Postroll

Preroll

<para> No kako oblikovati savršen višenamjenski vrt koji ne zahtijeva previše prostora i pažnje, a donosi veliko zadovoljstvo svim ukućanima? Odgovor na to pitanje krije se u iznimno atraktivnom spiralnom začinskom vrtu.
</para>
<para>Premda se sušeno začinsko bilje, ali i ono svježe u loncima, može kupiti gotovo tijekom cijele godine, vlastiti uzgoj biljaka u vrtu ili na terasi donosi uštedu i slaže se s ekološkim principom promišljanja. Osim praktičnih razloga, njegova ljepota, šarenilo cvijeća i bilja te opojni miris pruža utočište od svih loših vanjskih utjecaja i pozitivno utječe na psihu. Stoga ne čudi što se uzgoju vlastite hrane vraćaju i ljudi u urbanim sredinama pretvarajući zelene površine u male vrtove, kontrapunkt sivilu i asfaltu.</para>
<para>
 
</para>
<heading4>Drevne velike vrtne spirale i danas se mogu naći na Tibetu</heading4>
<para>
Aromatično bilje važan je kulturni i povijesni element svih najstarijih civilizacija – prvi ukras, lijek, začin i miris naših predaka. U tim drevnim vrtovima posebno je mjesto zauzimao spiralni začinski vrt. Boravak i rad u takvom vrtu donosi pravi arometerapeutski doživljaj. Budući da služi i za meditaciju, spirala se i danas može naći na Tibetu, kaže nam agronom Vehid Ibraković. Europska, suvremena inačica spiralnog začinskog vrta kakvu možete vidjeti na fotografijama* jest umanjena verzija tih drevnih velikih vrtnih spirala.
</para>
<para>Kako začinske, aromatične biljke imaju mnogo primjena – od kuhanja i liječenja pa sve do kozmetike i aromaterapije – mali začinski vrt pruža velike mogućnosti kreativnom vrtlaru. Osnovna uloga takvog vrta jest da se na jednom malom prostoru nađe velik broj različitih biljaka koje će biti na dohvat ruke. Na svega nekoliko metara kvadratnih može se naći kamilica, lavanda, miloduh, ruta, bosiljak i ostalo začinsko bilje. Najvažnija skupina ovog našeg kutka porodica je usnatica (Lamiaceae).</para>
<para> 
</para>
<heading4>Mirisni začinski vrt - oaza mira i estetski doprinos prostoru</heading4>
<para>
 
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/nastavnik-vrtlar-i-ucenici-u-misiji-ocuvanja-tradicijskog-seoskog-vrta/">
 Vehid IbrakovićAgronom </ulink> i predavač stručnih poljoprivrednih predmeta u Srednjoj školi M. A. Reljkovića u Slavonskom Brodu, savjetuje da nikako ne zobiđemo porodicu usnatica, biljke koje su dobile ime po cvjetovima nalik na usnice. To su miloduh, matičnjak, metvica, mravinac ili origano, ružmarin, ljekovita kadulja, čubar i druge. „Od usnatica kuhamo najfinije čajeve, primjerice od majčine dušice, a sladimo ih medom od nektara usnatica, primjerice kadulje ili vriska. Stara rimska poslovica kaže da ne može biti bolestan onaj kome u vrtu raste ljekovita kadulja“, veli naš sugovornik.</para>
<para/>
<para>
 
Plan vrta ponajprije ovisi o raspoloživom prostoru i vremenu za vrtlarenje. Kod izbora biljaka uzmite u obzir koje vrste upotrebljavate i koliko često i tek onda razmislite što je dobro za vas i koje bi vam količine bile dovoljne. Ako možete nabaviti stare sorte sjemena aromatičnih biljaka, tim bolje. Stepenasti oblik vrta za razliku od klasičnog vrta oblika kotača podnosi biljke različitih visina. Osim lijepe boje, prirodnih oblika i praktičnosti, ovaj je vrt pravi mali aromaterapeutski kutak koji svojim izgledom doprinosi estetskoj vrijednosti.</para>
<para> 
</para>
<heading4>I kod biljaka je iznimno važno dobro susjedstvo</heading4>
<para>
 
</para>
<para>Oblik spirale može se koristiti i za sadnju povrća ili umjesto raširenijih kamenjara za sadnju ukrasnog bilja. Kako biste uživali u plodovima svoga rada, valja se držati nekih jednostavnih pravila prilikom oblikovanja vrta i sadnje biljaka. Budući da je donji dio mnogo vlažniji, na nižim se dijelovima sade one biljke koje trebaju više vode. Na vrh se pak sade biljke koje podnose više temperature i suhu zemlju. Osim tog najvažnijeg pravila, agronom Ibraković ističe i važnost dobrog susjedstva.</para>
<para>„Kao što mi u životu, susjedstvu, u svojoj blizini imamo dobre i loše ljude – neki nam odgovaraju pa smo pozitivni, drugi nam crpe energiju pa smo negativni – to isto vrijedi i za biljke. Neke si biljke međusobno pomažu, dobri su susjedi. Takav se odnos zove konsocijacija. Bosiljak je, primjerice, dobar susjed lavandi, timijan se odlično slaže s vlascem, dok su kamilica i kadulja jako dobar par“, ističe Ibraković.</para>
<para/>
<para>Sve o dobrom susjedstvu možete pronaći u literaturi ili na internetu, no ništa nije bolje od prakse. Zasučite rukave, isplanirajte svoj mali raj i budite kreativni. Dotaknite zemlju i sami se uvjerite koje su biljke najbolji susjedi, što im najviše odgovara, koje kombinacije i količine su vam dovoljne i uživajte u plodovima svoga rada, savjetuje naš sugovornik.</para>
<para>„Koristi od zemljoradnje nadmašuju čistu ekonomiju. Možda je najvažnije od svega osjećaj ponovne radosti vlastite proizvodnje hrane, osjećaj koji nas je prije desetak tisuća godina učinio onim što jesmo – ljudima“, zaključuje Ibraković.</para>
<para>Za oblikovanje spiralnog vrta potrebno je sljedeće: presadnice ljekovitog i začinskog bilja (lavanda, timijan, matičnjak, kadulja, gospina trava, menta, origano, ruta, kaloper, miloduh itd.), stare cigle (2-3 palete), stajski gnoj, zemlja (jedna prikolica traktorska), četiri vreće supstrata, lopate, grablje, motika sadilice, kante za zalijevanje… dobra volja i malo ljubavi.</para>
<para>
 
</para>
<heading6>
 <emphasis>* Fotografije gore u fotogaleriji prikazuju spiralni začinski vrt u školskom vrtu Srednje škole M. A. Reljkovića u S. Brodu (foto: V. Ibraković). </emphasis>
 <emphasis>Fotografije unutar teksta prikazuju spiralni začinski vrt u dvorištu Otvorene kuće u Garevcu BiH (foto: O. Lavron i V. Ibraković)</emphasis>
</heading6>
<para>
 </para>

Terapija iz jedinstvenog, spiralnog začinskog vrta Mirisni začinski biljni vrt na dohvat ruke san je svakog kuhara, vrtlara ili ljubitelja prirode.  No kako oblikovati savršen višenamjenski vrt koji ne zahtijeva previše prostora i pažnje, a donosi veliko zadovoljstvo svim ukućanima? Odgovor na to pitanje krije se u iznimno atraktivnom spiralnom začinskom vrtu.

Premda se sušeno začinsko bilje, ali i ono svježe u loncima, može kupiti gotovo tijekom cijele godine, vlastiti uzgoj biljaka u vrtu ili na terasi donosi uštedu i slaže se s ekološkim principom promišljanja. Osim praktičnih razloga, njegova ljepota, šarenilo cvijeća i bilja te opojni miris pruža utočište od svih loših vanjskih utjecaja i pozitivno utječe na psihu. Stoga ne čudi što se uzgoju vlastite hrane vraćaju i ljudi u urbanim sredinama pretvarajući zelene površine u male vrtove, kontrapunkt sivilu i asfaltu.

 

Drevne velike vrtne spirale i danas se mogu naći na Tibetu

Aromatično bilje važan je kulturni i povijesni element svih najstarijih civilizacija – prvi ukras, lijek, začin i miris naših predaka. U tim drevnim vrtovima posebno je mjesto zauzimao spiralni začinski vrt. Boravak i rad u takvom vrtu donosi pravi arometerapeutski doživljaj. Budući da služi i za meditaciju, spirala se i danas može naći na Tibetu, kaže nam agronom Vehid Ibraković. Europska, suvremena inačica spiralnog začinskog vrta kakvu možete vidjeti na fotografijama* jest umanjena verzija tih drevnih velikih vrtnih spirala.

Kako začinske, aromatične biljke imaju mnogo primjena – od kuhanja i liječenja pa sve do kozmetike i aromaterapije – mali začinski vrt pruža velike mogućnosti kreativnom vrtlaru. Osnovna uloga takvog vrta jest da se na jednom malom prostoru nađe velik broj različitih biljaka koje će biti na dohvat ruke. Na svega nekoliko metara kvadratnih može se naći kamilica, lavanda, miloduh, ruta, bosiljak i ostalo začinsko bilje. Najvažnija skupina ovog našeg kutka porodica je usnatica (Lamiaceae).
 

Mirisni začinski vrt - oaza mira i estetski doprinos prostoru

 


   
      Vehid IbrakovićAgronom  i predavač stručnih poljoprivrednih predmeta u Srednjoj školi M. A. Reljkovića u Slavonskom Brodu, savjetuje da nikako ne zobiđemo porodicu usnatica, biljke koje su dobile ime po cvjetovima nalik na usnice. To su miloduh, matičnjak, metvica, mravinac ili origano, ružmarin, ljekovita kadulja, čubar i druge. „Od usnatica kuhamo najfinije čajeve, primjerice od majčine dušice, a sladimo ih medom od nektara usnatica, primjerice kadulje ili vriska. Stara rimska poslovica kaže da ne može biti bolestan onaj kome u vrtu raste ljekovita kadulja“, veli naš sugovornik.


   
Plan vrta ponajprije ovisi o raspoloživom prostoru i vremenu za vrtlarenje. Kod izbora biljaka uzmite u obzir koje vrste upotrebljavate i koliko često i tek onda razmislite što je dobro za vas i koje bi vam količine bile dovoljne. Ako možete nabaviti stare sorte sjemena aromatičnih biljaka, tim bolje. Stepenasti oblik vrta za razliku od klasičnog vrta oblika kotača podnosi biljke različitih visina. Osim lijepe boje, prirodnih oblika i praktičnosti, ovaj je vrt pravi mali aromaterapeutski kutak koji svojim izgledom doprinosi estetskoj vrijednosti.
 

I kod biljaka je iznimno važno dobro susjedstvo

 

Oblik spirale može se koristiti i za sadnju povrća ili umjesto raširenijih kamenjara za sadnju ukrasnog bilja. Kako biste uživali u plodovima svoga rada, valja se držati nekih jednostavnih pravila prilikom oblikovanja vrta i sadnje biljaka. Budući da je donji dio mnogo vlažniji, na nižim se dijelovima sade one biljke koje trebaju više vode. Na vrh se pak sade biljke koje podnose više temperature i suhu zemlju. Osim tog najvažnijeg pravila, agronom Ibraković ističe i važnost dobrog susjedstva.
„Kao što mi u životu, susjedstvu, u svojoj blizini imamo dobre i loše ljude – neki nam odgovaraju pa smo pozitivni, drugi nam crpe energiju pa smo negativni – to isto vrijedi i za biljke. Neke si biljke međusobno pomažu, dobri su susjedi. Takav se odnos zove konsocijacija. Bosiljak je, primjerice, dobar susjed lavandi, timijan se odlično slaže s vlascem, dok su kamilica i kadulja jako dobar par“, ističe Ibraković.

Sve o dobrom susjedstvu možete pronaći u literaturi ili na internetu, no ništa nije bolje od prakse. Zasučite rukave, isplanirajte svoj mali raj i budite kreativni. Dotaknite zemlju i sami se uvjerite koje su biljke najbolji susjedi, što im najviše odgovara, koje kombinacije i količine su vam dovoljne i uživajte u plodovima svoga rada, savjetuje naš sugovornik.
„Koristi od zemljoradnje nadmašuju čistu ekonomiju. Možda je najvažnije od svega osjećaj ponovne radosti vlastite proizvodnje hrane, osjećaj koji nas je prije desetak tisuća godina učinio onim što jesmo – ljudima“, zaključuje Ibraković.
Za oblikovanje spiralnog vrta potrebno je sljedeće: presadnice ljekovitog i začinskog bilja (lavanda, timijan, matičnjak, kadulja, gospina trava, menta, origano, ruta, kaloper, miloduh itd.), stare cigle (2-3 palete), stajski gnoj, zemlja (jedna prikolica traktorska), četiri vreće supstrata, lopate, grablje, motika sadilice, kante za zalijevanje… dobra volja i malo ljubavi.

 


   * Fotografije gore u fotogaleriji prikazuju spiralni začinski vrt u školskom vrtu Srednje škole M. A. Reljkovića u S. Brodu (foto: V. Ibraković). 
   Fotografije unutar teksta prikazuju spiralni začinski vrt u dvorištu Otvorene kuće u Garevcu BiH (foto: O. Lavron i V. Ibraković)


  Janja Čaisa 

Slika0573

Slika4535

vrt-srpanj'07. 059

Slika1762

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Terapija iz jedinstvenog, spiralnog začinskog vrta

<para>Isto može proći. Gledanje serija i filmova do kasno u noć? Zašto ne?</para>
<para>Ali kada djeca dođu, neke od najjednostavnijih stvari, kojima nikad zapravo i nismo davali poseban značaj, postaju nevjerojatno komplicirane.</para>
<para>Jelo</para>
<para>Jedna tako jednostavna stvar kao što je jelo postaje ogroman izazov uz dijete. Ako računate na opuštene obroke za vrijeme kojih sjedite za stolom i polako uživate, razmislite ponovno. U nekim periodima vjerojatno nećete imati vremena čak niti sjesti za stol, nego tek tu i tamo u prolazu nešto ubaciti u usta.</para>
<para>Rublje</para>
<para>Kako nešto toliko sićušno uopće može zaprljati toliko odjeće? A to tek treba oprati, zatim sušiti, a potom i peglati i slagati. Vjerojatno ćete brzo odustati od peglanja većine stvari, a kada shvatite koja odjeća svakodnevno cirkulira na relaciji perilica - sušilica - dijete - korpa za rublje, odustat ćete i od brižnog slaganja i spremanja u ormare.</para>
<para>Spavanje</para>
<para>O. K., ovo je sasvim očito. Možete zaboraviti na neisprekidani osmosatni san, možda ne baš za cijeli život, ali još dugo dugo vremena. Savjet za očeve: Ne žalite se naglas na nedostatak sna, majka je sigurno prošla gore od vas.</para>
<para>Sjedenje</para>
<para>Ne morate se čak ni truditi ugodno smjestiti na kauču ili fotelji jer sigurno nećete dugo ostati u tom položaju. Konstantno nadgledanje djeteta uz ostale obaveze, nažalost, ovu aktivnost gotovo da izbacuje iz života roditelja. U najboljem slučaju, naučit ćete sjediti na rubu kauča s kojeg imate nadzor nad cijelom situacijom.</para>
<para>Gledanje filmova</para>
<para>Pogledati film od početka do kraja bez prekidanja luksuz je rezerviran za one koji su bez djece. Ovo ćete moći izvesti jedino ako ste roditelj malog anđela koji popodne odspava dva i pol sata, a vi nemate za odraditi još sto i jedan posao dok se ne probudi. Ako stvarno jeste jedan od njih – pravi ste sretnik i mi ostali vam jako zavidimo.</para>
<para>Vožnja</para>
<para>Vožnja više nije samo što brži transport s točke A na točku B. Vožnja s djetetom u autu postaje taktički manevar zaštite malog suputnika i izbjegavanje svih potencijalnih prijetnji na cesti uz smišljanje igrica da ga zabavimo ili pjevanje pjesmica u nadi da nas nitko izvan automobila ne čuje.</para>
<para>Kuhanje</para>
<para>Kuhanje jela koja zahtijevaju preciznost i posvećenost nisu dobrodošla kada imate dijete. Koncentrirajte se radije na recepte čiji postupak pripreme zvuči otprilike ovako: „Sve namirnice stavite u lonac, poklopite i ostavite da se kuha.“ Savjet koji će vam dobro doći: Pojednostavite sve što možete.</para>
<para>Izlazak iz kuće</para>
<para>Izlazak iz kuće odjednom postaje cijeli proces. Obuvanje cipela, uzimanje bebine torbe, pelena, vlažnih maramica, dekica, igračaka, jakne, bočica, dudica, hrane, novčanika, ključeva, a zatim tri puta pregledavanje je li sve na broju i konačno izlazak iz kuće. Još se samo sa sjetom možete prisjetiti dana kad su vam ključevi i novčanik bili dovoljni.</para>
<para>Imati dijete čini život znatno kompliciranijim. Potrebno je nevjerojatno puno koordinacije, ali nije nemoguće - samo polako i uspjet ćete se izboriti sa svakodnevicom.</para>

Jednostavne stvari koje postaju nevjerojatno komplicirane kada dođe dijete Dok nemamo djecu, odgovorni smo samo za sebe i sve slobodno vrijeme možemo prilagoditi sebi i svojim potrebama i željama. Ostatci jučerašnjeg kolača za doručak? Može. Sladoled za ručak? Isto može proći. Gledanje serija i filmova do kasno u noć? Zašto ne?
Ali kada djeca dođu, neke od najjednostavnijih stvari, kojima nikad zapravo i nismo davali poseban značaj, postaju nevjerojatno komplicirane.
Jelo
Jedna tako jednostavna stvar kao što je jelo postaje ogroman izazov uz dijete. Ako računate na opuštene obroke za vrijeme kojih sjedite za stolom i polako uživate, razmislite ponovno. U nekim periodima vjerojatno nećete imati vremena čak niti sjesti za stol, nego tek tu i tamo u prolazu nešto ubaciti u usta.
Rublje
Kako nešto toliko sićušno uopće može zaprljati toliko odjeće? A to tek treba oprati, zatim sušiti, a potom i peglati i slagati. Vjerojatno ćete brzo odustati od peglanja većine stvari, a kada shvatite koja odjeća svakodnevno cirkulira na relaciji perilica - sušilica - dijete - korpa za rublje, odustat ćete i od brižnog slaganja i spremanja u ormare.
Spavanje
O. K., ovo je sasvim očito. Možete zaboraviti na neisprekidani osmosatni san, možda ne baš za cijeli život, ali još dugo dugo vremena. Savjet za očeve: Ne žalite se naglas na nedostatak sna, majka je sigurno prošla gore od vas.
Sjedenje
Ne morate se čak ni truditi ugodno smjestiti na kauču ili fotelji jer sigurno nećete dugo ostati u tom položaju. Konstantno nadgledanje djeteta uz ostale obaveze, nažalost, ovu aktivnost gotovo da izbacuje iz života roditelja.  U najboljem slučaju, naučit ćete sjediti na rubu kauča s kojeg imate nadzor nad cijelom situacijom.
Gledanje filmova
Pogledati film od početka do kraja bez prekidanja luksuz je rezerviran za one koji su bez djece. Ovo ćete moći izvesti jedino ako ste roditelj malog anđela koji popodne odspava dva i pol sata, a vi nemate za odraditi još sto i jedan posao dok se ne probudi. Ako stvarno jeste jedan od njih – pravi ste sretnik i mi ostali vam jako zavidimo.
Vožnja
Vožnja više nije samo što brži transport s točke A na točku B. Vožnja s djetetom u autu postaje taktički manevar zaštite malog suputnika i izbjegavanje svih potencijalnih prijetnji na cesti uz smišljanje igrica da ga zabavimo ili pjevanje pjesmica u nadi da nas nitko izvan automobila ne čuje.
Kuhanje
Kuhanje jela koja zahtijevaju preciznost i posvećenost nisu dobrodošla kada imate dijete. Koncentrirajte se radije na recepte čiji postupak pripreme zvuči otprilike ovako: „Sve namirnice stavite u lonac, poklopite i ostavite da se kuha.“ Savjet koji će vam dobro doći: Pojednostavite sve što možete.
Izlazak iz kuće
Izlazak iz kuće odjednom postaje cijeli proces. Obuvanje cipela, uzimanje bebine torbe, pelena, vlažnih maramica, dekica, igračaka, jakne, bočica, dudica, hrane, novčanika, ključeva, a zatim tri puta pregledavanje je li sve na broju i konačno izlazak iz kuće. Još se samo sa sjetom možete prisjetiti dana kad su vam ključevi i novčanik bili dovoljni.
Imati dijete čini život znatno kompliciranijim. Potrebno je nevjerojatno puno koordinacije, ali nije nemoguće - samo polako i uspjet ćete se izboriti sa svakodnevicom. Mateja Krizmanić 

surprised girl

Jednostavne stvari koje postaju nevjerojatno komplicirane kada dođe dijete

<para>Prvi mjeseci nakon bebina rođenja iziskuju puno pažnje i brige za bebu, ali i velike izdatke za mladu obitelj. Pelene, bočice, dude varalice, zveckalice, nešto kasnije i odgovarajuća dohrana... samo su djelić onoga što vaše sunašce treba. 
 <ulink url="http://www.mueller.hr/pocetna-stranica.html">Müller</ulink>
 je stoga pripremio moja Beba bonus program koji pruža pregršt iznenađenja za cijelu obitelj: atraktivne popuste i pogodnosti na brojne proizvode, upoznavanje novih proizvoda te druge brojne dodatne pogodnosti.</para>
<para>Ne propustite vrhunske popuste na proizvode vezane za trudnoću, njegu mamine i bebine kože, pelene, dohranu, igranje – učenje – zabavu, dom i kućanstvo te njegu roditelja. Jednostavno se registrirajte putem <ulink url="https://www.mueller.hr/dodatne-usluge/mojabeba/prijavite-se.html">linka</ulink>
 , slijedite upute i osigurajte vlastitu knjižicu pogodnosti s prednostima i popustima za cijelu obitelj! Uz postojeće popuste u knjižici vas očekuje i dodatni kupon za uštedu od 5 %!</para>
<para> </para>

Drage trudnice i mame, stigla je nova knjižica pogodnosti moja Beba! Da je Mülleru obitelj doista na prvom mjestu, ponovno dokazuje posebna briga za one najosjetljivije članove obitelji, trudnice, mame i bebe. Prvi mjeseci nakon bebina rođenja iziskuju puno pažnje i brige za bebu, ali i velike izdatke za mladu obitelj. Pelene, bočice, dude varalice, zveckalice, nešto kasnije i odgovarajuća dohrana... samo su djelić onoga što vaše sunašce treba. 
      Müller
    je stoga pripremio moja Beba bonus program koji pruža pregršt iznenađenja za cijelu obitelj: atraktivne popuste i pogodnosti na brojne proizvode, upoznavanje novih proizvoda te druge brojne dodatne pogodnosti.
Ne propustite vrhunske popuste na proizvode vezane za trudnoću, njegu mamine i bebine kože, pelene, dohranu, igranje – učenje – zabavu, dom i kućanstvo te njegu roditelja. Jednostavno se registrirajte putem linka
   , slijedite upute i osigurajte vlastitu knjižicu pogodnosti s prednostima i popustima za cijelu obitelj! Uz postojeće popuste u knjižici vas očekuje i dodatni kupon za uštedu od 5 %!
  Sponzorirani članak 

foto_600x450

Drage trudnice i mame, stigla je nova knjižica pogodnosti moja Beba!

<para>Kad sam bila klinka bila sam mali ratnik. Mali debeli dosadni priljepak bratu i isključivo muškom susjedstvu. Igrali smo se rata, lovice, nogomet, pentrali se po stablima, živili na biciklama, prostačili ko kočijaši, jurcali po cijelom kvartu. Tek nešto kasnije, uz školu i školske kolege, upoznala sam u malo daljem susjedstvu prijatelje svog spola – neću reći nježnijeg, samo malo drukčijeg. Plesale smo na livadama, tamo gdje je sad sve prekrio asfalt. Glumile smo. Pjevale smo. Pretvarale smo se da smo neka poznata pop grupa, šetale smo, igrale se policajca i sličnih izmišljotina, ljutile, svađale, mirile, preskakale lastik, igrale školicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na putu za školu pokupio biš i Janka i Matka i Anu i Sanju i Petru i svakoga tko ti je bio usput pa bi svi skupa išli na nastavu. Poslije škole bacili bi torbu i odjurili se vani igrati i družiti. Pozvonio si na jedna vrata i drugi parlafon, od kuće do kuće i zgrade do zgrade i uvijek istim pitanjem upitao roditelje od prijatelja ako Janko, Matko, Ana ili Sanja mogu vani. Ako nije mogao Janko mogao je Matko, pa bi se sjurio niz stepenice peterokatnice, a onda smo skupa išli na vrh druge peterokatnice po Ivanu, da je sačekaš dok još samo malo dovrši zadaću. A potom svi skupa po nekog trećeg, pa petog pa… društvo je bilo tik-tak na okupu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čangrizave babe sa trećeg kata ganjale su nas i klele jer smo glasni i ne poštujemo kućni red, uskakali smo u dvorišta da uzmemo loptu koja nam je otišla preko ograde. Na rođendanima smo se okupljali u većem broju, otvarali poklone, imali one šašave kapice na glavi. Sjedili bi u skučenom dnevnom boravku, sa stolom prepunim domaćih kolača, sa predivnom tortom i mini sendvičima, colom i ostalim napitcima. Okinuli bi par fotki sa onim običnim fotoaparatom i tek po razvijanju vidjeli kako bi ispale, pa bi ih onda dijelili i duplirali.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ljeti kad nije bilo škole po cijele smo se dane družili vani, imali smo tamni ten i od sunca izbjedljelu kosu, široke osmijehe. Popodne bi sjeli na bicikle i zajedno sa drugim susjedima odpedalirali dobru kilometražu do mora, a onda bi plivali, skakali, ronili, radili stojeve u vodi, žicali roditelje 20 kn za pedalinu ili kuglicu sladoleda. Satima bi bili u moru, plivali na drugu stranu zaljeva, pecali, a onda bi se najeli paštete i pomidora i nastavili dalje. Kad smo išli sa autom, nakrcani u mini fići, po povratku bi svratili do vrta da zalijemo, poberemo jagode, breskve, šljive, lubenice i onda bi doma došli zamrljani od blata, umorni i ne bi mogli dočekati voćni kup sa hrpom šlaga, tuširanje i ponovno druženje sa prijateljima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ja i brat bili smo debela djeca – debela i zdrava. Debela od domaćih krumpira, pomidora, hrpe domaćeg voća kojeg smo gutali, finih pekmeza, knedli sa domaćim šljivama i prefinih torti od naših oraha sa najboljim bakinim receptima. Ne debela od nedostatka vremena, kretanja, loše prehrane i jeftinog smeća. Imali smo više energije i zdravlja od većine vršnjaka jer nam sunca, kretanja, svježeg zraka nikad nije falilo. Jer smo uvijek nešto trenirali, nečime se bavili, šetali pored mora usred zime… a kada nismo, jurcali smo vani na zraku i bili sretna djeca. Nismo živjeli na pizzi i brzoj prehrani, nismo jeli hranu krcatu konzervansima i nismo bili zatvoreni u svoja četiri zida. Bilo smo slobodna djeca, vesela djeca, djeca koja su proživjela normalno djetinjstvo, koja su se mogla sprljati, razbiti koljeno, zakasniti doma pola sata i otići vani bez previše preklinjanja za dozvolu. Bili smo sretna djeca koja nisu znala za mobitele – a svejedno se društvo uvijek uspjelo okupiti i roditelji su poznavali svakog onog klinca koji pokuca na vrata i imali telefonski broj od svih roditelja. Nismo se bojali, nismo imali osjećaj da nam stalno nešto fali ili da želimo više, nismo se natjecali sa vršnjacima tko ima bolje stvari… jer nam stvari nisu bile bitne. Imali smo jedni druge – i to je sve što nam je trebalo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Često prolazim starim kvartom i pitam se: di su djeca? Zašto nitko ne trči po onoj jednoj preostaloj livadi, zašto se curice ne dovikuju i ne pjevaju, zašto su stabla porušena i nitko ne bere armulinke sa onih preostalih stabala. Zašto dječaci ne igraju nogomet, lovice, žmurice i sl. igre i zašto uopće vani nema žive duše, ni onih najmlađih pa ni starijih. Nisu valjda svi zatvoreni u kuće? Jedino što je preostalo jest pseći drek na svakom koraku. Barem čangrizave babe i dalje imaju kome prigovarati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znam da su došla druga vremena, evo i mene ovdje sjedim za laptopom i pišem status na facebooku s mobitelom u džepu. Znam da su vremena drukčija i da vrijeme ide nekako brže i da se neke stvari ne mogu izbjeći, niti možemo djecu odvojiti od tehnološkog svijeta o kojem će kasnije ovisiti kad krenu u školu, na faks, u život. Ali svejedno, prisjećajući se svojeg djetinjstva, ne mogu se oduprijeti osjećaju da su mnoga današnja djeca uvelike zakinuta. Ne samo radi svijeta u kojem živimo nego i radi roditelja koji ih forsiraju da i prije vremena postanu “adekvatni” pripadnici ovog svijeta ne dozvolivši im da budu ono što jesu: čista svjetlost… barem dok ih stvarnost ne umrlja svojim sivim pipcima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uvriježeno je mišljenje da današnja djeca imaju više nego nekad. Pitam se, više čega? Znam čega imaju manje. Ako na djeci svijet ostaje, zašto se onda ne bi potrudili imati sretnu djecu, djecu koja su naučila voljeti, dijeliti, poštivati, razgovarati, umjesto posjedovati, učiti i pripadati? Možda zato jer smo i sami zaboravili ono malo unutarnje dijete koje čuči u nama zapostavljeno i strpljivo čeka da ga primjetimo. Ali ono ne ide nigdje, čeka vas do posljednjeg trena i daje vam još jednu šansu da se vratite sebi.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Autorica: Tanja Terlević<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preuzeto s: <ulink url="http://www.atma.hr">Atma.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: © Petro Feketa - Fotolia</para>

Gdje su djeca? Zašto nitko ne trči po onoj jednoj preostaloj livadi, zašto se curice ne dovikuju, zašto dječaci ne igraju nogomet... Kad sam bila klinka bila sam mali ratnik. Mali debeli dosadni priljepak bratu i isključivo muškom susjedstvu. Igrali smo se rata, lovice, nogomet, pentrali se po stablima, živili na biciklama, prostačili ko kočijaši, jurcali po cijelom kvartu. Tek nešto kasnije, uz školu i školske kolege, upoznala sam u malo daljem susjedstvu prijatelje svog spola – neću reći nježnijeg, samo malo drukčijeg. Plesale smo na livadama, tamo gdje je sad sve prekrio asfalt. Glumile smo. Pjevale smo. Pretvarale smo se da smo neka poznata pop grupa, šetale smo, igrale se policajca i sličnih izmišljotina, ljutile, svađale, mirile, preskakale lastik, igrale školicu.
   
Na putu za školu pokupio biš i Janka i Matka i Anu i Sanju i Petru i svakoga tko ti je bio usput pa bi svi skupa išli na nastavu. Poslije škole bacili bi torbu i odjurili se vani igrati i družiti. Pozvonio si na jedna vrata i drugi parlafon, od kuće do kuće i zgrade do zgrade i uvijek istim pitanjem upitao roditelje od prijatelja ako Janko, Matko, Ana ili Sanja mogu vani. Ako nije mogao Janko mogao je Matko, pa bi se sjurio niz stepenice peterokatnice, a onda smo skupa išli na vrh druge peterokatnice po Ivanu, da je sačekaš dok još samo malo dovrši zadaću. A potom svi skupa po nekog trećeg, pa petog pa… društvo je bilo tik-tak na okupu.
   
Čangrizave babe sa trećeg kata ganjale su nas i klele jer smo glasni i ne poštujemo kućni red, uskakali smo u dvorišta da uzmemo loptu koja nam je otišla preko ograde. Na rođendanima smo se okupljali u većem broju, otvarali poklone, imali one šašave kapice na glavi. Sjedili bi u skučenom dnevnom boravku, sa stolom prepunim domaćih kolača, sa predivnom tortom i mini sendvičima, colom i ostalim napitcima. Okinuli bi par fotki sa onim običnim fotoaparatom i tek po razvijanju vidjeli kako bi ispale, pa bi ih onda dijelili i duplirali.
   
Ljeti kad nije bilo škole po cijele smo se dane družili vani, imali smo tamni ten i od sunca izbjedljelu kosu, široke osmijehe. Popodne bi sjeli na bicikle i zajedno sa drugim susjedima odpedalirali dobru kilometražu do mora, a onda bi plivali, skakali, ronili, radili stojeve u vodi, žicali roditelje 20 kn za pedalinu ili kuglicu sladoleda. Satima bi bili u moru, plivali na drugu stranu zaljeva, pecali, a onda bi se najeli paštete i pomidora i nastavili dalje. Kad smo išli sa autom, nakrcani u mini fići, po povratku bi svratili do vrta da zalijemo, poberemo jagode, breskve, šljive, lubenice i onda bi doma došli zamrljani od blata, umorni i ne bi mogli dočekati voćni kup sa hrpom šlaga, tuširanje i ponovno druženje sa prijateljima.
   
Ja i brat bili smo debela djeca – debela i zdrava. Debela od domaćih krumpira, pomidora, hrpe domaćeg voća kojeg smo gutali, finih pekmeza, knedli sa domaćim šljivama i prefinih torti od naših oraha sa najboljim bakinim receptima. Ne debela od nedostatka vremena, kretanja, loše prehrane i jeftinog smeća. Imali smo više energije i zdravlja od većine vršnjaka jer nam sunca, kretanja, svježeg zraka nikad nije falilo. Jer smo uvijek nešto trenirali, nečime se bavili, šetali pored mora usred zime… a kada nismo, jurcali smo vani na zraku i bili sretna djeca. Nismo živjeli na pizzi i brzoj prehrani, nismo jeli hranu krcatu konzervansima i nismo bili zatvoreni u svoja četiri zida. Bilo smo slobodna djeca, vesela djeca, djeca koja su proživjela normalno djetinjstvo, koja su se mogla sprljati, razbiti koljeno, zakasniti doma pola sata i otići vani bez previše preklinjanja za dozvolu. Bili smo sretna djeca koja nisu znala za mobitele – a svejedno se društvo uvijek uspjelo okupiti i roditelji su poznavali svakog onog klinca koji pokuca na vrata i imali telefonski broj od svih roditelja. Nismo se bojali, nismo imali osjećaj da nam stalno nešto fali ili da želimo više, nismo se natjecali sa vršnjacima tko ima bolje stvari… jer nam stvari nisu bile bitne. Imali smo jedni druge – i to je sve što nam je trebalo.
   
Često prolazim starim kvartom i pitam se: di su djeca? Zašto nitko ne trči po onoj jednoj preostaloj livadi, zašto se curice ne dovikuju i ne pjevaju, zašto su stabla porušena i nitko ne bere armulinke sa onih preostalih stabala. Zašto dječaci ne igraju nogomet, lovice, žmurice i sl. igre i zašto uopće vani nema žive duše, ni onih najmlađih pa ni starijih. Nisu valjda svi zatvoreni u kuće? Jedino što je preostalo jest pseći drek na svakom koraku. Barem čangrizave babe i dalje imaju kome prigovarati.
   
Znam da su došla druga vremena, evo i mene ovdje sjedim za laptopom i pišem status na facebooku s mobitelom u džepu. Znam da su vremena drukčija i da vrijeme ide nekako brže i da se neke stvari ne mogu izbjeći, niti možemo djecu odvojiti od tehnološkog svijeta o kojem će kasnije ovisiti kad krenu u školu, na faks, u život. Ali svejedno, prisjećajući se svojeg djetinjstva, ne mogu se oduprijeti osjećaju da su mnoga današnja djeca uvelike zakinuta. Ne samo radi svijeta u kojem živimo nego i radi roditelja koji ih forsiraju da i prije vremena postanu “adekvatni” pripadnici ovog svijeta ne dozvolivši im da budu ono što jesu: čista svjetlost… barem dok ih stvarnost ne umrlja svojim sivim pipcima.
   
Uvriježeno je mišljenje da današnja djeca imaju više nego nekad. Pitam se, više čega? Znam čega imaju manje. Ako na djeci svijet ostaje, zašto se onda ne bi potrudili imati sretnu djecu, djecu koja su naučila voljeti, dijeliti, poštivati, razgovarati, umjesto posjedovati, učiti i pripadati? Možda zato jer smo i sami zaboravili ono malo unutarnje dijete koje čuči u nama zapostavljeno i strpljivo čeka da ga primjetimo. Ali ono ne ide nigdje, čeka vas do posljednjeg trena i daje vam još jednu šansu da se vratite sebi.


   
Autorica: Tanja Terlević
Preuzeto s: Atma.hr
   
Foto: © Petro Feketa - Fotolia Atma.hr 

Gdje su djeca?

<para>. Pitamo se jesu li ti biljni preparati sigurniji od klasičnih lijekova i koje su potencijalne opasnosti uzimanja prirodnih biljnih lijekova.</para>
<para>Prirodni biljni lijekovi i pripravci svojim ljekovitim svojstvima doprinose općem dobrom stanju organizma. Utjecaj ove skupine lijekova poznat nam je preko istraživanja na laboratorijskim životinjama i na temelju drugih farmaceutskih studija. Zahvaljujući rezultatima istraživanja, sada su poznate moguće nuspojave i neželjeni efekti kod ljudi koji uzimaju prirodne lijekove.</para>
<para>Mnoge žene uznemiruju potencijalne nuspojave klasičnih lijekova za vrijeme trudnoće i zato pribjegavaju alternativnim biljnim lijekovima. No mnoge trudnice nisu svjesne da i prirodni biljni lijekovi mogu sadržavati sastojke i izazvati neželjene posljedice kao što je pobačaj, preuranjeni porođaj, kontrakcije maternice ili pak oštećenja fetusa, što su dokazale i određene znanstvene studije.</para>
<para>Više od 50 % trudnica uzima neku vrstu lijekova tijekom trudnoće, bilo da je riječ o propisanim lijekovima ili o onima bez recepta. No trudnice ne bi trebale uzimati lijekove – osim ako nije stvarno nužno i ako im te lijekove nije propisao njihov liječnik – jer lijekovi mogu naštetiti fetusu. Lijekovi uzimani tijekom trudnoće uzrok su oko 2 od 3 % svih oštećenja. Premda su lijekovi katkada neizbježni za zdravlje trudnice i bebe, svaki bi liječnik trebao upoznati buduću mamu s dobrobitima uzimanja lijekova, ali i potencijalnim rizicima.</para>
<para>Lijekovi koje uzima trudnica, uključujući i prirodne biljne lijekove, dolaze do fetusa preko placente, istim putem kojim prolazi zrak i hranjive tvari u krvi potrebni za rast i razvoj fetusa. Lijekovi koje trudnice ne bi smjele uzimati (posebice u prvom tromjesečju) utječu na fetus indirektno smanjujući majčin krvni pritisak, čime se smanjuje i protok krvi s toliko važnim kisikom i hranjivim tvarima do placente.</para>
<para>Biljka latinskog naziva 
 <emphasis>Stachys officinalis</emphasis>
 , u nas poznata kao betonika (čistac, gušar, jetrnjak) poznata je kao biljka koja snižava krvni pritisak tijekom trudnoće. Neke pak druge biljke uzrokuju nepoželjne kontrakcije mišića maternice i mogu dovesti do preuranjenih trudova pa čak i porođaja. Indirektno pak smanjuju protok krvi a samim time i dotok kisika i hranjivih tvari za opskrbu fetusa.</para>
<para>Neki lijekovi koji se ne bi smjeli koristiti tijekom trudnoće djeluju direktno na fetus, uzrokujući štetu, abnormalni razvoj koji može rezultirati oštećenjima ili smrću bebe, dok drugi lijekovi utječu na funkciju placente uzrokujući sužavanje krvnih žila, čime se smanjuje opskrba kisikom i nutrijentima. Krajnji rezultat je nerazvijena beba s malom tjelesnom masom.</para>
<para>Biljka koju trudnice nikako ne bi smjele konzumirati je i pelin<emphasis> (Artemisia absinthum
 </emphasis>). Pelin može dovesti do kontrakcija mišića maternice, pobačaja ili preuranjenog porođaja.</para>
<para>Iako su biljni lijekovi prirodni, to ne znači da su sigurni za trudnice. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se prije bilo kakve kupnje i uzimanja prirodnih lijekova savjetuju sa svojim liječnikom.</para>
<para>Dok je u jednoj literaturi određena biljka na popisu sigurnih za trudnice, u drugoj se nalazi na listi štetnih biljaka. Upravo zato pripazite na izvor informacija i savjetujte se sa stručnjacima prije nego što se odlučite uzimati bilo koji prirodni biljni lijek ili pripravak tijekom trudnoće.</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: Vibeghana.com</emphasis>
</para>
<para> </para>

Utjecaj prirodnih biljnih lijekova na trudnicu i bebu Prirodne biljne lijekove, biljne pripravke i ostale biljne proizvode koji se koriste za očuvanje zdravlja i liječenje nekih stanja organizma, nerijetko bez konzultacije s liječnikom koriste i trudnice . Pitamo se jesu li ti biljni preparati sigurniji od klasičnih lijekova i koje su potencijalne opasnosti uzimanja prirodnih biljnih lijekova.
Prirodni biljni lijekovi i pripravci svojim ljekovitim svojstvima doprinose općem dobrom stanju organizma. Utjecaj ove skupine lijekova poznat nam je preko istraživanja na laboratorijskim životinjama i na temelju drugih farmaceutskih studija. Zahvaljujući rezultatima istraživanja, sada su poznate moguće nuspojave i neželjeni efekti kod ljudi koji uzimaju prirodne lijekove.
Mnoge žene uznemiruju potencijalne nuspojave klasičnih lijekova za vrijeme trudnoće i zato pribjegavaju alternativnim biljnim lijekovima. No mnoge trudnice nisu svjesne da i prirodni biljni lijekovi mogu sadržavati sastojke i izazvati neželjene posljedice kao što je pobačaj, preuranjeni porođaj, kontrakcije maternice ili pak oštećenja fetusa, što su dokazale i određene znanstvene studije.
Više od 50 % trudnica uzima neku vrstu lijekova tijekom trudnoće, bilo da je riječ o propisanim  lijekovima ili o onima bez recepta. No trudnice ne bi trebale uzimati lijekove – osim ako nije stvarno nužno i ako im te lijekove nije propisao njihov liječnik – jer lijekovi mogu naštetiti fetusu. Lijekovi uzimani tijekom trudnoće uzrok su oko 2 od 3 % svih oštećenja. Premda su lijekovi katkada neizbježni za zdravlje trudnice i bebe, svaki bi liječnik trebao upoznati buduću mamu s dobrobitima uzimanja lijekova, ali i potencijalnim rizicima.
Lijekovi koje uzima trudnica, uključujući i prirodne biljne lijekove, dolaze do fetusa preko placente, istim putem kojim prolazi zrak i hranjive tvari u krvi potrebni za rast i razvoj fetusa. Lijekovi koje trudnice ne bi smjele uzimati (posebice u prvom tromjesečju) utječu na fetus indirektno smanjujući majčin krvni pritisak, čime se smanjuje i protok krvi s toliko važnim kisikom i hranjivim tvarima do placente.
Biljka latinskog naziva 
      Stachys officinalis
   , u nas poznata kao betonika (čistac, gušar, jetrnjak) poznata je kao biljka koja snižava krvni pritisak tijekom trudnoće. Neke pak druge biljke uzrokuju nepoželjne kontrakcije mišića maternice i mogu dovesti do preuranjenih trudova pa čak i porođaja. Indirektno pak smanjuju protok krvi a samim time i dotok kisika i hranjivih tvari za opskrbu fetusa.
Neki lijekovi koji se ne bi smjeli koristiti tijekom trudnoće djeluju direktno na fetus, uzrokujući štetu, abnormalni razvoj koji može rezultirati oštećenjima ili smrću bebe, dok drugi lijekovi utječu na funkciju placente uzrokujući sužavanje krvnih žila, čime se smanjuje opskrba kisikom i nutrijentima. Krajnji rezultat je nerazvijena beba s malom tjelesnom masom.
Biljka koju trudnice nikako ne bi smjele konzumirati je i pelin (Artemisia absinthum
   ). Pelin može dovesti do kontrakcija mišića maternice, pobačaja ili preuranjenog porođaja.
Iako su biljni lijekovi prirodni, to ne znači da su sigurni za trudnice. Stručnjaci savjetuju trudnicama da se prije bilo kakve kupnje i uzimanja prirodnih lijekova savjetuju sa svojim liječnikom.
Dok je u jednoj literaturi određena biljka na popisu sigurnih za trudnice, u drugoj se nalazi na listi štetnih biljaka. Upravo zato pripazite na izvor informacija i savjetujte se sa stručnjacima prije nego što se odlučite uzimati bilo koji prirodni biljni lijek ili pripravak tijekom trudnoće.

