Postroll

Preroll

<para>Između ostalog, za našu sveopću dobrobit i emocionalno, psihičko, pa čak i fizičko zdravlje jako je važno dijeliti s drugim fizički dodir kao znak privrženosti, ljubavi, prihvaćanja, povjerenja, poštovanja i nježnosti. Zagrljaj nam daje sigurnost, smirenje, osjećaj topline i pripadanja.</para>
<para>Iako nam dolazi potpuno prirodno i spontano grlimo one koje najviše volimo, znanost se trudi proniknuti u terapeutski učinak te manifestacije tipične za ljudsku vrstu. Do danas je poznato da je potreba za ljudskim dodirom urođena kod ljudi, baš kao i disanje. Grljenje spada među bazične bihevioralne potrebe kod ljudi.</para>
<para>Grljenje potiče lučenje "dobrih" hormona, a smanjuje razine hormona koji su okidač za određena oboljenja. U studiji objavljenoj u časopisu <emphasis>Psychosomatic Medicine</emphasis>, psihologinja i sveučilišna profesorica Karen Grewen otkrila je da zagrljaj može usporiti srčani ritam i sniziti krvni tlak u situacijama kada smo ljuti i uzrujani. Zagrljaj značajno podiže razinu hormona oksitocina (poznatog i kao "hormon užitka"), a smanjuje razinu hormona stresa, kortizola (posebno kod žena).</para>
<para>Ovaj utjecaj na hormone vrlo je važan, jer upravo oni su okidači za razvoj mnogih bolesti u našem organizmu. Primjerice, visoka razina hormona stresa - kortizola, utjecat će na lučenje ostalih važnih hormona u našem organizmu kao što su inzulin, spolni hormoni, hormoni štitnjače i slično. A njihova neravnoteža okidač je za razne zdravstvene probleme, od dijabetesa do neplodnosti.</para>
<para>Osim što drži hormone u balansu, zagrljaj također jača imunološki sustav, pomaže kod nesanice, jača samopouzdanje, energizira nas i razbuđuje.</para>
<para>Za terapeutski učinak zagrljaja znaju mnoge drevne filozofije i škole. Kada raširimo ruke i pozovemo nekog u zagrljaj, otvaramo se s punim povjerenjem prema drugoj osobi i tražimo od osobe da učini isto. U zagrljaju se dvije osobe srcima ili srčanom čakrom naslanjaju jedna na drugu, razmjenjuju energiju i toplinu i to se doista odmah osjeti kao senzacija koju nazivamo "toplo mi je oko srca". U iskrenom zagrljaju osjećamo se smireno, sigurno i nekako se izgubimo u vremenu i prostoru.</para>
<para>Bez obzira kada, kako i zašto se grlili, znajte da zagrljaj nosi niz emocionalnih benefita za vaše sveopće zdravlje. Svakodnevno se grlite sa svojim klincima i klincezicama i nemojte s time nikad prestati, čak i kad će biti za glavu viši od vas i odrasli ljudi. Grlite se s partnerom/partnericom, suprugom, mamom, tatom, djedama, bakama, prijateljima.</para>
<para>Svaki zagrljaj je kao mala terapeutska tabletica, besplatna i ugodna i možete je uzimati bez ikakvih ograničenja. Ona vašu dušu opskrbljuje životno važnim nutrijentima poput ljubavi, privrženosti, pažnje i nježnosti, a čuvat će vaše mentalno zdravlje i emocionalnu dobrobit.</para>
<para>Ako još niste, brzo zagrlite one koje volite, a one koje najviše volite, svoje mališane, dozvoljeno je pritom još i glasno cmokati.</para>

Grlite se često i jako jer zagrljaj doista liječi Zagrli me, daj mi pusu, mazi me... to su zamolbice koje svakodnevno čujemo iz usta mališana. Kao da djeca instinktivno znaju što je važno u životu. Između ostalog, za našu sveopću dobrobit i emocionalno, psihičko, pa čak i fizičko zdravlje jako je važno dijeliti s drugim fizički dodir kao znak privrženosti, ljubavi, prihvaćanja, povjerenja, poštovanja i nježnosti. Zagrljaj nam daje sigurnost, smirenje, osjećaj topline i pripadanja.
Iako nam dolazi potpuno prirodno i spontano grlimo one koje najviše volimo, znanost se trudi proniknuti u terapeutski učinak te manifestacije tipične za ljudsku vrstu. Do danas je poznato da je potreba za ljudskim dodirom urođena kod ljudi, baš kao i disanje. Grljenje spada među bazične bihevioralne potrebe kod ljudi.
Grljenje potiče lučenje "dobrih" hormona, a smanjuje razine hormona koji su okidač za određena oboljenja. U studiji objavljenoj u časopisu Psychosomatic Medicine, psihologinja i sveučilišna profesorica Karen Grewen otkrila je da zagrljaj može usporiti srčani ritam i sniziti krvni tlak u situacijama kada smo ljuti i uzrujani. Zagrljaj značajno podiže razinu hormona oksitocina (poznatog i kao "hormon užitka"), a smanjuje razinu hormona stresa, kortizola (posebno kod žena).
Ovaj utjecaj na hormone vrlo je važan, jer upravo oni su okidači za razvoj mnogih bolesti u našem organizmu. Primjerice, visoka razina hormona stresa - kortizola, utjecat će na lučenje ostalih važnih hormona u našem organizmu kao što su inzulin, spolni hormoni, hormoni štitnjače i slično. A njihova neravnoteža okidač je za razne zdravstvene probleme, od dijabetesa do neplodnosti.
Osim što drži hormone u balansu, zagrljaj također jača imunološki sustav, pomaže kod nesanice, jača samopouzdanje, energizira nas i razbuđuje.
Za terapeutski učinak zagrljaja znaju mnoge drevne filozofije i škole. Kada raširimo ruke i pozovemo nekog u zagrljaj, otvaramo se s punim povjerenjem prema drugoj osobi i tražimo od osobe da učini isto. U zagrljaju se dvije osobe srcima ili srčanom čakrom naslanjaju jedna na drugu, razmjenjuju energiju i toplinu i to se doista odmah osjeti kao senzacija koju nazivamo "toplo mi je oko srca". U iskrenom zagrljaju osjećamo se smireno, sigurno i nekako se izgubimo u vremenu i prostoru.
Bez obzira kada, kako i zašto se grlili, znajte da zagrljaj nosi niz emocionalnih benefita za vaše sveopće zdravlje. Svakodnevno se grlite sa svojim klincima i klincezicama i nemojte s time nikad prestati, čak i kad će biti za glavu viši od vas i odrasli ljudi. Grlite se s partnerom/partnericom, suprugom, mamom, tatom, djedama, bakama, prijateljima.
Svaki zagrljaj je kao mala terapeutska tabletica, besplatna i ugodna i možete je uzimati bez ikakvih ograničenja. Ona vašu dušu opskrbljuje životno važnim nutrijentima poput ljubavi, privrženosti, pažnje i nježnosti, a čuvat će vaše mentalno zdravlje i emocionalnu dobrobit.
Ako još niste, brzo zagrlite one koje volite, a one koje najviše volite, svoje mališane, dozvoljeno je pritom još i glasno cmokati. Jelena Kovačić 

zagrljaj_imcreator

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Grlite se često i jako jer zagrljaj doista liječi

<para>Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika Crtež po crtež i lagano je nastao poseban dnevnik ilustracija (<emphasis>Doodle Diary of a New Mum</emphasis>), jednogodišnje avanturističko putovanje jedne mlade mame i njezine bebe.
</para>
<blockquote>
 <para>„Od kada znam za sebe, uvijek nešto crtam, bilo za posao, bilo iz zabave. Kada nam se rodila kći 2012. godine, bilo mi je sasvim prirodno zgrabiti olovku i zabilježiti neke trenutke“, kazala je Lucy Scott.</para>
</blockquote>
<para>
Tako je nastao neobičan dnevnik mame kroz prvu godinu majčinstva za koju Lucy veli da je bila prekrasna, magična, teška i iscrplljujuća.</para>
<para>Odlučna u nakani da sačuva od zaborava sve te posebne trenutke sa svojom kćeri Lois, u dnevnik črčkarija zabilježila je niz dramatičnih situacija – od umorne i neuredne mame preko nereda u kući do bebe koja otkriva novi svijet i uništava sve oko sebe.</para>
<para/>
<para>Ova umjetnica i mama spojila je svoje dvije velike ljubavi. U toj neprestanoj gužvi, neispavanosti, svakodnevnom otkrivanju novih stvari pronašla je malo vremena i našalila se sa svojim životom mlade mame s pomoću olovke i papira. Sigurni smo da će se svaka mama pronaći u nekom od ovih crteža.</para>
<para>Više o umjetnici i njezinim radovima možete pronaći 
 <ulink url="https://www.facebook.com/doodlediaryofanewmum/timeline?ref=page_internal">OVDJE.</ulink>
 
</para>

Čari majčinstva prikazani kroz šaljive crteže jedne mame Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika. Ilustratorica Lucy Scott prikazala je majčinstvo u nekoliko zanimljivih, šaljivih i slatkih slika Crtež po crtež i lagano je nastao poseban dnevnik ilustracija (Doodle Diary of a New Mum), jednogodišnje avanturističko putovanje jedne mlade mame i njezine bebe.


   „Od kada znam za sebe, uvijek nešto crtam, bilo za posao, bilo iz zabave. Kada nam se rodila kći 2012. godine, bilo mi je sasvim prirodno zgrabiti olovku i zabilježiti neke trenutke“, kazala je Lucy Scott.


Tako je nastao neobičan dnevnik mame kroz prvu godinu majčinstva za koju Lucy veli da je bila prekrasna, magična, teška i iscrplljujuća.
Odlučna u nakani da sačuva od zaborava sve te posebne trenutke sa svojom kćeri Lois, u dnevnik črčkarija zabilježila je niz dramatičnih situacija – od umorne i neuredne mame preko nereda u kući do bebe koja otkriva novi svijet i uništava sve oko sebe.

Ova umjetnica i mama spojila je svoje dvije velike ljubavi. U toj neprestanoj gužvi, neispavanosti, svakodnevnom otkrivanju novih stvari pronašla je malo vremena i našalila se sa svojim životom mlade mame s pomoću olovke i papira. Sigurni smo da će se svaka mama pronaći u nekom od ovih crteža.
Više o umjetnici i njezinim radovima možete pronaći 
      OVDJE.
   
 Janja Čaisa 

11064859_1413467275624243_1223215634419875571_n

11060298_1411743525796618_355686398289097986_n

11060299_1411743472463290_7803246996699344698_n

Čari majčinstva prikazani kroz šaljive crteže jedne mame

<para>Duge proljetne šetnje logičan su izbor za roditelje manjih i većih beba.</para>
<para>Ono što je problematično je što više ne postoji opcija „brzinskog“ izlaska iz kuće, kao prije, kada smo pokupili novčanik i ključeve i imali sve što nam treba. S bebama se taj izlazak zna jako zakomplicirati. One mogu biti vrlo potrebite i u kratkom vremenu, a ako ste cijelo popodne isplanirali provesti u šetnji s njima, vjerojatno će vam trebati dosta „opreme“.</para>
<para>Iako ćete prije polaska bebu vjerojatno nahraniti i previti, baš te dvije stvari bit će vam najpotrebnije tijekom šetnje – pelene i hrana. Za svaki slučaj ponesite 2-3 pelene i vlažne maramice koje ćete i mimo presvlačenja koristiti nekoliko puta – za obrisati nosić, usta ili bebine rukice. Osim pelena zgodno je, za svaki slučaj, ponijeti i rezervnu odjeću ukoliko dođe do kakvog „propusta“. Rezervni bodi, hlačice i majčica ne zauzimaju vam puno mjesta, a spriječit će da se morate vratiti kući na presvlačenje nakon već dvadeset minuta.</para>
<para>Ako dojite nemate nikakvih briga kada dijete ogladni, jednostavno ga podojite. A ukoliko je dijete na formuli, morat ćete ponijeti termos bočicu s prokuhanom vodom, u posudici (najbolje već unaprijed odmjerenu) količinu formule i bebinu bočicu iz koje se inače hrani. Kada dijete pokaže znakove gladi, spravite mu bočicu i ponudite da jede. Kada ponovo bude sito, vaša ugodna šetnja može biti nastavljena.</para>
<para>Ako je dijete nešto veće, i već ste mu uveli neke namirnice, svakako možete ponijeti i neko voće ili povrće koje je dijete prihvatilo i ponuditi mu tijekom šetnje – jabuka ili mrkvica rezana na štapiće pravi je pogodak. Djetetu možete ponijeti čak i neke zdrave keksiće, kao npr. one najjednostavnijeg recepta za sve mame kojima manjka vremena – od zobenih pahuljica i banane. Uz ovako finu zakusku ne smijete zaboraviti niti bočicu s vodom - kako za mamu tako i za bebu.</para>
<para>Iako dijete primarno u šetnji upija svijet oko sebe i uči i razvija se upoznajući nove mirise, zvukove i obrise, možete mu ponijeti i najdražu igračku, jer će imajući nešto poznato uza se osjećati mirnoću i sigurnost. Također, ako je upravo u procesu nicanja zubića, osigurajte mu tzv. grickalicu kojom će si bol moći umiriti i tijekom šetnje.</para>
<para>Ono što ne smijete zanemariti, neovisno o dijelu dana kada se šetate s bebom, je zaštita od sunca. Ukoliko suncobranom bebi možete osigurati kontinuirani hlad tijekom boravka vani, ništa vam drugo neće biti potrebno. Ako pak nije tako, lagana pamučna odjeća dugih rukava i šeširić zaštitit će vašeg pilića od prijetećih sunčevih zraka.</para>
<para>Kako se bliži ljeto sve više je i neželjenih kukaca, insekata i komaraca koji znaju biti baš neugodne napasti dok mirno uživate sa svojom bebom, ali vi ih možete preduhitriti i nadmudriti. Otkrit ćemo vam tajnu – oni ne podnose hidrolat lavande s kojim smijete namazati čak i malene bebe, a dodatno će ih otjerati i vrećica sušene lavande zakačena na dječja kolica.</para>
<para>Prije odlaska u šetnju ne morate se opterećivati svim stvarima koje (ni)ste ponijeli, u krajnjem slučaju – ne idete na kraj svijeta – uvijek se možete vratiti po ono što vam nedostaje. Predivno je vrijeme, a još ljepše dolazi, zato uživajte u svim blagodatima koje duge šetnjice nude i majkama i bebama.</para>

Što ponijeti sa sobom u duge proljetne šetnjice s bebom? Predivno proljetno vrijeme uz pregršt sunca i malo povjetarca jednostavno nas mami da svaki slobodni trenutak provedemo vani na svježem zraku. Duge proljetne šetnje logičan su izbor za roditelje manjih i većih beba.
Ono što je problematično je što više ne postoji opcija „brzinskog“ izlaska iz kuće, kao prije, kada smo pokupili novčanik i ključeve i imali sve što nam treba. S bebama se taj izlazak zna jako zakomplicirati. One mogu biti vrlo potrebite i u kratkom vremenu, a ako ste cijelo popodne isplanirali provesti u šetnji s njima, vjerojatno će vam trebati dosta „opreme“.
Iako ćete prije polaska bebu vjerojatno nahraniti i previti, baš te dvije stvari bit će vam najpotrebnije tijekom šetnje – pelene i hrana. Za svaki slučaj ponesite 2-3 pelene i vlažne maramice koje ćete i mimo presvlačenja koristiti nekoliko puta – za obrisati nosić, usta ili bebine rukice. Osim pelena zgodno je, za svaki slučaj, ponijeti i rezervnu odjeću ukoliko dođe do kakvog „propusta“. Rezervni bodi, hlačice i majčica ne zauzimaju vam puno mjesta, a spriječit će da se morate vratiti kući na presvlačenje nakon već dvadeset minuta.
Ako dojite nemate nikakvih briga kada dijete ogladni, jednostavno ga podojite. A ukoliko je dijete na formuli, morat ćete ponijeti termos bočicu s prokuhanom vodom, u posudici (najbolje već unaprijed odmjerenu) količinu formule i bebinu bočicu iz koje se inače hrani. Kada dijete pokaže znakove gladi, spravite mu bočicu i ponudite da jede. Kada ponovo bude sito, vaša ugodna šetnja može biti nastavljena.
Ako je dijete nešto veće, i već ste mu uveli neke namirnice, svakako možete ponijeti i neko voće ili povrće koje je dijete prihvatilo i ponuditi mu tijekom šetnje – jabuka ili mrkvica rezana na štapiće pravi je pogodak. Djetetu možete ponijeti čak i neke zdrave keksiće, kao npr. one najjednostavnijeg recepta za sve mame kojima manjka vremena – od zobenih pahuljica i banane. Uz ovako finu zakusku ne smijete zaboraviti niti bočicu s vodom - kako za mamu tako i za bebu.
Iako dijete primarno u šetnji upija svijet oko sebe i uči i razvija se upoznajući nove mirise, zvukove i obrise, možete mu ponijeti i najdražu igračku, jer će imajući nešto poznato uza se osjećati mirnoću i sigurnost. Također, ako je upravo u procesu nicanja zubića, osigurajte mu tzv. grickalicu kojom će si bol moći umiriti i tijekom šetnje.
Ono što ne smijete zanemariti, neovisno o dijelu dana kada se šetate s bebom, je zaštita od sunca. Ukoliko suncobranom bebi možete osigurati kontinuirani hlad tijekom boravka vani, ništa vam drugo neće biti potrebno. Ako pak nije tako, lagana pamučna odjeća dugih rukava i šeširić zaštitit će vašeg pilića od prijetećih sunčevih zraka.
Kako se bliži ljeto sve više je i neželjenih kukaca, insekata i komaraca koji znaju biti baš neugodne napasti dok mirno uživate sa svojom bebom, ali vi ih možete preduhitriti i nadmudriti. Otkrit ćemo vam tajnu – oni ne podnose hidrolat lavande s kojim smijete namazati čak i malene bebe, a dodatno će ih otjerati i vrećica sušene lavande zakačena na dječja kolica.
Prije odlaska u šetnju ne morate se opterećivati svim stvarima koje (ni)ste ponijeli, u krajnjem slučaju – ne idete na kraj svijeta – uvijek se možete vratiti po ono što vam nedostaje. Predivno je vrijeme, a još ljepše dolazi, zato uživajte u svim blagodatima koje duge šetnjice nude i majkama i bebama. Mateja Krizmanić 

beba kolica_fdp

Što ponijeti sa sobom u duge proljetne šetnjice s bebom?

<para>Stara dobra poslovica "Ako te svrbi, počeši se", ovdje jednostavno ne vrijedi, jer češkanje ne donosi olakšanje.</para>
<para>Zašto se javlja svrbež kože na trbuhu? Odgovor je vrlo jednostavan - vaš trbuh raste, koža se rasteže, počinje joj nedostajati vlažnosti te je sklonija sušenju, a sve to zajedno manifestira se kao neugodan svrbež. Može se javiti i na drugim područjima, na primjer, stražnjici ili grudima koje također ubrzano rastu kako se trudnoća primiče kraju.</para>
<para>Važno je ovdje napomenuti da, ako se jak i neizdrživ svrbež kože pojavljuje po cijelomu tijelu, svakako se o mogućim uzrocima raspitajte kod ginekologa ili specijaliste dermatologa. Naime, svrbež trbuha je logičan, ali ako se pojavljuje na netipičnim mjestima i ako je popraćen crvenilom, osipom ili bilo kakvim vidljivim promjenama na koži, odmah potražite pomoć liječnika.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako smiriti svrbež na prirodan način?</heading4>
<para>
Kao što smo već spomenuli, grubo češkanje neće pomoći. Donosimo nekoliko savjeta kako umiriti ovaj neugodni simptom na potpuno prirodan način.</para>
<para>
 Nemojte se grubo češkati
Naravno, nećete moći odoljeti i ruka će sama poletjeti prema području koje svrbi. Ipak, pokušajte ne to raditi jer drapanje noktima može izazvati samo još veću iritaciju.</para>
<para>
 Vlažite kožu
U drogerijama i supermarketima se raspitajte za hidratantna mlijeka i kreme za tijelo koja ne sadrže otrovne sastojke i napravljena su od prirodnih sastojaka. Mažite se što češće kako bi koži dali potrebnu vlažnost i spriječili sušenje koje pak izaziva svrbež. Jako će dobro za to poslužiti i organsko bademovo ulje koje ujedno štiti i od nastanka strija.</para>
<para>
 Medicinska kremica
Ukoliko je svrbež neizdrživ, u ljekarni se posavjetujte s ljekarnikom koji će vam preporučiti neku kremu protiv svrbeža koja je sigurna za trudnice.</para>
<para>
 Biljna ulja bogata vitaminom E
Poznato je kako vitamin E vrlo blagotvorno djeluje na kožu, a na tržištu postoje mnoga hladno prešana, prirodna, biljna ulja koja ga sadrže u značajnim količinama. Među njima su: arganovo ulje, ulje avokada, bademovo ulje, ulje sjemenki pamuka.</para>
<para>
 Izbjegavajte jaka sredstva
Kada perete rublje, pokušajte koristiti blaže omekšivače i deterdžente koji nisu snažno parfumerizirani i imaju što blaži kemijski sastav. Naime, snažne formule i kemija mogu dodatno iritirati kožu. Isto vrijedi i za gelove za tuširanje. Birajte one prirodne s neutralnim pH vrijednostima.</para>
<para>
 Izbjegavajte vrućinu
Dolaze nam vrući ljetni dani tijekom kojih je trudnicama preporučljivo ostajati u hladu i ne se izlagati ekstremnim toplinama. Nosite laganu, prozračnu, pamučnu odjeću ispod koje se nećete nesnosno znojiti. Znoj također izaziva iritacije, a posebno u kombinaciji s "agresivnijom" kozmetikom.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<heading4>Možda je kod vas riječ o Polimorfnoj erupciji u trudnoći</heading4>
<para>
Zbog brzog i ekstenzivnog širenja kože u zadnjim tjednima trudnoće, dolazi do kožnih promjena na trbuhu koje se stručnim terminom nazivaju Polimorfna erupcija u trudnoći. Ovo oboljenje manifestira se oštećenjima na površini kože različitih oblika, ponekad i pojavom mjehurići, podljeva i krastica, a najlakše ćete ga prepoznati po tome što se promjene najčešće grupiraju oko strija na trbuhu. Ponekad se spomenute promjene na koži do kraja trudnoće prošire i na dojke, bedra, nadlaktice i stražnjicu, a karakterizira ih jak svrbež. Sve zajedno spontano se povlači nakon poroda i to unutar nekoliko tjedana.</para>
<para>Ukoliko ste primijetili ovakve promjene na svome tijelu, svakako se javite liječniku. Oboljenje ne nosi nikakav rizik ni za majku ni za dijete, ali liječnik će vam morati pripisati neku kremicu za smirivanje svrbeža i iritacije kože.</para>

Jako vas svrbi trudnički trbuh? To je zato što ubrzano rastete U određenoj fazi trudnoće, najčešće u zadnjem tromjesečju, javlja se jedna dosadna pojava koja može "izluditi" buduću mamu - snažan svrbež po trbuhu koji se ni češkanjem ne može smiriti. Stara dobra poslovica "Ako te svrbi, počeši se", ovdje jednostavno ne vrijedi, jer češkanje ne donosi olakšanje.
Zašto se javlja svrbež kože na trbuhu? Odgovor je vrlo jednostavan - vaš trbuh raste, koža se rasteže, počinje joj nedostajati vlažnosti te je sklonija sušenju, a sve to zajedno manifestira se kao neugodan svrbež. Može se javiti i na drugim područjima, na primjer, stražnjici ili grudima koje također ubrzano rastu kako se trudnoća primiče kraju.
Važno je ovdje napomenuti da, ako se jak i neizdrživ svrbež kože pojavljuje po cijelomu tijelu, svakako se o mogućim uzrocima raspitajte kod ginekologa ili specijaliste dermatologa. Naime, svrbež trbuha je logičan, ali ako se pojavljuje na netipičnim mjestima i ako je popraćen crvenilom, osipom ili bilo kakvim vidljivim promjenama na koži, odmah potražite pomoć liječnika.
 

Kako smiriti svrbež na prirodan način?

Kao što smo već spomenuli, grubo češkanje neće pomoći. Donosimo nekoliko savjeta kako umiriti ovaj neugodni simptom na potpuno prirodan način.

   Nemojte se grubo češkati
Naravno, nećete moći odoljeti i ruka će sama poletjeti prema području koje svrbi. Ipak, pokušajte ne to raditi jer drapanje noktima može izazvati samo još veću iritaciju.

   Vlažite kožu
U drogerijama i supermarketima se raspitajte za hidratantna mlijeka i kreme za tijelo koja ne sadrže otrovne sastojke i napravljena su od prirodnih sastojaka. Mažite se što češće kako bi koži dali potrebnu vlažnost i spriječili sušenje koje pak izaziva svrbež. Jako će dobro za to poslužiti i organsko bademovo ulje koje ujedno štiti i od nastanka strija.

   Medicinska kremica
Ukoliko je svrbež neizdrživ, u ljekarni se posavjetujte s ljekarnikom koji će vam preporučiti neku kremu protiv svrbeža koja je sigurna za trudnice.

   Biljna ulja bogata vitaminom E
Poznato je kako vitamin E vrlo blagotvorno djeluje na kožu, a na tržištu postoje mnoga hladno prešana, prirodna, biljna ulja koja ga sadrže u značajnim količinama. Među njima su: arganovo ulje, ulje avokada, bademovo ulje, ulje sjemenki pamuka.

   Izbjegavajte jaka sredstva
Kada perete rublje, pokušajte koristiti blaže omekšivače i deterdžente koji nisu snažno parfumerizirani i imaju što blaži kemijski sastav. Naime, snažne formule i kemija mogu dodatno iritirati kožu. Isto vrijedi i za gelove za tuširanje. Birajte one prirodne s neutralnim pH vrijednostima.

   Izbjegavajte vrućinu
Dolaze nam vrući ljetni dani tijekom kojih je trudnicama preporučljivo ostajati u hladu i ne se izlagati ekstremnim toplinama. Nosite laganu, prozračnu, pamučnu odjeću ispod koje se nećete nesnosno znojiti. Znoj također izaziva iritacije, a posebno u kombinaciji s "agresivnijom" kozmetikom.

   

Možda je kod vas riječ o Polimorfnoj erupciji u trudnoći

Zbog brzog i ekstenzivnog širenja kože u zadnjim tjednima trudnoće, dolazi do kožnih promjena na trbuhu koje se stručnim terminom nazivaju Polimorfna erupcija u trudnoći. Ovo oboljenje manifestira se oštećenjima na površini kože različitih oblika, ponekad i pojavom mjehurići, podljeva i krastica, a najlakše ćete ga prepoznati po tome što se promjene najčešće grupiraju oko strija na trbuhu. Ponekad se spomenute promjene na koži do kraja trudnoće prošire i na dojke, bedra, nadlaktice i stražnjicu, a karakterizira ih jak svrbež. Sve zajedno spontano se povlači nakon poroda i to unutar nekoliko tjedana.
Ukoliko ste primijetili ovakve promjene na svome tijelu, svakako se javite liječniku. Oboljenje ne nosi nikakav rizik ni za majku ni za dijete, ali liječnik će vam morati pripisati neku kremicu za smirivanje svrbeža i iritacije kože. Jelena Kovačić 

bb383603-d4a8-486d-bde0-a5f2475bc730

Jako vas svrbi trudnički trbuh? To je zato što ubrzano rastete

<para>Ako vas muči trudnička nesanica, vjerujte niste jedini. Naravno, slaba je to utjeha jer bi baš sada trebali odmarati i spavati što je više moguće, a vi noćima – brojite ovčice. Bilo da vas smeta vaš trudnički trbuščić, bilo da beba baš kada se vi smirite počinje svoj „ples“, bilo da vas bole leđa, bujaju hormoni, muči žgaravica ili sasvim nešto treće, postoje mali trikovi koji bi vam mogli pomoći u lakšem utonuću u san i što mirnijoj noći sa što manje buđenja. Isprobajte neke od njih, vjerujemo da će vam isplatiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Za večeru jedite što je sporije moguće i ako je ikako moguće ne direktno prije spavanja – to će vam smanjiti mogućnost pojave žgaravice i nadutosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Izbjegavajte kofein, čajeve s visokim udjelom kofeina i teina te čokoladu – posebno u popodnevnim i večernjim satima. Radije popijte mlijeko, vodu, svježi voćni sok…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Nemojte piti mnogo neposredno prije spavanja – kako biste smanjili noćne odlaske na toalet<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Ako nemate rizičnu trudnoću vježbajte vježbe za trudnice, šećite. No, ne prije spavanja, nego u jutarnjim satima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Pokušajte ići spavati i buditi se svaki dan u isto vrijeme – prije spavanja čitajte knjigu, gledajte televiziju, slušajte smirujuću glazbu, dok ne postanete pospani.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Prije spavanja okupajte se u toploj vodi s mirisom lavande, popijte lagani čaj ili toplo mlijeko za umirenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Neka vam bude udobno – ako je u sobi prevruće, prehladno, previše zagušljivo ili propuh, sigurno nećete dobro spavati. Također, namjestite jastuke i prekrivače na strateške pozicije kako bi vam bilo što udobnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Nemojte čekati san – ako ne zaspite čvrsto za 20 do 30 minuta, pokušajte s čitanjem, gledanjem omiljene serije na televiziji ili nekom drugom aktivnosti koja vas opušta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Pokušajte se emocionalno smiriti – hormoni, ali i svakodnevne brige mogu izazivati pravi emocionalni vrtuljak. Pokušajte se ne razmišljati o brigama, nego svoje misli usmjerite na lijepe trenutke koji su prošli i koji vas tek čekaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Vježbe opuštanja i disanja – kada legnete na krevet i namjestite se, pokušajte s vježbama fizičkog opuštanja. Svjesno opuštajte pojedine dijelove tijela, tako dugo do se ne opustite do kraja. Usporite disanje i usredotočite se na njega – ili slatke udarce vaše bebe koja sretno „pleše“!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Monkey Business - fotolia</para>

Kako se boriti protiv trudničke nesanice? Pokušajte s jednostavnim trikovima koji bi mogli pomoći Ako vas muči trudnička nesanica, vjerujte niste jedini. Naravno, slaba je to utjeha jer bi baš sada trebali odmarati i spavati što je više moguće, a vi noćima – brojite ovčice. Bilo da vas smeta vaš trudnički trbuščić, bilo da beba baš kada se vi smirite počinje svoj „ples“, bilo da vas bole leđa, bujaju hormoni, muči žgaravica ili sasvim nešto treće, postoje mali trikovi koji bi vam mogli pomoći u lakšem utonuću u san i što mirnijoj noći sa što manje buđenja. Isprobajte neke od njih, vjerujemo da će vam isplatiti.
   
   1. Za večeru jedite što je sporije moguće i ako je ikako moguće ne direktno prije spavanja – to će vam smanjiti mogućnost pojave žgaravice i nadutosti.
   2. Izbjegavajte kofein, čajeve s visokim udjelom kofeina i teina te čokoladu – posebno u popodnevnim i večernjim satima. Radije popijte mlijeko, vodu, svježi voćni sok…
   3. Nemojte piti mnogo neposredno prije spavanja – kako biste smanjili noćne odlaske na toalet
   4. Ako nemate rizičnu trudnoću vježbajte vježbe za trudnice, šećite. No, ne prije spavanja, nego u jutarnjim satima.
   5. Pokušajte ići spavati i buditi se svaki dan u isto vrijeme – prije spavanja čitajte knjigu, gledajte televiziju, slušajte smirujuću glazbu, dok ne postanete pospani.
   6. Prije spavanja okupajte se u toploj vodi s mirisom lavande, popijte lagani čaj ili toplo mlijeko za umirenje.
   7. Neka vam bude udobno – ako je u sobi prevruće, prehladno, previše zagušljivo ili propuh, sigurno nećete dobro spavati. Također, namjestite jastuke i prekrivače na strateške pozicije kako bi vam bilo što udobnije.
   8. Nemojte čekati san – ako ne zaspite čvrsto za 20 do 30 minuta, pokušajte s čitanjem, gledanjem omiljene serije na televiziji ili nekom drugom aktivnosti koja vas opušta.
   9. Pokušajte se emocionalno smiriti – hormoni, ali i svakodnevne brige mogu izazivati pravi emocionalni vrtuljak. Pokušajte se ne razmišljati o brigama, nego svoje misli usmjerite na lijepe trenutke koji su prošli i koji vas tek čekaju.
   10. Vježbe opuštanja i disanja – kada legnete na krevet i namjestite se, pokušajte s vježbama fizičkog opuštanja. Svjesno opuštajte pojedine dijelove tijela, tako dugo do se ne opustite do kraja. Usporite disanje i usredotočite se na njega – ili slatke udarce vaše bebe koja sretno „pleše“!
 

Foto: © Monkey Business - fotolia vam 

Kako se boriti protiv trudničke nesanice?

<para>Djeca velik dio tjedna provode s jednom od najvažnijih osoba – svojom učiteljicom. Kada joj dođete s pitanjima koja vas brinu, misleći da ćete s učiteljicom to konstruktivno raspraviti, dobijete smiren i razborit odgovor. Ali, jeste li se ikad zapitali je li to sve ili učiteljice kažu ono što želite čuti dok za sebe sačuvaju potpunu iskrenost?</para>
<para>Porazgovarali smo s nekoliko učiteljica, a ono što smo saznali moglo bi vas iznenaditi.</para>
<para>
 Ni ja ne volim zadaću.
</para>
<para>„Roditelji se često žale kako djeca imaju puno zadaće, a da budem iskrena ja im ju najradije ne bih davala uopće“, kaže učiteljica N. „Nije znanstveno dokazano da domaća zadaća poboljšava navike učenja i mislim da vrijeme poslije škole djeca radije trebaju provesti u igri. Ali, moram im dati domaće zadaće pa se trudim da ih ne bude puno. Ako to roditeljima pravi previše stresa kod kuće, voljela bih da mi to kažu – mogli bismo prilagoditi program.“</para>
<para>
 Dajem sve od sebe da bih kontrolirala problematično dijete koje ometa vaše dijete. 
</para>
<para>„Gotovo uvijek u razredu imamo jedno TAKVO dijete. Ono o kojem većina djece priča kada se vrate roditeljima, nasilno, koje se često grebe, štipa, čak i grize, koje se ljuti u razredu i od kojeg ostali strahuju, kako djeca, tako i roditelji - da će maltretirati baš njihovo dijete“, priča učiteljica P. „TAKVO dijete u pravilu ometa cijeli razred, ali uvijek se trudim da njegova ponašanja što manje utječu na drugu djecu.“</para>
<para>
 Ako postoji nekakav problem kod kuće, molim vas, javite mi i ja ću pokušati pomoći u školi.
</para>
<para>„Znam da nije lako učiteljici ispričati kako se vi i partner razvodite ili kako dijete pogađa jer je tata bio na puno poslovnih putovanja u posljednje vrijeme. Možda mislite da to nije moj posao, ali kada znam što se događa kod kuće lakše mi je shvatiti kroz što dijete prolazi i pokušati mu pomoći ako se to odražava na njegovo ponašanje u školi“, govori učiteljica P.</para>
<para>
 Nije sve u ocjenama.
</para>
<para>„Mnogi roditelji previše važnosti daju ocjenama“, kaže učiteljica N. „Ako su dali sve od sebe i imaju pozitivan stav, to je puno važnije. Također bi trebalo promotriti dijete u društvenoj okolini i izvanškolskim aktivnostima, jer puno je važnije da dijete razvija svoju osobnost i postaje potpuna osoba, nego da samo ima čiste petice u imeniku.“</para>
<para>
 Ako dijete kaže da nije ništa radilo u školi, nemojte to baš doslovno shvaćati.
</para>
<para>„Jednom prilikom mi je zaista na informativni razgovor došao roditelj koji je rekao kako dijete često kaže da <emphasis>ništa nisu radili u školi</emphasis> i zamolio me da mu objasnim zašto se to događa“, priča učiteljica K. „Ostala sam šokirana! Htjela sam mu odgovoriti da mu dijete ima 7 godina i još uvijek vjeruje u Zubić Vilu, pa da malo olabavi prije napada na mene, ali sam se ipak smirila i detaljno mu objasnila o čemu se tu zapravo radi.“</para>
<para>
 Provodite više vremena sa svojom djecom.
</para>
<para>„Često su djeca koja imaju ispade u školi, zapravo, ona čiji roditelji imaju puno posla i koji nikad nisu kući. Jednostavna je činjenica da djeca žele provoditi vrijeme sa svojim roditeljima, a ne na dnevnom boravku organiziranom u školi. Kada mi roditelji kažu da se djeca loše ponašaju, a da oni ne mogu shvatiti zašto – samo im poželim reći da pokušaju provoditi više vremena s njima i da će se stvari poboljšati, ali naravno ne mogu“, ispričala je učiteljica N.</para>
<para>
 Stalo mi je do vašeg djeteta više nego što vi to znate.
</para>
<para>„Ponekad želim samo zagrliti vaše dijete jer je tako neodoljivo ili je tužno i želim da se osjeća bolje“, kaže učiteljica K. „Naravno, ne dozvoljavam si da ikad prekoračim granice, ali stalo mi je do djece koju podučavam.“</para>
<para>
 Vaše dijete mi ispriča sve.
</para>
<para>„Pripazite što ćete govoriti ili raditi u blizini svoje djece, jer ću ja sigurno čuti o tome“, kroz smijeh govori učiteljica N. „Jednom prilikom mi je učenik ispričao kako su za vikend morali spavati kod ujaka jer je mama popila puno vina i nije mogla voziti kući.“</para>
<para>
 Ako mi želite nešto pokloniti, s poklon bonom ne možete pogriješiti. 
</para>
<para>„Ne želim zvučati ni pohlepno niti nepristojno, ali ako mi želite nešto pokloniti, stvarno ću cijeniti poklon bon od cijelog razreda“, kaže učiteljica P. „Ima odličnih prodavaonica koje nude ovu mogućnost, a koristit će mi puno više od 20 šalica za kavu. Ne biste mogli povjerovati koliko ih već imam kod kuće!“</para>

Učiteljice često požele da vam mogu reći ove stvari... Jeste li se ikad zapitali što učiteljica vašeg djeteta zapravo misli iza pomno biranih riječi i pristojnog osmijeha? Malo smo se raspitali i saznali. Djeca velik dio tjedna provode s jednom od najvažnijih osoba – svojom učiteljicom. Kada joj dođete s pitanjima koja vas brinu, misleći da ćete s učiteljicom to konstruktivno raspraviti, dobijete smiren i razborit odgovor. Ali, jeste li se ikad zapitali je li to sve ili učiteljice kažu ono što želite čuti dok za sebe sačuvaju potpunu iskrenost?
Porazgovarali smo s nekoliko učiteljica, a ono što smo saznali moglo bi vas iznenaditi.

   Ni ja ne volim zadaću.

„Roditelji se često žale kako djeca imaju puno zadaće, a da budem iskrena ja im ju najradije ne bih davala uopće“, kaže učiteljica N. „Nije znanstveno dokazano da domaća zadaća poboljšava navike učenja i mislim da vrijeme poslije škole djeca radije trebaju provesti u igri. Ali, moram im dati domaće zadaće pa se trudim da ih ne bude puno. Ako to roditeljima pravi previše stresa kod kuće, voljela bih da mi to kažu – mogli bismo prilagoditi program.“

   Dajem sve od sebe da bih kontrolirala problematično dijete koje ometa vaše dijete. 

„Gotovo uvijek u razredu imamo jedno TAKVO dijete. Ono o kojem većina djece priča kada se vrate roditeljima, nasilno, koje se često grebe, štipa, čak i grize, koje se ljuti u razredu i od kojeg ostali strahuju, kako djeca, tako i roditelji - da će maltretirati baš njihovo dijete“, priča učiteljica P. „TAKVO dijete u pravilu ometa cijeli razred, ali uvijek se trudim da njegova ponašanja što manje utječu na drugu djecu.“

   Ako postoji nekakav problem kod kuće, molim vas, javite mi i ja ću pokušati pomoći u školi.

„Znam da nije lako učiteljici ispričati kako se vi i partner razvodite ili kako dijete pogađa jer je tata bio na puno poslovnih putovanja u posljednje vrijeme. Možda mislite da to nije moj posao, ali kada znam što se događa kod kuće lakše mi je shvatiti kroz što dijete prolazi i pokušati mu pomoći ako se to odražava na njegovo ponašanje u školi“, govori učiteljica P.

   Nije sve u ocjenama.

„Mnogi roditelji previše važnosti daju ocjenama“, kaže učiteljica N. „Ako su dali sve od sebe i imaju pozitivan stav, to je puno važnije. Također bi trebalo promotriti dijete u društvenoj okolini i izvanškolskim aktivnostima, jer puno je važnije da dijete razvija svoju osobnost i postaje potpuna osoba, nego da samo ima čiste petice u imeniku.“

   Ako dijete kaže da nije ništa radilo u školi, nemojte to baš doslovno shvaćati.

„Jednom prilikom mi je zaista na informativni razgovor došao roditelj koji je rekao kako dijete često kaže da ništa nisu radili u školi i zamolio me da mu objasnim zašto se to događa“, priča učiteljica K. „Ostala sam šokirana! Htjela sam mu odgovoriti da mu dijete ima 7 godina i još uvijek vjeruje u Zubić Vilu, pa da malo olabavi prije napada na mene, ali sam se ipak smirila i detaljno mu objasnila o čemu se tu zapravo radi.“

   Provodite više vremena sa svojom djecom.

„Često su djeca koja imaju ispade u školi, zapravo, ona čiji roditelji imaju puno posla i koji nikad nisu kući. Jednostavna je činjenica da djeca žele provoditi vrijeme sa svojim roditeljima, a ne na dnevnom boravku organiziranom u školi. Kada mi roditelji kažu da se djeca loše ponašaju, a da oni ne mogu shvatiti zašto – samo im poželim reći da pokušaju provoditi više vremena s njima i da će se stvari poboljšati, ali naravno ne mogu“, ispričala je učiteljica N.

   Stalo mi je do vašeg djeteta više nego što vi to znate.

„Ponekad želim samo zagrliti vaše dijete jer je tako neodoljivo ili je tužno i želim da se osjeća bolje“, kaže učiteljica K. „Naravno, ne dozvoljavam si da ikad prekoračim granice, ali stalo mi je do djece koju podučavam.“

   Vaše dijete mi ispriča sve.

„Pripazite što ćete govoriti ili raditi u blizini svoje djece, jer ću ja sigurno čuti o tome“, kroz smijeh govori učiteljica N. „Jednom prilikom mi je učenik ispričao kako su za vikend morali spavati kod ujaka jer je mama popila puno vina i nije mogla voziti kući.“

   Ako mi želite nešto pokloniti, s poklon bonom ne možete pogriješiti. 

„Ne želim zvučati ni pohlepno niti nepristojno, ali ako mi želite nešto pokloniti, stvarno ću cijeniti poklon bon od cijelog razreda“, kaže učiteljica P. „Ima odličnih prodavaonica koje nude ovu mogućnost, a koristit će mi puno više od 20 šalica za kavu. Ne biste mogli povjerovati koliko ih već imam kod kuće!“ Mateja Krizmanić 

uciteljica fdp

Učiteljice često požele da vam mogu reći ove stvari...

<para>Kako poraditi na prevenciji u vlastitu domu, kako prepoznati znakove ovisnosti, kome se obratiti za pomoć, odgovore na ova i mnoga druga pitanja za Klinfo.hr dao je psiholog Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta za djecu, adolescente i obitelj pri POU Hrvatski dom Petrinja.</para>
<para>Psiholog s višegodišnjim iskustvom na polju prevencije ovisnosti u djece i mladih, te otac dvoje djece (10 i 13 godina), ističe kako je iznimno važno da roditelji upravo svojim ponašanjem, svojim stavovima, navikama i pristupom životu, a osobito njegovim problemima, najviše oblikuju i odgajaju svoju djecu. Uzdignuti prst i moralne propovijedi imaju daleko manji utjecaj i djeca brzo „oguglaju“ na njih.</para>
<para>„Osobno nastojim u svojoj obitelji i braku živjeti ono što kao psiholog savjetujem i educiram druge. Svojim načinom života, svojim djelovanjem nastojim biti autentičan, kongruentan, iskren u skladu s onime što osobno i profesionalno zastupam. Ne pušim, ne pijem, ne odlazim u kladionice i kockarnice. Mislim da ne bi bilo fer da od njih tražim jedno ponašanje, govorim jednu priču, a radim drugo. To oni, na žalost, svakodnevno vide. Kod svojih roditelja, članova obitelji, nastavnika, političara i u sveprisutnim medijima. Tako djeca i mladi nauče (jer učenje se uvelike formira učenjem po modelu - gledamo druge, osobito nama značajne osobe koje služe kao uzori te usvajamo obrasce ponašanja i navike) da biti odrastao znači deklarativno govoriti jedno, a ponašati se na drugačiji način“, kaže Hadžić.</para>
<para>
 Jesu li podatci zabrinjavajući kad je riječ o problemu ovisnosti u djece i mladih u RH? Postoji li tendencija rasta broja ovisnika? U kojoj se dobi djeca danas već susreću s drogama? 
</para>
<para>Ovisnost i zlouporaba droga trenutno je (uz nasilje, rizično spolno ponašanje te zdravstvene tegobe) jedan od vodećih problema s kojim se danas susreću djeca i mladih tijekom odrastanja. Problemi konzumiranja cigareta, alkohola i droga postaju ogroman društveno-socijalni i zdravstveni te obiteljski teret, a Hrvatska se približava europskim trendovima gdje se smanjuje dob prvog konzumiranja sredstava ovisnosti na 12-14 godina, a razlike između djevojčica i dječaka u tome nestaju. Prema podatcima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (European School Survery Project on Alcohol and other Drugs, ESPAD iz 2007. koje je provedeno u 36 europskih država) hrvatski petnaestogodišnjaci prednjače pred europskim vršnjacima u pušenju i pijenju alkohola, a čak 21 % dječaka je probalo marihuanu. Konkretno, na trećem smo mjestu po pušenju i ekscesivnom opijanju („binge drinking“) među europskim petnaestogodišnjacima. Imamo još jedan veliki problem što u Hrvatskoj djevojke pušenjem i konzumacijom alkohola (te ostalim rizičnim ponašanjima) dostižu mladiće.</para>
<para>
 Postoji li velika razlika između urbanih i ruralnih sredina?
</para>
<para>Na područjima od posebne državne skrbi postoji povećani rizik razvoja raznih oblika ovisnosti i nezdravih oblika ponašanja. Ratna razaranja, tranzicija, trenutna gospodarska kriza, nezaposlenost, migracije stanovništva stvaraju osjećaj nesigurnosti, narušavaju stabilnost i sustav vrijednosti. To rezultira neravnotežom na intrapsihičkoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Danas prevladavaju, i na prvom mjestu su po broju smrtnosti, osobito na tim područjima, tzv. civilizacijske bolesti koje su povezane s određenim ponašanjima, socijalnom isključenosti, navikama i stilovima življenja kod kojih veliku ulogu imaju nepravilna prehrana, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, cigareta, droga, premalo kretanja i tjelovježbe. Djeca i mladi su zbog činjenice da se nalaze u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja te nedovoljne izgrađenosti neuroloških i mentalnih mehanizama kontrole osobito rizična populacija. K tome još dolazi njihova prirodna radoznalost i potraga za novim senzacijama i iskustvima te podložnost utjecajima medija, vršnjaka i okoline, a sve to predstavlja veliki rizik za razvoj neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti.</para>
<para/>
<para>
 Djeca u gradovima sve manje vremena provode u igri na otvorenom, dječji rasporedi su prepuni organiziranih obveza. Je li to dobar način prevencije kad je znanstveno potvrđeno da dijete treba i igru bez nadzora odraslih?
</para>
<para>Djeca trebaju i vrijeme za nesmetanu igru za „biti dijete“, u društvu vršnjaka, u prirodi. Današnjoj djeci uskraćujemo osjećaj avanture, istraživanja prirode, vlastitih granica. Današnji odgojni stil ima tendenciju da se s jedne strane prezaštitnički odnosimo prema njima uz elemente prepopustljivog odgoja i izvjesnog zanemarivanja djetetovih prirodnih emocionalnih i razvojih potreba. Nije lako biti roditelj, u stvari to je najteža uloga u životu (uz bračnu ulogu).</para>
<para>
 Na koji sve način roditelj može spriječiti ovisnost? Kako djetetu koje ulazi u pubertet objasniti da nije cool piti, pušiti i drogirati se ako to rade njegovi vršnjaci?
</para>
<para>Kao što smo već uvodno naglasili, roditelji najsnažnije odgojno djeluju učenjem po modelu, kroz svoje svakodnevno ponašanje te odnos prema sredstvima ovisnosti. Oni su uzor svome djetetu. Roditelj koji sam ne puši, rijetko konzumira alkohol, ne konzumira droge, razgovara s djecom, izražava jasan, nedvosmislen stav prema sredstvima ovisnosti. Važno je to činiti i na konkretnim primjerima iz stvarnog života, reagirati u trenutku i biti dosljedan. Roditeljski dom bi trebalo biti mjesto u kojem dijete stječe zdrave životne navike. To čini bazu, fundament za sljedeću fazu, a to je pubertet i adolescencija kada roditeljski utjecaj slabi pred utjecajem vršnjaka i okoline. Stavovi roditeljskog doma sada bi trebali biti u velikoj mjeri internalizirani, tj. postati dio djetetova vlastitog sustava vrijednosti („koordinatnog sustava unutar kojeg se kreće i koji mu daje oslonac i sigurnost“) tako da se adolescent može uspješno nositi s vršnjačkim pritiskom i utjecajem okoline. To je jedna jako rizična faza čiji je ishod često neizvjestan. Roditelji koji su do tada uspostavili dobru i iskrenu komunikaciju s djetetom koje je sigurno privrženo imaju veliku vjerojatnost da im dijete neće „skliznuti“ u rizičnu konzumaciju droga.</para>
<para>
 Koja djeca su u rizičnoj skupini da postanu ovisnici? Koliko nepovoljna obiteljska klima pridonosi ovisničkom ponašanju, a koliko utjecaj okoline?
</para>
<para>To je jedno od jako interesantnih pitanja koje intrigira veliki broj stručnjaka i istraživača na polju ovisnosti. Ta je tema toliko široka da bi trebalo nekoliko poglavlja samo o njoj pisati. Ukratko, prema danas vladajućem biopsihosocijalnom modelu faktori rizika za razvoj ovisnosti su: genetika (približno 40-60 % rizika za razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama genetski je determinirano). Psihički čimbenici: smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD, osobito u kombinaciji s poremećajem ponašanja), trauma u djetinjstvu (nasilje, zlostavljanje), početak u mlađoj životnoj dobi (djeca koja počnu piti s 13 godina, njih 43 % će razviti ovisnost do odrasle dobi; depresija, anksioznost, poremećaji ličnosti. Funkcionalnost obitelji: kvaliteta odgoja (disfunkcionalne obitelji, rastave i neprilagođeni odgojni obrasci). Utjecaj okruženja: dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjaka, negativni utjecaj medija... Ugledni američki znanstvenik i publicist Daniel Goleman („Emocionalna inteligencija, Socijalna inteligencija“) navodi kako je jedan od ključnih faktora koji mlade osobe nakon konzumacije vodi u put ovisnosti postojanje emocionalne i psihičke neravnoteže i osjetljivosti (neurokemijski disbalans u mozgu) tako da te mlade osobe drogu počinju koristiti kao svojevrstan lijek, sredstvo „samoliječenja“ za svoja bazična stanja tjeskobe, bijesa, nemira, potištenosti i sl. Svako sredstvo ovisnosti ima i specifično farmakološko i neurokemijsko djelovanje te djeluje na određena emocionalna stanja i tegobe. U odrasloj dobi, osobito ženskoj populaciji, raširena je zlouporaba i ovisnost o psihofarmacima tzv. „tabletama za živce i smirenje“. A to je upravo to. „Samoliječenje“.</para>
<para>
 U kojoj dobi je potrebno započeti edukaciju (kako u školi, tako i kod kuće)? 
</para>
<para>Edukaciju treba započeti od najranije dobi, ali s naglaskom na razvijanje zdravih životnih navika, zdrave prehrane, fizičke aktivnosti, kretanja u prirodi, ljubavi i brige prema životinjama, okolišu, do zdravog i odgovornog odnosa prema suvremenim tehnologijama (mobitel, tablet, laptop, TV, i sl.) koji su nam već i danas jedan od velikih problema zbog njihovog podcijenjenog ovisničkog potencijala i rizika. Najrizičnije su nam upravo sadašnje najmlađe generacije, jer roditelji u neznanju s ponosom gledaju na to kako njihovo dijete „lista“ i pregledava tablet prije nego što je primilo knjigu u ruku. Imat ćemo epidemiju tih novih tzv. nekemijskih ovisnosti (internet, društvene mreže, PC igrice, kockanje, klađenje). Zato roditelji trebaju biti senzibilizirani već od najranije dobi i svjesno ograničavati i kontrolirati uporabu i vrijeme koje dijete provodi s jednim od suvremenih medija i uređaja.</para>
<para>Kada se uzme u obzir cijena liječenja od ovisnosti, vidljivo je da ovisnost zahtijeva znatna sredstva naše zajednice za saniranje posljedica zlouporabe sredstava ovisnosti. Puno je učinkovitije i financijski „isplativije“ ulagati u kvalitetne programe prevencije, kojima djelujemo i na sprječavanja nekih drugih oblika neprilagođenih ponašanja. Savjetovalište je 2012. godine pokrenulo program univerzalne prevencije ovisnosti za djecu i mlade pod nazivom „Škola Ne-ovisnosti“ koji se realizira uz potporu Sisačko-moslavačke županije. Intenzivno radim na prevenciji ovisnosti već od vrtićke dobi sve do srednjoškolske populacije. Držim radionice, predavanje, tribine, savjetovanja, edukacije za nastavnike i roditelje te umjetničke radionice i izložbe u suradnji sa stručnjacima.</para>
<para>
 Koji bi znakovi – fizički, psihički – kod djeteta trebali zabrinuti roditelje? Kako bi roditelji trebali reagirati? Kome se mogu obratiti za pomoć?
</para>
<para>Budući da su promjene u ponašanju i raspoloženju sastavni dio puberteta i adolescencije, nije jednostavno razlučiti što je prirodno odrastanje, a što mogući znak konzumacije droga. Na konzumaciju droga ukazuju: čudan miris dima na odjeći, kosi (po spaljenom sijenu), često crvene, upaljene oči, neuobičajeno pojačan apetit nakon večernjeg izlaska, promjene u širini zjenica, hodu, govoru, novo „problematično“ društvo za koje znate da ima konzumenta i ovisnika, otuđivanje novaca i predmeta iz obitelji, snažan gubitak interesa za školu i uobičajene aktivnosti pa čak i hobije, sport, agresivnost tipa „acting out“ i sl. Važno je komunicirati sa školom i pratiti promjene koje se događaju. Najbolje je što prije potražiti pomoć stručnjaka. Roditelji se u Zagrebu mogu obratiti za pomoć i savjet (i besplatno testiranje urina na droge) npr. kod Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16 (Ttel: 01 46 96 111; <ulink url="http://www.stampar.hr">www.stampar.hr</ulink> ili jednostavno na anti-droga telefon 0800-8008 od 8:30 do 16:30).</para>
<para>
 U zadnje vrijeme se u medijima mnogo govori i piše o tzv. novim drogama kao što su osvježivači prostora, koje dijete može kupiti na legalan način. Koliko su te droge uzele maha u nas i kako društvo i roditelji mogu doskočiti tom problemu? 
</para>
<para>Veliki nam je problem što su nove sintetičke droge sve češće i u Hrvatskoj. Koliko znam od 2008. na tržištu ih je registrirano oko 150. Riječ je o sintetičkim opijatima, sintetičkom kokainu i sintetičkoj marihuani koji su snažnijeg djelovanja od njihovih „prirodnih“ inačica. Najveći je problem što nisu na listi zabranjenih tvari (niti policija može sankcionirati konzumente i distributere, niti postoje testeri kojima bi se dokazala njihova prisutnost u organizmu). Neke od njih, npr. K-2 ili Spice, Galaxy, Wertex (potpuri - sušene latice, lišće, začini i slično koje se koristi kao ukras i daje miris prostoru, ali su „pošpricane“ sintetičkim kanabiodima-marihuanom). Od toga je smrtno stradao 15-godišnji srednjoškolac u centru Zagreba. Smotan u cigaretu ima sličan učinak marihuani, a može rezultirati simptomima poput halucinacija, povraćanja, shizofrenije i smrću. U Njemačkoj i 11 europskih država ta je supstanca zabranjena. Mefedron, službeno predstavljan kao umjetno gnojivo pod nazivom Molly, ima učinak sličan ecstasyju i trenutno je u zapadnim zemljama među najopasnijim uličnim drogama. Njezine posljedice uz mučninu, paranoju, halucinacije i ubrzanje srčanog ritma su i dehidracija, zatajenje organa pa i smrt. Dostupna je i u Hrvatskoj. Kao umjetno gnojivo, tu je drogu u mnogim zemljama legalno posjedovati pa i distribuirati, tako da policija ima vezane ruke. Nafiron, zvan NRG-1, najopasnija i smrtonosnija nova droga višestruko je jača od cracka i izaziva jaču ovisnost od heroina. Posljedice mogu biti oštećenje mozga, suicidalne misli pa i smrt, a ima efekt kao kokain, kristalni metamfetamin i ecstasy skupa. Važno je senzibilizirati društvo, javnost i roditelje na taj novi problem jer klinci znaju puno više od nas, a društvenim mrežama se informacije i dezinformacije šire kao zaraza.</para>

INTERVJU Armin Hadžić: U RH imamo oko 150 sintetičkih droga koje su potpuno legalne i dostupne djeci Roditelji svakodnevno sa strepnjom promatraju pojavu novih sintetičkih droga u Hrvatskoj koje se mogu legalno kupiti. Kako poraditi na prevenciji u vlastitu domu, kako prepoznati znakove ovisnosti, kome se obratiti za pomoć, odgovore na ova i mnoga druga pitanja za Klinfo.hr dao je psiholog Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta za djecu, adolescente i obitelj pri POU Hrvatski dom Petrinja.
Psiholog s višegodišnjim iskustvom na polju prevencije ovisnosti u djece i mladih, te otac dvoje djece (10 i 13 godina), ističe kako je iznimno važno da roditelji upravo svojim ponašanjem, svojim stavovima, navikama i pristupom životu, a osobito njegovim problemima, najviše oblikuju i odgajaju svoju djecu. Uzdignuti prst i moralne propovijedi imaju daleko manji utjecaj i djeca brzo „oguglaju“ na njih.
„Osobno nastojim u svojoj obitelji i braku živjeti ono što kao psiholog savjetujem i educiram druge. Svojim načinom života, svojim djelovanjem nastojim biti autentičan, kongruentan, iskren u skladu s onime što osobno i profesionalno zastupam. Ne pušim, ne pijem, ne odlazim u kladionice i kockarnice. Mislim da ne bi bilo fer da od njih tražim jedno ponašanje, govorim jednu priču, a radim drugo. To oni, na žalost, svakodnevno vide. Kod svojih roditelja, članova obitelji, nastavnika, političara i u sveprisutnim medijima. Tako djeca i mladi nauče (jer učenje se uvelike formira učenjem po modelu - gledamo druge, osobito nama značajne osobe koje služe kao uzori te usvajamo obrasce ponašanja i navike) da biti odrastao znači deklarativno govoriti jedno, a ponašati se na drugačiji način“, kaže Hadžić.

