, molim vas, tri slikovnice koje bi svako dijete po vama obavezno trebalo pročitati?

S obzirom da u različitoj dobi djeca čitaju različite slikovnice, nezahvalno je izdvojiti samo tri. Mnogo je izvrsnih slikovnica za djecu, bio bi to zaista dugačak popis. Ali evo nekakav moj izbor slikovnica koje bi djeca od jasličke dobi pa do polaska u školu svakako trebala pročitati:
Za najmlađe od najmlađih: Boje/Brojevi, Aino-Maija Metsola, Zagreb: Planetopija, 2015.
Za malo veće: Zaljubljeni žabac, Max Velthuijs, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.
Za predškolce: Medo i klavir, David Lichtfield, Zagreb: Mozaik knjiga, 2016.

Kakav je feedback na vaše tekstove? Što kažu roditelji? Da li im pomažu vaši savjeti?

Feedback je odličan, i ja sam sama ostala iznenađena. Roditelji su oduševljeni idejom bloga, mnogi mi se javljaju i jako mi je drago kad pročitam da ih je moj blog potaknuo da djeci počnu čitati, da upišu djecu u knjižnice te da im pomažem pri izboru slikovnica za njihove mališane. To i je ideja bloga i zaista mi je drago što je u tako kratkom vremenu, jer pokrenula sam ga prije manje od 3 mjeseca, zaživio među malim i velikim čitateljima. Nadam se da će se broj pratitelja bloga i dalje povećavati i da ću svojim savjetima makar malo utjecati na roditelje te ih potaknuti da što više čitaju svojim mališanima.

Kakvi su vam planovi za blog Mali čitači? Hoće li on ostati vaš privatni prostor gdje iznosite svoje dojmove o knjigama ili se u budućnosti nadate suradnji s izdavačima, piscima i drugim kreativcima na području izdavaštva? Dobar primjer jakog communityja je, primjerice, stranica Čitaj knjigu koja je počela kao privatni projekt, a izrasla je u poslovni pothvat.

Nemam tu neku business crtu pa nisam o blogu razmišljala na takav način. Zasad je on samo moj privatni prostor gdje drugima prenosim svoje dojmove o slikovnicama i dječjim knjigama jer mi ćemo ih i dalje čitati kao i dosad. Uz posao i troje djece kod kuće, teško se u ovome trenutku blogu mogu posvetiti više od ovoga. Iako su mi se izdavači sami javili i podržali ideju, kao i neki domaći autori i voljela bih s njima surađivati. Bilo bi lijepo kad bi darovali svoje slikovnice, a ja bih ih nakon pisanja osvrta proslijedila dalje nagradnim darivanjima na blogu.
Stranica Čitaj knjigu je zaista odlična, i sama ju pratim, ali za takav poslovni pothvat treba puno puno vremena, kojega ja trenutno, uz troje male djece, nemam.

Što bi na kraju poručili roditeljima i malim čitačima?

Čitajte svojim mališanima od najranije dobi jer im tako činite dobro i potičete njihov cjelokupan razvoj, čitajte im kvalitetne slikovnice i knjige, dajte im i da oni sami biraju jer samo tako mogu postati čitatelji koji znaju prepoznati kvalitetnu knjigu. Čitajte im svaki dan jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.
Pozdravljaju vas Mali čitači - Mihael, Matea i Maja i mama Marija! Jelena Kovačić 

marija bratonja mali citaci 1

Mali čitači: Mama Marija pokrenula je blog s recenzijama i preporukama slikovnica

<para>I taman kad pomislimo da smo o svemu dovoljno informirani, ponovno se iznenadimo nekom novom neprilikom koju može donijeti voda. Ovaj put, riječ je o takozvanom suhom utapanju koje godišnje usmrti više od tisuće djece.
</para>
<heading4>
 Što je to suho utapanje?
</heading4>
<para>
Do suhog utapanja dolazi nakon što dijete umjesto zraka udahne vodu u pluća, a voda koja dospije do pluća može biti iznimno opasna. Simptomi ovog tihog ubojice u velikom broju slučajeva se odmah ne primijete. Prvi znakovi se mogu pojaviti i 24 sata nakon kupanja – u periodu kada mnogi roditelji već zaborave da se njihovo dijete zagrcnulo s vodom.
</para>
<heading4>
 Najčešći simptomi
</heading4>
<para>
Osim trenutnog kašlja, kasnije može doći i do ozbiljnijih problema s disanjem, tahipneje, tahikardije, bljedoće, povraćanja pa sve do gubitka svijesti. Međutim, fizičke smetnje nisu jedini simptomi. Kod djece koja su doživjela suho utapanje, mogu se zamijetiti i promjene u ponašanju kao što su zbunjenost, frfljanje, manjak koncentracije te izrazita pospanost koja nastaje zbog nedovoljnog dolaska kisika u mozak.
</para>
<heading4>
 Kada potražiti liječničku pomoć?
</heading4>
<para>
Ako dijete pokaže bilo kakve znakove koji upućuju na suho utapanje, obavezno potražite medicinsku pomoć. Iako u većini slučajeva simptomi prolaze sami od sebe, važno je provjeriti zdravstveno stanje djeteta. Liječenje je na sreću djece i roditelja, relativno jednostavno i uspješno. U slučaju pojave simptoma koji upućuju na razvoj plućnog edema, liječenje će se sastojati od primjene kisika i diuretika - lijekova za izmokravanje. Nije isključena i mogućnost da dijete ostane na promatranju kroz 24 sata.</para>
<para>Imajte na umu da se utapanje ne događa samo lošim plivačima i u plitkoj vodi. Do njega vrlo lako može doći i u plićaku, kadi ili malom jezercu. Stoga, ako ikada posumnjate da je dijete preživjelo suho utapanje i ako uočite neke od simptoma koje smo naveli, nemojte čekati da isti prođu već se odmah uputite u bolnicu (ne kod pedijatra) gdje će se djetetu pružiti adekvatna medicinska skrb.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/podsjetite-svoje-male-plivace-na-pravila-sigurnosti-tijekom-plivanja-i-kupanja/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Suho utapanje kod djece: Simptomi se mogu pojaviti i nakon 24 sata O potencijalnim opasnostima koje se kriju prilikom kupanja djece u vodi – moru, rijeci, bazenu čak i u kadi svakodnevno smo bombardirani sa svih strana. I taman kad pomislimo da smo o svemu dovoljno informirani, ponovno se iznenadimo nekom novom neprilikom koju može donijeti voda. Ovaj put, riječ je o takozvanom suhom utapanju koje godišnje usmrti više od tisuće djece.