   Izvor: Vibeghana.com

  Janja Čaisa 

Schwangerschaft

Utjecaj prirodnih biljnih lijekova na trudnicu i bebu

<para>Koliko god oni pojeli, roditeljima će se činiti da je previše ili premalo. Podmićivanja, molbe, jurnjave, komentiranja – vrlo su česti, a možda nisu ni svjesni koliko krivu poruku šalju – Nemoj slušati potrebe svoga tijela, nego obrati pozornost na količinu hrane koju sam ti ja stavio u tanjur. Zbog takvog pristupa u kasnijoj dobi dijete može razviti poremećaje prehrane.</para>
<para>Naravno da vi nemate loše namjere kada direktno ili diskretno intervenirate oko djetetovog tanjura, ali dok to radite morate biti svjesni da učite dijete da ignorira signale svoga tijela da li je gladno ili sito. Time ga učite da zanemari svoju prirodnu sposobnost da regulira unos hrane, a to ne vodi zdravom odnosu prema hrani.</para>
<para>Posložite si stvari ovako: roditelji su zaduženi za to što, kada i gdje djeca jedu, ali na djeci je odluka koliko će jesti i hoće li jesti uopće u nekom trenutku.</para>
<para>Roditeljima je osobito teško prepustiti djeci donošenje ovih odluka, a još veći problem nastaje kada se počnu petljati i bake, djedovi, osobe koje čuvaju djecu, pa čak i poznanici. Možda ste već doživjeli to, a možda će vas i iznenaditi koliko „dobrih i pametnih“ savjeta ima svatko za udijeliti vam kada je riječ o prehrani vašeg djeteta.</para>
<para>Posebno problematičan odnos prema hrani imaju osobe koje su u nekom trenutku živjele u neimaštini, boje se gladi i obzirom da ne žele da dijete osjeti muku koju su sami prolazili, uvijek mu nešto guraju da jede ili barem gricka. (Možda je to odgovor na vječni misterij – Zašto od bake nikad nismo otišli gladni?). Pa ipak, ako djetetu možete ponuditi sve što mu je potrebno za pravilan rast i razvoj, nema potrebe za „tjeranjem“ – pojest će što mu nudite kada bude bilo gladno.</para>
<para>Činjenica je da djeca u dobi od 2. do 5. godine trebaju manje hrane. Dakle, smanjuje im se apetit, a to znači da možete prestati sjediti ispred njih i hraniti ih vlakićima i aviončićima koji slijeću u njihova usta samo zato što im je ta igra zabavna, možete prestati navijati za svaki zalogaj i ono najgore – možete prestati slatkišima nagrađivati pojedenu manje omiljenu hranu.</para>
<para>U svakoj dobi postoji prirodna varijacija u količini hrane koju djeca žele pojesti, a ta količina ponekad čak drastično varira i iz dana u dan. Budite pošteni i priznajte da i sami nekad jedete više, nekad manje i to je stvar koju morate naučiti svoje dijete – Da prepozna znakove koje mu njegovo tijelo šalje i nauči ih podmiriti.</para>

Pitanje svih pitanja: Jede li moje dijete dovoljno? „Jedeš previše!“, „Jedeš premalo!“, „Već si sit?“ – poznato? To su rečenice koje gotovo svakodnevno roditelji koriste dok s djecom vode borbu oko jela. Koliko god oni pojeli, roditeljima će se činiti da je previše ili premalo. Podmićivanja, molbe, jurnjave, komentiranja – vrlo su česti, a možda nisu ni svjesni koliko krivu poruku šalju – Nemoj slušati potrebe svoga tijela, nego obrati pozornost na količinu hrane koju sam ti ja stavio u tanjur. Zbog takvog pristupa u kasnijoj dobi dijete može razviti poremećaje prehrane.
Naravno da vi nemate loše namjere kada direktno ili diskretno intervenirate oko djetetovog tanjura, ali dok to radite morate biti svjesni da učite dijete da ignorira signale svoga tijela da li je gladno ili sito. Time ga učite da zanemari svoju prirodnu sposobnost da regulira unos hrane, a to ne vodi zdravom odnosu prema hrani.
Posložite si stvari ovako: roditelji su zaduženi za to što, kada i gdje djeca jedu, ali na djeci je odluka koliko će jesti i hoće li jesti uopće u nekom trenutku.
Roditeljima je osobito teško prepustiti djeci donošenje ovih odluka, a još veći problem nastaje kada se počnu petljati i bake, djedovi, osobe koje čuvaju djecu, pa čak i poznanici. Možda ste već doživjeli to, a možda će vas i iznenaditi koliko „dobrih i pametnih“ savjeta ima svatko za udijeliti vam kada je riječ o prehrani vašeg djeteta.
Posebno problematičan odnos prema hrani imaju osobe koje su u nekom trenutku živjele u neimaštini, boje se gladi i obzirom da ne žele da dijete osjeti muku koju su sami prolazili, uvijek mu nešto guraju da jede ili barem gricka. (Možda je to odgovor na vječni misterij – Zašto od bake nikad nismo otišli gladni?). Pa ipak, ako djetetu možete ponuditi sve što mu je potrebno za pravilan rast i razvoj, nema potrebe za „tjeranjem“ – pojest će što mu nudite kada bude bilo gladno.
Činjenica je da djeca u dobi od 2. do 5. godine trebaju manje hrane. Dakle, smanjuje im se apetit, a to znači da možete prestati sjediti ispred njih i hraniti ih vlakićima i aviončićima koji slijeću u njihova usta samo zato što im je ta igra zabavna, možete prestati navijati za svaki zalogaj i ono najgore – možete prestati slatkišima nagrađivati pojedenu manje omiljenu hranu.
U svakoj dobi postoji prirodna varijacija u količini hrane koju djeca žele pojesti, a ta količina ponekad čak drastično varira i iz dana u dan. Budite pošteni i priznajte da i sami nekad jedete više, nekad manje i to je stvar koju morate naučiti svoje dijete – Da prepozna znakove koje mu njegovo tijelo šalje i nauči ih podmiriti. Mateja Krizmanić 

Kleiner Junge mag sein Essen nicht

Pitanje svih pitanja: Jede li moje dijete dovoljno?

<para>Trudnoća i majčinstvo su najljepše stvari na svijetu (tvrde oni koji su isprobali) i iako bi se o tome dalo raspravljati jer postoje i žene koje jednostavno nemaju majčinske instinkte i ne žele imati djecu ili su im bitnije druge stvari u životu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da razjasnimo, donošenje djeteta na svijet nije mala stvar, to je čudo i svaka čast svim ženama koje su prošle kroz trudnoću i postale majke. Vjerujem da je to iskustvo nenadmašivo i neusporedivo s bilo čim drugim. To nije šala i jednostavno moraš u potpunosti biti za to. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, trudnoća je razdoblje u kojem žene doživljavaju mnoge promjene, tijelo se mijenja a u vama raste novi život. Sve je to lijepo i čudesno, no osim pozitivnih stvari tu su i oni negativni trudnički simptomi o kojima se manje priča. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mučnina, povraćanje, grčevi i želja za hranom poznati su simptomi trudnoće, no određeni su simptomi toliko neugodni da malo koja trudnica želi govoriti o njima. Mi smo danas odlučili progovoriti upravo o takvim, neugodnim simptomima od kojih vam neke navodimo u nastavku. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: www.sofeminine.co.uk<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: luigi diamanti/Freedigitalphotos.net</para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Mučnina, inkontinencija...</title>
 <para>
 Povraćanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od najpoznatijih i nimalo ugodnih simptoma od kojeg žene često pate u ranom stadiju trudnoće je povraćanje. Osobito je poznata tzv. jutarnja mučnina koja, nažalost, ne bira ni mjesto ni vrijeme pa mnoge trudnice imaju problema kad se nalaza na javnim mjestima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pozdravite se sa stopalima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako vaš trbuh raste, vaša se savitljivost smanjuje više ne možete dotaknuti ni koljena a kamoli stopala. Pedikura, lakiranje noktiju na stopalima i brijanje bikini zone pretvaraju se u izuzetno teške i naporne aktivnosti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Slinjenje 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stalno pljuvanje i slinjenje poput deve totalno je odvratno, ali to je nažalost još jedan od čestih neugodnih simptoma u trudnoći. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nekontrolirano mokrenje 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Malo smijanja i vaš bi mjehur već mogao popustiti. Kašalj, kihanje i slični podražaji također bi mogli potaknuti nekontrolirano mokrenje a jedino je rješenje često pražnjenje mjehura i nošenje rezervnog para donjeg rublja sa sobom kamo god pošli. Osim toga, zbog dobivanja na težini i brzog  umaranja velik se broj trudnica susreće i s pojačanim znojenjem prepona, što je još jedan od razloga za rezervni par gaća koje ćete nositi sa sobom u torbi. </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Kožni problemi, hipersenzibilnost, zatvor...</title>
 <para>
 Goleme grudi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na početku rast grudi može se činiti kao pozitivan simptom, osobito ako ste oduvijek željeli imati veće. No kako trudnoća napreduje, vaše grudi postaju sve veće i veće, bradavice postaje sve veće i tamnije, a vi ste u bolovima. Niste se ni snašli i već se nalazite u trgovini donjeg rublja u potrazi za novim i većim grudnjacima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Problemi s kožom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Možda ćete se zapitati gdje je taj trudnički sjaj o kojem svi govore. Prištići, smeđe mrlje, svrbež kože... samo su neki od učestalih kožnih problema koji muče mnoge trudnice. Jednog ćete se dana probuditi, pogledati u ogledalo svoje naduto tijelo i pomisliti 'tko je ta osoba'? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zatvor
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira na to koliko pažnje posvećivali prehrani, ponekad u trudnoći ništa ne pomaže protiv zatvora. Taj problem može biti vrlo neugodan, osobito ako je popraćen i hemoroidima, koji su također vrlo učestala pojava kod trudnoće. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Emocionalna preosjetljivost 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na svaku riječ vašeg muža vi reagirate vrlo temperamentno, što i nije čudo s obzirom na to da vam hormoni u trudnoći doslovno luduju. Kao da ste neprestano u PMS-u, a to nije nimalo ugodno ni vama ni ljudima oko vas. </para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Vjetrovi, znojenje, podrigivanje...</title>
 <para>
 Stomatološki problemi 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trudnoća može izazvati i niz problema sa zubima. Trudnički gingivitis i razne bolesti desni su uobičajene nuspojave tijekom tog razdoblja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Noćno znojenje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znojenje noću kod trudnica može biti toliko snažno da ćete se osjećati kao da vas je netko zalijao kantom vode. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pojačana dlakavost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog ludovanja hormona, kod nekih se žena u trudnoći pojavi i pojačana dlakavost na raznim mjestima, a osim na vaginalnom području, dlake bi se mogle pojaviti i na guzici, ramenima leđima...Osobito je problem to što zbog rasta trbuha depilacija u trudnoći postaje prava avantura. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Podrigivanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Podrigivanje u trudnoći češće je nego inače, a mogu ga izazvati sve vrste hrane i pića. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Krvarenje iz nosa 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naša su tijela uistinu čudesan mehanizam i različito reagiraju na određena stanja. Mnoge trudnice imaju često krvarenje iz nosa, čak i ako nisu imale takve probleme u djetinjstvu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Vjetrovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ispuštanje vjetrova svakako je jedan od najneugodnijih simptoma, a kod trudnica je vrlo često i osobito neugodno jer ih ne mogu kontrolirati. Kako beba raste, položaj crijeva se mijenja pa to može izazvati vjetrove.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S kojim ste se vi neugodnim simptomima borile tijekom trudnoće? </para>
</section>

Problemi u trudnoći o kojima nitko ne govori Trudnoća je razdoblje u kojem žene doživljavaju mnoge promjene Trudnoća i majčinstvo su najljepše stvari na svijetu (tvrde oni koji su isprobali) i iako bi se o tome dalo raspravljati jer postoje i žene koje jednostavno nemaju majčinske instinkte i ne žele imati djecu ili su im bitnije druge stvari u životu. 
   
Da razjasnimo, donošenje djeteta na svijet nije mala stvar, to je čudo i svaka čast svim ženama koje su prošle kroz trudnoću i postale majke. Vjerujem da je to iskustvo nenadmašivo i neusporedivo s bilo čim drugim. To nije šala i jednostavno moraš u potpunosti biti za to. 
   
Ipak, trudnoća je razdoblje u kojem žene doživljavaju mnoge promjene, tijelo se mijenja a u vama raste novi život. Sve je to lijepo i čudesno, no osim pozitivnih stvari tu su i oni negativni trudnički simptomi o kojima se manje priča. 
   
Mučnina, povraćanje, grčevi i želja za hranom poznati su simptomi trudnoće, no određeni su simptomi toliko neugodni da malo koja trudnica želi govoriti o njima. Mi smo danas odlučili progovoriti upravo o takvim, neugodnim simptomima od kojih vam neke navodimo u nastavku. 


   
Izvor: www.sofeminine.co.uk
Foto: luigi diamanti/Freedigitalphotos.net


   Mučnina, inkontinencija...
   
      Povraćanje
      
      
Jedan od najpoznatijih i nimalo ugodnih simptoma od kojeg žene često pate u ranom stadiju trudnoće je povraćanje. Osobito je poznata tzv. jutarnja mučnina koja, nažalost, ne bira ni mjesto ni vrijeme pa mnoge trudnice imaju problema kad se nalaza na javnim mjestima.
      
      Pozdravite se sa stopalima
      
      
Kako vaš trbuh raste, vaša se savitljivost smanjuje više ne možete dotaknuti ni koljena a kamoli stopala. Pedikura, lakiranje noktiju na stopalima i brijanje bikini zone pretvaraju se u izuzetno teške i naporne aktivnosti. 
      
      Slinjenje 
      
      
Stalno pljuvanje i slinjenje poput deve totalno je odvratno, ali to je nažalost još jedan od čestih neugodnih simptoma u trudnoći. 
      
      Nekontrolirano mokrenje 
      
      
Malo smijanja i vaš bi mjehur već mogao popustiti. Kašalj, kihanje i slični podražaji također bi mogli potaknuti nekontrolirano mokrenje a jedino je rješenje često pražnjenje mjehura i nošenje rezervnog para donjeg rublja sa sobom kamo god pošli. Osim toga, zbog dobivanja na težini i brzog  umaranja velik se broj trudnica susreće i s pojačanim znojenjem prepona, što je još jedan od razloga za rezervni par gaća koje ćete nositi sa sobom u torbi. 



   Kožni problemi, hipersenzibilnost, zatvor...
   
      Goleme grudi
      
      
Na početku rast grudi može se činiti kao pozitivan simptom, osobito ako ste oduvijek željeli imati veće. No kako trudnoća napreduje, vaše grudi postaju sve veće i veće, bradavice postaje sve veće i tamnije, a vi ste u bolovima. Niste se ni snašli i već se nalazite u trgovini donjeg rublja u potrazi za novim i većim grudnjacima. 
      
      Problemi s kožom
      
      
Možda ćete se zapitati gdje je taj trudnički sjaj o kojem svi govore. Prištići, smeđe mrlje, svrbež kože... samo su neki od učestalih kožnih problema koji muče mnoge trudnice. Jednog ćete se dana probuditi, pogledati u ogledalo svoje naduto tijelo i pomisliti 'tko je ta osoba'? 
      
      Zatvor
      
      
Bez obzira na to koliko pažnje posvećivali prehrani, ponekad u trudnoći ništa ne pomaže protiv zatvora. Taj problem može biti vrlo neugodan, osobito ako je popraćen i hemoroidima, koji su također vrlo učestala pojava kod trudnoće. 
      
      Emocionalna preosjetljivost 
      
      
Na svaku riječ vašeg muža vi reagirate vrlo temperamentno, što i nije čudo s obzirom na to da vam hormoni u trudnoći doslovno luduju. Kao da ste neprestano u PMS-u, a to nije nimalo ugodno ni vama ni ljudima oko vas. 



   Vjetrovi, znojenje, podrigivanje...
   
      Stomatološki problemi 
      
      
Trudnoća može izazvati i niz problema sa zubima. Trudnički gingivitis i razne bolesti desni su uobičajene nuspojave tijekom tog razdoblja.
      
      Noćno znojenje
      
      
Znojenje noću kod trudnica može biti toliko snažno da ćete se osjećati kao da vas je netko zalijao kantom vode. 
      
      Pojačana dlakavost
      
      
Zbog ludovanja hormona, kod nekih se žena u trudnoći pojavi i pojačana dlakavost na raznim mjestima, a osim na vaginalnom području, dlake bi se mogle pojaviti i na guzici, ramenima leđima...Osobito je problem to što zbog rasta trbuha depilacija u trudnoći postaje prava avantura. 
      
      Podrigivanje
      
      
Podrigivanje u trudnoći češće je nego inače, a mogu ga izazvati sve vrste hrane i pića. 
      
      Krvarenje iz nosa 
      
      
Naša su tijela uistinu čudesan mehanizam i različito reagiraju na određena stanja. Mnoge trudnice imaju često krvarenje iz nosa, čak i ako nisu imale takve probleme u djetinjstvu. 
      
      Vjetrovi
      
      
Ispuštanje vjetrova svakako je jedan od najneugodnijih simptoma, a kod trudnica je vrlo često i osobito neugodno jer ih ne mogu kontrolirati. Kako beba raste, položaj crijeva se mijenja pa to može izazvati vjetrove.
      
S kojim ste se vi neugodnim simptomima borile tijekom trudnoće? 
 Ma.G. 

Problemi u trudnoći o kojima nitko ne govori

Prev-next članak

<para>.</para>
<para>Uz materijale za djecu i mlade izdana je i brošura za roditelje (dolje u prilogu) koja pokazuje što djeca u određenoj dobi mogu i trebaju znati o financijama. Roditelji u brošuri mogu pronaći i prijedloge zajedničkih aktivnosti kojima će razvijati financijsku pismenost u svoje djece. Upute i prijedlozi u brošuri podijeljeni su u četiri kategorije, po dobi djece: uputstva za djecu do pet godina, za djecu od šest do 10 godina, za dob od 11 do 13 godina i za mlade od 14 do 18 godina.</para>
<para>Istraživanja pokazuju da je edukacija o financijama korisnija i ima dugoročnije efekte ako se provodi kontinuirano u svakoj razvojnoj fazi djeteta nego jednim tečajem ili predmetom u školi, stoga je uloga roditelja vrlo bitna. Svako razvojno razdoblje nosi određene izazove koje je djeci teže razumjeti, a roditeljima objasniti. Primjerice, u preporučenim aktivnostima za prvu kategoriju, odnosno za najmlađe, stoji da djetetu možete dati kasicu za štednju novca i pokazati mu da može kupiti nešto što želi (čokoladu, igračku) kada uštedi dovoljno. Djetetu od 6 do 10 godina pak možete na jednostavan način objasniti kako koristite kreditne kartice, a tinejdžera pak uključiti u zajedničko planiranje nekih troškova.</para>
<para/>
<para>Brošura je kratka, jednostavna i donosi konkretne informacije i upute. Vjerujemo da će biti od pomoći svakom roditelju koji želi približiti svijet novca svojem mališanu. Djeca i mladi puni su zabluda kad je riječ o novcu. Djeca u mlađoj dobi misle da kovanice vrijede više nego novčanice jer su teže, da se na bankomatu može uzimati neograničeno puno novaca i da to ne ovisi o plaći, da novac služi samo za kupnju konkretnih stvari u trgovini (a ne za, primjerice, plaćanje računa). Kako biste na vrijeme uklonili najčešće zablude, proučite brošuru i učenje o novcu pretvorite u zabavnu igru.</para>
<para>U linku ispod teksta nalazi se i tablica pod nazivom Excelica, uz čiju pomoć mladi mogu voditi osobne financije. Vaš tinejdžer samo treba zapisati koliko je novca zaradio, dobio, uštedio ili potrošio, a Excelica će sve ostalo izračunati za njega i naučiti ga štedjeti na zabavn način.</para>
<para>Navedeni materijali dostupni su na internetskoj stranici Hrvatske udruge banaka.</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.hub.hr/sites/default/files/emw2015_brosura_1.pdf">BROŠURA ZA RODITELJE – Kako pomoći djetetu da razumije financije</ulink>
 
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/03/HUB_European_Money_Week_tablica_za_upravljanje_osobnim_financijama.xls">HUB_European_Money_Week_tablica_za_upravljanje_osobnim_financijama</ulink>
</para>
<para> </para>

Kako pomoći djeci i mladima da razumiju financije? U sklopu Europskog tjedna novca čiji je cilj poticanje financijske pismenosti kod mladih, Hrvatska udruga banaka (HUB) izradila je obrazovne materijale kojima se na zabavan način djecu i mlade do 18 godina želi potaknuti na razmišljanje o osobnim financijama i štednji .
Uz materijale za djecu i mlade izdana je i brošura za roditelje (dolje u prilogu) koja pokazuje što djeca u određenoj dobi mogu i trebaju znati o financijama. Roditelji u brošuri mogu pronaći i prijedloge zajedničkih aktivnosti kojima će razvijati financijsku pismenost u svoje djece. Upute i prijedlozi u brošuri podijeljeni su u četiri kategorije, po dobi djece: uputstva za djecu do pet godina, za djecu od šest do 10 godina, za dob od 11 do 13 godina i za mlade od 14 do 18 godina.
Istraživanja pokazuju da je edukacija o financijama korisnija i ima dugoročnije efekte ako se provodi kontinuirano u svakoj razvojnoj fazi djeteta nego jednim tečajem ili predmetom u školi, stoga je uloga roditelja vrlo bitna. Svako razvojno razdoblje nosi određene izazove koje je djeci teže razumjeti, a roditeljima objasniti. Primjerice, u preporučenim aktivnostima za prvu kategoriju, odnosno za najmlađe, stoji da djetetu možete dati kasicu za štednju novca i pokazati mu da može kupiti nešto što želi (čokoladu, igračku) kada uštedi dovoljno. Djetetu od 6 do 10 godina pak možete na jednostavan način objasniti kako koristite kreditne kartice, a tinejdžera pak uključiti u zajedničko planiranje nekih troškova.

Brošura je kratka, jednostavna i donosi konkretne informacije i upute. Vjerujemo da će biti od pomoći svakom roditelju koji želi približiti svijet novca svojem mališanu. Djeca i mladi puni su zabluda kad je riječ o novcu. Djeca u mlađoj dobi misle da kovanice vrijede više nego novčanice jer su teže, da se na bankomatu može uzimati neograničeno puno novaca i da to ne ovisi o plaći, da novac služi samo za kupnju konkretnih stvari u trgovini (a ne za, primjerice, plaćanje računa). Kako biste na vrijeme uklonili najčešće zablude, proučite brošuru i učenje o novcu pretvorite u zabavnu igru.
U linku ispod teksta nalazi se i tablica pod nazivom Excelica, uz čiju pomoć mladi mogu voditi osobne financije. Vaš tinejdžer samo treba zapisati koliko je novca zaradio, dobio, uštedio ili potrošio, a Excelica će sve ostalo izračunati za njega i naučiti ga štedjeti na zabavn način.
Navedeni materijali dostupni su na internetskoj stranici Hrvatske udruge banaka.

   
      BROŠURA ZA RODITELJE – Kako pomoći djetetu da razumije financije
   


   HUB_European_Money_Week_tablica_za_upravljanje_osobnim_financijama

  Priopćenje za javnost 

Kasica prasica_freedigital_

Kako pomoći djeci i mladima da razumiju financije?

<para>Ako uhvati vaše dijete, najčešće ga nećete moći poslati u vrtić ili školu, a što vam onda preostaje nego ostati s njim u toplini doma i odraditi to najbolje što znate.</para>
<para>
 Dijete će jesti kada je gladno
</para>
<para>Većina mama potiče dijete na onaj „još jedan zalogaj“. Izbezumljuje ih odgovor „Ne mogu jesti“, a pogotovo ako se radi o bolesnom djetetu. Jasna je stvar da ćete poticati dijete da jede jer hranom unosi hranjive tvari i vitamine koje će mu pomoći da pobijedi bolest, ali ako dijete trenutno odbija hranu i to je u redu. Kada ogladni, reći će vam, a onda ga možete uveseliti pripremanjem njegove omiljene zdrave hrane koja će mu, osim utaživanja gladi, vratiti i raspoloženje.</para>
<para>
 Gledanje televizora nekoliko sati je u redu (ponekad)
</para>
<para>Priuštite svom malom pacijentu nekoliko najdražih filmova ili crtanih koje je već bezbroj puta gledao ili ponudite nešto novo. Potraga za Nemom, Aladin, Trnoružica, Vlak u snijegu – izbor je ogroman, jedino oko čega se trebate dogovoriti kojim ćete ih redom gledati. Ušuškajte se među dekice, mazite i (koliko to može biti) savršen dan je pred vama.</para>
<para>
 Stvar je u vašem prisustvu
</para>
<para>Ono što vaše bolesno dijete od vas treba je vrlo jednostavno – da ste uz njega. Godit će mu da ga tu i tamo pitate želi li krekere, vode, svoje omiljene tople čarape ili nešto slično. Treba mu vaše suosjećanje, poljupci u vruće čelo i najudobnije krilo na svijetu za smjestiti se. Možda ćete ga morati za ruku povesti i do kupaonice, ali sve što želi je da ste vi tu.</para>
<para>
 Dan odmora dobar je i za vas
</para>
<para>Možda nećete učiniti ništa s popisa poslova koje ste trebali odraditi, nećete oprati rublje ni suđe, nećete poplaćati račune, ni otići u trgovinu – bit ćete tu uz svoje dijete i odmoriti se. Kad zadrijema, možete pročitati omiljeni časopis koji inače ne stignete i uživati u popodnevnom svježem zraku ako vam se dijete osjeća malo bolje. Raditi uglavnom ništa cijeli dan dođe kao veliko olakšanje i potreban odmor od burne svakodnevice – iskoristite to.</para>

Savjeti koji će vam dobro doći kada ostajete kod kuće uz bolesno dijete Iako je zima iza nas, varljivo proljetno vrijeme zna jednako tako donijeti razne prehlade i bolesti. Ako uhvati vaše dijete, najčešće ga nećete moći poslati u vrtić ili školu, a što vam onda preostaje nego ostati s njim u toplini doma i odraditi to najbolje što znate.

   Dijete će jesti kada je gladno

Većina mama potiče dijete na onaj „još jedan zalogaj“. Izbezumljuje ih odgovor „Ne mogu jesti“, a pogotovo ako se radi o bolesnom djetetu. Jasna je stvar da ćete poticati dijete da jede jer hranom unosi hranjive tvari i vitamine koje će mu pomoći da pobijedi bolest, ali ako dijete trenutno odbija hranu i to je u redu. Kada ogladni, reći će vam, a onda ga možete uveseliti pripremanjem njegove omiljene zdrave hrane koja će mu, osim utaživanja gladi, vratiti i raspoloženje.

   Gledanje televizora nekoliko sati je u redu (ponekad)

Priuštite svom malom pacijentu nekoliko najdražih filmova ili crtanih koje je već bezbroj puta gledao ili ponudite nešto novo. Potraga za Nemom, Aladin, Trnoružica, Vlak u snijegu – izbor je ogroman, jedino oko čega se trebate dogovoriti kojim ćete ih redom gledati. Ušuškajte se među dekice, mazite i (koliko to može biti) savršen dan je pred vama.

   Stvar je u vašem prisustvu

Ono što vaše bolesno dijete od vas treba je vrlo jednostavno – da ste uz njega. Godit će mu da ga tu i tamo pitate želi li krekere, vode, svoje omiljene tople čarape ili nešto slično. Treba mu vaše suosjećanje, poljupci u vruće čelo i najudobnije krilo na svijetu za smjestiti se. Možda ćete ga morati za ruku povesti i do kupaonice, ali sve što želi je da ste vi tu.

   Dan odmora dobar je i za vas

Možda nećete učiniti ništa s popisa poslova koje ste trebali odraditi, nećete oprati rublje ni suđe, nećete poplaćati račune, ni otići u trgovinu – bit ćete tu uz svoje dijete i odmoriti se. Kad zadrijema, možete pročitati omiljeni časopis koji inače ne stignete i uživati u popodnevnom svježem zraku ako vam se dijete osjeća malo bolje. Raditi uglavnom ništa cijeli dan dođe kao veliko olakšanje i potreban odmor od burne svakodnevice – iskoristite to. Mateja Krizmanić 

bolesno dijete by David Castillo Dominici

Savjeti koji će vam dobro doći kada ostajete kod kuće uz bolesno dijete

<para>Vlasnica je trgovine Shmizla shop pri kojem se bavi izradom nakita u beskonačnim varijacijama kože, metala i ostalih materijala.
</para>
<heading4>Kako je sve započelo?</heading4>
<para>
Kao svako slavonsko dijete morala je naučiti sve ručne radove – heklanje, štrikanje, vezenje, a kako joj je tata imao veliku garažu punu alata, zavoljela je i alate i različite materijale. A i crtanje joj je kroz djetinjstvo bilo velika ljubav. Kada je ostala bez posla, počela je s razmišljanjima – Čime bi se voljela baviti? Odgovor je, naravno, bio „Nečim kreativnim!“.</para>
<para>Sva znanja stečena u mladosti konačno je mogla primijeniti. Uz brojne pokušaje i pogreške, isprobavanja različitih stilova, napokon se pronašla u crtanju malih anđela po narukvicama i medaljonima.</para>
<para/>
<para>Ističe da je zbog iznimno velikih davanja u Hrvatskoj vrlo teško pokrenuti posao, pa iz vlastitog iskustva ne može reći da je primijetila da država radi na poticanju poduzetničke klime ili barem ne mari za mikropoduzetnike poput nje. Iz tog razloga teško je osigurati kontinuirane prihode koji mogu omogućiti stabilno poslovanje na duži rok.</para>
<para>Pa ipak, unatoč izostanku poticaja države, odlučila je unaprijediti svoja znanja i povećati kvalitetu izrade nakita pohađajući razne kreativne radionice, a uključila se i u kreativnu udrugu koja joj je uvelike pomogla.</para>
<para>Uz nakit koji je od početka izrađivala, u posljednje vrijeme posvetila se i oslikavanju stakla. Jako je napredovala i u novom području, što je vidljivo iz sve većeg zanimanja tržišta za njene radove, zbog kojeg je trenutno u fazi pokretanja kućne radinosti.</para>
<para/>
<para>Ono što je njoj najbitnije, uživa potpunu podršku svoje okoline i sama činjenica da joj žele uspjeh, daje joj vjetar u leđa. U njen „hobi-posao“ povremeno se uključuje i njena obitelj, koja joj pomaže koliko može i zna, a ta radna druženja dodatno oplemenjuju njihov odnos.</para>
<para>Sanjine predivne uratke možete potražiti na njenoj <ulink url="https://www.facebook.com/ShmizlaShop/timeline">facebook stranici</ulink> i tako podržati ovu mamu poduzetnicu.</para>

Kreativna mama Sanja hobi izrade nakita pretvorila je u posao Sanja Kemenović je majka djevojčice, a svoj hobi razvila je u pravi brand. Vlasnica je trgovine Shmizla shop pri kojem se bavi izradom nakita u beskonačnim varijacijama kože, metala i ostalih materijala.

Kako je sve započelo?

Kao svako slavonsko dijete morala je naučiti sve ručne radove – heklanje, štrikanje, vezenje, a kako joj je tata imao veliku garažu punu alata, zavoljela je i alate i različite materijale. A i crtanje joj je kroz djetinjstvo bilo velika ljubav. Kada je ostala bez posla, počela je s razmišljanjima – Čime bi se voljela baviti? Odgovor je, naravno, bio „Nečim kreativnim!“.
Sva znanja stečena u mladosti konačno je mogla primijeniti. Uz brojne pokušaje i pogreške, isprobavanja različitih stilova, napokon se pronašla u crtanju malih anđela po narukvicama i medaljonima.

Ističe da je zbog iznimno velikih davanja u Hrvatskoj vrlo teško pokrenuti posao, pa iz vlastitog iskustva ne može reći da je primijetila da država radi na poticanju poduzetničke klime ili barem ne mari za mikropoduzetnike poput nje. Iz tog razloga teško je osigurati kontinuirane prihode koji mogu omogućiti stabilno poslovanje na duži rok.
Pa ipak, unatoč izostanku poticaja države, odlučila je unaprijediti svoja znanja i povećati kvalitetu izrade nakita pohađajući razne kreativne radionice, a uključila se i u kreativnu udrugu koja joj je uvelike pomogla.
Uz nakit koji je od početka izrađivala, u posljednje vrijeme posvetila se i oslikavanju stakla. Jako je napredovala i u novom području, što je vidljivo iz sve većeg zanimanja tržišta za njene radove, zbog kojeg je trenutno u fazi pokretanja kućne radinosti.

Ono što je njoj najbitnije, uživa potpunu podršku svoje okoline i sama činjenica da joj žele uspjeh, daje joj vjetar u leđa. U njen „hobi-posao“ povremeno se uključuje i njena obitelj, koja joj pomaže koliko može i zna, a ta radna druženja dodatno oplemenjuju njihov odnos.
Sanjine predivne uratke možete potražiti na njenoj facebook stranici i tako podržati ovu mamu poduzetnicu. Mateja Krizmanić 

istaknuta

sa z1

sa z1 mala

10996138_613002105499088_7442803616957750536_n[1]

10372031_471567269642573_3135028226469408358_n[2]

1545783_457852984347335_6528471833145330426_n[1]

Kreativna mama Sanja hobi izrade nakita pretvorila je u posao

<para>Na muškarcu je da osigura dom, novac i karijeru, a to može imati negativne posljedice na njegove socijalne odnose – posebice one roditeljske.</para>
<para>Američka istraživanja pokazuju da muškarci sve više traže stručnu pomoć zbog poteškoća u odnosima s ljudima koje vole. Svojoj djeci žele sreću i uspjeh, ali im često nedostaju vještine i sposobnosti da im pomognu ostvariti ovaj cilj.</para>
<para>Oni žele provesti više vremena sa svojom djecom i sudjelovati u njihovu odgoju, ali su često emocionalno preopterećeni dok pokušavaju uskladiti posao, brak i ostale obiteljske potrebe. Sljedeće smjernice mogu pomoći očevima prevladati ograničenja tradicionalnog muškog društva i uputiti ih kako lakše ploviti putevima modernog očinstva.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Budite emocionalno dostupni, ali i ranjivi
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Očevi imaju tradicionalno definiranu ulogu davatelja i zaštitnika. Kao tata, bilo bi dobro da se uključite u roditeljske aktivnosti već danas. Tako ćete upoznati svoju djecu „od glave do pete“. Vjerojatno će vam trebati potpora supruge, ali i prijatelja da ostanete otvoreni i da možete odgovarati na emocionalne zahtjeve roditeljstva. A to će omogućiti djeci da se osjećaju povezani s vama, ali i dati im do znanja da vam se mogu otvoriti.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Slušajte i suosjećajte
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Muškarci često smatraju da bi njihova uloga trebala biti pružanje savjeta i mudrosti. To je odlično kada situacija zahtjeva, ali roditeljstvo često zahtjeva slušanje bez odgovora. Empatija je komunikacijska vještina koja uključuje neposredno uživljavanje u emocionalna stanja, mišljenja i ponašanje drugih ljudi. Osobina je to koja krasi velike ljude, a vi ju sa svojim djetetom možete početi razvijati dok ono još i ne govori. Prečesto očevi brkaju slušanje s pasivnošću i zato ne uspijevaju izgraditi jaku vezu sa svojom djecom.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Pokažite djeci svoju ljubav
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Društvo svojim savjetima zbunjuje očeve. Ovo je posebno vidljivo kada je riječ o sinovima i to zbog pogrešne ideje da jasno izražena očinska ljubav potiče slabost karaktera kod dječaka. Međutim, psiholozi su utvrdili da je problem dječaka s agresijom i nedostatkom samokontrole izazvan neadekvatnim očinskim pristupom, a ne razinom hormona kojima se to pripisuje. Očevi, u redu je grliti i ljubiti svoju djecu koliko god to želite – pokažite im jasno i glasno da ih volite.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Naučite prepustiti kontrolu
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ako ste dobro odradili svoj posao roditelja, vaša će djeca na kraju biti sposobna napustiti vaš dom i živjeti sama. To se ne događa odjednom, čak se i nakon fakulteta mnoga djeca vraćaju roditeljima dok rade na vlastitom osamostaljivanju. Budući da je kontrola tako velik dio muškog ponašanja, mnogi očevi imaju problem s prepuštanjem kontrole i povjerenjem u dijete da ono može samo učiniti neke velike korake. Čak i kada vam djeca odrastu i odsele se, i dalje možete imati mentorsku ulogu u njihovim životima. Iako su odrasli, i dalje su vaša djeca i cijenit će ako se postavite kao brižan otac koji želi znati više o njihovim životima, ali i podijeliti svoje osjećaje. Ovakva vrsta odnosa s vremenom donosi zrelo prijateljstvo roditelja i djece.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 I naposljetku, poštujte svoju suprugu
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Ne zaboravite da je očinstvo dio suradnje supružnika. Žene već generacijama nose fizički i emocionalni teret roditeljstva i ne dobivaju zasluženo poštovanje za sav napor koji su učinile. Dok razvijate svoj identitet oca, ne zaboravite poštivati svoju suprugu. Čineći to, djeci ćete usaditi najdublje temelje ravnopravnosti spolova, a oni će to upijati i cijeniti taj stav poštovanja što će ih razviti u zdrave odrasle osobe.</para>

Kako očevi mogu pridonijeti zdravom emocionalnom razvoju djeteta? Živimo u društvu koje je još uvijek u svojoj većini patrijarhalno. Na muškarcu je da osigura dom, novac i karijeru, a to može imati negativne posljedice na njegove socijalne odnose – posebice one roditeljske.
Američka istraživanja pokazuju da muškarci sve više traže stručnu pomoć zbog poteškoća u odnosima s ljudima koje vole. Svojoj djeci žele sreću i uspjeh, ali im često nedostaju vještine i sposobnosti da im pomognu ostvariti ovaj cilj.
Oni žele provesti više vremena sa svojom djecom i sudjelovati u njihovu odgoju, ali su često emocionalno preopterećeni dok pokušavaju uskladiti posao, brak i ostale obiteljske potrebe. Sljedeće smjernice mogu pomoći očevima prevladati ograničenja tradicionalnog muškog društva i uputiti ih kako lakše ploviti putevima modernog očinstva.


   
      
         Budite emocionalno dostupni, ali i ranjivi
      
   


Očevi imaju tradicionalno definiranu ulogu davatelja i zaštitnika. Kao tata, bilo bi dobro da se uključite u roditeljske aktivnosti već danas. Tako ćete upoznati svoju djecu „od glave do pete“. Vjerojatno će vam trebati potpora supruge, ali i prijatelja da ostanete otvoreni i da možete odgovarati na emocionalne zahtjeve roditeljstva. A to će omogućiti djeci da se osjećaju povezani s vama, ali i dati im do znanja da vam se mogu otvoriti.


   
      
         Slušajte i suosjećajte
      
   


Muškarci često smatraju da bi njihova uloga trebala biti pružanje savjeta i mudrosti. To je odlično kada situacija zahtjeva, ali roditeljstvo često zahtjeva slušanje bez odgovora. Empatija je komunikacijska vještina koja uključuje neposredno uživljavanje u emocionalna stanja, mišljenja i ponašanje drugih ljudi. Osobina je to koja krasi velike ljude, a vi ju sa svojim djetetom možete početi razvijati dok ono još i ne govori. Prečesto očevi brkaju slušanje s pasivnošću i zato ne uspijevaju izgraditi jaku vezu sa svojom djecom.


   
      
         Pokažite djeci svoju ljubav
      
   


Društvo svojim savjetima zbunjuje očeve. Ovo je posebno vidljivo kada je riječ o sinovima i to zbog pogrešne ideje da jasno izražena očinska ljubav potiče slabost karaktera kod dječaka. Međutim, psiholozi su utvrdili da je problem dječaka s agresijom i nedostatkom samokontrole izazvan neadekvatnim očinskim pristupom, a ne razinom hormona kojima se to pripisuje. Očevi, u redu je grliti i ljubiti svoju djecu koliko god to želite – pokažite im jasno i glasno da ih volite.


   
      
         Naučite prepustiti kontrolu
      
   


Ako ste dobro odradili svoj posao roditelja, vaša će djeca na kraju biti sposobna napustiti vaš dom i živjeti sama. To se ne događa odjednom, čak se i nakon fakulteta mnoga djeca vraćaju roditeljima dok rade na vlastitom osamostaljivanju. Budući da je kontrola tako velik dio muškog ponašanja, mnogi očevi imaju problem s prepuštanjem kontrole i povjerenjem u dijete da ono može samo učiniti neke velike korake. Čak i kada vam djeca odrastu i odsele se, i dalje možete imati mentorsku ulogu u njihovim životima. Iako su odrasli, i dalje su vaša djeca i cijenit će ako se postavite kao brižan otac koji želi znati više o njihovim životima, ali i podijeliti svoje osjećaje. Ovakva vrsta odnosa s vremenom donosi zrelo prijateljstvo roditelja i djece.


   
      
         I naposljetku, poštujte svoju suprugu
      
   


Ne zaboravite da je očinstvo dio suradnje supružnika. Žene već generacijama nose fizički i emocionalni teret roditeljstva i ne dobivaju zasluženo poštovanje za sav napor koji su učinile. Dok razvijate svoj identitet oca, ne zaboravite poštivati svoju suprugu. Čineći to, djeci ćete usaditi najdublje temelje ravnopravnosti spolova, a oni će to upijati i cijeniti taj stav poštovanja što će ih razviti u zdrave odrasle osobe. Mateja Krizmanić 

Father reading to children

Kako očevi mogu pridonijeti zdravom emocionalnom razvoju djeteta?

<para>Mama troje djece Ana Zlatić pokrenula je vlastiti posao izrade jedinstvenih lutaka upravo kako bi ove plemenite poruke prenijela drugima.</para>
<para>Lutka je jedna od najljepših i najzanimljivijh igračaka koja svakoga barem na tren vrati u djetinjstvo. No ovdje nije riječ o običnoj lutki, nego o lutki u stilu
 waldorfske tehnike izrade, u kojoj se ističe važnost upotrebe isključivo prirodnih materijala, te važnost samih lutaka u odrastanju djeteta.</para>
<para>S obzirom na to da ne izrađuje proizvod velike serijske proizvodnje, svaka njezina lutka je jedinstvena.</para>
<para>„Dijete, bilo dječak ili djevojčica, kroz lutke izražava svoje emocije, ali i svoje želje te kroz igru lutka postaje živa, postaje dio djetetova svijeta igre i potiče ga na kreativnost i inicijativu“, kaže na nam mama poduzetnica.</para>
<para>Nakon 15 godina rada u administraciji osjetila je da za nju postoji nešto drugo. Nakon prvotnog oklijevanja, odlučila se na odvažan i hrabar korak i pokrenula vlastiti posao.</para>
<para> 
</para>
<heading5>
 Preduvjet za uspjeh – dobra organizacija i mogućnost prilagodbe
</heading5>
<para>
„Oduvijek smo suprug i ja razmišljali kako bismo voljeli pokrenuti vlastiti posao. U jednom trenutku su se poklopile okolnosti koje su nas okruživale, dogodio se 'klik' i zaključili smo da je vrijeme. No ipak nismo išli 'grlom u jagode', dali smo si dovoljno vremena za promišljanje“, ističe Ana Zlatić.</para>
<para>Put od ideje do realizacije vlastitog posla trajao je više od pola godine. Ana je razrađivala ideju, skupljala hrabrost i izrađivala kalkulacije i poslovni plan – jer je bila svjesna u kojoj gospodarskoj situaciji pokreće posao – i tek je onda pokrenula proceduru otvaranja obrta.</para>
<para>„Mislim da je osoba puno više opreznija kada iza nje stoji obitelj, pogotovo djeca, na koju će svi vaši postupci utjecati“, dodaje Ana. U svakoj poduzetničkoj priči, bez podrške obitelji teško bi se izlazilo na kraj sa svim zadaćama i preprekama na putu do uspjeha. Jedan od osnovnih preduvjeta je dobra organizacija, preslagivanje prioriteta i mogućnost prilagodbe.</para>
<para> 
</para>
<heading5>
 „Neizmjerno sam zahvalna suprugu na angažmanu oko djece“
</heading5>
<para>
 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/03/Dekor-lutka.jpg"/>
 „Imam troje prekrasne djece. Najstariji sin Matija ima 10 godina, Nikola, mali plavi vragolan, ima sedam, a „čelična lady“ Marta uskoro slavi šesti rođendan. U početku je bilo vrlo zanimljivo; trebalo nam je vremena da se svi uhodamo. No s vremenom je postalo lakše“, kaže nam mama Ana.</para>
<para>Troje djece traži iznimnu posvećenost, stoga je teško voditi vlastiti posao bez dodatne podrške koju ova mama poduzetnica ima u svom suprugu. Bez obzira na sve teškoće kroz koje prolaze za što su potrebna odricanja, velika disciplina i konstantna angažiranost, Ana ističe da danas radi ono što voli i što joj donosi zadovoljstvo.</para>
<para>Mnogi na otvaranje posla u Hrvatskoj gledaju kao na potencijalni suicid. Iako ne skriva da nije lako na početku, mama Ana je primjer da se uz puno truda i rada može od toga živjeti. Kao najveće zapreke izdvaja kompliciranu i sporu administraciju i težak put do informacija. „No, ako vjerujete u ono što ste naumili napraviti, ostajete na tom putu i rješavate situaciju po situaciju“, kaže Ana.
</para>
<heading4/>
<para>
 
</para>
<heading5>
 „Želim da moja djeca izrastu u dobre, poštene i vrijedne ljude“
</heading5>
<para>
Danas uživa u pozitivnim reakcijama kupaca jer je upravo svojim lutkama željela prenijeti malo topline u srca. U budućnosti bi željela realizirati vlastiti izložbeno-prodajni prostor i proširiti se na inozemno tržište. Privatno joj je najvažnije zdravlje njezine djece, želja da uspije u njih usaditi istinske moralne i životne vrijednosti, da izrastu u dobre, poštene i vrijedne ljude.</para>
<para>Mama poduzetnica iz naše priče poručuje svim našim čitateljicama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla da budu ustrajne i nepokolebljive. „Ukoliko zaista vjerujete u ono što želite ostvariti, ostanite na tom putu ostvarenja“, dodaje Ana.</para>
<para>Više o Ani Zlatić i njezinim lutkama možete pronaći na <ulink url="http://www.aninelutke.com/">
 web stranici Aninelutke.com
 </ulink> i <ulink url="https://www.facebook.com/pages/ANINE-LUTKE/453072571456413?fref=photo">Facebook profilu</ulink>. Ne zaboravite posjetiti Sajam MAMA PODUZETNICA od 26. do 29. ožujka 2015. godine u Arena Centru u Zagrebu. Tamo vas čekaju i Anine lutke!</para>

Mama poduzetnica Ana Zlatić sa svojim lutkama prenosi plemenite poruke Lutka može oplemeniti ovaj svijet, potaknuti djecu na igru i tako utjecati na stvaralaštvo i razvijanje pozitivnih međuljudskih odnosa, toliko važnih u svačijem životu. Mama troje djece Ana Zlatić pokrenula je vlastiti posao izrade jedinstvenih lutaka upravo kako bi ove plemenite poruke prenijela drugima.
Lutka je jedna od najljepših i najzanimljivijh igračaka koja svakoga barem na tren vrati u djetinjstvo. No ovdje nije riječ o običnoj lutki, nego o lutki u stilu
   waldorfske tehnike izrade, u kojoj se ističe važnost upotrebe isključivo prirodnih materijala, te važnost samih lutaka u odrastanju djeteta.
S obzirom na to da ne izrađuje proizvod velike serijske proizvodnje, svaka njezina lutka je jedinstvena.
„Dijete, bilo dječak ili djevojčica, kroz lutke izražava svoje emocije, ali i svoje želje te kroz igru lutka postaje živa, postaje dio djetetova svijeta igre i potiče ga na kreativnost i inicijativu“, kaže na nam mama poduzetnica.
Nakon 15 godina rada u administraciji osjetila je da za nju postoji nešto drugo. Nakon prvotnog oklijevanja, odlučila se na odvažan i hrabar korak i pokrenula vlastiti posao.
 


   Preduvjet za uspjeh – dobra organizacija i mogućnost prilagodbe


„Oduvijek smo suprug i ja razmišljali kako bismo voljeli pokrenuti vlastiti posao. U jednom trenutku su se poklopile okolnosti koje su nas okruživale, dogodio se 'klik' i zaključili smo da je vrijeme. No ipak nismo išli 'grlom u jagode', dali smo si dovoljno vremena za promišljanje“, ističe Ana Zlatić.
Put od ideje do realizacije vlastitog posla trajao je više od pola godine. Ana je razrađivala ideju, skupljala hrabrost i izrađivala kalkulacije i poslovni plan – jer je bila svjesna u kojoj gospodarskoj situaciji pokreće posao – i tek je onda pokrenula proceduru otvaranja obrta.
„Mislim da je osoba puno više opreznija kada iza nje stoji obitelj, pogotovo djeca, na koju će svi vaši postupci utjecati“, dodaje Ana. U svakoj poduzetničkoj priči, bez podrške obitelji teško bi se izlazilo na kraj sa svim zadaćama i preprekama na putu do uspjeha. Jedan od osnovnih preduvjeta je dobra organizacija, preslagivanje prioriteta i mogućnost prilagodbe.
 


   „Neizmjerno sam zahvalna suprugu na angažmanu oko djece“


   
      
    „Imam troje prekrasne djece. Najstariji sin Matija ima 10 godina, Nikola, mali plavi vragolan, ima sedam, a „čelična lady“ Marta uskoro slavi šesti rođendan. U početku je bilo vrlo zanimljivo; trebalo nam je vremena da se svi uhodamo. No s vremenom je postalo lakše“, kaže nam mama Ana.
Troje djece traži iznimnu posvećenost, stoga je teško voditi vlastiti posao bez dodatne podrške koju ova mama poduzetnica ima u svom suprugu. Bez obzira na sve teškoće kroz koje prolaze za što su potrebna odricanja, velika disciplina i konstantna angažiranost, Ana ističe da danas radi ono što voli i što joj donosi zadovoljstvo.
Mnogi na otvaranje posla u Hrvatskoj gledaju kao na potencijalni suicid. Iako ne skriva da nije lako na početku, mama Ana je primjer da se uz puno truda i rada može od toga živjeti. Kao najveće zapreke izdvaja kompliciranu i sporu administraciju i težak put do informacija. „No, ako vjerujete u ono što ste naumili napraviti, ostajete na tom putu i rješavate situaciju po situaciju“, kaže Ana.