   Jesu li podatci zabrinjavajući kad je riječ o problemu ovisnosti u djece i mladih u RH? Postoji li tendencija rasta broja ovisnika? U kojoj se dobi djeca danas već susreću s drogama? 

Ovisnost  i zlouporaba droga trenutno je (uz nasilje, rizično spolno ponašanje te zdravstvene tegobe) jedan od vodećih problema s kojim se danas susreću djeca i mladih tijekom odrastanja. Problemi konzumiranja cigareta, alkohola i droga postaju ogroman društveno-socijalni i zdravstveni te obiteljski teret, a Hrvatska se približava europskim trendovima gdje se smanjuje dob prvog konzumiranja sredstava ovisnosti na 12-14 godina, a razlike između djevojčica i dječaka u tome nestaju. Prema podatcima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (European School Survery Project on Alcohol and other Drugs, ESPAD iz 2007. koje je provedeno u 36 europskih država) hrvatski petnaestogodišnjaci prednjače pred europskim vršnjacima u pušenju i pijenju alkohola, a čak 21 % dječaka je probalo marihuanu. Konkretno, na trećem smo mjestu po pušenju i ekscesivnom opijanju („binge drinking“) među europskim petnaestogodišnjacima. Imamo još jedan veliki problem što u Hrvatskoj djevojke pušenjem i konzumacijom alkohola (te ostalim rizičnim ponašanjima) dostižu mladiće.

   Postoji li velika razlika između urbanih i ruralnih sredina?

Na područjima od posebne državne skrbi postoji povećani rizik razvoja raznih oblika ovisnosti i nezdravih oblika ponašanja. Ratna razaranja, tranzicija, trenutna gospodarska kriza, nezaposlenost, migracije stanovništva stvaraju osjećaj nesigurnosti, narušavaju stabilnost i sustav vrijednosti. To rezultira neravnotežom na intrapsihičkoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Danas prevladavaju, i na prvom mjestu su po broju smrtnosti, osobito na tim područjima, tzv. civilizacijske bolesti koje su povezane s određenim ponašanjima, socijalnom isključenosti,  navikama i stilovima življenja kod kojih veliku ulogu imaju nepravilna prehrana, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, cigareta, droga, premalo kretanja i tjelovježbe. Djeca i mladi su zbog činjenice da se nalaze u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja te nedovoljne izgrađenosti neuroloških i mentalnih mehanizama kontrole osobito rizična populacija. K tome još dolazi njihova prirodna radoznalost i potraga za novim senzacijama i iskustvima te podložnost utjecajima medija, vršnjaka i okoline, a sve to predstavlja veliki rizik za razvoj neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti.


   Djeca u gradovima sve manje vremena provode u igri na otvorenom, dječji rasporedi su prepuni organiziranih obveza. Je li to dobar način prevencije kad je znanstveno potvrđeno da dijete treba i igru bez nadzora odraslih?

Djeca trebaju i vrijeme za nesmetanu igru za „biti dijete“, u društvu vršnjaka, u prirodi. Današnjoj djeci uskraćujemo osjećaj avanture, istraživanja prirode, vlastitih granica. Današnji odgojni stil ima tendenciju da se s jedne strane prezaštitnički odnosimo prema njima uz elemente prepopustljivog odgoja i izvjesnog zanemarivanja djetetovih prirodnih emocionalnih i razvojih potreba. Nije lako biti roditelj, u stvari to je najteža uloga u životu (uz bračnu ulogu).

   Na koji sve način roditelj može spriječiti ovisnost? Kako djetetu koje ulazi u pubertet objasniti da nije cool piti, pušiti i drogirati se ako to rade njegovi vršnjaci?

Kao što smo već uvodno naglasili, roditelji najsnažnije odgojno djeluju učenjem po modelu, kroz svoje svakodnevno ponašanje te odnos prema sredstvima ovisnosti. Oni su uzor svome djetetu. Roditelj koji sam ne puši, rijetko konzumira alkohol, ne konzumira droge, razgovara s djecom, izražava jasan, nedvosmislen stav prema sredstvima ovisnosti. Važno je to činiti i na konkretnim primjerima iz stvarnog života, reagirati u trenutku i biti dosljedan. Roditeljski dom bi trebalo biti mjesto u kojem dijete stječe zdrave životne navike. To čini bazu, fundament za sljedeću fazu, a to je pubertet i adolescencija kada roditeljski utjecaj slabi pred utjecajem vršnjaka i okoline. Stavovi roditeljskog doma sada bi trebali biti u velikoj mjeri internalizirani, tj. postati dio djetetova vlastitog sustava vrijednosti („koordinatnog sustava unutar kojeg se kreće i koji mu daje oslonac i sigurnost“) tako da se adolescent može uspješno nositi s vršnjačkim pritiskom i utjecajem okoline. To je jedna jako rizična faza čiji je ishod često neizvjestan. Roditelji koji su do tada uspostavili dobru i iskrenu komunikaciju s djetetom koje je sigurno privrženo imaju veliku vjerojatnost da im dijete neće „skliznuti“ u rizičnu konzumaciju droga.

   Koja djeca su u rizičnoj skupini da postanu ovisnici? Koliko nepovoljna obiteljska klima pridonosi ovisničkom ponašanju, a koliko utjecaj okoline?

To je jedno od jako interesantnih pitanja koje intrigira veliki broj stručnjaka i istraživača na polju ovisnosti. Ta je tema toliko široka da bi trebalo nekoliko poglavlja samo o njoj pisati. Ukratko, prema danas vladajućem biopsihosocijalnom modelu faktori rizika za razvoj ovisnosti su: genetika (približno 40-60 % rizika za razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama genetski je determinirano). Psihički čimbenici: smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD, osobito u kombinaciji s poremećajem ponašanja), trauma u djetinjstvu (nasilje, zlostavljanje), početak u mlađoj životnoj dobi (djeca koja počnu piti s 13 godina, njih 43 % će razviti ovisnost do odrasle dobi; depresija, anksioznost, poremećaji ličnosti. Funkcionalnost obitelji: kvaliteta odgoja (disfunkcionalne obitelji, rastave i neprilagođeni odgojni obrasci). Utjecaj okruženja: dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjaka, negativni utjecaj medija... Ugledni američki znanstvenik i publicist Daniel Goleman („Emocionalna inteligencija, Socijalna inteligencija“) navodi kako je jedan od ključnih faktora koji mlade osobe nakon konzumacije vodi u put ovisnosti postojanje emocionalne i psihičke neravnoteže i osjetljivosti (neurokemijski disbalans u mozgu) tako da te mlade osobe drogu počinju koristiti kao svojevrstan lijek, sredstvo „samoliječenja“ za svoja bazična stanja tjeskobe, bijesa, nemira, potištenosti i sl. Svako sredstvo ovisnosti ima i specifično farmakološko i neurokemijsko djelovanje te djeluje na određena emocionalna stanja i tegobe. U odrasloj dobi, osobito ženskoj populaciji, raširena je zlouporaba i ovisnost o psihofarmacima tzv. „tabletama za živce i smirenje“. A to je upravo to. „Samoliječenje“.

   U kojoj dobi je potrebno započeti edukaciju (kako u školi, tako i kod kuće)? 

Edukaciju treba započeti od najranije dobi, ali s naglaskom na razvijanje zdravih životnih navika, zdrave prehrane, fizičke aktivnosti, kretanja u prirodi, ljubavi i brige prema životinjama, okolišu, do zdravog i odgovornog odnosa prema suvremenim tehnologijama (mobitel, tablet, laptop, TV, i sl.) koji su nam već i danas jedan od velikih problema zbog njihovog podcijenjenog ovisničkog potencijala i rizika. Najrizičnije su nam upravo sadašnje najmlađe generacije, jer roditelji u neznanju s ponosom gledaju na to kako njihovo dijete „lista“ i pregledava tablet prije nego što je primilo knjigu u ruku. Imat ćemo epidemiju tih novih tzv. nekemijskih ovisnosti (internet, društvene mreže, PC igrice, kockanje, klađenje). Zato roditelji trebaju biti senzibilizirani već od najranije dobi i svjesno ograničavati i kontrolirati uporabu i vrijeme koje dijete provodi s jednim od suvremenih medija i uređaja.
Kada se uzme u obzir cijena liječenja od ovisnosti, vidljivo je da ovisnost zahtijeva znatna sredstva naše zajednice za saniranje posljedica zlouporabe sredstava ovisnosti. Puno je učinkovitije i financijski „isplativije“ ulagati u kvalitetne programe prevencije, kojima djelujemo i na sprječavanja nekih drugih oblika neprilagođenih ponašanja. Savjetovalište je 2012. godine pokrenulo program univerzalne prevencije ovisnosti za djecu i mlade pod nazivom „Škola Ne-ovisnosti“ koji se realizira uz potporu Sisačko-moslavačke županije. Intenzivno radim na prevenciji ovisnosti već od vrtićke dobi sve do srednjoškolske populacije. Držim radionice, predavanje, tribine, savjetovanja, edukacije za nastavnike i roditelje te umjetničke radionice i izložbe u suradnji sa stručnjacima.

   Koji bi znakovi – fizički, psihički – kod djeteta trebali zabrinuti roditelje? Kako bi roditelji trebali reagirati? Kome se mogu obratiti za pomoć?

Budući da su promjene u ponašanju i raspoloženju sastavni dio puberteta i adolescencije, nije jednostavno razlučiti što je prirodno odrastanje, a što mogući znak konzumacije droga. Na konzumaciju droga ukazuju: čudan miris dima na odjeći, kosi (po spaljenom sijenu), često crvene, upaljene oči, neuobičajeno pojačan apetit nakon večernjeg izlaska, promjene u širini zjenica, hodu, govoru, novo „problematično“ društvo za koje znate da ima konzumenta i ovisnika, otuđivanje novaca i predmeta iz obitelji, snažan gubitak interesa za školu i uobičajene aktivnosti pa čak i hobije, sport, agresivnost tipa „acting out“ i sl. Važno je komunicirati sa školom i pratiti promjene koje se događaju. Najbolje je što prije potražiti pomoć stručnjaka. Roditelji se u Zagrebu mogu obratiti za pomoć i savjet (i besplatno testiranje urina na droge) npr. kod Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16 (Ttel: 01 46 96 111; www.stampar.hr ili jednostavno na anti-droga telefon 0800-8008 od 8:30 do 16:30).

   U zadnje vrijeme se u medijima mnogo govori i piše o tzv. novim drogama kao što su osvježivači prostora, koje dijete može kupiti na legalan način. Koliko su te droge uzele maha u nas i kako društvo i roditelji mogu doskočiti tom problemu? 

Veliki nam je problem što su nove sintetičke droge sve češće i u Hrvatskoj. Koliko znam od 2008. na tržištu ih je registrirano oko 150. Riječ je o sintetičkim opijatima, sintetičkom kokainu i sintetičkoj marihuani koji su snažnijeg djelovanja od njihovih „prirodnih“ inačica. Najveći je problem što nisu na listi zabranjenih tvari (niti policija može sankcionirati konzumente i distributere, niti postoje testeri kojima bi se dokazala njihova prisutnost u organizmu). Neke od njih, npr. K-2 ili Spice, Galaxy, Wertex  (potpuri - sušene latice, lišće, začini i slično koje se koristi kao ukras i daje miris prostoru, ali su „pošpricane“ sintetičkim kanabiodima-marihuanom). Od toga je smrtno stradao 15-godišnji srednjoškolac u centru Zagreba. Smotan u cigaretu ima sličan učinak marihuani, a može rezultirati simptomima poput halucinacija, povraćanja, shizofrenije i smrću. U Njemačkoj i 11 europskih država ta je supstanca zabranjena. Mefedron, službeno predstavljan kao umjetno gnojivo pod nazivom Molly, ima učinak sličan ecstasyju i trenutno je u zapadnim zemljama među najopasnijim uličnim drogama. Njezine posljedice uz mučninu, paranoju, halucinacije i ubrzanje srčanog ritma su i dehidracija, zatajenje organa pa i smrt. Dostupna je i u Hrvatskoj. Kao umjetno gnojivo, tu je drogu u mnogim zemljama legalno posjedovati pa i distribuirati, tako da policija ima vezane ruke. Nafiron, zvan NRG-1, najopasnija i smrtonosnija nova droga višestruko je jača od cracka i izaziva jaču ovisnost od heroina. Posljedice mogu biti oštećenje mozga, suicidalne misli pa i smrt, a ima efekt kao kokain, kristalni metamfetamin i ecstasy skupa. Važno je senzibilizirati društvo, javnost i roditelje na taj novi problem jer klinci znaju puno više od nas, a društvenim mrežama se informacije i dezinformacije šire kao zaraza. Janja Čaisa 

fotke 793

INTERVJU Armin Hadžić: U RH imamo oko 150 sintetičkih droga koje su potpuno legalne i dostupne djeci

<para>Ova virusna zarazna bolest puno je opasnija kada od nje obole odrasli, koji su je nekim čudom preskočili u ranom djetinjstvu i nalaze se u 5 posto stanovništva koje se nije zarazilo između 3. i 10. godine - tipičnoj dobi za vodene kozice.</para>
<para>Naime, klinička slika odraslog oboljelog je teža, a i mogućnosti da dođe do komplikacija puno su veće. Liječnici posebno upozoravaju na vodene kozice tijekom trudnoće jer posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, posebno u ako se pojave u prvom tromjesečju.</para>
<para>No prvo dobre vijesti - neke statistike pokazuju da će maksimalno 3 žene na njih 1000 dobiti vodene kozice u trudnoći, što je oko 0,3 posto ili manje. Bilo bi dobro da se raspitate jeste li preboljeli vodene kozice kao dijete, pa ako niste, pripremite se unaprijed na eventualno iznenađenje, odnosno pokušajte izbjegavati doticaj sa zaraženim mališanima. Opcija je i cijepljenje protiv vodenih kozica prije samog začeća, ali o tome se posavjetujte sa svojim liječnikom.</para>
<para>Vodene kozice se prenose kapljičnim putem, najčešće pljuckanjem tijekom razgovora, kašljanjem, kihanjem, dolaskom u doticaj s nosnim iscjetkom ili samom tekućinom iz mjehurića. Da, vodene kozice manifestiraju se kao niz malenih, crvenih, vodenih bubuljica po čitavoj površini kože. Izgledaju poput osipa i jako svrbe. Kod djece se za vodene kozice rijetko pripisuju neki lijekovi, ali im se svrbež i peckanje olakšavaju raznim kremicama i serumima. Liječenje odraslih ovisi o ozbiljnosti simptoma (neki će ih "prehodati", a neki mogu ostati prikovani uz krevet s visokom temperaturom i raznim ozbiljnim upalama).</para>
<para>Ako niste sigurni jeste li preboljeli vodene kozice, to možete otkriti krvnim testiranjem.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Zašto nije poželjno imati vodene kozice tijekom trudnoće?</heading4>
<para>
Osim što će vas uz sve druge boljke i neugodnosti svrbež jednostavno izluditi, što ćete se osjećati loše, možda dobiti temperaturu, vodene kozice mogu izazvati puno ozbiljnije komplikacije i za vas i za bebu u vašem trbuhu.</para>
<para>Stoga, ako ste se zarazili, obavezno se javite liječniku i odmah ga zatražite da prati vaše stanje.</para>
<para>Vodene kozice mogu dovesti do raznih upala vitalnih organa, najčešće upale pluća, no, iako vrlo rijetko, zabilježeni su i upalni procesi na jetri (hepatitis), zglobovima, srčanim mišićima i mozgu (encefalitis). Nadalje, virusne vodene kozice mogu se prenijeti na neka područja kao što su oko, ždrijelo, grkljan, spolni organ i slične sluznice, gdje izazivaju niz problema, od problema s disanjem do gubitka vida.</para>
<para>Ovako ozbiljne komplikacije vrlo su rijetke i uglavnom izlječive, ali najvažnije je da vaš liječnik prati napredovanje bolesti i da idete na redovite preglede. Ukoliko posumnjate na bilo kakvo pogoršanje, odmah se zaputite na hitnu. Najbolje je ne riskirati.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<heading4>Koji su rizici za bebu prije rođenja?</heading4>
<para>
Eventualne komplikacije koje se mogu pojaviti kod bebe koja se razvija u majčinu trbuhu, variraju ovisno o tome do kojeg je tjedna trudnoća uznapredovala kada se mama zarazila.</para>
<para>Ne postoje znanstveno dokazane činjenice koje bi povezale vodene kozice s rizikom od pobačaja do 28. tjedna trudnoće. Međutim, postoji mali rizik da beba razvije takozvani fetalni varičela sindrom (FVS) koji može oštetiti bebinu kožu, oči, noge, ruke, mozak, mjehur i crijeva.</para>
<para>Ukoliko mama dobije vodene kozice između 28. i 36. tjedna trudnoće, virus se transferira u bebin organizam, ali ne radi nikakve probleme, odnosno ne aktivira se i nema simptoma. Barem nisu zabilježeni u praksi. Ipak, virus se može aktivirati u prvoj godini djetetova života i izazvati poznati osip na koži.</para>
<para>Kada se mama zarazi vodenim kozicama nakon 36. tjedna trudnoće, beba se može inficirati i roditi s vodenim kozicama.
</para>
<heading4>Koji su rizici za novorođenče?</heading4>
<para>
Velika je vjerojatnost da će novorođena beba od majke dobiti vodene kozice:
- ako se majka zarazila netom prije termina poroda, a beba je rođena unutar sedam dana od razvoja i pojave osipa
- ako se majka zarazila unutar sedam dana od poroda.</para>
<para>Vodene kozice kod novorođenčeta mogu se liječiti kao i kod male djece, a brigu o tome moraju preuzeti nadzorni pedijatri na odjelu.</para>
<para> </para>

Vodene kozice u trudnoći - postoje li rizici za mamu i bebu? Zasigurno vam je poznata teorija po kojoj je mnogo teže preboljeti vodene kozice u odrasloj dobi nego u djetinjstvu. Praksa pokazuje da je to doista tako. Ova virusna zarazna bolest puno je opasnija kada od nje obole odrasli, koji su je nekim čudom preskočili u ranom djetinjstvu i nalaze se u 5 posto stanovništva koje se nije zarazilo između 3. i 10. godine - tipičnoj dobi za vodene kozice.
Naime, klinička slika odraslog oboljelog je teža, a i mogućnosti da dođe do komplikacija puno su veće. Liječnici posebno upozoravaju na vodene kozice tijekom trudnoće jer posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, posebno u ako se pojave u prvom tromjesečju.
No prvo dobre vijesti - neke statistike pokazuju da će maksimalno 3 žene na njih 1000 dobiti vodene kozice u trudnoći, što je oko 0,3 posto ili manje. Bilo bi dobro da se raspitate jeste li preboljeli vodene kozice kao dijete, pa ako niste, pripremite se unaprijed na eventualno iznenađenje, odnosno pokušajte izbjegavati doticaj sa zaraženim mališanima. Opcija je i cijepljenje protiv vodenih kozica prije samog začeća, ali o tome se posavjetujte sa svojim liječnikom.
Vodene kozice se prenose kapljičnim putem, najčešće pljuckanjem tijekom razgovora, kašljanjem, kihanjem, dolaskom u doticaj s nosnim iscjetkom ili samom tekućinom iz mjehurića. Da, vodene kozice manifestiraju se kao niz malenih, crvenih, vodenih bubuljica po čitavoj površini kože. Izgledaju poput osipa i jako svrbe. Kod djece se za vodene kozice rijetko pripisuju neki lijekovi, ali im se svrbež i peckanje olakšavaju raznim kremicama i serumima. Liječenje odraslih ovisi o ozbiljnosti simptoma (neki će ih "prehodati", a neki mogu ostati prikovani uz krevet s visokom temperaturom i raznim ozbiljnim upalama).
Ako niste sigurni jeste li preboljeli vodene kozice, to možete otkriti krvnim testiranjem.
 

Zašto nije poželjno imati vodene kozice tijekom trudnoće?

Osim što će vas uz sve druge boljke i neugodnosti svrbež jednostavno izluditi, što ćete se osjećati loše, možda dobiti temperaturu, vodene kozice mogu izazvati puno ozbiljnije komplikacije i za vas i za bebu u vašem trbuhu.
Stoga, ako ste se zarazili, obavezno se javite liječniku i odmah ga zatražite da prati vaše stanje.
Vodene kozice mogu dovesti do raznih upala vitalnih organa, najčešće upale pluća, no, iako vrlo rijetko, zabilježeni su i upalni procesi na jetri (hepatitis), zglobovima, srčanim mišićima i mozgu (encefalitis). Nadalje, virusne vodene kozice mogu se prenijeti na neka područja kao što su oko, ždrijelo, grkljan, spolni organ i slične sluznice, gdje izazivaju niz problema, od problema s disanjem do gubitka vida.
Ovako ozbiljne komplikacije vrlo su rijetke i uglavnom izlječive, ali najvažnije je da vaš liječnik prati napredovanje bolesti i da idete na redovite preglede. Ukoliko posumnjate na bilo kakvo pogoršanje, odmah se zaputite na hitnu. Najbolje je ne riskirati.

   

Koji su rizici za bebu prije rođenja?

Eventualne komplikacije koje se mogu pojaviti kod bebe koja se razvija u majčinu trbuhu, variraju ovisno o tome do kojeg je tjedna trudnoća uznapredovala kada se mama zarazila.
Ne postoje znanstveno dokazane činjenice koje bi povezale vodene kozice s rizikom od pobačaja do 28. tjedna trudnoće. Međutim, postoji mali rizik da beba razvije takozvani fetalni varičela sindrom (FVS) koji može oštetiti bebinu kožu, oči, noge, ruke, mozak, mjehur i crijeva.
Ukoliko mama dobije vodene kozice između 28. i 36. tjedna trudnoće, virus se transferira u bebin organizam, ali ne radi nikakve probleme, odnosno ne aktivira se i nema simptoma. Barem nisu zabilježeni u praksi. Ipak, virus se može aktivirati u prvoj godini djetetova života i izazvati poznati osip na koži.
Kada se mama zarazi vodenim kozicama nakon 36. tjedna trudnoće, beba se može inficirati i roditi s vodenim kozicama.

Koji su rizici za novorođenče?

Velika je vjerojatnost da će novorođena beba od majke dobiti vodene kozice:
- ako se majka zarazila netom prije termina poroda, a beba je rođena unutar sedam dana od razvoja i pojave osipa
- ako se majka zarazila unutar sedam dana od poroda.
Vodene kozice kod novorođenčeta mogu se liječiti kao i kod male djece, a brigu o tome moraju preuzeti nadzorni pedijatri na odjelu.
  Jelena Kovačić 

photos of ugly problem skin girl on beige background

Vodene kozice u trudnoći - postoje li rizici za mamu i bebu?

<para>Mada do početka školske godine ima još vremena, sada su pred budućim prvašićima i njihovim roditeljima najintenzivniji mjeseci priprema, vrijeme kada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni mogli prvi put sjesti u školske klupe. Gdje i kada obaviti testiranja psihofizičkog stanja djeteta, kada su upisi u školu, što je potrebno za upis, te kao i ostale najvažnije informacije donosimo u kratkom vodiču za roditelje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U prvi razred sa 6. godina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja su do 1. travnja 2015. godine navršila 6 godina života. Za dijete koje nije školski obveznik, a do kraja 2015. godine navršit će šest godina, roditelj ili skrbnik može podnijeti zahtjev za uvrštavanje djeteta u popis školskih obveznika. Taj zahtjev je trebalo podnijeti najkasnije do 31.ožujka 2015.godine. Nakon toga gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport izdaje uvjerenje temeljem kojega dijete može pristupiti utvrđivanju psihofizičkog stanja prije upisa u prvi razred.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odgoda upisa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ocijeni li stručno povjerenstvo na temelju pregleda da je dijete spremno za školu, izdaje se rješenje o prijevremenom upisu u prvi razred. Upravo je kod te djece koja u obaveznom roku do 1. travnja tekuće godine neće još navršiti šest godina, nego tek koji mjesec kasnije, najčešće dvojba trebaju li krenuti u školu ili ipak pričekati iduću godinu. No, isto tako neovisno o želji roditelja da im dijete svakako krene u školu sa šest godina, komisija može utvrditi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu i odgoditi mu upis za godinu dana. Ako pregled djeteta ukaže da još nije dostiglo onu zrelost koja omogućava udovoljavanje školskim zahtjevima, preporučuje se odgoda početka školovanja za godinu dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što je obvezno prije upisa?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije upisa u prvi razred obvezan je pregled djeteta radi utvrđivanja njegova psihofizičkog stanja. Pregled obavlja stručno povjerenstvo osnovne škole u koju se dijete treba upisati, odnosno kojoj pripada prema upisnom području. Za dijete koje je bilo uključeno u predškolski program roditelj dostavlja, osim zahtjeva za prijevremeni upis, i mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o psihofizičkom stanju djeteta. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta provodi se u razdoblju od 31. ožujka do 15. lipnja. U slučaju da dijete ne može doći na utvrđivanje psihofizičkog stanja u vremenu koje je utvrđeno rasporedom pregleda, roditelj je dužan do 30. svibnja 2015. godine o tome obavijestiti stručno povjerenstvo škole kojoj dijete pripada,  a ono će utvrditi drugo odgovarajuće vrijeme.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U Zagrebu je raspored pregleda djece za pojedine gradske četvrti objavljen na oglasnoj ploči Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, na oglasnim pločama svih područnih ureda gradske uprave, pri Službi za školsku i adolescentnu medicinu, u osnovnim školama, predškolskim ustanovama i na stranici Grada Zagreba: www.zagreb.hr.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Fizička i intelektualna zrelost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Polazak u školu je velika prekretnica kada se od djeteta očekuje da prihvati učitelja, da usvoji nove navike, izdrži napore koje od njega traži škola, od nošenja torbe do sjedenja u klupi. Fizička zrelost je potrebna da bi dijete moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi. Pod tjelesnom razvijenošću smatra se dobro zdravstveno stanje djeteta, prosječna visina i težina, dobro funkcioniranje osjetnog aparata (vid i sluh), krupna motorika (spretnost u kretanju, skakanju, penjanju), fina motorika (spretnost prstiju i šake). Intelektualna zrelost je također važna, zato što su glavni zadaci koje će dijete u školi morati savladavati pretežno intelektualne prirode. Podrazumijeva odgovarajuću govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, sve su to funkcije koje će u školi djetetu najviše trebati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
                <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Emocionalno-socijalna razvijenost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podrazumijeva spremnost djeteta na odvajanje od roditelja i komunikaciju s drugim osobama, izražavanje osjećaja na društveno prihvatljiv način, sposobnost suosjećanja s drugima, suradnju s vršnjacima i uključivanje te aktivno sudjelovanje u grupnoj igri, izvršavanje odgovornijih zadataka i obaveza, kao što je primjerice odlazak u obližnju trgovinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Postupak upisa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upis se obavljaju u osnovnoj školi prema mjestu prebivališta ili prijavljenog boravišta djeteta, odnosno upisnog područja kojemu dijete pripada. Što se tiče grada Zagreba, upis djece u prvi  razred osnovne škole za školsku godinu 2015./2016. obavljat će se u svim osnovnim školama 11., 12. i 13.  lipnja 2015. godine. Na same dane upisa u školu treba ponijeti sljedeće dokumente: mišljenje stručnog povjerenstva o utvrđenom psihofizičkom stanju djeteta prije upisa u prvi razred, te rješenje kojim se odobrava prijevremeni upis djeteta u prvi razred.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:© Gorilla - Fotolia</para>

Za roditelje prvašića – pripreme su za upis u školu Sada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni dijete bezbrižno prvi put sjelo u školske klupe Mada do početka školske godine ima još vremena, sada su pred budućim prvašićima i njihovim roditeljima najintenzivniji mjeseci priprema, vrijeme kada se obavljaju sve potrebne aktivnosti kako bi početkom jeseni mogli prvi put sjesti u školske klupe. Gdje i kada obaviti testiranja psihofizičkog stanja djeteta, kada su upisi u školu, što je potrebno za upis, te kao i ostale najvažnije informacije donosimo u kratkom vodiču za roditelje.
   
   U prvi razred sa 6. godina
   
   
U prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja su do 1. travnja 2015. godine navršila 6 godina života. Za dijete koje nije školski obveznik, a do kraja 2015. godine navršit će šest godina, roditelj ili skrbnik može podnijeti zahtjev za uvrštavanje djeteta u popis školskih obveznika. Taj zahtjev je trebalo podnijeti najkasnije do 31.ožujka 2015.godine. Nakon toga gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport izdaje uvjerenje temeljem kojega dijete može pristupiti utvrđivanju psihofizičkog stanja prije upisa u prvi razred.
   
   Odgoda upisa
   
   
Ocijeni li stručno povjerenstvo na temelju pregleda da je dijete spremno za školu, izdaje se rješenje o prijevremenom upisu u prvi razred. Upravo je kod te djece koja u obaveznom roku do 1. travnja tekuće godine neće još navršiti šest godina, nego tek koji mjesec kasnije, najčešće dvojba trebaju li krenuti u školu ili ipak pričekati iduću godinu. No, isto tako neovisno o želji roditelja da im dijete svakako krene u školu sa šest godina, komisija može utvrditi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu i odgoditi mu upis za godinu dana. Ako pregled djeteta ukaže da još nije dostiglo onu zrelost koja omogućava udovoljavanje školskim zahtjevima, preporučuje se odgoda početka školovanja za godinu dana.
   
   Što je obvezno prije upisa?
   
   
Prije upisa u prvi razred obvezan je pregled djeteta radi utvrđivanja njegova psihofizičkog stanja. Pregled obavlja stručno povjerenstvo osnovne škole u koju se dijete treba upisati, odnosno kojoj pripada prema upisnom području. Za dijete koje je bilo uključeno u predškolski program roditelj dostavlja, osim zahtjeva za prijevremeni upis, i mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o psihofizičkom stanju djeteta. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta provodi se u razdoblju od 31. ožujka do 15. lipnja. U slučaju da dijete ne može doći na utvrđivanje psihofizičkog stanja u vremenu koje je utvrđeno rasporedom pregleda, roditelj je dužan do 30. svibnja 2015. godine o tome obavijestiti stručno povjerenstvo škole kojoj dijete pripada,  a ono će utvrditi drugo odgovarajuće vrijeme.
   
U Zagrebu je raspored pregleda djece za pojedine gradske četvrti objavljen na oglasnoj ploči Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, na oglasnim pločama svih područnih ureda gradske uprave, pri Službi za školsku i adolescentnu medicinu, u osnovnim školama, predškolskim ustanovama i na stranici Grada Zagreba: www.zagreb.hr.
   
   Fizička i intelektualna zrelost
   
   
Polazak u školu je velika prekretnica kada se od djeteta očekuje da prihvati učitelja, da usvoji nove navike, izdrži napore koje od njega traži škola, od nošenja torbe do sjedenja u klupi. Fizička zrelost je potrebna da bi dijete moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi. Pod tjelesnom razvijenošću smatra se dobro zdravstveno stanje djeteta, prosječna visina i težina, dobro funkcioniranje osjetnog aparata (vid i sluh), krupna motorika (spretnost u kretanju, skakanju, penjanju), fina motorika (spretnost prstiju i šake). Intelektualna zrelost je također važna, zato što su glavni zadaci koje će dijete u školi morati savladavati pretežno intelektualne prirode. Podrazumijeva odgovarajuću govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, sve su to funkcije koje će u školi djetetu najviše trebati.
                
   Emocionalno-socijalna razvijenost
   
   
Podrazumijeva spremnost djeteta na odvajanje od roditelja i komunikaciju s drugim osobama, izražavanje osjećaja na društveno prihvatljiv način, sposobnost suosjećanja s drugima, suradnju s vršnjacima i uključivanje te aktivno sudjelovanje u grupnoj igri, izvršavanje odgovornijih zadataka i obaveza, kao što je primjerice odlazak u obližnju trgovinu.
   
   Postupak upisa
   
   
Upis se obavljaju u osnovnoj školi prema mjestu prebivališta ili prijavljenog boravišta djeteta, odnosno upisnog područja kojemu dijete pripada. Što se tiče grada Zagreba, upis djece u prvi  razred osnovne škole za školsku godinu 2015./2016. obavljat će se u svim osnovnim školama 11., 12. i 13.  lipnja 2015. godine. Na same dane upisa u školu treba ponijeti sljedeće dokumente: mišljenje stručnog povjerenstva o utvrđenom psihofizičkom stanju djeteta prije upisa u prvi razred, te rješenje kojim se odobrava prijevremeni upis djeteta u prvi razred.   
 

Foto:© Gorilla - Fotolia M.G. 

Za roditelje prvašića – pripreme su za upis u školu

<para> Uzimanje velikih količina folne kiseline može naštetiti potomstvu i dovesti do dijabetesa i pretilosti, a osobito kod djevojčica.</para>
<para>Ova studija objavljena je u <emphasis>Journal of Endocrinology</emphasis>, a objavili su je znanstvenici sa Sveučilišta u Portu i Katoličkog sveučilišta u Portugalu. Istraživanje je provedeno na skupini štakora - tijekom parenja dobivali su dvadeset puta veće količine folne kiseline od preporučenih doza, te im je nastavljen povećani unos tijekom skotnosti i perioda sisanja.</para>
<blockquote>
 <para>„Iako je uzimanje najmanje 0,4 mg folne kiseline dnevno poželjno tijekom trudnoće, ovo istraživanje je pokazalo da se prekoračivanje preporučene doze može negativno odraziti na plod“, rekla je glavna autorica studije, prof. Elisa Keating sa Sveučilišta u Portu.</para>
</blockquote>
<para>U odrasloj su dobi ti potomci imali prekomjernu težinu, bili su otporni na inzulin, imali nedostatak adiponektina - hormona koji štiti od dijabetesa i gojaznosti, te su iskazivali neuobičajena ponašanja vezana uz prehranu. A ti su učinci bili posebno uočljivi kod ženskog spola.</para>
<para>Nasuprot ovome, oni štakori u kontrolnoj skupini čije su majke dobile preporučene količine folne kiseline, u svojoj su zreloj dobi bili zdravi.</para>
<para>Adekvatan unos folne kiseline bitno smanjuje rizik da beba pati od oštećenja neuralne cijevi, osobito ako se uzima unutar prvih 10 tjedana trudnoće. Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuku da zdrave trudnice trebaju dnevno unositi 0,4 mg folne kiseline, dok je potrebno da žene s obiteljskom povijesti oštećenja neuralne cijevi unose do čak deset puta više, tj. 5 mg folne kiseline.</para>
<blockquote>
 <para>„S obzirom na sve veću količinu folne kiseline koja se unosi u organizam obogaćenom hranom, multivitaminskim tabletama i ostalim dodacima prehrani, hitno je potrebno ustanoviti gornju granicu sigurne upotrebe ovog nutrijenta“, naglasila je.</para>
</blockquote>

Folna kiselina: Velike doze u trudnoći mogu biti rizične za dijete Uzimanje folne kiseline kao dodatka prehrani tijekom trudnoće je vrlo važno. No, portugalsko je istraživanje pokazalo da pretjerivanje (kao i uvijek) može biti kobno.  Uzimanje velikih količina folne kiseline može naštetiti potomstvu i dovesti do dijabetesa i pretilosti, a osobito kod djevojčica.
Ova studija objavljena je u Journal of Endocrinology, a objavili su je znanstvenici sa Sveučilišta u Portu i Katoličkog sveučilišta u Portugalu. Istraživanje je provedeno na skupini štakora - tijekom parenja dobivali su dvadeset puta veće količine folne kiseline od preporučenih doza, te im je nastavljen povećani unos tijekom skotnosti i perioda sisanja.

   „Iako je uzimanje najmanje 0,4 mg folne kiseline dnevno poželjno tijekom trudnoće, ovo istraživanje je pokazalo da se prekoračivanje preporučene doze može negativno odraziti na plod“, rekla je glavna autorica studije, prof. Elisa Keating sa Sveučilišta u Portu.

U odrasloj su dobi ti potomci imali prekomjernu težinu, bili su otporni na inzulin, imali nedostatak adiponektina - hormona koji štiti od dijabetesa i gojaznosti, te su iskazivali neuobičajena ponašanja vezana uz prehranu. A ti su učinci bili posebno uočljivi kod ženskog spola.
Nasuprot ovome, oni štakori u kontrolnoj skupini čije su majke dobile preporučene količine folne kiseline, u svojoj su zreloj dobi bili zdravi.
Adekvatan unos folne kiseline bitno smanjuje rizik da beba pati od oštećenja neuralne cijevi, osobito ako se uzima unutar prvih 10 tjedana trudnoće. Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuku da zdrave trudnice trebaju dnevno unositi 0,4 mg folne kiseline, dok je potrebno da žene s obiteljskom povijesti oštećenja neuralne cijevi unose do čak deset puta više, tj. 5 mg folne kiseline.

   „S obzirom na sve veću količinu folne kiseline koja se unosi u organizam obogaćenom hranom, multivitaminskim tabletama i ostalim dodacima prehrani, hitno je potrebno ustanoviti gornju granicu sigurne upotrebe ovog nutrijenta“, naglasila je.
 Mateja Krizmanić 

Pregnant. Pregnant woman on medication

Folna kiselina: Velike doze u trudnoći mogu biti rizične za dijete

<para> Živimo u vremenu kada se majke puno posvećuju prenatalnoj skrbi i velikoj brizi za svoje nerođene bebice i zato je znanje o tome što je dobro, a što loše presudno za majku i bebu. Ovo su neki od najistaknutijih otkrića za trudnice u 2015.</para>
<heading4>Previše ultrazvučnih pregleda zapravo može nauditi vašem djetetu</heading4>
<para>Nova britanska istraživanja pokazala su da izlaganje fetusa većem broju ultrazvuka u prvom tromjesečju može imati negativne učinke. Iako su ti učinci nejasni, liječnici koji su uključeni u istraživanje savjetuju oprez s ovim pregledom kako bi se izbjegle bilo kakve štete kod fetusa.</para>
<para>Osim toga, Paško Rakić, neuroznanstvenik na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta Yale, dokazao je da pretjerano prenatalno izlaganje ultrazvučnim valovima može promijeniti način na koji se živčane stanice razvijaju kod životinja, što posljedično može utjecati i na njihove intelektualne sposobnosti i ponašanje. Zato je tim s Yalea napravio preporuku svim trudnicama da ultrazvuk koriste samo kada je to potrebno, a u pravilu ga izbjegavaju kao i rendgenske zrake.</para>
<heading4>Kronične bolesti bubrega mogu izazvati komplikacije u trudnoći</heading4>
<para>Već je duže vremena poznato kako šećerna bolest, HIV i imunodeficijencija kod trudnice mogu uzrokovati komplikacije tijekom trudnoće i poroda. Međutim, sada su istraživanja pokazala da i kronične bolesti bubrega mogu utjecati na trudnoću i porod nakon kojeg novorođenče treba intenzivnu njegu, a u nekim slučajevima ove bolesti izazivaju čak i pobačaj i urođene mane kod djeteta.</para>
<heading4>Sirovo meso i jaja loši su za trudnice</heading4>
<para>Još je jedan mit razotkriven, sirovo meso i jaja nemaju veću nutritivnu vrijednost ili veći sadržaj proteina nego u termički obrađenom obliku. A ipak, sirovi mogu biti izvor infekcije salmonelom što je veliki rizik i za majku i na fetus.</para>
<heading4>Kemoterapija neće naškoditi bebi</heading4>
<para>Već dugi niz godina, trudnicama koje imaju rak daje se da izaberu između period primanja kemoterapije – tijekom trudnoće i nakon poroda. A sada, ovaj izbor više ne mora brinuti niti jednu bolesnu trudnicu. Frédéric Amant i njegov tim istraživača objavili su kako se fetus koji je izložen kemoterapiji razvija normalno i bez komplikacija kao i onaj kod zdrave majke.</para>

Nove znanstvene spoznaje koje trudnice trebaju imati na umu Novi rezultati istraživanja donijeli su nove važne činjenice koje bi svaka trudnica trebala imati na umu.  Živimo u vremenu kada se majke puno posvećuju prenatalnoj skrbi i velikoj brizi za svoje nerođene bebice i zato je znanje o tome što je dobro, a što loše presudno za majku i bebu. Ovo su neki od najistaknutijih otkrića za trudnice u 2015.
Previše ultrazvučnih pregleda zapravo može nauditi vašem djetetu
Nova britanska istraživanja pokazala su da izlaganje fetusa većem broju ultrazvuka u prvom tromjesečju može imati negativne učinke. Iako su ti učinci nejasni, liječnici koji su uključeni u istraživanje savjetuju oprez s ovim pregledom kako bi se izbjegle bilo kakve štete kod fetusa.
Osim toga, Paško Rakić, neuroznanstvenik na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta Yale, dokazao je da pretjerano prenatalno izlaganje ultrazvučnim valovima može promijeniti način na koji se živčane stanice razvijaju kod životinja, što posljedično može utjecati i na njihove intelektualne sposobnosti i ponašanje. Zato je tim s Yalea napravio preporuku svim trudnicama da ultrazvuk koriste samo kada je to potrebno, a u pravilu ga izbjegavaju kao i rendgenske zrake.
Kronične bolesti bubrega mogu izazvati komplikacije u trudnoći
Već je duže vremena poznato kako šećerna bolest, HIV i imunodeficijencija kod trudnice mogu uzrokovati komplikacije tijekom trudnoće i poroda. Međutim, sada su istraživanja pokazala da i kronične bolesti bubrega mogu utjecati na trudnoću i porod nakon kojeg novorođenče treba intenzivnu njegu, a u nekim slučajevima ove bolesti izazivaju čak i pobačaj i urođene mane kod djeteta.
Sirovo meso i jaja loši su za trudnice
Još je jedan mit razotkriven, sirovo meso i jaja nemaju veću nutritivnu vrijednost ili veći sadržaj proteina nego u termički obrađenom obliku. A ipak, sirovi mogu biti izvor infekcije salmonelom što je veliki rizik i za majku i na fetus.
Kemoterapija neće naškoditi bebi
Već dugi niz godina, trudnicama koje imaju rak daje se da izaberu između period primanja kemoterapije – tijekom trudnoće i nakon poroda. A sada, ovaj izbor više ne mora brinuti niti jednu bolesnu trudnicu. Frédéric Amant i njegov tim istraživača objavili su kako se fetus koji je izložen kemoterapiji razvija normalno i bez komplikacija kao i onaj kod zdrave majke. Mateja Krizmanić 

Doctor with laptop and pregnant woman in doctor's office smiling

Nove znanstvene spoznaje koje trudnice trebaju imati na umu

<para> Autorice ovog priručnika, Ljubica Lovreković, Sandra Matijević, Ljerka Skenderović i Sanda Puljiz Vidović, stručnjakinje su iz psihologije, socijalne pedagogije te logopedije, a svoja znanja su odlučile pretočiti u priručnik koji će pomoći roditeljima nositi se s novim situacijama i emocijama s kojim se često susreću pri polasku djeteta u školu.</para>
<para>U ovome se vodiču nalaze odgovori na pitanja koja roditelji često postavljaju, ali i na ona koja ne znaju kome postaviti. Za cilj ovo izdanje ima ublažavanje stresnog razdoblja koje pogađa i roditelja i dijete netom prije polaska u školu.</para>
<para/>
<para>Roditelje se kroz ovaj priručnik upoznaje s razvojnim karakteristikama koje dijete mora proći prije polaska u školu, a uključuju tjelesni i motorički razvoj, spoznajni, govorno-jezični i komunikacijski razvoj, te emocionalni i socijalni razvoj.</para>
<para>Osim detaljno razrađenog dijela o razvoju djeteta koji je neophodan za polazak u školu, roditeljima je približen i pojašnjen pravni dio koji se tiče samog postupka upisa, kao i sve predradnje koje mu prethode.</para>
<para>Ono što dodatno obogaćuje ovaj priručnik su dugački popisi korisnih knjiga, slikovnica, časopisa i aplikacija koje će biti od pomoći i roditelju i djetetu kod pripreme za školu. Iz tih istih izvora navedene su igre koje će u ovom periodu biti poučne, usmjeravajuće, ali i opuštajuće.</para>
<para>Vrlo simpatičan utisak kroz čitanje ovog Vodiča ostavljaju komentari koje su autorice prikupile u jednom dječjem vrtiću, a izražavaju mišljenje i očekivanja predškolaca o onome što ih očekuje kada postanu školarci.</para>
<para/>
<para>Iz potrebe za izdavanjem ovog priručnika neminovno proizlazi činjenica da priprema za školu nije potrebna isključivo djeci, nego i roditeljima – jer kao što je ta situacija potpuno nova za prvašića, jednako je nepoznata i njegovom roditelju. A traženje pomoći, uz ovaj Vodič za roditelje, bit će puno jednostavnije jer će malo toga ostati neodgovoreno nakon njegova čitanja.</para>

"Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje" - Priprema za roditelja i budućeg prvašića Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica izdao je priručnik „Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje“.  Autorice ovog priručnika, Ljubica Lovreković, Sandra Matijević, Ljerka Skenderović i Sanda Puljiz Vidović, stručnjakinje su iz psihologije, socijalne pedagogije te logopedije, a svoja znanja su odlučile pretočiti u priručnik koji će pomoći roditeljima nositi se s novim situacijama i emocijama s kojim se često susreću pri polasku djeteta u školu.
U ovome se vodiču nalaze odgovori na pitanja koja roditelji često postavljaju, ali i na ona koja ne znaju kome postaviti.  Za cilj ovo izdanje ima ublažavanje stresnog razdoblja koje pogađa i roditelja i dijete netom prije polaska u školu.

Roditelje se kroz ovaj priručnik upoznaje s razvojnim karakteristikama koje dijete mora proći prije polaska u školu, a uključuju tjelesni i motorički razvoj, spoznajni, govorno-jezični i komunikacijski razvoj, te emocionalni i socijalni razvoj.
Osim detaljno razrađenog dijela o razvoju djeteta koji je neophodan za polazak u školu, roditeljima je približen i pojašnjen pravni dio koji se tiče samog postupka upisa, kao i sve predradnje koje mu prethode.
Ono što dodatno obogaćuje ovaj priručnik su dugački popisi korisnih knjiga, slikovnica, časopisa i aplikacija koje će biti od pomoći i roditelju i djetetu kod pripreme za školu. Iz tih istih izvora navedene su igre koje će u ovom periodu biti poučne, usmjeravajuće, ali i opuštajuće.
Vrlo simpatičan utisak kroz čitanje ovog Vodiča ostavljaju komentari koje su autorice prikupile u jednom dječjem vrtiću, a izražavaju mišljenje i očekivanja predškolaca o onome što ih očekuje kada postanu školarci.