   Što je to suho utapanje?


Do suhog utapanja dolazi nakon što dijete umjesto zraka udahne vodu u pluća, a voda koja dospije do pluća može biti iznimno opasna. Simptomi ovog tihog ubojice u velikom broju slučajeva se odmah ne primijete. Prvi znakovi se mogu pojaviti i 24 sata nakon kupanja – u periodu kada mnogi roditelji već zaborave da se njihovo dijete zagrcnulo s vodom.


   Najčešći simptomi


Osim trenutnog kašlja, kasnije može doći i do ozbiljnijih problema s disanjem, tahipneje, tahikardije, bljedoće, povraćanja pa sve do gubitka svijesti. Međutim, fizičke smetnje nisu jedini simptomi. Kod djece koja su doživjela suho utapanje, mogu se zamijetiti i promjene u ponašanju kao što su zbunjenost, frfljanje, manjak koncentracije te izrazita pospanost koja nastaje zbog nedovoljnog dolaska kisika u mozak.


   Kada potražiti liječničku pomoć?


Ako dijete pokaže bilo kakve znakove koji upućuju na suho utapanje, obavezno potražite medicinsku pomoć. Iako u većini slučajeva simptomi prolaze sami od sebe, važno je provjeriti zdravstveno stanje djeteta. Liječenje je na sreću djece i roditelja, relativno jednostavno i uspješno. U slučaju pojave simptoma koji upućuju na razvoj plućnog edema, liječenje će se sastojati od primjene kisika i diuretika - lijekova za izmokravanje. Nije isključena i mogućnost da dijete ostane na promatranju kroz 24 sata.
Imajte na umu da se utapanje ne događa samo lošim plivačima i u plitkoj vodi. Do njega vrlo lako može doći i u plićaku, kadi ili malom jezercu. Stoga, ako ikada posumnjate da je dijete preživjelo suho utapanje i ako uočite neke od simptoma koje smo naveli, nemojte čekati da isti prođu već se odmah uputite u bolnicu (ne kod pedijatra) gdje će se djetetu pružiti adekvatna medicinska skrb.

   
      
   
 Petra Majetić 

utapanje_pixabay

Suho utapanje kod djece: Simptomi se mogu pojaviti i nakon 24 sata

<para>Promjene raspoloženja i promjene u ponašanju normalne su u tinejdžerskim godinama, zbog čega roditeljima može biti teško uočiti ozbiljne mentalne probleme koji se mogu kriti iza toga, kao što su depresija i anksioznost, navodi portal WebMD. Kod jednog od pet tinejdžera razvit će se ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja, počevši od 15. godine života. U mnogim slučajevima, takve poteškoće godinama mogu proći nezamijećeno i bez potrebnih zdravstvenih tretmana, upozorava dr. Aaron Krasner, psihijatar u Silver Hill Hospital, New Canaan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Samo je 20 posto djece s mentalnim poremećajima identificirano i dobiva potrebnu liječničku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje osobne higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, uporabu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o ozljeđivanju sebe ili drugih, samoozljeđivanje ili autodestruktivno ponašanje te prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav popraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele obitelji – budući da mogu imati razarajući učinak na cijelu obitelj, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Obitelj može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesa za njihovo dobro, poticanjem da govore o svojim osjećajima, tješenjem te provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima; jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim liječnika opće prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, također se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: <ulink url="http://www.naturala.hr/evo-kako-prepoznati-simptome-depresije-i-anksioznosti-kod-tinejdzera-na-vrijeme/4603/">Naturala.hr</ulink>
</para>

Prepoznajte simptome depresije i anksioznosti kod tinejdžera Jedno od petero djece i mladih doživjet će psihički problem ili poremećaj koji godinama može proći neprimijećeno, upozoravaju liječnici Promjene raspoloženja i promjene u ponašanju normalne su u tinejdžerskim godinama, zbog čega roditeljima može biti teško uočiti ozbiljne mentalne probleme koji se mogu kriti iza toga, kao što su depresija i anksioznost, navodi portal WebMD. Kod jednog od pet tinejdžera razvit će se ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja, počevši od 15. godine života. U mnogim slučajevima, takve poteškoće godinama mogu proći nezamijećeno i bez potrebnih zdravstvenih tretmana, upozorava dr. Aaron Krasner, psihijatar u Silver Hill Hospital, New Canaan.
   