 


   „Želim da moja djeca izrastu u dobre, poštene i vrijedne ljude“


Danas uživa u pozitivnim reakcijama kupaca jer je upravo svojim lutkama željela prenijeti malo topline u srca. U budućnosti bi željela realizirati vlastiti izložbeno-prodajni prostor i proširiti se na inozemno tržište. Privatno joj je najvažnije zdravlje njezine djece, želja da uspije u njih usaditi istinske moralne i životne vrijednosti, da izrastu u dobre, poštene i vrijedne ljude.
Mama poduzetnica iz naše priče poručuje svim našim čitateljicama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla da budu ustrajne i nepokolebljive. „Ukoliko zaista vjerujete u ono što želite ostvariti, ostanite na tom putu ostvarenja“, dodaje Ana.
Više o Ani Zlatić i njezinim lutkama možete pronaći na 
      web stranici Aninelutke.com
    i Facebook profilu. Ne zaboravite posjetiti Sajam MAMA PODUZETNICA od 26. do 29. ožujka 2015. godine u Arena Centru u Zagrebu. Tamo vas čekaju i Anine lutke! Janja Čaisa 

Ana I Lutke

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Mama poduzetnica Ana Zlatić sa svojim lutkama prenosi plemenite poruke

<para>I ove godine Takwondo klub Čigra organizira svoj prepoznatljiv 6.Čigra Limač Kup i 3.Čigra Open u subotu 28.ožujka u sportskoj dvorani „Sutinska vrela“ u Podsusedu s početkom u 9.30h. Čigra Limač kup jedinstveno je i najveće natjecanje  u regiji koje u svijet taekwondo – a uvodi najmlađe uzraste koji tako dobivaju iskustvo nastupanja na natjecanjima a ujedno i omogućava da pokažu svoje stečene vještine. Pod pokroviteljstvom grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba ove godine očekuje se gotovo 1200 natjecatelja/ica iz Hrvatske i susjednih zemalja ( Slovenija, BiH, Srbija, Italija, Mađarska, Austrija, Slovačka, Kosovo...) u dobi od 4-17 godina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čigra Limač Kup jedinstveno je natjecanje u regiji za najmlađe dobne skupine taekwondo sportaša sa snažnim ciljem promicanja nenasilja, usmjeravanja djece od najranije dobi na sportsko druženje, te uključivanje djece s posebnim potrebama u sport. I ove godine Čigra Limač Kup za posjetitelje i sudionike pripremio je i iznenađenja u obliku gostovanja poznatih boraca i sportaša -  svoje gostovanje najavili su, sestre Zaninović, Marina Sumić, Filip Grgić,   Goran Ivanišević...... Želja organizatora je da se svako dijete osjeća posebno i da za svoj nastup dobije medalju. Sudjelovanjem na ovoj sportskoj manifestaciji potiču se i nagrađuju sportske aktivnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Organizatori i natjecatelji pozivaju sve ljubitelje sporta da dođu i podrže mlade nade taekwondo-a te provedu  zdravu i zanimljivu subotu.</para>

Dođite na 6. Čigra Limač Kup i 3. Čigra Open Sponzorirani članak I ove godine Takwondo klub Čigra organizira svoj prepoznatljiv 6.Čigra Limač Kup i 3.Čigra Open u subotu 28.ožujka u sportskoj dvorani „Sutinska vrela“ u Podsusedu s početkom u 9.30h. Čigra Limač kup jedinstveno je i najveće natjecanje  u regiji koje u svijet taekwondo – a uvodi najmlađe uzraste koji tako dobivaju iskustvo nastupanja na natjecanjima a ujedno i omogućava da pokažu svoje stečene vještine. Pod pokroviteljstvom grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba ove godine očekuje se gotovo 1200 natjecatelja/ica iz Hrvatske i susjednih zemalja ( Slovenija, BiH, Srbija, Italija, Mađarska, Austrija, Slovačka, Kosovo...) u dobi od 4-17 godina.
   
Čigra Limač Kup jedinstveno je natjecanje u regiji za najmlađe dobne skupine taekwondo sportaša sa snažnim ciljem promicanja nenasilja, usmjeravanja djece od najranije dobi na sportsko druženje, te uključivanje djece s posebnim potrebama u sport. I ove godine Čigra Limač Kup za posjetitelje i sudionike pripremio je i iznenađenja u obliku gostovanja poznatih boraca i sportaša -  svoje gostovanje najavili su, sestre Zaninović, Marina Sumić, Filip Grgić,   Goran Ivanišević...... Želja organizatora je da se svako dijete osjeća posebno i da za svoj nastup dobije medalju. Sudjelovanjem na ovoj sportskoj manifestaciji potiču se i nagrađuju sportske aktivnosti.
   
Organizatori i natjecatelji pozivaju sve ljubitelje sporta da dođu i podrže mlade nade taekwondo-a te provedu  zdravu i zanimljivu subotu. žena.hr 

Dođite na 6. Čigra Limač Kup i 3. Čigra Open

<para>Grickajući ih, djeca će biti i sretna i zdrava.</para>
<para>Cjelovite žitarice</para>
<para>Osim vitamina, kalcija i vlakana, zdjelicom cjelovitih žitarica s mlijekom i voćem djeci nudite čistu energiju za zdrav početak dana. Kada djeci dosade na ovakav način, možete ih obogatiti jogurtom i sušenim voćem.</para>
<para>Sir</para>
<para>Proteini iz sira djeci mogu osigurati dovoljno energije sve do večere. Na kockice nemasnog sira možete zabadati štapiće (bez soli) i raditi zabavne oblike koji će oduševiti klince. Također, sir možete rezati u razne oblike kalupićima za kekse i složiti ražnjić s omiljenim voćem.</para>
<para>Smoothie</para>
<para>Djeca su luda za ukusnim smoothiejima koje mogu srkati na slamku. Kao bazu koristite jogurt, biljno mlijeko ili sok od naranče i eksperimentiranje može početi. Svježe ili smrznuto voće, uz neizostavan zeleni dio (svježa blitva, špinat ili brokula) oduševit će svako dijete. Također, smoothie možete oplemeniti i spirulinom, lanenim ili chia sjemenkama koje su pravi izvor zdravlja. Ovo je sjajan način da djetetu ubacite dva ili tri voćno-povrtna obroka koje neće niti primijetiti.</para>
<para>Jogurt</para>
<para>Jogurt je veliki izvor kalcija, iako nije svoj djeci omiljeno jelo. Napravite od njega domaću voćnu slasticu. U obični jogurt nasjeckajte voće koje dijete voli ili dodajte razne bobice (maline, šumsko voće, borovnice, itd.) i ponudite mu, a za toplijih dana izlijte ga u kalupe za sladoled i kada se smrzne uživanje može početi.</para>
<para>Batat</para>
<para>Batat, koji je poznat i kao slatki krumpir je visokovrijedna namirnica i odlična hrana za djecu. Bogat je vitaminima A, C i E, te mineralima kao što su kalij, kalcij, magnezij i željezo. Ako ga naribate na tanke listiće i ispečete na papiru za pečenje u pećnici, dobit ćete odličnu zamjenu za kupovni čips koji će oduševiti djecu.</para>
<para>Humus</para>
<para>Slanutak, od kojeg se humus pravi, jedna od najzdravijih mahunarki na svijetu. Čuva srce i regulira razinu šećera u krvi. Ukusan je u varivima i salatama, ali ga možete djeci ponuditi i kao namaz. U slanutak dodajte malo limuna, crvene paprike, maslinovog ulja i češnjaka - smiksajte i vaš humus je gotov. Djeci ga možete ponuditi uz krekere ili štapiće od povrća – uživat će u slasnom umakanju.</para>
<para>Kruške</para>
<para>Bogate su vlaknima i dostupne tijekom cijele godine, svježe ili u finom domaćem kompotu. Možete ponuditi svježe, oprane ili nasjeckane u zdjelici sa svježim sirom. Postoji puno sorti krušaka, pa ćete možda morati malo istraživati dok nađete onu koju dijete najviše voli.</para>
<para>Jabučni trkaći autići</para>
<para>Jabuku razrežite na četvrtine. S prednje i zadnje strane (na mjestu kotača) zataknite po jednu čačkalicu, a na vrhove nabodite bobe grožđa. Vesela utrka do dječjih tanjura može početi.</para>
<para>Grožđice</para>
<para>Grožđice su pune vlakana, kalija i vitamina, slatke su i djeca ih vole. Grožđice pomiješane s lješnjacima, orasima i bademima moćan su obrok za energiju svakog djeteta. Ako ih vaše dijete ipak ne voli, ubacite ih u smoothie i gledajte kako se čaša prazni do dna.</para>
<para>Zobene pahuljice</para>
<para>Postoji li dijete koje ne voli grickati keksiće? Da, ni mi nikad nismo čuli za takav slučaj. Pa, umjesto kupovnih sa suvišnim masnoćama i šećerima, napravite domaće jako zdrave zobene keksiće. Najjednostavniji recept je da dvije zrelije banane vilicom zgnječite, u njih dodate 100 g zobenih pahuljica, oblikujete keksiće po svojoj volji i pečete do zlatno smeđe boje. Možete ih posipati mrvljenim lješnjacima, bademima, ali i eksperimentirati s dodavanjem sitno rezanog omiljenog voća. Brzo gotovi, zdravi, fini i ukusni uskoro će postati jedna od omiljenih grickalica vaših klinaca.</para>
<para> </para>

Zdrave i hranjive grickalice za vaše malene sladokusce Izbacite nezdravu hranu i započnite zabavu uz pripremu zdravih grickalica za klince. Otkrit ćemo vam kako od nekih, djeci dragih i manje dragih namirnica, možete napraviti ukusne grickalice. Grickajući ih, djeca će biti i sretna i zdrava.
Cjelovite žitarice
Osim vitamina, kalcija i vlakana, zdjelicom cjelovitih žitarica s mlijekom i voćem djeci nudite čistu energiju za zdrav početak dana. Kada djeci dosade na ovakav način, možete ih obogatiti jogurtom i sušenim voćem.
Sir
Proteini iz sira djeci mogu osigurati dovoljno energije sve do večere. Na kockice nemasnog sira možete zabadati štapiće (bez soli) i raditi zabavne oblike koji će oduševiti klince. Također, sir možete rezati u razne oblike kalupićima za kekse i složiti ražnjić s omiljenim voćem.
Smoothie
Djeca su luda za ukusnim smoothiejima koje mogu srkati na slamku. Kao bazu koristite jogurt, biljno mlijeko ili sok od naranče i eksperimentiranje može početi. Svježe ili smrznuto voće, uz neizostavan zeleni dio (svježa blitva, špinat ili brokula) oduševit će svako dijete. Također, smoothie možete oplemeniti i spirulinom, lanenim ili chia sjemenkama koje su pravi izvor zdravlja. Ovo je sjajan način da djetetu ubacite dva ili tri voćno-povrtna obroka koje neće niti primijetiti.
Jogurt
Jogurt je veliki izvor kalcija, iako nije svoj djeci omiljeno jelo. Napravite od njega domaću voćnu slasticu. U obični jogurt nasjeckajte voće koje dijete voli ili dodajte razne bobice (maline, šumsko voće, borovnice, itd.) i ponudite mu, a za toplijih dana izlijte ga u kalupe za sladoled i kada se smrzne uživanje može početi.
Batat
Batat, koji je poznat i kao slatki krumpir je visokovrijedna namirnica i odlična hrana za djecu. Bogat je vitaminima A, C i E, te mineralima kao što su kalij, kalcij, magnezij i željezo. Ako ga naribate na tanke listiće i ispečete na papiru za pečenje u pećnici, dobit ćete odličnu zamjenu za kupovni čips koji će oduševiti djecu.
Humus
Slanutak, od kojeg se humus pravi, jedna od najzdravijih mahunarki na svijetu. Čuva srce i regulira razinu šećera u krvi. Ukusan je u varivima i salatama, ali ga možete djeci ponuditi i kao namaz. U slanutak dodajte malo limuna, crvene paprike, maslinovog ulja i češnjaka - smiksajte i vaš humus je gotov. Djeci ga možete ponuditi uz krekere ili štapiće od povrća – uživat će u slasnom umakanju.
Kruške
Bogate su vlaknima i dostupne tijekom cijele godine, svježe ili u finom domaćem kompotu. Možete ponuditi svježe, oprane ili nasjeckane u zdjelici sa svježim sirom. Postoji puno sorti krušaka, pa ćete možda morati malo istraživati dok nađete onu koju dijete najviše voli.
Jabučni trkaći autići
Jabuku razrežite na četvrtine. S prednje i zadnje strane (na mjestu kotača) zataknite po jednu čačkalicu, a na vrhove nabodite bobe grožđa. Vesela utrka do dječjih tanjura može početi.
Grožđice
Grožđice su pune vlakana, kalija i vitamina, slatke su i djeca ih vole. Grožđice pomiješane s lješnjacima, orasima i bademima moćan su obrok za energiju svakog djeteta. Ako ih vaše dijete ipak ne voli, ubacite ih u smoothie i gledajte kako se čaša prazni do dna.
Zobene pahuljice
Postoji li dijete koje ne voli grickati keksiće? Da, ni mi nikad nismo čuli za takav slučaj. Pa, umjesto kupovnih sa suvišnim masnoćama i šećerima, napravite domaće jako zdrave zobene keksiće. Najjednostavniji recept je da dvije zrelije banane vilicom zgnječite, u njih dodate 100 g zobenih pahuljica, oblikujete keksiće po svojoj volji i pečete do zlatno smeđe boje. Možete ih posipati mrvljenim lješnjacima, bademima, ali i eksperimentirati s dodavanjem sitno rezanog omiljenog voća. Brzo gotovi, zdravi, fini i ukusni uskoro će postati jedna od omiljenih grickalica vaših klinaca.
  Mateja Krizmanić 

djecak zdrava hrana

Zdrave i hranjive grickalice za vaše malene sladokusce

<para>Sve je to 37-godišinja Anica Čarapić koja je svoj hobi izrade vedrih, originalnih i ručno rađenih torbi, novčanika i jastuka pretvorila u pravi mali privatni posao.</para>
<para>Nakon završene tekstilne škole u Varaždinu, Anica Čarapić se udala i počela raditi. „Nikad se nisam vidjela kao osobu koja radi za mašinom u tvornici od 6 do 18 sati, iscrpljena i praktički u robovlasničkom sustavu za jadnu plaću.To mi je bilo zastrašujuće i počela sam razmišljati kako i na koji način imati nešto svoje“, kazala nam je ova mama poduzetnica.</para>
<para>Razočarana nekvalitetnim proizvodima na tržištu, posebice torbama s otužnim printovima koje bi se ubrzo pokidale, Anica je odlučila dizajnirati i šivati torbe koje bi uveseljavale i druge žene poput nje. Put od ideje do realizacije trajao je otprilike tri godine.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Ručni rad zahtijeva puno truda, vremena i strpljenja</heading4>
<para>
„U vrijeme kad je sinčić imao 4-5 godina, počela sam iz hobija šivati svoje torbice, i tako je to krenulo. Danas radim sve - od dizajna do gotovog proizvoda. Tu su torbice za curice, za mame s malim bebama, za žene i djevojke. Radim i ukrasne jastuke i torbice za mobitele“, kaže Anica.</para>
<para/>
<para>Marljivim radom i strašću prema svom poslu uspjela je naći svoje mjesto pod suncem. „Ulažem mnogo truda i vremena da bi izrađeni predmeti bili ručni rad u punom smislu te riječi. Sve kreacije crtam ručno i onda ih izrađujem koristeći razne tehnike od šivanja, crtanja, heklanja, pletenja.“</para>
<para> 
</para>
<heading4>Sad sam puno sretnija i zadovoljnija jer radim ono što volim</heading4>
<para>
U razgovoru s mamom i poduzetnicom Anicom posebno nas je zanimalo kako balansira između majčinstva i zahtjevnog privatnog posla. Mnoge se žene teško odlučuju za ovakav potez jer se boje da će previše vremena otići na posao, u što nas je razuvjerila naša sugovornica.</para>
<para>„Za ovaj sam se posao između ostaloga odlučila zato da mogu kvalitetno odgajati svoje dijete i biti mama koja je uvijek tu, i za dijete i za supruga. Obitelj je važna i meni i mom suprugu pa smo odlučili da bi pokretanje vlastitog posla bio jedan dobar potez“, ističe Anica.</para>
<para>Podrška obitelji za nju je jako važna. Kako bi što više vremena provela sa svojim sinom, posao obavlja dok je on u školi. „Sad sam puno sretnija i zadovoljnija jer radim ono što volim i s obitelji sam.“</para>
<para/>
<para>Bez obzira na nepoduzetničku klimu u Lijepoj Našoj, Anica Čarapić nije imala problema prilikom pokretanja posla; sve se razvijalo po planu i relativno dobro. Iako kaže da se može živjeti od poduzetništva, mora se jako puno raditi.</para>
<para>„Ljudi mi često znaju reći: 'Pa ti si doma, lako je tebi!' Mnogi ne shvaćaju da nitko umjesto mene neće napraviti posao i zaraditi mi plaću ako ga ja ne obavim. Ako nisam dobro napravila, ljudi neće kupovati loš proizvod, zato moram biti i menadžer, i računovođa, i administrator...„</para>
<para>Poduzetnici jedni druge razumiju, ali većina ljudi smatra da je jednostavno i lagano plivati u poduzetničkim vodama, pogotovo ako si mama, ističe Ana.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Najvredniji cilj je postignut – da sam s obitelji</heading4>
<para>
Kao najveću prednost vlastitog posla, ova radišna mama izdvaja slobodu kod kreiranja radnog vremena; radi kad želi i koliko želi. No stalnu dostupnost za kupce bez obzira na to je li subota ili nedjelja, je li bolesna ili je na godišnjem odmoru, etiketira kao manu.</para>
<para>U budućnosti se želi još više usavršiti u tehnikama šivanja, dizajna, proširiti paletu modela i predstaviti se na nekom tržištu izvan Hrvatske. „No najvredniji cilj je postignut – da sam s obitelji“, kaže ova mama poduzetnica.</para>
<para>Anica smatra da bi bilo puno više sretnih ljudi i obitelji kad bi ljudi radili ono što vole i kad bi imali mogućnost da zarađuju i na drugačije načine osim onog od 8 do 16 h.</para>
<para>„Budite hrabre i odvažite se biti drugačije. Ja sam takva i sretna sam!, za kraj poručuje Ana svim našim dragim čitateljicama, svim mamama, svim potencijalnim poduzetnicama.</para>
<para>Proizvode tvrtke Omiljeni partner d. o. o. možete vidjeti na web stranici 
 <ulink url="http://www.carapica.hr/">www.carapica.hr</ulink>
 i na 
 <ulink url="https://hr-hr.facebook.com/PartneromiljeniDoo">Facebook stranici</ulink>
 koja danas broji preko 10 000 fanova. Aničine šarene proizvode možete vidjeti i na Sajmu mama poduzetnica koji će se održati u Arena Centru od 26. do 29. ožujka.</para>
<para> </para>

Mami Anici Čarapić vlastiti je posao donio slobodu i više vremena s obitelji Mama osmogodišnjeg sina, supruga, krojačica, dizajnerica i poduzetnica. Sve je to 37-godišinja Anica Čarapić koja je svoj hobi izrade vedrih, originalnih i ručno rađenih torbi, novčanika i jastuka pretvorila u pravi mali privatni posao.
Nakon završene tekstilne škole u Varaždinu, Anica Čarapić se udala i počela raditi. „Nikad se nisam vidjela kao osobu koja radi za mašinom u tvornici od 6 do 18 sati, iscrpljena i praktički u robovlasničkom sustavu za jadnu plaću.To mi je bilo zastrašujuće i počela sam razmišljati kako i na koji način imati nešto svoje“, kazala nam je ova mama poduzetnica.
Razočarana nekvalitetnim proizvodima na tržištu, posebice torbama s otužnim printovima koje bi se ubrzo pokidale, Anica je odlučila dizajnirati i šivati torbe koje bi uveseljavale i druge žene poput nje. Put od ideje do realizacije trajao je otprilike tri godine.
 

Ručni rad zahtijeva puno truda, vremena i strpljenja

„U vrijeme kad je sinčić imao 4-5 godina, počela sam iz hobija šivati svoje torbice, i tako je to krenulo. Danas radim sve - od dizajna do gotovog proizvoda. Tu su torbice za curice, za mame s malim bebama, za žene i djevojke. Radim i ukrasne jastuke i torbice za mobitele“, kaže Anica.

Marljivim radom i strašću prema svom poslu uspjela je naći svoje mjesto pod suncem. „Ulažem mnogo truda i vremena da bi izrađeni predmeti bili ručni rad u punom smislu te riječi. Sve kreacije crtam ručno i onda ih izrađujem koristeći razne tehnike od šivanja, crtanja, heklanja, pletenja.“
 

Sad sam puno sretnija i zadovoljnija jer radim ono što volim

U razgovoru s mamom i poduzetnicom Anicom posebno nas je zanimalo kako balansira između majčinstva i zahtjevnog privatnog posla. Mnoge se žene teško odlučuju za ovakav potez jer se boje da će previše vremena otići na posao, u što nas je razuvjerila naša sugovornica.
„Za ovaj sam se posao između ostaloga odlučila zato da mogu kvalitetno odgajati svoje dijete i biti mama koja je uvijek tu, i za dijete i za supruga. Obitelj je važna i meni i mom suprugu pa smo odlučili da bi pokretanje vlastitog posla bio jedan dobar potez“, ističe Anica.
Podrška obitelji za nju je jako važna. Kako bi što više vremena provela sa svojim sinom, posao obavlja dok je on u školi. „Sad sam puno sretnija i zadovoljnija jer radim ono što volim i s obitelji sam.“

Bez obzira na nepoduzetničku klimu u Lijepoj Našoj, Anica Čarapić nije imala problema prilikom pokretanja posla; sve se razvijalo po planu i relativno dobro. Iako kaže da se može živjeti od poduzetništva, mora se jako puno raditi.
„Ljudi mi često znaju reći: 'Pa ti si doma, lako je tebi!' Mnogi ne shvaćaju da nitko umjesto mene neće napraviti posao i zaraditi mi plaću ako ga ja ne obavim. Ako nisam dobro napravila, ljudi neće kupovati loš proizvod, zato moram biti i menadžer, i računovođa, i administrator...„
Poduzetnici jedni druge razumiju, ali većina ljudi smatra da je jednostavno i lagano plivati u poduzetničkim vodama, pogotovo ako si mama, ističe Ana.
 

Najvredniji cilj je postignut – da sam s obitelji

Kao najveću prednost vlastitog posla, ova radišna mama izdvaja slobodu kod kreiranja radnog vremena; radi kad želi i koliko želi. No stalnu dostupnost za kupce bez obzira na to je li subota ili nedjelja, je li bolesna ili je na godišnjem odmoru, etiketira kao manu.
U budućnosti se želi još više usavršiti u tehnikama šivanja, dizajna, proširiti paletu modela i predstaviti se na nekom tržištu izvan Hrvatske. „No najvredniji cilj je postignut – da sam s obitelji“, kaže ova mama poduzetnica.
Anica smatra da bi bilo puno više sretnih ljudi i obitelji kad bi ljudi radili ono što vole i kad bi imali mogućnost da zarađuju i na drugačije načine osim onog od 8 do 16 h.
„Budite hrabre i odvažite se biti drugačije. Ja sam takva i sretna sam!, za kraj poručuje Ana svim našim dragim čitateljicama, svim mamama, svim potencijalnim poduzetnicama.
Proizvode tvrtke Omiljeni partner d. o. o. možete vidjeti na web stranici 
      www.carapica.hr
    i na 
      Facebook stranici
    koja danas broji preko 10 000 fanova. Aničine šarene proizvode možete vidjeti i na Sajmu mama poduzetnica koji će se održati u Arena Centru od 26. do 29. ožujka.
  Janja Čaisa 

Zagreb, 14.02.2014 - Torbice koje izradjuje Anica Carapic

IMG_9513

IMG_9515

IMG_9852

IMG_9910

Mami Anici Čarapić vlastiti je posao donio slobodu i više vremena s obitelji

<para>Unatoč relativno dobrom okviru Republike Hrvatske koji definira mehanizme zaštite djece, više različitih istraživanja ukazuje na poražavajuće statističke podatke koji se tiču nasilja nad djecom u Hrvatskoj. Tjelesno kažnjavanje djece zakonom je zabranjeno, no nasilje nad djecom i dalje je raširen problem. Najčešće se reagira samo na teško nasilje, a rijetko na druge oblike, primjerice psihičko ili elektroničko nasilje. U istraživanju koje je prošle godine Udruga roditelja „Korak po korak“ provela na uzorku od gotovo 6.000 ispitanika pokazalo se da čak 76,5 posto mladih procjenjuje da se njihovim vršnjacima dogodilo da ih je netko u obitelji udario, a 17 posto mladih navelo je da će, kad budu roditelji, koristiti tjelesno kažnjavanje kao odgojnu metodu. Na taj se podatak nadovezuje i činjenica da su brojna istraživanja utvrdila da postoji poveznica između međuvršnjačkog nasilja i iskustva nasilja u obitelji, odnosno da djeca koja doživljavaju nasilje u obitelji, češće čine nasilje prema vršnjacima, kao i da djeca koja doživljavaju tjelesno zlostavljanje češće doživljavaju i psihičko.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iz Udruge roditelja „Korak po korak“ upozoravaju i da roditelji i djeca nisu dovoljno educirani o problemu nasilja, što pokazuje i podatak iz istraživanja prema kojem 62 posto roditelja i 42 posto mladih nikad nisu bili na nekoj od edukacija na temu nasilja. Zabrinjava i podatak da svega 68,3 posto djelatnika škola i 62,3 posto djelatnika vrtića izražava da zna za zakonsku obvezu prijavljivanja kršenja prava djece. Nasilje u vrtićima i školama samo se ponekad prijavljuje jer djelatnici procjenjuju da sami mogu riješiti situaciju, smatraju da su posljedice prijave štetnije od posljedica nasilja, ne vjeruju u učinkovitost sustava ili se boje komplikacija sa sudom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na ove činjenice Udruga roditelja „Korak po korak“ podsjeća u okviru organizacije prvog susreta CAP pomagača, koji se održava danas i sutra u Zagrebu uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstva socijalne politike i mladih Republike Hrvatske. Susret okuplja stručnjake aktivno uključene u CAP (Child Assault Prevention) program, usmjeren na primarnu prevenciju zlostavljanja i osnaživanje djece u sprečavanju napada vršnjaka, nepoznatih osoba (otmice) i djeci poznatih odraslih osoba. Program je zaštićeno intelektualno vlasništvo Međunarodnog centra za prevenciju napada (The International Center for Assault Prevention – ICAP, New Jersey, USA), a nastoji integrirati najbolje izvore pomoći u zajednici kako bi se smanjila ranjivost djece i mladih od verbalnog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„<emphasis>Ovu konferenciju organiziramo kako bismo okupili stručnjake i ukazali na programe koje sustavno provodimo u cilju rješavanja problema nasilja nad djecom i mladima. Jedan je od tih programa i CAP program primarne prevencije nasilja nad i među djecom u vrtićima, školama i centrima za odgoj i obrazovanje, koji od 2000. godine kao regionalni trening-centar za Hrvatsku provodimo u gotovo svim županijama. U tih smo 15 godina ovim visokokvalitetnim programom obuhvatili 73.906 djece, 49.336 roditelja i 16.905 djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova, u čemu nam veliku podršku pružaju CAP pomagači koji provode program iz godine u godinu u svojim ustanovama i na taj način doprinose zaštiti djece od nasilja. Na ovoj se dvodnevnoj konferenciji prisjećamo svega što smo zajedno dosad postigli, ali i predstavljamo nove programe i projekte koji su proizašli ili se izravno naslanjaju na CAP program, poput primjerice projekta #DeleteCyberbullying“</emphasis>, pojasnila je Marina Trbus, voditeljica CAP programa iz Udruge roditelja „Korak po korak“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Program #DeleteCyberbullying predstavljen je u okviru CAP konferencije kroz seminar o sigurnosti od nasilja na internetu, a Udruga roditelja „Korak po korak“ provodi ga od 2014. godine u suradnji s Konfederacijom obiteljskih organizacija u EU (COFACE). Cilj je tog projekta educirati mlade, roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike o načinu sigurnog korištenja interneta i društvenih mreža za što, pokazuju rezultati različitih istraživanja, postoji velika potreba. U Hrvatskoj 98 posto mladih ima pristup internetu, dok 96 posto ima profil na Facebooku, pri čemu u prosjeku poznaju samo 30 posto onih s kojima su povezani kao prijatelji preko te društvene mreže, što ostavlja golem prostor za seksualno uznemiravanje ili podvođenje. Više od 60 posto mladih navodi da roditelji nemaju nadzor nad onim što rade na internetu kao i da im ne ograničavaju vrijeme na mreži, a 44 posto njih nikad ne razgovaraju s roditeljima o tome što rade online.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Udruga roditelja „Korak po korak“ ističe da u rješavanju problema nasilja ključnu ulogu ima sustav, za čije su funkcioniranje bitna sredstva koja se izdvajaju za prevenciju, ranu intervenciju, ali i podršku žrtvama te tretman počinitelja. U brojnim su nacionalnim strategijama i planovima jasno naznačeni potreba i načini da se osiguraju dostatna sredstva, međutim i dalje nedostaje stručnog kadra, tehničkih uvjeta i financijskih sredstava. Primjerice, u Hrvatskoj se za obrazovanje i znanost izdvaja samo 3,6 posto BDP-a, za razliku od europskog prosjeka koji iznosi 18 posto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © fasphotographic - Fotolia</para>

Zabrinjavajuća statistika – sedamnaest posto mladih koristit će tjelesno kažnjavanje u odgoju svoje djece U Zagrebu se održava CAP (child assault prevention) konferencija u organizaciji Udruge roditelja „Korak po korak“ Unatoč relativno dobrom okviru Republike Hrvatske koji definira mehanizme zaštite djece, više različitih istraživanja ukazuje na poražavajuće statističke podatke koji se tiču nasilja nad djecom u Hrvatskoj. Tjelesno kažnjavanje djece zakonom je zabranjeno, no nasilje nad djecom i dalje je raširen problem. Najčešće se reagira samo na teško nasilje, a rijetko na druge oblike, primjerice psihičko ili elektroničko nasilje. U istraživanju koje je prošle godine Udruga roditelja „Korak po korak“ provela na uzorku od gotovo 6.000 ispitanika pokazalo se da čak 76,5 posto mladih procjenjuje da se njihovim vršnjacima dogodilo da ih je netko u obitelji udario, a 17 posto mladih navelo je da će, kad budu roditelji, koristiti tjelesno kažnjavanje kao odgojnu metodu. Na taj se podatak nadovezuje i činjenica da su brojna istraživanja utvrdila da postoji poveznica između međuvršnjačkog nasilja i iskustva nasilja u obitelji, odnosno da djeca koja doživljavaju nasilje u obitelji, češće čine nasilje prema vršnjacima, kao i da djeca koja doživljavaju tjelesno zlostavljanje češće doživljavaju i psihičko.
   
Iz Udruge roditelja „Korak po korak“ upozoravaju i da roditelji i djeca nisu dovoljno educirani o problemu nasilja, što pokazuje i podatak iz istraživanja prema kojem 62 posto roditelja i 42 posto mladih nikad nisu bili na nekoj od edukacija na temu nasilja. Zabrinjava i podatak da svega 68,3 posto djelatnika škola i 62,3 posto djelatnika vrtića izražava da zna za zakonsku obvezu prijavljivanja kršenja prava djece. Nasilje u vrtićima i školama samo se ponekad prijavljuje jer djelatnici procjenjuju da sami mogu riješiti situaciju, smatraju da su posljedice prijave štetnije od posljedica nasilja, ne vjeruju u učinkovitost sustava ili se boje komplikacija sa sudom.
   
Na ove činjenice Udruga roditelja „Korak po korak“ podsjeća u okviru organizacije prvog susreta CAP pomagača, koji se održava danas i sutra u Zagrebu uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstva socijalne politike i mladih Republike Hrvatske. Susret okuplja stručnjake aktivno uključene u CAP (Child Assault Prevention) program, usmjeren na primarnu prevenciju zlostavljanja i osnaživanje djece u sprečavanju napada vršnjaka, nepoznatih osoba (otmice) i djeci poznatih odraslih osoba. Program je zaštićeno intelektualno vlasništvo Međunarodnog centra za prevenciju napada (The International Center for Assault Prevention – ICAP, New Jersey, USA), a nastoji integrirati najbolje izvore pomoći u zajednici kako bi se smanjila ranjivost djece i mladih od verbalnog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja.
   
„Ovu konferenciju organiziramo kako bismo okupili stručnjake i ukazali na programe koje sustavno provodimo u cilju rješavanja problema nasilja nad djecom i mladima. Jedan je od tih programa i CAP program primarne prevencije nasilja nad i među djecom u vrtićima, školama i centrima za odgoj i obrazovanje, koji od 2000. godine kao regionalni trening-centar za Hrvatsku provodimo u gotovo svim županijama. U tih smo 15 godina ovim visokokvalitetnim programom obuhvatili 73.906 djece, 49.336 roditelja i 16.905 djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova, u čemu nam veliku podršku pružaju CAP pomagači koji provode program iz godine u godinu u svojim ustanovama i na taj način doprinose zaštiti djece od nasilja. Na ovoj se dvodnevnoj konferenciji prisjećamo svega što smo zajedno dosad postigli, ali i predstavljamo nove programe i projekte koji su proizašli ili se izravno naslanjaju na CAP program, poput primjerice projekta #DeleteCyberbullying“, pojasnila je Marina Trbus, voditeljica CAP programa iz Udruge roditelja „Korak po korak“.
   
   Program #DeleteCyberbullying predstavljen je u okviru CAP konferencije kroz seminar o sigurnosti od nasilja na internetu, a Udruga roditelja „Korak po korak“ provodi ga od 2014. godine u suradnji s Konfederacijom obiteljskih organizacija u EU (COFACE). Cilj je tog projekta educirati mlade, roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike o načinu sigurnog korištenja interneta i društvenih mreža za što, pokazuju rezultati različitih istraživanja, postoji velika potreba. U Hrvatskoj 98 posto mladih ima pristup internetu, dok 96 posto ima profil na Facebooku, pri čemu u prosjeku poznaju samo 30 posto onih s kojima su povezani kao prijatelji preko te društvene mreže, što ostavlja golem prostor za seksualno uznemiravanje ili podvođenje. Više od 60 posto mladih navodi da roditelji nemaju nadzor nad onim što rade na internetu kao i da im ne ograničavaju vrijeme na mreži, a 44 posto njih nikad ne razgovaraju s roditeljima o tome što rade online.
   
Udruga roditelja „Korak po korak“ ističe da u rješavanju problema nasilja ključnu ulogu ima sustav, za čije su funkcioniranje bitna sredstva koja se izdvajaju za prevenciju, ranu intervenciju, ali i podršku žrtvama te tretman počinitelja. U brojnim su nacionalnim strategijama i planovima jasno naznačeni potreba i načini da se osiguraju dostatna sredstva, međutim i dalje nedostaje stručnog kadra, tehničkih uvjeta i financijskih sredstava. Primjerice, u Hrvatskoj se za obrazovanje i znanost izdvaja samo 3,6 posto BDP-a, za razliku od europskog prosjeka koji iznosi 18 posto.
 

Foto: © fasphotographic - Fotolia Žena.hr 

Zabrinjavajuća statistika – sedamnaest posto mladih koristit će tjelesno kažnjavanje u odgoju svoje djece

<para>Ovaj zabrinjavajući zaključak rezultat je nove studije koju je provelo <emphasis>Sveučilište u Michiganu</emphasis>, a objavljeno je u novom broju stručnog časopisa <emphasis>Child Abuse &amp; Neglect</emphasis>.</para>
<para>Djeca rođena od majki koje su iskusile nasilje u obitelji tijekom trudnoće pokazuju više simptoma emocionalne i bihevioralne traume u prvoj godini života. Među tim simptomima su: noćne more, uplašenost, strah od glasnog zvuka ili jakog svjetla, izbjegavanje fizičkog kontakta i problemi s izražavanjem užitka.</para>
<para>Stručnjaci su proučavali 182 majke starosti od 18 do 34 godine, odnosno vezu između nasilja u obitelji kojem je žena izložena tijekom trudnoće od strane muškog partnera i postnatalnih simptoma traume kod djeteta. Također, istovremeno su ispitivali stil roditeljstva koji prakticiraju majke te uzeli u obzir faktore rizika kao što je uzimanje droga i druge negativne životne okolnosti, bračni status, dob i primanja.</para>
<para>Studija je otkrila iznenađujuće snažnu vezu između nasilja u obitelji tijekom trudnoće i simptoma traume kod djeteta u prvoj godini djetetova života.</para>
<para>Profesorica psihologije i koautorica studije, Alytia Levendosky, objašnjava kako nasilje može izazvati promjene u sustavu odgovora na stres kod majke, odnosno hormon stresa kortizol držati na previsokim razinama. Povišeni kortizol tijekom trudnoće rezultira povišenjem razine kortizola kod nerođene bebe.</para>
<para>Kortizol je steroidni hormon i luči se u stresnim situacijama i s ciljem da tijelo i psihu pripremi na bijeg ili borbu. Kortizol će povisiti razinu glukoze u krvi koja je u stresnim situacijama važna jer daje organizmu energiju da bude brže, izdržljivije, snažnije. Istovremeno, imunološki sustav je potisnut jer nije od životne važnosti u tim trenutcima, a ubrzava se metabolizam masti, proteina i ugljikohidrata. Stalno povišena razina hormona kortizola u tijelu uzrokuje niz zdravstvenih tegoba: prekomjernu težinu, probleme s tlakom, dijabetes, ali i niz psiholoških tegoba kao što su osjećaj unutrašnjeg nemira, euforičnost, anksioznost, nesanica, buđenje noću, znojenje, pa čak i iracionalni strahovi, prekomjerni umor, potištenost ili depresija.
</para>
<blockquote>
 <para>"Kortizol je neurotoksičan, što znači da negativno djeluje na mozak ako je u prevelikim razinama. To može objasniti niz emiconalno-psiholoških problema kroz koje prolaze bebe nakon rođenja", objašnjava dr. Levendosky.</para>
</blockquote>
<para>
Do sad je općenito prevladavalo mišljenje da nasilje ne utječe na dijete sve do trenutka dok ga ono ne počinje samostalno percipirati i razumski shvaćati te da se jako malena djeca ne sjećaju da su ikada svjedočila nasilju. No ova studija sugerira da dijete od samih početaka, pa čak i kad je još u majčinu trbuhu, fiziološki i psihološki itekako reagira na nasilje.</para>
<para>Rezultati ove studije prvenstveno su važni za žene koje žive u nasilnim vezama ili brakovima. One trebaju osvijestiti da su žrtve nečeg što će imati itekakve posljedice ne samo na njih, već i na njihovo nerođeno dijete. Spoznaja da nasilni partner ili suprug od prvog dana izravno utječe na zdravlje djeteta, dobar je motiv da se žene što prije maknu iz nasilnih odnosa, potraže pomoć i zdraviji život za svoje dijete koje na to ima pravo.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para> </para>

Nasilje u obitelji utječe i na bebu u majčinu trbuhu Kada trudnica živi u obitelji gdje je nasilje svakodnevica, negativna i stresna situacija utjecat će i na njezinu nerođenu bebu. Ovaj zabrinjavajući zaključak rezultat je nove studije koju je provelo Sveučilište u Michiganu, a objavljeno je u novom broju stručnog časopisa Child Abuse &amp; Neglect.
Djeca rođena od majki koje su iskusile nasilje u obitelji tijekom trudnoće pokazuju više simptoma emocionalne i bihevioralne traume u prvoj godini života. Među tim simptomima su: noćne more, uplašenost, strah od glasnog zvuka ili jakog svjetla, izbjegavanje fizičkog kontakta i problemi s izražavanjem užitka.
Stručnjaci su proučavali 182 majke starosti od 18 do 34 godine, odnosno vezu između nasilja u obitelji kojem je žena izložena tijekom trudnoće od strane muškog partnera i postnatalnih simptoma traume kod djeteta. Također, istovremeno su ispitivali stil roditeljstva koji prakticiraju majke te uzeli u obzir faktore rizika kao što je uzimanje droga i druge negativne životne okolnosti, bračni status, dob i primanja.
Studija je otkrila iznenađujuće snažnu vezu između nasilja u obitelji tijekom trudnoće i simptoma traume kod djeteta u prvoj godini djetetova života.
Profesorica psihologije i koautorica studije, Alytia Levendosky, objašnjava kako nasilje može izazvati promjene u sustavu odgovora na stres kod majke, odnosno hormon stresa kortizol držati na previsokim razinama. Povišeni kortizol tijekom trudnoće rezultira povišenjem razine kortizola kod nerođene bebe.
Kortizol je steroidni hormon i luči se u stresnim situacijama i s ciljem da tijelo i psihu pripremi na bijeg ili borbu. Kortizol će povisiti razinu glukoze u krvi koja je u stresnim situacijama važna jer daje organizmu energiju da bude brže, izdržljivije, snažnije. Istovremeno, imunološki sustav je potisnut jer nije od životne važnosti u tim trenutcima, a ubrzava se metabolizam masti, proteina i ugljikohidrata. Stalno povišena razina hormona kortizola u tijelu uzrokuje niz zdravstvenih tegoba: prekomjernu težinu, probleme s tlakom, dijabetes, ali i niz psiholoških tegoba kao što su osjećaj unutrašnjeg nemira, euforičnost, anksioznost, nesanica, buđenje noću, znojenje, pa čak i iracionalni strahovi, prekomjerni umor, potištenost ili depresija.


   "Kortizol je neurotoksičan, što znači da negativno djeluje na mozak ako je u prevelikim razinama. To može objasniti niz emiconalno-psiholoških problema kroz koje prolaze bebe nakon rođenja", objašnjava dr. Levendosky.


Do sad je općenito prevladavalo mišljenje da nasilje ne utječe na dijete sve do trenutka dok ga ono ne počinje samostalno percipirati i razumski shvaćati te da se jako malena djeca ne sjećaju da su ikada svjedočila nasilju. No ova studija sugerira da dijete od samih početaka, pa čak i kad je još u majčinu trbuhu, fiziološki i psihološki itekako reagira na nasilje.
Rezultati ove studije prvenstveno su važni za žene koje žive u nasilnim vezama ili brakovima. One trebaju osvijestiti da su žrtve nečeg što će imati itekakve posljedice ne samo na njih, već i na njihovo nerođeno dijete. Spoznaja da nasilni partner ili suprug od prvog dana izravno utječe na zdravlje djeteta, dobar je motiv da se žene što prije maknu iz nasilnih odnosa, potraže pomoć i zdraviji život za svoje dijete koje na to ima pravo.

   

  Jelena Kovačić 

Domestic violence

Nasilje u obitelji utječe i na bebu u majčinu trbuhu

<para>Tijekom prvih mjeseci života, od vitalne je važnosti pravilno njegovati osjetljivu bebinu kožu i držati je suhom. Bebu treba previjati što češće, točnije barem 6-8 puta dnevno. Dakako, to nije problem kad ste kod kuće. No, što napraviti kad ste na putu?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Suha beba je sretna beba, a tko to zna bolje od Pampersa. Iz tog se razloga, Pampers uključio kao partner u obnovu kutaka za mame i bebe na 20 odabranih Ininih benzinskih postaja. Obnova bi trebala biti dovršena do ljetne sezone, a na istim će postajama  tijekom ožujka biti uveden prošireni asortiman proizvoda za njegu beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na benzinskoj postaji Vukova Gorica već je obnovljen kutak za mame i bebe. Ondje roditelje u modernom i ugodnom ambijentu očekuje potrebna oprema za njegu njihovih beba - stolić i podloga za prematanje, kanta za pelene, stolica za dojenje i dezinfekcijsko sredstvo za ruke. Prigodne dječje dekoracije u prostoru dodatno  stvaraju ugodan ambijent za djecu i njihove obitelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U to se uvjerila naša poznata voditeljica i mlada mama Zlata Muck koja je podijelila s nama svoje oduševljenje ovim novitetom i rekla ”<emphasis>Razveselio me ovaj mali privatni, ugodni kutak koji nama mamama, a i tatama, uvelike olakšava pripreme i samo putovanje u zemlji. Putovanje s malim djetetom nije jednostavno i zahtjeva dosta planiranja, pa je veliko olakšanje znati unaprijed da te čekaju ovakvi punktovi”.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“<emphasis>Kod odabira postaja za preuređenje Pampers i INA su se orijentirali na benzinske postaje na autocestama, kako bi obiteljima s malom djecom olakšali putovanja, osigurali mjesto za odmor, kao i previjanje djeteta te kupovinu proizvoda za djecu. Ova inicijativa samo je jedan u nizu primjera kojima Pampers, osim svojim proizvodima, pokušava na konkretan način olakšati ovo uzbudljivo vrijeme u životima roditelja”</emphasis>, izjavila je u ime tvrtke P&amp;G Antonija Svirčić, Customer &amp; Channel Marketing Manager.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„<emphasis>INA kontinuirano prati i prilagođava se željama i potrebama svojih potrošača. Iz tog razloga na benzinske postaje uvodimo nove sadržaje, kao što je ovaj obiteljski kutak, za koji smo sigurni da će  olakšati putovanje mnogim roditeljima i njihovim najmlađim članovima obitelji</emphasis>“, rekao je Borko Buturac, direktor Inine Službe upravljanja kategorijama negoriva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Do početka ljetne sezone Pampersova previjališta bit će dostupna na još 19 Ininih benzinskih postaja: Virovitica-Radićeva, Knin-grad, Zir-istok, Zir-zapad, Brinje-istok, Brinje-zapad, Gradna-jug, Gradna-sjever, Novi Marof-istok, Novi Marof-zapad, Kozjak-jug, Kozjak-sjever, Prokljan-jug, Prokljan-sjever, Rastovica, Spačva-Lubanj, Bačva-jug, Bačva-sjever i Lepa Bukva.</para>

Pravilna njega, sretna beba…  čak i kad ste na putu! Za to će se pobrinuti Pampers i INA, te će na odabranim Ininim benzinskim postajama roditeljima biti dostupni Pampersovi kutci za previjanje beba, čime im se olakšavaju duga putovanja. Tijekom prvih mjeseci života, od vitalne je važnosti pravilno njegovati osjetljivu bebinu kožu i držati je suhom. Bebu treba previjati što češće, točnije barem 6-8 puta dnevno. Dakako, to nije problem kad ste kod kuće. No, što napraviti kad ste na putu?
   
Suha beba je sretna beba, a tko to zna bolje od Pampersa. Iz tog se razloga, Pampers uključio kao partner u obnovu kutaka za mame i bebe na 20 odabranih Ininih benzinskih postaja. Obnova bi trebala biti dovršena do ljetne sezone, a na istim će postajama  tijekom ožujka biti uveden prošireni asortiman proizvoda za njegu beba.
   
Na benzinskoj postaji Vukova Gorica već je obnovljen kutak za mame i bebe. Ondje roditelje u modernom i ugodnom ambijentu očekuje potrebna oprema za njegu njihovih beba - stolić i podloga za prematanje, kanta za pelene, stolica za dojenje i dezinfekcijsko sredstvo za ruke. Prigodne dječje dekoracije u prostoru dodatno  stvaraju ugodan ambijent za djecu i njihove obitelji.
   