Iz potrebe za izdavanjem ovog priručnika neminovno proizlazi činjenica da priprema za školu nije potrebna isključivo djeci, nego i roditeljima – jer kao što je ta situacija potpuno nova za prvašića, jednako je nepoznata i njegovom roditelju. A traženje pomoći, uz ovaj Vodič za roditelje, bit će puno jednostavnije jer će malo toga ostati neodgovoreno nakon njegova čitanja. Mateja Krizmanić 

vodic za roditelje

"Ulazak u svijet škole – Vodič za roditelje" - Priprema za roditelja i budućeg prvašića

<para>Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način. Upravo je Hrabrica jedan od tekstova koji zaista djeluje iscjeljujuće na svakodnevne dječje strahove, a osim u obveznoj lektiri, od sada se avanture malenoga Perice mogu doživjeti u odličnoj predstavi zagrebačkog kazališta Žar ptica.</para>
<para>Maleni je Perica beskrajno uplašeni dječak. Moglo bi se reći da strahuje i od vlastite sjene, a nedostatak samopouzdanja oduzeo mu je neke od najljepših trenutaka poput vožnje biciklom i druženja s prijateljima. U suočavanju sa stvarnošću koja Perici predstavlja neporaziv problem, odlučuju mu pomoći mama i tata. Svojim neobičnim metodama, roditelji će ga povesti na put prihvaćanja života kao mjesta za igru i slobodu, a ne straha i skrivanja.</para>
<para>
 Redatelj Dario Harjaček ozbiljno je shvatio težinu teksta koji ima pred sobom jer iako naizgled jednostavno pisana, djela Željke Horvat-Vukelje tematski su iznimna i stoga je važno dati im zasluženi prostor. Poigravši se s popularnim teatrom sjena i pripovjedačem, legendarnim Borisom Miholjevićem, redatelj je zaista stvorio lik Hrabrice kao i sasvim drugi svijet u koji Perica tek kreće zavirivati. Svijet je to sjena koji priča paralelnu priču o dječaku koji nije uplašen, ne strahuje od promjena i novih situacija te se svojim samopouzdanjem čak i šepuri.</para>
<para>Djeca svojim strahovima pridaju ljudske ili čak nadrealne osobine pa se ispod kreveta najčešće kriju čudovišta, a u ormarima drijemaju kosturi. Tim se činjenicama vodio i redatelj pa je na izniman način malu djecu u publici suočio s jednim od najvećih strahova predškolske dobi, mrakom. Pogasivši sva svjetla u kazalištu, mrak odnosno grof Mrkli Mrak zavladao je scenom. I tek što su se djeca počela meškoljiti od straha, mrak je progovorio. Šeprtljav, neobičan i potpuno uplašen. U jednom je trenutku jauknuo kako ga boli grlo jer je pojeo hladan sladoled i nije slušao mamu. U publici se zaorio gromoglasan smijeh, a grof Mrkli Mrak od ljutoga je neprijatelja postao tek jedno od djece koja su ga gledala. Uplašeno, simpatično i voljeno biće koje iza sebe ima mamu, tatu i životnu priču. Biće s kojim se svako dijete može poistovjetiti.</para>
<para>Perica je na svom putu prevladavanja strahova bio okružen najmilijima, a upravo je njihova podrška iznjedrila pozitivne rezultate. Roditelji se svakako trebaju ugledati na Peričine roditelje. Poticajna okolina koja ne osuđuje, ne forsira već polagano dozvoljava djetetu da se navikava i uči, od presudne je važnosti za razvoj mladog pojedinca.</para>
<para>Predstava je izrazito pozitivna. Tekst se ne pokušava nasilno osuvremeniti već je fokusiran na temu rješavanja straha. Puno divnih songova, suradnja ansambla Žar ptice i nekoliko mladih, ali i iskusnih glumaca poput Jelene Miholjević te vješto odrađeni elementi kazališta sjena doprinijeli su ugođaju zbog kakvog će se najmlađa publika rado vraćati kazalištu.</para>
<para>
 Naša ocjena: Čista petica!
</para>
<para>
 <emphasis>Dob: 5+</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Režija: Dario Harjaček</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Glume: Jelena Miholjević, Amanda Prenkaj, Matija Čigir, Domagoj Janković, Matija Šakoranja</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Dramatizacija: Marijana Nola</emphasis>
</para>

Hrabrica - predivna predstava koja snaži i ohrabruje plašljive mališane Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način Književni opus Željke Horvat-Vukelje odgajateljima i roditeljima uvijek će biti koristan, jer ni jedan suvremeni hrvatski autor ne obrađuje svakodnevne teme iz dječjeg svijeta na tako šarmantan način. Upravo je Hrabrica jedan od tekstova koji zaista djeluje iscjeljujuće na svakodnevne dječje strahove, a osim u obveznoj lektiri, od sada se avanture malenoga Perice mogu doživjeti u odličnoj predstavi zagrebačkog kazališta Žar ptica.
Maleni je Perica beskrajno uplašeni dječak. Moglo bi se reći da strahuje i od vlastite sjene, a nedostatak samopouzdanja oduzeo mu je neke od najljepših trenutaka poput vožnje biciklom i druženja s prijateljima. U suočavanju sa stvarnošću koja Perici predstavlja neporaziv problem, odlučuju mu pomoći mama i tata. Svojim neobičnim metodama, roditelji će ga povesti na put prihvaćanja života kao mjesta za igru i slobodu, a ne straha i skrivanja.

   Redatelj Dario Harjaček ozbiljno je shvatio težinu teksta koji ima pred sobom jer iako naizgled jednostavno pisana, djela Željke Horvat-Vukelje tematski su iznimna i stoga je važno dati im zasluženi prostor. Poigravši se s popularnim teatrom sjena i pripovjedačem, legendarnim Borisom Miholjevićem, redatelj je zaista stvorio lik Hrabrice kao i sasvim drugi svijet u koji Perica tek kreće zavirivati. Svijet je to sjena koji priča paralelnu priču o dječaku koji nije uplašen, ne strahuje od promjena i novih situacija te se svojim samopouzdanjem čak i šepuri.
Djeca svojim strahovima pridaju ljudske ili čak nadrealne osobine pa se ispod kreveta najčešće kriju čudovišta, a u ormarima drijemaju kosturi. Tim se činjenicama vodio i redatelj pa je na izniman način malu djecu u publici suočio s jednim od najvećih strahova predškolske dobi, mrakom. Pogasivši sva svjetla u kazalištu, mrak odnosno grof Mrkli Mrak zavladao je scenom. I tek što su se djeca počela meškoljiti od straha, mrak je progovorio. Šeprtljav, neobičan i potpuno uplašen. U jednom je trenutku jauknuo kako ga boli grlo jer je pojeo hladan sladoled i nije slušao mamu. U publici se zaorio gromoglasan smijeh, a grof Mrkli Mrak od ljutoga je neprijatelja postao tek jedno od djece koja su ga gledala. Uplašeno, simpatično i voljeno biće koje iza sebe ima mamu, tatu i životnu priču. Biće s kojim se svako dijete može poistovjetiti.
Perica je na svom putu prevladavanja strahova bio okružen najmilijima, a upravo je njihova podrška iznjedrila pozitivne rezultate. Roditelji se svakako trebaju ugledati na Peričine roditelje. Poticajna okolina koja ne osuđuje, ne forsira već polagano dozvoljava djetetu da se navikava i uči, od presudne je važnosti za razvoj mladog pojedinca.
Predstava je izrazito pozitivna. Tekst se ne pokušava nasilno osuvremeniti već je fokusiran na temu rješavanja straha. Puno divnih songova, suradnja ansambla Žar ptice i nekoliko mladih, ali i iskusnih glumaca poput Jelene Miholjević te vješto odrađeni elementi kazališta sjena doprinijeli su ugođaju zbog kakvog će se najmlađa publika rado vraćati kazalištu.

   Naša ocjena: Čista petica!


   Dob: 5+


   Režija: Dario Harjaček


   Glume: Jelena Miholjević, Amanda Prenkaj, Matija Čigir, Domagoj Janković, Matija Šakoranja


   Dramatizacija: Marijana Nola
 Jelena Pervan 

hrabrica zar ptica 1

hrabrica zar ptica 3

hrabrica zar ptica 2

Hrabrica - predivna predstava koja snaži i ohrabruje plašljive mališane

<para>
 Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale Koristi se kod niza oblika motoričkih oštećenja, neuroloških disfunkcija i psiho-socijalnih poteškoća gotovo svih dobnih skupina. Budući da se svi zadatci provode kroz igru, i djeca i mladi uživaju u ovoj kreativnoj vrsti terapije.</para>
<para>Riječ je o novom pristupu koji ubrzava tijek oporavka, bolje motivira na aktivnost, dovodi do veće svjesnosti vlastitoga tijela i osjećaja društvene prihvaćenosti. Kako bismo vam što je moguće bolje predstavili TP, razgovarali smo s licenciranom instruktoricom terapijskog penjanja Lucijom Brkan, diplomiranom kineziologinjom i fizioterapeutkinjom, i predsjednicom <ulink url="http://www.terapijsko-penjanje.com.hr/index.html">Udruge za terapijsko penjanje „Osmijeh“</ulink>.</para>
<para>
 Koliko dugo postoji TP u Hrvatskoj i jesu li ljudi upoznati s njegovim potencijalom? Jeste li vi jedini koji se time bavite u RH?
</para>
<para>Terapijsko penjanje kod nas postoji od jeseni 2011. godine kada je Udruga osnovana. Tada smo i započeli s djelovanjem te ubrzo i s provođenjem prvih terapija iako nam to nije odmah bila namjera. Čim smo napravili internetsku stranicu telefon je počeo zvoniti i jednostavno se moralo pokrenuti, što nam ukazuje da ljudi prepoznaju potencijal ove vrste terapije. Iako postojimo gotovo četiri godine, rušenje prostora penjačke dvorane u Grahorovoj ulici 2013. godine gdje smo radili, stavilo je cijelu priču na čekanje i započeli smo tragati za novim prostorom. Polovinom prvog mjeseca ove godine započeli smo s radom u sklopu penjačke dvorane Fothia i zasad smo jedini ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji.</para>
<para>
 Kako ste se odlučili na edukaciju iz terapijskog penjanja i na pokretanje udruge i ovakvog projekta u Hrvatskoj?
</para>
<para>Do upoznavanja s ovim oblikom terapije došlo je sasvim slučajno, iako se ovaj vid rehabilitacije provodi u Austriji i Njemačkoj posljednjih trideset godina. Već prve godine nakon dolaska u Zagreb na studij, 2002. godine, završavam alpinističku školu i nastavljam se natjecateljski baviti penjačkim sportom. Za vrijeme jednog od međunarodnih penjačkih natjecanja u Grazu 2004. godine, dok sam još studirala na Kineziološkom fakultetu, za oko mi je zapeo zanimljivi šareni letak o terapijskom penjanju koji je završio u mojoj pernici. Letak je čekao do 2009. godine, kada sam već upisala i Studij fizioterapije, te je poslužio kao ideja za izradu rada za prvi Kongres studenata Studija fizioterapije. Nakon što je lagano zagrebano pod površinu ove teme, otkrio mi se jedan kreativan i novi oblik terapije s kojim se bilo nužno pobliže upoznati. Sljedeći korak bio je izrada diplomskog rada, nakon toga i odlazak na sam tečaj, a potom je prirodni slijed bio osnovati Udrugu kako bi se ovaj zabavni vid terapije pokušao proširiti i približiti svima nama.</para>
<para>
 Kome se sve preporučuje terapijsko penjanje, osobito kad govorimo o djeci i mladima?
</para>
<para>S obzirom na to da pokreti penjanja aktiviraju ekstenzijski obrazac držanja i time djeluju na normalizaciju posturalnih odnosa, sami začeci TP-a usko su povezani s tretmanom dječje populacije kod promjena posture (skolioze i kifoze). Isto tako, penjanje u adolescenata vodi poboljšanju mišićne jakosti leđne muskulature te dovodi mišiće u balans jakosti čime prevenira deformacije kralježnice, ali i bolove u lumbalnome dijelu. Zbog svega nabrojenog se penjanje općenito preporučuje, a u brojnim zemljama Europe uvedeno je i kao obvezatni dio fizičkog obrazovanja. Penjački obrasci kretanja promatrano u horizontali vrlo su slični puzanju i upravo ta činjenica ide u korist TP-u kod habilitacije i rehabilitacije djece. Stanja kod kojih se penjanje najčešće koristi su centralne kljenuti (cerebralna paraliza), oštećenja donjega motornog neurona, neuroloških poremećaja kretanja i balansa (ataksija) i sl. Izrazito dobri rezultati zabilježeni su u tretmanu djece s problemima u ponašanju (problemi s učenjem, ADHD, problemi percepcije, depresije itd.), ali i u tretmanu djece sa senzorno-integracijskim problemima (autizam). Kod Downovog sindroma djeca su pokazala izrazit interes za ovakav način kretanja te nakon nekog vremena samostalno počinju penjati.</para>
<para>
 Izdvojite nam još neke benefite terapijskog penjanja. Osim na fizičko zdravlje, TP odlično utječe i na psihu.
</para>
<para>Potencijalni benefiti koje pruža penjanje su brojni. To je jedina aktivnost u kojoj se uz opterećenje velikih mišićnih skupina aktiviraju i zahtjevnije male mišićne skupine koje je inače teže jačati: šake, stopala pa čak i oralna i orofacijalna muskulatura. Osim toga penjanje nudi pozitivno djelovanje na razvoj niz motoričkih sposobnosti. Penjanje je vrlo kompleksna aktivnost koja uključuje rad sva četiri ekstremiteta istodobno te zahtijeva planiranje kretnji i time utječe na kognitivne dimenzije. Svaka kretnja mora biti svjesno kontrolirana što onemogućava pristup aktivnosti na temelju potpune automatizacije kretnih struktura u procesu motoričkog učenja.Također, TP dokazano smanjuje anksioznost, nesigurnost i agresivnost, povećava samokontrolu i zadovoljstvo, opće raspoloženje te pozitivno utječe na socijalizaciju.</para>
<para>
 Riječ je o penjanju koje je prirodno, no naoko djeluje opasno. Boje li se isprva roditelji za svoje dijete?
</para>
<para>Iako se penjanje kao sport ubraja u skupinu ekstremnih sportova, u zadnjim desetljećima sigurnosne tehnike su se izuzetno razvile te je oprema koja se koristi sigurnija nego ikad prije. Sada se čak ni o ovom sportu više ne može govoriti kao o rizičnom, već više o avanturističkom. Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno. Provodi se na umjetnim stijenama i u kontroliranim uvjetima tako da se mogućnost pada isključuje. Ovisno o visini penjanja i potrebama, osiguranje od pada postiže se strunjačama uz dodatno osiguranje penjača/pacijenta spotanjem od nekontroliranog pada (spotanje podrazumijeva čuvanje penjača, tj. kontroliranje njegove aktivnosti i pada, s tim da se terapeut nalazi neposredno iza samog penjača konstantno ga prateći) ili <emphasis>top-rope</emphasis> osiguranjem užetom, tj. osiguranjem penjača odozgo (kod ovakvog načina penjanja uže je već provučeno kroz vrh smjera tako da penjač u bilo kojem trenutku može pustiti hvatišta a da ne dođe do pada). Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno te se zbog toga ovom aktivnosti mogu baviti slabovidna i slijepa djeca i osobe. Ima roditelja koji isprva malo pokazuju strah, ali nakon što dobiju dojam kako sve skupa izgleda vrlo brzo se opuste. Terapeut ima pomoćnu osobu zaduženu za osiguravanje užetom tako da roditelji ne pomažu ni na koji način već samo promatraju sa strane.</para>
<para/>
<para>
 Kako djeca reagiraju na penjanje? Koliko je star najmlađi a koliko najstariji korisnik?
</para>
<para>Dosad još nije bilo negativnih reakcija na penjanje. Čak i djeca koja su na početku pokazivala mali strah, vrlo brzo se oslobode i problemi se javljaju pri odlasku kući a ne pri dolasku. Penjanje je aktivnost s visokim postotkom lučenja endorfina koji doprinosi osjećaju zadovoljstva i sreće. Napredak u penjanju je brz, osjetan i vidljiv što dodatno potiče motivaciju i volju za radom te tako pozitivno djeluje na samopouzdanje, samostalnost i stjecanje pozitivne slike o samome sebi. Još kad se uz takvu aktivnost svi zadatci provode kroz igru, teško je pronaći zabavniji oblik terapije. Najmlađi korisnici imaju po tri i pol godine, a najstariji trideset i šest godina. Imamo korisnike koji su s nama od samog početka, a novi pristižu svakodnevno.</para>
<para>
 Neka se djeca isprva sigurno boje penjanja. Kako i na koji način se savladava taj strah?
</para>
<para>Ukoliko je strah uopće prisutan, započinje se vrlo polako jednostavnim igrama na lagano položenoj i niskoj stijeni. Postepeno se dijete ohrabri i popne sve više. U adekvatnom trenutku djetetu prezentiramo penjanje užetom na niskoj stijeni tako da dobije dojam kako to izgleda, najčešće ih osvoji spuštanje prema dolje, tj. ljuljanje. Kada isprobaju ljuljanje na užetu, neki se penju čak i da bi se mogli spuštati/ljuljati. Kada se ohrabre na nižoj stijeni i dobiju osjećaj sigurnosti, prelazimo na penjanje užetom na visoku stijenu čime stječu dodatan osjećaj važnosti jer mogu ono što mnogi ne mogu te se razvija osjećaj hrabrosti i samouvjerenosti.</para>
<para>
 Imate li male polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ili se TP više kombinira s ostalim terapijama? Kako liječnici i ostali stručnjaci gledaju na ovu terapijsku disciplinu?
</para>
<para>Imamo polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ali većina korisnika kombinira penjanje kao nadopunu ostalim terapijskim konceptima. Terapijsko penjanje je u Austriji i Njemačkoj iznimno priznati oblik terapije koji se susreće u većini boljih klinika i bolnica. Ni samom tečaju nije moguće pristupiti ukoliko nemate diplomu medicinskog fakulteta ili studija fizioterapije. U udruzi također imamo našu doktoricu medicine, neurologinju, Maju Rubinić Majdak, koja provodi neurološke procjene naših malih korisnika. Koliko vidimo, i naši stručnjaci prepoznaju terapijsko penjanje i njegove dobrobiti jer mnoga nam djeca dolaze na preporuku logopeda, defektologa i sl.</para>
<para>
 Koliko je potrebno vremena da se ostvari neki terapijski cilj? Kakve rezultate bilježite kroz svoj rad?
</para>
<para>Ovisi, neke promjene vidljive su odmah, a za neke treba vremena, strpljenja i redovitog vježbanja. Promjene kod samopouzdanja i sigurnosti u sebe, primjerice, vidljive su kod neke djece već nakon jednog dolaska, dok za jačanje muskulature ipak treba malo više vremena. Zasad, osim onoga što mi vidimo, stižu nam redovito i dosta pozitivni komentari od strane roditelja. Osim poboljšanja motorike, jakosti muskulature i povećanja opsega kretnji, djeca su općenito samostalnija i sigurnija u sebe. Nekima više ne treba pomoć oko nekih stvari koje prije nisu mogli. Roditelji često uočavaju, a i mi primjećujemo, iznimna poboljšanja što se tiče poticanja govora, a i koncentracije općenito.</para>
<para/>
<para>
 Koliko traje jedan trening i od čega se sastoji? Koliko je polaznika istovremeno na terapiji? Što se sve nalazi u dvorani za TP?
</para>
<para>Terapije/treninzi najčešče traju od pola sata do četrdeset i pet minuta. Najčešče je to individuani rad ali imamo i nekoliko grupica od dvoje ili troje korisnika. No pri spajanju djece u grupe vodimo se njihovim sposobnostima, da si odgovaraju karakterno te da samim spajanjem u grupu oni jedni na druge pozitivno djeluju. Uvijek je prisutan terapeut i barem jedna pomoćna osoba. Što se tiče rekvizita, osim adaptirane stijene i penjačke opreme u dvorani se nalazi potrebna didaktička oprema i igračke.</para>
<para>
 Koliko puta tjedno/mjesečno djeca polaze terapije? 
</para>
<para>Sve ovisi o tome kakav cilj se želi postići, kakve su potrebe i koliko godina ima korisnik. Krećemo s terapijicama od jedan put tjedno po pola sata, a zatim ili se produlji trajanje terapije ili se poveća broj dolazaka na dva puta tjedno. Nekome se pola sata može činiti kratko, no inidvidualnim pristupom kroz pola sata moguće je učiniti mnogo jer se u penjanju sve može individualno prilagođavati i otežavati ukoliko je i koliko je potrebno; izborom smjerova (pozicioniranjem grifova, njihovim razmakom, veličinom i oblikom), izborom nagiba stijene, izborom visine stijene itd. Svi naši polaznici su redoviti a ono što veseli jest da uvijek iznova dolaze s jednakim veseljem kao i na samom početku.</para>
<para>
 Koja je cijena TP-a? Plaćaju li sve roditelji ili je jedan dio sufinanciran?
</para>
<para>Cijena terapije u trajanju pola sata iznosi 75 kn. Naši članovi imaju popust: ukoliko nakon probnog dolaska odluče redovito dolaziti, ispune pristupnicu i uplate godišnju članarinu od 50 kn, time dobiju člansku iskaznicu i ostvaruju nižu cijenu pa ih dolazak košta 50 kn, tj. 4x mjesečno 200 kn ili 8x mjesečno 350 kn. Roditelji, na žalost, plaćaju sve troškove, no mi se zaista trudimo da oni budu što niži.</para>
<para>
 Kakav je osjećaj baviti se ovim plemenitim ali iznimno zahtjevnim poslom?
</para>
<para>Kakav je osjećaj? Svakako poseban kada osjetite koliko vas ta djeca vole i koliko su zahvalna. Ne moram puno pričati koliko to znači djetetu koje ne može hodati a može se penjati. Nema tih riječi kojima bismo opisali snagu njihovog osmijeha.</para>
<para>
 Kakvi su Vaši ciljevi za budućnost?
</para>
<para>Naši su ciljevi prije svega podučiti pomoćne osobe za rad s korisnicima s lakšim teškoćama jer nam nedostaje osoba za rad sa zainteresiranim korisnicima i članovima kojih je sve više. Nužno je i adaptirati postojeće stijene i nadograditi dodatne dijelove prilagođene našim potrebama. Ima još dosta adaptivne opreme koja bi nam dobro došla, ali snalazimo se. Također nam je cilj potaknuti razvoj parapenjačkog sporta, kod nas i u cijeloj regiji. Zovu nas iz susjednih zemalja s velikim interesom, prate naš rad te žele pokrenuti istu priču na mnogo raznih strana i to nas jako veseli.</para>

INTERVJU Lucija Brkan: Terapijsko penjanje na nebrojene načine pomaže djeci Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale. 
   Terapijsko penjanje (TP) predstavlja modificirani oblik slobodnoga penjanja te ima rehabilitacijske i habilitacijske, ali i preventivne potencijale Koristi se kod niza oblika motoričkih oštećenja, neuroloških disfunkcija i psiho-socijalnih poteškoća gotovo svih dobnih skupina. Budući da se svi zadatci provode kroz igru, i djeca i mladi uživaju u ovoj kreativnoj vrsti terapije.
Riječ je o novom pristupu koji ubrzava tijek oporavka, bolje motivira na aktivnost, dovodi do veće svjesnosti vlastitoga tijela i osjećaja društvene prihvaćenosti. Kako bismo vam što je moguće bolje predstavili TP, razgovarali smo s licenciranom instruktoricom terapijskog penjanja Lucijom Brkan, diplomiranom kineziologinjom i fizioterapeutkinjom, i predsjednicom Udruge za terapijsko penjanje „Osmijeh“.

   Koliko dugo postoji TP u Hrvatskoj i jesu li ljudi upoznati s njegovim potencijalom? Jeste li vi jedini koji se time bavite u RH?

Terapijsko penjanje kod nas postoji od jeseni 2011. godine kada je Udruga osnovana. Tada smo i započeli s djelovanjem te ubrzo i s provođenjem prvih terapija iako nam to nije odmah bila namjera. Čim smo napravili internetsku stranicu telefon je počeo zvoniti i jednostavno se moralo pokrenuti, što nam ukazuje da ljudi prepoznaju potencijal ove vrste terapije. Iako postojimo gotovo četiri godine, rušenje prostora penjačke dvorane u Grahorovoj ulici 2013. godine gdje smo radili, stavilo je cijelu priču na čekanje i započeli smo tragati za novim prostorom. Polovinom prvog mjeseca ove godine započeli smo s radom u sklopu penjačke dvorane Fothia i zasad smo jedini ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji.

   Kako ste se odlučili na edukaciju iz terapijskog penjanja i na pokretanje udruge i ovakvog projekta u Hrvatskoj?

Do upoznavanja s ovim oblikom terapije došlo je sasvim slučajno, iako se ovaj vid rehabilitacije provodi u Austriji i Njemačkoj posljednjih trideset godina. Već prve godine nakon dolaska u Zagreb na studij, 2002. godine, završavam alpinističku školu i nastavljam se natjecateljski baviti penjačkim sportom. Za vrijeme jednog od međunarodnih penjačkih natjecanja u Grazu 2004. godine, dok sam još studirala na Kineziološkom fakultetu, za oko mi je zapeo zanimljivi šareni letak o terapijskom penjanju koji je završio u mojoj pernici. Letak je čekao do 2009. godine, kada sam već upisala i Studij fizioterapije, te je poslužio kao ideja za izradu rada za prvi Kongres studenata Studija fizioterapije. Nakon što je lagano zagrebano pod površinu ove teme, otkrio mi se jedan kreativan i novi oblik terapije s kojim se bilo nužno pobliže upoznati. Sljedeći korak bio je izrada diplomskog rada, nakon toga i odlazak na sam tečaj, a potom je prirodni slijed bio osnovati Udrugu kako bi se ovaj zabavni vid terapije pokušao proširiti i približiti svima nama.

   Kome se sve preporučuje terapijsko penjanje, osobito kad govorimo o djeci i mladima?

S obzirom na to da pokreti penjanja aktiviraju ekstenzijski obrazac držanja i time djeluju na normalizaciju posturalnih odnosa, sami začeci TP-a usko su povezani s tretmanom dječje populacije kod promjena posture (skolioze i kifoze). Isto tako, penjanje u adolescenata vodi poboljšanju mišićne jakosti leđne muskulature te dovodi mišiće u balans jakosti čime prevenira deformacije kralježnice, ali i bolove u lumbalnome dijelu. Zbog svega nabrojenog se penjanje općenito preporučuje, a u brojnim zemljama Europe uvedeno je i kao obvezatni dio fizičkog obrazovanja. Penjački obrasci kretanja promatrano u horizontali vrlo su slični puzanju i upravo ta činjenica ide u korist TP-u kod habilitacije i rehabilitacije djece. Stanja kod kojih se penjanje najčešće koristi su centralne kljenuti (cerebralna paraliza), oštećenja donjega motornog neurona, neuroloških poremećaja kretanja i balansa (ataksija) i sl. Izrazito dobri rezultati zabilježeni su u tretmanu djece s problemima u ponašanju  (problemi s učenjem, ADHD, problemi percepcije, depresije itd.), ali i u tretmanu djece sa senzorno-integracijskim problemima (autizam). Kod Downovog sindroma djeca su pokazala izrazit interes za ovakav način kretanja te nakon nekog vremena samostalno počinju penjati.

   Izdvojite nam još neke benefite terapijskog penjanja. Osim na fizičko zdravlje, TP odlično utječe i na psihu.

Potencijalni benefiti koje pruža penjanje su brojni. To je jedina aktivnost u kojoj se uz opterećenje velikih mišićnih skupina aktiviraju i zahtjevnije male mišićne skupine koje je inače teže jačati: šake, stopala pa čak i oralna i orofacijalna muskulatura. Osim toga penjanje nudi pozitivno djelovanje na razvoj niz motoričkih sposobnosti. Penjanje je vrlo kompleksna aktivnost koja uključuje rad sva četiri ekstremiteta istodobno te zahtijeva planiranje kretnji i time utječe na kognitivne dimenzije. Svaka kretnja mora biti svjesno kontrolirana što onemogućava pristup aktivnosti na temelju potpune automatizacije kretnih struktura u procesu motoričkog učenja.Također, TP dokazano smanjuje anksioznost, nesigurnost i agresivnost, povećava samokontrolu i zadovoljstvo, opće raspoloženje te pozitivno utječe na socijalizaciju.

   Riječ je o penjanju koje je prirodno, no naoko djeluje opasno. Boje li se isprva roditelji za svoje dijete?

Iako se penjanje kao sport ubraja u skupinu ekstremnih sportova, u zadnjim desetljećima sigurnosne tehnike su se izuzetno razvile te je oprema koja se koristi sigurnija nego ikad prije. Sada se čak ni o ovom sportu više ne može govoriti kao o rizičnom, već više o avanturističkom. Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno. Provodi se na umjetnim stijenama i u kontroliranim uvjetima tako da se mogućnost pada isključuje. Ovisno o visini penjanja i potrebama, osiguranje od pada postiže se strunjačama uz dodatno osiguranje penjača/pacijenta spotanjem od nekontroliranog pada (spotanje podrazumijeva čuvanje penjača, tj. kontroliranje njegove aktivnosti i pada, s tim da se terapeut nalazi neposredno iza samog penjača konstantno ga prateći) ili top-rope osiguranjem užetom, tj. osiguranjem penjača odozgo (kod ovakvog načina penjanja uže je već provučeno kroz vrh smjera tako da penjač u bilo kojem trenutku može pustiti hvatišta a da ne dođe do pada). Terapijsko penjanje provodi se u potpunosti sigurno te se zbog toga ovom aktivnosti mogu baviti slabovidna i slijepa djeca i osobe. Ima roditelja koji isprva malo pokazuju strah, ali nakon što dobiju dojam kako sve skupa izgleda vrlo brzo se opuste. Terapeut ima pomoćnu osobu zaduženu za osiguravanje užetom tako da roditelji ne pomažu ni na koji način već samo promatraju sa strane.


   Kako djeca reagiraju na penjanje? Koliko je star najmlađi a koliko najstariji korisnik?

Dosad još nije bilo negativnih reakcija na penjanje. Čak i djeca koja su na početku pokazivala mali strah, vrlo brzo se oslobode i problemi se javljaju pri odlasku kući a ne pri dolasku. Penjanje je aktivnost s visokim postotkom lučenja endorfina koji doprinosi osjećaju zadovoljstva i sreće. Napredak u penjanju je brz, osjetan i vidljiv što dodatno potiče motivaciju i volju za radom te tako pozitivno djeluje na samopouzdanje, samostalnost i stjecanje pozitivne slike o samome sebi. Još kad se uz takvu aktivnost svi zadatci provode kroz igru, teško je pronaći zabavniji oblik terapije. Najmlađi korisnici imaju po tri i pol godine, a najstariji trideset i šest godina. Imamo korisnike koji su s nama od samog početka, a novi pristižu svakodnevno.

   Neka se djeca isprva sigurno boje penjanja. Kako i na koji način se savladava taj strah?

Ukoliko je strah uopće prisutan, započinje se vrlo polako jednostavnim igrama na lagano položenoj i niskoj stijeni. Postepeno se dijete ohrabri i popne sve više. U adekvatnom trenutku djetetu prezentiramo penjanje užetom na niskoj stijeni tako da dobije dojam kako to izgleda, najčešće ih osvoji spuštanje prema dolje, tj. ljuljanje. Kada isprobaju ljuljanje na užetu, neki se penju čak i da bi se mogli spuštati/ljuljati. Kada se ohrabre na nižoj stijeni i dobiju osjećaj sigurnosti, prelazimo na penjanje užetom na visoku stijenu čime stječu dodatan osjećaj važnosti jer mogu ono što mnogi ne mogu te se razvija osjećaj hrabrosti i samouvjerenosti.

   Imate li male polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ili se TP više kombinira s ostalim terapijama? Kako liječnici i ostali stručnjaci gledaju na ovu terapijsku disciplinu?

Imamo polaznike kojima je ovo jedini vid terapije, ali većina korisnika kombinira penjanje kao nadopunu ostalim terapijskim konceptima. Terapijsko penjanje je u Austriji i Njemačkoj iznimno priznati oblik terapije koji se susreće u većini boljih klinika i bolnica. Ni samom tečaju nije moguće pristupiti ukoliko nemate diplomu medicinskog fakulteta ili studija fizioterapije. U udruzi također imamo našu doktoricu medicine, neurologinju, Maju Rubinić Majdak, koja provodi neurološke procjene naših malih korisnika. Koliko vidimo, i naši stručnjaci prepoznaju terapijsko penjanje i njegove dobrobiti jer mnoga nam djeca dolaze na preporuku logopeda, defektologa i sl.

   Koliko je potrebno vremena da se ostvari neki terapijski cilj? Kakve rezultate bilježite kroz svoj rad?

Ovisi, neke promjene vidljive su odmah, a za neke treba vremena, strpljenja i redovitog vježbanja. Promjene kod samopouzdanja i sigurnosti u sebe, primjerice, vidljive su kod neke djece već nakon jednog dolaska, dok za jačanje muskulature ipak treba malo više vremena. Zasad, osim onoga što mi vidimo, stižu nam redovito i dosta pozitivni komentari od strane roditelja. Osim poboljšanja motorike, jakosti muskulature i povećanja opsega kretnji, djeca su općenito samostalnija i sigurnija u sebe. Nekima više ne treba pomoć oko nekih stvari koje prije nisu mogli. Roditelji često uočavaju, a i mi primjećujemo, iznimna poboljšanja što se tiče poticanja govora, a i koncentracije općenito.


   Koliko traje jedan trening i od čega se sastoji? Koliko je polaznika istovremeno na terapiji? Što se sve nalazi u dvorani za TP?

Terapije/treninzi najčešče traju od pola sata do četrdeset i pet minuta. Najčešče je to individuani rad ali imamo i nekoliko grupica od dvoje ili troje korisnika. No pri spajanju djece u grupe vodimo se njihovim sposobnostima, da si odgovaraju karakterno te da samim spajanjem u grupu oni jedni na druge pozitivno djeluju. Uvijek je prisutan terapeut i barem jedna pomoćna osoba. Što se tiče rekvizita, osim adaptirane stijene i penjačke opreme u dvorani se nalazi potrebna didaktička oprema i igračke.

   Koliko puta tjedno/mjesečno djeca polaze terapije? 

Sve ovisi o tome kakav cilj se želi postići, kakve su potrebe i koliko godina ima korisnik. Krećemo s terapijicama od jedan put tjedno po pola sata, a zatim ili se produlji trajanje terapije ili se poveća broj dolazaka na dva puta tjedno. Nekome se pola sata može činiti kratko, no inidvidualnim pristupom kroz pola sata moguće je učiniti mnogo jer se u penjanju sve može individualno prilagođavati i otežavati ukoliko je i koliko je potrebno; izborom smjerova (pozicioniranjem grifova, njihovim razmakom, veličinom i oblikom), izborom nagiba stijene, izborom visine stijene itd. Svi naši polaznici su redoviti a ono što veseli jest da uvijek iznova dolaze s jednakim veseljem kao i na samom početku.

   Koja je cijena TP-a? Plaćaju li sve roditelji ili je jedan dio sufinanciran?

Cijena terapije u trajanju pola sata iznosi 75 kn. Naši članovi imaju popust: ukoliko nakon probnog dolaska odluče redovito dolaziti, ispune pristupnicu i uplate godišnju članarinu od 50 kn, time dobiju člansku iskaznicu i ostvaruju nižu cijenu pa ih dolazak košta 50 kn, tj. 4x mjesečno 200 kn ili 8x mjesečno 350 kn. Roditelji, na žalost, plaćaju sve troškove, no mi se zaista trudimo da oni budu što niži.

   Kakav je osjećaj baviti se ovim plemenitim ali iznimno zahtjevnim poslom?

Kakav je osjećaj? Svakako poseban kada osjetite koliko vas ta djeca vole i koliko su zahvalna. Ne moram puno pričati koliko to znači djetetu koje ne može hodati a može se penjati. Nema tih riječi kojima bismo opisali snagu njihovog osmijeha.

   Kakvi su Vaši ciljevi za budućnost?

Naši su ciljevi prije svega podučiti pomoćne osobe za rad s korisnicima s lakšim teškoćama jer nam nedostaje osoba za rad sa zainteresiranim korisnicima i članovima kojih je sve više. Nužno je i adaptirati postojeće stijene i nadograditi dodatne dijelove prilagođene našim potrebama. Ima još dosta adaptivne opreme koja bi nam dobro došla, ali snalazimo se. Također nam je cilj potaknuti razvoj parapenjačkog sporta, kod nas i u cijeloj regiji. Zovu nas iz susjednih zemalja s velikim interesom, prate naš rad te žele pokrenuti istu priču na mnogo raznih strana i to nas jako veseli. Janja Čaisa 

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_05-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_24-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_23-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_12-1

udruga-za-terapijsko-penjanje-osmijeh_21-1

INTERVJU Lucija Brkan: Terapijsko penjanje na nebrojene načine pomaže djeci

<para>Nove mame moraju se nositi s mnogo stvari – manjkom sna, oporavkom tijela od poroda, bolovima dojenja (neke) i oscilacijama hormona. Uz to moraju se nositi i s brojnim savjetima i "dobronamjernim" komentarima koje nisu tražile, često i od potpuno nepoznatih osoba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za mame koje su rodile, osobito prvi puta, ovo je osjetljivo razdoblje i neće svaki komentar  lijepo zvučati (nemojte si uzimati za pravo majkama govoriti što god vam padne na pamet, koliko god to vi dobronamjerno mislili). No, ipak postoje neke stvari koje će svaka "novopečena" mama rado čuti, pa pokušajte potporu pružiti ovako:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Nemojte reći ništa (osim ako vas ne zatraži za savjet)
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako se ovo možda ne čini kao neka pomoć, ponekad je tiha potpora najbolja stvar na svijetu. Ljubazan osmjeh ohrabrenja i suosjećanje u očima mogu učiniti čuda i veliku utjehu novoj majci u nekom od teških momenata majčinstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. "Odlično ti ide!"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnoge žene koje su po prvi puta postale majke  (a i one kojima ovo nije prvi put – jer svako je dijete drugačije) suočavaju se s puno nesigurnosti i emocija: znači li taj plač da je gladan ili pospan? Muče ga vjetrovi ili mu je pelena mokra? Svi se mi s vremenom uhodamo i rastemo zajedno s našim djetetom, no ipak i u tim početnim trenucima pozitivno ohrabrenje zaista puno znači. "Ništa ti nemoj brinuti, mamice. Sve je u redu i sve će biti u redu. To to možeš!"<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. "Postat će lakše."
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S ovime budite pažljivi, jer... Znate tu su hormoni. I manjak sna. I beba koja, kako se čini, neprestano plače. Recite joj, bez previše objašnjavanja, da će stvari postati lakše i bolje. Nešto kao: "Draga, znam da ti je teško. Ja sam kroz to sve prošla. Ti se stvarno dobro snalaziš sa svime, a sve će postati lakše s vremenom. Obećavam." Sada biste mogli pasti u napast ubaciti "Uživaj u svakom trenutku", no nemojte. Samo joj pozornost usmjerite na svjetlo na kraju tunela i ostavite joj tu sreću i nadu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. "Ti ne moraš biti savršena"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Objasnite joj da savršena majka ne postoji. Kako bi bila najbolja majka svom djetetu samo se mora truditi naviše što može. Majčinstvo je puno uspona i padova. Kažite joj da ne bude prekritična prema sebi ili se obeshrabri ako nešto ne pođe onako kako si naumila. Kao i u svemu ostalome – vježbom se dolazi do savršenstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. "Mogu li ti ikako pomoći?"
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina mama će vjerojatno odbiti ovu ponudu, no to je u redu. Nemojte navaljivati. Umjesto toga pomognite joj s kolicima, pokupite i spakirajte igračke ako ste bili na zajedničkoj kavi ili se čak kreveljite i animirajte bebu koja plače. Čak i kad mama odbije, sama ponuda može jako puno značiti. Ako ste bliski s prijateljicom možete joj ponuditi i da pričuvate nakratko bebu dok ona malo odspava – jer , vjerujte, to nekim mamama vrijedi više od svog blaga na svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Monkey Business - Fotolia</para>

5 stvari koje svaka "novopečena" mama želi čuti Pružite ispravnu potporu mamama Nove mame moraju se nositi s mnogo stvari – manjkom sna, oporavkom tijela od poroda, bolovima dojenja (neke) i oscilacijama hormona. Uz to moraju se nositi i s brojnim savjetima i "dobronamjernim" komentarima koje nisu tražile, često i od potpuno nepoznatih osoba.
   
Za mame koje su rodile, osobito prvi puta, ovo je osjetljivo razdoblje i neće svaki komentar  lijepo zvučati (nemojte si uzimati za pravo majkama govoriti što god vam padne na pamet, koliko god to vi dobronamjerno mislili). No, ipak postoje neke stvari koje će svaka "novopečena" mama rado čuti, pa pokušajte potporu pružiti ovako:
   
   1. Nemojte reći ništa (osim ako vas ne zatraži za savjet)
   
Iako se ovo možda ne čini kao neka pomoć, ponekad je tiha potpora najbolja stvar na svijetu. Ljubazan osmjeh ohrabrenja i suosjećanje u očima mogu učiniti čuda i veliku utjehu novoj majci u nekom od teških momenata majčinstva.
   
   2. "Odlično ti ide!"
   
Mnoge žene koje su po prvi puta postale majke  (a i one kojima ovo nije prvi put – jer svako je dijete drugačije) suočavaju se s puno nesigurnosti i emocija: znači li taj plač da je gladan ili pospan? Muče ga vjetrovi ili mu je pelena mokra? Svi se mi s vremenom uhodamo i rastemo zajedno s našim djetetom, no ipak i u tim početnim trenucima pozitivno ohrabrenje zaista puno znači. "Ništa ti nemoj brinuti, mamice. Sve je u redu i sve će biti u redu. To to možeš!"
   
   3. "Postat će lakše."
   
S ovime budite pažljivi, jer... Znate tu su hormoni. I manjak sna. I beba koja, kako se čini, neprestano plače. Recite joj, bez previše objašnjavanja, da će stvari postati lakše i bolje. Nešto kao: "Draga, znam da ti je teško. Ja sam kroz to sve prošla. Ti se stvarno dobro snalaziš sa svime, a sve će postati lakše s vremenom. Obećavam." Sada biste mogli pasti u napast ubaciti "Uživaj u svakom trenutku", no nemojte. Samo joj pozornost usmjerite na svjetlo na kraju tunela i ostavite joj tu sreću i nadu.
   
   4. "Ti ne moraš biti savršena"
   
Objasnite joj da savršena majka ne postoji. Kako bi bila najbolja majka svom djetetu samo se mora truditi naviše što može. Majčinstvo je puno uspona i padova. Kažite joj da ne bude prekritična prema sebi ili se obeshrabri ako nešto ne pođe onako kako si naumila. Kao i u svemu ostalome – vježbom se dolazi do savršenstva.
   
   5. "Mogu li ti ikako pomoći?"
   
Većina mama će vjerojatno odbiti ovu ponudu, no to je u redu. Nemojte navaljivati. Umjesto toga pomognite joj s kolicima, pokupite i spakirajte igračke ako ste bili na zajedničkoj kavi ili se čak kreveljite i animirajte bebu koja plače. Čak i kad mama odbije, sama ponuda može jako puno značiti. Ako ste bliski s prijateljicom možete joj ponuditi i da pričuvate nakratko bebu dok ona malo odspava – jer , vjerujte, to nekim mamama vrijedi više od svog blaga na svijetu.
 

Foto: © Monkey Business - Fotolia M.N. 

5 stvari koje svaka "novopečena" mama želi čuti

<para> Nakon što se pupčana vrpca podveže, ta krv ostaje u krvnim žilama posteljice, a tada je moguće posebnim instrumentima izvaditi ju i pohraniti.</para>
<para>
 Matične stanice iz krvi pupkovine novorođenčeta su jedine koje se mogu transformirati u bilo koju drugu stanicu u organizmu, a to je i razlog zbog kojeg su nezamjenjive u liječenju karcinoma i drugih teških bolesti. One se smatraju gradivnim dijelovima tijela, jer tvore osnovu tkiva, krvi i imunološkog sustava.</para>
<para>S obzirom na to da se u pupkovini novorođenčeta nalaze najmlađe matične stanice koje još nisu specijalizirane, nego se mogu pretvoriti u bilo koji drugi oblik naših stanica, trenutno se njima uspješno liječi čak 75 bolesti, malignih i nemalignih.</para>
<para>Iz ovog razloga, danas je sve popularnije doniranje ili pohranjivanje krvi pupkovine u specijaliziranim bankama.</para>
<heading4>Odlučiti se za javnu ili privatnu banku matičnih stanica?</heading4>
<para>Ako bi se roditelji odlučili na ovaj postupak, imaju dvije mogućnosti – doniranje javnoj banci ili pohranjivanje u privatnoj.</para>
<para>Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupkovine za opću dobrobit. Povezane su u međunarodnu mrežu pa pohranjeni materijal može biti korišten za liječenje bolesnika širom svijeta. U privatnim se pak bankama pohranjuje krv iz pupkovine za osobne potrebe kako bi u slučaju bolesti bile korištene u liječenju članova obitelji, a na to se može gledati kao na svojevrsno biološko osiguranje.</para>
<para>Nekoliko je parametara koje roditelji trebaju imati u vidu pri donošenju ove odluke. Statistička vjerojatnost da će dijete trebati svoju krv iz pupkovine je vrlo mala. Teško ju je procijeniti, ali iznosi od 1:2500 do 1:200 000. Vjerojatnije je da će koristiti u liječenju nekog od članova obitelji, s tim da je vjerojatnost da će krv iz pupkovine odgovarati roditeljima vrlo mala - iznosi samo 1%, dok su bolje mogućnosti za upotrebu uzorka kod rođenog brata ili sestre, kod kojih postoji vjerojatnost kompatibilnosti od 25%.</para>
<para>Također, kada se radi o doniranju transplantata javnoj banci, potrebno je udovoljiti strogim kriterijima broja pohranjenih stanica, sterilnosti te odsutnosti zaraznih bolesti, što broj doniraniranih materijala smanjuje na tek trećinu koja se u stvarnosti pohrani. Dok je u slučaju privatne banke, jedini uvjet dovoljan broj stanica, dok ostali kriteriji, osim sterilnosti, nisu presudni.</para>
<heading4>Kako se kreću cijene?</heading4>
<para>Ukoliko se roditelji odluče na doniranje u Banku krvi iz pupkovine Ana Rukavina, za njih će to biti besplatno, tj. neće imati nikakvih financijskih troškova. Ako se odluče za neku od privatnih banaka koje nude usluge pohranjivanja morat će izdvojiti oko 1000 kuna za postupak uzimanja krvi iz pupkovine koji će biti naplaćen u bolnici, te iznos od 13 604 do vrtoglavih 25 800 kuna za uslugu pohranjivanja u banci.</para>
<para>Različite privatne banke nude različite pakete usluga koji se prema tome razlikuju i cijenom. Za najveću cijenu usluge dobit ćete i najduži period pohranjivanja krvi od čak 50 godina uz koji dolazi i transportni paket sa setom za uzimanje krvi, besplatno uzimanje krvi iz pupkovine u rodilištu, transport do laboratorija, obrada krvi, ispitivanje kvalitete krvi, dostavljanje i obrazloženje rezultata, te transport pupčane krvi do klinike u slučaju terapijske primjene, dok onaj najjeftiniji uključuje set za uzimanje i transport uzorka, mikrobiološke pretrage majčine krvi, analizu, procesuiranje i 20 godina pohrane.</para>
<heading4>Prednosti kasnijeg rezanja pupkovine (uslijed kojeg nije moguće pohraniti matične stanice)</heading4>
<para>Danas se općenito smatra da je rano rezanje pupkovine neškodljivo za majku i dijete, ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju sve dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila.</para>
<para>Dijete kojemu se pupčana vrpca odmah presiječe gubi svoj dotadašnji izvor kisika i primorano je preuranjeno učiniti prvi udah čime zrak u pluća dolazi na grub način. Zbog toga prvi udah izaziva intenzivan osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem, koji se smatrao normalnim i poželjnim, zapravo je znak intenzivne patnje.</para>
<para>Usporedbe radi, prvi udah nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protječe gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice novorođenčeta.</para>
<para>Dobrobiti za dijete koje dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice su višestruke, a rezultati istraživanja kažu:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ako je dijete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Javlja se porast zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca odgođeno prerezane pupkovine duže doje;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U prijevremeno rođene djece veća je razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjen je broj umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjena je potreba za transfuzijom krvi;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Kao i u svemu drugome, na roditeljima je da odluče što je najbolje za njihovo dijete. Iako je pohranjivanje matičnih stanica i njihovo korištenje u liječenju veliko dostignuće moderne medicine, omogućavanje djetetu da nakon poroda dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice, prema spomenutim dobrobitima, nije zanemarivo.</para>
<para>Pa ipak, ukoliko u obitelji postoji povijest bolesti za koju postoji i najmanja vjerojatnost da će ju i dijete dobiti, a izlječiva je matičnim stanicama – bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno ne napraviti ovaj zalog za budućnost.</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: Zaklada Ana Rukavina, Hrvatska udruga za promicanje primaljstva</emphasis>
</para>

Pohrana matičnih stanica iz pupkovine: sve o postupku koji može spasiti život Krv iz pupkovine ili umbilikalna krv je krv koja se nalazi u krvnim žilama pupčane vrpce i posteljice.  Nakon što se pupčana vrpca podveže, ta krv ostaje u krvnim žilama posteljice, a tada je moguće posebnim instrumentima izvaditi ju i pohraniti.

   Matične stanice iz krvi pupkovine novorođenčeta su jedine koje se mogu transformirati u bilo koju drugu stanicu u organizmu, a to je i razlog zbog kojeg su nezamjenjive u liječenju karcinoma i drugih teških bolesti. One se smatraju gradivnim dijelovima tijela, jer tvore osnovu tkiva, krvi i imunološkog sustava.
S obzirom na to da se u pupkovini novorođenčeta nalaze najmlađe matične stanice koje još nisu specijalizirane, nego se mogu pretvoriti u bilo koji drugi oblik naših stanica, trenutno se njima uspješno liječi čak 75 bolesti, malignih i nemalignih.
Iz ovog razloga, danas je sve popularnije doniranje  ili pohranjivanje krvi pupkovine u specijaliziranim bankama.
Odlučiti se za javnu ili privatnu banku matičnih stanica?
Ako bi se roditelji odlučili na ovaj postupak, imaju dvije mogućnosti – doniranje javnoj banci ili pohranjivanje u privatnoj.
Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupkovine za opću dobrobit. Povezane su u međunarodnu mrežu pa pohranjeni materijal može biti korišten za liječenje bolesnika širom svijeta. U privatnim se pak bankama pohranjuje krv iz pupkovine za osobne potrebe kako bi u slučaju bolesti bile korištene u liječenju članova obitelji, a na to se može gledati kao na svojevrsno biološko osiguranje.
Nekoliko je parametara koje roditelji trebaju imati u vidu pri donošenju ove odluke. Statistička vjerojatnost da će dijete trebati svoju krv iz pupkovine je vrlo mala. Teško ju je procijeniti, ali iznosi od 1:2500 do 1:200 000. Vjerojatnije je da će koristiti u liječenju nekog od članova obitelji, s tim da je vjerojatnost da će krv iz pupkovine odgovarati roditeljima vrlo mala - iznosi samo 1%, dok su bolje mogućnosti za upotrebu uzorka kod rođenog brata ili sestre, kod kojih postoji vjerojatnost kompatibilnosti od 25%.
Također, kada se radi o doniranju transplantata javnoj banci, potrebno je udovoljiti strogim kriterijima broja pohranjenih stanica, sterilnosti te odsutnosti zaraznih bolesti, što broj doniraniranih materijala smanjuje na tek trećinu koja se u stvarnosti pohrani. Dok je u slučaju privatne banke, jedini uvjet dovoljan broj stanica, dok ostali kriteriji, osim sterilnosti, nisu presudni.
Kako se kreću cijene?
Ukoliko se roditelji odluče na doniranje u Banku krvi iz pupkovine Ana Rukavina, za njih će to biti besplatno, tj. neće imati nikakvih financijskih troškova. Ako se odluče za neku od privatnih banaka koje nude usluge pohranjivanja morat će izdvojiti oko 1000 kuna za postupak uzimanja krvi iz pupkovine koji će biti naplaćen u bolnici, te iznos od 13 604 do vrtoglavih 25 800 kuna za uslugu pohranjivanja u banci.
Različite privatne banke nude različite pakete usluga koji se prema tome razlikuju i cijenom. Za najveću cijenu usluge dobit ćete i najduži period pohranjivanja krvi od čak 50 godina uz koji dolazi i transportni paket sa setom za uzimanje krvi, besplatno uzimanje krvi iz pupkovine u rodilištu, transport do laboratorija, obrada krvi, ispitivanje kvalitete krvi, dostavljanje i obrazloženje rezultata, te transport pupčane krvi do klinike u slučaju terapijske primjene, dok onaj najjeftiniji uključuje set za uzimanje i transport uzorka, mikrobiološke pretrage majčine krvi, analizu, procesuiranje i 20 godina pohrane.
Prednosti kasnijeg rezanja pupkovine (uslijed kojeg nije moguće pohraniti matične stanice)
Danas se općenito smatra da je rano rezanje pupkovine neškodljivo za majku i dijete, ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju sve dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila.
Dijete kojemu se pupčana vrpca odmah presiječe gubi svoj dotadašnji izvor kisika i primorano je preuranjeno učiniti prvi udah čime zrak u pluća dolazi na grub način. Zbog toga prvi udah izaziva intenzivan osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem, koji se smatrao normalnim i poželjnim, zapravo je znak intenzivne patnje.
Usporedbe radi, prvi udah nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protječe gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice novorođenčeta.
Dobrobiti za dijete koje dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice su višestruke, a rezultati istraživanja kažu:

   
      Ako je dijete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije;
   
   
      U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima;
   
   
      Javlja se porast zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života;
   
   
      Djeca odgođeno prerezane pupkovine duže doje;
   
   
      U prijevremeno rođene djece veća je razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjen je broj umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjena je potreba za transfuzijom krvi;
   
   
      Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi.
   

Kao i u svemu drugome, na roditeljima je da odluče što je najbolje za njihovo dijete. Iako je pohranjivanje matičnih stanica i njihovo korištenje u liječenju veliko dostignuće moderne medicine, omogućavanje djetetu da nakon poroda dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice, prema spomenutim dobrobitima, nije zanemarivo.
Pa ipak, ukoliko u obitelji postoji povijest bolesti za koju postoji i najmanja vjerojatnost da će ju i dijete dobiti, a izlječiva je matičnim stanicama – bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno ne napraviti ovaj zalog za budućnost.