Samo je 20 posto djece s mentalnim poremećajima identificirano i dobiva potrebnu liječničku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.
   
Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje osobne higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, uporabu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o ozljeđivanju sebe ili drugih, samoozljeđivanje ili autodestruktivno ponašanje te prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav popraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.
   
Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele obitelji – budući da mogu imati razarajući učinak na cijelu obitelj, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Obitelj može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesa za njihovo dobro, poticanjem da govore o svojim osjećajima, tješenjem te provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima; jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.
   
Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim liječnika opće prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, također se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.
 

Izvor: Naturala.hr
 Žena.hr 

Prepoznajte simptome depresije i anksioznosti kod tinejdžera

<para>Jedanaesti dm millennium jump održat će se u subotu 29. srpnja na zadarskoj rivi gdje se očekuje 3.000 sudionica i sudionika, najavljeno je na konferenciji za medije održanoj u četvrtak 20. srpnja. Ove godine iz Zadra će biti poslana najveća ljubavna poruka: sudionici će tijelima ispisati natpis "From Zadar with love", a dio prihoda od kotizacija bit će doniran Dječjem vrtiću Latica za Školu plivanja za djecu s poteškoćama u razvoju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na zadarskoj rivi kuhat će se najveća tjestenina all'amatriciana od organskih dmBio proizvoda, a sav prihod od prodaje bit će doniran socijalnoj samoposluzi u Zadru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Ponosno možemo najaviti odličan spektakl s puno zabave i dobrom spizom za sve sudionike. Zahvalni smo Gradu Zadru i TZ grada na podršci, svim sponzorima koje predvodi naš dugogodišnji partner dm kao društveno najosjetljivija tvrtka u regiji i šire. dm millenium jump  postao je zaštitni znak turističkog ljeta u Zadru.  Jako je malo ljudi u našoj zemlji koji za njega nisu čuli te se moramo i dalje truditi da mu osiguramo mirnu budućnost“, izjavio je Neven Stojaković, začetnik millennium jumpa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi boravak na suncu bio siguran, tijekom cijelog programa posjetitelji i sudionici dm millennium jumpa na raspolaganju će imati tim dermatologa koji će, pod vodstvom prof. dr. sc. Mirne Šitum, voditeljice Referentnog centra za melanom Ministarstva zdravstva, obavljati besplatne dermatološke preglede.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Do sada je na dm millennium jumpu više od 3.400 ljudi besplatno pregledalo kožu. Vjerujem kako će se sudionici ovogodišnjeg jumpa u velikom broju pridružiti svima koji su već napravili taj važan korak u zaštiti od sunca. U ime dm-a pozivam sve građanke i građane te sve posjetitelje Zadra da nam se 29. srpnja pridruže u skokovima za Dječji vrtić Latica, da se zabave i naprave nešto dobro za svoje zdravlje", izjavila je Hana Matić, područna menadžerica dm-a za Dalmaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prijave za 11. dm millennium jump počinju u ponedjeljak 24. srpnja od 19 do 23 sata na Narodnom trgu ispred lože ili na Kalelargi ispred dm-a. Okupljanje sudionika u subotu 29. srpnja počet će u 12:30 sati, a skakat će se tri glavna skoka - skok na noge, dvostruki domino skok te skok s loptom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pod budnim okom voditelja Frane Ridjana, sve sudionike i posjetitelje očekuje bogat glazbeno-plesni program.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Tri skoka za Dječji vrtić Latica i socijalnu samoposlugu u Zadru Što nas očekuje na 11. dm millennium jumpu? Jedanaesti dm millennium jump održat će se u subotu 29. srpnja na zadarskoj rivi gdje se očekuje 3.000 sudionica i sudionika, najavljeno je na konferenciji za medije održanoj u četvrtak 20. srpnja. Ove godine iz Zadra će biti poslana najveća ljubavna poruka: sudionici će tijelima ispisati natpis "From Zadar with love", a dio prihoda od kotizacija bit će doniran Dječjem vrtiću Latica za Školu plivanja za djecu s poteškoćama u razvoju.
   
Na zadarskoj rivi kuhat će se najveća tjestenina all'amatriciana od organskih dmBio proizvoda, a sav prihod od prodaje bit će doniran socijalnoj samoposluzi u Zadru.
   
"Ponosno možemo najaviti odličan spektakl s puno zabave i dobrom spizom za sve sudionike. Zahvalni smo Gradu Zadru i TZ grada na podršci, svim sponzorima koje predvodi naš dugogodišnji partner dm kao društveno najosjetljivija tvrtka u regiji i šire. dm millenium jump  postao je zaštitni znak turističkog ljeta u Zadru.  Jako je malo ljudi u našoj zemlji koji za njega nisu čuli te se moramo i dalje truditi da mu osiguramo mirnu budućnost“, izjavio je Neven Stojaković, začetnik millennium jumpa.
   
Kako bi boravak na suncu bio siguran, tijekom cijelog programa posjetitelji i sudionici dm millennium jumpa na raspolaganju će imati tim dermatologa koji će, pod vodstvom prof. dr. sc. Mirne Šitum, voditeljice Referentnog centra za melanom Ministarstva zdravstva, obavljati besplatne dermatološke preglede.   
   