U to se uvjerila naša poznata voditeljica i mlada mama Zlata Muck koja je podijelila s nama svoje oduševljenje ovim novitetom i rekla ”Razveselio me ovaj mali privatni, ugodni kutak koji nama mamama, a i tatama, uvelike olakšava pripreme i samo putovanje u zemlji. Putovanje s malim djetetom nije jednostavno i zahtjeva dosta planiranja, pa je veliko olakšanje znati unaprijed da te čekaju ovakvi punktovi”.
   
   
“Kod odabira postaja za preuređenje Pampers i INA su se orijentirali na benzinske postaje na autocestama, kako bi obiteljima s malom djecom olakšali putovanja, osigurali mjesto za odmor, kao i previjanje djeteta te kupovinu proizvoda za djecu. Ova inicijativa samo je jedan u nizu primjera kojima Pampers, osim svojim proizvodima, pokušava na konkretan način olakšati ovo uzbudljivo vrijeme u životima roditelja”, izjavila je u ime tvrtke P&amp;G Antonija Svirčić, Customer &amp; Channel Marketing Manager.
   
„INA kontinuirano prati i prilagođava se željama i potrebama svojih potrošača. Iz tog razloga na benzinske postaje uvodimo nove sadržaje, kao što je ovaj obiteljski kutak, za koji smo sigurni da će  olakšati putovanje mnogim roditeljima i njihovim najmlađim članovima obitelji“, rekao je Borko Buturac, direktor Inine Službe upravljanja kategorijama negoriva.
   
Do početka ljetne sezone Pampersova previjališta bit će dostupna na još 19 Ininih benzinskih postaja: Virovitica-Radićeva, Knin-grad, Zir-istok, Zir-zapad, Brinje-istok, Brinje-zapad, Gradna-jug, Gradna-sjever, Novi Marof-istok, Novi Marof-zapad, Kozjak-jug, Kozjak-sjever, Prokljan-jug, Prokljan-sjever, Rastovica, Spačva-Lubanj, Bačva-jug, Bačva-sjever i Lepa Bukva. Žena.hr 

Pravilna njega, sretna beba…  čak i kad ste na putu!

<para>Uvijek vedar i nasmiješen, susret s njim ulijeva nadu da još uvijek ima entuzijasta koje nije pojeo sustav, koji na mlade naraštaje prenosi ne samo znanje nego i optimističan pristup struci.</para>
<para>Na pitanje kako postati sretan, za čime žudi svako živo biće, nastavnik Ibraković poručuje da ključ leži u vrtlarenju: „Od zdravog vrta do zdravog čovjeka vodi direktan put koji nije uvijek ugodan, ali je pouzdan. Za biovrtlarenje potrebno je samo malo hrabrosti, otvoreno srce i oči koje nisu zamućene predrasudama.“</para>
<para> 
</para>
<heading4>Učenje se ne zasniva na prisili nego na znatiželji</heading4>
<para>
Vrtlarenje je za ovog iznimnog nastavnika mnogo više od poziva. On u ekološkom vrtu vidi transcedentalno iskustvo, put koji kroz rad vodi do trajnog osjećaja sreće i fizičkog i psihičkog zdravlja, iskustvo koje svatko mora svojevoljno okusiti na vlastitoj koži. Svemu tome poučava i svoje učenike u velikoj učionici na otvorenom – školskom vrtu. „Samo znatiželja vodi znanju. Cjelovito ekološko, povezano razmišljanje i učenje ne zasniva se na prisili. Ono stvara živo primijenjeno znanje i osposobljenost za dostojanstven život“, ističe nastavnik.</para>
<para/>
<para>Da je svaki vrt kreacija uvjerit će se svatko tko kroči u školski vrt Srednje škole M. A. Reljkovića. Impresivan vrt sastoji se od perivoja na kojemu bi pozavidjele neke kurije. S jedne strane dugačke cvjetne gredice, drveće, drvene umjetničke skulpture i maleni bazenčić s mostom, s druge staklenici, mirisni začinski tradicijski vrt, voće i povrće. I o svemu tome skrbe se upravo učenici uz pomoć svojih nastavnika.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Ekološko-vrtlarska skupina - očuvanje i razvoj biološke raznolikosti</heading4>
<para>
Profesor Ibraković više od deset godina vodi Ekološko-vrtlarsku skupinu (EkV) kojoj je osnovna zadaća očuvanje i razvoj biološke raznolikosti. Učenici kroz rad u EkV skupini rade na sakupljanju, razmjeni i čuvanju starog sjemena kako bi vratili sjećanje na značajke tradicijskog vrta.</para>
<para>Vrtovi naših baki i prabaki bili su prepuni različitih sorti voća i povrća. Rajčice, tikvice, patlidžani svih boja i oblika, tradicionalne ograde, upotreba isključivo prirodnih materijala... Sve su to odlike tradicionalnog, ali i modernog ekološkog vrta.</para>
<para/>
<para>Stoljetno podcjenjivanje seljačkog rada i bespoštedna tržišna utakmica doveli su do toga da mala obiteljska gospodarstva masovno propadaju dok je naše tržište preplavljeno hranom iz uvoza. Zabrinutost za prehrambeni suverenitet kao naše pravo na zdravu i lokalnu prehranu i proizvodnju bez ugrožavanja ljudi ili okoliša nikad nije bila veća, kao i strah od korporacija koje postupno preuzimaju kontrolu nad osnovnim resursima i našim životima.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Djeci valja omogućiti da steknu svijest o povezanosti s prirodom</heading4>
<para>
„Mi imamo vrtove, ali u njima više nema tradicijskih sorti voćaka, povrća i ukrasnog cvijeća. Tradicijski vrtovi u Slavoniji su u potpunosti nestali“, kaže nam nastavnik. Cilj je obnoviti, vratiti i sačuvati tradicijski seoski vrt edukacijom mladih naraštaja. „Pri osmišljavanju aktivnosti koje će se odvijati u našem vrtu, razmišljali smo, možda je za mnoge odrasle kasno, ali djeci valja omogućiti da steknu svijest o povezanosti s prirodom, svijetom i mjestom u kojem žive“, kazao nam je nastavnik Ibraković.</para>
<para>S jedne strane teška ekonomska situacija u zemlji, nezaposlenost, neobradiva slavonska polja, a s druge strane nerijetko zastarjeli nastavni sadržaji ne daju smesti nastavnika Ibrakovića u svom naumu. „Ja i učitelj u meni pokušavamo samo slijediti nekakvu duhovnu tradiciju čiji se korijeni nalaze u dalekoj prošlosti, daleko od svih izazova sadašnjosti. No valja imati na umu da osviješteni novi turist traži gospodarstva na kojem će mu biti servirana hrana od organsko-biološki proizvedenih namirnica“, kaže Ibraković.</para>
<para/>
<para> 
</para>
<heading4>Razvoj lokalne ekonomije svima donosi dobrobit</heading4>
<para>
Ibraković vjeruje u ruralni održivi razvoj koji se mora temeljiti na čvrstoj vezi s tradicijom i svim njezinim elementima. Time bi se u dogledno vrijeme otvorila nova radna mjesta, čime bi se značajno povećale šanse mladih i obrazovanih ljudi za ostanak na tim područjima.</para>
<para>Nastavnik-vrtlar ističe važnost povezivanja svakodnevnih navika sa zdravljem, lokalnom ekonomijom i lokalnom zajednicom u kojoj vladaju povjerenje i suradnja. „Očajavanju nema mjesta! Tu smo da podupremo jedni druge, da usmjerimo kupovnu moć u poticanje i razvoj lokalne ekonomije na dobrobit svih nas, da vratimo dostojanstvo selu i obnovimo raskinute veze, fine niti naših lokalnih zajednica“, kaže Ibraković.</para>
<para> 
</para>
<heading6>*Vehid Ibraković, dipl. inž. poljoprivrede je profesor savjetnik na mjestu poljoprivrednih stručnih predmeta; voditelj je Međužupanijskog stručnog vijeća za poljoprivredu; autor je mnogih stručnih radova, predavač je na projektima cjeloživotnog učenja, predavač u suradnji s Lokalnom akcijskom grupom Posavina, osnivač i član nekoliko udruga od kojih izdvajamo udrugu „Despik“ za promicanje i poticanje uzgoja i prerade ljekovite lavande, ostalog ljekovitog bilja i pčelarstva...</heading6>
<para>
 </para>

Nastavnik-vrtlar i učenici u misiji očuvanja tradicijskog seoskog vrta „Sretan učitelj + sretni učenici = sretni ljudi“, moto je nastavnika-vrtlara Vehida Ibrakovića, predavača poljoprivrednih predmeta u Srednjoj školi M. A. Reljkovića u Slavonskom Brodu. Uvijek vedar i nasmiješen, susret s njim ulijeva nadu da još uvijek ima entuzijasta koje nije pojeo sustav, koji na mlade naraštaje prenosi ne samo znanje nego i optimističan pristup struci.
Na pitanje kako postati sretan, za čime žudi svako živo biće, nastavnik Ibraković poručuje da ključ leži u vrtlarenju: „Od zdravog vrta do zdravog čovjeka vodi direktan put koji nije uvijek ugodan, ali je pouzdan. Za biovrtlarenje potrebno je samo malo hrabrosti, otvoreno srce i oči koje nisu zamućene predrasudama.“
 

Učenje se ne zasniva na prisili nego na znatiželji

Vrtlarenje je za ovog iznimnog nastavnika mnogo više od poziva. On u ekološkom vrtu vidi transcedentalno iskustvo, put koji kroz rad vodi do trajnog osjećaja sreće i fizičkog i psihičkog zdravlja, iskustvo koje svatko mora svojevoljno okusiti na vlastitoj koži. Svemu tome poučava i svoje učenike u velikoj učionici na otvorenom – školskom vrtu. „Samo znatiželja vodi znanju. Cjelovito ekološko, povezano razmišljanje i učenje ne zasniva se na prisili. Ono stvara živo primijenjeno znanje i osposobljenost za dostojanstven život“, ističe nastavnik.

Da je svaki vrt kreacija uvjerit će se svatko tko kroči u školski vrt Srednje škole M. A. Reljkovića. Impresivan vrt sastoji se od perivoja na kojemu bi pozavidjele neke kurije. S jedne strane dugačke cvjetne gredice, drveće, drvene umjetničke skulpture i maleni bazenčić s mostom, s druge staklenici, mirisni začinski tradicijski vrt, voće i povrće. I o svemu tome skrbe se upravo učenici uz pomoć svojih nastavnika.
 

Ekološko-vrtlarska skupina - očuvanje i razvoj biološke raznolikosti

Profesor Ibraković više od deset godina vodi Ekološko-vrtlarsku skupinu (EkV) kojoj je osnovna zadaća očuvanje i razvoj biološke raznolikosti. Učenici kroz rad u EkV skupini rade na sakupljanju, razmjeni i čuvanju starog sjemena kako bi vratili sjećanje na značajke tradicijskog vrta.
Vrtovi naših baki i prabaki bili su prepuni različitih sorti voća i povrća. Rajčice, tikvice, patlidžani svih boja i oblika, tradicionalne ograde, upotreba isključivo prirodnih materijala... Sve su to odlike tradicionalnog, ali i modernog ekološkog vrta.

Stoljetno podcjenjivanje seljačkog rada i bespoštedna tržišna utakmica doveli su do toga da mala obiteljska gospodarstva masovno propadaju dok je naše tržište preplavljeno hranom iz uvoza. Zabrinutost za prehrambeni suverenitet kao naše pravo na zdravu i lokalnu prehranu i proizvodnju bez ugrožavanja ljudi ili okoliša nikad nije bila veća, kao i strah od korporacija koje postupno preuzimaju kontrolu nad osnovnim resursima i našim životima.
 

Djeci valja omogućiti da steknu svijest o povezanosti s prirodom

„Mi imamo vrtove, ali u njima više nema tradicijskih sorti voćaka, povrća i ukrasnog cvijeća. Tradicijski vrtovi u Slavoniji su u potpunosti nestali“, kaže nam nastavnik. Cilj je obnoviti, vratiti i sačuvati tradicijski seoski vrt edukacijom mladih naraštaja. „Pri osmišljavanju aktivnosti koje će se odvijati u našem vrtu, razmišljali smo, možda je za mnoge odrasle kasno, ali djeci valja omogućiti da steknu svijest o povezanosti s prirodom, svijetom i mjestom u kojem žive“, kazao nam je nastavnik Ibraković.
S jedne strane teška ekonomska situacija u zemlji, nezaposlenost, neobradiva slavonska polja, a s druge strane nerijetko zastarjeli nastavni sadržaji ne daju smesti nastavnika Ibrakovića u svom naumu. „Ja i učitelj u meni pokušavamo samo slijediti nekakvu duhovnu tradiciju čiji se korijeni nalaze u dalekoj prošlosti, daleko od svih izazova sadašnjosti. No valja imati na umu da osviješteni novi turist traži gospodarstva na kojem će mu biti servirana hrana od organsko-biološki proizvedenih namirnica“, kaže Ibraković.

 

Razvoj lokalne ekonomije svima donosi dobrobit

Ibraković vjeruje u ruralni održivi razvoj koji se mora temeljiti na čvrstoj vezi s tradicijom i svim njezinim elementima. Time bi se u dogledno vrijeme otvorila nova radna mjesta, čime bi se značajno povećale šanse mladih i obrazovanih ljudi za ostanak na tim područjima.
Nastavnik-vrtlar ističe važnost povezivanja svakodnevnih navika sa zdravljem, lokalnom ekonomijom i lokalnom zajednicom u kojoj vladaju povjerenje i suradnja. „Očajavanju nema mjesta! Tu smo da podupremo jedni druge, da usmjerimo kupovnu moć u poticanje i razvoj lokalne ekonomije na dobrobit svih nas, da vratimo dostojanstvo selu i obnovimo raskinute veze, fine niti naših lokalnih zajednica“, kaže Ibraković.
 

*Vehid Ibraković, dipl. inž. poljoprivrede je profesor savjetnik na mjestu poljoprivrednih stručnih predmeta; voditelj je Međužupanijskog stručnog vijeća za poljoprivredu; autor je mnogih stručnih radova, predavač je na projektima cjeloživotnog učenja, predavač u suradnji s Lokalnom akcijskom grupom Posavina, osnivač i član nekoliko udruga od kojih izdvajamo udrugu „Despik“ za promicanje i poticanje uzgoja i prerade ljekovite lavande, ostalog ljekovitog bilja i pčelarstva...

  Janja Čaisa 

IMG_0824

Slika4566

vrt 10

???????????????????????????????

Nastavnik-vrtlar i učenici u misiji očuvanja tradicijskog seoskog vrta

<para>Nitko nikada nije rekao da je trudnoća lagan period, ali neki problematični simptomi zapravo mogu biti znak da je vaša trudnoća zdrava i dobro napreduje.</para>
<para>Evo nekoliko simptoma koji za vas i vaše dijete znače da je sve u redu.</para>
<para>Slabo krvarenje</para>
<para>Kada se događa? Otprilike od 4. do 6. tjedna trudnoće.</para>
<para>Zašto je dobro? Tragovi krvi na donjem rublju mogu zabrinuti svaku buduću mamu, ali ako se to dogodi u ranoj trudnoći nema razloga za paniku. Uobičajeno se događa 6-12 dana nakon oplodnje, a posljedica je usađivanja oplođene jajne stanice u stijenke maternice, uslijed čega dolazi do laganog krvarenja. Boja krvi može varirati od svijetlo crvene do tamno smeđe, što ovisi o vremenu koliko se krv zadržala u maternici. U oba slučaja je to normalan proces.</para>
<para>Jutarnje mučnine</para>
<para>Kada se događaju? Uobičajeno u prvom tromjesečju.</para>
<para>Što dobro donose? Iako tjedni borbe s jutarnjim mučninama (ne dajte se zavarati ovim terminom „jutarnje“ – znaju se javljati kroz cijeli dan) zaista mogu oslabiti trudnicu, smatraju se neizostavnim dijelom zdrave trudnoće. Još se ne zna točan razlog njihove pojave, ali stručnjaci smatraju da bi visoka razina hormona trudnoće ß-hCG u krvi tijekom prvog tromjesečja trudnoće, mogla biti jedan od razloga pretjerane stimulacije centra za mučninu i povraćanje. U svakom slučaju povećanje ovog hormona potrebno je za uspješan razvoj ploda.</para>
<para>Ovaj neugodni simptom može biti i koristan za vas i vaše dijete. Nova istraživanja pokazuju da je kod trudnica koje iskuse jutarnje mučnine manja vjerojatnost spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda. A uz to, njihova djeca imaju manje prirođenih mana, te kasnije postižu bolje rezultate na testovima inteligencije.</para>
<para>Također, mučnine i povraćanja drže trudnice podalje od prehrane koja bi mogla naškoditi fetusu u prvom tromjesečju dok se odvija razvoj organa. Zbog simptoma koje osjećaju, prisiljene su jesti blagu hranu, najčešće voće i povrće, čime se sprječava potencijalna izloženost štetnim tvarima.</para>
<para>Pa ipak, ne morate se brinuti ni ako nemate jutarnje mučnine. Mnogo je žena koje je ovaj simptom zaobišao, pa su rodile savršeno zdrave bebe.</para>
<para>Bolne i povećane grudi.</para>
<para>Kada se to događa? Obično rano u prvom tromjesečju.</para>
<para>Zašto je to dobro? Za ovo možete okriviti porast razine estrogena i progesterona koji su potrebni u trudnoći. Naravno, možda ćete se osjećati kao da sa sobom svuda nosite dvije lubenice, ali to je dobar znak da plod napreduje.</para>
<para>Pojačan vaginalni iscjedak</para>
<para>Kada se događa? Tijekom cijele trudnoće.</para>
<para>Zašto je dobro? Ne morate se brinuti ako uočite iscjedak na svojim gaćicama. Bezopasan je i ima svoju ulogu – održava vašu vaginu čistom, a količina tijekom trudnoće je povećana zbog pojačanog protoka krvi u tom području. Količina iscjetka će se povećavati kako trudnoća bude odmicala, a kada postane lagano krvav i sluzav znači da se porod jako približio.</para>
<para>Ipak, ako primijetite promjene u izgledu iscjetka, možda će biti potrebno liječenje. Posjetite liječnika ako vaš iscjedak postane:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Neugodnog mirisa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sluzav, bijele ili sive boje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Žut ili zelen</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Grudast</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Promjene iscjetka mogu biti povezane s bakterijskom vaginozom ili parazitskom infekcijom od kojih se neke povezuju s povećanim rizikom od pobačaja ili preranog poroda. Iz tog razloga potrebno je posjetiti liječnika i posavjetovati se.</para>

Neugodni simptomi trudnoće koji znače da je sve u redu Žgaravica, zatvor, bolovi u leđima – samo su neki od simptoma trudnoće. Nitko nikada nije rekao da je trudnoća lagan period, ali neki problematični simptomi zapravo mogu biti znak da je vaša trudnoća zdrava i dobro napreduje.
Evo nekoliko simptoma koji za vas i vaše dijete znače da je sve u redu.
Slabo krvarenje
Kada se događa? Otprilike od 4. do 6. tjedna trudnoće.
Zašto je dobro? Tragovi krvi na donjem rublju mogu zabrinuti svaku buduću mamu, ali ako se to dogodi u ranoj trudnoći nema razloga za paniku. Uobičajeno se događa 6-12 dana nakon oplodnje, a posljedica je usađivanja oplođene jajne stanice u stijenke maternice, uslijed čega dolazi do laganog krvarenja. Boja krvi može varirati od svijetlo crvene do tamno smeđe, što ovisi o vremenu koliko se krv zadržala u maternici. U oba slučaja je to normalan proces.
Jutarnje mučnine
Kada se događaju? Uobičajeno u prvom tromjesečju.
Što dobro donose? Iako tjedni borbe s jutarnjim mučninama (ne dajte se zavarati ovim terminom „jutarnje“ – znaju se javljati kroz cijeli dan) zaista mogu oslabiti trudnicu, smatraju se neizostavnim dijelom zdrave trudnoće. Još se ne zna točan razlog njihove pojave, ali stručnjaci smatraju da bi visoka razina hormona trudnoće ß-hCG u krvi tijekom prvog tromjesečja trudnoće, mogla biti jedan od razloga pretjerane stimulacije centra za mučninu i povraćanje. U svakom slučaju povećanje ovog hormona potrebno je za uspješan razvoj ploda.
Ovaj neugodni simptom može biti i koristan za vas i vaše dijete. Nova istraživanja pokazuju da je kod trudnica koje iskuse jutarnje mučnine manja vjerojatnost spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda.  A uz to, njihova djeca imaju manje prirođenih mana, te kasnije postižu bolje rezultate na testovima inteligencije.
Također, mučnine i povraćanja drže trudnice podalje od prehrane koja bi mogla naškoditi fetusu u prvom tromjesečju dok se odvija razvoj organa. Zbog simptoma koje osjećaju, prisiljene su jesti blagu hranu, najčešće voće i povrće, čime se sprječava potencijalna izloženost štetnim tvarima.
Pa ipak, ne morate se brinuti ni ako nemate jutarnje mučnine. Mnogo je žena koje je ovaj simptom zaobišao, pa su rodile savršeno zdrave bebe.
Bolne i povećane grudi.
Kada se to događa? Obično rano u prvom tromjesečju.
Zašto je to dobro? Za ovo možete okriviti porast razine estrogena i progesterona koji su potrebni u trudnoći. Naravno, možda ćete se osjećati kao da sa sobom svuda nosite dvije lubenice, ali to je dobar znak da plod napreduje.
Pojačan vaginalni iscjedak
Kada se događa? Tijekom cijele trudnoće.
Zašto je dobro? Ne morate se brinuti ako uočite iscjedak na svojim gaćicama. Bezopasan je i ima svoju ulogu – održava vašu vaginu čistom, a količina tijekom trudnoće je povećana zbog pojačanog protoka krvi u tom području. Količina iscjetka će se povećavati kako trudnoća bude odmicala, a kada postane lagano krvav i sluzav znači da se porod jako približio.
Ipak, ako primijetite promjene u izgledu iscjetka, možda će biti potrebno liječenje. Posjetite liječnika ako vaš iscjedak postane:


   
      Neugodnog mirisa
   
   
      Sluzav, bijele ili sive boje
   
   
      Žut ili zelen
   
   
      Grudast
   


Promjene iscjetka mogu biti povezane s bakterijskom vaginozom ili parazitskom infekcijom od kojih se neke povezuju s povećanim rizikom od pobačaja ili preranog poroda. Iz tog razloga potrebno je posjetiti liječnika i posavjetovati se. Mateja Krizmanić 

Übelkeit

Neugodni simptomi trudnoće koji znače da je sve u redu

<para>Istražili smo koje su najčešće u našim krajevima.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Želučane tegobe</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Male djevojčice nisu baš uvijek slatke. Jake mučnine znače da nosite djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Položaj spavanja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Obratite pozornost na koju stranu liježete uvečer. Ako vam je tijekom trudnoće draže spavati na lijevoj strani – nosite dečka, ako pak na desnoj – iščekujete djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Mekane ili suhe ruke</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako su vam ruke suhe tijekom trudnoće – nosite dečka, a ako su vam jako mekane – čekate djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Žudnja za hranom</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Vaša omiljena hrana u trudnoći također vam može otkriti kojeg je spola beba. Ako žudite za citrusima kao i sladoledom, čokoladom i bombonima, dobit ćete djevojčicu. A ako češće posežete za čipsom, perecima i kokicama, dječak je na putu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Trudničke akne</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako vam uslijed divljanja hormona izbiju akne, nosite djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Graciozna ili nespretna trudnoća</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako imate osjećaj da vam dani glatko prolaze, čekate djevojčicu. Ako pak ide šepavo, bit će dječak.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Debljanje u licu</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako se vaše lice sve više zaokružuje, znači da čekate djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Promjene raspoloženja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako ste iskusili trudničke nagle promjene raspoloženja, stiže djevojčica.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Visoki ili niski trbuh</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako vam je trbuh nisko – bit će dečko, a ako je visoko – bit će djevojčica.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Test viskom</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Skinite prsten i stavite ga na konac. Zanjišite ga iznad trbuha, ako ide naprijed natrag – čekate sina; ako ide u krugu – čekate kći.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Test dlanova</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kada vas netko pita da mu pokažete dlanove, kako ih postavite može otkriti kojeg je spola vaše dijete. Ako pokažete dlanove prema gore, djevojčica je; a ako pokažete dlanove prema dolje, dječak je.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Predviđanje male djece</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kada se nađete u društvu s malom djecom, možete otkriti što nosite. Ako se dijete zainteresira za vas, djevojčica je, a ako vas ignorira, nosite dječaka.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Bijeli luk</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Jedenje češnjaka još je jedan način za predviđanje spola. Ako miris češnjaka kasnije bude izbijao iz vaših pora, nosite dječaka, ako mirisa nema – djevojčicu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Parni i neparni brojevi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako se usporede majčina dob i godina u kojoj je ostala trudna, prema starim Majama, odmah će biti jasno što nosite. Ako je jedan broj neparan, a drugi paran, tada žena nosi dječaka. Ako su oba broja parna ili neparna, dijete je žensko.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Otkucaji srca bebe</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako su otkucaji viši od 150 puta u minuti, djevojčica je. A ako su manji od 150, dječak je.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Stres</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Dijete će vjerojatnije biti onoga spola kao roditelj koji je bio manje pod stresom u vrijeme začeća.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Značenje snova</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako za vrijeme trudnoće sanjate da ćete dobiti djevojčicu, rodit ćete dječaka. Vrijedi i obrnuto.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Veličina grudi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako je za vrijeme trudnoće vaša lijeva dojka veća od desne, nosite dječaka. A ako je veća desna, nosite djevojčicu.</para>
<para>Sada smo vas naučili kako da „starim metodama“ predvidite spol djeteta prije pravog pregleda kod liječnika. Ipak, nemojte se razočarati ako ne postanete stručnjak iz prve, uz malo vježbe i vi ćete uskoro trudnicama u prolazu na prvi pogled moći pogoditi što nose.</para>

Bapske priče – nosite li djevojčicu ili dječaka? Brojne bapske priče tvrde da spol djeteta mogu otkriti bez posjeta doktoru i bez ultrazvuka. Ne treba im puno vjerovati, jer nisu znanstveno utemeljene, ali znaju biti zabavne. Istražili smo koje su najčešće u našim krajevima.


   
      Želučane tegobe
   


Male djevojčice nisu baš uvijek slatke. Jake mučnine znače da nosite djevojčicu.


   
      Položaj spavanja
   


Obratite pozornost na koju stranu liježete uvečer. Ako vam je tijekom trudnoće draže spavati na lijevoj strani – nosite dečka, ako pak na desnoj – iščekujete djevojčicu.


   
      Mekane ili suhe ruke
   


Ako su vam ruke suhe tijekom trudnoće – nosite dečka, a ako su vam jako mekane – čekate djevojčicu.


   
      Žudnja za hranom
   


Vaša omiljena hrana u trudnoći također vam može otkriti kojeg je spola beba. Ako žudite za citrusima kao i sladoledom, čokoladom i bombonima, dobit ćete djevojčicu. A ako češće posežete za čipsom, perecima i kokicama, dječak je na putu.


   
      Trudničke akne
   


Ako vam uslijed divljanja hormona izbiju akne, nosite djevojčicu.


   
      Graciozna ili nespretna trudnoća
   


Ako imate osjećaj da vam dani glatko prolaze, čekate djevojčicu. Ako pak ide šepavo, bit će dječak.


   
      Debljanje u licu
   


Ako se vaše lice sve više zaokružuje, znači da čekate djevojčicu.


   
      Promjene raspoloženja
   


Ako ste iskusili trudničke nagle promjene raspoloženja, stiže djevojčica.


   
      Visoki ili niski trbuh
   


Ako vam je trbuh nisko – bit će dečko, a ako je visoko – bit će djevojčica.


   
      Test viskom
   


Skinite prsten i stavite ga na konac. Zanjišite ga iznad trbuha, ako ide naprijed natrag – čekate sina; ako ide u krugu – čekate kći.


   
      Test dlanova
   


Kada vas netko pita da mu pokažete dlanove, kako ih postavite može otkriti kojeg je spola vaše dijete. Ako pokažete dlanove prema gore, djevojčica je; a ako pokažete dlanove prema dolje, dječak je.


   
      Predviđanje male djece
   


Kada se nađete u društvu s malom djecom, možete otkriti što nosite. Ako se dijete zainteresira za vas, djevojčica je, a ako vas ignorira, nosite dječaka.


   
      Bijeli luk
   


Jedenje češnjaka još je jedan način za predviđanje spola. Ako miris češnjaka kasnije bude izbijao iz vaših pora, nosite dječaka, ako mirisa nema – djevojčicu.


   
      Parni i neparni brojevi
   


Ako se usporede majčina dob i godina u kojoj je ostala trudna, prema starim Majama, odmah će biti jasno što nosite. Ako je jedan broj neparan, a drugi paran, tada žena nosi dječaka. Ako su oba broja parna ili neparna, dijete je žensko.


   
      Otkucaji srca bebe
   


Ako su otkucaji viši od 150 puta u minuti, djevojčica je. A ako su manji od 150, dječak je.


   
      Stres
   


Dijete će vjerojatnije biti onoga spola kao roditelj koji je bio manje pod stresom u vrijeme začeća.


   
      Značenje snova
   


Ako za vrijeme trudnoće sanjate da ćete dobiti djevojčicu, rodit ćete dječaka. Vrijedi i obrnuto.


   
      Veličina grudi
   


Ako je za vrijeme trudnoće vaša lijeva dojka veća od desne, nosite dječaka. A ako je veća desna, nosite djevojčicu.
Sada smo vas naučili kako da „starim metodama“ predvidite spol djeteta prije pravog pregleda kod liječnika. Ipak, nemojte se razočarati ako ne postanete stručnjak iz prve, uz malo vježbe i vi ćete uskoro trudnicama u prolazu na prvi pogled moći pogoditi što nose. Mateja Krizmanić 

Pregnant Belly with Baby Socks

Bapske priče – nosite li djevojčicu ili dječaka?

<para>Čini se kao jednostavni zadatak, ali za mnoge roditelje to je pravi pothvat i operacija koja zahtijeva strpljenje i vještinu.</para>
<para>Kada su bolesne, bebice su razdražljive i plačljive, često su nemirne i ne žele jesti, pa im je teško bilo što staviti u usta u nadi da će progutati, a kamoli lijek koji nije uvijek ugodnog okusa. Neke bebe progutat će ga bez problema, a druge će negodovati, pljuckati i odbijati progutati sirup.</para>
<para>Postoji nekoliko pravila kojih se dobro pridržavati kada bebi dajete lijek u obliku sirupa. Pokušajte uhvatiti trenutak kada je smirena. Prije nego joj se približite s lijekom, mazite je, ljubite i pokušajte je opustiti. Umjesto žličice, kod davanja lijeka bebi koristite čistu dezinficiranu špricu (može vam je dati pedijatar ili je kupite u ljekarni). Lijek u šprici, u količini i dozi koju je odredio pedijatar, pripremite ranije kako bi vam bila pri ruci dok s bebom uhvatite najpovoljniji trenutak.</para>
<para>Bebu držite u položaju u kojem je držite kada je dojite ili hranite i nježno stavite vrh šprice u bebina usta. Ciljajte na područje između desni i unutrašnjosti obraza. Ne stavljajte špricu direktno na jezik, tamo je puno okusnih bradavica i bebu će nepoznati okus možda neugodno iznenaditi, posebno ako je lijek bljutav i beba nije nikad probala taj okus te će ga vrlo brzo ispljunuti.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Kad ste smjestili špricu u bebinim ustima, polagano, dio po dio istiskujte tekućinu u usta. Dozvolite bebi da postepeno guta lijek, a nakon što je sve progutala, dajte joj odmah bočicu s mlijekom ili nekom drugom omiljenom tekućinom koju voli. Na taj način poznati će okus isprati okus lijeka. Nakon upotrebe, špricu očistite i operite u običnoj toploj vodi kako se ne bi napravile naslage i razvile u njoj bakterije.</para>
<para>Ako beba odbija progutati lijek, u dogovoru s pedijatrom pokušajte ga zamijeniti nekim koji ima isto djelovanje, ali je voćnog ili nekog drugog okusa koji će dijete lakše prihvatiti. Ako ni to nije moguće, pitajte pedijatra smijete li pomiješati lijek, odnosno sirup s nekom drugom slatkastom tekućinom, a da ne izgubi djelovanje.</para>
<para>Ako ni to ne pomogne, trebat ćete asistenciju partnera ili supruga ili neke druge odrasle osobe. Bebu čvrsto umotajte u dekicu ili ručnik kako bi joj imobilizirali ručice i spriječili je da odgurne vašu ruku i lijek od sebe. Ako nastavi mahati glavicom i zatvarati usta, zamolite pomagača da bebi nježno prstima začepi nosić kako bi otvorila usta i disala na usta. Kad otvori usta, otpustite nosić da beba može disati i istovremeno joj u usta polagano ubrizgate lijek, postepeno i nakon svake malene količine nježno joj pritisnite obraze skupa u takozvane "riblje usnice" ili "riblji poljubac". Na taj način ćete je spriječiti da ispljune lijek. Možete bebi lagano podići rukom bradicu, da lakše proguta ono što mora da bi što prije ozdravila.
</para>
<heading2>Još nekoliko učinkovitih trikova</heading2>
<para>
Opustite se. Vaša beba će, bez obzira koliko je malena, osjetiti da ste napeti i nervozni zbog davanja lijeka. Iako zbog bolesti možda neće biti raspoložena, ali pokušajte je opustiti zezanjem, pričajte joj kako uskoro treba dati "čarobni sokić" zbog kojeg će ozdraviti. Recite joj da je baš fini i ukusan i da ćete to brzo obaviti, a onda se možete dalje maziti. Govoreći na glas o davanju lijeka kao nečem što uopće nije tako strašno, uvjerit ćete i sami sebe te cijelom postupku pristupiti puno ležernije.</para>
<para>Ne dajte bebi da vidi lijek. Ako beba vidi lijek i špricu, a prvi pokušaj bude neuspješan, vrlo brzo će povezati da s tom bočicom koju mama drži u rukama dolazi nešto "fuj, fuj". Možete bebu uzeti u naručje i nekoliko joj puta prekriti okice rukama i igrati se "ku-ku" ili "sad me vidiš, sad me ne vidiš" igrice. Nakon nekoliko "ku-ku", prekrijte bebi okice, stavite špricu u usta i ona neće ni primijetiti da je u igri progutala lijek.</para>
<para>Lijek davajte prije jela jer će gladna beba radije i spremnije otvarati usta i biti voljnija probati nove okuse. Iskustva mama također govore da je bolje lijek davati noću kad je beba uspavana, pa ni ne primijeti da je popila sirup. Mnogima pomaže i gurnuti bebi u ruku mobitel s nekom pjesmicom i igricom koja će joj zaokupiti pažnju dok joj u usta stavljate špricu s lijekom.</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/rjgAgn8V-cI"/>
<para> </para>

Kako bebi dati lijek koji je neugodnog okusa? Bebica je bolesna i mora uzimati određenu količinu lijeka koji je odredio pedijatar u određeno vrijeme. Čini se kao jednostavni zadatak, ali za mnoge roditelje to je pravi pothvat i operacija koja zahtijeva strpljenje i vještinu.
Kada su bolesne, bebice su razdražljive i plačljive, često su nemirne i ne žele jesti, pa im je teško bilo što staviti u usta u nadi da će progutati, a kamoli lijek koji nije uvijek ugodnog okusa. Neke bebe progutat će ga bez problema, a druge će negodovati, pljuckati i odbijati progutati sirup.
Postoji nekoliko pravila kojih se dobro pridržavati kada bebi dajete lijek u obliku sirupa. Pokušajte uhvatiti trenutak kada je smirena. Prije nego joj se približite s lijekom, mazite je, ljubite i pokušajte je opustiti. Umjesto žličice, kod davanja lijeka bebi koristite čistu dezinficiranu špricu (može vam je dati pedijatar ili je kupite u ljekarni). Lijek u šprici, u količini i dozi koju je odredio pedijatar, pripremite ranije kako bi vam bila pri ruci dok s bebom uhvatite najpovoljniji trenutak.
Bebu držite u položaju u kojem je držite kada je dojite ili hranite i nježno stavite vrh šprice u bebina usta. Ciljajte na područje između desni i unutrašnjosti obraza. Ne stavljajte špricu direktno na jezik, tamo je puno okusnih bradavica i bebu će nepoznati okus možda neugodno iznenaditi, posebno ako je lijek bljutav i beba nije nikad probala taj okus te će ga vrlo brzo ispljunuti.

   Kad ste smjestili špricu u bebinim ustima, polagano, dio po dio istiskujte tekućinu u usta. Dozvolite bebi da postepeno guta lijek, a nakon što je sve progutala, dajte joj odmah bočicu s mlijekom ili nekom drugom omiljenom tekućinom koju voli. Na taj način poznati će okus isprati okus lijeka. Nakon upotrebe, špricu očistite i operite u običnoj toploj vodi kako se ne bi napravile naslage i razvile u njoj bakterije.
Ako beba odbija progutati lijek, u dogovoru s pedijatrom pokušajte ga zamijeniti nekim koji ima isto djelovanje, ali je voćnog ili nekog drugog okusa koji će dijete lakše prihvatiti. Ako ni to nije moguće, pitajte pedijatra smijete li pomiješati lijek, odnosno sirup s nekom drugom slatkastom tekućinom, a da ne izgubi djelovanje.
Ako ni to ne pomogne, trebat ćete asistenciju partnera ili supruga ili neke druge odrasle osobe. Bebu čvrsto umotajte u dekicu ili ručnik kako bi joj imobilizirali ručice i spriječili je da odgurne vašu ruku i lijek od sebe. Ako nastavi mahati glavicom i zatvarati usta, zamolite pomagača da bebi nježno prstima začepi nosić kako bi otvorila usta i disala na usta. Kad otvori usta, otpustite nosić da beba može disati i istovremeno joj u usta polagano ubrizgate lijek, postepeno i nakon svake malene količine nježno joj pritisnite obraze skupa u takozvane "riblje usnice" ili "riblji poljubac". Na taj način ćete je spriječiti da ispljune lijek. Možete bebi lagano podići rukom bradicu, da lakše proguta ono što mora da bi što prije ozdravila.

Još nekoliko učinkovitih trikova

Opustite se. Vaša beba će, bez obzira koliko je malena, osjetiti da ste napeti i nervozni zbog davanja lijeka. Iako zbog bolesti možda neće biti raspoložena, ali pokušajte je opustiti zezanjem, pričajte joj kako uskoro treba dati "čarobni sokić" zbog kojeg će ozdraviti. Recite joj da je baš fini i ukusan i da ćete to brzo obaviti, a onda se možete dalje maziti. Govoreći na glas o davanju lijeka kao nečem što uopće nije tako strašno, uvjerit ćete i sami sebe te cijelom postupku pristupiti puno ležernije.
Ne dajte bebi da vidi lijek. Ako beba vidi lijek i špricu, a prvi pokušaj bude neuspješan, vrlo brzo će povezati da s tom bočicom koju mama drži u rukama dolazi nešto "fuj, fuj". Možete bebu uzeti u naručje i nekoliko joj puta prekriti okice rukama i igrati se "ku-ku" ili "sad me vidiš, sad me ne vidiš" igrice. Nakon nekoliko "ku-ku", prekrijte bebi okice, stavite špricu u usta i ona neće ni primijetiti da je u igri progutala lijek.
Lijek davajte prije jela jer će gladna beba radije i spremnije otvarati usta i biti voljnija probati nove okuse. Iskustva mama također govore da je bolje lijek davati noću kad je beba uspavana, pa ni ne primijeti da je popila sirup. Mnogima pomaže i gurnuti bebi u ruku mobitel s nekom pjesmicom i igricom koja će joj zaokupiti pažnju dok joj u usta stavljate špricu s lijekom.


  Jelena Kovačić 

Baby bekommt Vitamin D oder Vitamin K mit Spritze

Kako bebi dati lijek koji je neugodnog okusa?

<para>Ti strahovi često izblijede kad steknu više samopouzdanja i neovisnosti, ali kako njihova mašta buja novi se ubrzo pojavljuju.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Grmljavina</heading4>
<para>
Glasan i nepredvidljiv zvuk može biti šokantan za malo dijete. Kada vaše dijete prekrije uši rukama, priznaje da se boji, ali vi mu možete reći zašto je grmljavina uzbudljiva. Objasnite da su oluje normalna pojava („Imamo sunčane i oblačne dane, a ponekad i one s kišom i grmljavinom. Ali, ne brini – unutra u kući smo suhi i na sigurnom.“).</para>
<para>Za sljedeći put možete pripremiti „Ples s grmljavinom“, tako će vaše dijete te neugodne zvukove povezati s razigranosti i smijehom, a zaboraviti na tjeskobu koju je osjećalo. Stupajte po kući udarajući kuhačama lonce i tave, možda na kraju poželi i češće grmljavinsko nevrijeme. Na vrhuncu oluje, možete dijete primiti na ruke i polako se približiti prozoru, kako bi iz sigurnosti vašeg zagrljaja moglo vidjeti što se vani događa.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Psi</heading4>
<para>
Razumljivo je da je dijete uznemireno dok mu nestašni susjedov pas prilazi. Pas ga može vrlo lako uplašiti glasnim lajanjem, uzbuđenim skakanjem ili lizanjem njegova lica. Neka dijete zna da se većina pasa ponaša prijateljski. Ako u šetnji vidite psa koji se dopada djetetu, pitajte vlasnika je li sigurno da ga dijete podraga. Budite sigurni da dijete zna to napraviti na pravi način: Neka dozvoli psu da ga prvo onjuši, a tek onda ga može počeškati iza ušiju. Pohvalite dijete za svaki, pa i najmanji, korak koje je poduzelo kako bi se suprotstavilo svome strahu.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kostimirani likovi</heading4>
<para>
Iako vaše dijete s velikim zanimanjem i radošću gleda Paju Patka i ostale crtane likove, kada ih vidi uživo vjerojatno je izbezumljeno. Kostimi u prirodnoj veličini mogu biti zastrašujući za malu djecu, jer dijelovi tijela znaju biti ekstremno neproporcionalni. Također, izrazi na licima likova se ne mijenjaju, što isto može biti zbunjujuće i uznemirujuće za dijete.</para>
<para>Da bi djetetu pomogli shvatiti što su kostimi, držite masku ispred lica, a zatim ju maknite da vidi da je mama ili tata ispod. Dozvolite mu da i on stavi masku jer će mu to stvoriti osjećaj kontrole. Ako idete u zabavni park ili na neko dječje događanje gdje se šeću maskote, kada ih sretnete prvo im „dajte pet“, a potom pitajte dijete želi li pozdraviti lika. Ako nije spremno, pričekajte neki drugi put.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Noćna stvorenja</heading4>
<para>
Nemojte se iznenaditi ako vaše dijete, koje je do sinoć imalo počinak za poželjeti, odjednom pruža otpor odlasku na spavanje, jer se boji biti samo u mračnoj sobi. Mala noćna lampica sa zanimljivim likovima može sobu učiniti manje zastrašujućom, a isto to mogu napraviti i posebna dekica ili plišana igračka.</para>
<para>Kada se dijete boji čudovišta, trebate mu pokazati da tamo u mraku nema ničega. I zato, umjesto da djetetu govorite kako ga štitite i čuvate, povedite ga do tog mračnog kutka sobe i pokažite mu da je sve u redu. Pomozite mu da se polako suoči sa svojim strahovima.</para>
<para>Svome djetetu možete pomoći tako da ustalite rutinu, te da ona uključuje maženje, čitanje i pjevanje koje će opustiti malog strašljivca prije nego li mu kažete laku noć.</para>
<para>Međutim, na strah od čudovišta i ostalih stvorenja koja se pojavljuju noću, najbolje je utjecati danju. Morate svome djetetu dati do znanja da razumijete njegov strah, ali i pažljivo mu reći da su čudovišta samo plod njegove mašte.</para>
<para>Igranje uloga može vam pomoći kod ovog straha jer djetetu na taj način shvaća da je to samo igra. Neka ulogu strašnog čudovišta prvo ima dijete, a vi budite uplašena žrtva i bježite od njega. Kada dođe red na vas nespretno posrćite i padajte, pustite dijete da pobjegne izigravajući da ga ne možete uhvatiti. Također možete zajedno crtati čudovišta, ali ne zaboravite im staviti velike osmjehe – tako da izgledaju šašavo, a ne strašno.</para>

Kako pomoći djetetu da se riješi svojih najvećih strahova? Mala su djeca sklona plašiti se svega što im se čini kao prijetnja njihovoj sigurnosti, a to mogu biti nama bezopasne stvari, kao što su glasni zvukovi ili psi. Ti strahovi često izblijede kad steknu više samopouzdanja i neovisnosti, ali kako njihova mašta buja novi se ubrzo pojavljuju.
 

Grmljavina

Glasan i nepredvidljiv zvuk može biti šokantan za malo dijete. Kada vaše dijete prekrije uši rukama, priznaje da se boji, ali vi mu možete reći zašto je grmljavina uzbudljiva. Objasnite da su oluje normalna pojava („Imamo sunčane i oblačne dane, a ponekad i one s kišom i grmljavinom. Ali, ne brini – unutra  u kući smo suhi i na sigurnom.“).
Za sljedeći put možete pripremiti „Ples s grmljavinom“, tako će vaše dijete te neugodne zvukove povezati s razigranosti i smijehom, a zaboraviti na tjeskobu koju je osjećalo. Stupajte po kući udarajući kuhačama lonce i tave, možda na kraju poželi i češće grmljavinsko nevrijeme. Na vrhuncu oluje, možete dijete primiti na ruke i polako se približiti prozoru, kako bi iz sigurnosti vašeg zagrljaja moglo vidjeti što se vani događa.
 

Psi

Razumljivo je da je dijete uznemireno dok mu nestašni susjedov pas prilazi. Pas ga može vrlo lako uplašiti glasnim lajanjem, uzbuđenim skakanjem ili lizanjem njegova lica. Neka dijete zna da se većina pasa ponaša prijateljski. Ako u šetnji vidite psa koji se dopada djetetu, pitajte vlasnika je li sigurno da ga dijete podraga. Budite sigurni da dijete zna to napraviti na pravi način: Neka dozvoli psu da ga prvo onjuši, a tek onda ga može počeškati iza ušiju. Pohvalite dijete za svaki, pa i najmanji, korak koje je poduzelo kako bi se suprotstavilo svome strahu.
 

Kostimirani likovi

Iako vaše dijete s velikim zanimanjem i radošću gleda Paju Patka i ostale crtane likove, kada ih vidi uživo vjerojatno je izbezumljeno. Kostimi u prirodnoj veličini mogu biti zastrašujući za malu djecu, jer dijelovi tijela znaju biti ekstremno neproporcionalni. Također, izrazi na licima likova se ne mijenjaju, što isto može biti zbunjujuće i uznemirujuće za dijete.
Da bi djetetu pomogli shvatiti što su kostimi, držite masku ispred lica, a zatim ju maknite da vidi da je mama ili tata ispod. Dozvolite mu da i on stavi masku jer će mu to stvoriti osjećaj kontrole. Ako idete u zabavni park ili na neko dječje događanje gdje se šeću maskote, kada ih sretnete prvo im „dajte pet“, a potom pitajte dijete želi li pozdraviti lika. Ako nije spremno, pričekajte neki drugi put.
 