   Izvor: Zaklada Ana Rukavina, Hrvatska udruga za promicanje primaljstva
 Mateja Krizmanić 

Newborn cute infant baby with umbilical cord

Pohrana matičnih stanica iz pupkovine: sve o postupku koji može spasiti život

<para>Na temelju tih studija, napisano je mnogo knjiga koje mogu pomoći zainteresiranim roditeljima da potiču razvoj svojih beba, pa čak dok su još u majčinu trbuhu.</para>
<para>Jedna od tih knjiga je i Brain rules for baby, autora dr. Johna Medine, u kojoj navodi niz primjera kako se igrati s novorođenom bebom, a da je ujedno učite mnogim vještinama, od bazičnih vještina zaključivanja do empatije.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Igre prije rođenja</heading4>
<para>
 Mentalne igre za roditelje
Jedna od najvažnijih vještina koju roditelji moraju naučiti dijete, je sposobnost stavljanja sebe u "tuđe cipele" ili empatija. Djeca koja mogu bolje shvatiti tuđe stajalište i osjećaje, bolje prolaze u životu, počevši od socijalizacije u vrtiću te shvaćanja što odgojitelj traži od njih i zašto. Dijete vještinu uči promatrajući roditelje, odnosno kroz pasivno učenje. Roditelji trebaju u što više situacija imenovati i pogađati motivacije i osjećaje drugih ljudi. S vježbama mogu početi još i prije bebina rođenja. Na primjer, kada se nalaze u nekoj grupi ljudi, mogu pogađati o čemu pojedine grupice razgovaraju i kako se pojedinci osjećaju, iščitavajući samo njihov govor tijela. Kada beba dođe na svijet, odmah mogu početi na nju prenositi ovu praksu prepoznavanja emocija drugih ljudi na način da bebi od prvog dana govore rečenice tipa "Ti si danas jako vesela beba", "Tata je danas malo umoran", "Baka te voli i zato će te zagrliti", "Mama je htjela samo obrisati nosić i pomoći ti" i slično.</para>
<para>
 Razgovaranje sa samim sobom
Jednostavna, a učinkovita aktivnost koja budućim roditeljima može pomoći da odgoje emocionalno stabilno, introspektivno dijete je razgovaranje sa samim sobom. Na primjer, za podizanje dobrog raspoloženja, dobro je samome sebi govoriti "Vani je prekrasan dan, osjećam se sretno i smireno i veselim se današnjoj šetnji u prirodi". Beba koja odrasta uz roditelje koji znaju riječima izraziti kako okolina djeluje na njihovo raspoloženje, naučit će činiti isto, a to će poboljšati važnu vještinu unutarnjeg promišljanje o samome sebi. Kad beba dođe na svijet, roditelji mogu odmah na taj način s njome komunicirati. Na primjer, "Danas si jako dobro spavao, lijepo smo se odmorili i papali i sad smo sretni, pa idemo kod bake da te vidi jer joj nedostaješ, a i ona nama". Imenovanje emocija vrlo je važna vještina koja se uči i olakšava suživot s drugim ljudima te razvija vještinu samoregulacije emocija i ponašanja.</para>
<para>
 Vježbanje kreativnosti
Jedan od najvažnijih principa koji potiče kognitivne vještine kod novorođenčeta je konstantna interakcija između roditelja i djeteta. Dok kupovanje igračaka može uštedjeti malo vremena prezaposlenim roditeljima, izrada tih istih igračaka s bebom, potiče njihov razvoj na najsnažniji način. I prije bebina rođenja, roditelji mogu početi s kreativnim izražavanjem i izrađivati razne igračke i ukrase za svoju bebu, a po njezinu rođenju samo nastaviti s maštovitim aktivnostima u koje će uključiti bebu i vježbati njezine motoričke vještine.
</para>
<heading4>
Igranje s novorođenčetom</heading4>
<para>
 Pauza-igra-pauza
Mnogo prije no što savladaju vještinu govora, bebe uspijevaju komunicirati svoje potrebe i želje. Beba od samog rođenja može početi komunicirati sa svijetom oko sebe. No pri tom je važno da se novorođenče ne stimulira pretjerano, da ga se ne bombardira senzornim podražajima i interakcijom. Za roditelje je važno prepoznati kada je novorođenčetu dosta interakcije. Tako malene bebe to će napraviti okretanjem glave i tada je vrijeme za pauzu. Razgovor, maženje, igranje nastavite tek kada beba pokaže želju za nastavak, pa opet prekinite kada njezina pažnja odluta ili se pasivizira.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Igra imitacije
Bebe dolaze na svijet pripremljene da oponašaju uzbudljiva događanja iz svoje neposredne okoline, a roditelji to mogu iskoristiti za igru imitacije. Već u prvim tjednima roditelji će primijetiti da beba plazi jezik nakon što joj to pokažu roditelji na vlastitom primjeru, odnosno da ih oponaša. Kako odrasta, beba će pokušati oponašati i zvukove koje čuje od roditelja. Pokušat će oblikovati usta na način kako to radi mama kad nasmijava svoje maleno zlato ili ručicama kopirati pokret koji je pokazao tata. Važno je u interakciji s bebom koristiti različite glasove (bebe obožavaju visoke tonove), različite izraze lica, različite položaje usana kada ih se upoznaje s novim glasovima. Sve to one upijaju kao spužve od prvog dana i kad tad će pokazati svoje umijeće.</para>
<para>
 Hvatanje i motorika
Nakon nekoliko mjeseci, bebe će otkriti da svijet oko njih nije samo neka predstava koju mogu pasivno gledati i slušati, već da se i sami mogu uključiti i imati kontrolu nad nekim objektima. Počet će hvatati loptice, mamin prst, tatin nos, žličicu, te otkrivati kako ih mogu premiještati. Za bebu je jako uzbudljivo kada otkrije poveznicu uzrok-posljedica, odnosno da vlastitom voljom mogu nešto primiti i premijestiti. Roditelji trebaju bebu okružiti raznim predmetima i materijalima da vježba motoriku, ispituje taktilno svijet oko sebe i kreativno preslaguje stvari s jedne pozicije na drugu. Dobro bi bilo da predmeti budu šuškavi, mekani, tvrdi, odnosno da kroz različite materijale i teksture beba upozna neposrednu okolinu dok još ne može sama hodati i istraživati na druge načine.</para>
<para>
 Vesele kartice
Kreativnost koju ste vježbali prije rođenja djeteta, sada možete iskoristiti za učenje. Napravite šarene kartice s različitim crtežima koje ćete pokazivati bebi. Crteži neka budu jednostavni ali u svim bojama - sunce, mjesec, cvijet, oblak, drvo, mačka, miš... Na taj način počinje vizualno učenje, učenje koncepata, konstantno ponavljanje određenih riječi koje se bilježe u bebinu mozgu, vježbanje slogova. U istu svrhu mogu poslužiti i slikovnice za bebe, gdje od vrlo rane dobi upoznajete bebu sa svijetom priča, slika i bajki koji će itekako potaknuti njezin kognitivni razvoj. Važno je puno razgovarati s bebom, čitati joj, pjevati, pokazivati slike i boje, jer to je jedini način da joj pomognete u učenju govora i verbaliziranju svijeta koji primjećuje oko sebe.</para>

Jednostavnim igrama potaknite razvoj vašeg novorođenčeta Znanost je u posljednjim desetljećima jako napredovala kad je u pitanju istraživanje načina na koje bebe uče i općenito razvoja njihovih misaonih sposobnosti. Na temelju tih studija, napisano je mnogo knjiga koje mogu pomoći zainteresiranim roditeljima da potiču razvoj svojih beba, pa čak dok su još u majčinu trbuhu.
Jedna od tih knjiga je i Brain rules for baby, autora dr. Johna Medine, u kojoj navodi niz primjera kako se igrati s novorođenom bebom, a da je ujedno učite mnogim vještinama, od bazičnih vještina zaključivanja do empatije.
 

Igre prije rođenja

   Mentalne igre za roditelje
Jedna od najvažnijih vještina koju roditelji moraju naučiti dijete, je sposobnost stavljanja sebe u "tuđe cipele" ili empatija. Djeca koja mogu bolje shvatiti tuđe stajalište i osjećaje, bolje prolaze u životu, počevši od socijalizacije u vrtiću te shvaćanja što odgojitelj traži od njih i zašto. Dijete vještinu uči promatrajući roditelje, odnosno kroz pasivno učenje. Roditelji trebaju u što više situacija imenovati i pogađati motivacije i osjećaje drugih ljudi. S vježbama mogu početi još i prije bebina rođenja. Na primjer, kada se nalaze u nekoj grupi ljudi, mogu pogađati o čemu pojedine grupice razgovaraju i kako se pojedinci osjećaju, iščitavajući samo njihov govor tijela. Kada beba dođe na svijet, odmah mogu početi na nju prenositi ovu praksu prepoznavanja emocija drugih ljudi na način da bebi od prvog dana govore rečenice tipa "Ti si danas jako vesela beba", "Tata je danas malo umoran", "Baka te voli i zato će te zagrliti", "Mama je htjela samo obrisati nosić i pomoći ti" i slično.

   Razgovaranje sa samim sobom
Jednostavna, a učinkovita aktivnost koja budućim roditeljima može pomoći da odgoje emocionalno stabilno, introspektivno dijete je razgovaranje sa samim sobom. Na primjer, za podizanje dobrog raspoloženja, dobro je samome sebi govoriti "Vani je prekrasan dan, osjećam se sretno i smireno i veselim se današnjoj šetnji u prirodi". Beba koja odrasta uz roditelje koji znaju riječima izraziti kako okolina djeluje na njihovo raspoloženje, naučit će činiti isto, a to će poboljšati važnu vještinu unutarnjeg promišljanje o samome sebi. Kad beba dođe na svijet, roditelji mogu odmah na taj način s njome komunicirati. Na primjer, "Danas si jako dobro spavao, lijepo smo se odmorili i papali i sad smo sretni, pa idemo kod bake da te vidi jer joj nedostaješ, a i ona nama". Imenovanje emocija vrlo je važna vještina koja se uči i olakšava suživot s drugim ljudima te razvija vještinu samoregulacije emocija i ponašanja.

   Vježbanje kreativnosti
Jedan od najvažnijih principa koji potiče kognitivne vještine kod novorođenčeta je konstantna interakcija između roditelja i djeteta. Dok kupovanje igračaka može uštedjeti malo vremena prezaposlenim roditeljima, izrada tih istih igračaka s bebom, potiče njihov razvoj na najsnažniji način. I prije bebina rođenja, roditelji mogu početi s kreativnim izražavanjem i izrađivati razne igračke i ukrase za svoju bebu, a po njezinu rođenju samo nastaviti s maštovitim aktivnostima u koje će uključiti bebu i vježbati njezine motoričke vještine.


Igranje s novorođenčetom

   Pauza-igra-pauza
Mnogo prije no što savladaju vještinu govora, bebe uspijevaju komunicirati svoje potrebe i želje. Beba od samog rođenja može početi komunicirati sa svijetom oko sebe. No pri tom je važno da se novorođenče ne stimulira pretjerano, da ga se ne bombardira senzornim podražajima i interakcijom. Za roditelje je važno prepoznati kada je novorođenčetu dosta interakcije. Tako malene bebe to će napraviti okretanjem glave i tada je vrijeme za pauzu. Razgovor, maženje, igranje nastavite tek kada beba pokaže želju za nastavak, pa opet prekinite kada njezina pažnja odluta ili se pasivizira.

   


   Igra imitacije
Bebe dolaze na svijet pripremljene da oponašaju uzbudljiva događanja iz svoje neposredne okoline, a roditelji to mogu iskoristiti za igru imitacije. Već u prvim tjednima roditelji će primijetiti da beba plazi jezik nakon što joj to pokažu roditelji na vlastitom primjeru, odnosno da ih oponaša. Kako odrasta, beba će pokušati oponašati i zvukove koje čuje od roditelja. Pokušat će oblikovati usta na način kako to radi mama kad nasmijava svoje maleno zlato ili ručicama kopirati pokret koji je pokazao tata. Važno je u interakciji s bebom koristiti različite glasove (bebe obožavaju visoke tonove), različite izraze lica, različite položaje usana kada ih se upoznaje s novim glasovima. Sve to one upijaju kao spužve od prvog dana i kad tad će pokazati svoje umijeće.

   Hvatanje i motorika
Nakon nekoliko mjeseci, bebe će otkriti da svijet oko njih nije samo neka predstava koju mogu pasivno gledati i slušati, već da se i sami mogu uključiti i imati kontrolu nad nekim objektima. Počet će hvatati loptice, mamin prst, tatin nos, žličicu, te otkrivati kako ih mogu premiještati. Za bebu je jako uzbudljivo kada otkrije poveznicu uzrok-posljedica, odnosno da vlastitom voljom mogu nešto primiti i premijestiti. Roditelji trebaju bebu okružiti raznim predmetima i materijalima da vježba motoriku, ispituje taktilno svijet oko sebe i kreativno preslaguje stvari s jedne pozicije na drugu. Dobro bi bilo da predmeti budu šuškavi, mekani, tvrdi, odnosno da kroz različite materijale i teksture beba upozna neposrednu okolinu dok još ne može sama hodati i istraživati na druge načine.

   Vesele kartice
Kreativnost koju ste vježbali prije rođenja djeteta, sada možete iskoristiti za učenje. Napravite šarene kartice s različitim crtežima koje ćete pokazivati bebi. Crteži neka budu jednostavni ali u svim bojama - sunce, mjesec, cvijet, oblak, drvo, mačka, miš... Na taj način počinje vizualno učenje, učenje koncepata, konstantno ponavljanje određenih riječi koje se bilježe u bebinu mozgu, vježbanje slogova. U istu svrhu mogu poslužiti i slikovnice za bebe, gdje od vrlo rane dobi upoznajete bebu sa svijetom priča, slika i bajki koji će itekako potaknuti njezin kognitivni razvoj. Važno je puno razgovarati s bebom, čitati joj, pjevati, pokazivati slike i boje, jer to je jedini način da joj pomognete u učenju govora i verbaliziranju svijeta koji primjećuje oko sebe. Jelena Kovačić 

Happy mother and baby

Jednostavnim igrama potaknite razvoj vašeg novorođenčeta

<para>No što smo sve spremne žrtvovati kako bismo uz sve to osnovale i obitelj, najbolje pokazuje priča mame Maje.</para>
<para>
 Maja Lacković Šalković, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom u televizijskom novinarstvu postigla je sve to, no silno je željela osnovati obitelj i postati majka. Kako se ništa na svijetu ne može mjeriti s majčinstvom, Maja je odlučila uploviti i u te nemirne vode. Zahtjevan i stresan posao, hirovito novinarsko radno vrijeme, ali i sistemski lupus koji je Maji ranije dijagnosticiran i zbog kojeg je teže našla ginekologa koji će joj voditi trudnoću, nisu bili najbolji temelj za početak priče o obitelji.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Rita je rođena s 30 tjedana, težila je svega 980 grama</heading4>
<para>
Uz veliku podršku supruga i nakon tri izgubljene trudnoće, što ih je iscrpilo fizički, psihički i emocionalno, Maja je poput lavice pronalazila novu snagu i nije odustajala. Napokon, iz četvrtog pokušaja i nakon brižnog čuvanja trudnoće i hospitalizacije od prvih trudničkih dana, dugo očekivana Rita ugledala je svjetlo dana. Sićušna palčica rođena je puno prije termina, s punih 30 tjedana, sa svega 980 grama i 36 centimetara. Iako zabrinuti za zdravlje svoje bebe koju je još čekao dug i neizvjestan put, Maja i njezin suprug bili su neizmjerno sretni što su napokon postali roditelji. Okrenuo im se cijeli svijet za 360 stupnjeva, sve je stalo i postalo manje važno. Jedini zadatak i jedini cilj bio im je podići njihovu malu palčicu. U vrijeme kad je Maja rodila Ritu, početkom 2010. godine, Klub roditelja nedonoščadi Palčići tek je bio u osnivanju, tako da se nije mogla za pomoć obratiti nekoj organiziranoj grupi, kao što je to danas moguće.
</para>
<blockquote>
 <para>„Iako sam znala da ću roditi prije termina, na što su me pripremili liječnici, nisam bila spremna na to. To je nešto na što se čovjek ne može u potpunosti pripremiti“, kazala nam je Maja. Svoje početno iskustvo kao mame jednog palčića Maja opisuje prilično teškim. „Vrlo malo sam znala što se događa s bebom u inkubatoru, informacije sam dobivala na kapaljku, bebu sam mogla vidjeti samo na kratko, stalno iščekuješ bilo kakve vijesti, i prolaziš kroz emocionalni rolerkoster. I ono malo vremena što sam mogla provesti pored malene imala sam osjećaj da smetam sestrama i da sam niškoristi.“</para>
</blockquote>
<para>
Premda je porođaj protekao uredno (beba je na Abgar testu imala 10 od 10), problemi su nastali u danima poslije poroda. Djevojčica je između ostalog pokupila bolničku bakteriju, došlo je do sepse, utvrđeno je krvarenje 2. stupnja s periventrikularnom leukomalacijom. „Moja malena Rita ritala se od prvih dana života, no odjednom je postala pasivna. Majčinski instinkt mi je govorio da nešto nije u redu, da moram nešto poduzeti ako želim da moja beba preživi.“ Svjesna velike odgovornosti i rizika, Maja je sa suprugom odlučila premjestiti bebu u inkubatoru u drugu bolnicu gdje su ustanovili unutarnje krvarenje čime je djevojčici vjerojatno spašen život.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili</heading4>
<blockquote>
 <para>„Danas je stanje mnogo bolje po pitanju brige o nedonoščadi nego što je bilo prije pet godina. Puno se toga od tada promijenilo, na svu sreću nabolje. Vjerujem kako su upravo Palčići napravili veliki pomak u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama. Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili, umreženi su i bolje znaju koja su im prava. Na našu sreću, kada sam rodila Ritu, ipak je bila nekolicina ljudi u samom sustavu koji su nas savjetovali i bili su nam spremni pomoći, i na tome smo im zauvijek zahvalni“, kazala nam je Maja.</para>
</blockquote>
<para>
Rita je stigla kući gotovo tri mjeseca nakon rođenja. Pripreme za dolazak odigrale su se navrat-nanos jer se u bolnici pojavio rota virus, a s obzirom na to da Rita nije imala njegove simptome, preporučen je raniji odlazak kući. Iako su Maja i njezin suprug prošli svojevrsnu obuku prije bolničkog otpusta, opet je bio veliki izazov uzeti u ruke, obući ili pak kupati sitnu i fragilnu Ritu. „Kada nas je prvi put posjetila patronažna sestra, i na njenom se licu vidjela doza straha, nije znala kako primiti Ritu“, kaže nam s osmijehom mama Maja i dodaje, „moram priznati da sam i sama imala veliki strah, suprug je bio mnogo hrabriji.“</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mnogi odustaju od terapija jer ne mogu slušati da dijete plače</heading4>
<para>
Rita je danas vedra, vesela i pametna djevojčica koja ide u vrtić, na dnevni petosatni program. Nakon porodiljnog i rodiljnog, koji su dijelili ona i suprug, mama Maja je već neko vrijeme na dopustu za njegu djeteta s težim teškoćama u razvoju. Djevojčica ima dijagnozu spastična cerebralna paraliza s desnim hemiparetskim obrascem, ali je samostalno pokretna. Redovito od rođenja ide na različite vježbe na Goljaku.
</para>
<blockquote>
 <para>„Neki roditelji brzo odustanu kad je riječ o vježbama. Dijete katkada toliko jako plače da teško dolazi do zraka što je izuzetno teško gledati, ali treba stisnuti zube i biti jak jer znaš da ih vježbanje ne boli i da je ono za njihovo dobro“, ističe Maja.</para>
</blockquote>
<para>
 Treba biti ustrajan, uporan, imati puno živaca i ne odustajati. „Već sada Ritu i kod kuće i na Goljaku, kroz radne terapije intenzivno pripremamo za školu jer nam je cilj da bude intregrirana u redovni sustav i da ne moramo tražiti odgodu. Rezultati se vide, ali nakon puno truda i rada. Suprug i ja smo si veliki oslonac, na sve Ritine vježbe odlazimo zajedno, iz Kutine u Zagreb. Mi joj sada trebamo stvoriti temelj za koliko-toliko normalan život. Sve je podređeno njoj – našoj najdražoj Riti.“</para>
<para> </para>

Mama Maja: Ništa nam nije teško i sve ćemo učiniti za našu palčicu Ritu Gotovo svaka žena danas želi karijeru, financijsku neovisnost i priznanje u ovom, još uvijek pretežno muškom društvu. No što smo sve spremne žrtvovati kako bismo uz sve to osnovale i obitelj, najbolje pokazuje priča mame Maje.

   Maja Lacković Šalković, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom u televizijskom novinarstvu postigla je sve to, no silno je željela osnovati obitelj i postati majka. Kako se ništa na svijetu ne može mjeriti s majčinstvom, Maja je odlučila uploviti i u te nemirne vode. Zahtjevan i stresan posao, hirovito novinarsko radno vrijeme, ali i sistemski lupus koji je Maji ranije dijagnosticiran i zbog kojeg je teže našla ginekologa koji će joj voditi trudnoću, nisu bili najbolji temelj za početak priče o obitelji.
 

Rita je rođena s 30 tjedana, težila je svega 980 grama

Uz veliku podršku supruga i nakon tri izgubljene trudnoće, što ih je iscrpilo  fizički, psihički i emocionalno, Maja je poput lavice pronalazila novu snagu i nije odustajala. Napokon, iz četvrtog pokušaja i nakon brižnog čuvanja trudnoće i hospitalizacije od prvih trudničkih dana, dugo očekivana Rita ugledala je svjetlo dana. Sićušna palčica rođena je puno prije termina, s punih 30 tjedana, sa svega 980 grama i 36 centimetara. Iako zabrinuti za zdravlje svoje bebe koju je još čekao dug i neizvjestan put, Maja i njezin suprug bili su neizmjerno sretni što su napokon postali roditelji. Okrenuo im se cijeli svijet za 360 stupnjeva, sve je stalo i postalo manje važno. Jedini zadatak i jedini cilj bio im je podići njihovu malu palčicu. U vrijeme kad je Maja rodila Ritu, početkom 2010. godine, Klub roditelja nedonoščadi Palčići tek je bio u osnivanju, tako da se nije mogla za pomoć obratiti nekoj organiziranoj grupi, kao što je to danas moguće.


   „Iako sam znala da ću roditi prije termina, na što su me pripremili liječnici, nisam bila spremna na to. To je nešto na što se čovjek ne može u potpunosti pripremiti“, kazala nam je Maja. Svoje početno iskustvo kao mame jednog palčića Maja opisuje prilično teškim. „Vrlo malo sam znala što se događa s bebom u inkubatoru, informacije sam dobivala na kapaljku, bebu sam mogla vidjeti samo na kratko, stalno iščekuješ bilo kakve vijesti, i prolaziš kroz emocionalni rolerkoster. I ono malo vremena što sam mogla provesti pored malene imala sam osjećaj da smetam sestrama i da sam niškoristi.“


Premda je porođaj protekao uredno (beba je na Abgar testu imala 10 od 10), problemi su nastali u danima poslije poroda. Djevojčica je između ostalog pokupila bolničku bakteriju, došlo je do sepse, utvrđeno je krvarenje 2. stupnja s periventrikularnom leukomalacijom. „Moja malena Rita ritala se od prvih dana života, no odjednom je postala pasivna. Majčinski instinkt mi je govorio da nešto nije u redu, da moram nešto poduzeti ako želim da moja beba preživi.“ Svjesna velike odgovornosti i rizika, Maja je sa suprugom odlučila premjestiti bebu u inkubatoru u drugu bolnicu gdje su ustanovili unutarnje krvarenje čime je djevojčici vjerojatno spašen život.
 

Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili

   „Danas je stanje mnogo bolje po pitanju brige o nedonoščadi nego što je bilo prije pet godina. Puno se toga od tada promijenilo, na svu sreću nabolje. Vjerujem kako su upravo Palčići napravili veliki pomak u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama. Roditelji su danas mnogo informiraniji nego što smo mi bili, umreženi su i bolje znaju koja su im prava. Na našu sreću, kada sam rodila Ritu, ipak je bila nekolicina ljudi u samom sustavu koji su nas savjetovali i bili su nam spremni pomoći, i na tome smo im zauvijek zahvalni“, kazala nam je Maja.


Rita je stigla kući gotovo tri mjeseca nakon rođenja. Pripreme za dolazak odigrale su se navrat-nanos jer se u bolnici pojavio rota virus, a s obzirom na to da Rita nije imala njegove simptome, preporučen je raniji odlazak kući. Iako su Maja i njezin suprug prošli svojevrsnu obuku prije bolničkog otpusta, opet je bio veliki izazov uzeti u ruke, obući ili pak kupati sitnu i fragilnu Ritu. „Kada nas je prvi put posjetila patronažna sestra, i na njenom se licu vidjela doza straha, nije znala kako primiti Ritu“, kaže nam s osmijehom mama Maja i dodaje, „moram priznati da sam i sama imala veliki strah, suprug je bio mnogo hrabriji.“
 

Mnogi odustaju od terapija jer ne mogu slušati da dijete plače

Rita je danas vedra, vesela i pametna djevojčica koja ide u vrtić, na dnevni petosatni program. Nakon porodiljnog i rodiljnog, koji su dijelili ona i suprug, mama Maja je već neko vrijeme na dopustu za njegu djeteta s težim teškoćama u razvoju. Djevojčica ima dijagnozu spastična cerebralna paraliza s desnim hemiparetskim obrascem, ali je samostalno pokretna. Redovito od rođenja ide na različite vježbe na Goljaku.


   „Neki roditelji brzo odustanu kad je riječ o vježbama. Dijete katkada toliko jako plače da teško dolazi do zraka što je izuzetno teško gledati, ali treba stisnuti zube i biti jak jer znaš da ih vježbanje ne boli i da je ono za njihovo dobro“, ističe Maja.


   Treba biti ustrajan, uporan, imati puno živaca i ne odustajati. „Već sada Ritu i kod kuće i na Goljaku, kroz radne terapije  intenzivno pripremamo za školu jer nam je cilj da bude intregrirana u redovni sustav i da ne moramo tražiti odgodu. Rezultati se vide, ali nakon puno truda i rada. Suprug i ja smo si veliki oslonac, na sve Ritine vježbe odlazimo zajedno, iz Kutine u Zagreb. Mi joj sada trebamo stvoriti temelj za koliko-toliko normalan život. Sve je podređeno njoj – našoj najdražoj Riti.“
  Janja Čaisa 

Fotografija0773

DSC00233

Mama Maja: Ništa nam nije teško i sve ćemo učiniti za našu palčicu Ritu

<para>Nedaleko od djeteta stoji bračni par i crveni se, u nedoumici se pogledavajući i ne znajući što im je činiti. Prvo što pomislite je kako je uopće došlo do toga i moje dijete to nikad ne bi... No što ako se to jednom upravo dogodi i vama ili ste upravo vi taj roditelj koji stoji sa strane, crven kao paprika?</para>
<para>
 Kako uopće dolazi do socijalno nepoželjnog ponašanja?
</para>
<para>Realno, da se cijela ta scena odvijala doma ili negdje daleko od očiju drugih ljudi, cijela situacija bi bila upola manje stresna po vas. Što je najgore, u toj situaciji djetetu nipošto ne smijete kupiti kinder jaje jer ćete pozitivno potkrijepiti djetetovu reakciju, odnosno poslati mu poruku „svaki put kad ćeš ti vrištati, dobiti ćeš kinder jaje“. Međutim, ako se ta ista situacija ponovi još koji puta, pod velikim ste rizikom da dođe do generalizacije podražaja (jer opetovano pozitivno potkrepljenje dovodi do višestrukog uparivanja i generalizacije). Drugim riječima, dijete će povezati/shvatiti da s vrištanjem dobiva ono što želi i početi će ga koristiti u svakoj situaciji u kojoj vi njemu nešto uskratite. Možda vam se čini kao da dijete manipulira s vama i to je često fraza koja se može čuti (kako su sva djeca manipulatori), no to nije tako. Okolina i roditelji su naučili (da, da, naučili) dijete da se tako ponaša, jer sustav pozitivnog i negativnog potkrepljenja te nagrada i kazni su sve mehanizmi učenja. Zaključno, trebate vam nekakva reakcija kojom smirujete dijete, bez kinder jajeta i popratnog vrištanja.</para>
<para>
 Kako djeca funkcioniraju?
</para>
<para>Zamislite rijeku. Rijeka teče, ima svoj tok koji ne možete zaustaviti. Možete probati napraviti branu, ali opet nećete zaustaviti rijeku, jer je ona nezaustavljiva sila i pronaći će put za svoj tok. Slično je i s djecom, ona imaju svoje želje i zamišljene ciljeve te će na sve moguće načine probati doći do njih. Nema tu ništa skriveno iza tih namjera niti manipulativno, oni samo traže put do cilja. Ono što vi kao roditelj možete napraviti je sagraditi dobar nasip, na pravi način usmjeriti rijeku, ne probati ju zaustavljati, jer to nećete uspjeti, a može doći samo do poplave i teško popravljivih šteta. Taj nasip mora imati nekoliko karakteristika: mora biti čvrst i kontinuiran. Ako postoji prekid negdje u nasipu ili nije dobro napravljen, on će popustiti i rijeka će se izliti. Tako je i s pravilima ponašanja. Roditelj mora imati jasna i jednostavna pravila, ali biti striktan i dosljedan u njima. Ponekad je dovoljno samo jednom popustiti, da sav trud ode u nepovrat. Pritom je važno da taj nasip bude dovoljno široko postavljen i da pusti rijeci prostora da teče, jer u suprotnome će se rijeka svejedno preliti preko ruba nasipa, ma koliko god on bio čvrst. Drugim riječima, kada postavljamo pravila svojoj djeci, moramo im dati slobodu i osjećaj izbora. Mi smo tu da usmjeravamo, ne zaustavljamo. Postoji jedna odlična tehnika, koju stručnjaci preporučuju roditeljima, a koriste ju i terapeuti igrom. Ta metoda se zove ACT (<emphasis>acknowledge, communicate </emphasis>i <emphasis>target</emphasis>) ili u slobodnom prijevodu PKC: <emphasis>prihvati emociju</emphasis> – poručujemo djetetu da je u redu biti ljut ili tužan, zato što ne može dobiti kinder jaje. Ponašanje koje slijedi nakon emocije nije prihvatljivo, ali sama emocija je u redu! I odrasli su ljuti ili tužni kada nemaju novaca da si kupe nešto što bi htjeli, ali se ne bacaju po podu i vrište „Ja bih autooooo!!!“. Prihvaćanjem emocije potičete djetetovu emocionalnu samoregulaciju i dajete mu do znanja da ga razumjete. <emphasis>Komuniciraj granicu</emphasis> – u redu je biti ljut jer ne može biti po tvome, ali jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, vrištati itd. Poruka koju na taj način dajemo djetetu je „Prihvaćam te, razumjem te, ali tvoje ponašanje nije u redu“. To je ta razlika koju ponekad roditelji zaboravljaju ili nisu svjesni da ju rade: ponašanje je loše, ne dijete. <emphasis>Ciljaj alternativu</emphasis> – to je ta moć i osjećaj kontrole koji djeca vole imati i zbog kojeg uopće dolazi do takvih nekontroliranih reakcija. Moramo im pružiti priliku da zadrže osjećaj da oni imaju kontrolu – jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, ali možeš udarati u jastuk (doma) ili možemo o tome pričati kada se smiriš, mama/tata će te slušati (dućan). Konkretno u dućanu nije loše imati neku alternativu – ne možeš dobiti kinder jaje, ali možeš jabuku, bananu ili breskvu, sam/a biraj, što god želiš od navedenog.</para>
<para>
 Sankcioniranje nastale štete
</para>
<para>Dobro, sada ste oboružani svim znanjima, ali ste primjetili da je vaše dijete već usvojilo neke krive načine dobivanja željenog, koji se vama baš i ne sviđaju, poput vrištanja u trgovini. Stvar je na papiru vrlo jednostavna – ono što se naučilo, može se i odučiti, odnosno naučiti da 'stara pravila' ne vrijede. Naravno, u stvarnosti nije sve tako jednostavno, pogotovo kad su djeca u pitanju. Problem je što ako je dijete usvojilo jedan put do cilja, nevoljko će prihvatiti neki duži ili manje jednostavan put, pogotovo ako ne mora. Zato ga vi kao roditelj morate uvjeriti da ovaj put koji sada koristi, a vama nije zadovoljavajući, više nije dostupan. Naravno, za to treba vremena i puno upornosti. Vjerojatno će dijete probati nekoliko puta istim putem, prije nego shvati da zaista taj put više ne postoji. Drugim riječima, niti ACT tehnika niti bilo koja druga metoda neće upaliti isprve, pogotovo ako je plač više puta do sada upalio ili je već isprobana efikasna tehnika dobivanja željenog.</para>
<para>
 Kako i kada koristiti nova pravila?
</para>
<para>Ispravan odgovor je svugdje i uvijek isto! Naravno da to nije baš tako jednostavno, jer da je, nikad ne bi niti došlo do takvih scena. Stvar je u tome kada ih jednom krenete koristiti, morate BEZ IZNIMKE nastaviti koristiti, inače vam uzaludan sav trud (a i stres). Upravo zato, možda je najbolje za prvi put probati kod kuće. To okruženje će ujedno vama biti i najmanje stresno, jer dijete (a i vi) ima najmanje publike pa neće biti tog dodatnog stresa „Hoće li netko zvati socijalnu službu ako pustim dijete da vrišti?“. Naravno, prvi put kada izvedete takav neki manevar, djetetu neće biti ništa jasno i vjerojatno će se praviti da se to nije dogodilo. Ipak, reakcija bijesa će biti nešto manja, jer ste prepoznali njegove emocije i pokazali razumijevanje za njegove želje, unatoč ne ispunjavanju prohtjeva. Štoviše, mogli bi ste se iznenaditi i isprve uspjeti u svom naumu preodgoja. No nemojte se previše odmah poveseliti, morate isto uspjeti napraviti i na javnom mjestu.</para>
<para>
 Postoji li razlika s obzirom na dob djeteta?
</para>
<para>Postoji razlika s obzirom na kognitivnu zrelost djeteta. Na primjer, teško da će vas dijete od godinu dana razumjeti ako probate primijeniti ACT metodu. U tom slučaju vi odabirete alternativu za dijete. No s druge strane, dijete od godine dana neće imati prkosni ispad bijesa nasred dućana i puno lakše ćete ga smiriti. Ispadi nezadovoljstva i „Ne“ faza se počinju javljati tek nakon dvije godine, kada dijete počinje graditi svoj vlastiti identitet i razlikovati sebe od svoje majke, upravo zbog kognitivne zrelosti. Upravo u tom periodu će vam biti najteže koristiti ACT metodu (2-3 godine), jer djeca samo žele raditi suprotno od onoga što vi želite i jako im je važna ona zadnja faza – moć, nezavisnost i kontrola. Što su djeca starija, to im postaje važniji prvi dio, da imaju osjećaj prihvaćanja njih i njihovih emocija.</para>
<para>Koji god pristup da odaberete, a da ne uključuje emocionalno ili fizičko zlostavljanje, važno je da budete konzistentni. Uvijek i svugdje!</para>
<para>
 Autorica teksta: 
</para>
<para>
 Maja Bonačić, mag.psych., praktičarka terapije igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju Supermarket. Dijete vrišti na podu, lupa nogama i rukama, derući se „Hoću kinder jajeeeeee!!!!!“. Nedaleko od djeteta stoji bračni par i crveni se, u nedoumici se pogledavajući i ne znajući što im je činiti. Prvo što pomislite je kako je uopće došlo do toga i moje dijete to nikad ne bi... No što ako se to jednom upravo dogodi i vama ili ste upravo vi taj roditelj koji stoji sa strane, crven kao paprika?

   Kako uopće dolazi do socijalno nepoželjnog ponašanja?

Realno, da se cijela ta scena odvijala doma ili negdje daleko od očiju drugih ljudi, cijela situacija bi bila upola manje stresna po vas. Što je najgore, u toj situaciji djetetu nipošto ne smijete kupiti kinder jaje jer ćete pozitivno potkrijepiti djetetovu reakciju, odnosno poslati mu poruku „svaki put kad ćeš ti vrištati, dobiti ćeš kinder jaje“. Međutim, ako se ta ista situacija ponovi još koji puta, pod velikim ste rizikom da dođe do generalizacije podražaja (jer opetovano pozitivno potkrepljenje dovodi do višestrukog uparivanja i generalizacije). Drugim riječima, dijete će povezati/shvatiti da s vrištanjem dobiva ono što želi i početi će ga koristiti u svakoj situaciji u kojoj vi njemu nešto uskratite. Možda vam se čini kao da dijete manipulira s vama i to je često fraza koja se može čuti (kako su sva djeca manipulatori), no to nije tako. Okolina i roditelji su naučili (da, da, naučili) dijete da se tako ponaša, jer sustav pozitivnog i negativnog potkrepljenja te nagrada i kazni su sve mehanizmi učenja. Zaključno, trebate vam nekakva reakcija kojom smirujete dijete, bez kinder jajeta i popratnog vrištanja.

   Kako djeca funkcioniraju?

Zamislite rijeku. Rijeka teče, ima svoj tok koji ne možete zaustaviti. Možete probati napraviti branu, ali opet nećete zaustaviti rijeku, jer je ona nezaustavljiva sila i pronaći će put za svoj tok. Slično je i s djecom, ona imaju svoje želje i zamišljene ciljeve te će na sve moguće načine probati doći do njih. Nema tu ništa skriveno iza tih namjera niti manipulativno, oni samo traže put do cilja. Ono što vi kao roditelj možete napraviti je sagraditi dobar nasip, na pravi način usmjeriti rijeku, ne probati ju zaustavljati, jer to nećete uspjeti, a može doći samo do poplave i teško popravljivih šteta. Taj nasip mora imati nekoliko karakteristika: mora biti čvrst i kontinuiran. Ako postoji prekid negdje u nasipu ili nije dobro napravljen, on će popustiti i rijeka će se izliti. Tako je i s pravilima ponašanja. Roditelj mora imati jasna i jednostavna pravila, ali biti striktan i dosljedan u njima. Ponekad je dovoljno samo jednom popustiti, da sav trud ode u nepovrat. Pritom je važno da taj nasip bude dovoljno široko postavljen i da pusti rijeci prostora da teče, jer u suprotnome će se rijeka svejedno preliti preko ruba nasipa, ma koliko god on bio čvrst. Drugim riječima, kada postavljamo pravila svojoj djeci, moramo im dati slobodu i osjećaj izbora. Mi smo tu da usmjeravamo, ne zaustavljamo. Postoji jedna odlična tehnika, koju stručnjaci preporučuju roditeljima, a koriste ju i terapeuti igrom. Ta metoda se zove ACT (acknowledge, communicate i target) ili u slobodnom prijevodu PKC: prihvati emociju – poručujemo djetetu da je u redu biti ljut ili tužan, zato što ne može dobiti kinder jaje. Ponašanje koje slijedi nakon emocije nije prihvatljivo, ali sama emocija je u redu! I odrasli su ljuti ili tužni kada nemaju novaca da si kupe nešto što bi htjeli, ali se ne bacaju po podu i vrište „Ja bih autooooo!!!“. Prihvaćanjem emocije potičete djetetovu emocionalnu samoregulaciju i dajete mu do znanja da ga razumjete. Komuniciraj granicu – u redu je biti ljut jer ne može biti po tvome, ali jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, vrištati itd. Poruka koju na taj način dajemo djetetu je „Prihvaćam te, razumjem te, ali tvoje ponašanje nije u redu“. To je ta razlika koju ponekad roditelji zaboravljaju ili nisu svjesni da ju rade: ponašanje je loše, ne dijete. Ciljaj alternativu – to je ta moć i osjećaj kontrole koji djeca vole imati i zbog kojeg uopće dolazi do takvih nekontroliranih reakcija. Moramo im pružiti priliku da zadrže osjećaj da oni imaju kontrolu – jedna od stvari koje ne možeš raditi kada si ljut je bacati se po podu, ali možeš udarati u jastuk (doma) ili možemo o tome pričati kada se smiriš, mama/tata će te slušati (dućan). Konkretno u dućanu nije loše imati neku alternativu – ne možeš dobiti kinder jaje, ali možeš jabuku, bananu ili breskvu, sam/a biraj, što god želiš od navedenog.

   Sankcioniranje nastale štete

Dobro, sada ste oboružani svim znanjima, ali ste primjetili da je vaše dijete već usvojilo neke krive načine dobivanja željenog, koji se vama baš i ne sviđaju, poput vrištanja u trgovini. Stvar je na papiru vrlo jednostavna – ono što se naučilo, može se i odučiti, odnosno naučiti da 'stara pravila' ne vrijede. Naravno, u stvarnosti nije sve tako jednostavno, pogotovo kad su djeca u pitanju. Problem je što ako je dijete usvojilo jedan put do cilja, nevoljko će prihvatiti neki duži ili manje jednostavan put, pogotovo ako ne mora. Zato ga vi kao roditelj morate uvjeriti da ovaj put koji sada koristi, a vama nije zadovoljavajući, više nije dostupan. Naravno, za to treba vremena i puno upornosti. Vjerojatno će dijete probati nekoliko puta istim putem, prije nego shvati da zaista taj put više ne postoji. Drugim riječima, niti ACT tehnika niti bilo koja druga metoda neće upaliti isprve, pogotovo ako je plač više puta do sada upalio ili je već isprobana efikasna tehnika dobivanja željenog.

   Kako i kada koristiti nova pravila?

Ispravan odgovor je svugdje i uvijek isto! Naravno da to nije baš tako jednostavno, jer da je, nikad ne bi niti došlo do takvih scena. Stvar je u tome kada ih jednom krenete koristiti, morate BEZ IZNIMKE nastaviti koristiti, inače vam uzaludan sav trud (a i stres). Upravo zato, možda je najbolje za prvi put probati kod kuće. To okruženje će ujedno vama biti i najmanje stresno, jer dijete (a i vi) ima najmanje publike pa neće biti tog dodatnog stresa „Hoće li netko zvati socijalnu službu ako pustim dijete da vrišti?“. Naravno, prvi put kada izvedete takav neki manevar, djetetu neće biti ništa jasno i vjerojatno će se praviti da se to nije dogodilo. Ipak, reakcija bijesa će biti nešto manja, jer ste prepoznali njegove emocije i pokazali razumijevanje za njegove želje, unatoč ne ispunjavanju prohtjeva. Štoviše, mogli bi ste se iznenaditi i isprve uspjeti u svom naumu preodgoja. No nemojte se previše odmah poveseliti, morate isto uspjeti napraviti i na javnom mjestu.

   Postoji li razlika s obzirom na dob djeteta?

Postoji razlika s obzirom na kognitivnu zrelost djeteta. Na primjer, teško da će vas dijete od godinu dana razumjeti ako probate primijeniti ACT metodu. U tom slučaju vi odabirete alternativu za dijete. No s druge strane, dijete od godine dana neće imati prkosni ispad bijesa nasred dućana i puno lakše ćete ga smiriti. Ispadi nezadovoljstva i „Ne“ faza se počinju javljati tek nakon dvije godine, kada dijete počinje graditi svoj vlastiti identitet i  razlikovati sebe od svoje majke, upravo zbog kognitivne zrelosti. Upravo u tom periodu će vam biti najteže koristiti ACT metodu (2-3 godine), jer djeca samo žele raditi suprotno od onoga što vi želite i jako im je važna ona zadnja faza – moć, nezavisnost i kontrola. Što su djeca starija, to im postaje važniji prvi dio, da imaju osjećaj prihvaćanja njih i njihovih emocija.
Koji god pristup da odaberete, a da ne uključuje emocionalno ili fizičko zlostavljanje, važno je da budete konzistentni. Uvijek i svugdje!

   Autorica teksta: 


   Maja Bonačić, mag.psych., praktičarka terapije igrom, Centar Proventus
   

  Maja Bonačić 

odgojni izazovi

Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju

<para> Sa svojom starom ekipom plovi u novu pustolovinu koja će ga povesti na putovanje kroz vrijeme, ali i na suho.</para>
<para>U središtu zavrzlame nađe se recept, tj. nestanak recepta za famozni Rakburger koji je glavna hrana u Bikini Dolini, a poslužuje se u Rakovoj poslastici koja ljubomorno čuva tajni recept te obožavane hrane.</para>
<para>Isprva sumnja svih pada na ciničnog Planktona, ali nevin i naivan Spužva Bob ima drugu ideju i zna da mu jedino Plankton može pomoći. Prvi put se njih dvojica udružuju ne bi li pronašli krivca za postapokaliptični kaos koji je zahvatio Bikini Dolinu uslijed nestanka Rakburgera. Putovanje ih vodi dalje nego što su ikada mogli i zamisliti – u naš svijet!</para>
<para>Zlog, ali smiješnog i ekscentričnog pirata Burgerbradoga, protiv kojeg se bori vesela družina, utjelovio je sjajni Antonio Banderas koji, kao veliki fan crtića Spužva Bob, nije mogao odbiti ovaj angažman.</para>
<para>Punih jedanaest godina gledatelji imaju priliku uživati u zgodama i nezgodama likova iz Bikini doline. Na red je došlo i ovo ostvarenje koje, moram reći, nije remek djelo, ali je zabavno, smiješno i poučno.</para>
<para>Na samom se početku film čini vrlo čudan. Gledatelj ostaje zbunjen i s brojnim upitnicima iznad glave jer je teško razlučiti o čemu se točno radi. Scene i situacije su pomalo konfuzne, ali nekako u „SpužvaBob“ stilu. Ono što film čini odličnim je nekoliko neočekivano smiješnih momenata kojima se gledatelj ne nada. Humor je nešto malo drugačiji od onog na koji smo navikli u crtiću, ne lošiji ili bolji, jednostavno – drugačiji.</para>
<para>Vječni protivnik, Plankton, u filmu se udružuje sa Spužva Bobom i njegovom ekipom, tako da postaju saveznici, a to je ono što djecu može naučiti da su neke stvari važnije od neprijateljstva i suparništva. Kako bi se postigle velike stvari, u životu će se ponekad morati udružiti ne samo sa sebi dragim ljudima.</para>
<para>Mala zamjerka usmjerena je na trailer koji je uzrokovao veliko razočaranje, a proizlazi iz činjenice da on navodi gledatelja na vjerovanje kako je film u svojoj većini snimljen kao 3D igrani računalno animirani film, dok je istina zapravo malo drugačija. Naime, tek zadnjih 20 minuta filma prikazano je u ovoj tehnici, dok je ostatak u tradicionalnoj 2D animaciji.</para>
<para>Sve u svemu, ako se odlučite pogledati ovaj film, zabava za mlađe i starije je zagarantirana. Čak i ako inače niste zagriženi obožavatelj Spužva Boba, smijat ćete se i dobro raspoloženi napustiti kino.</para>

Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom – puno smijeha za cijelu obitelj Nakon deset sezona crtanog i jednog animiranog filma iz 2004. u hrvatska kina ponovo stiže Spužva Bob Skockani.  Sa svojom starom ekipom plovi u novu pustolovinu koja će ga povesti na putovanje kroz vrijeme, ali i na suho.
U središtu zavrzlame nađe se recept, tj. nestanak recepta za famozni Rakburger koji je glavna hrana u Bikini Dolini, a poslužuje se u Rakovoj poslastici koja ljubomorno čuva tajni recept te obožavane hrane.
Isprva sumnja svih pada na ciničnog Planktona, ali nevin i naivan Spužva Bob ima drugu ideju i zna da mu jedino Plankton može pomoći. Prvi put se njih dvojica udružuju ne bi li pronašli krivca za postapokaliptični kaos koji je zahvatio Bikini Dolinu uslijed nestanka Rakburgera. Putovanje ih vodi dalje nego što su ikada mogli i zamisliti – u naš svijet!
Zlog, ali smiješnog i ekscentričnog pirata Burgerbradoga, protiv kojeg se bori vesela družina, utjelovio je sjajni Antonio Banderas koji, kao veliki fan crtića Spužva Bob, nije mogao odbiti ovaj angažman.
Punih jedanaest godina gledatelji imaju priliku uživati u zgodama i nezgodama likova iz Bikini doline. Na red je došlo i ovo ostvarenje koje, moram reći, nije remek djelo, ali je zabavno, smiješno i poučno.
Na samom se početku film čini vrlo čudan. Gledatelj ostaje zbunjen i s brojnim upitnicima iznad glave jer je teško razlučiti o čemu se točno radi. Scene i situacije su pomalo konfuzne, ali nekako u „SpužvaBob“ stilu.  Ono što film čini odličnim je nekoliko neočekivano smiješnih momenata kojima se gledatelj ne nada. Humor je nešto malo drugačiji od onog na koji smo navikli u crtiću, ne lošiji ili bolji, jednostavno – drugačiji.
Vječni protivnik, Plankton, u filmu se udružuje sa Spužva Bobom i njegovom ekipom, tako da postaju saveznici, a to je ono što djecu može naučiti da su neke stvari važnije od neprijateljstva i suparništva. Kako bi se postigle velike stvari, u životu će se ponekad morati udružiti ne samo sa sebi dragim ljudima.
Mala zamjerka usmjerena je na trailer koji je uzrokovao veliko razočaranje, a proizlazi iz činjenice da on navodi gledatelja na vjerovanje kako je film u svojoj većini snimljen kao 3D igrani računalno animirani film, dok je istina zapravo malo drugačija. Naime, tek zadnjih 20 minuta filma prikazano je u ovoj tehnici, dok je ostatak u tradicionalnoj 2D animaciji.
Sve u svemu, ako se odlučite pogledati ovaj film, zabava za mlađe i starije je zagarantirana. Čak i ako inače niste zagriženi obožavatelj Spužva Boba, smijat ćete se i dobro raspoloženi napustiti kino. Mateja Krizmanić 

spuzvabob2

spuzvabob1

spuzvabob3

Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom – puno smijeha za cijelu obitelj

<para>
 Od 17. do 19. studenog se u Westgate Shopping City-u održao 18. po redu sajam „Dani beba, djece i trudnica“, najveći sajam za bebe i djecu u regiji.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sajam je posjetilo preko 80.000 posjetitelja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U prekrasnom prostoru najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, na jednom mjestu su se predstavile gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj, koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora posjetitelji su mogli uživati i u bogatom programu. Na pozornici su nastupili brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi i animatori. I veliki i mali posjetitelji su imali priliku osvojiti razne nagrade u zanimljivim natjecanjima. Djeca su se zabavljala u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ulaz na sajam i parking su kao i do sad bili besplatni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sljedeći Dani beba, djece i trudnica održat će se 16. i 17. svibnja u trgovačkom centru Lumini u Varaždinu, gdje će posjetiteljima biti predstavljeni brojni proizvodi za bebe, djecu i roditelje. Nakon Varaždina sajam se na jesen seli u Split, a u studenom će se ponovno održati u Westagate-u.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Druženje se nastavlja na facebook stranici sajma, a više detalja o sajmovima možete pogledati na internetskoj stranici 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .</para>

Završili su 18. Dani beba, djece i trudnica u Westgate Shopping City-u Sponzorirani članak 
   Od 17. do 19. studenog se u Westgate Shopping City-u održao 18. po redu sajam „Dani beba, djece i trudnica“, najveći sajam za bebe i djecu u regiji.
   
   
Sajam je posjetilo preko 80.000 posjetitelja.
   
U prekrasnom prostoru najvećeg trgovačkog centra u Hrvatskoj, na jednom mjestu su se predstavile gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj, koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci.
   
Osim izložbenog prostora posjetitelji su mogli uživati i u bogatom programu. Na pozornici su nastupili brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi i animatori. I veliki i mali posjetitelji su imali priliku osvojiti razne nagrade u zanimljivim natjecanjima. Djeca su se zabavljala u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu.
   
Ulaz na sajam i parking su kao i do sad bili besplatni.
   
Sljedeći Dani beba, djece i trudnica održat će se 16. i 17. svibnja u trgovačkom centru Lumini u Varaždinu, gdje će posjetiteljima biti predstavljeni brojni proizvodi za bebe, djecu i roditelje. Nakon Varaždina sajam se na jesen seli u Split, a u studenom će se ponovno održati u Westagate-u.
   
Druženje se nastavlja na facebook stranici sajma, a više detalja o sajmovima možete pogledati na internetskoj stranici 
      www.danibeba.com
   . žena.hr 

Završili su 18. Dani beba, djece i trudnica u Westgate Shopping City-u

<para>Neki ljudi jednostavno kao da su stvoreni za roditeljstvo, dok drugi na tu životnu ulogu ne gledaju s velikom naklonošću, ne zanima ih, možda ih i plaši i nemaju nikakve želje da barem u ovom životnom trenutku postanu roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obitelj, prijatelji i cijelo društvo ima određene očekivane obrasce ponašanja koje bi njihovi pripadnici trebali ispunjavati, pa se tako od pojedinaca očekuje da postanu roditelji. Naravno, nekima se roditeljstvo dogodi, pa najčešće niti nemaju previše izbora, dok drugi imaju luksuz planiranja pravog vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, kako zaista možete znati jeste li ili niste spremni za ulogu roditelja? Mi ćemo vam u tome pomoći! Ako na većinu tvrdnji vaš odgovor bude pozitivan, možda biste trebali još malo pričekati s tom najvažnijom životnom ulogom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Užasava vas i sama pomisao na mijenjanje pelena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Sama pomisao da ste trudni i da imate dijete u vama izaziva paniku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Ne želite zarađeni novac trošiti na dijete nego na sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Prisutnost djece u bilo kojim situacijama neugodna vam je i iritirajuća.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Nema šanse da čuvate nečije dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Nimalo ne zavidite svojim prijateljima i članovima obitelji što su roditelji. Zapravo mislite da bi oni trebali zavidjeti vama…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. Pomisao na porođaj vas užasava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. Ne želite svoje vrijeme i pažnju pokloniti djetetu, nego je vaše vrijeme rezervirano samo za vas i vaše prohtjeve.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. Volite spavati i ne želite svoj ritam prilagođavati djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. Jedino što vam se u trudnoći čini lijepim jest da možete jesti – za dvoje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. Ne želite upropastiti svoju vitku figuru i mladenački izgled trudnoćom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. Ne želite da itko ovisi o vama. Želite potpunu slobodu u svemu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. Dječji vas plač iritira.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. Ne možete zamisliti da je netko u potpunosti ovisan o vama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. Sve vas vezano za roditeljstvo plaši<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © highwaystarz - Fotolia</para>

Znakovi da niste spremni postati roditelj Roditeljstvo je uloga koja traje do kraja života. Jeste li spremni za nju? Neki ljudi jednostavno kao da su stvoreni za roditeljstvo, dok drugi na tu životnu ulogu ne gledaju s velikom naklonošću, ne zanima ih, možda ih i plaši i nemaju nikakve želje da barem u ovom životnom trenutku postanu roditelji.
   
Obitelj, prijatelji i cijelo društvo ima određene očekivane obrasce ponašanja koje bi njihovi pripadnici trebali ispunjavati, pa se tako od pojedinaca očekuje da postanu roditelji. Naravno, nekima se roditeljstvo dogodi, pa najčešće niti nemaju previše izbora, dok drugi imaju luksuz planiranja pravog vremena.
   
No, kako zaista možete znati jeste li ili niste spremni za ulogu roditelja? Mi ćemo vam u tome pomoći! Ako na većinu tvrdnji vaš odgovor bude pozitivan, možda biste trebali još malo pričekati s tom najvažnijom životnom ulogom.
   