"Do sada je na dm millennium jumpu više od 3.400 ljudi besplatno pregledalo kožu. Vjerujem kako će se sudionici ovogodišnjeg jumpa u velikom broju pridružiti svima koji su već napravili taj važan korak u zaštiti od sunca. U ime dm-a pozivam sve građanke i građane te sve posjetitelje Zadra da nam se 29. srpnja pridruže u skokovima za Dječji vrtić Latica, da se zabave i naprave nešto dobro za svoje zdravlje", izjavila je Hana Matić, područna menadžerica dm-a za Dalmaciju.
   
Prijave za 11. dm millennium jump počinju u ponedjeljak 24. srpnja od 19 do 23 sata na Narodnom trgu ispred lože ili na Kalelargi ispred dm-a. Okupljanje sudionika u subotu 29. srpnja počet će u 12:30 sati, a skakat će se tri glavna skoka - skok na noge, dvostruki domino skok te skok s loptom.
   
Pod budnim okom voditelja Frane Ridjana, sve sudionike i posjetitelje očekuje bogat glazbeno-plesni program.
  promo 

Tri skoka za Dječji vrtić Latica i socijalnu samoposlugu u Zadru

<para>Po mnogočemu drukčija od drugih, u Indiji se još uvijek vjeruje da o suprugama i majkama ovisi dobrobit ne samo doma već i društva, rast i opstanak zajednice, zemlje i naroda. Dom se smatra temeljem na kojem počiva zajednica, na zajednici narod, a na narodu država. Kada pogledamo položaj indijskih žena i majki u dalekoj povijesti, nije uvijek teklo med i mlijeko. Međutim, od nezavisnosti Indije pa sve do danas status žene i majke se uvelike promijenio. Volontiraju u vrtićima i školama, ali i jako puno vremena troše na odgajanje djece po kojem se uistinu razlikuju od ostalih zemalja. Naime, roditelji u Indiji vjeruju da vikanje ne pomaže u odgoju pa se tako i najzločestija djeca ne kažnjavaju. Otkako ugledaju svjetlo dana, djecu se uči da budu dobra prema svim živim bićima. Učenje strpljenju smatraju izuzetno bitnim, a prenaglašeno pokazivanje emocija i razdražljivost su za njih mane kojih se treba kloniti.
</para>
<heading4>
 Bez televizije i interneta
</heading4>
<para>
Izljevi bijesa i plača, bespotrebno cmizdrenje, udaranje te bacanje po podu za njih je čista nepoznanica. U Indiji djeca ne krate vrijeme ispred TV-a te ne igraju satima igrice na mobitelu. Televizija se u obitelji prati samo kad su na njoj programi posvećeni umjetnosti i obrazovanju. Sapunice, nasilni crtići i popularni televizijski showovi nisu omiljeni obiteljski sadržaji koji se s nestrpljenjem očekuje. Na internet i televiziju gledaju kao na neku vrstu prijetnje koju, koliko god je to moguće treba izbjegavati jer može negativno utjecati. Indijke posebnu pozornost posvećuju bontonu. Djecu od malih nogu uče lijepom, uglađenom i kulturnom ponašanju. Primjerice, igranje s hranom za njih je nedopustivo ponašanje koje u korijenu sijeku.
</para>
<heading4>
 Povezanost i tolerancija
</heading4>
<para>
Roditelji u Indiji smatraju da će se njihove navike reflektirati na karakter djece u budućnosti. Stoga, ne drže im predavanja i ne žale se, već ih pozitivnim i lijepim primjerima uče lijepom ponašanju i manirima. U odgoj djeteta nerijetko uključuju i rodbinu, pogotovo u situacijama kada nekoliko obitelji živi pod istim krovom. Posebna se pozornost pridaje i emocionalnoj i fizičkoj povezanosti pa stoga liječnici u Indiji preporučuju da majka i dijete spavaju zajedno kako bi dijete osjetilo prisustvo bliske osobe te se osjetilo mirnim i spokojnim.
</para>
<heading4>
 Strpljivost i rad na sebi
</heading4>
<para>
U zemlji u kojoj se svake godine rodi 27 milijuna djece, najmlađe se uči da bez straha iznose svoje mišljenje i da o svemu razgovaraju. U školama ih se potiče da otkriju svoj potencijal, a učitelji u Indiji moraju biti iznimno strpljivi i vrlo tolerantni. Ne smiju pokazati nezadovoljstvo te tražiti ništa što i oni sami nisu sposobni učiniti. U zbornicama se ne okupljaju kako bi razgovarali o pravilima ponašanja djece već kako bi prodiskutirali o njihovom vlastitom ponašanju. Učenici u Indiji teže biti bolja verzija sebe, a ne nekog drugog. Nisu ljubomorni jedni na druge i ne vole kopiranja. Učitelji i nastavnici ne ustručavaju se pokazati ljubav prema svojim učenicima. Oni često zagrle svoju djecu ili ih pomaze po glavi. Pohvala, lijepa riječ ili zagrljaj smatraju se neprocjenjivim darovima u ovoj indijskoj zemlji. Sad nam je potpuno jasno zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu. Na kraju ne preostaje nam ništa drugo osim da se mi u Hrvatskoj upitamo jesu li Indijci zanesenjaci ili samo praktični idealisti?</para>

Zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu? Indija, smještena u Južnoj Aziji, druga je najmnogoljudnija država na svijetu, s više od milijardu stanovnika, koji govore više od sto različitih jezika. Po mnogočemu drukčija od drugih, u Indiji se još uvijek vjeruje da o suprugama i majkama ovisi dobrobit ne samo doma već i društva, rast i opstanak zajednice, zemlje i naroda. Dom se smatra temeljem na kojem počiva zajednica, na zajednici narod, a na narodu država. Kada pogledamo položaj indijskih žena i majki u dalekoj povijesti, nije uvijek teklo med i mlijeko. Međutim, od nezavisnosti Indije pa sve do danas status žene i majke se uvelike promijenio. Volontiraju u vrtićima i školama, ali i jako puno vremena troše na odgajanje djece po kojem se uistinu razlikuju od ostalih zemalja. Naime, roditelji u Indiji vjeruju da vikanje ne pomaže u odgoju pa se tako i najzločestija djeca ne kažnjavaju. Otkako ugledaju svjetlo dana, djecu se uči da budu dobra prema svim živim bićima. Učenje strpljenju smatraju izuzetno bitnim, a prenaglašeno pokazivanje emocija i razdražljivost su za njih mane kojih se treba kloniti.


   Bez televizije i interneta


Izljevi bijesa i plača, bespotrebno cmizdrenje, udaranje te bacanje po podu za njih je čista nepoznanica. U Indiji djeca ne krate vrijeme ispred TV-a te ne igraju satima igrice na mobitelu. Televizija se u obitelji prati samo kad su na njoj programi posvećeni umjetnosti i obrazovanju. Sapunice, nasilni crtići i popularni televizijski showovi nisu omiljeni obiteljski sadržaji koji se s nestrpljenjem očekuje. Na internet i televiziju gledaju kao na neku vrstu prijetnje koju, koliko god je to moguće treba izbjegavati jer može negativno utjecati. Indijke posebnu pozornost posvećuju bontonu. Djecu od malih nogu uče lijepom, uglađenom i kulturnom ponašanju. Primjerice, igranje s hranom za njih je nedopustivo ponašanje koje u korijenu sijeku.


   Povezanost i tolerancija


Roditelji u Indiji smatraju da će se njihove navike reflektirati na karakter djece u budućnosti. Stoga, ne drže im predavanja i ne žale se, već ih pozitivnim i lijepim primjerima uče lijepom ponašanju i manirima. U odgoj djeteta nerijetko uključuju i rodbinu, pogotovo u situacijama kada nekoliko obitelji živi pod istim krovom. Posebna se pozornost pridaje i emocionalnoj i fizičkoj povezanosti pa stoga liječnici u Indiji preporučuju da majka i dijete spavaju zajedno kako bi dijete osjetilo prisustvo bliske osobe te se osjetilo mirnim i spokojnim.


   Strpljivost i rad na sebi


U zemlji u kojoj se svake godine rodi 27 milijuna djece, najmlađe se uči da bez straha iznose svoje mišljenje i da o svemu razgovaraju. U školama ih se potiče da otkriju svoj potencijal, a učitelji u Indiji moraju biti iznimno strpljivi i vrlo tolerantni. Ne smiju pokazati nezadovoljstvo te tražiti ništa što i oni sami nisu sposobni učiniti. U zbornicama se ne okupljaju kako bi razgovarali o pravilima ponašanja djece već kako bi prodiskutirali o njihovom vlastitom ponašanju. Učenici u Indiji teže biti bolja verzija sebe, a ne nekog drugog. Nisu ljubomorni jedni na druge i ne vole kopiranja. Učitelji i nastavnici ne ustručavaju se pokazati ljubav prema svojim učenicima. Oni često zagrle svoju djecu ili ih pomaze po glavi. Pohvala, lijepa riječ ili zagrljaj smatraju se neprocjenjivim darovima u ovoj indijskoj zemlji. Sad nam je potpuno jasno zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu. Na kraju ne preostaje nam ništa drugo osim da se mi u Hrvatskoj upitamo jesu li Indijci zanesenjaci ili samo praktični idealisti? Petra Majetić 

Indijac_pixabay

Zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu?

<para>Sada su objavljeni i rezultati megaistraživanja koje je analiziralo sva istraživanja na ovu temu u posljednjih 50 godina i pokazalo se isto - fizičko kažnjavanje djece nema nikakvih pozitivnih učinaka i vrlo je štetno za djetetovu dugoročnu dobrobit.</para>
<para>Stručnjaci sa <emphasis>Sveučilišta u Texasu</emphasis> i <emphasis>Sveučilišta u Michiganu</emphasis> detaljno su analizirali sva istraživanja unatrag 50 godina, a koja su uključivala više od 160.000 djece. Zaključak koji su donijeli je da djeca koju se tuče, kasnije imaju velikih problema s antisocijalnim ponašanjem, agresijom i mentalnim bolestima i poremećajima. Pod udaranjem se smatra hitac otvorenom šakom po guzi, leđima ili udovima. Čak 13 od 17 djece koja su bila diciplinirana batinama, pokazivalo je negativne oblike ponašanja i psihološko-emocionalne probleme.</para>
<para>Fizičko kažnjavanje postiže upravo suprotne posljedice od onih koje roditelji žele postići. Žele dugoročno disciplinirano, poslušno, odgovorno, društveno prilagođeno dijete, a u 80% slučajeva dogodit će se upravo suprotno. Dijete će imati još više problema u ponašanju i socijalizaciji.</para>
<para>Analiza je također pokazala da su roditelji koji su bili fizički kažnjavani kao djeca, skloniji isto tako disciplinirati svoju djecu, pa se "pošast" batina prenosi iz generacije u generaciju, što nikako nije poželjno u društvenom smislu. Pa ako se pitamo zbog čega je moderno društvo toliko agresivno, neprijateljski raspoloženo i problematičnog ponašanja, djelomičan odgovor leži i u odgoju koji je čitave generacije učio i odgajao na način da je nasilje prihvatljivo i da se udarcima rješavaju problemi.</para>
<para>Studija je objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Journal of Family Psychology</emphasis>.</para>