Noćna stvorenja

Nemojte se iznenaditi ako vaše dijete, koje je do sinoć imalo počinak za poželjeti, odjednom pruža otpor odlasku na spavanje, jer se boji biti samo u mračnoj sobi. Mala noćna lampica sa zanimljivim likovima može sobu učiniti manje zastrašujućom, a isto to mogu napraviti i posebna dekica ili plišana igračka.
Kada se dijete boji čudovišta, trebate mu pokazati da tamo u mraku nema ničega. I zato, umjesto da djetetu govorite kako ga štitite i čuvate, povedite ga do tog mračnog kutka sobe i pokažite mu da je sve u redu. Pomozite mu da se polako suoči sa svojim strahovima.
Svome djetetu možete pomoći tako da ustalite rutinu, te da ona uključuje maženje, čitanje i pjevanje koje će opustiti malog strašljivca prije nego li mu kažete laku noć.
Međutim, na strah od čudovišta i ostalih stvorenja koja se pojavljuju noću, najbolje je utjecati danju. Morate svome djetetu dati do znanja da razumijete njegov strah, ali i pažljivo mu reći da su čudovišta samo plod njegove mašte.
Igranje uloga može vam pomoći kod ovog straha jer djetetu na taj način shvaća da je to samo igra. Neka ulogu strašnog čudovišta prvo ima dijete, a vi budite uplašena žrtva i bježite od njega. Kada dođe red na vas nespretno posrćite i padajte, pustite dijete da pobjegne izigravajući da ga ne možete uhvatiti. Također možete zajedno crtati čudovišta, ali ne zaboravite im staviti velike osmjehe – tako da izgledaju šašavo, a ne strašno. Mateja Krizmanić 

uplasena djeca_fdp

Kako pomoći djetetu da se riješi svojih najvećih strahova?

<para>Možete pripremiti štapiće, trokutiće, kockice i druge zanimljive oblike šarenog voća ili povrća. Dijete će na taj način više uživati u obroku nego kada ga roditelj hrani, jer se može poigrati hranom, istraživati i tako razvijati finu motoriku, kao i koordinaciju oko-ruka i ruka-usta.</para>
<para>Na ovaj način možete ponuditi voće, povrće, kruh, meso, umake, čak i slastice (vodeći računa o <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/">kalendaru dohrane</ulink>), budite kreativni i pustite mašti na volju. Budite sigurni da ono što nudite bebi nije pretvrdo, ali ni premekano. Kada namirnicu režete na štapiće, vodite računa o tome da budu barem 5 cm dugački, tj. da dio viri iz djetetove šake. U početku će dijete samo taj dio moći pojesti, dok će ostatak služiti kao „drškica“. Tek kada savlada dodatne pokrete moći će pojesti sve.</para>
<para>Prije prvog finger food obroka pripremite se na malo (ok, vjerojatno malo više) nereda i naoružajte se strpljenjem. Možda ćete doći u napast da „pomognete“ djetetu, ali oduprite se. Važno je da za početak finger food ponudite kada je dijete sito. Manje će biti nervozno i moći će se upustiti u opušteno istraživanje raznih boja, mirisa, okusa i tekstura. U početku će ovi obroci završiti s vrlo malo pojedene hrane, ali svakim sljedećim pokušajem dijete će biti sve vještije, a time će rasti i njegovo samopouzdanje.</para>
<para>Prvi ovakav obrok možete ponuditi kada dijete počne samostalno sjediti u hranilici (što je otprilike oko 8. mjeseca starosti). Glavna zanimacija djece te dobi je istraživanje svijeta stavljanjem stvari u usta, a zamislite oduševljenje kad shvate da su neke od „igračaka“ poprilično ukusne.</para>
<para>Ako mislite da dijete neće moći jesti ovako pripremljenu hranu jer nema zubiće, varate se. „Cuclanjem“ djeca usitnjavaju hranu, ali si i masiraju zubno meso. Tako da hrana ponuđena na ovaj način, u vrijeme izbijanja zubića, ima i terapijski učinak. Kada primijetite nicanje zubića, imajte spremne štapiće voća i povrća u hladnjaku, koje možete ponuditi djetetu umjesto klasičnih gumenih grickalica.</para>
<para>Najbolja prva hrana za djecu:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Cijelo povrće kuhano u vodi ili na pari (grašak, slatki kukuruz)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Cvjetovi brokule i cvjetače kuhani u vodi ili na pari</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kuhani ili pečeni (na papiru za pečenje u pećnici) štapići povrća – mrkve, krumpira, batata, pastrnjaka, tikvice, bundeve</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sirovi štapići krastavaca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tanki štapići mesa – topli ili hladni</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Voće – kruške, jabuke, breskve, nektarine, banane – narezano na štapiće ili komadiće raznih oblika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Štapići kruha ili dvopeka – suhi ili s namazima</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kroz nekoliko tjedana mališani u potpunosti usavrše samostalno hranjenje, a tada hranu (i igru) možete dovesti na novu razinu. Pripremite im jednostavni umak. Djeca uglavnom uživaju u umacima, zapravo, više uživaju u samom umakanju hrane.</para>
<para>Napravite humus, umak od graška, umak od crvene paprike i mahune, kremasti sir i jogurt s vlascem, jogurt i krastavac ili umak od patlidžana – ideja je na stotine. Malo eksperimentirajte i vidite što vaše dijete voli. Uz umake koje posebno voli vjerojatno će prije pojesti i štapiće namirnice koja mu je manje draga.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Je li dijete dovoljno pojelo?</heading4>
<para>
Naučite vjerovati djetetu. Svako dijete je stručnjak kada je u pitanju njegov apetit i potreba za hranom. Imajte na umu da je želudac djece malen, otprilike veličine njihove šake i zato je potrebno da jedu manje, ali češće. Ako se dijete samostalno hrani, najčešće će roditeljima dati jasan signal kada je gotovo. Oni ponekad hranu komad po komad počnu bacati sa stola ili jednim potezom ruke sve „pometu“ na pod. Neka su djeca nešto suptilnija i počnu odmahivati glavom ili vraćati roditeljima preostalu hranu. Sve u svemu, poruka će vam biti jasna.</para>
<para>Hranjenje ne mora biti „samo“ hranjenje. Namirnice koje ponudite djetetu na istraživanje mogu biti jednako efikasne kao i najskuplje didaktičke igračke. Ali jednu stvar ne zaboravite – nikad, ali baš NIKAD ne ostavljajte dijete bez nadzora dok ono jede.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>Izvor: Beba - vođa dohrane: pomognite svojoj bebi da se zdravo hrani / Gill Rapley, Tracey Murkett</emphasis>
</para>

Baby finger food: Omogućite bebi da hranu jede prstićima Finger food ili hrana koja se jede prstima, savršen je obrok za vaše dijete koje ne zna koristiti žlicu i vilicu. Možete pripremiti štapiće, trokutiće, kockice i druge zanimljive oblike šarenog voća ili povrća. Dijete će na taj način više uživati u obroku nego kada ga roditelj hrani, jer se može poigrati hranom, istraživati i tako razvijati finu motoriku, kao i koordinaciju oko-ruka i ruka-usta.
Na ovaj način možete ponuditi voće, povrće, kruh, meso, umake, čak i slastice (vodeći računa o kalendaru dohrane), budite kreativni i pustite mašti na volju. Budite sigurni da ono što nudite bebi nije pretvrdo, ali ni premekano. Kada namirnicu režete na štapiće, vodite računa o tome da budu barem 5 cm dugački, tj. da dio viri iz djetetove šake. U početku će dijete samo taj dio moći pojesti, dok će ostatak služiti kao „drškica“. Tek kada savlada dodatne pokrete moći će pojesti sve.
Prije prvog finger food obroka pripremite se na malo (ok, vjerojatno malo više) nereda i naoružajte se strpljenjem. Možda ćete doći u napast da „pomognete“ djetetu, ali oduprite se. Važno je da za početak finger food ponudite kada je dijete sito. Manje će biti nervozno i moći će se upustiti u opušteno istraživanje raznih boja, mirisa, okusa i tekstura. U početku će ovi obroci završiti s vrlo malo pojedene hrane, ali svakim sljedećim pokušajem dijete će biti sve vještije, a time će rasti i njegovo samopouzdanje.
Prvi ovakav obrok možete ponuditi kada dijete počne samostalno sjediti u hranilici (što je otprilike oko 8. mjeseca starosti). Glavna zanimacija djece te dobi je istraživanje svijeta stavljanjem stvari u usta, a zamislite oduševljenje kad shvate da su neke od „igračaka“ poprilično ukusne.
Ako mislite da dijete neće moći jesti ovako pripremljenu hranu jer nema zubiće, varate se. „Cuclanjem“ djeca usitnjavaju hranu, ali si i masiraju zubno meso. Tako da hrana ponuđena na ovaj način, u vrijeme izbijanja zubića, ima i terapijski učinak. Kada primijetite nicanje zubića, imajte spremne štapiće voća i povrća u hladnjaku, koje možete ponuditi djetetu umjesto klasičnih gumenih grickalica.
Najbolja prva hrana za djecu:


   
      Cijelo povrće kuhano u vodi ili na pari (grašak, slatki kukuruz)
   
   
      Cvjetovi brokule i cvjetače kuhani u vodi ili na pari
   
   
      Kuhani ili pečeni (na papiru za pečenje u pećnici) štapići povrća – mrkve, krumpira, batata, pastrnjaka, tikvice, bundeve
   
   
      Sirovi štapići krastavaca
   
   
      Tanki štapići mesa – topli ili hladni
   
   
      Voće – kruške, jabuke, breskve, nektarine, banane – narezano na štapiće ili komadiće raznih oblika
   
   
      Štapići kruha ili dvopeka – suhi ili s namazima
   


Kroz nekoliko tjedana mališani u potpunosti usavrše samostalno hranjenje, a tada hranu (i igru) možete dovesti na novu razinu. Pripremite im jednostavni umak. Djeca uglavnom uživaju u umacima, zapravo, više uživaju u samom umakanju hrane.
Napravite humus, umak od graška, umak od crvene paprike i mahune, kremasti sir i jogurt s vlascem, jogurt i krastavac ili umak od patlidžana – ideja je na stotine. Malo eksperimentirajte i vidite što vaše dijete voli. Uz umake koje posebno voli vjerojatno će prije pojesti i štapiće namirnice koja mu je manje draga.
 

Je li dijete dovoljno pojelo?

Naučite vjerovati djetetu. Svako dijete je stručnjak kada je u pitanju njegov apetit i potreba za hranom. Imajte na umu da je želudac djece malen, otprilike veličine njihove šake i zato je potrebno da jedu manje, ali češće. Ako se dijete samostalno hrani, najčešće će roditeljima dati jasan signal kada je gotovo. Oni ponekad hranu komad po komad počnu bacati sa stola ili jednim potezom ruke sve „pometu“ na pod. Neka su djeca nešto suptilnija i počnu odmahivati glavom ili vraćati roditeljima preostalu hranu. Sve u svemu, poruka će vam biti jasna.
Hranjenje ne mora biti „samo“ hranjenje. Namirnice koje ponudite djetetu na istraživanje mogu biti jednako efikasne kao i najskuplje didaktičke igračke. Ali jednu stvar ne zaboravite – nikad, ali baš NIKAD ne ostavljajte dijete bez nadzora dok ono jede.


   Izvor: Beba - vođa dohrane: pomognite svojoj bebi da se zdravo hrani / Gill Rapley, Tracey Murkett
 Mateja Krizmanić 

Little boy eating spaghetti with pasta on his head

Baby finger food: Omogućite bebi da hranu jede prstićima

<para>Nasilje preko interneta – cyberbullying, na žalost je sve češće, a time i štetno za pojedinca i društvo. Ovakva vrsta nasilja klasificira se situacijama kada su djeca ili tinejdžeri izloženi napadima druge djece, primjerice putem društvenih mreža, mobitela, telefona, interneta. Donosimo vam osnovne činjenice s kojima bi svaki roditelj morao biti upoznat i znati kako se postaviti prema ovom problemu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Jednako je opasno kao i psihičko zlostavljanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jako je važno da je roditelj svjestan kako je internetsko zlostavljanje opasno u istoj mjeri kao i psihičko. Ništa više, ništa manje. Tjelesno zlostavljanje dovodi do strahova i raznih psihičkih prijetnji, a cyberbullying se u konačnici može objasniti kao pravo psihičko zlostavljanje. I to upravo zbog toga što se događa (većinom) na internetu kojeg djeca smatraju utočištem i razonodom, a može dovesti do dugotrajne emocionalne patnje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Može se dogoditi bilo gdje i bilo kad 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cyberbullying je dalekosežna prijetnja koja se može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Oduzimanje mobitela, čak i zabrana interneta, ponekad neće nužno pomoći. Djeci je internet dostupan svugdje, a pogotovo raširenost društvenih mreža ističe prijetnje koje donosi cyberbullying. Obavezno pristupite metodi razgovora sa svojim djetetom o tome kakve opasnosti pruža internet i društvene mreže i kakvo nasilničko ponašanje se može dogoditi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Djeca drže za sebe što se događa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čak i ako imate jako dobar odnos sa svojim djetetom, budite svjesni da djeca ponekad i taje što se ustvari događa. To sve iz razloga jer ih je sram priznati ili strah od toga da im ne oduzmete privilegije poput interneta, mobitela i slično. Zapravo je na roditelju da shvati kada nešto nije u redu i pokuša promijeniti i utjecati na to.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budite primjer 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Problem nastaje kada roditelji, pošto dosta njih danas ima Facebook ili neku drugu društvenu mrežu, krenu u ponašanje koje se njima nimalo ne priliči. To djeci šalje krivu poruku i stvara konfuziju. Budite primjer svojem djetetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 I vaše dijete može biti netko tko prakticira cyberbullying
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nemojte biti presigurni u to da ste dijete odgojili na pravi način. Tinejdžeri se ponekad ponašaju skroz drugačije kada nitko ne vidi. Ako sumnjate na to da je vaše dijete podložno tome da maltretira druge i u tome ne vidi ništa loše – vrijeme je za ozbiljan razgovor. Najvažnije je da prepoznate takve znakove na vrijeme i spriječite ih, a djetetu date do znanja o kakvom se ozbiljnom problemu radi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete mora imati nekoga kome se može povjeriti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To se prvenstveno odnosi na nekog odraslog s kime si je dijete dobro. Bilo da je to otac, majka, baka, djed, psiholog u školi... Vrlo je važno da djeca znaju da takve osobe postoje i da se imaju kome povjeriti u slučaju da zatreba riješiti kakav problem, zatražiti savjet ili bilo što drugo. Djeci je najvažniji osjećaj povjerenja s nekim.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Baš ako i škola, školsko dvorište i slična mjesta, tako i internet može preko noći postati neprijatelj broj jedan. Najbolji način borbe protiv nasilja jest ignoriranje istog. Jednom kad nasilnik vidi kolika je ta mjera ignoriranja – odustat će i sam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: allwomantalks.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto:  © gemphotography - Fotolia</para>

Stvari koje bi svaki roditelj trebao znati o cyberbullyingu Budite oprezni i spriječite moguće nasilje na vrijeme Nasilje preko interneta – cyberbullying, na žalost je sve češće, a time i štetno za pojedinca i društvo. Ovakva vrsta nasilja klasificira se situacijama kada su djeca ili tinejdžeri izloženi napadima druge djece, primjerice putem društvenih mreža, mobitela, telefona, interneta. Donosimo vam osnovne činjenice s kojima bi svaki roditelj morao biti upoznat i znati kako se postaviti prema ovom problemu.
   
   
   Jednako je opasno kao i psihičko zlostavljanje
   
   
Jako je važno da je roditelj svjestan kako je internetsko zlostavljanje opasno u istoj mjeri kao i psihičko. Ništa više, ništa manje. Tjelesno zlostavljanje dovodi do strahova i raznih psihičkih prijetnji, a cyberbullying se u konačnici može objasniti kao pravo psihičko zlostavljanje. I to upravo zbog toga što se događa (većinom) na internetu kojeg djeca smatraju utočištem i razonodom, a može dovesti do dugotrajne emocionalne patnje. 
   
   Može se dogoditi bilo gdje i bilo kad 
   
   
Cyberbullying je dalekosežna prijetnja koja se može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Oduzimanje mobitela, čak i zabrana interneta, ponekad neće nužno pomoći. Djeci je internet dostupan svugdje, a pogotovo raširenost društvenih mreža ističe prijetnje koje donosi cyberbullying. Obavezno pristupite metodi razgovora sa svojim djetetom o tome kakve opasnosti pruža internet i društvene mreže i kakvo nasilničko ponašanje se može dogoditi. 
   
   Djeca drže za sebe što se događa
   
   
Čak i ako imate jako dobar odnos sa svojim djetetom, budite svjesni da djeca ponekad i taje što se ustvari događa. To sve iz razloga jer ih je sram priznati ili strah od toga da im ne oduzmete privilegije poput interneta, mobitela i slično. Zapravo je na roditelju da shvati kada nešto nije u redu i pokuša promijeniti i utjecati na to.
   
   Budite primjer 
   
   
Problem nastaje kada roditelji, pošto dosta njih danas ima Facebook ili neku drugu društvenu mrežu, krenu u ponašanje koje se njima nimalo ne priliči. To djeci šalje krivu poruku i stvara konfuziju. Budite primjer svojem djetetu.
   
   I vaše dijete može biti netko tko prakticira cyberbullying
   
   
Nemojte biti presigurni u to da ste dijete odgojili na pravi način. Tinejdžeri se ponekad ponašaju skroz drugačije kada nitko ne vidi. Ako sumnjate na to da je vaše dijete podložno tome da maltretira druge i u tome ne vidi ništa loše – vrijeme je za ozbiljan razgovor. Najvažnije je da prepoznate takve znakove na vrijeme i spriječite ih, a djetetu date do znanja o kakvom se ozbiljnom problemu radi. 
   
   Dijete mora imati nekoga kome se može povjeriti
   
   
To se prvenstveno odnosi na nekog odraslog s kime si je dijete dobro. Bilo da je to otac, majka, baka, djed, psiholog u školi... Vrlo je važno da djeca znaju da takve osobe postoje i da se imaju kome povjeriti u slučaju da zatreba riješiti kakav problem, zatražiti savjet ili bilo što drugo. Djeci je najvažniji osjećaj povjerenja s nekim.
   
   
Baš ako i škola, školsko dvorište i slična mjesta, tako i internet može preko noći postati neprijatelj broj jedan. Najbolji način borbe protiv nasilja jest ignoriranje istog. Jednom kad nasilnik vidi kolika je ta mjera ignoriranja – odustat će i sam.
 

Izvor: allwomantalks.com
Foto:  © gemphotography - Fotolia T.K. 

Stvari koje bi svaki roditelj trebao znati o cyberbullyingu

<para>O tome <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kada-zapoceti-dohranu/">kada započeti dohranu</ulink> pisali smo nedavno, ali dobar dio pitanja vezanih uz ovu temu često se odnosi na „Kako“.</para>
<para>Nekoliko je smjernica koje vam mi možemo dati, ali najvažnije je da pratite dijete i ritam koji njemu najviše odgovara. Nemojte početak dohrane pretjerano ozbiljno shvatiti kroz nutricionističke brojke. Djetetu je u ovoj dobi mlijeko i dalje glavni izvor nutrijenata, a dohrana znači igru, istraživanje i učenje.</para>
<para>Morate biti svjesni da to što ste vi nešto zagrabili žličicom i prinijeli djetetovim ustima ne znači i da dijete zna što bi sada trebalo napraviti. Prije nego počne sama dohrana, a dijete je naučilo sjediti, možete ga u vrijeme obiteljskog obroka dovesti za stol – bit će mu zanimljivo pratiti što obitelj radi, a ujedno će i učiti o (za njega) novom načinu hranjenja.</para>
<para>Ovisno o kalendaru dohrane koji odlučite pratiti, možete početi s voćem, povrćem ili žitaricama. Ako se još niste odlučili, možete preuzeti i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/">ovaj</ulink>. Preporuka koju imamo za vas je da razmislite o povrću, jer ono ima neutralniji okus od voća kod kojeg bi se beba mogla naviknuti na slatkoću pa kasnije i odbijati druge okuse. Žitarice je, zbog vremena koje je potrebno za probavljanje, možda najbolje ostaviti za malo kasnije.</para>
<para>Zapremnina malog želuca vašeg djeteta koje je naviklo isključivo na mlijeko nije velika i u početku će pojesti svega 1-3 žličice nove hrane. Možda se to vama čini malo, ali to je upoznavanje s namirnicom i sasvim je normalna količina za bebu.</para>
<para>Prvi čvrsti obrok djetetu je najbolje uvesti u jutarnjim satima kako bi imali cijeli dan za praćenje eventualnih alergijskih reakcija. Na njih treba posumnjati ako se nakon davanja hrane pojave:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Promjene u probavnom traktu: proljev, nadimanje, plinovi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Promjene na koži u vidu osipa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Promjene u dišnom traktu kao što su kašalj, kihanje ili curenje nosa</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Zbog moguće pojave alergijskih reakcija nova se hrana bebama uvodi relativno sporo, jedna do dvije namirnice tjedno – otprilike 3-5 dana nudite jednu namirnicu, ako nema reakcije možete prijeći na sljedeću. Ako u jednom ili dva dana djetetu date više namirnica i pojavi se reakcija – nećete znati na što je dijete alergično.</para>
<para>Sve što djetetu pripremate u njegovoj prvoj godini života mora biti bez soli, šećera i začina. To ne znači nužno da mu morate kuhati posebno i odvojeno. Jednostavno iz lonca u kojem se kuha zajednički ručak prije začinjavanja izvadite ono što ćete ponuditi djetetu.</para>
<para>Jeste primijetili kako sam spomenula „nuđenje“, a ne „hranjenje“ djeteta? Da, ponudite djetetu na tanjuru jednu, dvije ili tri namirnice (koje je zasebno već probalo) i dozvolite mu da istražuje. Najlakše će mu biti ako te namirnice narežete na štapiće dužine otprilike 5 cm ili ponudite nešto poput brokule koju može držati za stabljiku dok jede cvjetiće. Više je dobrobiti koje proizlaze iz samostalnog hranjenja, a neke od važnijih su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Potiče se sposobnost žvakanja, a time i bolji razvoj govora</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Značajno se potiče razvoj fine motorike djeteta i koordinacija oko-ruka, što će mu kasnije pomoći u razvoju vještina poput crtanja i pisanja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete razvija sposobnosti proučavanja okusa, teksture, boje i mirisa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Potiče se djetetova samostalnost i jača se njegovo samopouzdanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete uči uz pomoć osjetila (vida, dodira, sluha, njuha i okusa) bolje razumijevati svijet oko sebe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djetetu je omogućeno da samo kontrolira apetit, što može spriječiti kasnije poremećaje u prehrani.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 
</para>
<heading4>Promjena stolice</heading4>
<para>
Kada dijete počne konzumirati čvrstu hranu, vjerojatno će doći do promjene izgleda stolice. To je normalna pojava i ne treba vas zabrinjavati. Neke namirnice omekšavaju stolicu, dok je od drugih stolica tvrđa. I sami ćete kroz određeni period shvatiti kako na koje namirnice vaše dijete reagira.
</para>
<heading4>Raspored obroka</heading4>
<para>
U tablici koja je sastavljena radi bolje preglednosti navedeni su obroci uz dob djeteta kada se oni uvode. Ali tablicu shvatite kao okvirni vodič iz razloga što su sva djeca rođena s različitom kilažom i dužinom, neka vole jesti, neka ne, imaju različit ritam spavanja i dojenja/hranjenja. Tablicu prilagodite sebi i svom djetetu, ali uzmite u obzir da bi valjalo pripaziti na vrijeme obroka.</para>
<para>
Nemojte se uzrujavati ako dohrane ne ide baš onako kako ste vi zamislili. Možda djetetu ne odgovara vaš ritam pa mu dozvolite da idete njegovim tempom. Ne morate žuriti s namirnicama, ima cijeli život pred sobom da uživa u raznoraznoj hrani. Neka vam dohrana bude zabavna igra učenja i spoznaje.</para>
<para>I da, ne plašite se nereda. Kada vidite mališana kako slatko mljacka, mrlje od rajčice i cikle će brzo pasti u drugi plan.</para>

Kako započeti dohranu? Početak dohrane veliki je korak za svakog roditelja, a još veći za dijete. O tome kada započeti dohranu pisali smo nedavno, ali dobar dio pitanja vezanih uz ovu temu često se odnosi na „Kako? O tome kada započeti dohranu pisali smo nedavno, ali dobar dio pitanja vezanih uz ovu temu često se odnosi na „Kako“.
Nekoliko je smjernica koje vam mi možemo dati, ali najvažnije je da pratite dijete i ritam koji njemu najviše odgovara. Nemojte početak dohrane pretjerano ozbiljno shvatiti kroz nutricionističke brojke. Djetetu je u ovoj dobi mlijeko i dalje glavni izvor nutrijenata, a dohrana znači igru, istraživanje i učenje.
Morate biti svjesni da to što ste vi nešto zagrabili žličicom i prinijeli djetetovim ustima ne znači i da dijete zna što bi sada trebalo napraviti. Prije nego počne sama dohrana, a dijete je naučilo sjediti, možete ga u vrijeme obiteljskog obroka dovesti za stol – bit će mu zanimljivo pratiti što obitelj radi, a ujedno će i učiti o (za njega) novom načinu hranjenja.
Ovisno o kalendaru dohrane koji odlučite pratiti, možete početi s voćem, povrćem ili žitaricama. Ako se još niste odlučili, možete preuzeti i ovaj. Preporuka koju imamo za vas je da razmislite o povrću, jer ono ima neutralniji okus od voća kod kojeg bi se beba mogla naviknuti na slatkoću pa kasnije i odbijati druge okuse. Žitarice je, zbog vremena koje je potrebno za probavljanje, možda najbolje ostaviti za malo kasnije.
Zapremnina malog želuca vašeg djeteta koje je naviklo isključivo na mlijeko nije velika i u početku će pojesti svega 1-3 žličice nove hrane. Možda se to vama čini malo, ali to je upoznavanje s namirnicom i sasvim je normalna količina za bebu.
Prvi čvrsti obrok djetetu je najbolje uvesti u jutarnjim satima kako bi imali cijeli dan za praćenje eventualnih alergijskih reakcija. Na njih treba posumnjati ako se nakon davanja hrane pojave:


   
      Promjene u probavnom traktu: proljev, nadimanje, plinovi
   
   
      Promjene na koži u vidu osipa
   
   
      Promjene u dišnom traktu kao što su kašalj, kihanje ili curenje nosa
   


Zbog moguće pojave alergijskih reakcija nova se hrana bebama uvodi relativno sporo, jedna do dvije namirnice tjedno – otprilike 3-5 dana nudite jednu namirnicu, ako nema reakcije možete prijeći na sljedeću. Ako u jednom ili dva dana djetetu date više namirnica i pojavi se reakcija – nećete znati na što je dijete alergično.
Sve što djetetu pripremate u njegovoj prvoj godini života mora biti bez soli, šećera i začina. To ne znači nužno da mu morate kuhati posebno i odvojeno. Jednostavno iz lonca u kojem se kuha zajednički ručak prije začinjavanja izvadite ono što ćete ponuditi djetetu.
Jeste primijetili kako sam spomenula „nuđenje“, a ne „hranjenje“ djeteta? Da, ponudite djetetu na tanjuru jednu, dvije ili tri namirnice (koje je zasebno već probalo) i dozvolite mu da istražuje. Najlakše će mu biti ako te namirnice narežete na štapiće dužine otprilike 5 cm ili ponudite nešto poput brokule koju može držati za stabljiku dok jede cvjetiće. Više je dobrobiti koje proizlaze iz samostalnog hranjenja, a neke od važnijih su:


   
      Potiče se sposobnost žvakanja, a time i bolji razvoj govora
   
   
      Značajno se potiče razvoj fine motorike djeteta i koordinacija oko-ruka, što će mu kasnije pomoći u razvoju vještina poput crtanja i pisanja
   
   
      Dijete razvija sposobnosti proučavanja okusa, teksture, boje i mirisa
   
   
      Potiče se djetetova samostalnost i jača se njegovo samopouzdanje
   
   
      Dijete uči uz pomoć osjetila (vida, dodira, sluha, njuha i okusa) bolje razumijevati svijet oko sebe
   
   
      Djetetu je omogućeno da samo kontrolira apetit, što može spriječiti kasnije poremećaje u prehrani.
   


 

Promjena stolice

Kada dijete počne konzumirati čvrstu hranu, vjerojatno će doći do promjene izgleda stolice. To je normalna pojava i ne treba vas zabrinjavati. Neke namirnice omekšavaju stolicu, dok je od drugih stolica tvrđa. I sami ćete kroz određeni period shvatiti kako na koje namirnice vaše dijete reagira.

Raspored obroka

U tablici koja je sastavljena radi bolje preglednosti navedeni su obroci uz dob djeteta kada se oni uvode. Ali tablicu shvatite kao okvirni vodič iz razloga što su sva djeca rođena s različitom kilažom i dužinom, neka vole jesti, neka ne, imaju različit ritam spavanja i dojenja/hranjenja. Tablicu prilagodite sebi i svom djetetu, ali uzmite u obzir da bi valjalo pripaziti na vrijeme obroka.

Nemojte se uzrujavati ako dohrane ne ide baš onako kako ste vi zamislili. Možda djetetu ne odgovara vaš ritam pa mu dozvolite da idete njegovim tempom. Ne morate žuriti s namirnicama, ima cijeli život pred sobom da uživa u raznoraznoj hrani. Neka vam dohrana bude zabavna igra učenja i spoznaje.
I da, ne plašite se nereda. Kada vidite mališana kako slatko mljacka, mrlje od rajčice i cikle će brzo pasti u drugi plan. Mateja Krizmanić 

Messy

Kako započeti dohranu?

<para>
 Anka Dorić je liječnica već više od 20 godina, od čega je 5 godina predstojnica <emphasis>Odjela za transfuzijsku medicinu Imunološkog zavoda u Zagrebu</emphasis>, više od 10 godina radi kao voditeljica <emphasis>Savjetovališta za spolne bolesti poliklinike Virogena plus</emphasis>, predsjednica je <emphasis>Nacionalne udruge za spolno i reproduktivno zdravlje i prava "Plan A"</emphasis>, članica više strukovnih društava među kojima se ističe <emphasis>Europska udruga za rak vrata maternice</emphasis>. Koautorica je prvog hrvatskog književno-stručno-medicinsko-edukativnog romana za mlade o HPV-u, "One misle da smo male", ali prije svega majka četrnaestogodišnjaka. S Ankom smo razgovarali o uvijek aktualnom spolnom odgoju, spolno prenosivim infekcijama koje prijete mladima te o važnosti HPV cjepiva.</para>
<para>
 Kako se javila ideja za pisanjem prvog književno–edukativnog uratka o humanom papiloma virusu?
</para>
<para>Ideja se javila spontano i logično. Tijekom rada u savjetovalištu za krvlju i spolno prenosive bolesti uočila sam kako većina klijentica koje dolaze i zovu u Savjetovalište, čine osobe koje imaju problem s abnormalnim Papa nalazima. Uočila sam i učestaliju pojavu perzistirajućih HPV infekcija u žena i djevojaka sve mlađe kronološke dobi, te predložila književnici Julijani Matanović da napišemo roman koji će za temu imati tu problematiku i poslužiti kao neformalni edukativni priručnik u prevenciji pojavnosti raka vrata maternice i njegovih predstadija. Knjiga "One misle da smo male" izašla je u listopadu 2010. godine u Mozaikovoj biblioteci za mlade i osim fiktivne priče o životu jedne obitelji sadrži i stručno medicinski dodatak u formi pitanja i odgovora o najčešćoj virusnoj spolno prenosivoj infekciji današnjice.</para>
<para>
 Oko zloglasnog HPV-a kruže razne dezinformacije. Počevši od uvjerenja da svaki oblik uzrokuje rak vrata maternice do toga da su prezervativi dovoljna zaštita od zaraze. Pričamo li o toj temi dovoljno?
</para>
<para>Mišljenja sam da se o samom humanom papilloma virusu (naziv za čitavu skupinu od preko 150 tipova virusa koji parazitira u stanicama epitela), a koji je sam po sebi daleko manje zloglasan od virusa hepatitisa B, C i HIV-a, prilično malo govori. Također, i o mogućim posljedicama koje mogu uzrokovati promjene koje ovaj virus uzrokuje u nekih osoba tijekom dugotrajne kronične, neprepoznate i neliječene infekcije epitela raznih organa. Osobito kad su u pitanju infekcije onkogenim tipovima HPV 16 i 18, smatram da se premalo i često nestručno obrazuje javnost. Stručnjacima je jasno, koliko se pogrešnom "prepisivancijom" i lansiranjem mitova, neistina po sistemu copy-paste ili "što gore - to čitanije" laicima plasiraju dezinformacije o toj infekciji i svemu vezanom uz nju. Svjesni su kako se protiv neznanja i neprosvijećenosti moramo boriti kao štu su su se liječnici protiv kuge i sifilisa, tada harajućih spolnih bolesti, borili edukacijom u srednjem vijeku, s tom razlikom što mi danas imamo moderna sredstva komunikacije, ali i to ima svoje zamke.</para>
<para>
 Razgovarate li sa svojim djetetom otvoreno o spolnosti i što savjetujete roditeljima koji takvu temu teško otvaraju pred djecom? Kako ipak sudjelovati u djetetovoj edukaciji i što je roditelj dužan objasniti djetetu, a što može prepustiti školi, internetu, društvu?
</para>
<para>Razgovaram sa četrnaestogodišnjim sinom o svemu, trudeći se to napraviti na način primjeren njegovoj dobi. Djeca znaju, čuju i vide mnogo toga što mi još ne bismo željeli. Žive okružena tehnologijom o kojoj mi nismo ni sanjali. Roditelji su dužni brinuti se o cjelokupnom zdravlju i sigurnosti djece, u zajednici s odgojiteljima u vrtićima i profesorima u školi. Valja im to činiti u što boljoj suradnji. Razočarana sam pomalo rijetkošću i površnošću te komunikacije. Imam dojam da je ona u doba kad sam sama bila dijete, prije 40-ak godina, unatoč tome što nije bilo mailova, sms-a, niti mobilnih telefona, bila iskrenija i životnija, učinkovitija. Škola u tehnološkom srazu svjetova i generacija, sve manje ima vremena i za nastavak odgoja izvan roditeljskog doma. Gubi se vrijeme u utrci za uobličenjem hiperinflacije informacija u smisleno znanje koje treba pretočiti u dječje glave. Nije lako danas biti učitelj, ni roditelj. No izazovi su poticaj za rast i razvoj ako se misli, radi i djeluje s plemenitim namjerama.</para>
<para>
 Često spominjemo fizičke aspekte spolnosti, no što je s emotivnom zrelošću, kako djetetu objasniti nužan balans između fizičke privlačnosti i emocionalne spremnosti?
</para>
<para>Svojedobno sam u Larousseovoj slikovnici o vitezovima pročitala kako su se u srednjem vijeku ljudi ženili s 15 godina. Djevojčice su rađale već s dvanaest godina. Nedavno je na jednom skupu kolegica ispričala kako je u Zagrebu imala pacijenticu staru 13 godina, s djetetom od 8 mjeseci. Bili smo zgroženi i zato što je spomenula impresivan broj prekida maloljetničke trudnoće. Istina je, danas imamo sve raniju tjelesnu zrelost, čini mi se i zbog hrane krcate hormonima, a i sve kasniju emocionalnu. Bilježimo i sve više muške neplodnosti. Djevojčice, primjerice, sve češće piju hormonalne kontraceptive radi liječenja dermatoloških problema zbog sindroma policističnih jajnika, bolesti za koju se nekad jedva znalo. Mladi se žene u vrlo zrelim godinama, do tridesete su mnogi od njih u brojnim serijskim monogamijama i još ne razmišljaju o potomstvu, a žive spolni život već više od desetljeća. Djeca nas sve manje slušaju zalijepljena za ekrane tableta i mobitela, čim ih mogu držati. Ona GLEDAJU naš život i naše odnose i OPONAŠAJU. Stoga svojim stavom i stilom, primjerima iz svakodnevnog života koje će prepisati od nas, svojoj djeci smo prvi i pravi uzor. Nema ništa ni od priče ni od edukacije, ako i vlastitim životom nismo svakodnevan primjer svojoj djeci. Kasnije, u pubertetu i adolescenciji, kada nastaje prirodni proces odcjepljenja, traže uzore izvan roditeljskog doma. Sve do tada, mi smo za njih odgovorni gotovo u svemu što ih formira iznutra i izvana. Stoga, uzalud je pričati, ako se ne ponašamo i ne mislimo u skladu s onim što govorimo, koja god je tema u pitanju. Gledajući oko sebe ne mogu se oteti dojmu kako će roditelj koji se miri s tim da mu umjesto njega, mediji, tehnologija i ulica odgajaju dijete, biti vrlo nemiran i nesretan u starosti.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Zašto smo kivni na obavezna cijepljenja?</heading2>
<para>
 Javnost neprestano vodi rasprave o cjepivima, a kontroverze je pokrenulo i cjepivo za HPV. Zašto smo tako kivni na obvezna cijepljenja, imamo li realnoga razloga za brigu?
</para>
<para>Kivni smo jer možda imamo lažnu iluziju da "sve znamo". Ponekad mislimo da nakon pročitana 2-3 članka, na 2-3 slučajno izabrana portala, zaslužujemo diplomu iz imunologije, a tu nam netko soli pamet. Imam dojam kako su još i kivniji današnji sve glasniji zagovornici necijepljenja općenito, koji usput zahvaljujući tome što JESU cijepljeni većinom cjepiva protiv kojih se bore, nisu i neće oboljeti od tih bolesti, a najčešće neće, niti su imali prilike, vidjeti teške posljedice istih bolesti u onih necijepljenih osoba koje su od njih oboljele. Tu "sitnicu" obično zaborave reći, kad su glasni.
</para>
<blockquote>
 <para>Kontroverze je pokrenulo cjepivo protiv HPV-a, na jednak način kako se to dogodilo sa cjepivom protiv boginja ili tuberkuloze u prošlosti, kada su bila nova. Bilo je za očekivati, tako je bilo i s cjepivom protiv hepatitisa B. Ne vidim ništa kontroverzno u postojećim odobrenim cjepivima, pa tako niti u ovome, osim cijene. Kontroverznim cjepivima prva se ne bih cijepila niti bih njima cijepila svoje dijete, niti ikoga.</para>
</blockquote>
<para>
Evo još par razloga zašto ga se neki ljudi plaše: Cjepivo protiv HPV-a jest kronološki najmlađe i po cijeni najskuplje među svim do sada izumljenim cjepivima protiv zaraznih bolesti. U uskoj je vezi s najčešćom spolno prenosivom infekcijom i njoj pripadajućim bolestima i karcinomima. Ljudi se svega navedenoga boje, a osobito im je neugodno da ih se dovodi u bilo kakvu vezu sa spolnim bolestima. Možda manje razmišljaju o stvarnoj opravdanosti/neopravdanosti toga straha. Jednostavno se boje, a kad se bojiš, teško je istodobno biti racionalan. Malen broj ih čita uputstva i sažetke svojstava lijekova i cjepiva u kojima piše kako osim (srećom vrlo rijetkih nuspojava) postoje i tzv. neželjene očekivane reakcije, a one su velikom većinom blage i prolaznog karaktera. I sam ubod boli (to je bio jedan od razloga zašto sam kao školarka i ja strahovala od cijepljenja). Svi bismo bili sretni da se cjepiva mogu popiti kao kapsula , dati u spreju kroz nos, oralno, da se injekcija može dati bez igle. I konačno, tu je pitanje financija. Kao i brojne druge iole razvijenije zemlje EU i svijeta i Makedonija i Slovenija uvele su u kalendare cijepljenja i cjepivo protiv HPV-a ne samo za djevojčice, nego i za dječake. Imamo li mi novca za to?</para>
<para> 
</para>
<heading2>Mladima su dostupna savjetovališta i pomoć</heading2>
<para>
 Kada govorimo o spolnosti, ali i spolno prenosivim bolestima često su djevojke te koje će se prve javiti i zatražiti pomoć, makar samo savjet dok dječaci informacije češće sakupljaju usput. Javljaju li vam se dječaci, mladići u ordinaciju i koje su pretrage nužne za oba spola koji započinju svoj spolni život?
</para>
<para>Mladići se javljaju daleko manje od djevojaka, a pola njih dovode hrabre i osviještene majke. Ako su mladi ljudi inače zdravi, intimne spolne odnose žele imati u skoroj budućnosti i nisu imali prethodnih partnera ni intimnih dodira s izmjenom tjelesnih tekućina, nisu im potrebne posebne pretrage i testiranja, barem prvih 2-3 godine spolnog života, ukoliko ne mijenjaju partnere. Dobro je da prije stupanja u spolne odnose mlada djevojka odabere i otvori zdravstveni karton kod ginekologa, čisto preventivno. To je liječnik koji joj u životu treba, kao što joj treba i stomatolog. Pretragu na klamidiju svakako svima prepopručam, tim više, jer jer se može imati i u oku, a steći i u bazenu, u sauni, nečistim priborom i na druge načine. Mladi uvijek imaju opciju da mogu slobodno otići porazgovarati s ljudima koji rade u savjetovalištima za mlade, liječnicima obiteljske, školske medicine, ginekolozima, psiholozima, pa i dermatovenerolozima, bilo u domu zdravlja, zavodima za javno zdravstvo ili putem maila, telefona. Uvijek je bolje pitati nego skitati.</para>
<para>
 Osim HPV-a, kojim su spolno prenosivim zarazama mladi najskloniji i kako se od istih mogu zaštititi? Je li rani ulazak u spolne odnose razlog češćim oboljenjima?
</para>
<para>Odgovor na drugo pitanje jest DA. I valja biti jako oprezan obzirom da se većina tih infekcija ponaša kao tihe infekcije koje godinama ne moraju dati očigledne i specifične simptome. Što se najčešćih bolesti tiče, mladi obolijevaju od genitalne klamidijaze, herpesa, ureaplazmatskih infekcija, trihomonijaze i kandidijaze. Pored latentnih HPV infekcija tipovima virusa visokog rizika i genitalnih kondiloma, valja im se čuvati i od zaraze HIV-om, gonorejom, sifilisom, ali i hepatitisom B i C. HIV je krvlju i spolnim putem prenosiva infekcija koja je u Europi i svijetu sve češća i u heteroseksualnih parova, ne samo homoseksualnih.</para>
<para>
 Smatrate li da je spolni odgoj, kao predmet u školama, dobra ideja i bi li u konzervativnom društvu kao što je naše, mogao zaživjeti?
</para>
<para>Taj će predmet čini mi se još pričekati u ladici života, a naš lažni konzervativizam u školama, koji se ne podudara s mladima i djeci posvuda dostupnim sadržajima na TV kanalima, u kinima, tiskovinama i internetu ne smije nas obeshrabriti. Moramo utjecati na formiranje njihovih zdravih navika, stavova i izgradnju dobrog karaktera te pronaći načine da do njih dopru dobre poruke očuvanja zdravlja i promicanja prevencije spolnih bolesti kroz nastavu i putem različitih školskih predmeta.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Roditeljima je najteže jer oni odlučuju</heading2>
<para/>
<para>
 Na koji bi ste način odradili kampanju o HPV-u i preporučenom cjepivu? Što je u dosadašnjim kampanjama manjkavo i koji bi način, po vama, bio najuspješniji za pridobivanje mladih, njihovih roditelja i odgajatelja na ozbiljno razmišljanje o cjepivu?
</para>
<para>Zdravstvenim bih ocima i političarima koji se ovime bave rekla da ponovo prouče riječ kampanja, na koju se vrlo mlako i nedosljedno pozivaju. Podsjetila ih na izreku poznatog fizičara kako je teže razbiti predrasudu nego atom i kako moramo biti svjesni da se sve češćim plasiranjem dezinformacija i predrasuda danas u pitanje dovodi opravdanost i svrha primjene svih cjepiva, a ne samo cjepiva protiv HPV virusa . Podsjetila bi ih kako mnogi roditelji nemaju za obuću, odjeću i hranu za obitelj, te je logično kako im visoko na listi prioriteta ne stoji cijepljenje protiv 'spolno prenosive infekcije', kako se često pogrešno karakterizira u medijima. Na više skupova razgovaralo se o tome i gotovo svi kolege pitaju se zašto i kod nas cjepiva protiv zaraznih i nastanka njima uvjetovanih onkoloških bolesti (znajući koliko vrsta i lokalizacija HPV pozitivnih karcinoma i kod muškaraca i kod žena postoji) već nisu dobila zeleno svjetlo za ulaz u kalendar cijepljenja, kao u susjednim nam zemljama. Mišljenja su kako trebaju biti besplatna za sve, a ne samo za djecu koja žive u gradovima u kojima političari imaju sluha i shvaćanja o njegovoj opravdanost da ga plate žiteljima svog grada. Naime, svaki epidemiolog i svaki liječnik školske i opće prakse, svaki pedijatar zna kako se iskorijeniti uzročnika neke bolesti cijepljenjem može adekvatno u sredinama s visokim obuhvatom procijepljenosti. Informacije o učinkovitosti cjepiva i nepostojanju neželjenih ozbiljnih nuspojava moraju biti dostupne i transparentne roditeljima i javnosti, a ne samo stručnjacima, koji to ionako znaju i umorili su se govoriti, svjesni kako komunikacija prestaje kad roditelj treba izvaditi 3000 kuna iz džepa, za 3 doze cjepiva za samo jedno dijete, a letke o cjepivu doživljava kao mrežni marketing.</para>
<para>Roditelje i stručnjake koji promiču prevenciju dodatno koči senzacionaizam kojim je ova tema napuhana . Upravo roditeljima je najteže. Imaju veliku odgovornost od donošenja odluke za svoju maloljetnu djecu o nečemu čime ih se zastrašuje. A djeca nas sve skupa gledaju, slušaju i pitaju se: "Tko je tu lud?"</para>
<para> </para>

INTERVJU Dr. Anka Dorić: "Djeca znaju o spolnosti, čuju i vide mnogo više no što bismo željeli da znaju" Anka Dorić je liječnica već više od 20 godina, od čega je 5 godina predstojnica Odjela za transfuzijsku medicinu Imunološkog zavoda u Zagrebu, više od 10 godina radi kao voditeljica Savjetovališta za spolne bolesti poliklinike Virogena plus, predsjednica je Nacionalne udruge za spolno i reproduktivno zdravlje i prava "Plan A", članica više strukovnih društava među kojima se ističe Europska udruga za rak vrata maternice 
   Anka Dorić je liječnica već više od 20 godina, od čega je 5 godina predstojnica Odjela za transfuzijsku medicinu Imunološkog zavoda u Zagrebu, više od 10 godina radi kao voditeljica Savjetovališta za spolne bolesti poliklinike Virogena plus, predsjednica je Nacionalne udruge za spolno i reproduktivno zdravlje i prava "Plan A", članica više strukovnih društava među kojima se ističe Europska udruga za rak vrata maternice. Koautorica je prvog hrvatskog književno-stručno-medicinsko-edukativnog romana za mlade o HPV-u, "One misle da smo male", ali prije svega majka četrnaestogodišnjaka. S Ankom smo razgovarali o uvijek aktualnom spolnom odgoju, spolno prenosivim infekcijama koje prijete mladima te o važnosti HPV cjepiva.

   Kako se javila ideja za pisanjem prvog književno–edukativnog uratka o humanom papiloma virusu?

Ideja se javila spontano i logično. Tijekom rada u savjetovalištu za krvlju i spolno prenosive bolesti uočila sam kako većina klijentica koje dolaze i zovu u Savjetovalište, čine osobe koje imaju problem s abnormalnim Papa nalazima. Uočila sam i učestaliju pojavu perzistirajućih HPV infekcija u žena i djevojaka sve mlađe kronološke dobi, te predložila književnici Julijani Matanović da napišemo roman koji će za temu imati tu problematiku i poslužiti kao neformalni edukativni priručnik u prevenciji pojavnosti raka vrata maternice i njegovih predstadija. Knjiga "One misle da smo male" izašla je u listopadu 2010. godine u Mozaikovoj biblioteci za mlade i osim fiktivne priče o životu jedne obitelji sadrži i stručno medicinski dodatak u formi pitanja i odgovora o najčešćoj virusnoj spolno prenosivoj infekciji današnjice.