1. Užasava vas i sama pomisao na mijenjanje pelena.
2. Sama pomisao da ste trudni i da imate dijete u vama izaziva paniku.
3. Ne želite zarađeni novac trošiti na dijete nego na sebe.
4. Prisutnost djece u bilo kojim situacijama neugodna vam je i iritirajuća.
5. Nema šanse da čuvate nečije dijete.
6. Nimalo ne zavidite svojim prijateljima i članovima obitelji što su roditelji. Zapravo mislite da bi oni trebali zavidjeti vama…
7. Pomisao na porođaj vas užasava.
8. Ne želite svoje vrijeme i pažnju pokloniti djetetu, nego je vaše vrijeme rezervirano samo za vas i vaše prohtjeve.
9. Volite spavati i ne želite svoj ritam prilagođavati djetetu.
10. Jedino što vam se u trudnoći čini lijepim jest da možete jesti – za dvoje.
11. Ne želite upropastiti svoju vitku figuru i mladenački izgled trudnoćom.
12. Ne želite da itko ovisi o vama. Želite potpunu slobodu u svemu.
13. Dječji vas plač iritira.
14. Ne možete zamisliti da je netko u potpunosti ovisan o vama.
15. Sve vas vezano za roditeljstvo plaši
 

Foto: © highwaystarz - Fotolia vam 

Znakovi da niste spremni postati roditelj

<para>.</para>
<para>Većinu vremena to je tako i to su nepobitne istine.</para>
<para>Međutim, trdunoća donosi i niz nezgodnih, neugodnih i mučnih trenutaka o kojima mame neće biti oduševljene pričati, iako će im se kasnije činiti smiješnima i nevažnima.</para>
<para>Malo smo pretražili domaće i strane forume i saznali kroz kakve su sve dogodovštine, promjene i situacije prošle mame kada su bile u blaženom stanju. Ovaj članak nije napisan kako bi vas uplašio, već mu je cilj da vas nasmije i opusti i da prihvatite sve "neugodnjake" koji vam se događaju, jer su potpuno normalni i niste jedina koja kroz to prolazi.</para>
<para>
 "Bježanje" mokraće
Beba u trbuhu u jednom će trenutku početi raditi pritisak na mjehur, a za mamu to obično znači česte posjete toaletu te opsesiju mokrenjem - Ako odem tamo i tamo, hoće li biti wc-a? Hoću li stići do wc-a? Hoće li kabina biti dovoljno velika da u nju stanemo i ja i moj trbuh?. Gdje god išle, žene uvijek na umu imaju da će
morati stalno ići na wc i ako ga negdje neće biti, to postaje veliki problem.
Još veći problem je "bježanje" mokraće. Veliki broj mama priznaje da su se niz puta pomokrile u gaćice. Na primjer, kad bi se jako smijale, kad bi kašljale ili kihale, a neke su se upiškile, a da to nisu ni osjetile. Nadalje, incidenti s mokraćom uključuju mokrenje po vlastitim rukama kada se piškiti treba u čašicu na liječničkom pregledu ali ju je teško preko trbuha naciljati i namjestiti, mokrenje u tuš kabini tijekom tuširanja (kada mlaz iz tuša potakne mlaz iz mjehura).
Ukratko, mokraća i mokrenje kod velikog broja žena su van kontrole, pa ako se i vama dogode ovakvi incidenti, znajte da su normalni i opravdani.</para>
<para>
 Žudnja za slatkim
Previše rafiniranog šećera nije dobro u bilo kojoj fazi života, a pogotovo je nezdravo tijekom trudnoće. Mnoge mame to su znale ili znaju, ali želja je bila jača od njih, pa su svoju požudu za slatkim zadovoljavale potajno. Isto tako, mnoge žene jele su ogromne količine hrane u jednom dahu, također potajno. Mame priznaju na forumima kako su se skrivale od ukućana kada bi u sebe trpale, primjerice, cijelu kutiju keksa, kada bi djeci popile litru čokoladnog mlijeka u jedno jutro te kasnije za to okrivile nekog drugog (najčešće supruga), pojele bi djeci slatkiše koje su dobili na poklon, a potom jurile u trgovinu da ih potajno nadomjeste novima.
Nadalje, neke su žene iznenada počele pripremati kolače (iako ih nikad ranije nisu znale ili voljele spravljati), a sve samo kako bi usput mogle njupati sastojke (sirovi biskvit, čokoladu za kuhanje, puding smjese...). Neke su buduće mamice čak lagale da idu na poštu ili nešto obaviti, a zapravo bi išle u slastičarnicu i potajno smazale tri kremšnite ili po nešto slatko u supermarket. Iznenadna želja za slatkim neke je žene natjerala da se bude u sred noći i idu jesti sladoled, a neke da namjerno kupuju slatkiše koje partner ne voli kako im ih ne bi pojeo.</para>
<para>
 Preosjetljivost i plakanje oko nevažnih stvari
Većina mama gorke je suze lila zbog incidentića vezanih uz hranu. Jedna kaže da se rasplakala jer nije bilo ničeg slatkog u kući. Druga je plakala jer joj suprug nije donio fast food kad se vraćao s posla, iako mu je izričito rekla da ne treba. Mnoge mame jako je pogađalo kad bi netko pojeo zadnji krastavac iz staklenke ili zadnji keks. Zabavna je priča jedne mame koja se rasplakala jer nije dovoljno brzo mogla skinuti omot s lizaljke, dok su drugoj potekle suze i neutješno je plakala kada joj je zadnja kriška lubenice pala na pod.
Razloga za plakanje ima puno: neke mame plakale su kad su drugi plakali samo zato jer su ih vidjele da plaču. Neke su plakale kad su trebale čekati u redu u supermarketu ili kad su se shvatile da su doma zaboravile mobitel. Preosjetljivost i suze potpuno su normalna pojava dok hormoni divljaju, jer oni reguliraju emocije i ponašanje. Stoga slobodno plačite i olakšajte si dušu kada vam netko pojede zadnji kolačić. Imate dobar razlog za to.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Probavni problemi i hemeroidi
Kad ih se pita što im je bilo najneugodnije tijekom trudnoće, mnoge mame spominju hemeroide. Osim što su bolni i neugodni, najviše problema bilo je s njihovim tretiranjem i liječenjem. Naime, u poodmakloj trudnoći, mnoge su žene bile prisiljene izložiti se svojim partnerima kako bi im kremicom namazali područje zahvaćeno hemeroidima, a svi znamo koje je to područje. Taj prizor većina bi najradije zaboravila.
Tu su i problemi s vjetrovima koji tijekom devet mjeseci u niz situacija izlaze protiv volje trudnice, znaju biti vrlo neugodnog mirisa i glasnoće. Neke mame znale su u takvim situacijama okriviti psa ili mačku, ili pak izmišljati razne razloge zašto moraju napustiti neko društvo ili prostoriju kako bi se olakšale bez prisustva publike.
Nadalje, većina trudnica ima problema s dijarejom (proljevom) ili pak s opsipacijom (zatvorom). Jedna mama kaže da joj se u prvim mjesecima često događalo da istovremeno mora povraćati, obaviti i veliku i malu nuždu, pa su posjeti wc-u za nju bili "veselo" iskustvo. One koje su patile od zatvora, smišljale su razne načine da potaknu nuždu. Neke su stavljale komadiće sapuna u anus ili su zamolile partnere da to učine za njih, druge su pribjegavale samoklistiranju, a treće čak navlačile gumene rukavice i masirale donji dio debelog crijeva kako bi si pomogle. U svakom slučaju, snalažljivost je vrlina inteligentnih.</para>
<para>
 Lude seksualne maštarije ali bez stvarne želje za seksom 
Kad hormoni divljaju, mnogim se ženama mijenja i libido, odnosno seksualna želja. Tijekom trudnoće, svjedoče mame, mnoge su imale vrlo živahne i lude seksualne maštarije, ali kad je trebalo doći do stvarnog seksualnog odnosa, radije su ga izbjegavale i neke stvarne želje nije bilo. Kako partneru ne bi morale objašnjavati suptilna fizička i emocionalna previranja u sebi, mnoge su žene jednostavno nastojale izbjegavati situacije koje vode seksualnom odnosu. Na primjer, glumile bi da spavaju kad bi suprug ili partner legli kraj njih, brzo bi počele pričati nevjerojatne priče o porodu koje su čule ili bi svoje intimne dijelove nazivale nazivima poput "moj porođajni kanal", moja "rodnica". Sve to odmah bi ohladilo partnere. Molile su se da partner ne broji dane i tjedne od zadnjeg seksualnog odnosa.</para>
<para>
 Higijena
U zadnjim tjednima trudnoće kad se od trbuha ne vide stopala, za ženu veliki problem postaje i higijena. Kako se depilirati, kako se mazati kremicama ako je to potrebno na intimnim dijelovima, kako istretirati upaljene čvoriće na preponama... Ovo su samo neka pitanja koja dolaze na red kad si žena više ne može dohvatiti neke dijelove tijela kako spada. I u takvim situacijama mnoge se snalaze kako znaju. Jednoj je mami trebalo dva i pol sata da napravi depilaciju prepona jer je koristila dva ogledala. Druga je morala zamoliti supruga da joj tretira gnojne prištiće s vanjske strane vagine koji su se napravili od znoja. Priča je puno, ali supruzima i partnerima to zasigurno nije teško napraviti i uvijek treba pitati i zamoliti za pomoć.</para>
<para>
 Smušenost, zaboravljivost
Hormoni su krivi i za osjećaj smušenosti, za zaboravljivost i dekoncentraciju u nekim periodima trudnoće. Mame pišu kako su znale izaći iz kuće s dvije različite cipele, neke su zaboravile pokupiti stariju djecu sa školskih aktivnosti. Jedna je mama došla po dijete u vrtić u spavaćici, ali je sva sreća imala preko nje vestu pa nije baš svima bilo čudno. Uglavnom, većina incidenata vezana je za zaboravljivost. Neki znanstvenici kažu da je priroda to tako namjerno osmislila kako bi se napravilo mjesta za informacije koje su doista važne, a vezane su za bebu koja dolazi na svijet. Ako se osjećate luckasto i misli su vam u kaosu, ne brinite. Sve će to doći na svoje, a rupe će se popuniti informacijama koje će vam biti od istinske koristi kada donesete novi život na ovaj svijet.</para>
<para> </para>

Simptomi i (ne)zgode u trudnoći o kojima je ženama neugodno pričati Nema članka o trudnoći koji ne započinje divnim, romantičnim uvodom kako se radi o najljepšem i najčudesnijem periodu života kada žene blistaju, povezuju se sa svojim tijelom kao nikada prije i prihvaćaju taj čudesni dar prirode koji im je omogućio da na svijet donesu novo ljudsko biće .
Većinu vremena to je tako i to su nepobitne istine.
Međutim, trdunoća donosi i niz nezgodnih, neugodnih i mučnih trenutaka o kojima mame neće biti oduševljene pričati, iako će im se kasnije činiti smiješnima i nevažnima.
Malo smo pretražili domaće i strane forume i saznali kroz kakve su sve dogodovštine, promjene i situacije prošle mame kada su bile u blaženom stanju. Ovaj članak nije napisan kako bi vas uplašio, već mu je cilj da vas nasmije i opusti i da prihvatite sve "neugodnjake" koji vam se događaju, jer su potpuno normalni i niste jedina koja kroz to prolazi.

   "Bježanje" mokraće
Beba u trbuhu u jednom će trenutku početi raditi pritisak na mjehur, a za mamu to obično znači česte posjete toaletu te opsesiju mokrenjem - Ako odem tamo i tamo, hoće li biti wc-a? Hoću li stići do wc-a? Hoće li kabina biti dovoljno velika da u nju stanemo i ja i moj trbuh?. Gdje god išle, žene uvijek na umu imaju da će
morati stalno ići na wc i ako ga negdje neće biti, to postaje veliki problem.
Još veći problem je "bježanje" mokraće. Veliki broj mama priznaje da su se niz puta pomokrile u gaćice. Na primjer, kad bi se jako smijale, kad bi kašljale ili kihale, a neke su se upiškile, a da to nisu ni osjetile. Nadalje, incidenti s mokraćom uključuju mokrenje po vlastitim rukama kada se piškiti treba u čašicu na liječničkom pregledu ali ju je teško preko trbuha naciljati i namjestiti, mokrenje u tuš kabini tijekom tuširanja (kada mlaz iz tuša potakne mlaz iz mjehura).
Ukratko, mokraća i mokrenje kod velikog broja žena su van kontrole, pa ako se i vama dogode ovakvi incidenti, znajte da su normalni i opravdani.

   Žudnja za slatkim
Previše rafiniranog šećera nije dobro u bilo kojoj fazi života, a pogotovo je nezdravo tijekom trudnoće. Mnoge mame to su znale ili znaju, ali želja je bila jača od njih, pa su svoju požudu za slatkim zadovoljavale potajno. Isto tako, mnoge žene jele su ogromne količine hrane u jednom dahu, također potajno. Mame priznaju na forumima kako su se skrivale od ukućana kada bi u sebe trpale, primjerice, cijelu kutiju keksa, kada bi djeci popile litru čokoladnog mlijeka u jedno jutro te kasnije za to okrivile nekog drugog (najčešće supruga), pojele bi djeci slatkiše koje su dobili na poklon, a potom jurile u trgovinu da ih potajno nadomjeste novima.
Nadalje, neke su žene iznenada počele pripremati kolače (iako ih nikad ranije nisu znale ili voljele spravljati), a sve samo kako bi usput mogle njupati sastojke (sirovi biskvit, čokoladu za kuhanje, puding smjese...). Neke su buduće mamice čak lagale da idu na poštu ili nešto obaviti, a zapravo bi išle u slastičarnicu i potajno smazale tri kremšnite ili po nešto slatko u supermarket. Iznenadna želja za slatkim neke je žene natjerala da se bude u sred noći i idu jesti sladoled, a neke da namjerno kupuju slatkiše koje partner ne voli kako im ih ne bi pojeo.

   Preosjetljivost i plakanje oko nevažnih stvari
Većina mama gorke je suze lila zbog incidentića vezanih uz hranu. Jedna kaže da se rasplakala jer nije bilo ničeg slatkog u kući. Druga je plakala jer joj suprug nije donio fast food kad se vraćao s posla, iako mu je izričito rekla da ne treba. Mnoge mame jako je pogađalo kad bi netko pojeo zadnji krastavac iz staklenke ili zadnji keks. Zabavna je priča jedne mame koja se rasplakala jer nije dovoljno brzo mogla skinuti omot s lizaljke, dok su drugoj potekle suze i neutješno je plakala kada joj je zadnja kriška lubenice pala na pod.
Razloga za plakanje ima puno: neke mame plakale su kad su drugi plakali samo zato jer su ih vidjele da plaču. Neke su plakale kad su trebale čekati u redu u supermarketu ili kad su se shvatile da su doma zaboravile mobitel. Preosjetljivost i suze potpuno su normalna pojava dok hormoni divljaju, jer oni reguliraju emocije i ponašanje. Stoga slobodno plačite i olakšajte si dušu kada vam netko pojede zadnji kolačić. Imate dobar razlog za to.

   


   Probavni problemi i hemeroidi
Kad ih se pita što im je bilo najneugodnije tijekom trudnoće, mnoge mame spominju hemeroide. Osim što su bolni i neugodni, najviše problema bilo je s njihovim tretiranjem i liječenjem. Naime, u poodmakloj trudnoći, mnoge su žene bile prisiljene izložiti se svojim partnerima kako bi im kremicom namazali područje zahvaćeno hemeroidima, a svi znamo koje je to područje. Taj prizor većina bi najradije zaboravila.
Tu su i problemi s vjetrovima koji tijekom devet mjeseci u niz situacija izlaze protiv volje trudnice, znaju biti vrlo neugodnog mirisa i glasnoće. Neke mame znale su u takvim situacijama okriviti psa ili mačku, ili pak izmišljati razne razloge zašto moraju napustiti neko društvo ili prostoriju kako bi se olakšale bez prisustva publike.
Nadalje, većina trudnica ima problema s dijarejom (proljevom) ili pak s opsipacijom (zatvorom). Jedna mama kaže da joj se u prvim mjesecima često događalo da istovremeno mora povraćati, obaviti i veliku i malu nuždu, pa su posjeti wc-u za nju bili "veselo" iskustvo. One koje su patile od zatvora, smišljale su razne načine da potaknu nuždu. Neke su stavljale komadiće sapuna u anus ili su zamolile partnere da to učine za njih, druge su pribjegavale samoklistiranju, a treće čak navlačile gumene rukavice i masirale donji dio debelog crijeva kako bi si pomogle. U svakom slučaju, snalažljivost je vrlina inteligentnih.

   Lude seksualne maštarije ali bez stvarne želje za seksom 
Kad hormoni divljaju, mnogim se ženama mijenja i libido, odnosno seksualna želja. Tijekom trudnoće, svjedoče mame, mnoge su imale vrlo živahne i lude seksualne maštarije, ali kad je trebalo doći do stvarnog seksualnog odnosa, radije su ga izbjegavale i neke stvarne želje nije bilo. Kako partneru ne bi morale objašnjavati suptilna fizička i emocionalna previranja u sebi, mnoge su žene jednostavno nastojale izbjegavati situacije koje vode seksualnom odnosu. Na primjer, glumile bi da spavaju kad bi suprug ili partner legli kraj njih, brzo bi počele pričati nevjerojatne priče o porodu koje su čule ili bi svoje intimne dijelove nazivale nazivima poput "moj porođajni kanal", moja "rodnica". Sve to odmah bi ohladilo partnere. Molile su se da partner ne broji dane i tjedne od zadnjeg seksualnog odnosa.

   Higijena
U zadnjim tjednima trudnoće kad se od trbuha ne vide stopala, za ženu veliki problem postaje i higijena. Kako se depilirati, kako se mazati kremicama ako je to potrebno na intimnim dijelovima, kako istretirati upaljene čvoriće na preponama... Ovo su samo neka pitanja koja dolaze na red kad si žena više ne može dohvatiti neke dijelove tijela kako spada. I u takvim situacijama mnoge se snalaze kako znaju. Jednoj je mami trebalo dva i pol sata da napravi depilaciju prepona jer je koristila dva ogledala. Druga je morala zamoliti supruga da joj tretira gnojne prištiće s vanjske strane vagine koji su se napravili od znoja. Priča je puno, ali supruzima i partnerima to zasigurno nije teško napraviti i uvijek treba pitati i zamoliti za pomoć.

   Smušenost, zaboravljivost
Hormoni su krivi i za osjećaj smušenosti, za zaboravljivost i dekoncentraciju u nekim periodima trudnoće. Mame pišu kako su znale izaći iz kuće s dvije različite cipele, neke su zaboravile pokupiti stariju djecu sa školskih aktivnosti. Jedna je mama došla po dijete u vrtić u spavaćici, ali je sva sreća imala preko nje vestu pa nije baš svima bilo čudno. Uglavnom, većina incidenata vezana je za zaboravljivost. Neki znanstvenici kažu da je priroda to tako namjerno osmislila kako bi se napravilo mjesta za informacije koje su doista važne, a vezane su za bebu koja dolazi na svijet. Ako se osjećate luckasto i misli su vam u kaosu, ne brinite. Sve će to doći na svoje, a rupe će se popuniti informacijama koje će vam biti od istinske koristi kada donesete novi život na ovaj svijet.
  Jelena Kovačić 

Annoyed Pregnant Lady with Man

Simptomi i (ne)zgode u trudnoći o kojima je ženama neugodno pričati

<para>Premda se oko nekih tema kao što je uzimanje folne kiseline ili izbjegavanje alkohola u trudnoći svi slažu – i stručnjaci i prodavačica u trgovini – oko nekih se lome koplja. U potonju kategoriju spada i vježbanje tijekom trudnoće.</para>
<para>Dok jedni smatraju da žena tijekom trudnoće smije trčati maratone i podizati teret, drugi upozoravaju da trudnice smiju izvoditi samo lakše vježbe. Na svu sreću, postoje stručnjaci koji su posljednjih nekoliko godina intenzivno proučavali utjecaj vježbanja na trudnice i proveli niz znanstvenih istraživanja te nam mogu dati pokoji koristan savjet.</para>
<para>No trudnice bi se prije svega trebale posavjetovati sa svojim liječnikom koji je upućen u njihovo zdravstveno stanje i trudnoću. Ako je riječ o rizičnoj trudnoći, ako žena mora mirovati, ako ima problema s tlakom, ako krvari i sl., svaki će joj liječnik reći da miruje, što isključuje bilo kakvo vježbanje. No ako trudnoća protječe bez problema, ako je trudnica zdrava, liječnik će joj reći da se ponaša normalno i da, ako to želi i može – vježba. Osim što će ojačati mišiće za sam čin poroda, trudnica će biti fizički pripremljenija za sve obveze koje je čekaju nakon porođaja i oporavka, kao što je nošenje djeteta.</para>
<para/>
<para>
 Nekoliko osnovnih savjeta:
</para>
<para>
 1. Trudnoća je odlično razdoblje za promjenu životnih navika
</para>
<para>Uz zdravu prehranu, više sna, odluku da se nećemo živcirati zbog nepotrebnih i nevažnih stvari, te stavljanje dobrobiti djeteta u prvi plan, na listi se može (i treba) naći i vježbanje. Trudnice koje vježbaju neće dobiti suvišne kilograme (više od preporučenih) za vrijeme trudnoće i brže će se vratiti na zdravu kilažu nakon porođaja. Ako je riječ o urednoj trudnoći, nijedna trudnica neće pogriješiti ako svoju fizičku aktivnost temelji na dužoj šetnji. Ritam i dužinu si odredite sami, s obzirom na mjesec trudnoće, na prethodnu formu i subjektivni osjećaj. Specifične vježbe za trudnice možete pronaći na internetu i vježbati kod kuće uz pomoć partnera, no možete isto tako potražiti fitness studio koji je specijaliziran za vježbu trudnica. Ne zaboravite provjeriti je li riječ o licenciranim trenerima! Uvijek je lakše imati nekoga kraj sebe tko vas može korigirati i pomoći vam da savladate pojedinu vježbu.</para>
<para>
 2. Neke vježbe mogu olakšati trudnoću i porođaj
</para>
<para>Zadnji dani trudnoće znače bol u donjem dijelu leđa, strah i stres od porođaja. No ne mora biti tako, smatraju stručnjaci. Određeni tip vježbi može smanjiti porođajnu bol i stres. Neke studije potvrđuju da vježbanje u vodi može smanjiti pritisak na donja leđa i samim time smanjiti bol. Joga, navodno, smanjuje psihičku napetost, nemir i strah. No trudnice, posebice one u trećem tromjesečju, moraju paziti da ne izvode teške vježbe koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i zdravlje bebe. Osim najjednostavnijih vježbi i meditacije, za sve ostalo se obratite instruktoru joge i liječniku. Sve vrste aktivnosti – od hodanja do plivanja i vježbi u vodi – smanjuju vjerojatnost carskog porođaja jer jačaju tijelo i majčinu izdržljivost.</para>
<para>
 3. Odredite intenzitet vježbanja prema osjećaju
</para>
<para>Osluškujte svoje tijelo dok vježbate. Imajte u vidu da sada, otkada ste trudni, morate smanjiti tempo i jačinu. Polagano vježbajte i pronađite način koji vam najviše odgovara kako bi vježbanje bilo sigurno i za vas i bebu. Prema istraživanju Američkog koledža za sportsku medicinu, otkucaji srca tijekom vježbanja trebali bi se povećati 50-85 % kako bi doprinijeli zdravlju, što je 98-166 otkucaja srca u minuti kod 25-godišnjaka koji vježba. Zdrave trudnice nisu iznimka. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se drže neke srednje vrijednosti: intenzitet/težina vježbanja trebali bi biti 12-14 na skali od 0 do 20. S tim da je nula apsolutna fizička neaktivnost – jedenje krastavaca i gledanje filma.</para>
<para>
 4. Vježbanje jačeg intenziteta ne može naštetiti bebi
</para>
<para>Žene koje su vježbale prije trudnoće, najvjerojatnije će moći nastaviti tim tempom i tijekom trudnoće. Iako smo prije spomenuli da je idealan intenzitet vježbanja 12-14, na ljestvici od 0 do 20, ne postoje znanstveni dokazi koji govore da vježbanje jačeg intenziteta od 14 može naštetiti bebi (Američki koledž za sportsku medicinu). Međutim, svakodnevno intenzivno vježbanje kakvo je specifično za profesionalne sportaše, može povećati majčinu tjelesnu temperaturu koja će utjecati na smanjenje bebine tjelesne mase. Zato valja imati na umu da su profesionalne sportašice i ovdje zasebna kategorija – one se moraju dodatno posavjetovati sa svojim liječnikom što se tiče nastavka priprema.</para>
<para/>
<para>
 5. Većina aktivnosti je sigurna za trudnice, no neke valja izbjegavati
</para>
<para>Američki koledž ginekologije i porodništva savjetuje ženama da zaborave na aktivnosti tijekom trudnoće koje mogu rezultirati padom – skijanje, jahanje, gimnastiku i sl. Trudnoća, posebice u zadnjem tromjesečju, utječe na osjećaj za ravnotežu pa valja biti oprezan na aktivnostima kao što je trčanje, vožnja bicikla, planinarenje. Ronjenje je izričito zabranjena aktivnost – udisanje komprimiranog zraka ispod vode povećava rizik od nastanka malih mjehurića dušika u krvnim žilama koji mogu naštetiti bebi.</para>
<para>Znanost je jasna – normalna trudnoća nije vrijeme da žena samo sjedi na kuču!</para>
<para> </para>

Želite lakši i manje stresan porođaj? Vježbajte! Kad je riječ o zdravlju trudnice i bebe, čini se da baš svatko ima mišljenje. Premda se oko nekih tema kao što je uzimanje folne kiseline ili izbjegavanje alkohola u trudnoći svi slažu – i stručnjaci i prodavačica u trgovini – oko nekih se lome koplja. U potonju kategoriju spada i vježbanje tijekom trudnoće.
Dok jedni smatraju da žena tijekom trudnoće smije trčati maratone i podizati teret, drugi upozoravaju da trudnice smiju izvoditi samo lakše vježbe. Na svu sreću, postoje stručnjaci koji su posljednjih nekoliko godina intenzivno proučavali utjecaj vježbanja na trudnice i proveli niz znanstvenih istraživanja te nam mogu dati pokoji koristan savjet.
No trudnice bi se prije svega trebale posavjetovati sa svojim liječnikom koji je upućen u njihovo zdravstveno stanje i trudnoću. Ako je riječ o rizičnoj trudnoći, ako žena mora mirovati, ako ima problema s tlakom, ako krvari i sl., svaki će joj liječnik reći da miruje, što isključuje bilo kakvo vježbanje. No ako trudnoća protječe bez problema, ako je trudnica zdrava, liječnik će joj reći da se ponaša normalno i da, ako to želi i može – vježba. Osim što će ojačati mišiće za sam čin poroda, trudnica će biti fizički pripremljenija za sve obveze koje je čekaju nakon porođaja i oporavka, kao što je nošenje djeteta.


   Nekoliko osnovnih savjeta:


   1. Trudnoća je odlično razdoblje za promjenu životnih navika

Uz zdravu prehranu, više sna, odluku da se nećemo živcirati zbog nepotrebnih i nevažnih stvari, te stavljanje dobrobiti djeteta u prvi plan, na listi se može (i treba) naći i vježbanje. Trudnice koje vježbaju neće dobiti suvišne kilograme (više od preporučenih) za vrijeme trudnoće i brže će se vratiti na zdravu kilažu nakon porođaja. Ako je riječ o urednoj trudnoći, nijedna trudnica neće pogriješiti ako svoju fizičku aktivnost temelji na dužoj šetnji. Ritam i dužinu si odredite sami, s obzirom na mjesec trudnoće, na prethodnu formu i subjektivni osjećaj. Specifične vježbe za trudnice možete pronaći na internetu i vježbati kod kuće uz pomoć partnera, no možete isto tako potražiti fitness studio koji je specijaliziran za vježbu trudnica. Ne zaboravite provjeriti je li riječ o licenciranim trenerima! Uvijek je lakše imati nekoga kraj sebe tko vas može korigirati i pomoći vam da savladate pojedinu vježbu.

   2. Neke vježbe mogu olakšati trudnoću i porođaj

Zadnji dani trudnoće znače bol u donjem dijelu leđa, strah i stres od porođaja. No ne mora biti tako, smatraju stručnjaci. Određeni tip vježbi može smanjiti porođajnu bol i stres. Neke studije potvrđuju da vježbanje u vodi može smanjiti pritisak na donja leđa i samim time smanjiti bol. Joga, navodno, smanjuje psihičku napetost, nemir i strah. No trudnice, posebice one u trećem tromjesečju, moraju paziti da ne izvode teške vježbe koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i zdravlje bebe. Osim najjednostavnijih vježbi i meditacije, za sve ostalo se obratite instruktoru joge i liječniku. Sve vrste aktivnosti – od hodanja do plivanja i vježbi u vodi – smanjuju vjerojatnost carskog porođaja jer jačaju tijelo i majčinu izdržljivost.

   3. Odredite intenzitet vježbanja prema osjećaju

Osluškujte svoje tijelo dok vježbate. Imajte u vidu da sada, otkada ste trudni, morate smanjiti tempo i jačinu. Polagano vježbajte i pronađite način koji vam najviše odgovara kako bi vježbanje bilo sigurno i za vas i bebu. Prema istraživanju Američkog koledža za sportsku medicinu, otkucaji srca tijekom vježbanja trebali bi se povećati 50-85 % kako bi doprinijeli zdravlju, što je 98-166 otkucaja srca u minuti kod 25-godišnjaka koji vježba. Zdrave trudnice nisu iznimka. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se drže neke srednje vrijednosti: intenzitet/težina vježbanja trebali bi biti 12-14 na skali od 0 do 20. S tim da je nula apsolutna fizička neaktivnost – jedenje krastavaca i gledanje filma.

   4. Vježbanje jačeg intenziteta ne može naštetiti bebi

Žene koje su vježbale prije trudnoće, najvjerojatnije će moći nastaviti tim tempom i tijekom trudnoće. Iako smo prije spomenuli da je idealan intenzitet vježbanja 12-14, na ljestvici od 0 do 20, ne postoje znanstveni dokazi koji govore da vježbanje jačeg intenziteta od 14 može naštetiti bebi (Američki koledž za sportsku medicinu). Međutim, svakodnevno intenzivno vježbanje kakvo je specifično za profesionalne sportaše, može povećati majčinu tjelesnu temperaturu koja će utjecati na smanjenje bebine tjelesne mase. Zato valja imati na umu da su profesionalne sportašice i ovdje zasebna kategorija – one se moraju dodatno posavjetovati sa svojim liječnikom što se tiče nastavka priprema.


   5. Većina aktivnosti je sigurna za trudnice, no neke valja izbjegavati

Američki koledž ginekologije i porodništva savjetuje ženama da zaborave na aktivnosti tijekom trudnoće koje mogu rezultirati padom – skijanje, jahanje, gimnastiku i sl. Trudnoća, posebice u zadnjem tromjesečju, utječe na osjećaj za ravnotežu pa valja biti oprezan na aktivnostima kao što je trčanje, vožnja bicikla, planinarenje. Ronjenje je izričito zabranjena aktivnost – udisanje komprimiranog zraka ispod vode povećava rizik od nastanka malih mjehurića dušika u krvnim žilama koji mogu naštetiti bebi.
Znanost je jasna – normalna trudnoća nije vrijeme da žena samo sjedi na kuču!
  Janja Čaisa 

Young tired pregnant woman

Želite lakši i manje stresan porođaj? Vježbajte!

<para>Zapanjujući su podatci kako je u Hrvatskoj 50 posto djevojčica na dijeti, a čak osam posto njih ima manje od 11 godina. Poremećaji u prehrani jesu jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji osobito pogađaju djevojke adolescentne dobi. Najugroženija  populacija je između 14 i 17 godina, – to su djevojke koje najčešće obolijevaju od anoreksije i bulimije. Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude zbog kojih trpi cijela pacijentova obitelj. Na koji se način poremećaji prehrane liječe i kako ih spriječiti?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dobna granica sve niža
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poremećaji u prehrani karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanjima. Osnovno je obilježje dominirajuća želja za mršavošću. Procjenjuje se da čak 35 do 40 tisuća, uglavnom djevojki i žena, boluje od poremećaja prehrane. Najpoznatiji su poremećaji u prehrani anoreksija i bulimija. Anoreksija podrazumijeva nedostatak apetita, izbjegavanje i gnušanje prema hrani. Najčešće se javlja u dobi od 14 do 25 godina, no ima slučajeva gdje se javlja već u dobi između 8 i 14 godina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zdravstveni rizici preveliki
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Šokantan je podatak o sve nižoj dobnoj granici kad je u pitanju zaokupljenost vlastitim izgledom. U hrvatskim osnovnim školama osam posto djevojčica starih samo jedanaest godina bilo je na dijeti. U toj dobi ne mogu uopće procijeniti kakve zdravstvene posljedice iz toga mogu proizaći. Stručnjaci upozoravaju da djeca izbacujući iz prehrane važne hranjive tvari riskiraju gubitak zdravlja. Upravo je u ranoj tinejdžerskoj dobi ključna zdrava i uravnotežena prehrana, a izbacivanjem mlijeka i mliječnih proizvoda u želji da smršave, djevojke gube važan izvor kalcija i riskiraju osteoporozu. Oskudna prehrana može ih lišiti minerala poput željeza ili cinka, a držanjem dijeta koje se temelje na ukidanju jedne vrste namirnica, primjerice ugljikohidrata, dobivaju iskrivljene predodžbe o tome kako bi se trebale hraniti u odrasloj dobi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svaka druga djevojčica u dobi od 11 do 14 godina pokušala je dijetom izgubiti višak kilograma kako bi postigla savršenu liniju, potvrdila je studija provedena na oko 3000 britanskih djevojčica. Mnoge djevojčice priznaju da redovito preskaču obroke, a britanski liječnici od anoreksije liječe već i šestogodišnjake.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Problem samopouzdanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poremećaji prehrane ukazuju na narušeno samopouzdanje. Bolest se shvaća kao pokušaj da se izbjegnu nagle i, za neke mlade osobe, zabrinjavajuće tjelesne promjene. Istovremeno, bijeg u poremećaj prehrane može se razumjeti i kao namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi povezani s adolescencijom. Djevojke osjećaju da nisu dorasle zadatcima koje im postavlja socijalna uloga u adolescenciji, psihoseksualni razvoj i zadaće koje im donosi odrastanje. Ključna je bojazan da će biti isuviše debele pa se tijelo doživljava kao rastući i prijeteći objekt koji se odbijanjem hrane treba zadržati pod kontrolom. U drugom slučaju, djevojke pokušavaju prejedanjem suzbiti, za njih isuviše snažne, osjećaje nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Socijalni faktor u nastanku poremećaja prehrane povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu je vitka linija često jedini ili barem najvažniji kriterij ljepote. Čak su već i desetogodišnjakinje u visokom postotku opterećene vlastitom težinom i vjeruju da nisu dovoljno mršave, te najviše razmišljaju o odjeći, frizurama i šminki. U nametanju kulturnih stereotipa važnu ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će s mršavim tijelom postići sve važno u životu, a to su uspješna karijera, ljubav, sreća. Današnje su djevojke bombardirane porukama o mršavljenju, režimima prehrane, plastičnoj kirurgiji i vježbanju, što implicira stav da je žensko tijelo objekt, stvar, na kojoj treba raditi i usavršiti ga. Cilj koji opravdava sredstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi anoreksije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje. Očiti su simptomi mršav izgled, opadanje kose, kronični umor. Simptomi su također namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5, odnosno, gubitak tjelesne težine ispod 85 posto očekivane kilaže, opsjednutost izgledom tijela i dijetama, precjenjivanje važnosti tjelesne težine i izgleda, poricanje zdravstvenih posljedica i opasnosti vezanih za pretjeranu mršavost, te izostanak mjesečnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi bulimije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bulimija je poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva vlastitim izgledom. Česti napadi prejedanja uključuju konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju. Pri napadu prejedanja osoba gubi kontrolu nad uzimanjem hrane i osjeća kako se ne može zaustaviti u tome što i koliko pojede. Bulimiju karakterizira ciklus koji se stalno ponavlja, najprije je to zabrinutost za težinu i izgled tijela, slijedi restriktivna dijeta, pa prejedanje, da bi ciklus završio uz namjerno, izazvano povraćanje. Mnoge djevojke koje boluju od bulimije nisu svjesne da se radi o poremećaju prehrane, već bulimiju smatraju uspješnom dijetom. No, daleko je  to od istine, bulimija nije dijeta i može se izliječiti samo uz stručnu psihološku pomoć.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Couperfield - Fotolia</para>

Poremećaji prehrane – najugroženije su djevojke od 14 do 17 godina Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude Zapanjujući su podatci kako je u Hrvatskoj 50 posto djevojčica na dijeti, a čak osam posto njih ima manje od 11 godina. Poremećaji u prehrani jesu jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoških problema koji osobito pogađaju djevojke adolescentne dobi. Najugroženija  populacija je između 14 i 17 godina, – to su djevojke koje najčešće obolijevaju od anoreksije i bulimije. Poremećaj prehrane ima visoku smrtnost, teške tjelesne posljedice, a prisutne su i mnogobrojne predrasude zbog kojih trpi cijela pacijentova obitelj. Na koji se način poremećaji prehrane liječe i kako ih spriječiti?
   
   Dobna granica sve niža
   
   
Poremećaji u prehrani karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanjima. Osnovno je obilježje dominirajuća želja za mršavošću. Procjenjuje se da čak 35 do 40 tisuća, uglavnom djevojki i žena, boluje od poremećaja prehrane. Najpoznatiji su poremećaji u prehrani anoreksija i bulimija. Anoreksija podrazumijeva nedostatak apetita, izbjegavanje i gnušanje prema hrani. Najčešće se javlja u dobi od 14 do 25 godina, no ima slučajeva gdje se javlja već u dobi između 8 i 14 godina.
   
   Zdravstveni rizici preveliki
   
   
Šokantan je podatak o sve nižoj dobnoj granici kad je u pitanju zaokupljenost vlastitim izgledom. U hrvatskim osnovnim školama osam posto djevojčica starih samo jedanaest godina bilo je na dijeti. U toj dobi ne mogu uopće procijeniti kakve zdravstvene posljedice iz toga mogu proizaći. Stručnjaci upozoravaju da djeca izbacujući iz prehrane važne hranjive tvari riskiraju gubitak zdravlja. Upravo je u ranoj tinejdžerskoj dobi ključna zdrava i uravnotežena prehrana, a izbacivanjem mlijeka i mliječnih proizvoda u želji da smršave, djevojke gube važan izvor kalcija i riskiraju osteoporozu. Oskudna prehrana može ih lišiti minerala poput željeza ili cinka, a držanjem dijeta koje se temelje na ukidanju jedne vrste namirnica, primjerice ugljikohidrata, dobivaju iskrivljene predodžbe o tome kako bi se trebale hraniti u odrasloj dobi. 
   
Svaka druga djevojčica u dobi od 11 do 14 godina pokušala je dijetom izgubiti višak kilograma kako bi postigla savršenu liniju, potvrdila je studija provedena na oko 3000 britanskih djevojčica. Mnoge djevojčice priznaju da redovito preskaču obroke, a britanski liječnici od anoreksije liječe već i šestogodišnjake.
   
   Problem samopouzdanja
   
   
Poremećaji prehrane ukazuju na narušeno samopouzdanje. Bolest se shvaća kao pokušaj da se izbjegnu nagle i, za neke mlade osobe, zabrinjavajuće tjelesne promjene. Istovremeno, bijeg u poremećaj prehrane može se razumjeti i kao namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi povezani s adolescencijom. Djevojke osjećaju da nisu dorasle zadatcima koje im postavlja socijalna uloga u adolescenciji, psihoseksualni razvoj i zadaće koje im donosi odrastanje. Ključna je bojazan da će biti isuviše debele pa se tijelo doživljava kao rastući i prijeteći objekt koji se odbijanjem hrane treba zadržati pod kontrolom. U drugom slučaju, djevojke pokušavaju prejedanjem suzbiti, za njih isuviše snažne, osjećaje nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti.
   
Socijalni faktor u nastanku poremećaja prehrane povezan je s kulturnim konceptom ljepote pri čemu je vitka linija često jedini ili barem najvažniji kriterij ljepote. Čak su već i desetogodišnjakinje u visokom postotku opterećene vlastitom težinom i vjeruju da nisu dovoljno mršave, te najviše razmišljaju o odjeći, frizurama i šminki. U nametanju kulturnih stereotipa važnu ulogu igraju mediji koji djevojkama sugeriraju kako će s mršavim tijelom postići sve važno u životu, a to su uspješna karijera, ljubav, sreća. Današnje su djevojke bombardirane porukama o mršavljenju, režimima prehrane, plastičnoj kirurgiji i vježbanju, što implicira stav da je žensko tijelo objekt, stvar, na kojoj treba raditi i usavršiti ga. Cilj koji opravdava sredstva.
   
   Simptomi anoreksije
   
   
Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje. Očiti su simptomi mršav izgled, opadanje kose, kronični umor. Simptomi su također namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5, odnosno, gubitak tjelesne težine ispod 85 posto očekivane kilaže, opsjednutost izgledom tijela i dijetama, precjenjivanje važnosti tjelesne težine i izgleda, poricanje zdravstvenih posljedica i opasnosti vezanih za pretjeranu mršavost, te izostanak mjesečnice.
   
   Simptomi bulimije
   
   
Bulimija je poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva vlastitim izgledom. Česti napadi prejedanja uključuju konzumiranje velike količine hrane u kratkom vremenskom razdoblju. Pri napadu prejedanja osoba gubi kontrolu nad uzimanjem hrane i osjeća kako se ne može zaustaviti u tome što i koliko pojede. Bulimiju karakterizira ciklus koji se stalno ponavlja, najprije je to zabrinutost za težinu i izgled tijela, slijedi restriktivna dijeta, pa prejedanje, da bi ciklus završio uz namjerno, izazvano povraćanje. Mnoge djevojke koje boluju od bulimije nisu svjesne da se radi o poremećaju prehrane, već bulimiju smatraju uspješnom dijetom. No, daleko je  to od istine, bulimija nije dijeta i može se izliječiti samo uz stručnu psihološku pomoć.
 

Foto: © Couperfield - Fotolia M.G. 

Poremećaji prehrane – najugroženije su djevojke od 14 do 17 godina

<para>
 <emphasis> Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada istoj obitelji"</emphasis>, ovom vječnom istinom, odnosno citatom iz pisma indijanskog poglavice Seattlea američkom predsjedniku iz davne 1854. započinje zeleni vodič za djecu - Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske, autorice Roberte Šimunić u izdanju nakladničke kuće FOMA.</para>
<para>U uvodu se djecu upoznaje s osnovnim pojmovima kad su zaštićeni krajolici u pitanju, poput pojmova <emphasis>ekologija</emphasis>, <emphasis>prostorna zaštita, ekosustav, bioraznolikost</emphasis>. Spominju se i neke vrlo zanimljive brojke i činjenice, pa tako saznajemo da je Hrvatska među pet zemalja Europe po broju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Isto tako, prije upoznavanja djece s nacionalnim parkovima i parkovima prirode, autorica je djecu upoznala i s pravilima ponašanja u prirodi. Ono što nam se pri tom svidjelo, je da se djeci ne serviraju gola pravila, već im se objašnjava zašto, primjerice, ne smijemo urezivati inicijale u koru drveća kada smo u šumi (jer kroz te "ozljede" drvo mogu napasti razni nametnici zbog kojih će usahnuti).</para>
<para>Knjiga je strukturirana u dva osnovna dijela. U prvom se predstavlja osam nacionalnih parkova, a u drugom jedanaest parkova prirode.</para>
<para>Svaki lokalitet predstavljen je kroz nekoliko podnaslova u kojima otkrivamo njegove specifičnosti i posebnosti, legende vezane uz nastanak prirodnih ljepota, neke povijesne činjenice i portrete pitoresknih sela i mjesta. U prikazu životinjskog i biljnog svijeta izdvojene su one vrste koje na najbolji način predstavljaju pojedini nacionalni park ili park prirode. Ono što će se djeci vjerojatno najviše svidjeti jesu posebno izdvojeni okviri u kojima autorica navodi niz zanimljivosti po principu "Jeste li znali?".</para>
<para>Jezik kojim je pisano ovo "prirodoslovno" i enciklopedijsko štivo za djecu, vrlo je dobro prilagođen djeci i autorica im se obraća izravno što će im se sigurno sviđati. "Znaš li što su katakombe? To su podzemni hodnici u kojima su nekada pokapali mrtve." - primjer je jezičnog pristupa djeci koji autorica koristi kroz čitav vodič.</para>
<para>Tekst je popraćen preciznim, humorističnim ilustracijama Gordane Ivković, ali i prekrasnim fotografijama grupe profesionalnih autora.</para>
<para>Ono što nam se sviđa kod ove edukativne slikovnice je njezina tematika i sama poanta koja je izuzetno važna i provlači se na više mjesta u knjizi - upoznaj svoju zemlju, boravi u prirodi i upoznaj njezinu čaroliju, zavoli prirodu i potom je čuvaj, štiti i brini se za nju. Obzirom da ne postoji neka sustavna edukacija o važnosti ekologije, da djeca kroz školski sustav nemaju prilike toliko boraviti na terenu, da tijekom svog obrazovanja možda neće posjetiti niti jedan nacionalni park ili park prirode, ovakve su slikovnice itekako potrebne da, ako ništa drugo, u djeci stvore zanimanje i želju da uče o prirodnim ljepotama i možda upravo oni budi ti koji će roditelje zamoliti i predložiti da zajedno otputuju i vide u živo ono o čemu su do sad samo čitali. Slikovnica će biti zanimljiva i odraslima (nama je bila), koji mogu obnoviti znanje i saznati sve najvažnije činjenice o hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje su zaboravili ili jednostavno vole učiti nove stvari.</para>
<para>Knjiga je tiskana na kvalitetnom papiru, grafika je oštra (posebno kod fotografija prirode), a uvez tvrdi. Ugodno nas je iznenadila i vrlo prihvatljiva cijena za slikovnicu u boji, na 56 stranica, za samo 79 kuna. Za spomenuti iznos, mali ljubitelj prirode dobit će puno u smislu sadržaja i sata i sata zabave uz ovu knjigu. Naime, radi se o jednoj od onih knjiga, sličnih dječjim enciklopedijama, koje se čuvaju. Njezin sadržaj ne zastarijeva i uvijek će se u njoj moći pronaći nešto zanimljivo za čitanje, istraživanje ili pisanje domaćeg rada. Slikovnica je dostupna i na engleskom jeziku, pa je idealna i kao poklon za goste iz inozemstva ili turiste koji žude vidjeti naše prirodne ljepote.</para>
<para>Ostala edukativna izdanja nakladničke kuće FOMA, potražite <ulink url="http://www.foma.hr/">ovdje</ulink>.</para>
<para>Činjenica je da se ljubav prema prirodi gradi od najranije dobi, a ova slikovnica dobra je prva stanica na tom dugom putu koji traje cijeli život.</para>
<para>Svakako preporučujemo!
</para>
<heading2>IGRA DARIVANJA
Darujemo slikovnicu "Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske"!</heading2>
<para/>
<para>Ako i vi imate malenog ljubitelja ili ljubiteljicu prirode koji bi uživao u ovom zelenom vodiču, upišite svoje podatke u donju prijavnicu i dođite nam ponovno 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje kada ćemo objaviti ime jednog dobitnika.</para>
<para>
 DOBITNIK
</para>
<para>
 Tata Vladimir Bertić iz Daruvara i njegovi maleni čuvari prirode.
</para>
<para>Vladimir kaže: <emphasis>"Da, ludi smo za prirodom i, uz dužno poštovanje prema svemu što nas okružuje, ludujemo u prirodi". </emphasis>
</para>
<para>Knjigica znači ide u dobre ruke i šaljemo je na kućnu adresu koja je navedena u prijavi.</para>
<para>
 HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!
</para>

Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske - zeleni vodič za djecu + DOBITNIK "Mi smo dio zemlje - zemlja je dio nas. Mirisne trave su nam sestre; jelen, pastuh i veliki orao naša su braća. 
    Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada istoj obitelji", ovom vječnom istinom, odnosno citatom iz pisma indijanskog poglavice Seattlea američkom predsjedniku iz davne 1854. započinje zeleni vodič za djecu - Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske, autorice Roberte Šimunić u izdanju nakladničke kuće FOMA.
U uvodu se djecu upoznaje s osnovnim pojmovima kad su zaštićeni krajolici u pitanju, poput pojmova ekologija, prostorna zaštita, ekosustav, bioraznolikost. Spominju se i neke vrlo zanimljive brojke i činjenice, pa tako saznajemo da je Hrvatska među pet zemalja Europe po broju zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Isto tako, prije upoznavanja djece s nacionalnim parkovima i parkovima prirode, autorica je djecu upoznala i s pravilima ponašanja u prirodi. Ono što nam se pri tom svidjelo, je da se djeci ne serviraju gola pravila, već im se objašnjava zašto, primjerice, ne smijemo urezivati inicijale u koru drveća kada smo u šumi (jer kroz te "ozljede" drvo mogu napasti razni nametnici zbog kojih će usahnuti).
Knjiga je strukturirana u dva osnovna dijela. U prvom se predstavlja osam nacionalnih parkova, a u drugom jedanaest parkova prirode.
Svaki lokalitet predstavljen je kroz nekoliko podnaslova u kojima otkrivamo njegove specifičnosti i posebnosti, legende vezane uz nastanak prirodnih ljepota, neke povijesne činjenice i portrete pitoresknih sela i mjesta. U prikazu životinjskog i biljnog svijeta izdvojene su one vrste koje na najbolji način predstavljaju pojedini nacionalni park ili park prirode. Ono što će se djeci vjerojatno najviše svidjeti jesu posebno izdvojeni okviri u kojima autorica navodi niz zanimljivosti po principu "Jeste li znali?".
Jezik kojim je pisano ovo "prirodoslovno" i enciklopedijsko štivo za djecu, vrlo je dobro prilagođen djeci i autorica im se obraća izravno što će im se sigurno sviđati. "Znaš li što su katakombe? To su podzemni hodnici u kojima su nekada pokapali mrtve." - primjer je jezičnog pristupa djeci koji autorica koristi kroz čitav vodič.
Tekst je popraćen preciznim, humorističnim ilustracijama Gordane Ivković, ali i prekrasnim fotografijama grupe profesionalnih autora.
Ono što nam se sviđa kod ove edukativne slikovnice je njezina tematika i sama poanta koja je izuzetno važna i provlači se na više mjesta u knjizi - upoznaj svoju zemlju, boravi u prirodi i upoznaj njezinu čaroliju, zavoli prirodu i potom je čuvaj, štiti i brini se za nju. Obzirom da ne postoji neka sustavna edukacija o važnosti ekologije, da djeca kroz školski sustav nemaju prilike toliko boraviti na terenu, da tijekom svog obrazovanja možda neće posjetiti niti jedan nacionalni park ili park prirode, ovakve su slikovnice itekako potrebne da, ako ništa drugo, u djeci stvore zanimanje i želju da uče o prirodnim ljepotama i možda upravo oni budi ti koji će roditelje zamoliti i predložiti da zajedno otputuju i vide u živo ono o čemu su do sad samo čitali. Slikovnica će biti zanimljiva i odraslima (nama je bila), koji mogu obnoviti znanje i saznati sve najvažnije činjenice o hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje su zaboravili ili jednostavno vole učiti nove stvari.
Knjiga je tiskana na kvalitetnom papiru, grafika je oštra (posebno kod fotografija prirode), a uvez tvrdi. Ugodno nas je iznenadila i vrlo prihvatljiva cijena za slikovnicu u boji, na 56 stranica, za samo 79 kuna. Za spomenuti iznos, mali ljubitelj prirode dobit će puno u smislu sadržaja i sata i sata zabave uz ovu knjigu. Naime, radi se o jednoj od onih knjiga, sličnih dječjim enciklopedijama, koje se čuvaju. Njezin sadržaj ne zastarijeva i uvijek će se u njoj moći pronaći nešto zanimljivo za čitanje, istraživanje ili pisanje domaćeg rada. Slikovnica je dostupna i na engleskom jeziku, pa je idealna i kao poklon za goste iz inozemstva ili turiste koji žude vidjeti naše prirodne ljepote.
Ostala edukativna izdanja nakladničke kuće FOMA, potražite ovdje.
Činjenica je da se ljubav prema prirodi gradi od najranije dobi, a ova slikovnica dobra je prva stanica na tom dugom putu koji traje cijeli život.
Svakako preporučujemo!

IGRA DARIVANJA
Darujemo slikovnicu "Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske"!

Ako i vi imate malenog ljubitelja ili ljubiteljicu prirode koji bi uživao u ovom zelenom vodiču, upišite svoje podatke u donju prijavnicu i dođite nam ponovno 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje kada ćemo objaviti ime jednog dobitnika.

   DOBITNIK


   Tata Vladimir Bertić iz Daruvara i njegovi maleni čuvari prirode.

Vladimir kaže: "Da, ludi smo za prirodom i, uz dužno poštovanje prema svemu što nas okružuje, ludujemo u prirodi". 

Knjigica znači ide u dobre ruke i šaljemo je na kućnu adresu koja je navedena u prijavi.

   HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!
 Jelena Kovačić 

zeleni vodic naslovna

Upoznaj prirodne ljepote Hrvatske - zeleni vodič za djecu + DOBITNIK

<para>Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu Bila bi to obična priča sa žutih stranica da djevojčica nema jedva dvije godine. Iako je tek naučila hodati, već zarađuje vrtoglave iznose.</para>
<para>Millie-Belle je ubrzo nakon rođenja postala instant-zvijezda društvenih mreža koja donosi velike novce svojoj obitelji. Sve je započelo kad je Milliena majka, Australka Schye Fox, počela objavljivati njezine fotografije na internetu dok je imala svega dva mjeseca. Majka ističe da joj je cilj bio podijeliti svaki bebin trenutak s ostatkom obitelji i prijateljima razasutima diljem Australije.</para>
<para>Kako je plavooka beba počela gomilati fanove na društvenim mrežama, modne marke i dječji robni brendovi počeli su je zasipati najnovijim prozvodima znajući da je to odličan način promocije. Tako je Millie-Belle počela zarađivati do
 250 dolara po objavi posta zato što na fotografijama nosi odjeću poznatih robnih marki.</para>
<para>Mala instant-zvijezda najpraćenija je beba ispod dvije godine na svijetu na Instagramu. Milliena garderoba puna je dizajnerskih torbica, komada obuće i odjeće o kojima većina odraslih može samo sanjati.</para>
<para>Mami Schye ovo je očito hobi koji je pretvorila u dobro plaćen posao. Oblačenje u robicu po posljednjoj modi, redovito fotkanje i objavljivanje na društvenim mrežama, donijeli su njezinoj bebi veliku popularnost. Kako će Millie-Belle gledati na to kad malo poraste, vrijeme će pokazati.</para>
<para>Više o bebi zvijezdi možete pronaći na <ulink url="https://instagram.com/milliebellediamond/">Instagramu</ulink>.</para>
<para>Pogledajte video:
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/LneZl5PLGEA"/>

Ova dvogodišnja instant-zvijezda zarađuje velike novce... saznajte kako Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu. Djevojčica po imenu Millie-Belle Diamond nosi dizajnerske krpice, vozi mini Mercedes i ima 150 000 pratitelja na Instagramu Bila bi to obična priča sa žutih stranica da djevojčica nema jedva dvije godine. Iako je tek naučila hodati, već zarađuje vrtoglave iznose.
Millie-Belle je ubrzo nakon rođenja postala instant-zvijezda društvenih mreža koja donosi velike novce svojoj obitelji. Sve je započelo kad je Milliena majka, Australka Schye Fox, počela objavljivati njezine fotografije na internetu dok je imala svega dva mjeseca. Majka ističe da joj je cilj bio podijeliti svaki bebin trenutak s ostatkom obitelji i prijateljima razasutima diljem Australije.
Kako je plavooka beba počela gomilati fanove na društvenim mrežama, modne marke i dječji robni brendovi počeli su je zasipati najnovijim prozvodima znajući da je to odličan način promocije. Tako je Millie-Belle počela zarađivati do
   250 dolara po objavi posta zato što na fotografijama nosi odjeću poznatih robnih marki.
Mala instant-zvijezda najpraćenija je beba ispod dvije godine na svijetu na Instagramu. Milliena garderoba puna je dizajnerskih torbica, komada obuće i odjeće o kojima većina odraslih može samo sanjati.
Mami Schye ovo je očito hobi koji je pretvorila u dobro plaćen posao. Oblačenje u robicu po posljednjoj modi, redovito fotkanje i objavljivanje na društvenim mrežama, donijeli su njezinoj bebi veliku popularnost. Kako će Millie-Belle gledati na to kad malo poraste, vrijeme će pokazati.
Više o bebi zvijezdi možete pronaći na Instagramu.
Pogledajte video:

 Janja Čaisa 

Untitled

Ova dvogodišnja instant-zvijezda zarađuje velike novce... saznajte kako

<para>Ljutnja je normalan osjećaj, očekivan posebno u male djece koja ne mogu verbalizirati sve što im se događa te ga upravo tako treba prihvatiti i imenovati.</para>
<para>Djeca osjećaj ljutnje najčešće ispoljavaju na nekoliko načina:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kada ljutnju drže u sebi, boje se ili ne znaju izraziti što ih muči, mogu se javiti psihosomatski problemi, odnosno fizičke tegobe. Među njima su bol u trbuhu, glavobolje i migrene, umor, gubitak apetita, bolovi u vratu, mišićima, opća malaksalost tijela i slično.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Neka djeca ispoljavaju ljutnju na način da se samoozljeđuju. Kod takvog djeteta primjećuju se fizički nemir, stisnute šake, ukočenost i napetost tijela, a agresiju će usmjeriti na sebe na način da će se udarati po glavi, čupati kosicu, gristi sebe, gristi nokte, udarati rukama i nogama o tvrde predmete.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ponekad se ljutnja kod djece ispoljava i agresivnošću prema drugima. Ljutiti mališani ponekad grizu, udaraju, guraju, tuku i agresivna su prema drugoj djeci ili odraslima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>I možda najčešću slučaj je onaj kada djeca ljutnju ispoljavaju nemirom, neposlušnočću, ignoriranjem upozorenja i otporom prema postavljenim granicama.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
U spomenutim situacijama roditelji često ne znaju na koji bi način ispravno reagirali i kakve poruke je potrebno djeci poslati. Ljutnja je vrlo snažna emocija i može se vrlo lako pojaviti i kod roditelja kada je dijete neposlušno, agresivno ili ga je na bilo koji drugi način nemoguće umiriti.</para>
<para>Kako bi pomogle roditeljima da se postave na ispravan način, a djeci da shvate koji su prihvatljivi načini iskazivanja negativnih osjećaja, magistre psihologije, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, udružile su snage i napisale seriju terapeutskih priča za djecu s dodatkom, odnosno sa savjetima za roditelje. Tatjana Gjurković je certificirana terapeutkinja igrom, a Tea Knežević praktičarka terapije igrom što znači da imaju znanje i višegodišnje iskustvo u radu s djecom i roditeljima koji se suočavaju s raznim razvojnim problemima.</para>
<para>Slikovnice "Kad je ljuta, macu boli trbuh", "Kad je ljut, zeko se ozlijedi", "Kad je ljuta, vjeverica ne sluša" i "Kad je ljut, nilski konjić grize", vrlo su jednostavne priče namijenjene djeci od 2 do 7 godina, pisane jednostavnim jezikom i s jednostavnim zapletima koje tako malena djeca lako mogu pratiti i razumjeti. Poruke svake priče nose rješenja za najčešće uzroke dječje ljutnje, dok savjeti za roditelje daju jasne smjernice što činiti, odnosno što ne činiti u trenutcima snažnih emocionalnih reakcija kod djece.</para>
<para>Slikovnice je ilustrirala Jelena Brezovec koja je glavne likove, životinjice, u skladu s pričom smjestila u četiri različita okruženja (gradsko, seosko, afričko i šumsko), pa osim učenja o ponašanju, djeca mogu upoznati razne životinjice, kao i razne emocije koje su na glavnim likovima vrlo zorno dočarane.
</para>
<heading4>
 Slikovnice se mogu naručiti <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice">OVDJE</ulink>, uz popust od 10 kn, odnosno po cijeni od 39 kn.
</heading4>
<para> </para>

Djeca i osjećaj ljutnje: Jednostavne terapeutske priče sa savjetima za roditelje Ljutnja, uz tugu i strah, spada u temeljne negativne osjećaje kod male djece. Baš kao i odrasli i djeca su ponekad preplavljena ljutnjom, bijesom i nemoći i to je potpuno normalno. Ljutnja je normalan osjećaj, očekivan posebno u male djece koja ne mogu verbalizirati sve što im se događa te ga upravo tako treba prihvatiti i imenovati.
Djeca osjećaj ljutnje najčešće ispoljavaju na nekoliko načina:


   
      Kada ljutnju drže u sebi, boje se ili ne znaju izraziti što ih muči, mogu se javiti psihosomatski problemi, odnosno fizičke tegobe. Među njima su bol u trbuhu, glavobolje i migrene, umor, gubitak apetita, bolovi u vratu, mišićima, opća malaksalost tijela i slično.
   
   
      Neka djeca ispoljavaju ljutnju na način da se samoozljeđuju. Kod takvog djeteta primjećuju se fizički nemir, stisnute šake, ukočenost i napetost tijela, a agresiju će usmjeriti na sebe na način da će se udarati po glavi, čupati kosicu, gristi sebe, gristi nokte, udarati rukama i nogama o tvrde predmete.
   
   
      Ponekad se ljutnja kod djece ispoljava i agresivnošću prema drugima. Ljutiti mališani ponekad grizu, udaraju, guraju, tuku i agresivna su prema drugoj djeci ili odraslima.
   
   
      I možda najčešću slučaj je onaj kada djeca ljutnju ispoljavaju nemirom, neposlušnočću, ignoriranjem upozorenja i otporom prema postavljenim granicama.
   


U spomenutim situacijama roditelji često ne znaju na koji bi način ispravno reagirali i kakve poruke je potrebno djeci poslati. Ljutnja je vrlo snažna emocija i može se vrlo lako pojaviti i kod roditelja kada je dijete neposlušno, agresivno ili ga je na bilo koji drugi način nemoguće umiriti.
Kako bi pomogle roditeljima da se postave na ispravan način, a djeci da shvate koji su prihvatljivi načini iskazivanja negativnih osjećaja, magistre psihologije, Tatjana Gjurković i Tea Knežević, udružile su snage i napisale seriju terapeutskih priča za djecu s dodatkom, odnosno sa savjetima za roditelje. Tatjana Gjurković je certificirana terapeutkinja igrom, a Tea Knežević praktičarka terapije igrom što znači da imaju znanje i višegodišnje iskustvo u radu s djecom i roditeljima koji se suočavaju s raznim razvojnim problemima.
Slikovnice "Kad je ljuta, macu boli trbuh", "Kad je ljut, zeko se ozlijedi", "Kad je ljuta, vjeverica ne sluša" i "Kad je ljut, nilski konjić grize", vrlo su jednostavne priče namijenjene djeci od 2 do 7 godina, pisane jednostavnim jezikom i s jednostavnim zapletima koje tako malena djeca lako mogu pratiti i razumjeti. Poruke svake priče nose rješenja za najčešće uzroke dječje ljutnje, dok savjeti za roditelje daju jasne smjernice što činiti, odnosno što ne činiti u trenutcima snažnih emocionalnih reakcija kod djece.
Slikovnice je ilustrirala Jelena Brezovec koja je glavne likove, životinjice, u skladu s pričom smjestila u četiri različita okruženja (gradsko, seosko, afričko i šumsko), pa osim učenja o ponašanju, djeca mogu upoznati razne životinjice, kao i razne emocije koje su na glavnim likovima vrlo zorno dočarane.


   Slikovnice se mogu naručiti OVDJE, uz popust od 10 kn, odnosno po cijeni od 39 kn.

  Klinfo.hr 

proventus_naslovnice

Djeca i osjećaj ljutnje: Jednostavne terapeutske priče sa savjetima za roditelje

<para>Zanimaju ih predmeti, zvukovi, materijali, okusi i počinju otkrivati svijet putem svih osjetila. Roditelji će primijetiti da njihovu bebicu znatiželja gura u nove izazove te da počinje ispitivati vlastite granice i vještine na sve moguće načine. Aktivnosti su još intenzivnije kad beba prohoda i oni koji je čuvaju i brinu o njoj dobro će se namučiti i umoriti jurcajući za malenim istraživačem.</para>
<para>Naime, odrasli moraju biti uz bebu radi njezine vlastite sigurnosti, odnosno kako se u svojim svakodnevnim aktivnostima ne bi teže ozlijedila. Od ozljeda najčešći su udarci u glavicu uslijed pada. Bebe najviše padaju kada uče hodati, odnosno kada vježbaju samostalno kretanje (bez pridržavanja), odnosno stabilnost, čvrstoću i ravnotežu.</para>
<para>Beba će u najvećem broju slučajeva pasti na guzu, no ponekad se dogodi da se pritom prevali na leđa i glavicom lupi u neku tvrdu površinu, rub namještaja ili stepenica i slično. Bebe se u glavicu mogu udariti i kod naglih pokreta kada ih netko čuva ili pak padom s kreveta, stolice ili kolica.</para>
<para>Kad beba udari glavicom o nešto tvrdo, u najvećem broju slučajeva neće biti vanjskih ozljeda. Beba će glasno plakati, ali neće znati reći koliko je boli i kako se osjeća. Nadalje, udarac u glavicu ne smije se shvaćati olako kad je beba u pitanju, jer kosti njezine lubanje još uvijek nisu otvrdnule i srašćene, pa su slabija zaštita za mozak.</para>
<para>Ono što se može kod jakog udarca dogoditi je potres mozga. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji jako brinu kada beba udari glavicom o nešto tvrdo i nisu sigurni što trebaju učiniti. S obzirom na to da potres mozga umanjuje funkcije mozga koji je u intenzivnom razvoju, važno je pratiti bebu i provjeravati pojavljuju li se neobični simptomi.</para>
<para>
 Ako je beba izgubila svijest ili pak je vidljiva bilo kakva abnormalnost na lubanji, ODMAH je odvedite na hitnu ili dežurnom pedijatru!
</para>
<para>Isto učinite ako s malim vremenskim odmakom primijetite da je beba neobično pospana ili ne može zaspati, ako ne jede, ako povraća, ako je plačljiva, iritabilna, ima poteškoća napraviti neke motoričke pokrete koje je prije mogla ili se na bilo koji način čudno ponaša.</para>
<para>Ako pak se beba ponaša normalno, budna je, igra se, odgovara na sve podražaje, normalno jede i spava, dovoljno je pratiti je kroz sljedećih 48 sati.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Recept naših baka bio je da se bebu održava neko vrijeme budnom kako bi se uvjerilo da je sve u redu, odnosno da se bebu ne bi smjelo pustiti da odmah nakon udarca u glavu zaspi. Ukoliko će vas to umiriti, možete je malo duže zabavljati dok se sami ne umirite. No imajte na umu da se može raditi o prirodnom umoru, odnosno da će bebica prirodno biti umornija nakon pretrpljenog stresa i traume, odnosno dugog plakanja i straha. Pokušajte razlučiti je li beba grogi, "mamurna" i "izgubljena" ili je jednostavno umorna. Ako procijenite da joj se samo spava, dozvolite joj da odrijema jer će se kroz san najbolje emocionalno i fizički oporaviti od preživljenog stresa. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, probudite bebu jednom ili dva puta tijekom spavanja, kako bi provjerili da li odgovara na vaše podražaje, a potom joj dozvolite da dalje spava. Ukoliko slabo reagira, odmah je odvezite na hitnu.</para>
<para>Liječnik koji zaprimi dijete vjerojatno će ga ostaviti na promatranju. Ukoliko posumnja na potres mozga, oticanje ili krvarenje u mozgu, liječnik će prvo dijete poslati na snimanje glave ili magnetsku rezonancu kako bi dobio bolji uvid u stanje.</para>
<para>I na kraju, u ovakvim situacijama kad nema vidljivih ozljeda, uvijek se oslanjajte na svoj vlastiti instinkt i intuiciju. Vi najbolje poznajete svoju bebu i točno znate po kakvim rutinama i šablonama ona funkcionira. primijetite li bilo kakvo odstupanje u ponašanju ili rutini, odmah posjetite liječnika. Ukoliko pak niste sigurni i preplavljuje vas strah, bolje je uvijek otići liječniku i provjeriti sa stručnjakom je li sve u redu.</para>
<para>Udarci u glavicu se događaju. Svi smo ih doživjeli kao mali, a da ih se uopće ne sjećamo. Ako vaša bebica udari glavicom, to ne znači da ste loš roditelj ili da je to vaša krivnja. To je na neki način normalni dio razvoja kada bebe na vlastitoj koži upoznaju svoje granice i mogućnosti. U budućnosti svakako pripazite da se nezgode na glavici ne ponavljaju, oprostite si, zaboravite i nastavite dalje uživati u odrastanju svojeg malog nespretnjakovića koji će još puno puta završiti na guzi i na podu dok uči hodati i istražuje svijet oko sebe..</para>

Ovo trebate učiniti ako se vaša beba udarila u glavicu Negdje oko šestog mjeseca, bebe počinju eksperimentirati s puzanjem, stabilnije su dok sjede, počinju se okretati u ležećem položaju i vrpoljiti na sve strane. Zanimaju ih predmeti, zvukovi, materijali, okusi i počinju otkrivati svijet putem svih osjetila. Roditelji će primijetiti da njihovu bebicu znatiželja gura u nove izazove te da počinje ispitivati vlastite granice i vještine na sve moguće načine. Aktivnosti su još intenzivnije kad beba prohoda i oni koji je čuvaju i brinu o njoj dobro će se namučiti i umoriti jurcajući za malenim istraživačem.
Naime, odrasli moraju biti uz bebu radi njezine vlastite sigurnosti, odnosno kako se u svojim svakodnevnim aktivnostima ne bi teže ozlijedila. Od ozljeda najčešći su udarci u glavicu uslijed pada. Bebe najviše padaju kada uče hodati, odnosno kada vježbaju samostalno kretanje (bez pridržavanja), odnosno stabilnost, čvrstoću i ravnotežu.
Beba će u najvećem broju slučajeva pasti na guzu, no ponekad se dogodi da se pritom prevali na leđa i glavicom lupi u neku tvrdu površinu, rub namještaja ili stepenica i slično. Bebe se u glavicu mogu udariti i kod naglih pokreta kada ih netko čuva ili pak padom s kreveta, stolice ili kolica.
Kad beba udari glavicom o nešto tvrdo, u najvećem broju slučajeva neće biti vanjskih ozljeda. Beba će glasno plakati, ali neće znati reći koliko je boli i kako se osjeća. Nadalje, udarac u glavicu ne smije se shvaćati olako kad je beba u pitanju, jer kosti njezine lubanje još uvijek nisu otvrdnule i srašćene, pa su slabija zaštita za mozak.
Ono što se može kod jakog udarca dogoditi je potres mozga. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji jako brinu kada beba udari glavicom o nešto tvrdo i nisu sigurni što trebaju učiniti. S obzirom na to da potres mozga umanjuje funkcije mozga koji je u intenzivnom razvoju, važno je pratiti bebu i provjeravati pojavljuju li se neobični simptomi.

   Ako je beba izgubila svijest ili pak je vidljiva bilo kakva abnormalnost na lubanji, ODMAH je odvedite na hitnu ili dežurnom pedijatru!

Isto učinite ako s malim vremenskim odmakom primijetite da je beba neobično pospana ili ne može zaspati, ako ne jede, ako povraća, ako je plačljiva, iritabilna, ima poteškoća napraviti neke motoričke pokrete koje je prije mogla ili se na bilo koji način čudno ponaša.
Ako pak se beba ponaša normalno, budna je, igra se, odgovara na sve podražaje, normalno jede i spava, dovoljno je pratiti je kroz sljedećih 48 sati.

   Recept naših baka bio je da se bebu održava neko vrijeme budnom kako bi se uvjerilo da je sve u redu, odnosno da se bebu ne bi smjelo pustiti da odmah nakon udarca u glavu zaspi. Ukoliko će vas to umiriti, možete je malo duže zabavljati dok se sami ne umirite. No imajte na umu da se može raditi o prirodnom umoru, odnosno da će bebica prirodno biti umornija nakon pretrpljenog stresa i traume, odnosno dugog plakanja i straha. Pokušajte razlučiti je li beba grogi, "mamurna" i "izgubljena" ili je jednostavno umorna. Ako procijenite da joj se samo spava, dozvolite joj da odrijema jer će se kroz san najbolje emocionalno i fizički oporaviti od preživljenog stresa. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, probudite bebu jednom ili dva puta tijekom spavanja, kako bi provjerili da li odgovara na vaše podražaje, a potom joj dozvolite da dalje spava. Ukoliko slabo reagira, odmah je odvezite na hitnu.
Liječnik koji zaprimi dijete vjerojatno će ga ostaviti na promatranju. Ukoliko posumnja na potres mozga, oticanje ili krvarenje u mozgu, liječnik će prvo dijete poslati na snimanje glave ili magnetsku rezonancu kako bi dobio bolji uvid u stanje.
I na kraju, u ovakvim situacijama kad nema vidljivih ozljeda, uvijek se oslanjajte na svoj vlastiti instinkt i intuiciju. Vi najbolje poznajete svoju bebu i točno znate po kakvim rutinama i šablonama ona funkcionira. primijetite li bilo kakvo odstupanje u ponašanju ili rutini, odmah posjetite liječnika. Ukoliko pak niste sigurni i preplavljuje vas strah, bolje je uvijek otići liječniku i provjeriti sa stručnjakom je li sve u redu.
Udarci u glavicu se događaju. Svi smo ih doživjeli kao mali, a da ih se uopće ne sjećamo. Ako vaša bebica udari glavicom, to ne znači da ste loš roditelj ili da je to vaša krivnja. To je na neki način normalni dio razvoja kada bebe na vlastitoj koži upoznaju svoje granice i mogućnosti. U budućnosti svakako pripazite da se nezgode na glavici ne ponavljaju, oprostite si, zaboravite i nastavite dalje uživati u odrastanju svojeg malog nespretnjakovića koji će još puno puta završiti na guzi i na podu dok uči hodati i istražuje svijet oko sebe.. Jelena Kovačić 

beba plac plakanje fdp

Ovo trebate učiniti ako se vaša beba udarila u glavicu

<para>Sama spoznaja da nose novi život i da uskoro dijete dolazi na svijet, trudnicama daje posebnu energiju – znate, ono kad svi spominju neki posebni sjaj. Međutim, posljednji dani, čak i tjedni znaju biti iscrpljujući. Beba se spušta, kako bi bila spremna za porod, sve češće se pojavljuju grčevi, pojačani su bol i pritisak u leđima, sve je učestalija potreba za mokrenjem, veće su poteškoće pri spavanju, a pojavljuju se i razdražljivost, preosjetljivost, nestrpljivost i nemir.</para>
<para>Pa ipak, činjenica da će uskoro držati svoje novorođenče privijeno uz sebe, trudnicama olakšava ove probleme. Sve stvari koje ste mislili obaviti prije poroda do sada bi već trebale biti obavljene – pripremljena odjeća za bebu i za mamu (u novim proporcijama) i razne potrepštine koje će vam trebati prvih dana. Torba sa stvarima za bolnicu trebala bi biti spremna, a ukoliko ju još niste pripremili od pomoći bi vam mogao biti ovaj <ulink url="http://bit.ly/1zkPIbT">popis</ulink> koji smo napravili za vas. Ako nemate blisku osobu koja će prvih dana i tjedana biti uz vas kako bi vam pomogla oko kuhanja, bilo bi dobro da pripremite hranu i zamrznete da bi si olakšali taj prvi period kada vam stajanje nad štednjakom sigurno neće biti prioritet.</para>
<para>Također, imajte na umu da će vam od svih silnih stvari koje pripremate za bebu, mjesto za prematanje biti ono što ćete koristiti od prvog dana, dok će ostale pričati i do nekoliko mjeseci. Bilo bi zgodno da uz mjesto za prematanje imate uvijek spremne pelene, vlažne maramice, bodije i pribor za njegovanje pupka (sterilne gaze i antiseptik).</para>
<para>A ako ste sve to već pripremili, vrijeme je da se odmorite i posvetite samoj sebi. Uživajte u miru i odmaranju, ako vam to odgovara, a ako vam se čini da će proći dugo vremena dok se budete mogli ponovo posvetiti svome društvenom životu, ovaj period iskoristite za ugodna druženja s prijateljima.</para>
<para>Napravite listu filmova koje želite pogledati i uživajte u njima, dugo će proći do trenutka kada ponovo budete mogli u miru odgledati film od početka do kraja. Ugodite si i posljednje dane iščekivanja poroda još na kratko budite vi u centru pozornosti.</para>

Kako provesti posljednje dane trudnoće? Trudnoća je divno razdoblje uz neke, više ili manje, sjajne trenutke. Sama spoznaja da nose novi život i da uskoro dijete dolazi na svijet, trudnicama daje posebnu energiju – znate, ono kad svi spominju neki posebni sjaj. Međutim, posljednji dani, čak i tjedni znaju biti iscrpljujući. Beba se spušta, kako bi bila spremna za porod, sve češće se pojavljuju grčevi, pojačani su bol i pritisak u leđima, sve je učestalija potreba za mokrenjem, veće su poteškoće pri spavanju, a pojavljuju se i razdražljivost, preosjetljivost, nestrpljivost i nemir.
Pa ipak, činjenica da će uskoro držati svoje novorođenče privijeno uz sebe, trudnicama olakšava ove probleme. Sve stvari koje ste mislili obaviti prije poroda do sada bi već trebale biti obavljene – pripremljena odjeća za bebu i za mamu (u novim proporcijama) i razne potrepštine koje će vam trebati prvih dana. Torba sa stvarima za bolnicu trebala bi biti spremna, a ukoliko ju još niste pripremili od pomoći bi vam mogao biti ovaj popis koji smo napravili za vas. Ako nemate blisku osobu koja će prvih dana i tjedana biti uz vas kako bi vam pomogla oko kuhanja, bilo bi dobro da pripremite hranu i zamrznete da bi si olakšali taj prvi period kada vam stajanje nad štednjakom sigurno neće biti prioritet.
Također, imajte na umu da će vam od svih silnih stvari koje pripremate za bebu, mjesto za prematanje biti ono što ćete koristiti od prvog dana, dok će ostale pričati i do nekoliko mjeseci. Bilo bi zgodno da uz mjesto za prematanje imate uvijek spremne pelene, vlažne maramice, bodije i pribor za njegovanje pupka (sterilne gaze i antiseptik).
A ako ste sve to već pripremili, vrijeme je da se odmorite i posvetite samoj sebi. Uživajte u miru i odmaranju, ako vam to odgovara, a ako vam se čini da će proći dugo vremena dok se budete mogli ponovo posvetiti svome društvenom životu, ovaj period iskoristite za ugodna druženja s prijateljima.
Napravite listu filmova koje želite pogledati i uživajte u njima, dugo će proći do trenutka kada ponovo budete mogli u miru odgledati film od početka do kraja. Ugodite si i posljednje dane iščekivanja poroda još na kratko budite vi u centru pozornosti. Mateja Krizmanić 

trudnicki stomak_fdp by hin255

Kako provesti posljednje dane trudnoće?

<para> To je primarna emocija koja je ljudskom rodu omogućila očuvanje života jer u životno opasnim situacijama tjera na bijeg i obranu. Strah je sasvim normalna pojava, ali u nekim situacijama onemogućuje normalno funkcioniranje.</para>
<para>Vjerojatno je svaki roditelj školarca u nekom trenutku čuo rečenice „Ne želim ići u školu!“, „Boli me trbuh, mogu li ostati kod kuće?“ i slične. Iako zvuče relativno bezazleno, nekad se iza njih mogu kriti dublji i ozbiljniji problemi.</para>
<para>Ako se dijete boji ići u školu ili tamo ne želi ostati samo bez bliske odrasle osobe, ako se prije polaska u školu žali na bolove u glavi, trbuhu i druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni, ako ostane kod kuće zbog „bolesti“ pa se brzo osjeća puno bolje - postoji mogućnost da je razvilo strah od škole.</para>
<para>Iako će se odraslima ovaj strah možda učiniti smiješnim ili beznačajnim , ignoriranjem i prisilom djeteta mogu učiniti popriličnu štetu. Ovome strahu treba pristupiti s oprezom kako se on ne bi produbio te kako bi ga dijete čim prije prebrodilo.</para>
<para>Za početak, valjalo bi saznati postoji li problem zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Ako je to strah od usmenog odgovaranja, možete se s djetetom pripremati za takve situacije, jednostavno ih uvježbavajte. Također, potaknite dijete da sastavi listu pod nazivom „Zašto ne volim školu?“, čitajući razloge možete shvatiti što ga sve muči i tako saznati kako mu možete pomoći.</para>
<para>Kada dijete ne želi ići na nastavu, nemojte mu zapovjediti da mora. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je škola važna, istaknite neke pozitivne strane s kojima ćete ga pridobiti.</para>
<para>Ako je vaše dijete sramežljivo, šutljivo i ima problem sa socijalizacijom s vršnjacima iz razreda, možete ga upisati na neku izvannastavnu aktivnost, primjerice timski sport, gdje će razvijati svoje socijalne vještine. Samim time postat će mu lakše razviti komunikaciju s ostalim učenicima.</para>
<para>Ukoliko shvatite da dijete ima strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja, imamo nekoliko savjeta za vas.</para>
<para>
 <emphasis>Pomozite djetetu u pripremi </emphasis>
</para>
<para>Većina testova koje djeca pišu najavljuju se barem nekoliko dana unaprijed. Potaknite ga da iskoristi svaki dan kako bi ponovilo ili naučilo dio gradiva, ali ga i motivirajte da se svakodnevno posveti predmetu s kojim ima problema. Ako ima nejasnoća, neka si zabilježi pitanja koja može postaviti učitelju ili nastavniku drugi dan. Nekada je dobro rješenje da dijete uči s vršnjakom iz razreda.</para>
<para>
 <emphasis>Potaknite dijete da vježba kod kuće</emphasis>
</para>
<para>Danas su u knjižarama, pa čak i na internetu, dostupne vježbenice, radni listovi i slični materijali koji služe za uvježbavanje gradiva. Kada dijete riješi gradivo u takvim materijalima, pregledajte kako biste znali što ne razumije, što mu teže ide i kako biste mu mogli pomoći oko toga.</para>
<para>
 <emphasis>Umirite dijete kako bi se i strah smanjio</emphasis>
</para>
<para>Postoje mnoge tehnike opuštanja uz koje je lakše prevladati strah. Poučite dijete dubokom disanju, opuštanju ruku i nogu i sličnima kako bi ih moglo upotrijebiti neposredno pred ispit te smanjiti napetost. Naučite dijete pozitivnom razmišljanju, jer će njime uspjeti odagnati turobne misli koje će ga dovesti u nervozno raspoloženje.</para>
<para>Kada dođe dan ispita, dijete obradujte omiljenim doručkom prije škole kako bi se dobro osjećalo. Kada se dobro osjeća, imat će i više samopouzdanja uz koje će se lakše nositi sa svojim strahom. Budite sigurni da na nastavu kreće na vrijeme i da neće zakasniti, ali ne zaboravite i poželjeti mu sreću te ga ohrabriti.</para>
<para>Nakon ispita nemojte se zanimati isključivo za rezultate koje je dijete postiglo, razgovarajte s njim o znanju koje je usvojilo, ali i napretku koje je postiglo u svladavanju svoga straha.</para>
<para> </para>

Strah od ispitivanja i testova lakše je prevladati uz pomoć roditelja Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kada vidi opasnost, odnosno kada očekuje opasnost, bila ona stvarna ili umišljena.  To je primarna emocija koja je ljudskom rodu omogućila očuvanje života jer u životno opasnim situacijama tjera na bijeg i obranu. Strah je sasvim normalna pojava, ali u nekim situacijama onemogućuje normalno funkcioniranje.
Vjerojatno je svaki roditelj školarca u nekom trenutku čuo rečenice „Ne želim ići u školu!“, „Boli me trbuh, mogu li ostati kod kuće?“ i slične. Iako zvuče relativno bezazleno, nekad se iza njih mogu kriti dublji i ozbiljniji problemi.
Ako se dijete boji ići u školu ili tamo ne želi ostati samo bez bliske odrasle osobe, ako se prije polaska u školu žali na bolove u glavi, trbuhu i druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni, ako ostane kod kuće zbog „bolesti“ pa se brzo osjeća puno bolje - postoji mogućnost da je razvilo strah od škole.
Iako će se odraslima ovaj strah možda učiniti smiješnim ili beznačajnim , ignoriranjem i prisilom djeteta mogu učiniti popriličnu štetu. Ovome strahu treba pristupiti s oprezom kako se on ne bi produbio te kako bi ga dijete čim prije prebrodilo.
Za početak, valjalo bi saznati postoji li problem zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Ako je to strah od usmenog odgovaranja, možete se s djetetom pripremati za takve situacije, jednostavno ih uvježbavajte. Također, potaknite dijete da sastavi listu pod nazivom „Zašto ne volim školu?“, čitajući razloge možete shvatiti što ga sve muči i tako saznati kako mu možete pomoći.
Kada dijete ne želi ići na nastavu, nemojte mu zapovjediti da mora. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je škola važna, istaknite neke pozitivne strane s kojima ćete ga pridobiti.
Ako je vaše dijete sramežljivo, šutljivo i ima problem sa socijalizacijom s vršnjacima iz razreda, možete ga upisati na neku izvannastavnu aktivnost, primjerice timski sport, gdje će razvijati svoje socijalne vještine. Samim time postat će mu lakše razviti komunikaciju s ostalim učenicima.
Ukoliko shvatite da dijete ima strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja, imamo nekoliko savjeta za vas.

   Pomozite djetetu u pripremi 

Većina testova koje djeca pišu najavljuju se barem nekoliko dana unaprijed. Potaknite ga da iskoristi svaki dan kako bi ponovilo ili naučilo dio gradiva, ali ga i motivirajte da se svakodnevno posveti predmetu s kojim ima problema. Ako ima nejasnoća, neka si zabilježi pitanja koja može postaviti učitelju ili nastavniku drugi dan. Nekada je dobro rješenje da dijete uči s vršnjakom iz razreda.

   Potaknite dijete da vježba kod kuće

Danas su u knjižarama, pa čak i na internetu, dostupne vježbenice, radni listovi i slični materijali koji služe za uvježbavanje gradiva. Kada dijete riješi gradivo u takvim materijalima, pregledajte kako biste znali što ne razumije, što mu teže ide i kako biste mu mogli pomoći oko toga.

   Umirite dijete kako bi se i strah smanjio

Postoje mnoge tehnike opuštanja uz koje je lakše prevladati strah. Poučite dijete dubokom disanju, opuštanju ruku i nogu i sličnima kako bi ih moglo upotrijebiti neposredno pred ispit te smanjiti napetost. Naučite dijete pozitivnom razmišljanju, jer će njime uspjeti odagnati turobne misli koje će ga dovesti u nervozno raspoloženje.
Kada dođe dan ispita, dijete obradujte omiljenim doručkom prije škole kako bi se dobro osjećalo. Kada se dobro osjeća, imat će i više samopouzdanja uz koje će se lakše nositi sa svojim strahom. Budite sigurni da na nastavu kreće na vrijeme i da neće zakasniti, ali ne zaboravite i poželjeti mu sreću te ga ohrabriti.
Nakon ispita nemojte se zanimati isključivo za rezultate koje je dijete postiglo, razgovarajte s njim o znanju koje je usvojilo, ali i napretku koje je postiglo u svladavanju svoga straha.
  Mateja Krizmanić 

zbunjeno dijete_fdp by africa

Strah od ispitivanja i testova lakše je prevladati uz pomoć roditelja

<para>Je li u današnje vrijeme – kad smo i privatno i poslovno okruženi računalima, tabletima, pametnim telefonima – realno očekivati od djece i mladih starosti od pet do 17 godina da provedu svega dva sata dnevno ispred ekrana?</para>
<para>Roditelji svakodnevno vode bitke s djecom na nekoliko fronti, uključujući jelo, spavanje, domaću zadaću ili korištenje elektroničkih uređaja. Iako su svjesni da i njihova djeca previše vremena provode čačkajući po raznoraznim uređajima, katkada nemaju snage za borbe i uvođenje restrikcija.</para>
<para>Kad je riječ o preporukama stručnjaka, s pravom se pitamo jesu li ona realna. Za djecu do dvije godine ne postoje nikakve preporuke, što će reći da najmlađi ni ne bi trebali provoditi vrijeme uz male ekrane, računala i sl. Djeca od dvije do pet godina ne bi trebala biti ispred ekrana više od jednog sata dnevno, dok se za djecu i mlade od pet do 17 godina preporučuje najdulja upotreba od dva sata dnevno.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Je li kucnuo čas da se stare preporuke ponovno evaluiraju?</heading4>
<para>
Teorija govori jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Većina istraživanja pokazuje da djeca i mladi provode daleko više vremena na računalima i ostalim uređajima od preporučenog. Dok jedna grupa znanstvenika smatra da je sazrio čas da se te preporuke ponovno ispitaju, druga strana i dalje gorljivo drži stranu gore propisanim preporukama.</para>
<para>Profesor Stephen Houghton iz Centra za poremećaje u djece i adolescenata na Sveučilištu Zapadne Australije (UWA) smatra da su „elektronički uređaji prijeko potrebni u današnje vrijeme“.</para>
<para>„Ljudi danas ne mogu živjeti bez računala, tableta, mobitela. Oni su dio života svih nas, pa tako i djece i mladih ljudi“, ističe Houghton.</para>
<para>Svjestan važnosti tehnologije i svega što s njome dolazi, profesor Houghton smatra da je danas izuzetno važno zauzeti rafiniran pristup u rješavanju tog problema. Umjesto da se slijepo držimo preporuka, moramo razgraničiti edukativne od needukativnih sadržaja, kao i upotrebu kod kuće i u školama.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Pretjerano korištenje uređaja negativno utječe na zdravlje</heading4>
<para>
S druge strane, profesorica Jo Salmon sa Sveučilišta Deakin, koautorica preporuka, smatra da ne bismo smjeli olako odbaciti stare odrednice kad je riječ o propisanim satima korištenja uređaja samo zato što ih se teško pridržavati.</para>
<para>Budući da vrijeme provedeno pred ekranima utječe na fizičko, psihičko, socijalno i kognitivno zdravlje djece, preporuke su bazirane na čvrstim znanstvenim dokazima o utjecajima uređaja na svako od tih područja, ističe Salmon.</para>
<para>
 Fizičko zdravlje Pretjerana upotreba uređaja povezuje se s manjkom fizičke aktivnosti, pretilošću, povećanim krvnim tlakom i ostalim krvožilnim bolestima i bolestima srca. Činjenica je da velik broj djece umjesto igranja i ostalih aktivnosti radije izabire sjedenje za računalom koje prati grickanje nezdravih grickalica.</para>
<para>
 Socijalno zdravlje Upotreba uređaja povezana je sa siromašnim socijalnim angažmanom i smanjenjem broja pravih prijatelja u stvarnom životu.</para>
<para>
 Psihološko zdravlje Pretjerano sjedenje ispred ekrana svih oblika i veličina povezuje se s manjkom samopoštovanja, a postoje dokazi da utječe i na razvoj depresije. No ne zna se što je prvo, koka ili jaje, odnosno javlja li se depresija nakon korištenja uređaja ili dijete/adolescent bježi u virtualni svijet zato što je depresivno.</para>
<para>
 Kognitivno zdravlje Istraživanja pokazuju da ekrani utječu i na kognitivni razvoj. Sve je više djece koja imaju problema sa savladavanjem jezičnih vještina; leksik im je sve siromašniji. To se događa kada dolazi do smanjenje verbalne interakcije, primjerice kada računala i TV ekrani zamijene bebisitericu.</para>
<para>Salmon dodaje da se uz sve nabrojeno ne vodi dovoljno računa o tome koliki je utjecaj radiofrekvencijskih i elektromagnetskih zračenja.</para>
<para>Drugi koautor studije, profesor Michael Rosenberg, preporučuje roditeljima da se pokušaju držati nekoliko strategija kako bi smanjili broj sati ispred ekrana.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Što roditelji mogu učiniti kako bi smanjili upotrebu uređaja</heading4>
<para>
PRAVILA Iako se pravila moraju poštovati, svaki roditelj mora biti upućen i svjestan specifičnih potreba svoga djeteta. Uzmite u obzir godine, školske obveze, način života itd. U osnovna pravila uključite konkretna poput „nema uređaja tijekom objeda“ i/ili „zabranjeno je koristiti uređaje u spavaćoj sobi za vrijeme spavanja“.</para>
<para>SVIJEST Rosenberg savjetuje roditeljima da pokažu interes prema dječjim aktivnostima na različitim uređajima. Također moraju znati što im djeca gledaju i koliko vremena provode ispred ekrana. Pobrinite se da djeca koriste računala, tablete, telefone na mjestima na kojima boravi cijela obitelj gdje ih možete nadzirati. Ne ustručavajte se postaviti pitanje što trenutno rade. Ako vam ne žele reći i pokazati, znači da to ne bi trebali raditi.</para>
<para>KONTROLIRANA UPOTREBA Premda se Rosenberg ne slaže da djeci treba zabraniti upotrebu uređaja, itekako ističe važnost upotrebe alata koji roditeljima omogućuju veliku razinu kontrole nad time čemu djeca smiju pristupiti, skinuti ili pak kupiti online.</para>
<para>POTIČITE ZDRAVE NAVIKE Potičite djecu da budu fizički aktivna i da se druže s prijateljima uživo, u stvarnom životu.</para>
<para>BUDITE UZOR Prije svega budite uzor svome djetetu. Ako vi provodite previše vremena pred računalom i pametnim telefonom, ne možete očekivati od djeteta da se ponaša drugačije, ističe Rosenberg. Pripazite da ne govorite jedno a radite drugo.</para>

Je li danas moguće djecu maknuti od ekrana? Djeca danas provode mnogo više vremena pred ekranima nego što bi trebala, potvrđuju mnoga istraživanja. No postavlja se pitanje je li problem u ekranima ili u preporukama kad je riječ o djeci. Je li u današnje vrijeme – kad smo i privatno i poslovno okruženi računalima, tabletima, pametnim telefonima – realno očekivati od djece i mladih starosti od pet do 17 godina da provedu svega dva sata dnevno ispred ekrana?
Roditelji svakodnevno vode bitke s djecom na nekoliko fronti, uključujući jelo, spavanje, domaću zadaću ili korištenje elektroničkih uređaja. Iako su svjesni da i njihova djeca previše vremena provode čačkajući po raznoraznim uređajima, katkada nemaju snage za borbe i uvođenje restrikcija.
Kad je riječ o preporukama stručnjaka, s pravom se pitamo jesu li ona realna. Za djecu do dvije godine ne postoje nikakve preporuke, što će reći da najmlađi ni ne bi trebali provoditi vrijeme uz male ekrane, računala i sl. Djeca od dvije do pet godina ne bi trebala biti ispred ekrana više od jednog sata dnevno, dok se za djecu i mlade od pet do 17 godina preporučuje najdulja upotreba od dva sata dnevno.
 

Je li kucnuo čas da se stare preporuke ponovno evaluiraju?

Teorija govori jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Većina istraživanja pokazuje da djeca i mladi provode daleko više vremena na računalima i ostalim uređajima od preporučenog. Dok jedna grupa znanstvenika smatra da je sazrio čas da se te preporuke ponovno ispitaju, druga strana i dalje gorljivo drži stranu gore propisanim preporukama.
Profesor Stephen Houghton iz Centra za poremećaje u djece i adolescenata na Sveučilištu Zapadne Australije (UWA) smatra da su „elektronički uređaji prijeko potrebni u današnje vrijeme“.
„Ljudi danas ne mogu živjeti bez računala, tableta, mobitela. Oni su dio života svih nas, pa tako i djece i mladih ljudi“, ističe Houghton.
Svjestan važnosti tehnologije i svega što s njome dolazi, profesor Houghton smatra da je danas izuzetno važno zauzeti rafiniran pristup u rješavanju tog problema. Umjesto da se slijepo držimo preporuka, moramo razgraničiti edukativne od needukativnih sadržaja, kao i upotrebu kod kuće i u školama.
 

Pretjerano korištenje uređaja negativno utječe na zdravlje

S druge strane, profesorica Jo Salmon sa Sveučilišta Deakin, koautorica preporuka, smatra da ne bismo smjeli olako odbaciti stare odrednice kad je riječ o propisanim satima korištenja uređaja samo zato što ih se teško pridržavati.
Budući da vrijeme provedeno pred ekranima utječe na fizičko, psihičko, socijalno i kognitivno zdravlje djece, preporuke su bazirane na čvrstim znanstvenim dokazima o utjecajima uređaja na svako od tih područja, ističe Salmon.

   Fizičko zdravlje Pretjerana upotreba uređaja povezuje se s manjkom fizičke aktivnosti, pretilošću, povećanim krvnim tlakom i ostalim krvožilnim bolestima i bolestima srca. Činjenica je da velik broj djece umjesto igranja i ostalih aktivnosti radije izabire sjedenje za računalom koje prati grickanje nezdravih grickalica.

   Socijalno zdravlje Upotreba uređaja povezana je sa siromašnim socijalnim angažmanom i smanjenjem broja pravih prijatelja u stvarnom životu.

   Psihološko zdravlje Pretjerano sjedenje ispred ekrana svih oblika i veličina povezuje se s manjkom samopoštovanja, a postoje dokazi da utječe i na razvoj depresije. No ne zna se što je prvo, koka ili jaje, odnosno javlja li se depresija nakon korištenja uređaja ili dijete/adolescent bježi u virtualni svijet zato što je depresivno.

   Kognitivno zdravlje Istraživanja pokazuju da ekrani utječu i na kognitivni razvoj. Sve je više djece koja imaju problema sa savladavanjem jezičnih vještina; leksik im je sve siromašniji. To se događa kada dolazi do smanjenje verbalne interakcije, primjerice kada računala i TV ekrani zamijene bebisitericu.
Salmon dodaje da se uz sve nabrojeno ne vodi dovoljno računa o tome koliki je utjecaj radiofrekvencijskih i elektromagnetskih zračenja.
Drugi koautor studije, profesor Michael Rosenberg, preporučuje roditeljima da se pokušaju držati nekoliko strategija kako bi smanjili broj sati ispred ekrana.
 

Što roditelji mogu učiniti kako bi smanjili upotrebu uređaja

PRAVILA Iako se pravila moraju poštovati, svaki roditelj mora biti upućen i svjestan specifičnih potreba svoga djeteta. Uzmite u obzir godine, školske obveze, način života itd. U osnovna pravila uključite konkretna poput „nema uređaja tijekom objeda“ i/ili „zabranjeno je koristiti uređaje u spavaćoj sobi za vrijeme spavanja“.
SVIJEST Rosenberg savjetuje roditeljima da pokažu interes prema dječjim aktivnostima na različitim uređajima. Također moraju znati što im djeca gledaju i koliko vremena provode ispred ekrana. Pobrinite se da djeca koriste računala, tablete, telefone na mjestima na kojima boravi cijela obitelj gdje ih možete nadzirati. Ne ustručavajte se postaviti pitanje što trenutno rade. Ako vam ne žele reći i pokazati, znači da to ne bi trebali raditi.
KONTROLIRANA UPOTREBA Premda se Rosenberg ne slaže da djeci treba zabraniti upotrebu uređaja, itekako ističe važnost upotrebe alata koji roditeljima omogućuju veliku razinu kontrole nad time čemu djeca smiju pristupiti, skinuti ili pak kupiti online.
POTIČITE ZDRAVE NAVIKE Potičite djecu da budu fizički aktivna i da se druže s prijateljima uživo, u stvarnom životu.
BUDITE UZOR Prije svega budite uzor svome djetetu. Ako vi provodite previše vremena pred računalom i pametnim telefonom, ne možete očekivati od djeteta da se ponaša drugačije, ističe Rosenberg. Pripazite da ne govorite jedno a radite drugo. Janja Čaisa 

jeune fille dormant avec téléphone

Je li danas moguće djecu maknuti od ekrana?

<para>Odgoj djeteta nije nimalo jednostavan zadatak. Taj odgoj može se podijeliti u faze koje se razlikuju se prema dobi i karakteru samog djeteta, ali i metodologiji odgoja. Kako dijete odrasta, prolazi kroz brojne faze neposlušnosti, prkosa, inata, ali i poslušnosti, privrženosti, razumijevanja. I dok se svaka „loša“ faza čini teškom na svoj poseban način, kod mnogih roditelja možda najviše negativnih reakcija izaziva „mrzim te“ faza, kroz koju prolazi mnogo osnovnoškolaca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dječje riječi: „Mrzim te!“, sigurno nije niti lijepo niti lako čuti, te mogu povrijediti vaše osjećaje, ali i izazvati reakcije zbog kojih ćete kasnije žaliti. No, u tim situacijama ponekad je teško kontrolirati vlastite osjećaje. Zapravo, cilj je reagirati što je moguće smirenije i neutralnije, te djetetu svojim ponašanjem i odgovorom na njegove riječi dati do znanja da je pogriješilo, ali i dati primjer da ste vi odrasla osoba koju treba slušati i poštivati, te da od vas uvijek može očekivati bezuvjetnu ljubav. Nikako se ne smijete spuštati na razinu djeteta svojim nezrelim reakcijama, te trebate zadržati mirnoću koliko je maksimalno moguće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, vječno pitanje koje se postavlja jest što reći djetetu u tim prigodama. Koja bi bila pravilna reakcija? Zato vam donosimo neke primjere reakcija koje bi vam mogle pomoći u formuliranju vlastitih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kada vam dijete kaže „Mrzim te.“…
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. „Ne mrziš mene, nego ti se ne sviđa ono što ti govorim. Tu je velika razlika.“ Možete dodati i: „Ja tebe volim.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. „Žao mi je što tako osjećaš. To je jako žalosno.“ (Recite to s pauzama, i žalosnim tonom, što će izazvati krivnju kod djeteta.)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. „Ja tebe volim, ali mi trenutno uopće nisi drag/draga.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. „U redu. Ja tebe svejedno volim.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. „Molim? Što si rekao/rekla?“ (Recite to mirnim, ali strogim tonom. Velike su šanse da će se posramiti svojih riječi i odmah ispričati.)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. „Sada si me stvarno povrijedio/povrijedila.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. „Možeš se mrziti koliko želiš, jer ja tebe i dalje volim, i dalje sam tvoj roditelj i trebaš me slušati.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. „U redu, sada me mrziš, ali proći će te.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. „Mrziš me? To nije lijepo od tebe, jer ja tebe ne mrzim. Baš suprotno.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. „Smiješ biti ljut/ljuta na mene, ali još uvijek moraš slušati ono što ti kažem, jer znam što je najbolje.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. „Znam da si ljut/ljuta, ali nije u redu to kazati ni meni, ni drugima.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. „Ni ti meni nisu trenutno omiljena osoba, ali ja tebe poštujem i ne vrijeđam te.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. „Možeš ići u svoju sobu i nemoj izlaziti dok se ne smiriš i/ili dok nećeš biti spreman/spremna ispričati se.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. „Znam da me ne mrziš, nego si ljut/ljuta na mene.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. „Kako mi možeš reći takvo nešto? Ja nikad tebi ne bi rekla ništa tako ružno, jer te volim.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako vi rješavate situacije u kojima vam dijete kaže: „Mrzim te.“?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Valua Vitaly - Fotolia</para>

Kako reagirati kada vam dijete kaže „Mrzim te!“? Cilj je reagirati što je moguće smirenije i neutralnije, te djetetu svojim ponašanjem i odgovorom na njegove riječi dati do znanja da je pogriješilo Odgoj djeteta nije nimalo jednostavan zadatak. Taj odgoj može se podijeliti u faze koje se razlikuju se prema dobi i karakteru samog djeteta, ali i metodologiji odgoja. Kako dijete odrasta, prolazi kroz brojne faze neposlušnosti, prkosa, inata, ali i poslušnosti, privrženosti, razumijevanja. I dok se svaka „loša“ faza čini teškom na svoj poseban način, kod mnogih roditelja možda najviše negativnih reakcija izaziva „mrzim te“ faza, kroz koju prolazi mnogo osnovnoškolaca.
   
Dječje riječi: „Mrzim te!“, sigurno nije niti lijepo niti lako čuti, te mogu povrijediti vaše osjećaje, ali i izazvati reakcije zbog kojih ćete kasnije žaliti. No, u tim situacijama ponekad je teško kontrolirati vlastite osjećaje. Zapravo, cilj je reagirati što je moguće smirenije i neutralnije, te djetetu svojim ponašanjem i odgovorom na njegove riječi dati do znanja da je pogriješilo, ali i dati primjer da ste vi odrasla osoba koju treba slušati i poštivati, te da od vas uvijek može očekivati bezuvjetnu ljubav. Nikako se ne smijete spuštati na razinu djeteta svojim nezrelim reakcijama, te trebate zadržati mirnoću koliko je maksimalno moguće.
   
No, vječno pitanje koje se postavlja jest što reći djetetu u tim prigodama. Koja bi bila pravilna reakcija? Zato vam donosimo neke primjere reakcija koje bi vam mogle pomoći u formuliranju vlastitih.
   
   Kada vam dijete kaže „Mrzim te.“…
   
   
1. „Ne mrziš mene, nego ti se ne sviđa ono što ti govorim. Tu je velika razlika.“ Možete dodati i: „Ja tebe volim.“
2. „Žao mi je što tako osjećaš. To je jako žalosno.“ (Recite to s pauzama, i žalosnim tonom, što će izazvati krivnju kod djeteta.)
3. „Ja tebe volim, ali mi trenutno uopće nisi drag/draga.“
4. „U redu. Ja tebe svejedno volim.“
5. „Molim? Što si rekao/rekla?“ (Recite to mirnim, ali strogim tonom. Velike su šanse da će se posramiti svojih riječi i odmah ispričati.)
6. „Sada si me stvarno povrijedio/povrijedila.“
7. „Možeš se mrziti koliko želiš, jer ja tebe i dalje volim, i dalje sam tvoj roditelj i trebaš me slušati.“
8. „U redu, sada me mrziš, ali proći će te.“
9. „Mrziš me? To nije lijepo od tebe, jer ja tebe ne mrzim. Baš suprotno.“
10. „Smiješ biti ljut/ljuta na mene, ali još uvijek moraš slušati ono što ti kažem, jer znam što je najbolje.“
11. „Znam da si ljut/ljuta, ali nije u redu to kazati ni meni, ni drugima.“
12. „Ni ti meni nisu trenutno omiljena osoba, ali ja tebe poštujem i ne vrijeđam te.“
13. „Možeš ići u svoju sobu i nemoj izlaziti dok se ne smiriš i/ili dok nećeš biti spreman/spremna ispričati se.“
14. „Znam da me ne mrziš, nego si ljut/ljuta na mene.“
15. „Kako mi možeš reći takvo nešto? Ja nikad tebi ne bi rekla ništa tako ružno, jer te volim.“
   
Kako vi rješavate situacije u kojima vam dijete kaže: „Mrzim te.“?
 

Foto: © Valua Vitaly - Fotolia vam 

Kako reagirati kada vam dijete kaže „Mrzim te!“?

<para>
 Od 17. do 19. travnja u Westgateu će se održati 18. po redu tradicionalni sajam Dani beba, djece i trudnica. Najveći sajam te tematike u regiji idealno je mjesto okupljanja roditelja i njihovih mališana. Uz atraktivne sajamske popuste, sve posjetitelje očekuje i jedinstvena ponuda popularnog Late Night Shoppinga.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Westgate će biti domaćin mnogih izlagača koji će predstaviti raznoliku ponudu za bebe, djecu i roditelje. Ovaj specijalizirani sajam roditeljima omogućuje da se na jednom mjestu upoznaju s novitetima i brendovima te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U opuštenom ambijentu Westgatea tijekom cijelog vikenda zabave neće nedostajati, kako za male tako ni za velike. Dok na glavnoj pozornici posjetitelje očekuje pregršt zabave, najmlađi će uživati i u Kid's Worldu, najvećoj dječjoj igraonici u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Westgate je pripremio i vesela natjecanja s mnogobrojnim nagradama te specijalne sajamske ponude zbog kojih je ovo mjesto baš svake godine nezaobilazno za sve roditelje, djecu i trudnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz navedeno, istog vikenda održat će se i Late Night Shopping uz odlične popuste na proljetne kolekcije vodećih domaćih i svjetskih brendova.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="026640ee-35c3-11eb-8717-0242ac130051" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Dani beba, djece i trudnica oduševit će posjetitelje Westgatea Mjesto okupljanja roditelja i njihovih mališana. 
   Od 17. do 19. travnja u Westgateu će se održati 18. po redu tradicionalni sajam Dani beba, djece i trudnica. Najveći sajam te tematike u regiji idealno je mjesto okupljanja roditelja i njihovih mališana. Uz atraktivne sajamske popuste, sve posjetitelje očekuje i jedinstvena ponuda popularnog Late Night Shoppinga.
   