Pedesetgodišnja istraživanja potvrdila: Fizičko kažnjavanje djece je štetno i nema nikakvog učinka Većina studija koje su se bavile fizičkim kažnjavanjem ili udaranjem djece u odgojne svrhe, pokazalo je da ova metoda nije učinkovita te da je kontraproduktivna. Sada su objavljeni i rezultati megaistraživanja koje je analiziralo sva istraživanja na ovu temu u posljednjih 50 godina i pokazalo se isto - fizičko kažnjavanje djece nema nikakvih pozitivnih učinaka i vrlo je štetno za djetetovu dugoročnu dobrobit.
Stručnjaci sa Sveučilišta u Texasu i Sveučilišta u Michiganu detaljno su analizirali sva istraživanja unatrag 50 godina, a koja su uključivala više od 160.000 djece. Zaključak koji su donijeli je da djeca koju se tuče, kasnije imaju velikih problema s antisocijalnim ponašanjem, agresijom i mentalnim bolestima i poremećajima. Pod udaranjem se smatra hitac otvorenom šakom po guzi, leđima ili udovima. Čak 13 od 17 djece koja su bila diciplinirana batinama, pokazivalo je negativne oblike ponašanja i psihološko-emocionalne probleme.
Fizičko kažnjavanje postiže upravo suprotne posljedice od onih koje roditelji žele postići. Žele dugoročno disciplinirano, poslušno, odgovorno, društveno prilagođeno dijete, a u 80% slučajeva dogodit će se upravo suprotno. Dijete će imati još više problema u ponašanju i socijalizaciji.
Analiza je također pokazala da su roditelji koji su bili fizički kažnjavani kao djeca, skloniji isto tako disciplinirati svoju djecu, pa se "pošast" batina prenosi iz generacije u generaciju, što nikako nije poželjno u društvenom smislu. Pa ako se pitamo zbog čega je moderno društvo toliko agresivno, neprijateljski raspoloženo i problematičnog ponašanja, djelomičan odgovor leži i u odgoju koji je čitave generacije učio i odgajao na način da je nasilje prihvatljivo i da se udarcima rješavaju problemi.
Studija je objavljena u stručnom časopisu Journal of Family Psychology. Jelena Kovačić 

strah_skola_pixabay

Pedesetgodišnja istraživanja potvrdila: Fizičko kažnjavanje djece je štetno i nema nikakvog učinka

<para>Svakako, jedna od najpoznatijih je candida koja se najčešće javlja tijekom trudnoće, kod žena oboljelih od šećerne bolesti te nakon liječenja antibioticima. Pripadnice ljepšeg spola candidu su znale dobivati i zbog nakupljenog stresa, loše prehrane, promjena u klimi i neravnoteže vaginalne flore, nekvalitetnog donjeg rublja itd. Kao najčešće simptome žene navode neugodni svrbež, žarenje te pojačani iscjedak koji je u većini slučajeva bijel i sirast. Iskustva su pokazala da su simptomi najizraženiji nakon spolnog odnosa jer trenje dodatno pojačava osjećaj žarenja i svrbež.
</para>
<heading4>
 Kako ublažiti gljivičnu infekciju?
</heading4>
<para>
 Kokosovo ulje
</para>
<para>To se pitaju mnoge žene, a pogotovo one kojima se candida uporno vraća i stvara probleme. Prvi na listi kućnih lijekova za gljivičnu infekciju je kokosovo ulje koje ima antimikrobna svojstva i pomaže u liječenju i prevenciji gljivičnih oboljenja. Potvrdilo je to i jedno istraživanje provedeno na miševima koje je pokazalo da je kod miševa hranjenih s kokosovim uljem zapažen deset puta manji rast candide u crijevima nego kod onih hranjenih goveđim lojem ili sojinim uljem.</para>
<para>
 Primjena
</para>
<para>Preporuka je da žena svakodnevno uzima dvije do četiri žličice kokosovog ulja. Može ga koristiti u obliku čistog ulja kao dodatak prehrani ili u svakodnevnoj pripremi jela. Kokosovo ulje se može koristiti u pirjanju i pečenju povrća, mesa i ribe. Neke ga žene koriste i u pripremi kolača umjesto maslaca i margarina, a njime se može obogatiti i voćni smoothie. Kad se kupuje kokosovo ulje, treba pripaziti da na deklaraciji piše hladno prešano, a dodatni plus je organski uzgoj.</para>
<para>
 Češnjak
</para>
<para>Antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka već su odavno zapisana u medicinskoj povijesti. Češnjak i njegovi sastojci već su nebrojeno puta bili podvrgnuti istraživanjima da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije i svaki put rezultati su bili pozitivni. Jedan od glavnih sastojaka češnjaka - ajoen pokazao se posebno učinkovitim u liječenju candide.</para>
<para>
 Primjena
</para>
<para>Dnevno možete pojesti nekoliko češnja svježeg češnjaka, a ako vas iritira loš zadah iz usta, napravite gustu pastu od češnjaka koja se nanosi izravno na zahvaćena područja. Ostavite da djeluje 15-ak minuta i nakon toga pastu dobro isperite s intimnog područja.</para>
<para>
 Koktel iz prirode
</para>
<para>Za pripremanje ovog koktela koji vam može pomoći u rješavanju naporne candide potrebno vam je svega nekoliko sastojaka koje ćete vrlo lako pronaći u svom kućanstvu. Čaša jogurta, 2 češnja češnjaka, jedna mrkva, pola žličice đumbira i cimeta. Izblendajte sve sastojke i dodajte ih u jogurt. Koktel pustite da malo odstoji, a možete ga jesti i kao salatu jednom na dan.</para>
<para>Imajte na umu da su vaginalne gljivice dosta uporne. Iako vam se simptomi možda neće pojavljivati neko vrijeme to ne znači da su gljivice odustale i da ste ih se zauvijek riješili. Stoga, ne zaboravite redovito ići kod ginekologa i što prije popravite loše životne navike.</para>