   Oko zloglasnog HPV-a kruže razne dezinformacije. Počevši od uvjerenja da svaki oblik uzrokuje rak vrata maternice do toga da su prezervativi dovoljna zaštita od zaraze. Pričamo li o toj temi dovoljno?

Mišljenja sam da se o samom humanom papilloma virusu (naziv za čitavu skupinu od preko 150 tipova virusa koji parazitira u stanicama epitela), a koji je sam po sebi daleko manje zloglasan od virusa hepatitisa B, C i HIV-a, prilično malo govori. Također, i o mogućim posljedicama koje mogu uzrokovati promjene koje ovaj virus uzrokuje u nekih osoba tijekom dugotrajne kronične, neprepoznate i neliječene infekcije epitela raznih organa. Osobito kad su u pitanju infekcije onkogenim tipovima HPV 16 i 18, smatram da se premalo i često nestručno obrazuje javnost. Stručnjacima je jasno, koliko se pogrešnom "prepisivancijom" i lansiranjem mitova, neistina po sistemu copy-paste ili "što gore - to čitanije" laicima plasiraju dezinformacije o toj infekciji i svemu vezanom uz nju. Svjesni su kako se protiv neznanja i neprosvijećenosti moramo boriti kao štu su su se liječnici protiv kuge i sifilisa, tada harajućih spolnih bolesti, borili edukacijom u srednjem vijeku, s tom razlikom što mi danas imamo moderna sredstva komunikacije, ali i to ima svoje zamke.

   Razgovarate li sa svojim djetetom otvoreno o spolnosti i što savjetujete roditeljima koji takvu temu teško otvaraju pred djecom? Kako ipak sudjelovati u djetetovoj edukaciji i što je roditelj dužan objasniti djetetu, a što može prepustiti školi, internetu, društvu?

Razgovaram sa četrnaestogodišnjim sinom o svemu, trudeći se to napraviti na način primjeren njegovoj dobi. Djeca znaju, čuju i vide mnogo toga što mi još ne bismo željeli. Žive okružena tehnologijom o kojoj mi nismo ni sanjali. Roditelji su dužni brinuti se o cjelokupnom zdravlju i sigurnosti djece, u zajednici s odgojiteljima u vrtićima i profesorima u školi. Valja im to činiti u što boljoj suradnji. Razočarana sam pomalo rijetkošću i površnošću te komunikacije. Imam dojam da je ona u doba kad sam sama bila dijete, prije 40-ak godina, unatoč tome što nije bilo mailova, sms-a, niti mobilnih telefona, bila iskrenija i životnija, učinkovitija. Škola u tehnološkom srazu svjetova i generacija, sve manje ima vremena i za nastavak odgoja izvan roditeljskog doma. Gubi se vrijeme u utrci za uobličenjem hiperinflacije informacija u smisleno znanje koje treba pretočiti u dječje glave. Nije lako danas biti učitelj, ni roditelj. No izazovi su poticaj za rast i razvoj ako se misli, radi i djeluje s plemenitim namjerama.

   Često spominjemo fizičke aspekte spolnosti, no što je s emotivnom zrelošću, kako djetetu objasniti nužan balans između fizičke privlačnosti i emocionalne spremnosti?

Svojedobno sam u Larousseovoj slikovnici o vitezovima pročitala kako su se u srednjem vijeku ljudi ženili s 15 godina. Djevojčice su rađale već s dvanaest godina. Nedavno je na jednom skupu kolegica ispričala kako je u Zagrebu imala pacijenticu staru 13 godina, s djetetom od 8 mjeseci. Bili smo zgroženi i zato što je spomenula impresivan broj prekida maloljetničke trudnoće. Istina je, danas imamo sve raniju tjelesnu zrelost, čini mi se i zbog hrane krcate hormonima, a i sve kasniju emocionalnu. Bilježimo i sve više muške neplodnosti. Djevojčice, primjerice, sve češće piju hormonalne kontraceptive radi liječenja dermatoloških problema zbog sindroma policističnih jajnika, bolesti za koju se nekad jedva znalo. Mladi se žene u vrlo zrelim godinama, do tridesete su mnogi od njih u brojnim serijskim monogamijama i još ne razmišljaju o potomstvu, a žive spolni život već više od desetljeća. Djeca nas sve manje slušaju zalijepljena za ekrane tableta i mobitela, čim ih mogu držati. Ona GLEDAJU naš život i naše odnose i OPONAŠAJU. Stoga svojim stavom i stilom, primjerima iz svakodnevnog života koje će prepisati od nas, svojoj djeci smo prvi i pravi uzor. Nema ništa ni od priče ni od edukacije, ako i vlastitim životom nismo svakodnevan primjer svojoj djeci. Kasnije, u pubertetu i adolescenciji, kada nastaje prirodni proces odcjepljenja, traže uzore izvan roditeljskog doma. Sve do tada, mi smo za njih odgovorni gotovo u svemu što ih formira iznutra i izvana. Stoga, uzalud je pričati, ako se ne ponašamo i ne mislimo u skladu s onim što govorimo, koja god je tema u pitanju. Gledajući oko sebe ne mogu se oteti dojmu kako će roditelj koji se miri s tim da mu umjesto njega, mediji, tehnologija i ulica odgajaju dijete, biti vrlo nemiran i nesretan u starosti.
 

Zašto smo kivni na obavezna cijepljenja?

   Javnost neprestano vodi rasprave o cjepivima, a kontroverze je pokrenulo i cjepivo za HPV. Zašto smo tako kivni na obvezna cijepljenja, imamo li realnoga razloga za brigu?

Kivni smo jer možda imamo lažnu iluziju da "sve znamo". Ponekad mislimo da nakon pročitana 2-3 članka, na 2-3 slučajno izabrana portala, zaslužujemo diplomu iz imunologije, a tu nam netko soli pamet. Imam dojam kako su još i kivniji današnji sve glasniji zagovornici necijepljenja općenito, koji usput zahvaljujući tome što JESU cijepljeni većinom cjepiva protiv kojih se bore, nisu i neće oboljeti od tih bolesti, a najčešće neće, niti su imali prilike, vidjeti teške posljedice istih bolesti u onih necijepljenih osoba koje su od njih oboljele. Tu "sitnicu" obično zaborave reći, kad su glasni.


   Kontroverze je  pokrenulo cjepivo protiv HPV-a, na jednak način kako se to dogodilo sa cjepivom protiv boginja ili tuberkuloze u prošlosti, kada su bila nova.  Bilo je za očekivati, tako je bilo i s cjepivom protiv hepatitisa B.  Ne vidim ništa kontroverzno u postojećim odobrenim cjepivima, pa tako niti u ovome, osim cijene. Kontroverznim cjepivima prva se ne bih cijepila niti bih njima cijepila svoje dijete, niti ikoga.


Evo  još par razloga zašto ga se neki  ljudi plaše: Cjepivo protiv HPV-a jest  kronološki najmlađe i po cijeni najskuplje među  svim do sada  izumljenim cjepivima protiv zaraznih bolesti.  U uskoj je vezi s najčešćom spolno prenosivom infekcijom i njoj pripadajućim bolestima i karcinomima.  Ljudi  se svega  navedenoga boje, a osobito im je neugodno  da ih se dovodi u bilo kakvu vezu sa spolnim bolestima.  Možda manje razmišljaju o stvarnoj opravdanosti/neopravdanosti  toga straha. Jednostavno se boje, a kad se bojiš,  teško je istodobno biti racionalan. Malen broj ih čita uputstva i sažetke svojstava lijekova i cjepiva  u kojima piše kako osim (srećom vrlo rijetkih  nuspojava) postoje i tzv. neželjene očekivane  reakcije, a one su velikom većinom blage i prolaznog karaktera.  I sam ubod boli (to je bio jedan od razloga zašto sam kao školarka i ja strahovala od cijepljenja). Svi bismo bili sretni da se cjepiva mogu popiti kao kapsula , dati u spreju kroz nos, oralno, da se injekcija može dati bez igle. I konačno, tu je pitanje financija. Kao i brojne druge  iole razvijenije zemlje EU i svijeta i  Makedonija i Slovenija uvele su u kalendare cijepljenja i cjepivo protiv HPV-a ne samo za  djevojčice, nego i za  dječake. Imamo li mi novca za to?
 

Mladima su dostupna savjetovališta i pomoć

   Kada govorimo o spolnosti, ali i spolno prenosivim bolestima često su djevojke te koje će se prve javiti i zatražiti pomoć, makar samo savjet dok dječaci informacije češće sakupljaju usput. Javljaju li vam se dječaci, mladići u ordinaciju i koje su pretrage nužne za oba spola koji započinju svoj spolni život?

Mladići se javljaju daleko manje od djevojaka, a pola njih dovode hrabre i osviještene majke. Ako su mladi ljudi inače zdravi, intimne spolne odnose žele imati u skoroj budućnosti i nisu imali prethodnih partnera ni intimnih dodira s izmjenom tjelesnih tekućina, nisu im potrebne posebne pretrage i testiranja, barem prvih 2-3 godine spolnog života, ukoliko ne mijenjaju partnere. Dobro je da prije stupanja u spolne odnose mlada djevojka odabere i otvori zdravstveni karton kod ginekologa, čisto preventivno. To je liječnik koji joj u životu treba, kao što joj treba i stomatolog. Pretragu na klamidiju svakako svima prepopručam, tim više, jer jer se može imati i u oku, a steći i u bazenu, u sauni, nečistim priborom i na druge načine. Mladi uvijek imaju opciju da mogu slobodno otići porazgovarati s ljudima koji rade u savjetovalištima za mlade, liječnicima obiteljske, školske medicine, ginekolozima, psiholozima, pa i dermatovenerolozima, bilo u domu zdravlja, zavodima za javno zdravstvo ili putem maila, telefona. Uvijek je bolje pitati nego skitati.

   Osim HPV-a, kojim su spolno prenosivim zarazama mladi najskloniji i kako se od istih mogu zaštititi? Je li rani ulazak u spolne odnose razlog češćim oboljenjima?

Odgovor na drugo pitanje jest DA. I valja biti jako oprezan obzirom da se većina tih infekcija ponaša kao tihe infekcije koje godinama ne moraju dati očigledne i specifične simptome. Što se najčešćih bolesti tiče, mladi obolijevaju od genitalne klamidijaze, herpesa, ureaplazmatskih infekcija, trihomonijaze i kandidijaze. Pored latentnih HPV infekcija tipovima virusa visokog rizika i genitalnih kondiloma, valja im se čuvati i od zaraze HIV-om, gonorejom, sifilisom, ali i hepatitisom B i C. HIV je krvlju i spolnim putem prenosiva infekcija koja je u Europi i svijetu sve češća i u heteroseksualnih parova, ne samo homoseksualnih.

   Smatrate li da je spolni odgoj, kao predmet u školama, dobra ideja i bi li u konzervativnom društvu kao što je naše, mogao zaživjeti?

Taj će predmet čini mi se još pričekati u ladici života, a naš lažni konzervativizam u školama, koji se ne podudara s mladima i djeci posvuda dostupnim sadržajima na TV kanalima, u kinima, tiskovinama i internetu ne smije nas obeshrabriti. Moramo utjecati na formiranje njihovih zdravih navika, stavova i izgradnju dobrog karaktera te pronaći načine da do njih dopru dobre poruke očuvanja zdravlja i promicanja prevencije spolnih bolesti kroz nastavu i putem različitih školskih predmeta.
 

Roditeljima je najteže jer oni odlučuju


   Na koji bi ste način odradili kampanju o HPV-u i preporučenom cjepivu? Što je u dosadašnjim kampanjama manjkavo i koji bi način, po vama, bio najuspješniji za pridobivanje mladih, njihovih roditelja i odgajatelja na ozbiljno razmišljanje o cjepivu?

Zdravstvenim bih ocima i političarima koji se ovime bave rekla da ponovo prouče riječ kampanja, na koju se vrlo mlako i nedosljedno pozivaju. Podsjetila ih na izreku poznatog fizičara kako je teže razbiti predrasudu nego atom i kako moramo biti svjesni da se sve češćim plasiranjem dezinformacija i predrasuda danas u pitanje dovodi opravdanost i svrha primjene svih cjepiva, a ne samo cjepiva protiv HPV virusa . Podsjetila bi ih kako mnogi roditelji nemaju za obuću, odjeću i hranu za obitelj, te je logično kako im visoko na listi prioriteta ne stoji cijepljenje protiv 'spolno prenosive infekcije', kako se često pogrešno karakterizira u medijima. Na više skupova razgovaralo se o tome i gotovo svi kolege pitaju se zašto i kod nas cjepiva protiv zaraznih i nastanka njima uvjetovanih onkoloških bolesti (znajući koliko vrsta i lokalizacija HPV pozitivnih karcinoma i kod muškaraca i kod žena postoji) već nisu dobila zeleno svjetlo za ulaz u kalendar cijepljenja, kao u susjednim nam zemljama. Mišljenja su kako trebaju biti besplatna za sve, a ne samo za djecu koja žive u gradovima u kojima političari imaju sluha i shvaćanja o njegovoj opravdanost da ga plate žiteljima svog grada. Naime, svaki epidemiolog i svaki liječnik školske i opće prakse, svaki pedijatar zna kako se iskorijeniti uzročnika neke bolesti cijepljenjem može adekvatno u sredinama s visokim obuhvatom procijepljenosti. Informacije o učinkovitosti cjepiva i nepostojanju neželjenih ozbiljnih nuspojava moraju biti dostupne i transparentne roditeljima i javnosti, a ne samo stručnjacima, koji to ionako znaju i umorili su se govoriti, svjesni kako komunikacija prestaje kad roditelj treba izvaditi 3000 kuna iz džepa, za 3 doze cjepiva za samo jedno dijete, a letke o cjepivu doživljava kao mrežni marketing.
Roditelje i stručnjake koji promiču prevenciju dodatno koči senzacionaizam kojim je ova tema napuhana . Upravo roditeljima je najteže. Imaju veliku odgovornost od donošenja odluke za svoju maloljetnu djecu o nečemu čime ih se zastrašuje. A djeca nas sve skupa gledaju, slušaju i pitaju se: "Tko je tu lud?"
  Jelena Pervan 

anka doric

INTERVJU Dr. Anka Dorić: "Djeca znaju o spolnosti, čuju i vide mnogo više no što bismo željeli da znaju"

<para>Osim poznate sode bikarbone i jabučnog octa, još jedan prirodni pomoćnik u čišćenju svima je na dohvat ruke. Riječ je o limunu.</para>
<para>Mirisan i pun prirodne kiseline, limun je moćan antibakterijski dezinficijens i antiseptik koji osim za jelo može poslužiti i kao odlično sredstvo za čišćenje. Uz sve to divno miriše i neće napraviti štetu na materijalima kao što je drvo ili tkanina. No kad čistite s pomoću limunova soka, obvezatno isperite površinu toplom vodom i osušite je suhom i čistom krpom.</para>
<para>Donosimo vam nekoliko prijedloga što sve možete očistiti uz pomoć limuna.</para>
<para>
 Osvježava mikrovalnu pećnicu 
Napunite ¾ šalice vodom, dodajte nekoliko žlica soka od limuna. Ugrijte do vrenja. Ne otvarajte vrata mikrovalne: ostavite šalicu unutra 10-ak minuta. Nakon toga obrišite unutrašnjost mikrovalne sa čistom krpom (po potrebi upotrijebite i malo vode s limunom) i dobro osušite.</para>
<para>
 Čisti radne površine, prozore, ogledala
Nalijte u bocu s raspršivačem razrijeđen limunov sok i poprskajte kuhinjske površine. Isperite s vodom i posušite. Na isti način očistite prozore i ogledala.</para>
<para>
 Uklanja tvrdokorne masne naslage
Limunov sok u kombinaciji sa soli čisti i najtvrdokornije masnoće. Upotrijebite ga za čišćenje masnih tava, ali i rešetaka roštilja.</para>
<para>
 Uklanja mrlje i mirise s plastičnih posuda
Natopite plastične kuhinjske posude u mješavinu vode i limunova sok kako biste uklonili mrlje i neugodan miris. Dodajte sodu bikarbonu, čvrsto istrljajte četkom, isperite vodom i posušite.</para>
<para>
 Ubija mikrobe s daski za rezanje
Razrijeđeni limunov sok uklanja mikrobe i mrlje s daski za rezanje. Snažno istrljajte mrlje limunovim sokom i ostavite da djeluje dok ne izblijedi.</para>
<para>
 Uklanja neugodne mirise iz hladnjaka
Na tanjurić stavite polovicu limuna i smjestite ga u hladnjak. Promijenite jednom tjedno.</para>
<para>
 Čisti kamenac
I dosadan kamenac na stijenkama čajnika nema šanse s limunom. Zakuhajte vodu, dodajte kriške limuna, kratko prokuhajte i ostavite sat-dva da odstoji, zatim isperite.</para>
<para>
 Uklanja miris češnjaka i luka
 s prstiju
Neugodan i jak miris češnjaka, luka i ostalih namirnica ostaje u prstima dugo nakon kuhanja ma koliko god puta oprali ruke. Pokušajte s razrijeđenim limunovim sokom.</para>
<para>
 Umjesto sredstva za pranje posuđa
Kad ostanete bez sredstva za pranje posuđa, prepolovite polovicu limuna, posipajte ga s malo sode bikarbone i upotrjebite ga poput spužvice. Limunova kiselina uklonit će masnoću a vaše će ruke fino mirisati. Perilicu posuđa također možete osvježiti i deodorirati na prirodan način. Ulijte šalicu limunova soka u praznu perilicu i stavite na ispiranje.</para>
<para>
 Uklanja mrlje od hrđe s pamuka i poliestera
Napravite pastu od limunova soka i vinskog praška za pecivo i utrljajte u tkaninu. Ostavite da djeluje barem pola sata, zatim isperite. Pastu prvo isprobajte da vidite rezultat.</para>
<para>
 Posvjetljuje bijelo rublje
Namočite bijelu odjeću u mješavinu vode i soka od limuna (oko pola šalice limunova soka na 3,5 litre vode). Nakon kratkog namakanja, operite odjeću kako je inače perete. Mješavina odlično djeluje na rublje ako se suši na suncu. Limunov sok ne smije se upotrijebiti za pranje svile i ostalih osjetljivih tkanina.</para>
<para>
 Osvježava rublje i perilicu
Prašku za rublje dodajte žlicu soka od limuna. Rublje će ljepše mirisati. Jednako kao i perilicu posuđa, i perilicu rublja možete osvježiti limunovim sokom. U prazan stroj ulijte šalicu soka od limuna i stavite na ispiranje.</para>
<para>
 Čisti predmete od bakra i bronce
Predmete od bronce (prave bronce, ne one s brončanim premazom) očistite s kombinacijom limunova soka i malo soli. Budite oprezni s antikvitetima: uvijek testirajte sredstvo na jednom manjem dijelu.</para>
<para>
 Daje slavinama novi sjaj
Upotrijebite limun za čišćenje kromiranih slavina. Limun (po potrebi i malo soli) dat će slavinama nov, svjež i sjajan izgled. Izgledat će kao nove!</para>
<para>
 Čisti odvode
Izlijte mješavinu vruće vode (3 litre) i limunova soka (pola šalice) u kuhinjski sudoper. Također, možete upotrijebiti sodu bikarbonu i limun. Isipajte pola šalice sode bikarbone niz odvod, i odmah zatim šalicu vrućeg soka od limuna. Nakon nekoliko minuta isperite vrućom vodom.</para>
<para>
 Osvježava WC školjku
S pomoću WC četke i šalice limunova soka osvježite WC školjku. Ostavite neko vrijeme pa isperite.</para>
<para>
 Ubija plijesan
Prljave i tamne fuge, ali i neugodnu plijesan, možete očistiti i ukloniti s pomoću stare četkice za zube, limunova soka i soli.</para>
<para>
 Čisti naušnice
Očistite naušnice od nečistoća tako da ih namočite u limunov sok. Ne zaboravite ih dobro isprati i posušiti.</para>
<para> </para>

Limun – prirodan i mirisan saveznik u čišćenju doma Zaboravite skupa toksična sredstva za čišćenje! Zašto biste izlagali sebe i svoje najbliže otrovnim kemikalijama kada se sve što vam treba nalazi u vašoj kuhinji. Osim poznate sode bikarbone i jabučnog octa, još jedan prirodni pomoćnik u čišćenju svima je na dohvat ruke. Riječ je o limunu.
Mirisan i pun prirodne kiseline, limun je moćan antibakterijski dezinficijens i antiseptik koji osim za jelo može poslužiti i kao odlično sredstvo za čišćenje. Uz sve to divno miriše i neće napraviti štetu na materijalima kao što je drvo ili tkanina. No kad čistite s pomoću limunova soka, obvezatno isperite površinu toplom vodom i osušite je suhom i čistom krpom.
Donosimo vam nekoliko prijedloga što sve možete očistiti uz pomoć limuna.

   Osvježava mikrovalnu pećnicu 
Napunite ¾ šalice vodom, dodajte nekoliko žlica soka od limuna. Ugrijte do vrenja. Ne otvarajte vrata mikrovalne: ostavite šalicu unutra 10-ak minuta. Nakon toga obrišite unutrašnjost mikrovalne sa čistom krpom (po potrebi upotrijebite i malo vode s limunom) i dobro osušite.

   Čisti radne površine, prozore, ogledala
Nalijte u bocu s raspršivačem razrijeđen limunov sok i poprskajte kuhinjske površine. Isperite s vodom i posušite. Na isti način očistite prozore i ogledala.

   Uklanja tvrdokorne masne naslage
Limunov sok u kombinaciji sa soli čisti i najtvrdokornije masnoće. Upotrijebite ga za čišćenje masnih tava, ali i rešetaka roštilja.

   Uklanja mrlje i mirise s plastičnih posuda
Natopite plastične kuhinjske posude u mješavinu vode i limunova sok kako biste uklonili mrlje i neugodan miris. Dodajte sodu bikarbonu, čvrsto istrljajte četkom, isperite vodom i posušite.

   Ubija mikrobe s daski za rezanje
Razrijeđeni limunov sok uklanja mikrobe i mrlje s daski za rezanje. Snažno istrljajte mrlje limunovim sokom i ostavite da djeluje dok ne izblijedi.

   Uklanja neugodne mirise iz hladnjaka
Na tanjurić stavite polovicu limuna i smjestite ga u hladnjak. Promijenite jednom tjedno.

   Čisti kamenac
I dosadan kamenac na stijenkama čajnika nema šanse s limunom. Zakuhajte vodu, dodajte kriške limuna, kratko prokuhajte i ostavite sat-dva da odstoji, zatim isperite.

   Uklanja miris češnjaka i luka
   s prstiju
Neugodan i jak miris češnjaka, luka i ostalih namirnica ostaje u prstima dugo nakon kuhanja ma koliko god puta oprali ruke. Pokušajte s razrijeđenim limunovim sokom.

   Umjesto sredstva za pranje posuđa
Kad ostanete bez sredstva za pranje posuđa, prepolovite polovicu limuna, posipajte ga s malo sode bikarbone i upotrjebite ga poput spužvice. Limunova kiselina uklonit će masnoću a vaše će ruke fino mirisati. Perilicu posuđa također možete osvježiti i deodorirati na prirodan način. Ulijte šalicu limunova soka u praznu perilicu i stavite na ispiranje.

   Uklanja mrlje od hrđe s pamuka i poliestera
Napravite pastu od limunova soka i vinskog praška za pecivo i utrljajte u tkaninu. Ostavite da djeluje barem pola sata, zatim isperite. Pastu prvo isprobajte da vidite rezultat.

   Posvjetljuje bijelo rublje
Namočite bijelu odjeću u mješavinu vode i soka od limuna (oko pola šalice limunova soka na 3,5 litre vode). Nakon kratkog namakanja, operite odjeću kako je inače perete. Mješavina odlično djeluje na rublje ako se suši na suncu. Limunov sok ne smije se upotrijebiti za pranje svile i ostalih osjetljivih tkanina.

   Osvježava rublje i perilicu
Prašku za rublje dodajte žlicu soka od limuna. Rublje će ljepše mirisati. Jednako kao i perilicu posuđa, i perilicu rublja možete osvježiti limunovim sokom. U prazan stroj ulijte šalicu soka od limuna i stavite na ispiranje.

   Čisti predmete od bakra i bronce
Predmete od bronce (prave bronce, ne one s brončanim premazom) očistite s kombinacijom limunova soka i malo soli. Budite oprezni s antikvitetima: uvijek testirajte sredstvo na jednom manjem dijelu.

   Daje slavinama novi sjaj
Upotrijebite limun za čišćenje kromiranih slavina. Limun (po potrebi i malo soli) dat će slavinama nov, svjež i sjajan izgled. Izgledat će kao nove!

   Čisti odvode
Izlijte mješavinu vruće vode (3 litre) i limunova soka (pola šalice) u kuhinjski sudoper. Također, možete upotrijebiti sodu bikarbonu i limun. Isipajte pola šalice sode bikarbone niz odvod, i odmah zatim šalicu vrućeg soka od limuna. Nakon nekoliko minuta isperite vrućom vodom.

   Osvježava WC školjku
S pomoću WC četke i šalice limunova soka osvježite WC školjku. Ostavite neko vrijeme pa isperite.

   Ubija plijesan
Prljave i tamne fuge, ali i neugodnu plijesan, možete očistiti i ukloniti s pomoću stare četkice za zube, limunova soka i soli.

   Čisti naušnice
Očistite naušnice od nečistoća tako da ih namočite u limunov sok. Ne zaboravite ih dobro isprati i posušiti.
  Janja Čaisa 

puizie

Limun – prirodan i mirisan saveznik u čišćenju doma

<para>Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) je prije gotovo 2 desetljeća prva definirala pojam odgovornog samoliječenja (responsible self-medication), u kojem pacijent kod blažih zdravstvenih tegoba koristi lijekove i proizvode dostupne bez recepta, koji su sigurni i učinkoviti ukoliko se koriste prema uputama. Samoliječenje nikako ne podrazumijeva izbjegavanje liječnika ili ljekarnika u sustavu traženja rješenja kod zdravstvenih tegoba, nego dapače još više zahtijeva angažiranost (i informiranje) zdravstvenih djelatnika u proces liječenja i izvan okvira propisane konvencionalne farmakoterapije, uz suradnju s ostalim važnim članovima medicinskog tima, u svrhu što boljeg terapijskog ishoda.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trudnice su posebno osjetljiva skupina pacijenata koja je iznimno sklona samoliječenju, što zahtijeva posebni oprez svih zdravstvenih djelatnika koji su uključeni u perinatalnu skrb! U vremenima kada i nacionalna zdravstvena tijela diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, propagiraju samoliječenje kao metodu “rasterećivanja” hitne medicinske skrbi kako bi se ona mogla kvalitetnije i duže baviti zahtjevnijim i ozbiljnijim tegobama, javlja se opasnost od neinformiranog, neracionalnog, nekontroliranog i rizičnog uzimanja niza bezreceptnih proizvoda, posebice u trudnoći!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Hrvatska se pokazala iznimno osviještenom o problematici samoliječenja u trudnoći, pokrenuvši edukativno-javnozdravstveni projekt SUTRA-Samoliječenje u trudnoći i tijekom dojenja u organizaciji Hrvatskog farmaceutskog društva, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja i Agencije za lijekove i medicinske proizvode, u kojem je interdisciplinarni tim od 10 zdravstvenih djelatnika (ginekolozi, dermatolozi, pedijatri, magistri farmacije, medicinski biokemičari) tijekom cijele godine kontinuirano provodio sustavnu edukaciju trudnica o prednostima i rizicima primjene bezreceptnih proizvoda. Cilj Projekta SUTRA je potaknuti trudnice na odgovornu i racionalnu primjenu bezreceptnih lijekova i ostalih metoda samoliječenja u trudnoći i tijekom dojenja, kako bi bile maksimalno sigurne da nema rizika po mamu i bebu!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na statističkom uzorku od 190 trudnih ispitanica (anonimni anketni upitnici) dokazano je kako trudnice u Hrvatskoj smatraju ovakav oblik edukacije o lijekovima i ostalim bezreceptnim proizvodima iznimno vrijednim, potrebitim i korisnim za njihovu sigurnost tijekom trudnoće! Edukativna predavanja u okviru Projekta SUTRa, koja drže liječnici i farmaceuti, pružaju trudnicama vrlo vrijedne informacije temeljene na medicinskim dokazima o svim rizicima i mogućnostima samoliječenja, u skladu s najnovijim znanstveno-stručnim spoznajama!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prema rezultatima anketa, od bezreceptnih lijekova uvjerljivo se najviše tijekom trudnoće koriste analgetici (lijekovi protiv bolova), lijekovi kod nadražaja i boli grla i ždrijela, dekongestivi (lijekovi protiv začepljenosti nosa), antacidi (lijekovi za neutralizaciju želučane kiseline), a potom kombinirani pripravci kod prehlade, lijekovi kod opstipacije (zatvora), antihistaminici (lijekovi protiv alergije) i dr.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nadalje, trudnice u Hrvatskoj u značajnom postotku koriste vitamine i minerale,  biljne čajeve, druge dodatke prehrani, probiotike, eterična i biljna ulja, biljne lijekove, homeopatske lijekove, i dr.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nažalost, dokazano je kako postoji i velika potreba da se trudnice educira i potakne da i same vode više brige o određenim informacijama koje su osobito važne tijekom trudnoće (poput vrijednosti glukoze u krvi ili krvnog tlaka) kako bi bile opreznije u samoliječenju i uzimanju raznih pripravaka, uvijek se konzultirale s liječnikom ili ljekarnikom, te pravovremeno reagirale u slučaju rizika od preklamspije, eklampsije ili gestacijskog dijabetesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Edukacija temeljena na medicinskim dokazima od strane zdravstvenih djelatnika i otvoreni razgovor s liječnikom ili ljekarnikom su najučinkovitija metoda sprječavanje mogućih zdravstvenih rizika po majku i dijete, te neželjenih ishoda samoliječenja u trudnoći!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prenosimo Vam samo neke od komentara trudnica koje su prisustvovale besplatnim edukacijama:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>-   „Veoma zanimljivo i edukativno, nešto na što bi svaka mama i buduća trudnica trebala ići.“
-   „Konačno jedno predavanje sa stručnim osobljem i obrađenim svim važnim temama.“
-   „Tečaj je jako koristan za sve trudnice, pogotovo prvorotkinje. Odličan odabir tema i predavača.“
-   „Vrlo pohvalno, odlično organizirano i izvrsno da trudnice imaju mogućnost izravnog susreta sa stručnjacima i postavljanja pitanja.“
-  „Tečaj je stvarno edukativan! Dobila sam puno korisnih informacija!“
-  „Tečaj je jako informativan, ponajviše za trudnice prvorotkinje. Ništa ne bih izmijenila, jer su sve teme podjednako informativne.“</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stručni zdravstveni tim Projekta SUTRA Vas poziva da se prijavite na edukativna predavanja i informirate besplatno, te skrbite o svojem zdravlju danas, kako biste bili bezbrižniji SUTRA!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novo predavanje zakazano je za termin: 23. ožujka 2015. u 16h u Cinestar kinu Branimir Centra u Zagrebu.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Broj mjesta je ograničen, stoga trudnice i sve one koji poznaju neku trudnicu, požurite s prijavom za besplatno predavanje na <ulink url="http://www.sutra.com.hr">www.sutra.com.hr</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 REZULTATI ANKETA PRIKUPLJENIH U OKVIRU PROJEKTA SUTRA- Samoliječenje U Trudnoći i tijekom dojenjA<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
(Izvor podataka:  Projekt SUTRA, Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2014.)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   Prosječna dob ispitanica (trudnica)= 30.86 godina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   Prosječan indeks tjelesne mase prije trudnoće= 22,4<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   Prosječno trajanje trudnoće u trenutku dolaska na predavanje= 22 tjedna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 STRUČNA SPREMA – Trudnice višeg stupnja obrazovanja su zainteresiranije za svoje zdravlje i problematiku primjene lijekova i općenite samoskrbi u trudnoći<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
VSS= 65%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
VŠS= 14%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
SSS= 19%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
NKV= 1%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nepoznato= 1%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 KOJA VAM JE OVO TRUDNOĆA PO REDU? – Trudnice koje nemaju prethodnog iskustva s trudnoćom / porodom su motiviranije sudjelovati u edukaciji jer nemaju dovoljno informacija, iskustva ili znanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. trudnoća= 75%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. trudnoća= 20%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. trudnoća= 3%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. trudnoća= 2%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 KONZUMACIJA – Trudnice u Hrvatskoj evidentno povremeno konzumiraju cigarete, alkohol i kofein, unatoč preporukama o njihovoj potencijalnoj štetnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
a) Nikotin / Cigarete<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
91% trudnica konzumira povremeno 1-2 cigarete<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6% trudnica konzumira svakodnevno do 5 cigareta<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
b) Alkohol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
17% trudnica povremeno konzumira alkohol u raznim prigodama<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
c) Kofein<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
41% trudnica konzumira povremeno napitke s kofeinom (kavu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
31% trudnica konzumira svakodnevno napitke s kofeinom (kavu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VRIJEDNOST KRVNOG TLAKA – Trudnice u Hrvatskoj trebale bi biti angažiranije i više se informirati o vrijednosti svoga krvnog tlaka, kako bi pravovremeno reagirale kod sumnje na rizik od preklampsije/eklampsije koji mogu dovesti u opasnost majku i dijete<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11,1% trudnica ne zna vrijednost svoga krvnog tlaka na zadnjem pregledu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4,3% trudnica ima povišene vrijednosti krvnog tlaka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 VRIJEDNOST GLUKOZE U KRVI (ŠEĆER) – Trudnice u Hrvatskoj trebale bi biti angažiranije i više se informirati o vrijednosti glukoze u krvi, radi pravovremene prevencije gestacijskog dijabetesa<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
55,8% trudnica ne zna vrijednost glukoze u krvi na zadnjem pregledu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 KRONIČNE BOLESTI I TRUDNOĆA – Trudnice u Hrvatskoj najčešće boluju od kroničnih bolesti kao što su poremećaj rada štitnjače, trombofilija, povišeni krvni tlak i dr., što zahtijeva oprez i dodatne konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom pri samoliječenju<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11% trudnica boluje od kroničnih bolesti i za njih koristi propisanu terapiju lijekovima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 INFORMACIJE I SAVJETE VEZANE UZ ZDRAVSTVENE TEGOBE TIJEKOM TRUDNOĆE NAJČEŠĆE TRAŽE OD:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Liječnik= 81,1%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Specijalizirani internet portali= 64,7%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji, prijatelji, poznanici= 52,6%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ljekarnici= 28,9%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Internet forumi= 27,4%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Specijalizirani časopisi= 20,0%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Drugi zdravstveni radnici= 7,4%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 LIJEČENJE BLAŽIH ZDRAVSTVENIH TEGOBA I KOMUNIKACIJA S LIJEČNIKOM ILI LJEKARNIKOM
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
35,8% trudnica samostalno pokušava riješiti blaže zdravstvene tegobe bez odlaska liječniku<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
34,2% trudnica koristi proizvode za samoliječenje temeljem preporuka s foruma, članaka i raznih web-portala<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svega 1,6% trudnica ne uzima ništa bez konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 BEZRECEPTNI LIJEKOVI U TRUDNOĆI (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi protiv boli= 20,53%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi kod nadražaja i boli grla i ždrijela= 20,53%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi za olakšavanje začepljenosti nosa= 19,47%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi kod želučanih tegoba= 14,21%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi kod prehlade= 10,53%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi za poticanje probave= 9,47%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Antiseptici= 7,37%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi protiv kašlja ili za iskašljavanje= 6,32%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lijekovi protiv alergije= 1,05%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 BEZRECEPTNI PROIZVODI U TRUDNOĆI (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vitamini i minerali= 85,79%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Biljni čajevi= 30,53%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Razni drugi dodaci prehrani= 21,58%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Probiotici= 15,79%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Eterična i biljna ulja= 13,68%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dermokozmetika= 11,58%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Biljni lijekovi= 3,16%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Homeopatski pripravci= 2,63%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 BILJNI LIJEKOVI PROIZVODI U TRUDNOĆI I TIJEKOM DOJENJA (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za poboljšanje imuniteta= 12,63%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod tegoba urinarnog trakta= 11,05%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod kašlja i prehlade= 11,05%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod želučanih tegoba= 6,32%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod dojenačkih kolika= 5,26%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod poticanja laktacije= 4,21%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod olakšavanja mučnina= 3,16%<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod stresa, nesanice ili tjeskobe= 1,05%</para>

Trudnice, imate li pouzdanu informaciju o proizvodima koje koristite u trudnoći?!“ Hrvatska po prvi puta ima statističke podatke o obrascima ponašanja trudnica u Hrvatskoj, kada je riječ o primjeni bezreceptnih lijekova i drugih proizvoda u samoliječenju! Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) je prije gotovo 2 desetljeća prva definirala pojam odgovornog samoliječenja (responsible self-medication), u kojem pacijent kod blažih zdravstvenih tegoba koristi lijekove i proizvode dostupne bez recepta, koji su sigurni i učinkoviti ukoliko se koriste prema uputama. Samoliječenje nikako ne podrazumijeva izbjegavanje liječnika ili ljekarnika u sustavu traženja rješenja kod zdravstvenih tegoba, nego dapače još više zahtijeva angažiranost (i informiranje) zdravstvenih djelatnika u proces liječenja i izvan okvira propisane konvencionalne farmakoterapije, uz suradnju s ostalim važnim članovima medicinskog tima, u svrhu što boljeg terapijskog ishoda.
   
   
Trudnice su posebno osjetljiva skupina pacijenata koja je iznimno sklona samoliječenju, što zahtijeva posebni oprez svih zdravstvenih djelatnika koji su uključeni u perinatalnu skrb! U vremenima kada i nacionalna zdravstvena tijela diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, propagiraju samoliječenje kao metodu “rasterećivanja” hitne medicinske skrbi kako bi se ona mogla kvalitetnije i duže baviti zahtjevnijim i ozbiljnijim tegobama, javlja se opasnost od neinformiranog, neracionalnog, nekontroliranog i rizičnog uzimanja niza bezreceptnih proizvoda, posebice u trudnoći!
   
   Hrvatska se pokazala iznimno osviještenom o problematici samoliječenja u trudnoći, pokrenuvši edukativno-javnozdravstveni projekt SUTRA-Samoliječenje u trudnoći i tijekom dojenja u organizaciji Hrvatskog farmaceutskog društva, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja i Agencije za lijekove i medicinske proizvode, u kojem je interdisciplinarni tim od 10 zdravstvenih djelatnika (ginekolozi, dermatolozi, pedijatri, magistri farmacije, medicinski biokemičari) tijekom cijele godine kontinuirano provodio sustavnu edukaciju trudnica o prednostima i rizicima primjene bezreceptnih proizvoda. Cilj Projekta SUTRA je potaknuti trudnice na odgovornu i racionalnu primjenu bezreceptnih lijekova i ostalih metoda samoliječenja u trudnoći i tijekom dojenja, kako bi bile maksimalno sigurne da nema rizika po mamu i bebu!
   
   
   
Na statističkom uzorku od 190 trudnih ispitanica (anonimni anketni upitnici) dokazano je kako trudnice u Hrvatskoj smatraju ovakav oblik edukacije o lijekovima i ostalim bezreceptnim proizvodima iznimno vrijednim, potrebitim i korisnim za njihovu sigurnost tijekom trudnoće! Edukativna predavanja u okviru Projekta SUTRa, koja drže liječnici i farmaceuti, pružaju trudnicama vrlo vrijedne informacije temeljene na medicinskim dokazima o svim rizicima i mogućnostima samoliječenja, u skladu s najnovijim znanstveno-stručnim spoznajama!
   
Prema rezultatima anketa, od bezreceptnih lijekova uvjerljivo se najviše tijekom trudnoće koriste analgetici (lijekovi protiv bolova), lijekovi kod nadražaja i boli grla i ždrijela, dekongestivi (lijekovi protiv začepljenosti nosa), antacidi (lijekovi za neutralizaciju želučane kiseline), a potom kombinirani pripravci kod prehlade, lijekovi kod opstipacije (zatvora), antihistaminici (lijekovi protiv alergije) i dr.
   
Nadalje, trudnice u Hrvatskoj u značajnom postotku koriste vitamine i minerale,  biljne čajeve, druge dodatke prehrani, probiotike, eterična i biljna ulja, biljne lijekove, homeopatske lijekove, i dr.
   
Nažalost, dokazano je kako postoji i velika potreba da se trudnice educira i potakne da i same vode više brige o određenim informacijama koje su osobito važne tijekom trudnoće (poput vrijednosti glukoze u krvi ili krvnog tlaka) kako bi bile opreznije u samoliječenju i uzimanju raznih pripravaka, uvijek se konzultirale s liječnikom ili ljekarnikom, te pravovremeno reagirale u slučaju rizika od preklamspije, eklampsije ili gestacijskog dijabetesa.
   
   Edukacija temeljena na medicinskim dokazima od strane zdravstvenih djelatnika i otvoreni razgovor s liječnikom ili ljekarnikom su najučinkovitija metoda sprječavanje mogućih zdravstvenih rizika po majku i dijete, te neželjenih ishoda samoliječenja u trudnoći!
   
   
Prenosimo Vam samo neke od komentara trudnica koje su prisustvovale besplatnim edukacijama:
   
   -   „Veoma zanimljivo i edukativno, nešto na što bi svaka mama i buduća trudnica trebala ići.“
-   „Konačno jedno predavanje sa stručnim osobljem i obrađenim svim važnim temama.“
-   „Tečaj je jako koristan za sve trudnice, pogotovo prvorotkinje. Odličan odabir tema i predavača.“
-   „Vrlo pohvalno, odlično organizirano i izvrsno da trudnice imaju mogućnost izravnog susreta sa stručnjacima i postavljanja pitanja.“
-  „Tečaj je stvarno edukativan! Dobila sam puno korisnih informacija!“
-  „Tečaj je jako informativan, ponajviše za trudnice prvorotkinje. Ništa ne bih izmijenila, jer su sve teme podjednako informativne.“
   
   
Stručni zdravstveni tim Projekta SUTRA Vas poziva da se prijavite na edukativna predavanja i informirate besplatno, te skrbite o svojem zdravlju danas, kako biste bili bezbrižniji SUTRA!
   
Novo predavanje zakazano je za termin: 23. ožujka 2015. u 16h u Cinestar kinu Branimir Centra u Zagrebu.
   
Broj mjesta je ograničen, stoga trudnice i sve one koji poznaju neku trudnicu, požurite s prijavom za besplatno predavanje na www.sutra.com.hr.
   
   
 

   
   REZULTATI ANKETA PRIKUPLJENIH U OKVIRU PROJEKTA SUTRA- Samoliječenje U Trudnoći i tijekom dojenjA
(Izvor podataka:  Projekt SUTRA, Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2014.)
   
   Prosječna dob ispitanica (trudnica)= 30.86 godina
   Prosječan indeks tjelesne mase prije trudnoće= 22,4
   Prosječno trajanje trudnoće u trenutku dolaska na predavanje= 22 tjedna
   
   
   STRUČNA SPREMA – Trudnice višeg stupnja obrazovanja su zainteresiranije za svoje zdravlje i problematiku primjene lijekova i općenite samoskrbi u trudnoći
VSS= 65%
VŠS= 14%
SSS= 19%
NKV= 1%
Nepoznato= 1%
   
   
   KOJA VAM JE OVO TRUDNOĆA PO REDU? – Trudnice koje nemaju prethodnog iskustva s trudnoćom / porodom su motiviranije sudjelovati u edukaciji jer nemaju dovoljno informacija, iskustva ili znanja.
1. trudnoća= 75%
2. trudnoća= 20%
3. trudnoća= 3%
4. trudnoća= 2%
   
   
   KONZUMACIJA – Trudnice u Hrvatskoj evidentno povremeno konzumiraju cigarete, alkohol i kofein, unatoč preporukama o njihovoj potencijalnoj štetnosti.
   
   
a) Nikotin / Cigarete
91% trudnica konzumira povremeno 1-2 cigarete
6% trudnica konzumira svakodnevno do 5 cigareta
   
b) Alkohol
17% trudnica povremeno konzumira alkohol u raznim prigodama
   
c) Kofein
41% trudnica konzumira povremeno napitke s kofeinom (kavu)
31% trudnica konzumira svakodnevno napitke s kofeinom (kavu)
   
   
   VRIJEDNOST KRVNOG TLAKA – Trudnice u Hrvatskoj trebale bi biti angažiranije i više se informirati o vrijednosti svoga krvnog tlaka, kako bi pravovremeno reagirale kod sumnje na rizik od preklampsije/eklampsije koji mogu dovesti u opasnost majku i dijete
11,1% trudnica ne zna vrijednost svoga krvnog tlaka na zadnjem pregledu
4,3% trudnica ima povišene vrijednosti krvnog tlaka
   
   
   VRIJEDNOST GLUKOZE U KRVI (ŠEĆER) – Trudnice u Hrvatskoj trebale bi biti angažiranije i više se informirati o vrijednosti glukoze u krvi, radi pravovremene prevencije gestacijskog dijabetesa
55,8% trudnica ne zna vrijednost glukoze u krvi na zadnjem pregledu
   
   
   KRONIČNE BOLESTI I TRUDNOĆA – Trudnice u Hrvatskoj najčešće boluju od kroničnih bolesti kao što su poremećaj rada štitnjače, trombofilija, povišeni krvni tlak i dr., što zahtijeva oprez i dodatne konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom pri samoliječenju
11% trudnica boluje od kroničnih bolesti i za njih koristi propisanu terapiju lijekovima
   
   
   INFORMACIJE I SAVJETE VEZANE UZ ZDRAVSTVENE TEGOBE TIJEKOM TRUDNOĆE NAJČEŠĆE TRAŽE OD:
   
Liječnik= 81,1%
Specijalizirani internet portali= 64,7%
Roditelji, prijatelji, poznanici= 52,6%
Ljekarnici= 28,9%
Internet forumi= 27,4%
Specijalizirani časopisi= 20,0%
Drugi zdravstveni radnici= 7,4%
   
   
   LIJEČENJE BLAŽIH ZDRAVSTVENIH TEGOBA I KOMUNIKACIJA S LIJEČNIKOM ILI LJEKARNIKOM
   
35,8% trudnica samostalno pokušava riješiti blaže zdravstvene tegobe bez odlaska liječniku
34,2% trudnica koristi proizvode za samoliječenje temeljem preporuka s foruma, članaka i raznih web-portala
Svega 1,6% trudnica ne uzima ništa bez konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom!
   