   
Westgate će biti domaćin mnogih izlagača koji će predstaviti raznoliku ponudu za bebe, djecu i roditelje. Ovaj specijalizirani sajam roditeljima omogućuje da se na jednom mjestu upoznaju s novitetima i brendovima te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba. 
   
U opuštenom ambijentu Westgatea tijekom cijelog vikenda zabave neće nedostajati, kako za male tako ni za velike. Dok na glavnoj pozornici posjetitelje očekuje pregršt zabave, najmlađi će uživati i u Kid's Worldu, najvećoj dječjoj igraonici u Hrvatskoj.
   
Westgate je pripremio i vesela natjecanja s mnogobrojnim nagradama te specijalne sajamske ponude zbog kojih je ovo mjesto baš svake godine nezaobilazno za sve roditelje, djecu i trudnice.
   
Uz navedeno, istog vikenda održat će se i Late Night Shopping uz odlične popuste na proljetne kolekcije vodećih domaćih i svjetskih brendova.


   
   
 Promo 

Dani beba, djece i trudnica oduševit će posjetitelje Westgatea

2874d06ebd33e0cfe2a21211bd2601da

<para>Maštovite NIVEA priče dobile su posebno ruho u izvedbi Laboratorija zabave kroz popularnu metodu storytellinga kojom su predstavljene avnature glavnih likova i njihovih vjernih suputnika. Simpatična djevojčica Mija i nestašna Vila zajedničkim su snagama pronašle izgubljeni čarobni štapić, a maleni dječak Luka skupio je hrabrost i uz svog omiljenog Zeku skočio sa visoke skakaonice u bazen. Brojni mališani aktivno su se uključili u predstavu te proživjeli njihove zgode iz vlastite dječje perspektive.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon predstave uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djeca i roditelji izrađivali čarobni štapić, zečje uši i ribice. Izrađene rekvizite ponijeli su kući kao lijepi podsjetnik na subotnje druženje, a NIVEA je dodatno razveselila sve okupljene raznim poklonima i dodatnim popratnim sadržajima.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="f08cbaa6-35c2-11eb-a88c-0242ac130049" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste danas propustili predstave i radionice - ne brinite, sljedeće subote, 18. travnja u Avenue Mallu NIVEA i Laboratorij zabave pripremaju dvije nove predstave i kreativne radionice u 10 i 16 sati na glavnoj pozornici.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve NIVEA priče i zanimljiv popratni interaktivni sadržaj dostupan je i na <ulink url="http://www.nivea.hr/price">www.nivea.hr/price</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

NIVEA i Laboratorij zabave oduševili djecu u Avenue Mallu NIVEA i Laboratorij zabave - popularni studio za igru, zabavu i smijeh, razveselili su najmlađe posjetitelje Avenue Malla Maštovite NIVEA priče dobile su posebno ruho u izvedbi Laboratorija zabave kroz popularnu metodu storytellinga kojom su predstavljene avnature glavnih likova i njihovih vjernih suputnika. Simpatična djevojčica Mija i nestašna Vila zajedničkim su snagama pronašle izgubljeni čarobni štapić, a maleni dječak Luka skupio je hrabrost i uz svog omiljenog Zeku skočio sa visoke skakaonice u bazen. Brojni mališani aktivno su se uključili u predstavu te proživjeli njihove zgode iz vlastite dječje perspektive.
   
Nakon predstave uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djeca i roditelji izrađivali čarobni štapić, zečje uši i ribice. Izrađene rekvizite ponijeli su kući kao lijepi podsjetnik na subotnje druženje, a NIVEA je dodatno razveselila sve okupljene raznim poklonima i dodatnim popratnim sadržajima.


   
   


   
Ako ste danas propustili predstave i radionice - ne brinite, sljedeće subote, 18. travnja u Avenue Mallu NIVEA i Laboratorij zabave pripremaju dvije nove predstave i kreativne radionice u 10 i 16 sati na glavnoj pozornici.
   
Sve NIVEA priče i zanimljiv popratni interaktivni sadržaj dostupan je i na www.nivea.hr/price.
   
  Promo 

NIVEA i Laboratorij zabave oduševili djecu u Avenue Mallu

<para>Djelovi njezina tijela nestaju, odnosno postaju prozirni. Lili ne može shvatiti zašto joj se to događa. Pokušala je o tome razgovarati s odraslima no nitko joj nije povjerovao. Zato odlučuje zapisati sve čega se sjeća o svome nestajanju i sve što joj se trenutno događa. Nada se da će na taj način shvatiti zašto postaje prozirna.</para>
<para>Kroz priču pratimo Lili u raznim svakodnevnim situacijama te saznajemo neke detalje iz prošlosti koje je također zapisala u dnevnik. Djeca će zasigurno s nestrpljenjem čitati tekst kako bi saznala zašto Lili postaje prozirna te sa svakom stranicom lagano dobivati odgovor na to pitanje.</para>
<para>Slikovnica "Prozirna Lili", treća je knjiga za djecu spisateljice Ksenije Kušec koja je pričom željela progovoriti o problemu i osjećaju usamljenosti kod djece i to iz pozicije djeteta. Naime, živimo u društvu u kojem su stvari i pravila igre tako posloženi da roditelji teško mire posao i obitelj. Prisiljeni su raditi od jutra do mraka i imaju sve manje slobodnog vremena koje bi provodili s djecom u zajedničkom druženju.</para>
<para>Autorica se svojom pričom prvenstveno obraća djeci koju želi potaknuti da izraze svoje osjećaje. Ako se osjećaju usamljeno, prestrašeno ili nesretno, svakako bi bilo dobro da to na neki način "izbace" iz sebe, bilo crtanjem, pisanjem, igranjem ili, idealno, povjeravanjem i razgovorom s roditeljima. Istovremeno, priča može potaknuti roditelje da pokušaju pronaći rješenje koje bi im omogućilo da više vremena provode sa svojom djecom i da djeci osiguraju odrastanje u kojem se ona neće osjećati prozirno za osobe iz svoje okoline, već sigurno, vođeno i zaštićeno.</para>
<para>Stoga je "Prozirna Lili" idealna priča za zbližavanje roditelja i djece, posebno ukoliko i sami shvaćaju da imaju premalo vremena za zajedničke trenutke.</para>
<para>Priča je pisana u prvom licu, jezikom bliskim djeci, što će olakšati poistovjećivanje s glavnom junakinjom priče.</para>
<para>Priču je ilustrirala Jelena Brezovec te likovima udahnula snažne emocionalne ekspresije. U ilustracijama se izmjenjuju prizori sreće, veselja i druženja s prizorima zbunjenosti, straha i usamljenosti. Sve su te emocije sastavni dio svačijeg života i djeca će se upoznati s čitavim rasponom emocija glavne junakinje te se prepoznati u svakodnevnim situacijama koje prate odrastanje većine mališana.</para>
<para>Slikovnica je namijenjena djeci od 7 do 12 godina, tvrdog je uveza i na 32 stranice.</para>
<para>Ako i vi želite upoznati dragu djevojčicu Lili, slikovnicu možete naručiti u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice">
 Klinfo shopu
 </ulink> uz popust od 20 kn.</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice"/>
</para>
<para> </para>

Prozirna Lili: priča o suočavanju djece s osjećajima usamljenosti i straha Lili ima osam godina i za sebe na početku priče kaže da je sasvim obična djevojčica. Ali...

Ponekad joj se događa nešto zaista neobično. Djelovi njezina tijela nestaju, odnosno postaju prozirni. Lili ne može shvatiti zašto joj se to događa. Pokušala je o tome razgovarati s odraslima no nitko joj nije povjerovao. Zato odlučuje zapisati sve čega se sjeća o svome nestajanju i sve što joj se trenutno događa. Nada se da će na taj način shvatiti zašto postaje prozirna.
Kroz priču pratimo Lili u raznim svakodnevnim situacijama te saznajemo neke detalje iz prošlosti koje je također zapisala u dnevnik. Djeca će zasigurno s nestrpljenjem čitati tekst kako bi saznala zašto Lili postaje prozirna te sa svakom stranicom lagano dobivati odgovor na to pitanje.
Slikovnica "Prozirna Lili", treća je knjiga za djecu spisateljice Ksenije Kušec koja je pričom željela progovoriti o problemu i osjećaju usamljenosti kod djece i to iz pozicije djeteta. Naime, živimo u društvu u kojem su stvari i pravila igre tako posloženi da roditelji teško mire posao i obitelj. Prisiljeni su raditi od jutra do mraka i imaju sve manje slobodnog vremena koje bi provodili s djecom u zajedničkom druženju.
Autorica se svojom pričom prvenstveno obraća djeci koju želi potaknuti da izraze svoje osjećaje. Ako se osjećaju usamljeno, prestrašeno ili nesretno, svakako bi bilo dobro da to na neki način "izbace" iz sebe, bilo crtanjem, pisanjem, igranjem ili, idealno, povjeravanjem i razgovorom s roditeljima. Istovremeno, priča može potaknuti roditelje da pokušaju pronaći rješenje koje bi im omogućilo da više vremena provode sa svojom djecom i da djeci osiguraju odrastanje u kojem se ona neće osjećati prozirno za osobe iz svoje okoline, već sigurno, vođeno i zaštićeno.
Stoga je "Prozirna Lili" idealna priča za zbližavanje roditelja i djece, posebno ukoliko i sami shvaćaju da imaju premalo vremena za zajedničke trenutke.
Priča je pisana u prvom licu, jezikom bliskim djeci, što će olakšati poistovjećivanje s glavnom junakinjom priče.
Priču je ilustrirala Jelena Brezovec te likovima udahnula snažne emocionalne ekspresije. U ilustracijama se izmjenjuju prizori sreće, veselja i druženja s prizorima zbunjenosti, straha i usamljenosti. Sve su te emocije sastavni dio svačijeg života i djeca će se upoznati s čitavim rasponom emocija glavne junakinje te se prepoznati u svakodnevnim situacijama koje prate odrastanje većine mališana.
Slikovnica je namijenjena djeci od 7 do 12 godina, tvrdog je uveza i na 32 stranice.
Ako i vi želite upoznati dragu djevojčicu Lili, slikovnicu možete naručiti u 
      Klinfo shopu
    uz popust od 20 kn.

   

  Klinfo.hr 

prozirna-lili2

Prozirna Lili: priča o suočavanju djece s osjećajima usamljenosti i straha

<para>Uspoređivati se s modelima i zvijezdama koje viđamo na naslovnicama, u najmanju ruku, nije pošteno. Ipak iza tih osoba stoje timovi trenera i kuhara koji im pomažu da ostanu u formi tijekom trudnoće, ali i ubrzo nakon poroda vrate savršeno vitku liniju. Umjesto da se opterećujete nerealnim očekivanjima koja postavljaju poznate trudnice i mame, idite svojim tempom.</para>
<para>Prisjetite se da se vaše tijelo devet mjeseci rastezalo i raslo kako bi napravilo dovoljno mjesta za bebu, pa mu možete dozvoliti i godinu dana da se vrati u svoje prijašnje stanje.</para>
<para>Mnoge poznate mame koje brzo vrate svoju predtrudničku liniju, tijekom cijele trudnoće drže svoju težinu pod kontrolom. Za trudnice koje nose jedno dijete doktori sugeriraju da je dobitak na težini od 11-15 kilograma normalan, dok se za blizance odobrava i 15-20 kilograma.</para>
<para>Dozvolite si šest tjedana babinja, koje je neophodno kako bi se tijelo oporavilo od poroda. Nakon toga možete početi prakticirati šetnje – najprije laganog intenziteta i potom sve brže, a kada vam bude odgovaralo neka one prerastu u trčanje. Uz to si, kada vam odgovara, 3-4 puta tjedno možete ukrasti po pola sata za tjelovježbu. Kako bi se vratili u formu, morat ćete se i malo oznojiti.</para>
<para>Budući da se trbušni mišić tijekom trudnoće razdvaja kako bi se napravilo mjesta za plod, čak i do šest mjeseci nakon poroda postoji mogućnost da vam trbuh izgleda kao u prvom tromjesečju. Vježbanje joge i pilatesa može pomoći, ali postoji dio žena kod kojih se unatoč svom trudu trbuh jednostavno ne vraća u svoje prvobitno stanje. Međutim, prilično smo sigurni da mala predivna beba na rukama vrijedi više od savršeno ravnog trbuha.</para>
<para>Kako se trudnoća bliži kraju vjerojatno ćete primijetiti da vam se grudi povećavaju čak i za jednu ili dvije veličine vašeg uobičajenog grudnjaka. To se događa jer viša razina progesterona i estrogena priprema majčino tijelo na proizvodnju mlijeka, a samim time tkivo dojki otiče. Nekoliko mjeseci nakon poroda ili ako odlučite ne dojiti, sve će se vratiti u prijašnje stanje. Ipak, dojenje potpomaže gubitak kilograma, iako nije instant rješenje, jer prolaktin, hormon potreban za proizvodnju mlijeka, usporava metabolizam. Iz tog razloga neke žene ne mogu izgubiti zadnjih 4-5 kilograma sve dok ne prestanu dojiti.</para>
<para>Sigurno ste u trudnoći primijetili kako su vam odjednom sve cipele tijesne, ali ne morate brinuti zbog toga. Gotovo 75 posto trudnica doživjelo je da im noge otiču. Trudnice zadržavaju više tekućine da bi se koža mogla lakše rastezati kako dijete raste, a gravitacija uzrokuje da se ta tekućina nakuplja u nogama i gležnjevima. Dobra vijest je da će se vrlo brzo sve vratiti u prijašnje stanje, pa ne morate odustati od vama dragih sandalica i cipelica.</para>
<para> </para>

Nakon trudnoće i poroda dozvolite svome tijelu duži,  prirodni oporavak Svaka trudnica se u nekom trenutku zapita, pa možda čak i zabrine, kako će njeno tijelo izgledati nakon poroda. Uspoređivati se s modelima i zvijezdama koje viđamo na naslovnicama, u najmanju ruku, nije pošteno. Ipak iza tih osoba stoje timovi trenera i kuhara koji im pomažu da ostanu u formi tijekom trudnoće, ali i ubrzo nakon poroda vrate savršeno vitku liniju. Umjesto da se opterećujete nerealnim očekivanjima koja postavljaju poznate trudnice i mame, idite svojim tempom.
Prisjetite se da se vaše tijelo devet mjeseci rastezalo i raslo kako bi napravilo dovoljno mjesta za bebu, pa mu možete dozvoliti i godinu dana da se vrati u svoje prijašnje stanje.
Mnoge poznate mame koje brzo vrate svoju predtrudničku liniju, tijekom cijele trudnoće drže svoju težinu pod kontrolom. Za trudnice koje nose jedno dijete doktori sugeriraju da je dobitak na težini od 11-15 kilograma normalan, dok se za blizance odobrava i 15-20 kilograma.
Dozvolite si šest tjedana babinja, koje je neophodno kako bi se tijelo oporavilo od poroda. Nakon toga možete početi prakticirati šetnje – najprije laganog intenziteta i potom sve brže, a kada vam bude odgovaralo neka one prerastu u trčanje. Uz to si, kada vam odgovara, 3-4 puta tjedno možete ukrasti po pola sata za tjelovježbu. Kako bi se vratili u formu, morat ćete se i malo oznojiti.
Budući da se trbušni mišić tijekom trudnoće razdvaja kako bi se napravilo mjesta za plod, čak i do šest mjeseci nakon poroda postoji mogućnost da vam trbuh izgleda kao u prvom tromjesečju. Vježbanje joge i pilatesa može pomoći, ali postoji dio žena kod kojih se unatoč svom trudu trbuh jednostavno ne vraća u svoje prvobitno stanje. Međutim, prilično smo sigurni da mala predivna beba na rukama vrijedi više od savršeno ravnog trbuha.
Kako se trudnoća bliži kraju vjerojatno ćete primijetiti da vam se grudi povećavaju čak i za jednu ili dvije veličine vašeg uobičajenog grudnjaka. To se događa jer viša razina progesterona i estrogena priprema majčino tijelo na proizvodnju mlijeka, a samim time tkivo dojki otiče. Nekoliko mjeseci nakon poroda ili ako odlučite ne dojiti, sve će se vratiti u prijašnje stanje. Ipak, dojenje potpomaže gubitak kilograma, iako nije instant rješenje, jer prolaktin, hormon potreban za proizvodnju mlijeka, usporava metabolizam. Iz tog razloga neke žene ne mogu izgubiti zadnjih 4-5 kilograma sve dok ne prestanu dojiti.
Sigurno ste u trudnoći primijetili kako su vam odjednom sve cipele tijesne, ali ne morate brinuti zbog toga. Gotovo 75 posto trudnica doživjelo je da im noge otiču. Trudnice zadržavaju više tekućine da bi se koža mogla lakše rastezati kako dijete raste, a gravitacija uzrokuje da se ta tekućina nakuplja u nogama i gležnjevima. Dobra vijest je da će se vrlo brzo sve vratiti u prijašnje stanje, pa ne morate odustati od vama dragih sandalica i cipelica.
  Mateja Krizmanić 

zena plaza fdp

Nakon trudnoće i poroda dozvolite svome tijelu duži,  prirodni oporavak

<para>Puzanje ne služi bebama samo da ih odvede od jednog do drugog mjesta koje žele istražiti, već se puzanje smatra jednim od najvažnijih prekretnica u razvoju djece. Neka djeca gotovo da i preskoče fazu puzanja i vrlo se brzo počinju osovljavati na noge, no kod većine djece puzanje će biti glavna aktivnost koja se javlja između 6. i 12. mjeseca starosti.</para>
<para>"Klasično" puzanje od bebe zahtijeva da se osovi i ustabili na ručicama i koljenima te izmjeničnim pokretima kreće prema naprijed, no neke bebe prakticiraju i drugačije pokrete kako bi postigle kretanje u željenom smjeru. Neke se guzom vuku po podu u sjedećem položaju, neke se vuku potrbuške samo uz pomoć laktova poput malih komandosa, a neke hodaju poput mede na dlanovima i stopalima umjesto na koljenima. Sve to računa se pod puzanje i ne postoji neko pravilo koji je oblik puzanja bolji ili lošiji.</para>
<para>Puzanjem bebe stječu niz pozitivnih vještina i vrlo je važno u njihovu razvoju. Donosimo šest važnih činjenica o puzanju.</para>
<para>
 1. Fizički razvoj
</para>
<para>Puzanjem svaka beba razvija:
Grubu motoriku i koordinaciju - radi se o krupnijim pokretima ruku, nogu, glave, stopala i cijelog tijela. Te su vještine vrlo važne jer pružaju djetetu fizičku podlogu za kasnije učenje hodanja, trčanja, skakanja i drugih pokreta.
Finu motoriku - radi se o jačanju sitnijih mišića poput mišića šake i prstiju, a također je podloga za kasnije svladavanje kompleksnih vještina kao što je hvatanje sitnijih predmeta, držanje predmeta u ručici, stavljanje hrane u usta i žvakanje, pa i pisanje (držanje olovke), oblačenje, vezanje vezica i slično.
Ravnotežu - postizanje ravnoteže tijekom puzanja osnovni je fizički preduvjet za stjecanje samopouzdanja i svladavanje sljedećeg velikog pothvata - hodanja.
Koordinaciju ruka-oko - kada bebe povežu fokusiranje na neki predmet (ili osobu) s mogućnošću i vještinom da dođu do njega i uhvate ga rukom.</para>
<para>
 2. Razumijevanje prostora
</para>
<para>Puzanjem će beba otkrivati koncept prostora. Konkretno, beba postaje svjesna fizičkih predmeta oko sebe i njihovog smještaja, ali i shvaća svoj položaj u nekoj okolini te se u njoj uči orijentirati. Vjerojatno ćete primijetiti kako će beba u početku pokušati proći "kroz" stvari da bi došla do cilja, ali nakon jednog "bub" u glavicu, vrlo će brzo shvatiti da velike predmete oko sebe treba zaobići da bi nastavila svoj put. Ove vještine bit će presudne u kasnijem životu jer dijete dobiva temelje za učenje kako biti oprezan, navigirati kroz neki prostor i rješavati probleme u nekom prostoru (snalaziti se).</para>
<para>
 3. Binokularni vid
</para>
<para>Vizualne vještine kod bebe razvijaju se u prilično naglim skokovima. Ono što beba počinje učiti u dobi između 6 i 12 mjeseci, a puzanjem samo usavršava, je činjenica da im jedan te isti predmet može u jednom trenu biti daleko, a u drugom blizu. To se naziva binokularnim vidom, a uključuje treniranje očiju da u jednom trenutku gledaju predmete koji su udaljeni, a u drugom gledaju u taj isti predmet u vlastitoj šaci nakon što je puzanjem dohvaćen. Binokularni vid koristimo kako bi procijenili udaljenosti među predmetima i kako bi nam sve što vidimo postalo smisleno. Uz pomoć ove vještine dijete će jednog dana hvatati loptu, voziti auto i prepisivati informacije sa školske ploče (ako će se one još koristiti kad vaša beba bude išla u školu).</para>
<para>
 4. Koordinacija
</para>
<para>Koordinacija lijeve i desne polutke mozga potencira se i poboljšava puzanjem, jer mozak istovremeno mora procesuirati sluh (zvukove), vid i pokret. Što beba više i češće vježba puzanje te osnovne vještine postaju sinkroniziranije i razvijenije. Sve one moraju raditi istovremeno i zajedno kako bi beba postigla mobilnost, odnosno naučila bilo koju kretnju u prostoru, pa tako i prve korake za nekoliko mjeseci.</para>
<para>
 5. Samopouzdanje
</para>
<para>Kad se počne samostalno kretati u prostoru, beba stječe samopouzdanje u vlasite snage te počinje donositi prve životne odluke. Svakog dana puzanjem se podvrgava novim fizičkim rizicima, a sa svakim uspjehom u naumu da nešto uhvati, negdje dođe ili napravi, otkriva svoje potencijale, kao i svoja ograničenja kada nešto ne uspije. Promatranjem bebe vidjet ćete kako je iz dana u dan svje vještija u otkrivanju svijeta oko sebe, sve zadovoljnija sobom, odnosno svakog dana sve samostalnija i samopouzdanija.</para>
<para>
 6. Fizička snaga
</para>
<para>Kako se beba sve više i više fizički kreće te otkriva uzbudljivu novu samostalnost na sve četiri, ona ujedno stječe fizičku snagu i izdržljivost koje su preduvjet za učenje hodanja. Kada se beba počne dizati pridržavanjem za namještaj te ustajati, počinje se razvijati i normalna zakrivljenost kralježnice. Istovremeno jačaju mišići donjih leđa i nogu, a sve su to faze kroz koje beba mora proći kako bi nakon puzanja naučila hodati.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para> </para>

Šest važnih činjenica o puzanju (koje možda niste znali) U odrastanju svake bebe dođe dan kada se malena buhtlica odvaži napraviti svoje prve "četveronožne" korake, odnosno krene puzati. Puzanje ne služi bebama samo da ih odvede od jednog do drugog mjesta koje žele istražiti, već se puzanje smatra jednim od najvažnijih prekretnica u razvoju djece. Neka djeca gotovo da i preskoče fazu puzanja i vrlo se brzo počinju osovljavati na noge, no kod većine djece puzanje će biti glavna aktivnost koja se javlja između 6. i 12. mjeseca starosti.
"Klasično" puzanje od bebe zahtijeva da se osovi i ustabili na ručicama i koljenima te izmjeničnim pokretima kreće prema naprijed, no neke bebe prakticiraju i drugačije pokrete kako bi postigle kretanje u željenom smjeru. Neke se guzom vuku po podu u sjedećem položaju, neke se vuku potrbuške samo uz pomoć laktova poput malih komandosa, a neke hodaju poput mede na dlanovima i stopalima umjesto na koljenima. Sve to računa se pod puzanje i ne postoji neko pravilo koji je oblik puzanja bolji ili lošiji.
Puzanjem bebe stječu niz pozitivnih vještina i vrlo je važno u njihovu razvoju. Donosimo šest važnih činjenica o puzanju.

   1. Fizički razvoj

Puzanjem svaka beba razvija:
Grubu motoriku i koordinaciju - radi se o krupnijim pokretima ruku, nogu, glave, stopala i cijelog tijela. Te su vještine vrlo važne jer pružaju djetetu fizičku podlogu za kasnije učenje hodanja, trčanja, skakanja i drugih pokreta.
Finu motoriku - radi se o jačanju sitnijih mišića poput mišića šake i prstiju, a također je podloga za kasnije svladavanje kompleksnih vještina kao što je hvatanje sitnijih predmeta, držanje predmeta u ručici, stavljanje hrane u usta i žvakanje, pa i pisanje (držanje olovke), oblačenje, vezanje vezica i slično.
Ravnotežu - postizanje ravnoteže tijekom puzanja osnovni je fizički preduvjet za stjecanje samopouzdanja i svladavanje sljedećeg velikog pothvata - hodanja.
Koordinaciju ruka-oko - kada bebe povežu fokusiranje na neki predmet (ili osobu) s mogućnošću i vještinom da dođu do njega i uhvate ga rukom.

   2. Razumijevanje prostora

Puzanjem će beba otkrivati koncept prostora. Konkretno, beba postaje svjesna fizičkih predmeta oko sebe i njihovog smještaja, ali i shvaća svoj položaj u nekoj okolini te se u njoj uči orijentirati. Vjerojatno ćete primijetiti kako će beba u početku pokušati proći "kroz" stvari da bi došla do cilja, ali nakon jednog "bub" u glavicu, vrlo će brzo shvatiti da velike predmete oko sebe treba zaobići da bi nastavila svoj put. Ove vještine bit će presudne u kasnijem životu jer dijete dobiva temelje za učenje kako biti oprezan, navigirati kroz neki prostor i rješavati probleme u nekom prostoru (snalaziti se).

   3. Binokularni vid

Vizualne vještine kod bebe razvijaju se u prilično naglim skokovima. Ono što beba počinje učiti u dobi između 6 i 12 mjeseci, a puzanjem samo usavršava, je činjenica da im jedan te isti predmet može u jednom trenu biti daleko, a u drugom blizu. To se naziva binokularnim vidom, a uključuje treniranje očiju da u jednom trenutku gledaju predmete koji su udaljeni, a u drugom gledaju u taj isti predmet u vlastitoj šaci nakon što je puzanjem dohvaćen. Binokularni vid koristimo kako bi procijenili udaljenosti među predmetima i kako bi nam sve što vidimo postalo smisleno. Uz pomoć ove vještine dijete će jednog dana hvatati loptu, voziti auto i prepisivati informacije sa školske ploče (ako će se one još koristiti kad vaša beba bude išla u školu).

   4. Koordinacija

Koordinacija lijeve i desne polutke mozga potencira se i poboljšava puzanjem, jer mozak istovremeno mora procesuirati sluh (zvukove), vid i pokret. Što beba više i češće vježba puzanje te osnovne vještine postaju sinkroniziranije i razvijenije. Sve one moraju raditi istovremeno i zajedno kako bi beba postigla mobilnost, odnosno naučila bilo koju kretnju u prostoru, pa tako i prve korake za nekoliko mjeseci.

   5. Samopouzdanje

Kad se počne samostalno kretati u prostoru, beba stječe samopouzdanje u vlasite snage te počinje donositi prve životne odluke. Svakog dana puzanjem se podvrgava novim fizičkim rizicima, a sa svakim uspjehom u naumu da nešto uhvati, negdje dođe ili napravi, otkriva svoje potencijale, kao i svoja ograničenja kada nešto ne uspije. Promatranjem bebe vidjet ćete kako je iz dana u dan svje vještija u otkrivanju svijeta oko sebe, sve zadovoljnija sobom, odnosno svakog dana sve samostalnija i samopouzdanija.

   6. Fizička snaga

Kako se beba sve više i više fizički kreće te otkriva uzbudljivu novu samostalnost na sve četiri, ona ujedno stječe fizičku snagu i izdržljivost koje su preduvjet za učenje hodanja. Kada se beba počne dizati pridržavanjem za namještaj te ustajati, počinje se razvijati i normalna zakrivljenost kralježnice. Istovremeno jačaju mišići donjih leđa i nogu, a sve su to faze kroz koje beba mora proći kako bi nakon puzanja naučila hodati.

   

  Jelena Kovačić 

ID-100108569

Šest važnih činjenica o puzanju (koje možda niste znali)

<para>To nam govori i da su hrabri, a uobičajeno su stvari s njima i zabavnije.</para>
<para>Puno je pozitivnosti vezano uz ovakvu djecu. Čvrsti su u svojim uvjerenjima i često odrastu u sjajne vođe. Ali su i vrlo skloni svađi. Iako situacije ponekad zahtijevaju iznošenje argumenata, dio njih se stalno svađa. Stalno. Oko svega. A to zna izluditi roditelje.</para>
<para>Ako ovakvom djetetu kažete da je vrijeme za pranje zubi, dobit ćete odgovor „U redu, ali prvo moram napraviti…“, ako mu kažete da pospremi svoju sobu, reći će „U redu, ali ne dok ne završim s…“, kada mu ponudite role, ono baš želi romobil. Vi kažete da je nebo plavo, ali ono će ipak inzistirati na nekoj tirkiznoj nijansi. I tako u nedogled.</para>
<para>U prirodi takve djece je da su uvijek kontra. I da uvijek imaju nešto za nadodati, što bi se reklo – svakom su loncu poklopac. To nekada zna biti simpatično, ali nekad baš i ne.</para>
<para>Želja vjerojatno svih roditelja je da odgoje dijete koje će biti neovisno i sposobno misliti, a također razumjeti i poštivati autoritet. Vrlo je teško kod male svađalice izbalansirati poučavanje da je, s jedne strane, dobro što promišlja stvari i propitkuje, a s druge strane, da mora zadržati poštovanje prema roditeljima. S obzirom na to, evo nekoliko savjeta koji bi vam mogli omogućiti dane uz malo manje prepirki oko svega i svačega.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Zadržite perspektivu</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ako imate dijete sklono svađi, podsjetite se na pozitivne strane njegove osobnosti. On ili ona će vjerojatno narasti u jakog vođu, koji će činiti velike stvari.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Razgovarajte o tome</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Razgovarajte sa svojim djetetom o ovom problemu. Pobrinite se da shvati kako svađa s roditeljima nije prihvatljiva. Recite mu da čak i kada je uvjereno da je u pravu tijekom svađe, prvo na umu ima poštovanje prema roditeljima. Vi ste mu roditelj i mora slušati ono što vi kažete. To pravilo vrijedi kada imaju i 7 i 17 godina. Kada dijete usvoji poštovanje prema roditeljima, puno rasprava biti će spriječeno. Postoji vrijeme za konstruktivnu raspravu, gdje može riješiti ono što ga muči (pogledajte točku 3.).
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Koristite „pravo na žalbu“</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ponudite vašem djetetu priliku da iskoristi „žalbu“ kada ima nešto protiv odluke koju ste donijeli. Ovo će ukloniti uobičajene svađe i pomoći djetetu da ipak pregrize jezik onda kada ima neopisivu želju izazivati vas i posvađati se. Dajte mu vremena da promisli o onomu što ga muči i što želi, a kada se svi (i roditelji i dijete) smire, sjedite i poslušajte što ima za reći. Djeca se bolje osjećaju kada znaju da ih se sluša i da je i njihovo mišljenje važno. Odaberite standardno vrijeme koje sve strane imaju za iznošenje argumenata i žalbi. Tako će dijete biti sigurno da ista pravila igre vrijede za sve.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Odaberite i provedite posljedice za svađanje</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Mala svađalica neće odustati lako. A dok se tome ipak nadate, možete odabrati jednu ili dvije specifične posljedice koje očekuju dijete svaki put kada odluči izazivati vas i svađati se s vama. Možete dati jedno upozorenje prije sankcioniranja. Ako dijete nastavi po svom, osmjehnite se (da ne vidi da vas uzrujava njegovo ponašanje) i dodijelite sankciju. To može biti oduzimanje privilegije ili dodavanje dodatnog posla na uobičajene obveze djeteta. U korijenu sasijecite nepoželjno ponašanje i potrudite se da posljedica bude dovoljno neugodna kako bi potreba za svađanjem oko svake sitnice što prije nestala.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Nagradite poslušnost</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Primijetite pozitivne pomake! Pobrinite se da priznate kada vas dijete brzo posluša. Ako mu kažete koliko vam pomaže i koliko cijenite kada surađuje, ohrabrit ćete ga da to čini još i više. Kada dijete iskusi mir koji donosi poslušnost, možda samo poželi nastaviti s ovom navikom. E, to bi bilo preslatko.</para>
<para> </para>

Imate malu svađalicu? I za to ima lijeka… Neka djeca imaju svoj čvrsti stav. To bi trebalo cijeniti jer nam govori da misle o stvarima i ne boje se izraziti svoje mišljenje. To nam govori i da su hrabri, a uobičajeno su stvari s njima i zabavnije.
Puno je pozitivnosti vezano uz ovakvu djecu. Čvrsti su u svojim uvjerenjima i često odrastu u sjajne vođe. Ali su i vrlo skloni svađi. Iako situacije ponekad zahtijevaju iznošenje argumenata, dio njih se stalno svađa. Stalno. Oko svega. A to zna izluditi roditelje.
Ako ovakvom djetetu kažete da je vrijeme za pranje zubi, dobit ćete odgovor „U redu, ali prvo moram napraviti…“, ako mu kažete da pospremi svoju sobu, reći će „U redu, ali ne dok ne završim s…“, kada mu ponudite role, ono baš želi romobil. Vi kažete da je nebo plavo, ali ono će ipak inzistirati na nekoj tirkiznoj nijansi. I tako u nedogled.
U prirodi takve djece je da su uvijek kontra. I da uvijek imaju nešto za nadodati, što bi se reklo – svakom su loncu poklopac. To nekada zna biti simpatično, ali nekad baš i ne.
Želja vjerojatno svih roditelja je da odgoje dijete koje će biti neovisno i sposobno misliti, a također razumjeti i poštivati autoritet. Vrlo je teško kod male svađalice izbalansirati poučavanje da je, s jedne strane, dobro što promišlja stvari i propitkuje, a s druge strane, da mora zadržati poštovanje prema roditeljima. S obzirom na to, evo nekoliko savjeta koji bi vam mogli omogućiti dane uz malo manje prepirki oko svega i svačega.


   
      Zadržite perspektivu
   


Ako imate dijete sklono svađi, podsjetite se na pozitivne strane njegove osobnosti. On ili ona će vjerojatno narasti u jakog vođu, koji će činiti velike stvari.


   
      Razgovarajte o tome
   


Razgovarajte sa svojim djetetom o ovom problemu. Pobrinite se da shvati kako svađa s roditeljima nije prihvatljiva. Recite mu da čak i kada je uvjereno da je u pravu tijekom svađe, prvo na umu ima poštovanje prema roditeljima. Vi ste mu roditelj i mora slušati ono što vi kažete. To pravilo vrijedi kada imaju i 7 i 17 godina. Kada dijete usvoji poštovanje prema roditeljima, puno rasprava biti će spriječeno. Postoji vrijeme za konstruktivnu raspravu, gdje može riješiti ono što ga muči (pogledajte točku 3.).


   
      Koristite „pravo na žalbu“
   


Ponudite vašem djetetu priliku da iskoristi „žalbu“ kada ima nešto protiv odluke koju ste donijeli. Ovo će ukloniti uobičajene svađe i pomoći djetetu da ipak pregrize jezik onda kada ima neopisivu želju izazivati vas i posvađati se. Dajte mu vremena da promisli o onomu što ga muči i što želi, a kada se svi (i roditelji i dijete) smire, sjedite i poslušajte što ima za reći. Djeca se bolje osjećaju kada znaju da ih se sluša i da je i njihovo mišljenje važno. Odaberite standardno vrijeme koje sve strane imaju za iznošenje argumenata i žalbi. Tako će dijete biti sigurno da ista pravila igre vrijede za sve.


   
      Odaberite i provedite posljedice za svađanje
   


Mala svađalica neće odustati lako. A dok se tome ipak nadate, možete odabrati jednu ili dvije specifične posljedice koje očekuju dijete svaki put kada odluči izazivati vas i svađati se s vama. Možete dati jedno upozorenje prije sankcioniranja. Ako dijete nastavi po svom, osmjehnite se (da ne vidi da vas uzrujava njegovo ponašanje) i dodijelite sankciju. To može biti oduzimanje privilegije ili dodavanje dodatnog posla na uobičajene obveze djeteta. U korijenu sasijecite nepoželjno ponašanje i potrudite se da posljedica bude dovoljno neugodna kako bi potreba za svađanjem oko svake sitnice što prije nestala.


   
      Nagradite poslušnost
   


Primijetite pozitivne pomake! Pobrinite se da priznate kada vas dijete brzo posluša. Ako mu kažete koliko vam pomaže i koliko cijenite kada surađuje, ohrabrit ćete ga da to čini još i više. Kada dijete iskusi mir koji donosi poslušnost, možda samo poželi nastaviti s ovom navikom. E, to bi bilo preslatko.
  Mateja Krizmanić 

ljuto dijete_fdp by Clare Bloomfield

Imate malu svađalicu? I za to ima lijeka…

<para>Većina djece tu i tamo pojede malo zemlje, pijeska pa i pokojeg sitnog pužića kojeg dograbe svojim malim ručicama, no ubrzo nauče da te stvari nisu ukusne i prestanu ih jesti.</para>
<para>No neka djeca ne prestaju jesti stvari koje nisu hrana. Ako dijete žvače drvene igračke neko vrijeme pa prestane, nema potrebe za uzbunom, no ako se takvo ponašanje nastavi, valja potražiti pomoć stručnjaka. Moguće da je riječ o neobičnom poremećaju hranjenja zvanom pika, koji može biti pokazatelj da dijete ima razvojnih, bihevioralnih, emocionalnih, zdravstvenih ili problema s jelom.</para>
<para>Pika je poremećaj koji je povezan s hranjenjem i može se javiti u dječjoj dobi, ali i u odraslih osoba. Ime je dobio po latinskom nazivu za svraku budući da se ta ptica povezuje s neselektivnim proždiranjem za nju jestivih i nejestivih stvari (“kradljiva svraka”).
</para>
<blockquote>
 <para>„Riječ je o upornoj, prisilnoj žudnji za nejestivim tvarima. Djeca mogu jesti zemlju, glinu, kredu, žbuku, otpatke od cigareta i drugo. Ovaj je poremećaj karakterističan za osobe koje pate od razvojnih poremećaja uključujući mentalnu retardaciju i autizam te u osoba s oštećenjem mozga“, stoji u radu „Poremećaji hranjenja i jedenja u ranoj dojenačkoj dobi, djetinjstvu i adolescenciji“ dr. Vesne Vidović iz KBC-a Zagreb.</para>
</blockquote>
<para>
Međutim, ponekad je riječ o nedostatku željeza, cinka ili kalcija u organizmu pa je žudnja za specifičnim tvarima povezana isključivo s manjkom nabrojenih minerala u prehrani. Manjak cinka može dovesti do promjena u osjetilu okusa i mirisa. Odrasli koji pate od nedostatka cinka ističu kako im hrana ima neobičan i neprivlačan okus. Djeca s ovim poremećajem nerijetko imaju malene razine željeza u krvi i trebaju unositi namirnice bogate željezom kao što su meso, jetra, jaja, mahunarke.</para>
<para>Također, ovaj poremećaj se zna javiti ako su djeca zanemarena i zlostavljana. No neka djeca razviju naviku jedenja nejestivih stvari tijekom ranog djetinjstva iako se za njih roditelji brinu i hrane ih zdravo, a djeca normalno rastu i razvijaju se. No stručnjaci ipak preporučuju roditeljima da se obrate liječniku kako bi isključio poremećaj pika.
</para>
<blockquote>
 <para>"Stručnjaci se ne slažu o načinu na koji se uklanja ovaj poremećaj, posebno kad je on uzrokovan okolinskim faktorima (običaji), ali zbog opasnosti od ingestije otrovnih ili štetnih tvari potrebno ih je ukloniti izvan dječjeg domašaja i paziti na dječju zdravu prehranu", ističe se u radu dr. Vidović.</para>
</blockquote>
<para>
Iako malo pojedene zemlje najvjerojatnije nikome neće naškoditi, vodite računa da zemlja može biti kemijski tretirana ili kontaminirana bojama ili pak fekalijama životinja. Ako dijete pojede zemlju kontaminiranu bojom, može doći do trovanja olovom koje utječe na razvoj mozga. Jedenjem zemlje pomiješane s fekalijama dijete može unijeti u organizam opasne parazite i zaraziti se neobičnom infekcijom koja će rezultirati vrućicom i bolešću.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Što roditelji mogu učiniti:</heading4>
<para>
1. Obratite se liječniku ako jedenje nejestivih stvari potraje kako bi utvrdio što uzrokuje ovaj poremećaj. Možda je riječ o nedostatku cinka ili željeza, anemiji, parazitnoj infekciji ili trovanju;
2. Potrudite se da djetetu ne nedostaje ljubavi i pažnje;
3. Vodite računa o uravnoteženoj i zdravoj prehrani;
4. Uklonite iz kuće sve otrove i pokušajte dijete spriječiti da jede zemlju (zemlja može biti kontaminirana i dovesti do poremećaja);
5. Ako renovirate staru kuću, udaljite dijete na sigurno kako ne bi pojelo toksičnu boju, naslage stare prašine i ostale potencijalno opasne stvari.</para>

Poremećaj hranjenja: Kad dijete jede nejestive stvari Bebe i mala djeca uče o svijetu oko sebe dirajući stvari i stavljajući ih u usta. Većina djece tu i tamo pojede malo zemlje, pijeska pa i pokojeg sitnog pužića kojeg dograbe svojim malim ručicama, no ubrzo nauče da te stvari nisu ukusne i prestanu ih jesti.
No neka djeca ne prestaju jesti stvari koje nisu hrana. Ako dijete žvače drvene igračke neko vrijeme pa prestane, nema potrebe za uzbunom, no ako se takvo ponašanje nastavi, valja potražiti pomoć stručnjaka. Moguće da je riječ o neobičnom poremećaju hranjenja zvanom pika, koji može biti pokazatelj da dijete ima razvojnih, bihevioralnih, emocionalnih, zdravstvenih ili problema s jelom.
Pika je poremećaj koji je povezan s hranjenjem i može se javiti u dječjoj dobi, ali i u odraslih osoba. Ime je dobio po latinskom nazivu za svraku budući da se ta ptica povezuje s neselektivnim proždiranjem za nju jestivih i nejestivih stvari (“kradljiva svraka”).


   „Riječ je o upornoj, prisilnoj žudnji za nejestivim tvarima. Djeca mogu jesti zemlju, glinu, kredu, žbuku, otpatke od cigareta i drugo. Ovaj je poremećaj karakterističan za osobe koje pate od razvojnih poremećaja uključujući mentalnu retardaciju i autizam te u osoba s oštećenjem mozga“, stoji u radu „Poremećaji hranjenja i jedenja u ranoj dojenačkoj dobi, djetinjstvu i adolescenciji“ dr. Vesne Vidović iz KBC-a Zagreb.


Međutim, ponekad je riječ o nedostatku željeza, cinka ili kalcija u organizmu pa je žudnja za specifičnim tvarima povezana isključivo s manjkom nabrojenih minerala u prehrani. Manjak cinka može dovesti do promjena u osjetilu okusa i mirisa. Odrasli koji pate od nedostatka cinka ističu kako im hrana ima neobičan i neprivlačan okus. Djeca s ovim poremećajem nerijetko imaju malene razine željeza u krvi i trebaju unositi namirnice bogate željezom kao što su meso, jetra, jaja, mahunarke.
Također, ovaj poremećaj se zna javiti ako su djeca zanemarena i zlostavljana. No neka djeca razviju naviku jedenja nejestivih stvari tijekom ranog djetinjstva iako se za njih roditelji brinu i hrane ih zdravo, a djeca normalno rastu i razvijaju se. No stručnjaci ipak preporučuju roditeljima da se obrate liječniku kako bi isključio poremećaj pika.


   "Stručnjaci se ne slažu o načinu na koji se uklanja ovaj poremećaj, posebno kad je on uzrokovan okolinskim faktorima (običaji), ali zbog opasnosti od ingestije otrovnih ili štetnih tvari potrebno ih je ukloniti izvan dječjeg domašaja i paziti na dječju zdravu prehranu", ističe se u radu dr. Vidović.


Iako malo pojedene zemlje najvjerojatnije nikome neće naškoditi, vodite računa da zemlja može biti kemijski tretirana ili kontaminirana bojama ili pak fekalijama životinja. Ako dijete pojede zemlju kontaminiranu bojom, može doći do trovanja olovom koje utječe na razvoj mozga. Jedenjem zemlje pomiješane s fekalijama dijete može unijeti u organizam opasne parazite i zaraziti se neobičnom infekcijom koja će rezultirati vrućicom i bolešću.
 

Što roditelji mogu učiniti:

1. Obratite se liječniku ako jedenje nejestivih stvari potraje kako bi utvrdio što uzrokuje ovaj poremećaj. Možda je riječ o nedostatku cinka ili željeza, anemiji, parazitnoj infekciji ili trovanju;
2. Potrudite se da djetetu ne nedostaje ljubavi i pažnje;
3. Vodite računa o uravnoteženoj i zdravoj prehrani;
4. Uklonite iz kuće sve otrove i pokušajte dijete spriječiti da jede zemlju (zemlja može biti kontaminirana i dovesti do poremećaja);
5. Ako renovirate staru kuću, udaljite dijete na sigurno kako ne bi pojelo toksičnu boju, naslage stare prašine i ostale potencijalno opasne stvari. Janja Čaisa 

Baby girl with plastic spoon

Poremećaj hranjenja: Kad dijete jede nejestive stvari

<para>Sajam Dani beba, djece i trudnica najveći je specijalizirani sajam te tematike ne samo u Hrvatskoj, nego i na ovim prostorima. Održava se od 2007. godine i do sada je održano 17 sajmova. Sajmovi su se do sada održavali dva puta godišnje u Zagrebu i jednom u Splitu. Od ove godine ovaj sajam dobiva i svoje varaždinsko izdanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zagrebački sajam u Westgateu posjeti u prosjeku preko 80.000 posjetitelja te time ovaj sajam spada ne samo u najveći u svom segmentu, već u najposjećenije sajmove bilo koje tematike u Hrvatskoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U ugodnom prostoru Westgate Shopping Citya posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BebeNova, BeSafe, Nestle, Lav Štedislav, MagicBaby i Violeta, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam za djecu, bebe, trudnice  i roditelje omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima, dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba. Prije svega valja istaknuti i specijalne sajamske ponude što je vrlo bitno u današnjim kriznim vremenima. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda na jednom mjestu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a mame svoje bebice mogu podojiti ili premotati u kutku za prematanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na sajmu će sudjelovati mnogobrojni izlagači i izvođači, a starija djeca će osim u programu sajma pronaći svoju zabavu i u najvećoj igraonici za djecu u Hrvatskoj – Kid’s world-u.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon ovog najvećeg sajma te tematike u regiji, slijedi varaždinsko izdanje sajma koji će se održati 16. i 17. 5. u trgovačkom centru Lumini.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će non-stop obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
 <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>
 .<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice.
</para>

18. Dani beba, djece i trudnica 17. – 19. 4. 2015. -  Westgate Shopping City Sajam Dani beba, djece i trudnica najveći je specijalizirani sajam te tematike ne samo u Hrvatskoj, nego i na ovim prostorima. Održava se od 2007. godine i do sada je održano 17 sajmova. Sajmovi su se do sada održavali dva puta godišnje u Zagrebu i jednom u Splitu. Od ove godine ovaj sajam dobiva i svoje varaždinsko izdanje.
   
Zagrebački sajam u Westgateu posjeti u prosjeku preko 80.000 posjetitelja te time ovaj sajam spada ne samo u najveći u svom segmentu, već u najposjećenije sajmove bilo koje tematike u Hrvatskoj.
   
U ugodnom prostoru Westgate Shopping Citya posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode namijenjene trudnicama, bebama i djeci. Generalni pokrovitelj sajma je Podravkin Lino, a uz sponzore sajma: BebeNova, BeSafe, Nestle, Lav Štedislav, MagicBaby i Violeta, posjetitelje će dočekati i mnogobojne specijalizirane tvrtke sa svojim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam za djecu, bebe, trudnice  i roditelje omogućava da se na jednom mjestu roditelji upoznaju s mnogim novitetima i brendovima, novim proizvodima, dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba. Prije svega valja istaknuti i specijalne sajamske ponude što je vrlo bitno u današnjim kriznim vremenima. Mnogi roditelji se odlučuju za kupnju baby opreme upravo na ovom sajmu, jer je poznat po atraktivnim i primamljivim popustima, te najvećem izboru proizvoda na jednom mjestu.
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju mnogobrojne nagradne igre. Uz sve to, djeca se mogu zabaviti u brojnim igraonicama, radionicama i crtaonicama izlagača na sajmu, a mame svoje bebice mogu podojiti ili premotati u kutku za prematanje.
   
Na sajmu će sudjelovati mnogobrojni izlagači i izvođači, a starija djeca će osim u programu sajma pronaći svoju zabavu i u najvećoj igraonici za djecu u Hrvatskoj – Kid’s world-u.
   
Nakon ovog najvećeg sajma te tematike u regiji, slijedi varaždinsko izdanje sajma koji će se održati 16. i 17. 5. u trgovačkom centru Lumini.
   
O svim aktivnostima tijekom održavanja sajma i ostalim informacijama organizator će non-stop obavještavati putem facebook profila Dani.beba i web stranice 
      www.danibeba.com
   .
   
   Dani beba, djece i trudnica nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, bebe, djecu i trudnice.
 žena.hr 

18. Dani beba, djece i trudnica

<para>… odgovore na ova i druga pitanja koja brinu roditelje pronađite na novom informativno-edukativnom blogu poznatog dječjeg brenda obuće Froddo
</para>
<para>Najpopularniji domaći brend Froddo, prvi izbor kad je riječ o kvalitetnoj obući za djecu i teenagere, pokrenuo je <ulink url="http://www.froddo.com/hr/blog">moderan edukativno - informativni blog</ulink> na kojem se mogu pronaći različite informacije o razvoju dječjih stopala, odabiru i kupovini najprikladnije obuće, te sigurnost djece u domu, ali i izvan njega.</para>
<para>Kreiranjem bloga, Froddo je svoju misiju izrade obuće od prirodnih materijala, bez štetnih sastojaka koja brine za zdravlje i sigurnost svakog malog stopala, kao i znanje razvijano već gotovo 70 godina, približio i podijelio s roditeljima, i svima onima koji će to tek postati.</para>
<para>Blog obuhvaća nekoliko kategorija: “Dobrobit za roditelje i djecu“, „Obiteljski životni stil“ i “Tehnologija i zabava“, a bavi se temama o sigurnosti, novcu, ponašanju i disciplini djece, hrani, edukciji, zdravlju, putovanju, razvoju, tehnologiji, shoppingu i raznim dječjim aktivnostima.</para>
<para>
 I POZNATI RODITELJI PIŠU ZA FRODDO BLOG
</para>
<para>Froddo blog o roditeljstvu koji obrađuje aktualne teme i objavljuje zanimljivosti iz svijeta roditeljstava podržali su i brojni poznati roditelji, te su na taj način i oni podijelili svoja osobna razmišljanja i zanimljiva iskustva.</para>
<para>Avanturu kupnje prvih cipelica sa svojim blizankama na blogu je opisao prvi gost roditelj, priznati fotograf Damir Hoyka. Miran Kurspahić, Ines Preindl, Mirna Maras, Ribafish, Jacques Houdek samo su neki od poznatih čije će se životne dogodovštine također uskoro moći pročitati na blogu.</para>
<para/>
<para>
 VODIČ O SIGURNOSTI DJETETA
</para>
<para>Promišljanje + akcija = sigurnost, osnovna je nit vodilja opsežnog Froddo vodiča o sigurnost djeteta.</para>
<para>Vodič kroz sigurnost doma daje savjete o tome kako se pripremiti, što učiniti, ukloniti, kupiti i općenito kako dom učiniti sigurnijim kad dijete dolazi. Vodič također prati razvoja djeteta i sugerira prilagodbe kako dijete raste i postaje znatiželjnije i pokretljivije.</para>
<para>Svaki detalj u domu od madraca, posteljine, namještaja, podova, kućanskih aparata, toaleta, prozora, stepenica pa sve do kućnih ljubimaca i biljaka, u ovom je vodiču obrađen na način da skrene pozornost na potencijalnu opasanost i sugerira kako izbjeći neželjenu situaciju.</para>
<para>Vodič je objavljen u sklopu Froddo bloga, odnosno <ulink url="http://www.froddo.com/vodic_hr/?query=vodic_hr#.VQv-SuEY0pA">ovdje</ulink>.</para>

Froddo ima novi blog za roditelje i one koji će to tek postati Igraju li se vaša djeca sigurnim igračkama? Kako ispravno održavati dječju obuću? Kad kupiti prve cipele? … odgovore na ova i druga pitanja koja brinu roditelje pronađite na novom informativno-edukativnom blogu poznatog dječjeg brenda obuće Froddo

Najpopularniji domaći brend Froddo, prvi izbor kad je riječ o kvalitetnoj obući za djecu i teenagere, pokrenuo je moderan edukativno - informativni blog na kojem se mogu pronaći različite informacije o razvoju dječjih stopala, odabiru i kupovini najprikladnije obuće, te sigurnost djece u domu, ali i izvan njega.
Kreiranjem bloga, Froddo je svoju misiju izrade obuće od prirodnih materijala, bez štetnih sastojaka koja brine za zdravlje i sigurnost svakog malog stopala, kao i znanje razvijano već gotovo 70 godina, približio i podijelio s roditeljima, i svima onima koji će to  tek postati.
Blog obuhvaća nekoliko kategorija: “Dobrobit za roditelje i djecu“, „Obiteljski životni stil“ i “Tehnologija i zabava“, a bavi se temama o sigurnosti, novcu, ponašanju i disciplini djece, hrani, edukciji, zdravlju, putovanju, razvoju, tehnologiji, shoppingu i raznim dječjim aktivnostima.