Vaginalna gljivična infekcija candida - liječenje na prirodan način Prema nekim istraživanjima svaka druga žena se barem jednom u životu "borila" s nekom vrstom gljivične infekcije. Svakako, jedna od najpoznatijih je candida koja se najčešće javlja tijekom trudnoće, kod žena oboljelih od šećerne bolesti te nakon liječenja antibioticima. Pripadnice ljepšeg spola candidu su znale dobivati i zbog nakupljenog stresa, loše prehrane, promjena u klimi i neravnoteže vaginalne flore, nekvalitetnog donjeg rublja itd. Kao najčešće simptome žene navode neugodni svrbež, žarenje te pojačani iscjedak koji je u većini slučajeva bijel i sirast. Iskustva su pokazala da su simptomi najizraženiji nakon spolnog odnosa jer trenje dodatno pojačava osjećaj žarenja i svrbež.


   Kako ublažiti gljivičnu infekciju?


   Kokosovo ulje

To se pitaju mnoge žene, a pogotovo one kojima se candida uporno vraća i stvara probleme. Prvi na listi kućnih lijekova za gljivičnu infekciju je kokosovo ulje koje ima antimikrobna svojstva i pomaže u liječenju i prevenciji gljivičnih oboljenja. Potvrdilo je to i jedno istraživanje provedeno na miševima koje je pokazalo da je kod miševa hranjenih s kokosovim uljem zapažen deset puta manji rast candide u crijevima nego kod onih hranjenih goveđim lojem ili sojinim uljem.

   Primjena

Preporuka je da žena svakodnevno uzima dvije do četiri žličice kokosovog ulja. Može ga koristiti u obliku čistog ulja kao dodatak prehrani ili u svakodnevnoj pripremi jela. Kokosovo ulje se može koristiti u pirjanju i pečenju povrća, mesa i ribe. Neke ga žene koriste i u pripremi kolača umjesto maslaca i margarina, a njime se može obogatiti i voćni smoothie. Kad se kupuje kokosovo ulje, treba pripaziti da na deklaraciji piše hladno prešano, a dodatni plus je organski uzgoj.

   Češnjak

Antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka već su odavno zapisana u medicinskoj povijesti. Češnjak i njegovi sastojci već su nebrojeno puta bili podvrgnuti istraživanjima da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije i svaki put rezultati su bili pozitivni. Jedan od glavnih sastojaka češnjaka - ajoen pokazao se posebno učinkovitim u liječenju candide.

   Primjena

Dnevno možete pojesti nekoliko češnja svježeg češnjaka, a ako vas iritira loš zadah iz usta, napravite gustu pastu od češnjaka koja se nanosi izravno na zahvaćena područja. Ostavite da djeluje 15-ak minuta i nakon toga pastu dobro isperite s intimnog područja.

   Koktel iz prirode

Za pripremanje ovog koktela koji vam može pomoći u rješavanju naporne candide potrebno vam je svega nekoliko sastojaka koje ćete vrlo lako pronaći u svom kućanstvu. Čaša jogurta, 2 češnja češnjaka, jedna mrkva, pola žličice đumbira i cimeta. Izblendajte sve sastojke i dodajte ih u jogurt. Koktel pustite da malo odstoji, a možete ga jesti i kao salatu jednom na dan.
Imajte na umu da su vaginalne gljivice dosta uporne. Iako vam se simptomi možda neće pojavljivati neko vrijeme to ne znači da su gljivice odustale i da ste ih se zauvijek riješili. Stoga, ne zaboravite redovito ići kod ginekologa i što prije popravite loše životne navike. Petra Majetić 