   
   BEZRECEPTNI LIJEKOVI U TRUDNOĆI (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
   
Lijekovi protiv boli= 20,53%
Lijekovi kod nadražaja i boli grla i ždrijela= 20,53%
Lijekovi za olakšavanje začepljenosti nosa= 19,47%
Lijekovi kod želučanih tegoba= 14,21%
Lijekovi kod prehlade= 10,53%
Lijekovi za poticanje probave= 9,47%
Antiseptici= 7,37%
Lijekovi protiv kašlja ili za iskašljavanje= 6,32%
Lijekovi protiv alergije= 1,05%
   
   
   BEZRECEPTNI PROIZVODI U TRUDNOĆI (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
   
Vitamini i minerali= 85,79%
Biljni čajevi= 30,53%
Razni drugi dodaci prehrani= 21,58%
Probiotici= 15,79%
Eterična i biljna ulja= 13,68%
Dermokozmetika= 11,58%
Biljni lijekovi= 3,16%
Homeopatski pripravci= 2,63%
   
   
   BILJNI LIJEKOVI PROIZVODI U TRUDNOĆI I TIJEKOM DOJENJA (po učestalosti korištenja)- Trudnice u Hrvatskoj
   
Za poboljšanje imuniteta= 12,63%
Kod tegoba urinarnog trakta= 11,05%
Kod kašlja i prehlade= 11,05%
Kod želučanih tegoba= 6,32%
Kod dojenačkih kolika= 5,26%
Kod poticanja laktacije= 4,21%
Kod olakšavanja mučnina= 3,16%
Kod stresa, nesanice ili tjeskobe= 1,05% Žena.hr 

Trudnice, imate li pouzdanu informaciju o proizvodima koje koristite u trudnoći?!“

<para>Ivan često vrišti, plače, iskazuje nezadovoljstva na razne načine, a njegovi roditelji u namjeri da spriječe takve oblike ponašanja najčešće pokušavaju unaprijed predvidjeti njegove želje i zahtjeve i ispuniti ih.</para>
<para>Česta je to situacija u obiteljima djece s komunikacijskim teškoćama. Floortime terapija nudi rješenja u ovakvim situacijama.</para>
<para>Kod djece s komunikacijskim teškoćama često su prisutna odstupanja u emocionalnom razvoju, a upravo su emocije te koje navode dijete da upotrijebi ono što spoznaje putem osjetila. Promatrajući kroz desetljeća rada kako se dječji načini učenja grade i šire, začetnici ovog modela napravili su funkcionalne razvojne razine, tzv. miljokaze, koje opisuju razvoj temeljnih sposobnosti na kojima se izgrađuju primarne vještine kao što su mišljenje i rješavanje problema. Riječ je o razvojnom pristupu koji:</para>
<para>- uzima u obzir djetetove osjete i motorički sustav
- prepoznaje ulogu emocija
- ne ograničava ciljeve, metode i pristupe rada na teškoću i dob djeteta već prati razvoj djeteta i njegove ideje
</para>
<heading2>
Ciljevi terapije</heading2>
<para>
Osnovni ciljevi terapije ostvaruju se kroz floortime aktivnosti koje podrazumijevaju pomoć djetetu u prepoznavanju vizualnih, auditivnih i drugih senzoričkih informacija, ohrabrivanju u preuzimanju inicijative u vlastitom okruženju, podržavanju spremnosti na aktivnosti u kojima dijete prepoznaje problem i shvaća da mora poduzeti nešto kako bi ga riješilo, kreiranju manjih promjena i problema kako bi se stupnjevito potaknulo dijete na prepoznavanje i toleriranje promjena, omogućavanju iskustva koje zadaje više manjih koraka u rješavanju problema i uključivanje djeteta u komunikaciju kroz poticajne aktivnosti, geste, riječi i pitanja.
</para>
<heading2>
Strategije</heading2>
<para>
Floortime tehnika podrazumijeva susretanje djeteta na njegovoj trenutnoj razvojnoj razini slijeđenjem njegova vodstva i nadograđivanje njegovih sposobnosti i vještina u svrhu poticanja razvoja. Pristup predlaže praćenje djetetovih ideja i uključivanje u njih, razmatranje djetetovih namjera i ciljeva te pridavanje tome novih značenja, neprestano nadograđivanje i održavanje interakcija. Također, uključuje prilagođivanje tih interakcija djetetovim individualnim razlikama u senzoričkoj reaktivnosti, obradi informacija i motoričkom planiranju. Floortime seanse potrebno je provoditi više puta dnevno stoga veliku ulogu imaju i roditelji.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Kome je namijenjen?</heading2>
<para>
Ovaj terapeutski pristup primjenjuje se u radu sa svom djecom s poteškoćama u razvoju. U našem Kabinetu pokazao se kao izvrsnom metodom posebice u radu s djecom s komunikacijskim i socijalizacijskim poteškoćama. Naime za razliku od drugih metoda, razvojni pristup preporučuje roditeljima i terapeutima da prate djetetove interese ili aktivnosti kako bi polagano gradili združenu pažnju, interakciju, komunikaciju, emocionalno ophođenje, a potom i specifične vještine kao što su logično rasuđivanje, simbolično mišljenje, igru i drugo.
Floortime terapija provodi se u <ulink url="http://www.korneo.hr">Kabinetu Korneo</ulink> gdje i roditelji mogu naučiti kako poticati svoje dijete u razvoju na njemu najoptimalniji način.</para>
<para>Autor: Kabinet za razvojnu podršku djeci Korneo</para>

Floortime terapija pomaže djeci s teškoćama komunikacije Ivan je dijete staro 2,5 godine i još ne govori. Njegova komunikacija s okolinom vrlo je otežana i često se javljaju nerazumijevanja koja duboko frustriraju kako dijete tako i roditelje. Ivan često vrišti, plače, iskazuje nezadovoljstva na razne načine, a njegovi roditelji u namjeri da spriječe takve oblike ponašanja najčešće pokušavaju unaprijed predvidjeti njegove želje i zahtjeve i ispuniti ih.
Česta je to situacija u obiteljima djece s komunikacijskim teškoćama. Floortime terapija nudi rješenja u ovakvim situacijama.
Kod djece s komunikacijskim teškoćama često su prisutna odstupanja u emocionalnom razvoju, a upravo su emocije te koje navode dijete da upotrijebi ono što spoznaje putem osjetila. Promatrajući kroz desetljeća rada kako se dječji načini učenja grade i šire, začetnici ovog modela napravili su funkcionalne razvojne razine, tzv. miljokaze, koje opisuju razvoj temeljnih sposobnosti na kojima se izgrađuju primarne vještine kao što su mišljenje i rješavanje problema. Riječ je o razvojnom pristupu koji:
- uzima u obzir djetetove osjete i motorički sustav
- prepoznaje ulogu emocija
- ne ograničava ciljeve, metode i pristupe rada na teškoću i dob djeteta već prati razvoj djeteta i njegove ideje


Ciljevi terapije

Osnovni ciljevi terapije ostvaruju se kroz floortime aktivnosti koje podrazumijevaju pomoć djetetu u prepoznavanju vizualnih, auditivnih i drugih senzoričkih informacija, ohrabrivanju u preuzimanju inicijative u vlastitom okruženju, podržavanju spremnosti na aktivnosti u kojima dijete prepoznaje problem i shvaća da mora poduzeti nešto kako bi ga riješilo, kreiranju manjih promjena i problema kako bi se stupnjevito potaknulo dijete na prepoznavanje i toleriranje promjena, omogućavanju iskustva koje zadaje više manjih koraka u rješavanju problema i uključivanje djeteta u komunikaciju kroz poticajne aktivnosti, geste, riječi i pitanja.


Strategije

Floortime tehnika podrazumijeva susretanje djeteta na njegovoj trenutnoj razvojnoj razini slijeđenjem njegova vodstva i nadograđivanje njegovih sposobnosti i vještina u svrhu poticanja razvoja. Pristup predlaže praćenje djetetovih ideja i uključivanje u njih, razmatranje djetetovih namjera i ciljeva te pridavanje tome novih značenja, neprestano nadograđivanje i održavanje interakcija. Također, uključuje prilagođivanje tih interakcija djetetovim individualnim razlikama u senzoričkoj reaktivnosti, obradi informacija i motoričkom planiranju. Floortime seanse potrebno je provoditi više puta dnevno stoga veliku ulogu imaju i roditelji.
 

Kome je namijenjen?

Ovaj terapeutski pristup primjenjuje se u radu sa svom djecom s poteškoćama u razvoju. U našem Kabinetu pokazao se kao izvrsnom metodom posebice u radu s djecom s komunikacijskim i socijalizacijskim poteškoćama. Naime za razliku od drugih metoda, razvojni pristup preporučuje roditeljima i terapeutima da prate djetetove interese ili aktivnosti kako bi polagano gradili združenu pažnju, interakciju, komunikaciju, emocionalno ophođenje, a potom i specifične vještine kao što su logično rasuđivanje, simbolično mišljenje, igru i drugo.
Floortime terapija provodi se u Kabinetu Korneo gdje i roditelji mogu naučiti kako poticati svoje dijete u razvoju na njemu najoptimalniji način.
Autor:  Kabinet za razvojnu podršku djeci Korneo Priopćenje za javnost 

Young woman and little girl drawing together

Floortime terapija pomaže djeci s teškoćama komunikacije

<para>Nakon određenog perioda u kojem će pokušavati začeti (obično oko godinu dana, jer statistike pokazuju da će 80% zdravih parova začeti dijete unutar jedne godine), liječnik će oboje poslati na dodatne pretrage kako bi se utvrdilo ima li zdravstvenih problema zbog kojih ne dolazi do začeća. Ako zdrastvenih problema nema, odnosno ako su opće zdravlje,
reproduktivni organi, hormonalni sustav, ovulatorni menstrualni ciklusi te broj, pokretljivost i morfologija spermija u savršenom redu, liječnik će
najvjerojatnije skrenuti pažnju na promjenu životnih navika.</para>
<para>Znanost je dokazala da razina stresa, ritam života i životne navike mogu utjecati na plodnost. Poznato je da pušenje, alkohol, prekomjerna tjelesna težina i općenito nezdrav način života smanjuju plodnost. Čarobna formula za postizanje harmonije u fizičkom, emocionalnom i duhovnom smislu uvijek je ista:</para>
<para>- izbaciti nikotin i alkohol (ponekad čak i kofein),
- zdravo se i uravnoteženo hraniti (voće, povrće, meso, riba, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, žitarice, zdrave masnoće i svježe namirnice, najbolje domaće i poznatog uzgoja, uz smanjenje unosa jednostavnih šećera),
- vježbati (barem 30 minuta aktivnosti dnevno),
- ukloniti stres (meditacija, molitva, šetnja, boravak u prirodi, uživanje uz glazbu, joga, masaža, puno zagrljaja i maženja s dragim osobama),
- pozitivno i proaktivno pristupati svim životnim izazovima.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Hrana koja potiče plodnost - mit ili istina?</heading2>
<para>
U želji da organizam dovedu u stanje u kojem će povećati šanse za začeće, mnoge žene konzumiraju namirnice koje navodno potiču plodnost i dovode do začeća.
No radi li se o mitu ili dokazanoj istini?</para>
<para>
 Niti jedna namirnica neće samostalno učiniti čaroliju i zagarantirati vam brzo i sigurno začeće. To je prava istina.
</para>
<para>Međutim, hrana može itekako regulirati niz procesa u organizmu. Ono što jedemo, nutrijenti, kemijski spojevi, enzimi i druge tvari, dolaze u naš probavni sustav, potiču rad žlijezda i lučenje hormona, jedna skupina hormona djeluje na drugu skupinu hormona, a hormoni zajedno na kompletni metabolizam i funkcioniranje organa i organizma. Drugim riječima, hrana može poboljšati niz sustava, od probavnog do hormonalnog ili imunološkog, koji zajednički kontroliraju sve procese u našem organizmu, pa tako i procese koji vode začeću.
</para>
<para/>
<para> 
</para>
<heading2>Koje grupe hrane i namirnice blagotvorno djeluju na plodnost?</heading2>
<para>
 Mahunarke
</para>
<para>Bogate su vlaknima, imaju mali postotak masnoća, izvrstan su izvor proteina te bogate folnom kiselinom, željezom i drugim vitaminima i mineralima. Jedna
studija s <emphasis>Harvard School of Public Health</emphasis> proučavala je vezu između biljnih proteina i (ne)plodnosti na 19.000 žena, a rezultati su pokazali da su žene koje se hrane pretežno proteinima životinjskog porijekla pod 36 posto većim rizikom od neplodnosti, u usporedbi sa ženama koje se pretežno hrane proteinima biljnog porijekla. One su imale puno manje problema sa začećem. Mahunarke poboljšavaju kvalitetu folikula na stjenki jajnika u kojima se nalaze jajne stanice.
Pripazite jedino kod konzumacije proizvoda napravljenih od soje (tofu, edamame), jer soja sadrži izoflavone, fitonutrijente koji se u tijelu pretvaraju u biljne estrogene. Stoga nemojte u njima pretjerivati.</para>
<para>
 Bobičasto voće
</para>
<para>Bobičasto voće, posebno kupine, maline i borovnice, bogato je antioksidansima koji sprječavaju starenje i propadanje tjelesnih stanica, pa tako i jajnih stanica. Studije su pokazale da fitonutrijenti i prirodne kemikalije u borovnicama imaju blagotvoran učinak na hormonalnu ravnotežu kad je u pitanju zdrava ovulacija. Istovremeno, antocijanini pomažu u oblaganju maternice, odnosno olakšavaju ugrađivanje oplođene jajne stanice na stjenku maternice. Bobičasto voće također vrlo pozitivno utječe na zdravlje i vitalnost spermija. Pokušavajte pronaći bobice iz domaćeg uzgoja. Naime, one imaju dosta tanku kožu i mogu upiti pesticide ukoliko su proizvedene industrijski. Isto tako, jedite ih sirove, bez dodanih šećera i bez termičke obrade.</para>
<para>
 Cimet
</para>
<para>Ovaj egzotični i fini začin može poboljšati situaciju kod stanja tzv. inzulinske rezistencije (kada stanice postanu neosjetljive na inzulin, zbog čega šećer u krvi raste, a usporedno raste i razina inzulina te se stvara začarani krug). Ovo stanje vrlo nepovoljno djeluje na plodnost, jer inzulin utječe na rad drugih hormona, posebno onih koje luče jajnici. Cimet dokazano poboljšava metabolizam šećera, čime automatski regulira rad jajnika i kompletni hormonalni sustav. Posebno dobro cimet djeluje kod žena s policističnim jajnicima. Dnevna doza cimeta ne bi smjela prelaziti 1 gram.</para>
<para>
 Zeleni čaj
</para>
<para>Zelenom čaju već se dugo pripisuju čudotvorna svojstva kad je plodnost u pitanju. On navodno pomaže kod začeća zato što svojim antioksidansima obnavlja stanice reproduktivnih organa kao i jajne stanice koje postaju izdržljivije. Postoje neka istraživanja koja povezuju zeleni čaj i plodnost, ali nije dokazana uzročno-posljedična veza. Studija zdravstvene ustanove <emphasis>Kaiser Permanente</emphasis> pokazala je kako su žene koje su svakodnevno pile barem 1/2 šalice zelenog čaja imale dvostruko više uspjeha sa začećima od žena koje nikad ne piju čaj. Znanstvenici vjeruju kako hipoksantin koji se nalazi u čaju ima važnu ulogu u stvaranju folikularne tekućine koja pomaže dozrijevanje jajne stanice i njezinu pripremu za oplodnju. Istovremeno, polifenoli iz zelenog čaja mogu pomoći u sprječavanju kromosomskih abnormalnosti, odnosno spontanih pobačaja. Zeleni čaj ima manje kofeina od crnog ili od kave, ali svejedno limitirajte konzumaciju na maksimalno jednu šalicu dnevno. Kada jednom začnete, još više smanjite unos kofeina i zelenog čaja, jer prema nekim studijama, može poremetiti apsorpciju i iskorištavanje folne kiseline u organizmu.</para>
<para>
 Hrana bogata željezom
</para>
<para>Istraživanja pokazuju da manjak željeza u organizmu ima utjecaja na nepolodnost. Žene koje su uzimale dodatke prehrani bogate željezom, bile su pod 40% manjim rizikom od ovulatorne neplodnosti od žena koje te dodatke nisu konzumirale. U studiji <emphasis>Harvard Nurses’ Health Study</emphasis> stoji kako žene koje većinu željeza unose preko biljaka imaju veću plodnost od onih koje do željeza dolaze većinom preko mesa. Čini se kako je željezo u namirnicama biljnog porijekla puno bolje u tom smislu. U prehranu svakako uvrstite sljedeću hranu bogatu željezom: crveni grah, špinat, smeđu rižu, cjelovite žitarice, suhe šljive, svježe šljive, slanutak, 
 brokulu, kelj. Istovremeno jedite hranu bogatu vitaminom C koji pomaže apsorpciju željeza u organizmu.</para>
<para>
 Proso i žitarice bez glutena
</para>
<para>Proso je jedna od rijetkih žitarica koje ne sadrže gluten. Na internetu su ga prozvali "čudesno zrno plodnosti", ali te tvrdnje nisu potkrijepljene ni jednom kliničkom studijom. To ne znači da proso nije blagotvoran za reproduktivni sustav (i opće zdravlje), već uz njega svakako treba spomenuti i druge žitarice koje su jednako kvalitetne i korisne: amarant, smeđa riža, kvinoja i heljda. Sve navedene žitarice ne sadrže gluten, što znači da balansiraju razinu šećera u krvi, a time i inzulina te svih hormona u organizmu, uzrokujući hormonalnu ravnotežu koja je preduvjet za zdravo začeće.
Spomenute žitarice bogate su vlaknima, aminokiselinama, vitaminom E i vitaminima B kompleksa, kalijem, fosforom, magnezijem i željezom.</para>
<para>
 Omega-3 masne kiseline
</para>
<para>I moderna zapadnjačka i tradicionalna kineska medicina slažu se - jedite hranu bogatu Omega-3 masnim kiselinama! Nakon prenatalnih multivitamina, ovo je najvažniji suplement za sve žene koje žele začeti. Kako bi se u potpunosti ugradile u tkiva, esencijalne masne kiseline trebaju se kontinuirano uzimati barem tri mjeseca. Omega-3 kiseline reguliraju spolne hormone, povećavaju dotok krvi u maternicu i pomažu u njezinoj pripremi za trudnoću, smanjuju upale u zdjeličnom području (i cijelom organizmu), smanjuju osjetljivost na hormon prolaktin koji može poremetiti ovulaciju, povećavaju lučenje sluzi na grliću maternice te na taj način pomažu spermiju da lakše dopliva do jajne stanice, normaliziraju menstrualni ciklus.
Najvažniji izvori Omega-3 masnoća su: losos, sardine, haringa, riječna riba, ulje kanole, orasi, bučine sjemenke, jaja. Kod suplemenata, najviše ga ima u ribljem ulju. Izbjegavajte laneno ulje jer sadrži fitoestrogene.
Takozvane dobre masnoće sadrže i sljedeće namirnice: indijski oraščić, avokado, bademi, sjemenke suncokreta, sezam, maslinovo ulje, hladno prešano suncokretovo ulje.
</para>
<para>
 Ananas
</para>
<para>Na internetu također kruže tvrdnje da jedenje ananasa pospješuje implementaciju oplođene jajne stanice na stjenci maternice, no nema kliničkih studija koje bi to potvrdile. Kora ananasa sadrži enzim bromelain koji smanjuje upalne procese u organizmu, uključujući i one u maternici. On također blago razrjeđuje krv, pa djeluje kao mala doza aspirina u tijelu (a aspirin neki lječnici kontrolirano daju ženama upravo kako bi pospješili implementaciju zametka u maternici). Prevelike doze ovog enzima mogu izazvati kontrakcije maternice i učiniti upravo suprotno - umanjiti šanse za implementaciju.
Ukratko, ne postoje konkretni dokazi koji bi govorili u prilog ili protiv konzumacije ananasa u prenatalnom razdoblju. U svakom slučaju, prije nego se bacite na konzumiranje, posavjetujte se s liječnikom.</para>

Hrana koja potiče plodnost: Mit ili dokazana istina? Ako je vjerovati studijama, sve veći broj parova u posljednjim desetljećima ima problema sa zatrudnjivanjem. Nakon određenog perioda u kojem će pokušavati začeti (obično oko godinu dana, jer statistike pokazuju da će 80% zdravih parova začeti dijete unutar jedne godine), liječnik će oboje poslati na dodatne pretrage kako bi se utvrdilo ima li zdravstvenih problema zbog kojih ne dolazi do začeća. Ako zdrastvenih problema nema, odnosno ako su opće zdravlje,
reproduktivni organi, hormonalni sustav, ovulatorni menstrualni ciklusi te broj, pokretljivost i morfologija spermija u savršenom redu, liječnik će
najvjerojatnije skrenuti pažnju na promjenu životnih navika.
Znanost je dokazala da razina stresa, ritam života i životne navike mogu utjecati na plodnost. Poznato je da pušenje, alkohol, prekomjerna tjelesna težina i općenito nezdrav način života smanjuju plodnost. Čarobna formula za postizanje harmonije u fizičkom, emocionalnom i duhovnom smislu uvijek je ista:
- izbaciti nikotin i alkohol (ponekad čak i kofein),
- zdravo se i uravnoteženo hraniti (voće, povrće, meso, riba, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, žitarice, zdrave masnoće i svježe namirnice, najbolje domaće i poznatog uzgoja, uz smanjenje unosa jednostavnih šećera),
- vježbati (barem 30 minuta aktivnosti dnevno),
- ukloniti stres (meditacija, molitva, šetnja, boravak u prirodi, uživanje uz glazbu, joga, masaža, puno zagrljaja i maženja s dragim osobama),
- pozitivno i proaktivno pristupati svim životnim izazovima.
 

Hrana koja potiče plodnost - mit ili istina?

U želji da organizam dovedu u stanje u kojem će povećati šanse za začeće, mnoge žene konzumiraju namirnice koje navodno potiču plodnost i dovode do začeća.
No radi li se o mitu ili dokazanoj istini?

   Niti jedna namirnica neće samostalno učiniti čaroliju i zagarantirati vam brzo i sigurno začeće. To je prava istina.

Međutim, hrana može itekako regulirati niz procesa u organizmu. Ono što jedemo, nutrijenti, kemijski spojevi, enzimi i druge tvari, dolaze u naš probavni sustav, potiču rad žlijezda i lučenje hormona, jedna skupina hormona djeluje na drugu skupinu hormona, a hormoni zajedno na kompletni metabolizam i funkcioniranje organa i organizma. Drugim riječima, hrana može poboljšati niz sustava, od probavnog do hormonalnog ili imunološkog, koji zajednički kontroliraju sve procese u našem organizmu, pa tako i procese koji vode začeću.


 

Koje grupe hrane i namirnice blagotvorno djeluju na plodnost?

   Mahunarke

Bogate su vlaknima, imaju mali postotak masnoća, izvrstan su izvor proteina te bogate folnom kiselinom, željezom i drugim vitaminima i mineralima. Jedna
studija s Harvard School of Public Health proučavala je vezu između biljnih proteina i (ne)plodnosti na 19.000 žena, a rezultati su pokazali da su žene koje se hrane pretežno proteinima životinjskog porijekla pod 36 posto većim rizikom od neplodnosti, u usporedbi sa ženama koje se pretežno hrane proteinima biljnog porijekla. One su imale puno manje problema sa začećem. Mahunarke poboljšavaju kvalitetu folikula na stjenki jajnika u kojima se nalaze jajne stanice.
Pripazite jedino kod konzumacije proizvoda napravljenih od soje (tofu, edamame), jer soja sadrži izoflavone, fitonutrijente koji se u tijelu pretvaraju u biljne estrogene. Stoga nemojte u njima pretjerivati.

   Bobičasto voće

Bobičasto voće, posebno kupine, maline i borovnice, bogato je antioksidansima koji sprječavaju starenje i propadanje tjelesnih stanica, pa tako i jajnih stanica. Studije su pokazale da fitonutrijenti i prirodne kemikalije u borovnicama imaju blagotvoran učinak na hormonalnu ravnotežu kad je u pitanju zdrava ovulacija. Istovremeno, antocijanini pomažu u oblaganju maternice, odnosno olakšavaju ugrađivanje oplođene jajne stanice na stjenku maternice. Bobičasto voće također vrlo pozitivno utječe na zdravlje i vitalnost spermija. Pokušavajte pronaći bobice iz domaćeg uzgoja. Naime, one imaju dosta tanku kožu i mogu upiti pesticide ukoliko su proizvedene industrijski. Isto tako, jedite ih sirove, bez dodanih šećera i bez termičke obrade.

   Cimet

Ovaj egzotični i fini začin može poboljšati situaciju kod stanja tzv. inzulinske rezistencije (kada stanice postanu neosjetljive na inzulin, zbog čega šećer u krvi raste, a usporedno raste i razina inzulina te se stvara začarani krug). Ovo stanje vrlo nepovoljno djeluje na plodnost, jer inzulin utječe na rad drugih hormona, posebno onih koje luče jajnici. Cimet dokazano poboljšava metabolizam šećera, čime automatski regulira rad jajnika i kompletni hormonalni sustav. Posebno dobro cimet djeluje kod žena s policističnim jajnicima. Dnevna doza cimeta ne bi smjela prelaziti 1 gram.

   Zeleni čaj

Zelenom čaju već se dugo pripisuju čudotvorna svojstva kad je plodnost u pitanju. On navodno pomaže kod začeća zato što svojim antioksidansima obnavlja stanice reproduktivnih organa kao i jajne stanice koje postaju izdržljivije. Postoje neka istraživanja koja povezuju zeleni čaj i plodnost, ali nije dokazana uzročno-posljedična veza. Studija zdravstvene ustanove Kaiser Permanente pokazala je kako su žene koje su svakodnevno pile barem 1/2 šalice zelenog čaja imale dvostruko više uspjeha sa začećima od žena koje nikad ne piju čaj. Znanstvenici vjeruju kako hipoksantin koji se nalazi u čaju ima važnu ulogu u stvaranju folikularne tekućine koja pomaže dozrijevanje jajne stanice i njezinu pripremu za oplodnju. Istovremeno, polifenoli iz zelenog čaja mogu pomoći u sprječavanju kromosomskih abnormalnosti, odnosno spontanih pobačaja. Zeleni čaj ima manje kofeina od crnog ili od kave, ali svejedno limitirajte konzumaciju na maksimalno jednu šalicu dnevno. Kada jednom začnete, još više smanjite unos kofeina i zelenog čaja, jer prema nekim studijama, može poremetiti apsorpciju i iskorištavanje folne kiseline u organizmu.

   Hrana bogata željezom

Istraživanja pokazuju da manjak željeza u organizmu ima utjecaja na nepolodnost. Žene koje su uzimale dodatke prehrani bogate željezom, bile su pod 40% manjim rizikom od ovulatorne neplodnosti od žena koje te dodatke nisu konzumirale. U studiji Harvard Nurses’ Health Study stoji kako žene koje većinu željeza unose preko biljaka imaju veću plodnost od onih koje do željeza dolaze većinom preko mesa. Čini se kako je željezo u namirnicama biljnog porijekla puno bolje u tom smislu. U prehranu svakako uvrstite sljedeću hranu bogatu željezom: crveni grah, špinat, smeđu rižu, cjelovite žitarice, suhe šljive, svježe šljive, slanutak, 
   brokulu, kelj. Istovremeno jedite hranu bogatu vitaminom C koji pomaže apsorpciju željeza u organizmu.

   Proso i žitarice bez glutena

Proso je jedna od rijetkih žitarica koje ne sadrže gluten. Na internetu su ga prozvali "čudesno zrno plodnosti", ali te tvrdnje nisu potkrijepljene ni jednom kliničkom studijom. To ne znači da proso nije blagotvoran za reproduktivni sustav (i opće zdravlje), već uz njega svakako treba spomenuti i druge žitarice koje su jednako kvalitetne i korisne: amarant, smeđa riža, kvinoja i heljda. Sve navedene žitarice ne sadrže gluten, što znači da balansiraju razinu šećera u krvi, a time i inzulina te svih hormona u organizmu, uzrokujući hormonalnu ravnotežu koja je preduvjet za zdravo začeće.
Spomenute žitarice bogate su vlaknima, aminokiselinama, vitaminom E i vitaminima B kompleksa, kalijem, fosforom, magnezijem i željezom.

   Omega-3 masne kiseline

I moderna zapadnjačka i tradicionalna kineska medicina slažu se - jedite hranu bogatu Omega-3 masnim kiselinama! Nakon prenatalnih multivitamina, ovo je najvažniji suplement za sve žene koje žele začeti. Kako bi se u potpunosti ugradile u tkiva, esencijalne masne kiseline trebaju se kontinuirano uzimati barem tri mjeseca. Omega-3 kiseline reguliraju spolne hormone, povećavaju dotok krvi u maternicu i pomažu u njezinoj pripremi za trudnoću, smanjuju upale u zdjeličnom području (i cijelom organizmu), smanjuju osjetljivost na hormon prolaktin koji može poremetiti ovulaciju, povećavaju lučenje sluzi na grliću maternice te na taj način pomažu spermiju da lakše dopliva do jajne stanice, normaliziraju menstrualni ciklus.
Najvažniji izvori Omega-3 masnoća su: losos, sardine, haringa, riječna riba, ulje kanole, orasi, bučine sjemenke, jaja. Kod suplemenata, najviše ga ima u ribljem ulju. Izbjegavajte laneno ulje jer sadrži fitoestrogene.
Takozvane dobre masnoće sadrže i sljedeće namirnice: indijski oraščić, avokado, bademi, sjemenke suncokreta, sezam, maslinovo ulje, hladno prešano suncokretovo ulje.


   Ananas

Na internetu također kruže tvrdnje da jedenje ananasa pospješuje implementaciju oplođene jajne stanice na stjenci maternice, no nema kliničkih studija koje bi to potvrdile. Kora ananasa sadrži enzim bromelain koji smanjuje upalne procese u organizmu, uključujući i one u maternici. On također blago razrjeđuje krv, pa djeluje kao mala doza aspirina u tijelu (a aspirin neki lječnici kontrolirano daju ženama upravo kako bi pospješili implementaciju zametka u maternici). Prevelike doze ovog enzima mogu izazvati kontrakcije maternice i učiniti upravo suprotno - umanjiti šanse za implementaciju.
Ukratko, ne postoje konkretni dokazi koji bi govorili u prilog ili protiv konzumacije ananasa u prenatalnom razdoblju. U svakom slučaju, prije nego se bacite na konzumiranje, posavjetujte se s liječnikom. Jelena Kovačić 

ID-100264200

Hrana koja potiče plodnost: Mit ili dokazana istina?

<para>Sadrži proteine, vitamine, minerale, masti – izbalansirane upravo onako kako je djetetu potrebno za rast i razvoj. Ne mora se grijati, čuvati u posebnim uvjetima niti sterilizirati. Uvijek je spremno i uvijek je s mamom, nema bojazni da ćete ga zaboraviti.</para>
<para>Preporučeno vrijeme za početak dohrane je navršen šesti mjesec djetetova života. Prije toga je probavljanje ičega osim mlijeka preteško za djetetov organizam. Davanje čvrste hrane prije šestog mjeseca ne preporučuje se iz više razloga:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Čvrsta hrana nije bogata hranjivim tvarima i kalorijama kao majčino mlijeko (ili mlijeko iz bočice). Bebe imaju male želuce i zato im je potreban koncentriran i lako probavljiv izvor kalorija i hranjivih tvari za zdrav rast i napredak, što im samo mlijeko može pružiti.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bebin probavni sustav ne može izvući sve hranjive tvari iz čvrste hrane, pa ona biva probavljena bez potpunog hranjivog učinka.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako se djetetu prerano počne davati čvrsta hrana, može doći do smanjenja apetita za mlijeko pa dijete ne dobiva dovoljno hranjivih tvari.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca kojoj se prerano daje čvrsta hrana, prema istraživanjima, su sklonija infekcijama i alergijama nego djeca koja se do šestog mjeseca hrane isključivo mlijekom.</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Šesti mjesec života službeno je preporučena dobna granica za uvođenje čvrste hrane od Svjetske zdravstvene organizacije koja navodi da bi se bebe do šest mjeseci trebalo hraniti isključivo majčinim mlijekom, nakon čega se postupno može uvoditi čvrsta hrana.</para>
<para>Roditelji pokušavaju pratiti različite znakove koji bi im pomogli pri određivanju pravog trenutka za početak dohrane. Većina tih znakova je dio normalnog djetetovog razvoja, povezana s njegovom dobi i pogrešno se tumači kao spremnost za dohranu. Neki od znakova su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Buđenje noću. Mnogi roditelji prerano uvode dohranu, nadajući se da će ona pomoći djetetu da prespava cijelu noć. Pod pretpostavkom da se bude zbog gladi, rano uvode čvrstu hranu, a činjenica je da razlozi buđenja mogu biti raznorazni. Ako dijete i jest gladno i zato se budi, treba mu ponuditi više mlijeka, a nikako čvrstu hranu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Usporavanje prirasta težine. Ovo je čest razlog zbog kojeg se roditeljima savjetuje prijevremeno uvođenje dohrane. <ulink url="http://www.who.int/childgrowth/standards/weight_for_age/en/">Istraživanja</ulink> pokazuju da se radi o uobičajenoj pojavi koja nastupa oko četvrtog mjeseca života, naročito kod djece hranjene majčinim mlijekom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Promatranje roditelja dok jedu. Bebe u nekom trenutku postaju fascinirane svakodnevnim aktivnostima svoje obitelji pa gledaju odijevanje, brijanje, pranje zubi. Ali, one ne razumiju što te aktivnosti znače, samo su znatiželjne.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mljackanje. Dok uče kako se služiti svojim ustima djeca rado mljackaju, što je priprema, kako za uzimanje čvrste hrane, tako i za govor. Mljackanje je dio rane pripreme, ali nije i signal za početak.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete ne zaspi neposredno poslije podoja. Četveromjesečnim bebama potrebno je ipak manje sna nego onim mlađima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Beba je premala. Za to ne mora postojati određen razlog, može jednostavno biti sitnije građe, ali je isto moguće da joj nedostaje hranjivih tvari. U tom slučaju potrebno joj je ponuditi više mliječnih obroka.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Beba je prevelika. Neke bebe se rode velike ili vrlo brzo dobivaju na težini, ali to ne znači da im je dohrana potrebna prije. Njihov imunološki i probavni sustav nije ništa razvijeniji nego kod ostale djece i zato im čvrsta hrana prerano ponuđena može predstavljati zdravstveni rizik. Pretpostavka da je velikim bebama čvrsta hrana prije potrebna potječe iz 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, kada je uvriježeno mišljenje bilo da se djetetu dohrana daje kada dosegne 5,5 kg. Ipak, mlijeko je sve što je potrebno bebama do šestog mjeseca, jer veličina nije važna.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>Kada je onda dijete spremno?</heading4>
<para>
Najpouzdaniji znak da se vrijeme dohrane približilo je uočavanje znakova važnih tjelesnih promjena koje djeci omogućavaju podnošenje čvrste hrane. Ako dijete može sjediti bez oslonca, ako poseže za igračkama i stavlja ih u usta precizno i brzo, žvače ih i čini pokrete žvakanja – vjerojatno je vrijeme za dohranu stiglo.</para>
<para>
 <emphasis>Izvor: Beba - vođa dohrane: pomognite svojoj bebi da se zdravo hrani / Gill Rapley, Tracey Murkett</emphasis>
</para>

Kada započeti dohranu? Prva i osnovna hrana za bebe je majčino mlijeko. Majčino mlijeko je najkompletnija i najzdravija hrana za svaku bebu. Sadrži proteine, vitamine, minerale, masti – izbalansirane upravo onako kako je djetetu potrebno za rast i razvoj. Ne mora se grijati, čuvati u posebnim uvjetima niti sterilizirati. Uvijek je spremno i uvijek je s mamom, nema bojazni da ćete ga zaboraviti.
Preporučeno vrijeme za početak dohrane je navršen šesti mjesec djetetova života. Prije toga je probavljanje ičega osim mlijeka preteško za djetetov organizam. Davanje čvrste hrane prije šestog mjeseca ne preporučuje se iz više razloga:


   
      Čvrsta hrana nije bogata hranjivim tvarima i kalorijama kao majčino mlijeko (ili mlijeko iz bočice). Bebe imaju male želuce i zato im je potreban koncentriran i lako probavljiv izvor kalorija i hranjivih tvari za zdrav rast i napredak, što im samo mlijeko može pružiti.
   
   
      Bebin probavni sustav ne može izvući sve hranjive tvari iz čvrste hrane, pa ona biva probavljena bez potpunog hranjivog učinka.
   
   
      Ako se djetetu prerano počne davati čvrsta hrana, može doći do smanjenja apetita za mlijeko pa dijete ne dobiva dovoljno hranjivih tvari.
   
   
      Djeca kojoj se prerano daje čvrsta hrana, prema istraživanjima, su sklonija infekcijama i alergijama nego djeca koja se do šestog mjeseca hrane isključivo mlijekom.
   


Šesti mjesec života službeno je preporučena dobna granica za uvođenje čvrste hrane od Svjetske zdravstvene organizacije koja navodi da bi se bebe do šest mjeseci trebalo hraniti isključivo majčinim mlijekom, nakon čega se postupno može uvoditi čvrsta hrana.
Roditelji pokušavaju pratiti različite znakove koji bi im pomogli pri određivanju pravog trenutka za početak dohrane. Većina tih znakova je dio normalnog djetetovog razvoja, povezana s njegovom dobi i pogrešno se tumači kao spremnost za dohranu. Neki od znakova su:


   
      Buđenje noću. Mnogi roditelji prerano uvode dohranu, nadajući se da će ona pomoći djetetu da prespava cijelu noć. Pod pretpostavkom da se bude zbog gladi, rano uvode čvrstu hranu, a činjenica je da razlozi buđenja mogu biti raznorazni. Ako dijete i jest gladno i zato se budi, treba mu ponuditi više mlijeka, a nikako čvrstu hranu.
   
   
      Usporavanje prirasta težine. Ovo je čest razlog zbog kojeg se roditeljima savjetuje prijevremeno uvođenje dohrane. Istraživanja pokazuju da se radi o uobičajenoj pojavi koja nastupa oko četvrtog mjeseca života, naročito kod djece hranjene majčinim mlijekom.
   
   
      Promatranje roditelja dok jedu. Bebe u nekom trenutku postaju fascinirane svakodnevnim aktivnostima svoje obitelji pa gledaju odijevanje, brijanje, pranje zubi. Ali, one ne razumiju što te aktivnosti znače, samo su znatiželjne.
   
   
      Mljackanje. Dok uče kako se služiti svojim ustima djeca rado mljackaju, što je priprema, kako za uzimanje čvrste hrane, tako i za govor. Mljackanje je dio rane pripreme, ali nije i signal za početak.
   
   
      Dijete ne zaspi neposredno poslije podoja. Četveromjesečnim bebama potrebno je ipak manje sna nego onim mlađima.
   
   
      Beba je premala. Za to ne mora postojati određen razlog, može jednostavno biti sitnije građe, ali je isto moguće da joj nedostaje hranjivih tvari. U tom slučaju potrebno joj je ponuditi više mliječnih obroka.
   
   
      Beba je prevelika. Neke bebe se rode velike ili vrlo brzo dobivaju na težini, ali to ne znači da im je dohrana potrebna prije. Njihov imunološki i probavni sustav nije ništa razvijeniji nego kod ostale djece i zato im čvrsta hrana prerano ponuđena može predstavljati zdravstveni rizik. Pretpostavka da je velikim bebama čvrsta hrana prije potrebna potječe iz 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, kada je uvriježeno mišljenje bilo da se djetetu dohrana daje kada dosegne 5,5 kg. Ipak, mlijeko je sve što je potrebno bebama do šestog mjeseca, jer veličina nije važna.
   

Kada je onda dijete spremno?

Najpouzdaniji znak da se vrijeme dohrane približilo je uočavanje znakova važnih tjelesnih promjena koje djeci omogućavaju podnošenje čvrste hrane. Ako dijete može sjediti bez oslonca, ako poseže za igračkama i stavlja ih u usta precizno i brzo, žvače ih i čini pokrete žvakanja – vjerojatno je vrijeme za dohranu stiglo.

   Izvor: Beba - vođa dohrane: pomognite svojoj bebi da se zdravo hrani / Gill Rapley, Tracey Murkett
 Mateja Krizmanić 

dijete dohrana jabuka_fdp

Kada započeti dohranu?

<para>Nadnosio se na jezero i gledao se sve dok nije pao i utopio se, a na tom mjestu izrastao je bijelo-žuti cvijet – narcis.</para>
<para>Danas se često susrećemo s pojmom narcisoidnost, a on podrazumijeva obuzetost vlastitim likom i ličnošću, pretjeranu ljubav prema vlastitom tijelu i veliku samodopadnost.
</para>
<heading4>Što mlade ljude čini narcisoidnima?</heading4>
<para>
Psiholozi nisu sigurni, ali misle da ponašanje roditelja ima veliki utjecaj. U ovom trenutku postoje dvije teorije:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Teorija socijalnog učenja – tvrdi da je veća vjerojatnost da dijete postane narcisoidno ako ga roditelji puno hvale i uče, izravno ili neizravno, da je bolje od drugih.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Psihoanalitička teorija – ide u suprotnom smjeru i tvrdi da do narcisoidnosti dolazi ako roditelji ne pružaju dovoljno topline djetetu, pa se ona pojavljuje kao obrambeni mehanizam, nešto kao: „Pa, od roditelja nisam dobio dovoljno ljubavi, a umjesto toga ću se potruditi da me svi ostali vole!“</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
U <ulink url="http://www.pnas.org/content/early/2015/03/05/1420870112">novoj studiji</ulink> iz psiholoških i kognitivnih znanosti, tim Sveučilišta u Amsterdamu na čelu s Eddiem Brummelmanom odlučio je provjeriti podatke i vidjeti koju teoriju više podržavaju. Naime, u Nizozemskoj su ispitali 565 djece u dobi između 7 i 12 godina i njihove roditelje. Postavljali su pitanja osmišljena kako bi izmjerili razinu narcisoidnosti kod djece, samopoštovanja djece, precjenjivanja roditelja i roditeljske topline. Ispitivanje je trajalo godinu i pol dana, a u domove ispitanika su dolazili tri puta.</para>
<para>Rezultati, objavili su istraživači, podupiru teoriju socijalnog učenja i proturječni su psihoanalitičkoj teoriji. Dakle, narcisoidnost je uvjetovana roditeljskim precjenjivanjem djeteta, a ne nedostatkom roditeljske topline.</para>
<para>Dakako, to ne znači da nedostatak topline neće prouzročiti druge probleme ili da je to preporučen način roditeljstva – nego jednostavno, u ovom uzorku taj nedostatak nije vodio do narcisoidnosti.</para>
<para>Znanstvenici vjeruju da je ovo prvo longitudinalno istraživanje mladenačke narcisoidnosti, a obzirom na to da je ta osobina povezana s nekim vrstama nezgodnog ponašanja – čak i nekim nasilnima – autori se nadaju da bi njihovo otkriće moglo dovesti do učinkovitih intervencija koje bi mogle suzbiti narcizam u korijenu:
</para>
<blockquote>
 <para>„Do danas, nema dokazano učinkovite intervencije za sprečavanje ili smanjivanje mladenačke narcisoidnosti. Ključan korak prema uspješnim intervencijama je znanje o procesima koji dovode do ove pojave. S obzirom na to da se narcisoidnost razvija radi roditeljskog precjenjivanja, trening za roditelje može biti jedan od učinkovitih načina smanjenja razvitka narcizma. Takva intervencija može roditeljima pokazati kako djetetu prenijeti ljubav i poštovanje bez sugeriranja da su na bilo koji način superiorniji od druge djece.“</para>
</blockquote>
<para>
Kao i uvijek, jedna studija ne dokazuje ništa konačno, te su potrebna daljnja istraživanja. Također, treba imati na umu da je povezanost između roditeljskog precjenjivanja i narcisoidnosti bila samo jedna od varijabli – drugi čimbenici, uključujući neke stupnjeve genetske nasljednosti, također imaju svoju ulogu.</para>
<para>Ali ipak, ako imate djecu možda im ne trebate govoriti da vas njihovi prvi pokušaji rada s glinamolom podsjećaju baš na Meštrovića.</para>

Kako dijete postaje narcis? U mitologiji Narcis je bio sin boga Kefisa i nimfe, lijepi mladić koji se zaljubio u odraz vlastitog lika u jezeru. Nadnosio se na jezero i gledao se sve dok nije pao i utopio se, a na tom mjestu izrastao je bijelo-žuti cvijet – narcis.
Danas se često susrećemo s pojmom narcisoidnost, a on podrazumijeva obuzetost vlastitim likom i ličnošću, pretjeranu ljubav prema vlastitom tijelu i veliku samodopadnost.

Što mlade ljude čini narcisoidnima?

Psiholozi nisu sigurni, ali misle da ponašanje roditelja ima veliki utjecaj. U ovom trenutku postoje dvije teorije:


   
      Teorija socijalnog učenja – tvrdi da je veća vjerojatnost da dijete postane narcisoidno ako ga roditelji puno hvale i uče, izravno ili neizravno, da je bolje od drugih.
   
   
      Psihoanalitička teorija – ide u suprotnom smjeru i tvrdi da do narcisoidnosti dolazi ako roditelji ne pružaju dovoljno topline djetetu, pa se ona pojavljuje kao obrambeni mehanizam, nešto kao: „Pa, od roditelja nisam dobio dovoljno ljubavi, a umjesto toga ću se potruditi da me svi ostali vole!“
   


U novoj studiji iz psiholoških i kognitivnih znanosti, tim Sveučilišta u Amsterdamu na čelu s Eddiem Brummelmanom odlučio je provjeriti podatke i vidjeti koju teoriju više podržavaju. Naime, u Nizozemskoj su ispitali 565 djece u dobi između 7 i 12 godina i njihove roditelje. Postavljali su pitanja osmišljena kako bi izmjerili razinu narcisoidnosti kod djece, samopoštovanja djece, precjenjivanja roditelja i roditeljske topline. Ispitivanje je trajalo godinu i pol dana, a u domove ispitanika su dolazili tri puta.
Rezultati, objavili su istraživači, podupiru teoriju socijalnog učenja i proturječni su psihoanalitičkoj teoriji. Dakle, narcisoidnost je uvjetovana roditeljskim precjenjivanjem djeteta, a ne nedostatkom roditeljske topline.
Dakako, to ne znači da nedostatak topline neće prouzročiti druge probleme ili da je to preporučen način roditeljstva – nego jednostavno, u ovom uzorku taj nedostatak nije vodio do narcisoidnosti.
Znanstvenici vjeruju da je ovo prvo longitudinalno istraživanje mladenačke narcisoidnosti, a obzirom na to da je ta osobina povezana s nekim vrstama nezgodnog ponašanja – čak i nekim nasilnima – autori se nadaju da bi njihovo otkriće moglo dovesti do učinkovitih intervencija koje bi mogle suzbiti narcizam u korijenu:


   „Do danas, nema dokazano učinkovite intervencije za sprečavanje ili smanjivanje mladenačke narcisoidnosti. Ključan korak prema uspješnim intervencijama je znanje o procesima koji dovode do ove pojave. S obzirom na to da se narcisoidnost razvija radi roditeljskog precjenjivanja, trening za roditelje može biti jedan od učinkovitih načina smanjenja razvitka narcizma. Takva intervencija može roditeljima pokazati kako djetetu prenijeti ljubav i poštovanje bez sugeriranja da su na bilo koji način superiorniji od druge djece.“


Kao i uvijek, jedna studija ne dokazuje ništa konačno, te su potrebna daljnja istraživanja. Također, treba imati na umu da je povezanost između roditeljskog precjenjivanja i narcisoidnosti bila samo jedna od varijabli – drugi čimbenici, uključujući neke stupnjeve genetske nasljednosti, također imaju svoju ulogu.
Ali ipak, ako imate djecu možda im ne trebate govoriti da vas njihovi prvi pokušaji rada s glinamolom podsjećaju baš na Meštrovića. Mateja Krizmanić 

Little girl doing selfie

Kako dijete postaje narcis?