   I POZNATI RODITELJI PIŠU ZA FRODDO BLOG

Froddo blog o roditeljstvu koji obrađuje aktualne teme i objavljuje zanimljivosti iz svijeta roditeljstava podržali su i brojni poznati roditelji, te su na taj način i oni podijelili svoja osobna razmišljanja i zanimljiva iskustva.
Avanturu kupnje prvih cipelica sa svojim blizankama na blogu je opisao prvi gost roditelj, priznati fotograf Damir Hoyka. Miran Kurspahić, Ines Preindl, Mirna Maras, Ribafish, Jacques Houdek samo su neki od poznatih čije će se životne dogodovštine također uskoro moći pročitati na blogu.


   VODIČ O SIGURNOSTI DJETETA

Promišljanje + akcija = sigurnost, osnovna je nit vodilja opsežnog Froddo vodiča o sigurnost djeteta.
Vodič kroz sigurnost doma daje savjete o tome kako se pripremiti, što učiniti, ukloniti, kupiti i općenito kako dom učiniti sigurnijim kad dijete dolazi. Vodič također prati razvoja djeteta i sugerira prilagodbe kako dijete raste i postaje znatiželjnije i pokretljivije.
Svaki detalj u domu od madraca, posteljine, namještaja, podova, kućanskih aparata, toaleta, prozora, stepenica pa sve do kućnih ljubimaca i biljaka, u ovom je vodiču obrađen na način da skrene pozornost na potencijalnu opasanost i sugerira kako izbjeći neželjenu situaciju.
Vodič je objavljen u sklopu Froddo bloga, odnosno ovdje. Priopćenje za javnost 

Froddo blog_2

Froddo ima novi blog za roditelje i one koji će to tek postati

<para>Ako tu negativnu energiju koju u trenutku osjeća pokuša ispoljiti vikanjem, velika je vjerojatnost da će jako uplašiti dijete. Samoregulacija je ono što nedostaje u ovakvim situacijama, jer ispoljavanje bijesa kroz urlanje nije dobro niti za roditelja niti za dijete.
</para>
<blockquote>
 <para>
 <emphasis>Ako uzmemo u obzir da je roditelj glavni model po kojem dijete uči kako se ponašati, tada to znači da ako roditelj izgubi kontrolu nad sobom, da će dijete usvojiti slično – da, kada se dijete više ne može suzdržati, ima izljev bijesa. Većina roditelja ipak želi da njihovo dijete nauči vještine samokontrole emocija i ponašanja jer je to način na koji će lakše ostvarivati kvalitetne odnose s drugima. Međutim, vještine samokontrole se uče i kroz opažanje drugih, primarno roditelja,</emphasis> rekla je Tatjana Gjurković, magistra psihologije i certificirani terapeut igrom iz Centra Proventus.</para>
</blockquote>
<para>
Bijes je grozna stvar – može zamračiti osobu, onemogućiti joj da vidi dobre stvari. Kada se roditelj poslije takvog ispada smiri, jasno mu je da se mora promijeniti kako bi izbjegao takve scene. Ali to nije lako. Boriti se sam sa sobom jedna je od najtežih borbi, a da bi promjena započela moraš prihvatiti sebe takvog kakav jesi, pa i ovu ružnu stranu.
</para>
<blockquote>
 <para>
 <emphasis>Poželjno je da roditelj osvijesti što ga navede da se osjeća tako bijesno – što roditelj misli tada o sebi, o drugima, općenito o životu? Što osjeća? Što zapravo očekuje od drugih, od djeteta? Također, da li je taj roditelj kao dijete imao sličan uzor od svojih roditelja? Primjerice, jedan roditelj mi je ispričao kako ima izljev bijesa kada se osjeća bespomoćno prema svom djetetu – silno ga želi podučiti nečemu, želi da dijete shvati tada da će ga njegovo ponašanje dovesti u puno lošiju situaciju, ali ga dijete ne sluša i nastavlja po svom. Kada se primijeti takav obrazac, poželjno je prije svega stati prije eskalacije, smiriti se i vidjeti ima li kojih drugih načina da nauči dijete. Možda nema, možda će dijete morati imati vlastito iskustvo da bi donijelo isti zaključak kao što ga roditelj pokušava podučiti jer roditelj može predvidjeti što će se dogoditi. Često su obrasci roditelja vrlo složeni i na nesvjesnoj razini, pa da bi se lakše uklonio problem, psihoterapijski rad može pomoći,</emphasis> dodala je dječja psihologinja Gjurković.</para>
</blockquote>
<para>
Potrebna je, dakle, čvrsta volja. Čvrsto odlučite –neću dati bijesu da upravlja mojim emocijama i postupcima. Ova odluka će biti često testirana i u početku ćete to češće primjećivati. Ako se ne možete mirno nositi s određenom situacijom, izađite na trenutak iz prostorije. Duboko dišite. Vrištite u jastuk, ako morate. A kada se smirite, pokušajte razmisliti hoćete li išta postići ako si dozvolite izljev bijesa. Mogli biste osjetiti puno teških emocija koje potencijalno mogu povrijediti nekog od vaših bližnjih, a znate da bi vam kasnije bilo žao.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Osmijeh pomaže</heading4>
<para>
Sigurno ste čuli onu staru „Smijeh je lijek“. Znanstvenici na Sveučilištu u Kansasu objavili su studiju u stručnom časopisu „Psychological Science“ čiji rezultati potvrđuju ovu staru mudrost. Čak i kada ste pod stresom i niste raspoloženi za smijeh, osmjehnite se jer to ublažava stres, ali i usporava otkucaje srca – dakle, smiruje vas.</para>
<para>Odvojiti u danu neko vrijeme samo za sebe, mnogim je roditeljima veliki luksuz. Ali to je neophodno za normalno funkcioniranje. Ovisno o tome kakve afinitete imate i što vam odgovara, pronađite si hobi uz pomoć kojega ćete se riješiti negativne energije koju svakodnevno nakupljate. Možda će vam odgovarati trening – izađite i trčite, odite u teretanu ili na satove boksa i izbacite sve iz sebe. Nekima više odgovara malo meditacije i joga ili šetnje u prirodi. Nađite ono što vas opušta i smiruje i prakticirajte to s vremena na vrijeme. Osim što će vam pomoći u rješavanju bijesa, osjećat ćete se bolje. A nema boljeg roditelja od onog koji se dobro osjeća u vlastitoj koži.</para>

Kako se roditelji mogu naučiti nositi s vlastitim izljevima bijesa? Svakom se roditelju dogodi da vikne na svoje dijete. To su uglavnom trenutci kada roditelj biva frustriran do te mjere da to više ne može podnijeti. Ako tu negativnu energiju koju u trenutku osjeća pokuša ispoljiti vikanjem, velika je vjerojatnost da će jako uplašiti dijete. Samoregulacija je ono što nedostaje u ovakvim situacijama, jer ispoljavanje bijesa kroz urlanje nije dobro niti za roditelja niti za dijete.


   
      Ako uzmemo u obzir da je roditelj glavni model po kojem dijete uči kako se ponašati, tada to znači da ako roditelj izgubi kontrolu nad sobom, da će dijete usvojiti slično – da, kada se dijete više ne može suzdržati, ima izljev bijesa. Većina roditelja ipak želi da njihovo dijete nauči vještine samokontrole emocija i ponašanja jer je to način na koji će lakše ostvarivati kvalitetne odnose s drugima. Međutim, vještine samokontrole se uče i kroz opažanje drugih, primarno roditelja, rekla je Tatjana Gjurković, magistra psihologije i certificirani terapeut igrom iz Centra Proventus.


Bijes je grozna stvar – može zamračiti osobu, onemogućiti joj da vidi dobre stvari. Kada se roditelj poslije takvog ispada smiri, jasno mu je da se mora promijeniti kako bi izbjegao takve scene. Ali to nije lako. Boriti se sam sa sobom jedna je od najtežih borbi, a da bi promjena započela moraš prihvatiti sebe takvog kakav jesi, pa i ovu ružnu stranu.


   
      Poželjno je da roditelj osvijesti što ga navede da se osjeća tako bijesno – što roditelj misli tada o sebi, o drugima, općenito o životu? Što osjeća? Što zapravo očekuje od drugih, od djeteta? Također, da li je taj roditelj kao dijete imao sličan uzor od svojih roditelja? Primjerice, jedan roditelj mi je ispričao kako ima izljev bijesa kada se osjeća bespomoćno prema svom djetetu – silno ga želi podučiti nečemu, želi da dijete shvati tada da će ga njegovo ponašanje dovesti u puno lošiju situaciju, ali ga dijete ne sluša i nastavlja po svom. Kada se primijeti takav obrazac, poželjno je prije svega stati prije eskalacije, smiriti se i vidjeti ima li kojih drugih načina da nauči dijete. Možda nema, možda će dijete morati imati vlastito iskustvo da bi donijelo isti zaključak kao što ga roditelj pokušava podučiti jer roditelj može predvidjeti što će se dogoditi. Često su obrasci roditelja vrlo složeni i na nesvjesnoj razini, pa da bi se lakše uklonio problem, psihoterapijski rad može pomoći, dodala je dječja psihologinja Gjurković.


Potrebna je, dakle, čvrsta volja. Čvrsto odlučite –neću dati bijesu da upravlja mojim emocijama i postupcima. Ova odluka će biti često testirana i u početku ćete to češće primjećivati. Ako se ne možete mirno nositi s određenom situacijom, izađite na trenutak iz prostorije. Duboko dišite. Vrištite u jastuk, ako morate. A kada se smirite, pokušajte razmisliti hoćete li išta postići ako si dozvolite izljev bijesa. Mogli biste osjetiti puno teških emocija koje potencijalno mogu povrijediti nekog od vaših bližnjih, a znate da bi vam kasnije bilo žao.
 

Osmijeh pomaže

Sigurno ste čuli onu staru „Smijeh je lijek“. Znanstvenici na Sveučilištu u Kansasu objavili su studiju u stručnom časopisu „Psychological Science“ čiji rezultati potvrđuju ovu staru mudrost. Čak i kada ste pod stresom i niste raspoloženi za smijeh, osmjehnite se jer to ublažava stres, ali i usporava otkucaje srca – dakle, smiruje vas.
Odvojiti u danu neko vrijeme samo za sebe, mnogim je roditeljima veliki luksuz. Ali to je neophodno za normalno funkcioniranje. Ovisno o tome kakve afinitete imate i što vam odgovara, pronađite si hobi uz pomoć kojega ćete se riješiti negativne energije koju svakodnevno nakupljate. Možda će vam odgovarati trening – izađite i trčite, odite u teretanu ili na satove boksa i izbacite sve iz sebe. Nekima više odgovara malo meditacije i joga ili šetnje u prirodi. Nađite ono što vas opušta i smiruje i prakticirajte to s vremena na vrijeme. Osim što će vam pomoći u rješavanju bijesa, osjećat ćete se bolje. A nema boljeg roditelja od onog koji se dobro osjeća u vlastitoj koži. Mateja Krizmanić 

bjesna zena_fdp by imagerymajestic

Kako se roditelji mogu naučiti nositi s vlastitim izljevima bijesa?

<para>Australska znanstvenica i umjetnica Sonia Singh, mama malene djevojčice, pronalazi odbačene lutke i udahnjuje im novi, drugačiji život Iako je sve započelo kao i igra i hobi, Sonia nije ni pomišljala da će svojim preobrazbama oduševiti toliko ljudi i dati snažnu poruku o važnosti prirodne ljepote.</para>
<para>U svijetu u kojem postoje smiješni standardi kad je riječ o ljepoti, ali i dječjim igračkama, ljudi su prepoznali vrijednost ovog malenog projekta. Nakon velike transformacije koja uključuje skidanje teške šminke, lutke više sliče ljudima i izgledaju preslatko.</para>
<para>Sonia pronalazi odbačene lutkice u dućanima rabljene robe i donosi ih u svoj mali laboratorij gdje nastaje čarolija. Velike oči, duge trepavice, teška šminka, oskudna odjeća i visoke pete nestaju u preobrazbi. Zahvaljujući predanom radu, lutke dobivaju prirodniji izgled, i više sliče djevojčicama koje se s njima igraju.
</para>
<blockquote>
 <para>„Ljepše su mi ove lutke jer izgledaju kao moje vršnjakinje“, kazala je jedna djevojčica u videu. Druga je djevojčica pak dodala da je jedna lutka podsjeća na njezinu prijateljicu Maggie.</para>
</blockquote>
<para>
Nakon uklanjanja šminke, na red dolazi odjeća. Umjesto oskudnih komada odjeće i obuće, svoje lutkice oblači u malene kaputiće i vestice koje izrađuje njezina mama. Reciklirane lutke ne nose visoke pete nego cipelice i čizmice.</para>
<para>
 Lutke sada izgledaju više kao djevojčice a manje kao odrasle žene kakve društvo (ili pak korporacije) smatra lijepima i poželjnima. No sudeći prema pozitivnim reakcijama ljudi, možda ipak proizvođači nisu u pravu. Roditelji, bake i djedovi, ali i djevojčice koje se rado igraju lutkama, oduševljeni su malim prirodnim ljepoticama.
</para>
<blockquote>
 <para>„Ovo mi daje nadu da naše društvo ima izglednu budućnost. Dječja prostitucija i trgovina ljudima nisu nešto nestvarno, to je svuda oko nas, kao i gledanje na žene kao na objekte. Sonia je preobrazbom lutaka mnogima pokazala da svatko od nas posjeduje prirodnu ljepotu. Danas je to posebno bitno jer nas mediji sa svih strana bombardiraju, utječu na našu psihu i pokazuju nam kako trebamo izgledati“, stoji u jednom komentaru na YouTubeu.</para>
</blockquote>
<para>
Iako joj nije bio cilj širi društveni angažman, Sonia je svojim kreativnim radom dala snažnu izjavu i stekla veliku popularnost na društvenim mrežama. Više o recikliranim lutkama možete pronaći na 
 <ulink url="https://www.facebook.com/treechangedolls">Facebook stranici Tree Change Dolls</ulink>
 .</para>
<para>Pogledajte video:</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/lG-7e1vaB18"/>
<para> </para>

Osviještena mama reciklira lutke i pretvara ih u prirodne ljepotice Australska znanstvenica i umjetnica Sonia Singh, mama malene djevojčice, pronalazi odbačene lutke i udahnjuje im novi, drugačiji život. Australska znanstvenica i umjetnica Sonia Singh, mama malene djevojčice, pronalazi odbačene lutke i udahnjuje im novi, drugačiji život Iako je sve započelo kao i igra i hobi, Sonia nije ni pomišljala da će svojim preobrazbama oduševiti toliko ljudi i dati snažnu poruku o važnosti prirodne ljepote.
U svijetu u kojem postoje smiješni standardi kad je riječ o ljepoti, ali i dječjim igračkama, ljudi su prepoznali vrijednost ovog malenog projekta. Nakon velike transformacije koja uključuje skidanje teške šminke, lutke više sliče ljudima i izgledaju preslatko.
Sonia pronalazi odbačene lutkice u dućanima rabljene robe i donosi ih u svoj mali laboratorij gdje nastaje čarolija. Velike oči, duge trepavice, teška šminka, oskudna odjeća i visoke pete nestaju u preobrazbi. Zahvaljujući predanom radu, lutke dobivaju prirodniji izgled, i više sliče djevojčicama koje se s njima igraju.


   „Ljepše su mi ove lutke jer izgledaju kao moje vršnjakinje“, kazala je jedna djevojčica u videu. Druga je djevojčica pak dodala da je jedna lutka podsjeća na njezinu prijateljicu Maggie.


Nakon uklanjanja šminke, na red dolazi odjeća. Umjesto oskudnih komada odjeće i obuće, svoje lutkice oblači u malene kaputiće i vestice koje izrađuje njezina mama. Reciklirane lutke ne nose visoke pete nego cipelice i čizmice.

   Lutke sada izgledaju više kao djevojčice a manje kao odrasle žene kakve društvo (ili pak korporacije) smatra lijepima i poželjnima. No sudeći prema pozitivnim reakcijama ljudi, možda ipak proizvođači nisu u pravu. Roditelji, bake i djedovi, ali i djevojčice koje se rado igraju lutkama, oduševljeni su malim prirodnim ljepoticama.


   „Ovo mi daje nadu da naše društvo ima izglednu budućnost. Dječja prostitucija i trgovina ljudima nisu nešto nestvarno, to je svuda oko nas, kao i gledanje na žene kao na objekte. Sonia je preobrazbom lutaka mnogima pokazala da svatko od nas posjeduje prirodnu ljepotu. Danas je to posebno bitno jer nas mediji sa svih strana bombardiraju, utječu na našu psihu i pokazuju nam kako trebamo izgledati“, stoji u jednom komentaru na YouTubeu.


Iako joj nije bio cilj širi društveni angažman, Sonia je svojim kreativnim radom dala snažnu izjavu i stekla veliku popularnost na društvenim mrežama. Više o recikliranim lutkama možete pronaći na 
      Facebook stranici Tree Change Dolls
   .
Pogledajte video:


  Janja Čaisa 

Druga

Prva

Čatvrta

Treća

Osviještena mama reciklira lutke i pretvara ih u prirodne ljepotice

<para>Roditeljstvo nikada nije i nikada neće biti lak zadatak. Bez obzira radi li se o djetetu vrtićke dobi, mlađem ili starijem školarcu, pa čak i tinejdžeru, svi se oni bore za djelić vaše pažnje, što može prerasti u svakodnevno loše ponašanje. Ono može biti potaknuto ne samo vašim, nego i njihovim prenatrpanim rasporedom, premalom količinom sna, određenim obiteljskim i dječjim trzavicama. Ponašanje vašeg djeteta ili djece može u tim situacijama pogoršati se u smislu razdražljivosti, neposluha, lošeg rječnika, svađa i tako dalje. U tim trenutcima morate pokazati koliko možete biti dobar roditelj i svojim postupcima postići bolje ponašanje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako to postići?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Svaki dan posvetite vrijeme svakom djetetu – Ako imate više djece, neka svako dobije svoje individualno vrijeme s vama. Ponekad će biti dovoljno samo 10 do 15 minuta, ponekad malo duže, ovisno koliko je djetetu potrebno. Ako u trenutcima u kojima su razdražljivi, ne dobiju vašu pažnju, tražit će je nesvjesno lošim ponašanjem, pa čak ni discipliniranje neće dati dugoročne željene rezultate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Potrebno je dovoljno sna – Sjetite se kako se vi osjećate kada ste neispavani. Razdražljivi ste, dekoncentrirani, nije vam do ničeg. Djeci je isto tako, samo u tim trenutcima ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje. Dovoljno sna jedan je od najvažnijih preduvjeta da djeca imaju dovoljno energije za aktivnosti tijekom dana, te da budu dobre volje, što sigurno utječe na ponašanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Držite se rutine – Ovo je još jedno znatno pravilo koje bi trebali znati, ali i poštivati svi roditelji. Djeca su ovisna o rutini – kada se bude, jedu, idu vrtić, školu, igraju, peru zube… Bez rutine djeca neće steći brojne važne životne navike, pa tako i disciplinu, koja je vrlo važna za odgojeno ponašanje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Potaknite djecu da sama rješavaju probleme – Vrijeme je da prestanete biti sudac za vrijeme bitke između djece. Na taj način možda mislite da rješavate stvari, a zapravo ih samo pogoršavate, jer sa svojim „presudama“ nekoga proglašavate pobjednikom, a nekoga gubitnikom, što dovodi još do većeg rivalstva. Potaknite ih da sami nađu rješenje za problem, što će im pomoći da i ubuduće rješavaju međusobne konflikte, ali i konflikte dok odrastu. Ako se morate umiješati, nemojte birati strane, nego im postavljajte pitanja koja će im pomoći da dođu do zajedničkog rješenja koja će sve zadovoljiti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Pojednostavite pravila i budite dosljedni – Ako izmislite previše pravila ponašanja, nitko ih se neće pridržavati. Smanjite njihov broj i neka budu jednostavna i jasna. Također, utvrdite kazne za njihovo nepoštovanje unaprijed. Ako ih se djeca neće pridržavati, budite dosljedni i nepokolebljivi u svojoj kazni, ma koliko bilo teško.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Vrijeme za „time out“ – Vjerojatno svaki roditelj je barem jednom poslao dijete na „hlađenje“ u sobu ili kut. Iako se to ponekad čini kao najbolji i najbrži način za disciplinu, dugoročno ta metodologija nema željeni efekt, jer dijete samo u sobi ili kutu ne može naučiti kako da se sljedeći puta bolje ponaša. Baš naprotiv, dijete koje je svojeglavo i tvrdoglavo uzvratit će i to snažno. Iako ćete ponekad i dalje morati primjenjivati tu metodologiju, fokusirajte se na treniranje boljeg ponašanja, a ne kaznu. Primjerice, igranjem uloga i rekonstruiranjem događaja, pitajte dijete što može učiniti bolje sljedeći put.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Riječ „ne“ pretvorite u „da“ – Čim riječ „ne“ izađe iz vaših usta, dijete će početi sa svojim prkosom i protestima. Primjerice, kada vas pita možete li ići na bazene na kupanje usred prenatrpanog tjednog rasporeda, možete mu odgovoriti na način: „To zvuči zaista super ideja. Mogli bismo ići sutra nakon škole ili primjerice u subotu kada nećeš imati zadaće.“ Negativan odgovor pretvoren je u pozitivan. Iako će uvijek biti stvari za koje ćete morati reći „ne“, pokušajte što više stvari usmjeriti na pozitivne odgovore.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Budite nasmiješeni i opušteni – Djeca osjećaju vaše pozitivne i negativne vibracije, a vaše raspoloženje vrlo brzo se prenosi na njih. Iako ponekad morali glumiti, pokušajte što manje dnevnih stresova i briga prenositi na djecu. Ako ćete vi biti loše raspoloženi, to će se vrlo brzo odraziti na djecu i njihovo ponašanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Ne ignorirajte izvor lošeg ponašanja djeteta – Primjerice, ako jedno vaše dijete cijelo popodne razbacuje i ostavlja igračke tamo gdje vi radite, a zna da to ne smije, to može značiti da je željno pažnje koju mu vi niste poklonili. Ako pak drugo dijete počne s glasnim protestima jer ste mu obukli zelenu, umjesto crvene haljine, to je vjerojatno znak da želi biti samostalnije u donošenju odluka. Primjera je bezbroj, no pokušajte u tim situacijama biti što mirniji i pokušajte saznati koji je zapravo razlog takvog ponašanja. Ponekad ćete lako riješiti problem, ponekad će trebati vremena i mnogo strpljenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Voyagerix - Fotolia</para>

Kako naučiti djecu boljem ponašanju? Ponašanje vaše djece uvelike ovisi o vama i metodologiji odgoja. Možda je vrijeme da promijenite svoje ponašanje kako biste mogli promijeniti ponašanje djece… Roditeljstvo nikada nije i nikada neće biti lak zadatak. Bez obzira radi li se o djetetu vrtićke dobi, mlađem ili starijem školarcu, pa čak i tinejdžeru, svi se oni bore za djelić vaše pažnje, što može prerasti u svakodnevno loše ponašanje. Ono može biti potaknuto ne samo vašim, nego i njihovim prenatrpanim rasporedom, premalom količinom sna, određenim obiteljskim i dječjim trzavicama. Ponašanje vašeg djeteta ili djece može u tim situacijama pogoršati se u smislu razdražljivosti, neposluha, lošeg rječnika, svađa i tako dalje. U tim trenutcima morate pokazati koliko možete biti dobar roditelj i svojim postupcima postići bolje ponašanje djeteta.
   
   Kako to postići?
   
   
   1. Svaki dan posvetite vrijeme svakom djetetu – Ako imate više djece, neka svako dobije svoje individualno vrijeme s vama. Ponekad će biti dovoljno samo 10 do 15 minuta, ponekad malo duže, ovisno koliko je djetetu potrebno. Ako u trenutcima u kojima su razdražljivi, ne dobiju vašu pažnju, tražit će je nesvjesno lošim ponašanjem, pa čak ni discipliniranje neće dati dugoročne željene rezultate.
   
   2. Potrebno je dovoljno sna – Sjetite se kako se vi osjećate kada ste neispavani. Razdražljivi ste, dekoncentrirani, nije vam do ničeg. Djeci je isto tako, samo u tim trenutcima ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje. Dovoljno sna jedan je od najvažnijih preduvjeta da djeca imaju dovoljno energije za aktivnosti tijekom dana, te da budu dobre volje, što sigurno utječe na ponašanje.
   
   3. Držite se rutine – Ovo je još jedno znatno pravilo koje bi trebali znati, ali i poštivati svi roditelji. Djeca su ovisna o rutini – kada se bude, jedu, idu vrtić, školu, igraju, peru zube… Bez rutine djeca neće steći brojne važne životne navike, pa tako i disciplinu, koja je vrlo važna za odgojeno ponašanje djeteta.
   
   4. Potaknite djecu da sama rješavaju probleme – Vrijeme je da prestanete biti sudac za vrijeme bitke između djece. Na taj način možda mislite da rješavate stvari, a zapravo ih samo pogoršavate, jer sa svojim „presudama“ nekoga proglašavate pobjednikom, a nekoga gubitnikom, što dovodi još do većeg rivalstva. Potaknite ih da sami nađu rješenje za problem, što će im pomoći da i ubuduće rješavaju međusobne konflikte, ali i konflikte dok odrastu. Ako se morate umiješati, nemojte birati strane, nego im postavljajte pitanja koja će im pomoći da dođu do zajedničkog rješenja koja će sve zadovoljiti.  
   
   5. Pojednostavite pravila i budite dosljedni – Ako izmislite previše pravila ponašanja, nitko ih se neće pridržavati. Smanjite njihov broj i neka budu jednostavna i jasna. Također, utvrdite kazne za njihovo nepoštovanje unaprijed. Ako ih se djeca neće pridržavati, budite dosljedni i nepokolebljivi u svojoj kazni, ma koliko bilo teško.
   
   6. Vrijeme za „time out“ – Vjerojatno svaki roditelj je barem jednom poslao dijete na „hlađenje“ u sobu ili kut. Iako se to ponekad čini kao najbolji i najbrži način za disciplinu, dugoročno ta metodologija nema željeni efekt, jer dijete samo u sobi ili kutu ne može naučiti kako da se sljedeći puta bolje ponaša. Baš naprotiv, dijete koje je svojeglavo i tvrdoglavo uzvratit će i to snažno. Iako ćete ponekad i dalje morati primjenjivati tu metodologiju, fokusirajte se na treniranje boljeg ponašanja, a ne kaznu. Primjerice, igranjem uloga i rekonstruiranjem događaja, pitajte dijete što može učiniti bolje sljedeći put.
   
   7. Riječ „ne“ pretvorite u „da“ – Čim riječ „ne“ izađe iz vaših usta, dijete će početi sa svojim prkosom i protestima. Primjerice, kada vas pita možete li ići na bazene na kupanje usred prenatrpanog tjednog rasporeda, možete mu odgovoriti na način: „To zvuči zaista super ideja. Mogli bismo ići sutra nakon škole ili primjerice u subotu kada nećeš imati zadaće.“ Negativan odgovor pretvoren je u pozitivan. Iako će uvijek biti stvari za koje ćete morati reći „ne“, pokušajte što više stvari usmjeriti na pozitivne odgovore.
   
   8. Budite nasmiješeni i opušteni – Djeca osjećaju vaše pozitivne i negativne vibracije, a vaše raspoloženje vrlo brzo se prenosi na njih. Iako ponekad morali glumiti, pokušajte što manje dnevnih stresova i briga prenositi na djecu. Ako ćete vi biti loše raspoloženi, to će se vrlo brzo odraziti na djecu i njihovo ponašanje.
   
   9. Ne ignorirajte izvor lošeg ponašanja djeteta – Primjerice, ako jedno vaše dijete cijelo popodne razbacuje i ostavlja igračke tamo gdje vi radite, a zna da to ne smije, to može značiti da je željno pažnje koju mu vi niste poklonili. Ako pak drugo dijete počne s glasnim protestima jer ste mu obukli zelenu, umjesto crvene haljine, to je vjerojatno znak da želi biti samostalnije u donošenju odluka. Primjera je bezbroj, no pokušajte u tim situacijama biti što mirniji i pokušajte saznati koji je zapravo razlog takvog ponašanja. Ponekad ćete lako riješiti problem, ponekad će trebati vremena i mnogo strpljenja.
 

Foto: © Voyagerix - Fotolia vam 

Kako naučiti djecu boljem ponašanju?

<para>Te mrlje mogu biti raznih nijansi, od svjetlosmeđih do gotovo crnih, a uglavnom se pojavljuju na licu, rukama i drugim dijelovima kože koji su više izloženi suncu.</para>
<para>Hiperpigmentacija se pojavljuje uslijed prekomjerne proizvodnje prirodnog pigmenta melanina u gornjim slojevima kože.</para>
<para>Kod trudnica se najčešće govori o melasmi ili kloasmi, odnosno takozvanoj "maski trudnoće", a proizvodnja melanina potencirana je hormonalnim promjenama. Smeđe mrlje mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi trudnoće, a čini se kako su tamnoputije žene sklonije hiperpigmentaciji od onih svjetlije boje kože. Osim na licu (gdje se mrlje često formiraju poput maske), rukama i nogama, mrlje se javljaju i na dijelovima tijela koja su i inače jače pigmentirani, poput prepona i pazuha, a često se događa da potamnjuju postojeće pjegice i ožiljci na koži.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako spriječiti ili umanjiti hiperpigmentaciju?</heading4>
<para>
Protiv hiperpigmentacije postoje razni kemijski pilinzi i terapije laserom, ali se oni nikako ne preporučuju trudnicama i nastojte ih izbjegavati. Za trudnicu su uvijek najbolji izbor prirodne metode i prevencija.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Kod jakog sunca vrlo je važno nanijeti zaštitnu kremu protiv UV zračenja i to s faktorom 30+. Poznato je da mnoge kreme za sunčanje sadrže otrovne kemikalije, poput ftalata, pa svakako odaberite onu koja ne sadrži otrovne sastojke koji bi preko kože i krvotoka mogli naštetiti bebi. Osim nanošenja kreme, držite se hlada i obavezno nosite šeširić.</para>
<para>Postoji i niz prirodnih kućnih pripravaka kojima možete umanjiti hiperpigmentaciju kože. Iako će od vas zahtijevati dodatni trud, svakako vrijedi pokušati s ovim pripravcima koji, prema svjedočanstvu mnogih trudnica, doista djeluju.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Domaći pripravci pomoću kojih se može umanjiti hiperpigmentacija</heading4>
<para>
 <emphasis>Limun.</emphasis> Limun sadrži limunsku kiselinu koja prirodno posvijetljuje. Nanesite limunov sok na mrlje i ostavite ga oko 15 minuta prije no što ćete ga isprati. Ovaj postupak primijenite svaki drugi dan i budite uporni. Rezultati neće doći preko noći. Isto tako, uvijek nanosite kremu za sunčanje kada ste vani, jer inače rezultata neće biti. Ako primijetite da vam limunov sok previše isušuje kožu, razblažite ga s vodom.</para>
<para>
 <emphasis>Papaja.</emphasis> Kašica ili pasta od papaje imat će sličan efekt kao i limunov sok na hiperpigmentirane mrlje. Naime, papaja sadrži enzim papain koji također djeluje kao prirodni posvijetljivač te može umanjiti pojavu hiperpigmentacije kože. Isto tako, on djeluje kao nježan piling, odnosno uklanja mrtve stanice na površinskom sloju kože (epidermi), pa će je ujedno omekšati i poticati njezinu obnovu. Papaju usitnite blenderom te nanesite na kožu, ostavite da djeluje 15 minuta i potom isperite mlakom vodom. U kašicu od papaje možete dodati i iscijeđeni sok polovice limuna za potpuni učinak.</para>
<para>
 <emphasis>Mlijeko i kora naranče.</emphasis> Blenderom usitnite koru naranče, s time da uvijek odaberite naranče iz organskog uzgoja koje u porama kore ne sadrže pesticide, te ih pomiješajte s punomasnim mlijekom. I kiselina iz kore i mlijeko prirodno posvjetljuju kožu te će zajedno umanjiti hiperpigmentaciju. Zrnati dijelovi kore naranče napravit će na koži piling i pomoći u njezinoj bržoj obnovi (a time i uklanjanju područja koja na površini kože formira pigment melanin), dok će mlijeko ujedno spriječiti isušivanje kože. Kada ste napravili masku, nježno je umasirajte u kožu, ostavite da djeluje 30 minuta i potom isperite toplom vodom.</para>
<para>
 <emphasis>Aloe vera.</emphasis> Ono što nam je potrebno iz biljke Aloe vere jest aloesin, sastojak koji upija melanin iz kože. U ljekarnama možete pronaći prirodni gel od aloe vere, no isti učinak imat će i listovi same biljke koja se često uzgaja kao sobno bilje. Osim što će posvijetliti tamne mrlje na koži, ona će i ublažiti opekline od sunca. Uzmite list aloe vere, razrežite ga po dužini i skupite dragocjeni gel koji se nalazi unutar mesnatog lista. Taj gel možete direktno aplicirati na mrlje i ostaviti da djeluje 20 minuta. Koristite ovu metodu jednom do dva puta dnevno, svaki dan kroz dva tjedna i vidjet ćete rezultate.</para>
<para>
 <emphasis>Kurkuma.</emphasis> Ovaj stari indijski začin, osim u jelima koristiti možete i u kozmetičke svrhe. Jednu žličicu kurkume u prahu pomiješajte s limunovim sokom dok ne dobijete razmazivu pastu. Nakon toga nanesite pastu na mrlje i ostavite da djeluje 15 minuta i potom isperite mlakom vodom. Ne izlažite se odmah po tretmanu sunčevim zrakama, a postupak ponavljajte svaka dva do tri dana.</para>
<para> </para>

Hiperpigmentacija kože u trudnoći: kako je spriječiti i liječiti prirodnim putem Kod manjeg broja žena hiperpigmentacija tijekom trudnoće neće se pojaviti, no puno je više onih, prema nekim procjenama čak 90 posto, koje će se susresti s pojavom tamnih mrlja na koži. Te mrlje mogu biti raznih nijansi, od svjetlosmeđih do gotovo crnih, a uglavnom se pojavljuju na licu, rukama i drugim dijelovima kože koji su više izloženi suncu.
Hiperpigmentacija se pojavljuje uslijed prekomjerne proizvodnje prirodnog pigmenta melanina u gornjim slojevima kože.
Kod trudnica se najčešće govori o melasmi ili kloasmi, odnosno takozvanoj "maski trudnoće", a proizvodnja melanina potencirana je hormonalnim promjenama. Smeđe mrlje mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi trudnoće, a čini se kako su tamnoputije žene sklonije hiperpigmentaciji od onih svjetlije boje kože. Osim na licu (gdje se mrlje često formiraju poput maske), rukama i nogama, mrlje se javljaju i na dijelovima tijela koja su i inače jače pigmentirani, poput prepona i pazuha, a često se događa da potamnjuju postojeće pjegice i ožiljci na koži.
 

Kako spriječiti ili umanjiti hiperpigmentaciju?

Protiv hiperpigmentacije postoje razni kemijski pilinzi i terapije laserom, ali se oni nikako ne preporučuju trudnicama i nastojte ih izbjegavati. Za trudnicu su uvijek najbolji izbor prirodne metode i prevencija.

   Kod jakog sunca vrlo je važno nanijeti zaštitnu kremu protiv UV zračenja i to s faktorom 30+. Poznato je da mnoge kreme za sunčanje sadrže otrovne kemikalije, poput ftalata, pa svakako odaberite onu koja ne sadrži otrovne sastojke koji bi preko kože i krvotoka mogli naštetiti bebi. Osim nanošenja kreme, držite se hlada i obavezno nosite šeširić.
Postoji i niz prirodnih kućnih pripravaka kojima možete umanjiti hiperpigmentaciju kože. Iako će od vas zahtijevati dodatni trud, svakako vrijedi pokušati s ovim pripravcima koji, prema svjedočanstvu mnogih trudnica, doista djeluju.
 

Domaći pripravci pomoću kojih se može umanjiti hiperpigmentacija

   Limun. Limun sadrži limunsku kiselinu koja prirodno posvijetljuje. Nanesite limunov sok na mrlje i ostavite ga oko 15 minuta prije no što ćete ga isprati. Ovaj postupak primijenite svaki drugi dan i budite uporni. Rezultati neće doći preko noći. Isto tako, uvijek nanosite kremu za sunčanje kada ste vani, jer inače rezultata neće biti. Ako primijetite da vam limunov sok previše isušuje kožu, razblažite ga s vodom.

   Papaja. Kašica ili pasta od papaje imat će sličan efekt kao i limunov sok na hiperpigmentirane mrlje. Naime, papaja sadrži enzim papain koji također djeluje kao prirodni posvijetljivač te može umanjiti pojavu hiperpigmentacije kože. Isto tako, on djeluje kao nježan piling, odnosno uklanja mrtve stanice na površinskom sloju kože (epidermi), pa će je ujedno omekšati i poticati njezinu obnovu. Papaju usitnite blenderom te nanesite na kožu, ostavite da djeluje 15 minuta i potom isperite mlakom vodom. U kašicu od papaje možete dodati i iscijeđeni sok polovice limuna za potpuni učinak.

   Mlijeko i kora naranče. Blenderom usitnite koru naranče, s time da uvijek odaberite naranče iz organskog uzgoja koje u porama kore ne sadrže pesticide, te ih pomiješajte s punomasnim mlijekom. I kiselina iz kore i mlijeko prirodno posvjetljuju kožu te će zajedno umanjiti hiperpigmentaciju. Zrnati dijelovi kore naranče napravit će na koži piling i pomoći u njezinoj bržoj obnovi (a time i uklanjanju područja koja na površini kože formira pigment melanin), dok će mlijeko ujedno spriječiti isušivanje kože. Kada ste napravili masku, nježno je umasirajte u kožu, ostavite da djeluje 30 minuta i potom isperite toplom vodom.

   Aloe vera. Ono što nam je potrebno iz biljke Aloe vere jest aloesin, sastojak koji upija melanin iz kože. U ljekarnama možete pronaći prirodni gel od aloe vere, no isti učinak imat će i listovi same biljke koja se često uzgaja kao sobno bilje. Osim što će posvijetliti tamne mrlje na koži, ona će i ublažiti opekline od sunca. Uzmite list aloe vere, razrežite ga po dužini i skupite dragocjeni gel koji se nalazi unutar mesnatog lista. Taj gel možete direktno aplicirati na mrlje i ostaviti da djeluje 20 minuta. Koristite ovu metodu jednom do dva puta dnevno, svaki dan kroz dva tjedna i vidjet ćete rezultate.

   Kurkuma. Ovaj stari indijski začin, osim u jelima koristiti možete i u kozmetičke svrhe. Jednu žličicu kurkume u prahu pomiješajte s limunovim sokom dok ne dobijete razmazivu pastu. Nakon toga nanesite pastu na mrlje i ostavite da djeluje 15 minuta i potom isperite mlakom vodom. Ne izlažite se odmah po tretmanu sunčevim zrakama, a postupak ponavljajte svaka dva do tri dana.
  Jelena Kovačić 

koza_fdp

Hiperpigmentacija kože u trudnoći: kako je spriječiti i liječiti prirodnim putem

<para>. Ipak, ono čime će vas ovaj crtić očarati nešto je sasvim drugo. Predivan pristup raznovrsnim emocijama koje se djeci nastoje približiti baš onako kako treba, odmjereno, ali domišljato.</para>
<para>
 Simpatični vanzemaljac Ou nespretan je stvor koji svome narodu često stvara probleme. Neprilagođen i drugačiji neuspješno se pokušava sprijateljiti s nekim i uklopiti se. Nakon što je sasvim slučajno svoj narod doveo u životnu opasnost, odlazi na Zemlju gdje upoznaje djevojčicu Tif. Njezina je majka nestala i potrebna joj je pomoć. Uskoro će u brbljavom vanzemaljcu prepoznati sebe i svoje probleme.</para>
<para>Gdje se to točno osjećamo kao kod kuće i mora li to nužno bitni tamo gdje se očekuje da budemo, pitanje je koje si postavljaju Ou i Tif. Ni jedan ni drugi dom ne pronalaze tamo gdje su očekivali, a nove im spoznaje otvaraju vidike.</para>
<para>Iako bi ga mnogi žarko željeli okarakterizirati kao još jedan animirani film o drugačijima, Kod kuće ipak nudi nešto novo u odnosu na niz sličnih uradaka.</para>
<para>
 Ovo je prije svega crtić o emocijama. O njihovoj snazi kao i kompliciranosti. Iako ni sami ne raspoznaju uvijek o kojim je emocijama riječ, vanzemaljci promjenom raspoloženja i emocija, mijenjaju i boju tijela pa tako u ljutnji pocrvene, u strahu požute, u laži pozelene. Osim osnovnih emocija, možemo vidjeti i one kompliciranije pa boje na njihovim tijelima prelaze jedna u drugu. U jednom trenutku djevojčica Tif izjavljuje kako je tužnoljuta. Rijetkost je u crtićima vidjeti da je fokus stavljen upravo na kompliciranost ljudskih emocija odnosno raspoloženja. Djeca će, na vrlo direktan način, dobiti uvid u kompleksnost stanja u kojima se možemo naći. Život pa tako ni životne situacije nikada nisu crno-bijele već često nijansirane, kao i emocije koje takva stanja prate. Ponekad je jako teško odrediti je li nešto u nama izazvalo ovu ili onu emociju ili možda kombinaciju dvije ili više emocija.</para>
<para>Osim što je edukativan, crtić je iznimno emotivan. Američke produkcije godinama ne nude pretjerano nov sadržaj, a ukoliko je jedna tema, poput neprilagođenosti, u modi, lako je očekivati barem dvadeset crtića na istu temu. Pohvalno je da u moru sličnih, svaki od njih uspijeva istaknuti nešto drugačije, a emotivni likovi koji se uvuku pod kožu, omiljen su alat.</para>
<para>Ou je beskrajno dražestan vanzemaljac koji se trudi postati voljen, uklopiti se i biti dio cjeline. Nimalo svjestan svojih vrlina, Ou je uvjeren da je njegova posebnost loša. Upoznavši Tif, upoznaje i drugu stranu sebe, zabavnu i umiljatu. Upoznaje snagu prijateljstva i ljubavi koja ne poznaje sebičnost. Baš kao i Olaf, snjegović iz Oskarom nagrađenog Snježnog kraljevstva, Ouova najveća vrlina je njegova dobrota. On nije klasični glavni junak, nije superheroj ni buntovni odmetnik već iskreno i dobro stvorenje, pravi uzor najmlađima.</para>
<para>Djeca će uživati u neugodnostima koje se događaju spajanjem dvaju svjetova, Ouovom nesnalaženju u zemaljskim pravilima i Tifinom nepoznavanju vanzemaljskih, a roditeljima će srce zagrijati emotivan i umiljat ton u koji je zavijena cijela priča.</para>
<para>Naša ocjena: 5/5</para>
<para>Trajanje: 94 min</para>
<para>Glasovi: Judita Franković, Marko Makovičić, Jan Kerekeš, Ozren Grabarić</para>
<para>Dob: 6+</para>
<para> </para>

Kod kuće – prekrasan crtić koji uči djecu o kompleksnosti emocija Iako se tema jedinstvenosti ili, kako je jedna hrvatska redateljica to slatko nazvala, drukčijastosti, uvukla u većinu suvremenih crtića, knjiga i predstava, čini se kako ju djeca uvijek iznova dobro prihvaćaju . Ipak, ono čime će vas ovaj crtić očarati nešto je sasvim drugo. Predivan pristup raznovrsnim emocijama koje se djeci nastoje približiti baš onako kako treba, odmjereno, ali domišljato.

   Simpatični vanzemaljac Ou nespretan je stvor koji svome narodu često stvara probleme. Neprilagođen i drugačiji neuspješno se pokušava sprijateljiti s nekim i uklopiti se. Nakon što je sasvim slučajno svoj narod doveo u životnu opasnost, odlazi na Zemlju gdje upoznaje djevojčicu Tif. Njezina je majka nestala i potrebna joj je pomoć. Uskoro će u brbljavom vanzemaljcu prepoznati sebe i svoje probleme.
Gdje se to točno osjećamo kao kod kuće i mora li to nužno bitni tamo gdje se očekuje da budemo, pitanje je koje si postavljaju Ou i Tif. Ni jedan ni drugi dom ne pronalaze tamo gdje su očekivali, a nove im spoznaje otvaraju vidike.
Iako bi ga mnogi žarko željeli okarakterizirati kao još jedan animirani film o drugačijima, Kod kuće ipak nudi nešto novo u odnosu na niz sličnih uradaka.

   Ovo je prije svega crtić o emocijama. O njihovoj snazi kao i kompliciranosti. Iako ni sami ne raspoznaju uvijek o kojim je emocijama riječ, vanzemaljci promjenom raspoloženja i emocija, mijenjaju i boju tijela pa tako u ljutnji pocrvene, u strahu požute, u laži pozelene. Osim osnovnih emocija, možemo vidjeti i one kompliciranije pa boje na njihovim tijelima prelaze jedna u drugu. U jednom trenutku djevojčica Tif izjavljuje kako je tužnoljuta. Rijetkost je u crtićima vidjeti da je fokus stavljen upravo na kompliciranost ljudskih emocija odnosno raspoloženja. Djeca će, na vrlo direktan način, dobiti uvid u kompleksnost stanja u kojima se možemo naći. Život pa tako ni životne situacije nikada nisu crno-bijele već često nijansirane, kao i emocije koje takva stanja prate. Ponekad je jako teško odrediti je li nešto u nama izazvalo ovu ili onu emociju ili možda kombinaciju dvije ili više emocija.
Osim što je edukativan, crtić je iznimno emotivan. Američke produkcije godinama ne nude pretjerano nov sadržaj, a ukoliko je jedna tema, poput neprilagođenosti, u modi, lako je očekivati barem dvadeset crtića na istu temu. Pohvalno je da u moru sličnih, svaki od njih uspijeva istaknuti nešto drugačije, a emotivni likovi koji se uvuku pod kožu, omiljen su alat.
Ou je beskrajno dražestan vanzemaljac koji se trudi postati voljen, uklopiti se i biti dio cjeline. Nimalo svjestan svojih vrlina, Ou je uvjeren da je njegova posebnost loša. Upoznavši Tif, upoznaje i drugu stranu sebe, zabavnu i umiljatu. Upoznaje snagu prijateljstva i ljubavi koja ne poznaje sebičnost. Baš kao i Olaf, snjegović iz Oskarom nagrađenog Snježnog kraljevstva, Ouova najveća vrlina je njegova dobrota. On nije klasični glavni junak, nije superheroj ni buntovni odmetnik već iskreno i dobro stvorenje, pravi uzor najmlađima.
Djeca će uživati u neugodnostima koje se događaju spajanjem dvaju svjetova, Ouovom nesnalaženju u zemaljskim pravilima i Tifinom nepoznavanju vanzemaljskih, a roditeljima će srce zagrijati emotivan i umiljat ton u koji je zavijena cijela priča.
Naša ocjena: 5/5
Trajanje: 94 min
Glasovi: Judita Franković, Marko Makovičić, Jan Kerekeš, Ozren Grabarić
Dob: 6+
  Jelena Pervan 

kod kuce

Kod kuće – prekrasan crtić koji uči djecu o kompleksnosti emocija

<para>A to može prouzročiti i veliku dozu stresa. Naravno, uz malo podrške obitelji i prijatelja sve je lakše.</para>
<para>Ako su neki od vaših prijatelja u ovakvoj situaciji ili čak imaju i veću djecu, ali premalo vremena za sebe, zašto im svojim poklonom ne biste pokazali svoju ljubav i potporu? Ne mislimo pritom na materijalne stvari koje bi dodali na neku gomilu u svome domu, nego na malo olakšavanja životne svakodnevice.</para>
<para>Ovim roditeljima, najvrjedniji je poklon vrijeme. Sve ono što im može dati nekoliko slobodnih sati je zlata vrijedno. Evo nekoliko ideja kako da im podignete raspoloženje.</para>
<para>
 Pričuvajte im dijete. Svi roditelji vole svoje malene anđele, ali nekada mama i tata trebaju malo vremena samo za sebe. A to se ne odnosi samo na intimno vrijeme provedeno skupa, nego i na slobodu da učine sve ono za što obično nemaju vremena, bilo da se o radi o fitnessu, čitanju, gledanju filmova, spavanju, kupovini ili bilo kojoj drugoj od milijun stvari koje s djetetom padnu u drugi plan. Čuvanje djece je poklon koji će im omogućiti da nadoknade nešto što vole, ali i da malo živnu.</para>
<para>
 Očistite im dom ili platite nekom da to učini. Dovoljno je teško paziti da su svi vidljivi dijelovi doma pospremljeni i da svi ukućani imaju čistu odjeću, pa se ponekad ne stigne ribati tuš kabinu ili kadu, prati prozore i brisati one ljepljive nakupine na dnu hladnjaka. Ako možete pomoći oko takvih stvari povremeno, roditelji će vam biti jako zahvalni.</para>
<para>
 Zdrav obrok. Kuhanje je izazov kada ste gladni i umorni, a još i veći kada mala gladna usta nestrpljivo čekaju da ih se nahrani. Pripremite svojim prijateljima napola gotovu ili gotovu smrznutu hranu, koju će izvaditi iz zamrzivača i u kratkom vremenu pripremiti. Ideja je mnoštvo, od raznih umaka i variva do svježe smrznutog voća i povrća koje će u par trenutaka postati slasni smoothie. Možda vam ovo ne zvuči puno ili vrijedno, ali priprema jednog obroka manje znači više kvalitetnog vremena s mališanima.</para>
<para>
 Dan za spa. Ako ste u mogućnosti da se malo razmećete, zašto ne? Poklon bon za spa ili paket masaža vašim prijateljima može poručiti jedino da ih volite. I nemojte zaboraviti provjeriti jesu li djeca zbrinuta dok se roditelji revitaliziraju.</para>
<para>
 Zabavite se s njima. Između svih obaveza i roditeljstva teško je opustiti se i osloboditi dijete u sebi. Isplanirajte koktel-večer, odlazak na koncert omiljenih izvođača, planinarenje, piknik ili neku drugu aktivnost kojom se nisu zabavili dugo vremena. Samo zato što su sada odgovorni roditelji ne znači da više ne žude za novim avanturama s vremena na vrijeme.</para>
<para>Ako ne znate što pokloniti dragim prijateljima, možete se poslužiti nekom od ovih ideja i napraviti poklon-kupone. Lijepe šarene kartice uvežite u knjižicu, a na njih ispišite nešto poput: „Besplatno čuvanje djece cijeli dan! Kupon možete iskoristiti uz prethodnu najavu od sedam dana.“ Vaši prijatelji bit će oduševljeni, ali i cijeniti to više nego još jedan set šalica za čaj koji bi skupljao prašinu.</para>

Pet (uglavnom) besplatnih, ali savršenih poklona za roditelje Dolazak prinove u obitelj velika je stvar, ali za novopečene roditelje znači tek početak učenja balansiranja između bebinih potreba, kućanskih poslova i ostalih obiteljskih obaveza. A to može prouzročiti i veliku dozu stresa. Naravno, uz malo podrške obitelji i prijatelja sve je lakše.
Ako su neki od vaših prijatelja u ovakvoj situaciji ili čak imaju i veću djecu, ali premalo vremena za sebe, zašto im svojim poklonom ne biste pokazali svoju ljubav i potporu? Ne mislimo pritom na materijalne stvari koje bi dodali na neku gomilu u svome domu, nego na malo olakšavanja životne svakodnevice.
Ovim roditeljima, najvrjedniji je poklon vrijeme. Sve ono što im može dati nekoliko slobodnih sati je zlata vrijedno. Evo nekoliko ideja kako da im podignete raspoloženje.

   Pričuvajte im dijete. Svi roditelji vole svoje malene anđele, ali nekada mama i tata trebaju malo vremena samo za sebe. A to se ne odnosi samo na intimno vrijeme provedeno skupa, nego i na slobodu da učine sve ono za što obično nemaju vremena, bilo da se o radi o fitnessu, čitanju, gledanju filmova, spavanju, kupovini ili bilo kojoj drugoj od milijun stvari koje s djetetom padnu u drugi plan. Čuvanje djece je poklon koji će im omogućiti da nadoknade nešto što vole, ali i da malo živnu.

   Očistite im dom ili platite nekom da to učini. Dovoljno je teško paziti da su svi vidljivi dijelovi doma pospremljeni i da svi ukućani imaju čistu odjeću, pa se ponekad ne stigne ribati tuš kabinu ili kadu, prati prozore i brisati one ljepljive nakupine na dnu hladnjaka.  Ako možete pomoći oko takvih stvari povremeno, roditelji će vam biti jako zahvalni.

   Zdrav obrok. Kuhanje je izazov kada ste gladni i umorni, a još i veći kada mala gladna usta nestrpljivo čekaju da ih se nahrani. Pripremite svojim prijateljima napola gotovu ili gotovu smrznutu hranu, koju će izvaditi iz zamrzivača i u kratkom vremenu pripremiti. Ideja je mnoštvo, od raznih umaka i variva do svježe smrznutog voća i povrća koje će u par trenutaka postati slasni smoothie. Možda vam ovo ne zvuči puno ili vrijedno, ali priprema jednog obroka manje znači više kvalitetnog vremena s mališanima.

   Dan za spa. Ako ste u mogućnosti da se malo razmećete, zašto ne? Poklon bon za spa ili paket masaža vašim prijateljima može poručiti jedino da ih volite. I nemojte zaboraviti provjeriti jesu li djeca zbrinuta dok se roditelji revitaliziraju.

   Zabavite se s njima. Između svih obaveza i roditeljstva teško je opustiti se i osloboditi dijete u sebi. Isplanirajte koktel-večer, odlazak na koncert omiljenih izvođača, planinarenje, piknik ili neku drugu aktivnost kojom se nisu zabavili dugo vremena. Samo zato što su sada odgovorni roditelji ne znači da više ne žude za novim avanturama s vremena na vrijeme.
Ako ne znate što pokloniti dragim prijateljima, možete se poslužiti nekom od ovih ideja i napraviti poklon-kupone. Lijepe šarene kartice uvežite u knjižicu, a na njih ispišite nešto poput: „Besplatno čuvanje djece cijeli dan! Kupon možete iskoristiti uz prethodnu najavu od sedam dana.“ Vaši prijatelji bit će oduševljeni, ali i cijeniti to više nego još jedan set šalica za čaj koji bi skupljao prašinu. Mateja Krizmanić 