donje rublje_pixabay

Vaginalna gljivična infekcija candida - liječenje na prirodan način

<heading4>
 Rivalstvo među braćom
</heading4>
<para>
Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Za početak, objasnite im da ni pod koju cijenu nećete tolerirati bilokakvu vrstu fizičkog obračuna među njima. Dajte im do znanja da je udaranje, šamaranje, griženje strogo zabranjeno. Pomognite djeci shvatiti da moraju funkcionirati kao jedan tim. Pojasnite im važnost međusobnog uvažavanja i poštovanja. Nemojte raditi razliku među djecom i posvećujte im jednaku pažnju. Uspostavite ravnotežu u međusobnim odnosima.
</para>
<heading4>
 Krađa
</heading4>
<para>
Za početak ostanite hladne glave i ne paničarite. Ako se nađete u situaciji da vam je dijete nešto ukralo, najvažnije je da s njim mirno porazgovarate i saznate njegove motive. Možda će dijete u početku nijekati krađu, ali vi svejedno budite ustrajni i saznajte zašto je do toga došlo. Obavezno mu dajte do znanja da je krađa iznimno ružan čin i da se ona ne smije ponoviti. Recite djetetu da se ukradeno mora vratiti ili platiti, ovisno o situaciji te da se obavezno ispriča za svoje nedjelo. Ukoliko dijete nastavi po svome i konstatno krade tuđe stvari i ne vidi u tome ništa loše, zatražite pomoć stručnjaka.
</para>
<heading4>Neiskrenost</heading4>
<para>
Dijete lijepom ponašanju moramo učiti od najranije dobi. Neiskrenost je loša navika koju djeca ne bi trebala usvajati i u njoj sudjelovati. Stoga objasnite djetetu koliko je važno biti iskren te imati poštovanja prema drugima. Ukoliko svjedočite djetetovoj neiskrenosti, pa makar ona bila i banalna, nemojte mu preko toga prijeći. Smislite adekvatnu "kaznu" kako bi dijete na vrijeme shvatilo da je iskrenost vrlina koja je uvijek na cijeni.
</para>
<heading4>
 Loše navike
</heading4>
<para>
Ne možete očekivati od djeteta da pospremi iza sebe ako vi to isto ne radite. Ružne navike lako se stječu i s njima treba biti jako oprezan. Ako vidite da dijete nije uopće zainteresirano za npr. slaganje vlastitog kreveta podsjetite ga da se to od njega očekuje i da je to sasvim normalno. Pritom, ne budite prekritični i prezahtjevni.
</para>
<heading4>
 Grintavost
</heading4>
<para>
Nije čudno da su djeca s vremena na vrijeme grintava, međutim kad prijeđu granicu treba znati reagirati. Kako cviljenje i grintavost ne bi prerasli u iritantnu naviku, djetetu jasno objasnite da to nećete tolerirati. Ako budete udovoljavali nerazumnim željama djeteta samo kako bi se ono što prije smirilo, možete očekivati još grintanja. "Samo ovaj put" kod najmlađih najčešće ne pali. Objasnite djetetu kako uopće ne razumijete što želi kada se tako "čudno" ponaša i pokušajte saznati što mu stvarno u tom trenutku treba.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/20-lekcija-lijepog-ponasanja-koje-djeca-trebaju-usvojiti-do-devete-godine/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovih pet stvari kod djeteta nikada nemojte ignorirati Rivalstvo među braćom
Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Ukoliko vrlo često dolazi do sukoba u vašoj obitelji, vrijeme je da pronađete srž problema 
   Rivalstvo među braćom


Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Za početak, objasnite im da ni pod koju cijenu nećete tolerirati bilokakvu vrstu fizičkog obračuna među njima. Dajte im do znanja da je udaranje, šamaranje, griženje strogo zabranjeno. Pomognite djeci shvatiti da moraju funkcionirati kao jedan tim. Pojasnite im važnost međusobnog uvažavanja i poštovanja. Nemojte raditi razliku među djecom i posvećujte im jednaku pažnju. Uspostavite ravnotežu u međusobnim odnosima.


   Krađa


Za početak ostanite hladne glave i ne paničarite. Ako se nađete u situaciji da vam je dijete nešto ukralo, najvažnije je da s njim mirno porazgovarate i saznate njegove motive. Možda će dijete u početku nijekati krađu, ali vi svejedno budite ustrajni i saznajte zašto je do toga došlo. Obavezno mu dajte do znanja da je krađa iznimno ružan čin i da se ona ne smije ponoviti. Recite djetetu da se ukradeno mora vratiti ili platiti, ovisno o situaciji te da se obavezno ispriča za svoje nedjelo. Ukoliko dijete nastavi po svome i konstatno krade tuđe stvari i ne vidi u tome ništa loše, zatražite pomoć stručnjaka.

Neiskrenost

Dijete lijepom ponašanju moramo učiti od najranije dobi. Neiskrenost je loša navika koju djeca ne bi trebala usvajati i u njoj sudjelovati. Stoga objasnite djetetu koliko je važno biti iskren te imati poštovanja prema drugima. Ukoliko svjedočite djetetovoj neiskrenosti, pa makar ona bila i banalna, nemojte mu preko toga prijeći. Smislite adekvatnu "kaznu" kako bi dijete na vrijeme shvatilo da je iskrenost vrlina koja je uvijek na cijeni.


   Loše navike


Ne možete očekivati od djeteta da pospremi iza sebe ako vi to isto ne radite. Ružne navike lako se stječu i s njima treba biti jako oprezan. Ako vidite da dijete nije uopće zainteresirano za npr. slaganje vlastitog kreveta podsjetite ga da se to od njega očekuje i da je to sasvim normalno. Pritom, ne budite prekritični i prezahtjevni.


   Grintavost


Nije čudno da su djeca s vremena na vrijeme grintava, međutim kad prijeđu granicu treba znati reagirati. Kako cviljenje i grintavost ne bi prerasli u iritantnu naviku, djetetu jasno objasnite da to nećete tolerirati. Ako budete udovoljavali nerazumnim željama djeteta samo kako bi se ono što prije smirilo, možete očekivati još grintanja. "Samo ovaj put" kod najmlađih najčešće ne pali. Objasnite djetetu kako uopće ne razumijete što želi kada se tako "čudno" ponaša i pokušajte saznati što mu stvarno u tom trenutku treba.

   
      
   
 Petra Majetić 