<para>Dremuckanje nakon učenja pomaže bebama do jedne godine starosti da sačuvaju najnovije uspomene (barem na jedan dan), pokazuju znanstvene studije provedene na bebama starim od šest do 12 mjeseci. Stručnjaci su otprije znali da san pozitivno utječe na odrasle: pomaže im da očuvaju uspomene, promotre stari problem iz drugog kuta i povežu različite informacije.</para>
<para>Drijemanje, odnosno padanje glave od umora, također pomaže predškolcima i djeci mlađeg školskog uzrasta da zapamte činjenice i događaje. Dvije studije su pokazale da san pomaže djeci da zapamte nove riječi i gramatiku.</para>
<para>Kako bi saznali još više, znanstvenici iz Engleske i Njemačke proveli su istraživanje na bebama starosti od 6 do 12 mjeseci. Promatrali su što su bebe zapamtile o lutkama u intervalima od četiri do 24 sata.</para>
<para>Bebe su prvo gledale kako odrasla osoba skida rukavicu s lutke, protresa je i stavlja je natrag. Nakon nekoliko radnji iz lutkarske predstave, jedna grupa beba je spavala više od 30 minuta, dok je druga ostala budna ili je spavala kraće od 30 minuta.</para>
<para>Nakon četiri sata bebama su opet pokazali lutke i dopustili im da ih diraju. Bebe koje su spavale duže od 30 minuta odmah su počele oponašati sve ono što je s lutkom radila odrasla osoba prije nego što su usnule, za razliku od beba koje nisu spavale.</para>
<para>Kada su bebama opet pokazali lutke nakon 24 sata, spavalice su opet bile aktivnije od nespavalica: imitirale su sve ono što su vidjele tijekom male lutkarske predstave.</para>
<para>Rezultati istraživanja sugeriraju da bebe oponašaju ono što su vidjele zahvaljujući dugom snu. San pomaže bebama da oblikuju dugoročno pamćenje, piše <emphasis>Sciencenews.org</emphasis>.</para>
<para>Padanje glave i lagano dremuckanje odmah nakon učenja također čuva bebine najnovije uspomene i sprečava miješanje s drugim informacijama.</para>

San pomaže bebama da bolje pamte i stvore dugoročne uspomene Tko ne voli spavati? Nakon dobrog i dugog sna imamo više energije, spremni smo za akciju, nismo razdražljivi i lakše organiziramo misli. Što vrijedi za odrasle, vrijedi i za najmlađe. Dremuckanje nakon učenja pomaže bebama do jedne godine starosti da sačuvaju najnovije uspomene (barem na jedan dan), pokazuju znanstvene studije provedene na bebama starim od šest do 12 mjeseci. Stručnjaci su otprije znali da san pozitivno utječe na odrasle: pomaže im da očuvaju uspomene, promotre stari problem iz drugog kuta i povežu različite informacije.
Drijemanje, odnosno padanje glave od umora, također pomaže predškolcima i djeci mlađeg školskog uzrasta da zapamte činjenice i događaje. Dvije studije su pokazale da san pomaže djeci da zapamte nove riječi i gramatiku.
Kako bi saznali još više, znanstvenici iz Engleske i Njemačke proveli su istraživanje na bebama starosti od 6 do 12 mjeseci. Promatrali su što su bebe zapamtile o lutkama u intervalima od četiri do 24 sata.
Bebe su prvo gledale kako odrasla osoba skida rukavicu s lutke, protresa je i stavlja je natrag. Nakon nekoliko radnji iz lutkarske predstave, jedna grupa beba je spavala više od 30 minuta, dok je druga ostala budna ili je spavala kraće od 30 minuta.
Nakon četiri sata bebama su opet pokazali lutke i dopustili im da ih diraju. Bebe koje su spavale duže od 30 minuta odmah su počele oponašati sve ono što je s lutkom radila odrasla osoba prije nego što su usnule, za razliku od beba koje nisu spavale.
Kada su bebama opet pokazali lutke nakon 24 sata, spavalice su opet bile aktivnije od nespavalica: imitirale su sve ono što su vidjele tijekom male lutkarske predstave.
Rezultati istraživanja sugeriraju da bebe oponašaju ono što su vidjele zahvaljujući dugom snu. San pomaže bebama da oblikuju dugoročno pamćenje, piše Sciencenews.org.
Padanje glave i lagano dremuckanje odmah nakon učenja također čuva bebine najnovije uspomene i sprečava miješanje s drugim informacijama. Janja Čaisa 

Carefree sleep little baby with a soft toy on the bed

San pomaže bebama da bolje pamte i stvore dugoročne uspomene

<para>Brojni parovi diljem svijeta imaju problema s neplodnošću, a put do ispunjenja sna da postanu roditelji može biti dug i trnovit, a ponekad i neuspješan, barem kada je u pitanju biološko roditeljstvo.Paradoksalno je i to što mnogi parovi prije nego što odluče proširiti svoju obitelj, upotrebljavaju razne vrste kontracepcije, što nije niti malo jeftin „sport“, a na kraju dok odluče imati dijete, ispada da to i nije tako lako kako se činilo.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neplodnost za parove i pojedince može biti vrlo stresna, što može dovesti do osjećaja frustracije, krivnje, a u nekim slučajevima i depresije, što pak samo produbljuje prvotni problem.  Treba ujedno imati na umu da kod čak 30 posto neplodnih parova, ne postoji nikakav otkriveni uzrok neplodnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, često se može čuti uvriježeno mišljenje da su žene najčešće „krivci“ za neplodnost, što nikako nije točno. Zapravo, i muškarci i žene u podjednakim omjerima imaju probleme s neplodnošću, dok kod čak 30 posto neplodnih parova oba partnera imaju određene probleme koji mogu uzrokovati ili uzrokuju neplodnost. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Edukacija i eliminacija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od načina na koji se mnogo lakše može podnijeti stres i bujica osjećaja, koja se često javlja kod neplodnih osoba ili parova je - edukacija. Bez obzira jeste li tek na početku otkrivanja problema ili pak ste već prošli kroz određene tretmane, vrlo je važno učenje i prikupljanje pravih informacija o problemu, kako biste imali kompletnu i valjanu sliku cjelokupne situacije. U prevladavanju neplodnosti prvi korak je pronalaženje uzroka metodom eliminacije. Za žene, to je pregled kod ginekologa primarne zdravstvene zaštite ili prema željama i mogućnostima kod liječnika specijalista za neplodnost u privatnom angažmanu.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za svaki par pristup treba biti individualan, jer svaka osoba nema iste probleme i poteškoće. No, najčešći prvi koraci za ženu obuhvaćaju: utvrđivanje redovitosti menstruacijskog ciklusa, ultrazvučni pregled te folikulometrija, provjera spolnih hormona i hormona štitnjače, papa test i ostali mikrobiološki nalazi (brisevi cerviksa), te provjera prohodnosti jajovoda (HSG). Kod muškaraca prvi je korak provjera broja, pokretljivosti i zdravlja spermija (spermiogram).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dodatne pretrage
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, sve te pretrage rade se prema metodi eliminacije, tako dugo dok se nešto ne otkrije. Sukladno tome, preporučuju se određeni tretmani i zahvati. Ako se s ovim prvim pretragama ne utvrdi uzrok, najčešće se osobe upućuju u specijalističke ordinacije na dodatnu obradu. U tom segmentu pretraga rade se dodatne, može se reći i temeljitije pretrage hormona u određene dane ciklusa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako se utvrdi da je problem kod muškarca, on se upućuje specijalistu urologu, koji isto tako poduzima određene korake kako bi se povećao broj spermija. Određeni problemi s manjkom broja spermija su rješivi, a neki nisu. Ponekad će biti potreban određeni operativni zahvat (varicocela), ponekad hormonski tretman, dok će ponekad problem biti rješiv s malo discipline (vitamini, smanjenje konzumacije alkohola, pušenja, droga, što manje boravka na visokim temperaturama i slično).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neki parovi rade i dodatne pretrage utvrđivanja broja kromosoma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najčešći tretmani
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najčešći tretmani koji se poduzimaju kada je u pitanju neplodnost su: hormonska terapija kako bi se potaknula ovulacija, insemenacija, odnosno uštrcavanje prebranih spermija u maternicu žene kako bi im se skratio i olakšao put do jajašca, in vitro oplodnja, odnosno izvantjelesna oplodnja (IVF), te operativni zahvati za uklanjanje fibroida na maternici, endometrioze i drugih vrsta tkiva koji bi mogli smetati oplodnji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Većina je uspješna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najveća bojazan brojnih parova koji se bore s neplodnošću je da i nakon svih tretmana neće doći do uspješne trudnoće i naravno konačnog cilja, a to je ostvarenje roditeljstva. Druga bojazan je da će odmah biti podvrgnuti najkompliciranijim i najskupljim zahvatima kao što je IVF, što nije točno. Većina parova (iako ne svi) prvo su podvrgnuti mnogo jednostavnijim i jeftinijim zahvatima kao što je insemenacija ili hormonalni tretmani, što kod većine neplodnih parova rezultira uspješnom trudnoćom i rođenjem zdravog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Paolese - Fotolia</para>

Što sve trebate znati o neplodnosti? Kod većine parova neplodnost nije nešto trajno, no ključna je edukacija i utvrđivanje pravog uzroka, što ne treba gledati kao osobnu tragediju i neuspjeh. Brojni parovi diljem svijeta imaju problema s neplodnošću, a put do ispunjenja sna da postanu roditelji može biti dug i trnovit, a ponekad i neuspješan, barem kada je u pitanju biološko roditeljstvo.Paradoksalno je i to što mnogi parovi prije nego što odluče proširiti svoju obitelj, upotrebljavaju razne vrste kontracepcije, što nije niti malo jeftin „sport“, a na kraju dok odluče imati dijete, ispada da to i nije tako lako kako se činilo.  
   
Neplodnost za parove i pojedince može biti vrlo stresna, što može dovesti do osjećaja frustracije, krivnje, a u nekim slučajevima i depresije, što pak samo produbljuje prvotni problem.  Treba ujedno imati na umu da kod čak 30 posto neplodnih parova, ne postoji nikakav otkriveni uzrok neplodnosti.
   
Također, često se može čuti uvriježeno mišljenje da su žene najčešće „krivci“ za neplodnost, što nikako nije točno. Zapravo, i muškarci i žene u podjednakim omjerima imaju probleme s neplodnošću, dok kod čak 30 posto neplodnih parova oba partnera imaju određene probleme koji mogu uzrokovati ili uzrokuju neplodnost. 
   
   Edukacija i eliminacija
   
   
Jedan od načina na koji se mnogo lakše može podnijeti stres i bujica osjećaja, koja se često javlja kod neplodnih osoba ili parova je - edukacija. Bez obzira jeste li tek na početku otkrivanja problema ili pak ste već prošli kroz određene tretmane, vrlo je važno učenje i prikupljanje pravih informacija o problemu, kako biste imali kompletnu i valjanu sliku cjelokupne situacije. U prevladavanju neplodnosti prvi korak je pronalaženje uzroka metodom eliminacije. Za žene, to je pregled kod ginekologa primarne zdravstvene zaštite ili prema željama i mogućnostima kod liječnika specijalista za neplodnost u privatnom angažmanu.  
   
Za svaki par pristup treba biti individualan, jer svaka osoba nema iste probleme i poteškoće. No, najčešći prvi koraci za ženu obuhvaćaju: utvrđivanje redovitosti menstruacijskog ciklusa, ultrazvučni pregled te folikulometrija, provjera spolnih hormona i hormona štitnjače, papa test i ostali mikrobiološki nalazi (brisevi cerviksa), te provjera prohodnosti jajovoda (HSG). Kod muškaraca prvi je korak provjera broja, pokretljivosti i zdravlja spermija (spermiogram).
 
   Dodatne pretrage
   
   
Naravno, sve te pretrage rade se prema metodi eliminacije, tako dugo dok se nešto ne otkrije. Sukladno tome, preporučuju se određeni tretmani i zahvati. Ako se s ovim prvim pretragama ne utvrdi uzrok, najčešće se osobe upućuju u specijalističke ordinacije na dodatnu obradu. U tom segmentu pretraga rade se dodatne, može se reći i temeljitije pretrage hormona u određene dane ciklusa.
   
Ako se utvrdi da je problem kod muškarca, on se upućuje specijalistu urologu, koji isto tako poduzima određene korake kako bi se povećao broj spermija. Određeni problemi s manjkom broja spermija su rješivi, a neki nisu. Ponekad će biti potreban određeni operativni zahvat (varicocela), ponekad hormonski tretman, dok će ponekad problem biti rješiv s malo discipline (vitamini, smanjenje konzumacije alkohola, pušenja, droga, što manje boravka na visokim temperaturama i slično).
Neki parovi rade i dodatne pretrage utvrđivanja broja kromosoma.
 
   Najčešći tretmani
   
   
Najčešći tretmani koji se poduzimaju kada je u pitanju neplodnost su: hormonska terapija kako bi se potaknula ovulacija, insemenacija, odnosno uštrcavanje prebranih spermija u maternicu žene kako bi im se skratio i olakšao put do jajašca, in vitro oplodnja, odnosno izvantjelesna oplodnja (IVF), te operativni zahvati za uklanjanje fibroida na maternici, endometrioze i drugih vrsta tkiva koji bi mogli smetati oplodnji.
   
   Većina je uspješna
   
   
Najveća bojazan brojnih parova koji se bore s neplodnošću je da i nakon svih tretmana neće doći do uspješne trudnoće i naravno konačnog cilja, a to je ostvarenje roditeljstva. Druga bojazan je da će odmah biti podvrgnuti najkompliciranijim i najskupljim zahvatima kao što je IVF, što nije točno. Većina parova (iako ne svi) prvo su podvrgnuti mnogo jednostavnijim i jeftinijim zahvatima kao što je insemenacija ili hormonalni tretmani, što kod većine neplodnih parova rezultira uspješnom trudnoćom i rođenjem zdravog djeteta.
 

Foto: © Paolese - Fotolia vam 

Što sve trebate znati o neplodnosti?

<para>U mnogim slučajevima one predstavljaju ozbiljan problem.</para>
<para>„Akne kod trudnica izbijaju zbog povećane razine hormona u prvom tromjesečju. Na veću proizvodnju prirodnih masnoća kože utječe visoka razina hormona i zato je teško predvidjeti kod koga će se akne pojaviti“, kaže dr. Layla Saeed, dermatologinja.</para>
<para>„Trudnice koje su već imale probleme s aknama tijekom tinejdžerskih godina, imaju veći rizik širenja akni na početku menstrualnog ciklusa. Ako trudnica u prvom tromjesečju ne dobije akne, malo je vjerojatno da će se one pojaviti i u ostatku trudnoće“, nadodaje.</para>
<para>Kod onih koje nikad nisu imale akne, trudnoća ih ponekad može izazvati. Nažalost, ne postoji način da se zaštiti od toga. Važno je krenuti od jednostavnih radnji – čistiti kožu i prati lice kako bi se kontroliralo širenje akni. Uvijek valja početi s jednostavnim stvarima, a ako zaista bude potrebe mogu se potražiti rješenja, tj. tretmani koji bi pomogli.</para>
<para>Lijekovi protiv akni</para>
<para>Većina lijekova koji se koriste u liječenju akni nije sigurna za upotrebu tijekom trudnoće jer mogu naštetiti plodu. I zato je liječenje akni u trudnoći teško.</para>
<para>Ali s obzirom na to da je ova pojava uzrokovana hormonalnim disbalansom, kada se hormoni vrate u normalu i akne će se povući.</para>
<para>Donosimo vam nekoliko savjeta kojima se možete poslužiti za ublažavanje akni u trudnoći:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Čišćenje lica ograničite na dva puta dnevno.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lice čistite laganim sredstvima na bazi vode.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Koristite jednokratne pamučne vatice.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nakon čišćenja, lice isperite samo s toplom vodom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kožu sušite isključivo nježnim tapkanjem, a zatim možete nanijeti i hidratantnu kremu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pretjerano čišćenje lica može stimulirati izlučivanje viška masnoća što dovodi do novih akni.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izbjegavajte tešku kozmetiku koja začepljuje pore lica.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pripazite na svoju prehranu. Pobrinite se da konzumirate dovoljno voća i povrća – prvo zbog bebe, a zatim i zbog zdravlja vaše kože.</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
„Najvažniji savjet je da izbjegavate doći u napast da tiskate prištiće na licu. To obično rezultira trajnim ožiljcima. Ako su vam pore začepljene, radije odite na tretman čišćenja lica“, poručuje dr. Saeed.</para>

Istina je, trudnoća vam može donijeti ponovnu borbu s aknama Pojava akni je jedan od najčešćih problema s kožom za vrijeme trudnoće. Najnovije studije pokazuju da svaka druga trudnica može očekivati akne. U mnogim slučajevima one predstavljaju ozbiljan problem.
„Akne kod trudnica izbijaju zbog povećane razine hormona u prvom tromjesečju. Na veću proizvodnju prirodnih masnoća kože utječe visoka razina hormona i zato je teško predvidjeti kod koga će se akne pojaviti“, kaže dr. Layla Saeed, dermatologinja.
„Trudnice koje su već imale probleme s aknama tijekom tinejdžerskih godina, imaju veći rizik širenja akni na početku menstrualnog ciklusa. Ako trudnica u prvom tromjesečju ne dobije akne, malo je vjerojatno da će se one pojaviti i u ostatku trudnoće“, nadodaje.
Kod onih koje nikad nisu imale akne, trudnoća ih ponekad može izazvati. Nažalost, ne postoji način da se zaštiti od toga. Važno je krenuti od jednostavnih radnji – čistiti kožu i prati lice kako bi se kontroliralo širenje akni. Uvijek valja početi s jednostavnim stvarima, a ako zaista bude potrebe mogu se potražiti rješenja, tj. tretmani koji bi pomogli.
Lijekovi protiv akni
Većina lijekova koji se koriste u liječenju akni nije sigurna za upotrebu tijekom trudnoće jer mogu naštetiti plodu. I zato je liječenje akni u trudnoći teško.
Ali s obzirom na to da je ova pojava uzrokovana hormonalnim disbalansom, kada se hormoni vrate u normalu i akne će se povući.
Donosimo vam nekoliko savjeta kojima se možete poslužiti za ublažavanje akni u trudnoći:


   
      Čišćenje lica ograničite na dva puta dnevno.
   
   
      Lice čistite laganim sredstvima na bazi vode.
   
   
      Koristite jednokratne pamučne vatice.
   
   
      Nakon čišćenja, lice isperite samo s toplom vodom.
   
   
      Kožu sušite isključivo nježnim tapkanjem, a zatim možete nanijeti i hidratantnu kremu.
   
   
      Pretjerano čišćenje lica može stimulirati izlučivanje viška masnoća što dovodi do novih akni.
   
   
      Izbjegavajte tešku kozmetiku koja začepljuje pore lica.
   
   
      Pripazite na svoju prehranu. Pobrinite se da konzumirate dovoljno voća i povrća – prvo zbog bebe, a zatim i zbog zdravlja vaše kože.
   


„Najvažniji savjet je da izbjegavate doći u napast da tiskate prištiće na licu. To obično rezultira trajnim ožiljcima. Ako su vam pore začepljene, radije odite na tretman čišćenja lica“, poručuje dr. Saeed. Mateja Krizmanić 

.Woman finding an acne on her cheek

Istina je, trudnoća vam može donijeti ponovnu borbu s aknama

<para>Kandida je vrlo raznolik rod kvasca, a kada se govori o njoj najčešće se misli na <emphasis>Candidu albicans </emphasis>koja je u pravilu sastavni dio fiziološke flore na sluznicama zdravog organizma i obično je neškodljiva. Problem nastaje kada dođe do njezina prekomjernog razmnožavanja i ta se infekcija naziva kandidijaza. Tada se javlja veliki broj neugodnih simptoma koji podsjećaju na simptome drugih oboljenja i iz tog razloga nekada prođe dosta vremena dok se ustanovi o čemu je zapravo riječ.</para>
<para>Prisustvo kandide može se ustanoviti uzimanjem brisa grla, iz uzorka stolice, a najpouzdanijim se smatra test preko seruma krvi. Tri su oblika kandidijaze: oralna, crijevna i vaginalna.</para>
<para>Ako niste sigurni, a ne želite odmah pohrliti liječniku (ili ste se naručili i morate čekati izvjesno vrijeme) ovim jednostavnim testom možete provjeriti je li kandida u vašem organizmu povišena:</para>
<para>Odmah nakon buđenja, napunite prozirnu posudu vodom sobne temperature i pljunite u nju. Nekoliko puta tijekom sat vremena provjeravajte što se događa, ako je kandida prisutna, primijetit će te jednu ili više sljedećih stvari:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Iz sline koja pliva na površini stvarat će se niti prema dnu posude</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mutna slina nakupit će se na dnu posude</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mutne čestice sline biti će suspendirane u vodi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako se niti brzo stvaraju ili slina brzo tone, više se kandide nalazi u uzorku. Ako nema niti i ako se nakon sat vremena slina još uvijek nalazi na površini vode, vjerojatno nemate kandidijazu, ali postoji mogućnost lokaliziranog problema u probavnom sustavu ili na koži.</para>
<para>Vjeruje se da kandida pridonosi mnogim zdravstvenim tegobama kao što su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kronične gljivične infekcije sa simptomima svrbeža, pečenja i pojačanog iscjetka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Probavni simptomi kao što su sindrom iritabilnog crijeva, nadutost i plinovi, grčevi, proljev, konstipacija i žgaravica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Respiratorne alergije, kihanje, nosna kongestija, kronični iscjedak iz nosne šupljine, čest kašalj, grlobolja, prehlada, astma</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Alergije na hranu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kronični umor</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Simptomi živčanog sustava kao što su anksioznost, depresija, iritabilnost, slabo pamćenje i slaba koncentracija</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Problemi s menstrualnim ciklusom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kožni osipi</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Rizik za prekomjernim rastom kandide povećan je uslijed:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Čestog liječenja antibioticima širokoga spektra</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Oslabljenog imuniteta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Upotrebe hormonske kontracepcije i nadomjesne hormonske terapije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prehrane bogate hranom koja sadrži gljivice i rafinirani šećer</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Trudnoće</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijabetesa</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Osim roditelja, ovu bolest mogu dobiti i djeca. Gljivice kandide mogu se vidjeti kod neke djece na jeziku ili usnama u vidu bijelih naslaga, a mogu se nastaniti i u probavnom traktu djeteta.</para>
<para>Nekoliko je načina da djeca dobiju ovu bolest:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Od roditelja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Upotrebom antibiotika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pogrešnom prehranom – s puno slatkiša i nedovoljno hranjivih namirnica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nehigijenom</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Kako riješiti problem kandidijaze?
</para>
<para>Niti kod odraslih niti kod djece problem kandide se ne rješava lako. Najefikasniji način je podizanje i učvršćivanje imuniteta. Za dojenčad je važno što je moguće duže ostati na majčinom mlijeku.</para>
<para>Za uspješnu borbu protiv kandide potrebno je paziti što se unosi u organizam, jer neke vrste hrane jako pogoduju razmnožavanju ove gljivice, kao npr.:</para>
<para>Šećer – izbaciti šećer nije jednostavno kao što zvuči, jer se ne odnosi na jednostavan prestanak dodavanja žlice šećera u kavu ili čaj. Potrebno je početi čitati deklaracije i izbjegavati svu hranu na čijim se deklaracijama spominju: saharoza, fruktoza, maltoza, laktoza, glikogen, glukoza, manitol, sorbitol, galaktoza, monosaharidi i polisaharidi. Uz to se podrazumijeva izbaciti i bijeli i smeđi šećer, med te kekse, kolače, bombone, čokoladu i marmeladu.</para>
<para>Voće – naravno, ne treba izbjegavati svo voće, ali ono smrznuto, konzervirano i suho, kao i voćne sokove, naranče i dinje najbolje je ne konzumirati jer sadrže veliki udio prirodnog šećera koji je pogodan za rast gljivica.</para>
<para>Kvasac – trebalo bi izbaciti svu hranu koja sadrži pekarski i pivski kvasac, suplemente kvasca te pekarske proizvode s dodatkom kvasca, kao i proizvode od bijelog brašna.</para>
<para>Ocat – ocat se proizvodi pomoću kulture kvasca, a koristi se u proizvodnji razne hrane, pa bi zato trebalo izbaciti i majonezu, dresinge za salatu, kečap, razne umake, soja umak, senf, kisele krastavce, ukiseljeno voće, konzervirane masline, itd.</para>
<para>Gljive – izbaciti iz prehrane do stabiliziranja stanja.</para>
<para>Pistacije, kikiriki i maslac od kikirikija – često sadrže plijesni pa ih je potrebno izbaciti.</para>
<para>Alkohol – alkoholna pića sadrže šećer koji je pogodan za rast gljivica, a osim toga opterećuju i jetru i druge organe. Svi oblici alkohola su zabranjeni: pivo, vino i žestoka alkoholna pića.</para>
<para>Kava i crni čaj – vrlo su nepoželjni u organizmu opterećenom kandidom, umjesto njih valjalo bi izabrati vodu, biljne juhe, svježe povrtne sokove ili biljne čajeve.</para>
<para>Sir – zreli, pljesnivi i procesirani sir stvaraju pogodno okruženje za razmnožavanje gljivica.</para>
<para>Mesne prerađevine – u ovoj vrsti hrane nalazi se puno dodataka i aditiva koji pogoduju kandidi, zato izbjegavajte salame, hrenovke, paštete, kao i konzerviranu i sušenu ribu.</para>
<para>I ostala nespomenuta konzervirana, obrađena i rafinirana hrana je također nepoželjna.</para>
<para>Ono što je poželjno konzumirati za vrijeme kandidijaze su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Cjelovite žitarice (smeđa riža, proso, ječam)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Svježe povrće, posebice zeleno (svježe ili pripremljeno na pari)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Morske biljke, raženi kruh, kukuruzne kokice, tortilje, obični jogurt, krto meso, svježa riba, meso prirodno hranjene peradi i jaja prirodno hranjenih kokoši</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Češnjak</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Praćenjem navedene prehrane kroz dva tjedna može doći do pogoršanja simptoma što znači da se kandida povlači i dolazi do izbacivanja toksina. Tada je jako važno u prehranu uključiti obilje vlakana kako bi pomogli svome tijelu u izbacivanju štetnih tvari.</para>
<para>Kandida je danas vrlo često oboljenje koje pogađa pripadnike svih starosnih skupina. Iako je se vrlo teško riješiti, nije neizlječiva. Ako sumnjate na ovu gljivičnu infekciju kod sebe ili svoga djeteta, obratite se liječniku i čim prije započnite terapiju jer ova infekcija bitno utječe na kvalitetu života.</para>
<para> </para>

Prehrana djeteta s candidom Kandida je vrlo raznolik rod kvasca, a kada se govori o njoj najčešće se misli na Candidu albicans koja je u pravilu sastavni dio fiziološke flore na sluznicama zdravog organizma i obično je neškodljiva Kandida je vrlo raznolik rod kvasca, a kada se govori o njoj najčešće se misli na Candidu albicans koja je u pravilu sastavni dio fiziološke flore na sluznicama zdravog organizma i obično je neškodljiva. Problem nastaje kada dođe do njezina prekomjernog razmnožavanja i ta se infekcija naziva kandidijaza. Tada se javlja veliki broj neugodnih simptoma koji podsjećaju na simptome drugih oboljenja i iz tog razloga nekada prođe dosta vremena dok se ustanovi o čemu je zapravo riječ.
Prisustvo kandide može se ustanoviti uzimanjem brisa grla, iz uzorka stolice, a najpouzdanijim se smatra test preko seruma krvi. Tri su oblika kandidijaze: oralna, crijevna i vaginalna.
Ako niste sigurni, a ne želite odmah pohrliti liječniku (ili ste se naručili i morate čekati izvjesno vrijeme) ovim jednostavnim testom možete provjeriti je li kandida u vašem organizmu povišena:
Odmah nakon buđenja, napunite prozirnu posudu vodom sobne temperature i pljunite u nju. Nekoliko puta tijekom sat vremena provjeravajte što se događa, ako je kandida prisutna, primijetit će te jednu ili više sljedećih stvari:


   
      Iz sline koja pliva na površini stvarat će se niti prema dnu posude
   
   
      Mutna slina nakupit će se na dnu posude
   
   
      Mutne čestice sline biti će suspendirane u vodi
   


Ako se niti brzo stvaraju ili slina brzo tone, više se kandide nalazi u uzorku. Ako nema niti i ako se nakon sat vremena slina još uvijek nalazi na površini vode, vjerojatno nemate kandidijazu, ali postoji mogućnost lokaliziranog problema u probavnom sustavu ili na koži.
Vjeruje se da kandida pridonosi mnogim zdravstvenim tegobama kao što su:


   
      Kronične gljivične infekcije sa simptomima svrbeža, pečenja i pojačanog iscjetka
   
   
      Probavni simptomi kao što su sindrom iritabilnog crijeva, nadutost i plinovi, grčevi, proljev, konstipacija i žgaravica
   
   
      Respiratorne alergije, kihanje, nosna kongestija, kronični iscjedak iz nosne šupljine, čest kašalj, grlobolja, prehlada, astma
   
   
      Alergije na hranu
   
   
      Kronični umor
   
   
      Simptomi živčanog sustava kao što su anksioznost, depresija, iritabilnost, slabo pamćenje i slaba koncentracija
   
   
      Problemi s menstrualnim ciklusom
   
   
      Kožni osipi
   


Rizik za prekomjernim rastom kandide povećan je uslijed:


   
      Čestog liječenja antibioticima širokoga spektra
   
   
      Oslabljenog imuniteta
   
   
      Upotrebe hormonske kontracepcije i nadomjesne hormonske terapije
   
   
      Prehrane bogate hranom koja sadrži gljivice i rafinirani šećer
   
   
      Trudnoće
   
   
      Dijabetesa
   


Osim roditelja, ovu bolest mogu dobiti i djeca. Gljivice kandide mogu se vidjeti kod neke djece na jeziku ili usnama u vidu bijelih naslaga, a mogu se nastaniti i u probavnom traktu djeteta.
Nekoliko je načina da djeca dobiju ovu bolest:


   
      Od roditelja
   
   
      Upotrebom antibiotika
   
   
      Pogrešnom prehranom – s puno slatkiša i nedovoljno hranjivih namirnica
   
   
      Nehigijenom
   


   Kako riješiti problem kandidijaze?

Niti kod odraslih niti kod djece problem kandide se ne rješava lako. Najefikasniji način je podizanje i učvršćivanje imuniteta. Za dojenčad je važno što je moguće duže ostati na majčinom mlijeku.
Za uspješnu borbu protiv kandide potrebno je paziti što se unosi u organizam, jer neke vrste hrane jako pogoduju razmnožavanju ove gljivice, kao npr.:
Šećer – izbaciti šećer nije jednostavno kao što zvuči, jer se ne odnosi na jednostavan prestanak dodavanja žlice šećera u kavu ili čaj. Potrebno je početi čitati deklaracije i izbjegavati svu hranu na čijim se deklaracijama spominju: saharoza, fruktoza, maltoza, laktoza, glikogen, glukoza, manitol, sorbitol, galaktoza, monosaharidi i polisaharidi. Uz to se podrazumijeva izbaciti i bijeli i smeđi šećer, med te kekse, kolače, bombone, čokoladu i marmeladu.
Voće – naravno, ne treba izbjegavati svo voće, ali ono smrznuto, konzervirano i suho, kao i voćne sokove, naranče i dinje najbolje je ne konzumirati jer sadrže veliki udio prirodnog šećera koji je pogodan za rast gljivica.
Kvasac – trebalo bi izbaciti svu hranu koja sadrži pekarski i pivski kvasac, suplemente kvasca te pekarske proizvode s dodatkom kvasca, kao i proizvode od bijelog brašna.
Ocat – ocat se proizvodi pomoću kulture kvasca, a koristi se u proizvodnji razne hrane, pa bi zato trebalo izbaciti i majonezu, dresinge za salatu, kečap, razne umake, soja umak, senf, kisele krastavce, ukiseljeno voće, konzervirane masline, itd.
Gljive – izbaciti iz prehrane do stabiliziranja stanja.
Pistacije, kikiriki i maslac od kikirikija – često sadrže plijesni pa ih je potrebno izbaciti.
Alkohol – alkoholna pića sadrže šećer koji je pogodan za rast gljivica, a osim toga opterećuju i jetru i druge organe. Svi oblici alkohola su zabranjeni: pivo, vino i žestoka alkoholna pića.
Kava i crni čaj – vrlo su nepoželjni u organizmu opterećenom kandidom, umjesto njih valjalo bi izabrati vodu, biljne juhe, svježe povrtne sokove ili biljne čajeve.
Sir – zreli, pljesnivi i procesirani sir stvaraju pogodno okruženje za razmnožavanje gljivica.
Mesne prerađevine – u ovoj vrsti hrane nalazi se puno dodataka i aditiva koji pogoduju kandidi, zato izbjegavajte salame, hrenovke, paštete, kao i konzerviranu i sušenu ribu.
I ostala nespomenuta konzervirana, obrađena i rafinirana hrana je također nepoželjna.
Ono što je poželjno konzumirati za vrijeme kandidijaze su:


   
      Cjelovite žitarice (smeđa riža, proso, ječam)
   
   
      Svježe povrće, posebice zeleno (svježe ili pripremljeno na pari)
   
   
      Morske biljke, raženi kruh, kukuruzne kokice, tortilje, obični jogurt, krto meso, svježa riba, meso prirodno hranjene peradi i jaja prirodno hranjenih kokoši
   
   
      Češnjak
   


Praćenjem navedene prehrane kroz dva tjedna može doći do pogoršanja simptoma što znači da se kandida povlači i dolazi do izbacivanja toksina. Tada je jako važno u prehranu uključiti obilje vlakana kako bi pomogli svome tijelu u izbacivanju štetnih tvari.
Kandida je danas vrlo često oboljenje koje pogađa pripadnike svih starosnih skupina. Iako je se vrlo teško riješiti, nije neizlječiva. Ako sumnjate na ovu gljivičnu infekciju kod sebe ili svoga djeteta, obratite se liječniku i čim prije započnite terapiju jer ova infekcija bitno utječe na kvalitetu života.
  Mateja Krizmanić 

slatkisi bomboni_fdp

Prehrana djeteta s candidom

<para>Kada bebica jednom dođe na svijet, nemali broj žena nakon nekoliko mjeseci iznenadi iznenadni gitak kose koja počne opadati, odnosno prorijeđivati se.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Što se to događa s mojom kosom?</heading4>
<para>
U uobičajenim uvjetima oko 85 do 95 posto kose na našoj glavi u fazi je rasta, a 5 do 15 posto je u fazi mirovanja. Nakon faze mirovanja ta kosa otpada, a na njezino mjesto dolaze nove vlasi.</para>
<para>Za vrijeme trudnoće, povišene razine nekih hormona, posebno estrogena, djeluju tako da produžuju fazu rasta kose, to znači da je manje kose u fazi mirovanja, odnosno manje kose će ispadati za vrijeme drugog stanja. Možda ste i sami primijetili da gubite manje kose na dnevnoj bazi, a čak vam se vlasi mogu učiniti debljima no inače.</para>
<para>Nakon poroda razina estrogena u organizmu počinje opadati, čime veći postotak kose ulazi u fazu mirovanja (odnosno u fazu koja prethodi fazi opadanja starih vlasi i rasta novih). Većina žena pojačano opadanje kose primijeti oko tri mjeseca nakon poroda. Kod nekih žena to prorjeđivanje toliko je jako da će s glave skidati pune šake kose.</para>
<para>U "normalnim" uvjetima čovjek dnevno izgubi oko 100 do 125 vlasi, no nakon poroda kod žena se ta brojka penje na oko 500 dnevno.</para>
<para>Vidno opadanje kose uznemiruje mnoge mame, ali pokušajte ne previše brinuti zbog toga, jer zasigurno nećete oćelaviti.</para>
<para/>
<para> 
</para>
<heading4>Što mogu učiniti?</heading4>
<para>
Na žalost, malo je toga što u fazi gubitka kose možete napraviti jer se radi o iznutra uvjetovanom procesu koji diktiraju hormoni. Najbolji lijek je - strpljenje.</para>
<para>Opadanje kose najjače će biti prilikom njezina pranja i češljanja, pa možda možete malo rjeđe prati kosu, manje je agresivno šamponirati i sušiti prirodnim putem umjesto četkom i fenom. Isto tako, odaberite dobar regenerator ili balzam nakon kojeg će češljanje kose doista biti lagano, bez čupanja i bez dodatnog natezanja vlasi. Kad je češalj u pitanju, svakako koristite onaj koji ima šire i prohodnije zupce, da kosu ne bi čupali i poticali dodatno njezino opadanje.</para>
<para>Vizualno kosu možete učiniti gušćom korištenjem određenih preparata za kosu (šampona, regeneratora, maski, kristala, losiona, moussea, pjena) ili pak izborom neke kraće frizure i nove boje koje će kosu vizualno učiniti gušćom. Ipak, izbjegavajte agresivne kemikalije za bojanje kose, kao i frizure koje zahtijevaju svakodnevno feniranje ili korištenje pegle za kosu. Za to nećete imati ni vremena uz bebicu koja vas treba, a niti će vaša kosa u ovoj fazi to "izdržati".</para>
<para>Kao i cijeloga života, pazite što jedete i unosite dovoljno namirnica bogatih vitaminima i mineralima.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Do kad će opadanje kose trajati?</heading4>
<para>
Opadanje kose ne bi smjelo trajati duže od šest mjeseci. Isto tako, na mjestima gdje je "stara" kosa otpala, trebali biste vidjeti mladu paperjastu kosu koja će je zamijeniti. Nova kosa najvidljivija je na rubovima vlasišta uz čelo, pa ako je zamijetite nakon faze opadanja, doista se nemate zbog čega brinuti. Unutar šest do dvanaest mjeseci nakon poroda, vaša kosa trebala bi se vratiti u normalu, obnoviti i biti one debljine, gustoće i elastičnosti kao u razdoblju prije trudnoće.</para>
<para>Ipak, kod nekih žena kosa više nikada neće imati istu teksturu kao prije trudnoće. Nekima će biti kovrčavija ili ravnija, nekima suša ili masnija nego što je bila prije trudnoće.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kada se trebam zabrinuti?</heading4>
<para>
Ako gubitak kose ne počine jenjavati šest mjeseci nakon poroda, ako vam ispadaju šake i šake kose, ako kosa ispada samo na jednom dijelu glave te se već počinje nazirati tjeme, a pogotovo ako ne raste nova kosa, svakako posjetite liječnika enokrinologa i dermatologa. Liječniku se odmah zaputite ako uz gubitak kose primijetite i neke druge simptome kao što su promjene na koži slične psorijazi ili seboreji. Gubitak kose često je i posljedica nedostatka željeza u organizmu ili anemije, što nije rijedak slučaj kod novopečenih mama. Gubitak kose može biti i posljedica bolesti štitnjače ili policističnih jajnika.</para>

Gubitak kose nakon poroda Još za vrijeme trudnoće neke žene primijetit će promjene na svojoj kosi. I to u većini slučajeva nabolje. Kosa će djelovati gušća, odnosno punija i čvršća. Kada bebica jednom dođe na svijet, nemali broj žena nakon nekoliko mjeseci iznenadi iznenadni gitak kose koja počne opadati, odnosno prorijeđivati se.
 

Što se to događa s mojom kosom?

U uobičajenim uvjetima oko 85 do 95 posto kose na našoj glavi u fazi je rasta, a 5 do 15 posto je u fazi mirovanja. Nakon faze mirovanja ta kosa otpada, a na njezino mjesto dolaze nove vlasi.
Za vrijeme trudnoće, povišene razine nekih hormona, posebno estrogena, djeluju tako da produžuju fazu rasta kose, to znači da je manje kose u fazi mirovanja, odnosno manje kose će ispadati za vrijeme drugog stanja. Možda ste i sami primijetili da gubite manje kose na dnevnoj bazi, a čak vam se vlasi mogu učiniti debljima no inače.
Nakon poroda razina estrogena u organizmu počinje opadati, čime veći postotak kose ulazi u fazu mirovanja (odnosno u fazu koja prethodi fazi opadanja starih vlasi i rasta novih). Većina žena pojačano opadanje kose primijeti oko tri mjeseca nakon poroda. Kod nekih žena to prorjeđivanje toliko je jako da će s glave skidati pune šake kose.
U "normalnim" uvjetima čovjek dnevno izgubi oko 100 do 125 vlasi, no nakon poroda kod žena se ta brojka penje na oko 500 dnevno.
Vidno opadanje kose uznemiruje mnoge mame, ali pokušajte ne previše brinuti zbog toga, jer zasigurno nećete oćelaviti.

 

Što mogu učiniti?

Na žalost, malo je toga što u fazi gubitka kose možete napraviti jer se radi o iznutra uvjetovanom procesu koji diktiraju hormoni. Najbolji lijek je - strpljenje.
Opadanje kose najjače će biti prilikom njezina pranja i češljanja, pa možda možete malo rjeđe prati kosu, manje je agresivno šamponirati i sušiti prirodnim putem umjesto četkom i fenom. Isto tako, odaberite dobar regenerator ili balzam nakon kojeg će češljanje kose doista biti lagano, bez čupanja i bez dodatnog natezanja vlasi. Kad je češalj u pitanju, svakako koristite onaj koji ima šire i prohodnije zupce, da kosu ne bi čupali i poticali dodatno njezino opadanje.
Vizualno kosu možete učiniti gušćom korištenjem određenih preparata za kosu (šampona, regeneratora, maski, kristala, losiona, moussea, pjena) ili pak izborom neke kraće frizure i nove boje koje će kosu vizualno učiniti gušćom. Ipak, izbjegavajte agresivne kemikalije za bojanje kose, kao i frizure koje zahtijevaju svakodnevno feniranje ili korištenje pegle za kosu. Za to nećete imati ni vremena uz bebicu koja vas treba, a niti će vaša kosa u ovoj fazi to "izdržati".
Kao i cijeloga života, pazite što jedete i unosite dovoljno namirnica bogatih vitaminima i mineralima.
 

Do kad će opadanje kose trajati?

Opadanje kose ne bi smjelo trajati duže od šest mjeseci. Isto tako, na mjestima gdje je "stara" kosa otpala, trebali biste vidjeti mladu paperjastu kosu koja će je zamijeniti. Nova kosa najvidljivija je na rubovima vlasišta uz čelo, pa ako je zamijetite nakon faze opadanja, doista se nemate zbog čega brinuti. Unutar šest do dvanaest mjeseci nakon poroda, vaša kosa trebala bi se vratiti u normalu, obnoviti i biti one debljine, gustoće i elastičnosti kao u razdoblju prije trudnoće.
Ipak, kod nekih žena kosa više nikada neće imati istu teksturu kao prije trudnoće. Nekima će biti kovrčavija ili ravnija, nekima suša ili masnija nego što je bila prije trudnoće.
 

Kada se trebam zabrinuti?

Ako gubitak kose ne počine jenjavati šest mjeseci nakon poroda, ako vam ispadaju šake i šake kose, ako kosa ispada samo na jednom dijelu glave te se već počinje nazirati tjeme, a pogotovo ako ne raste nova kosa, svakako posjetite liječnika enokrinologa i dermatologa. Liječniku se odmah zaputite ako uz gubitak kose primijetite i neke druge simptome kao što su promjene na koži slične psorijazi ili seboreji. Gubitak kose često je i posljedica nedostatka željeza u organizmu ili anemije, što nije rijedak slučaj kod novopečenih mama. Gubitak kose može biti i posljedica bolesti štitnjače ili policističnih jajnika. Jelena Kovačić 

Concerned young woman combing hair in bathroom

Gubitak kose nakon poroda

<para>Sluh milijarde tinejdžera i mladih diljem svijeta ugrožen je zbog preglasnog slušanja glazbe na audiouređajima i pametnim telefonima, ali i zbog izloženosti prejakom i štetnom po sluh ozvučenju u noćnim klubovima, barovima i sličnim mjestima, upozorava <ulink url="http://www.who.int/en/">Svjetska zdravstvena organizacija</ulink> (WHO). Gubitak sluha sa sobom vuče razarajuće posljedice po fizičko i psihičko zdravlje, učenje i zaposlenje.</para>
<para>Podatci studija provedenih u zemljama s visokim i srednjim dohotkom pokazuju da je gotovo polovica populacije tinjedžera i mladih (12 do 35 godina) izložena opasnim razinama glasnoće dok sluša glazbu na osobnim audiouređajima, dok je 40 % iste populacije izloženo potencijalno štetnim razinama zvuka na različitim događanjima. Opasna razina je, primjerice, osmosatna izloženost zvuku jačem od 85 decibela (dB), ili 15-minutna izloženost zvuku jačem od 100 dB.</para>
<para>Sve više mladih svakodnevno od jutra do mraka uživa u glazbi na svojim malim audiouređajima ili mobitelima. Gdje god se nalazili i kamo god pošli, uređaji i slušalice su uz njih. Jednostavno ne mogu živjeti bez glazbe. Upravo zbog te velike izloženosti, te zbog često preglasnog slušanja, djeca i mladi riskiraju gubitak sluha.
</para>
<blockquote>
 <para>
 <emphasis>„Mladi bi trebali biti svjesni da im se sluh neće vratiti natrag jednom kad ga izgube. Ako slijede jednostavne preventivne korake, i dalje će moći svakodnevno uživati u glazbi a da pritom svoj sluh ne dovode u opasnost“, kaže dr. Etienne Krug, direktorica odjela pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.</emphasis>
 </para>
</blockquote>
<para>
 Sigurno slušanje glazbe ovisi o nekoliko faktora: intenzitetu jačine zvuka te dužini i učestalosti slušanja. Izloženost glasnim zvukovima može dovesti do privremenoga gubitka sluha ili tinitusa (zujanje ili šum u uhu bez odgovarajućeg vanjskog podražaja). Kada se izlažemo posebno glasnoj glazbi, srednjeg ili dužeg trajanja, to može dovesti do trajnog oštećenja senzornih stanica u uhu, a samim time i do nepovratnoga gubitka sluha.</para>
<para>Svjetska zdravstvena organizacija ističe kako odgovornost leži na pojedincu, ali i na državnim institucijama, roditeljima, nastavnicima, te proizvođačima audiouređaja. Vlade također imaju važnu ulogu u postavljanju zakonskih regulativa kad je riječ o buci na javnim mjestima, ali i u podizanju svijesti kroz različite kampanje.</para>
<para>Roditelji, učitelji i liječnici trebali bi educirati mlade ljude o sigurnom slušanju glazbe, dok organizatori različitih događanja moraju poštovati propisane razine glasnoće korištenjem graničnika jačine zvuka, te nudeći čepiće za uši i sobe za odmor.</para>
<para>Proizvođači bi se pak trebali koncentrirati na dizajn audiouređaja sa sigurnosnim dodacima, koji dolaze s uputama o sigurnom i za zdravlje neškodljivom slušanju glazbe, ističe WHO.</para>
<para> 
</para>
<heading4>
 WHO savjetuje mladima (i roditeljima):
</heading4>
<para>- Stišajte zvuk na svojim malim prijenosnim uređajima,</para>
<para>
- Nosite čepiće za uši na glasnim događanjima,</para>
<para>- Pažljivo se koristite slušalicama, po mogućnosti onima koje imaju funkciju suzbijanja buke,</para>
<para>- Skratite vrijeme slušanja uzimajući kratke pauze,</para>
<para>- Ograničite upotrebu audiouređaja na najviše sat vremena dnevno,</para>
<para>- Zahvaljujući aplikacijama pametnih telefona, provjerite slušate li glazbu preglasno,</para>
<para>- Ako primijetite zabrinjavajuće znakove, svakako posjetite liječnika.</para>
<para> </para>

Većina tinjedžera riskira gubitak sluha jer preglasno sluša glazbu Sluh milijarde tinejdžera i mladih diljem svijeta ugrožen je zbog preglasnog slušanja glazbe na audiouređajima i pametnim telefonima, ali i zbog izloženosti prejakom i štetnom po sluh ozvučenju u noćnim klubovima, barovima i sličnim mjestima, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) Sluh milijarde tinejdžera i mladih diljem svijeta ugrožen je zbog preglasnog slušanja glazbe na audiouređajima i pametnim telefonima, ali i zbog izloženosti prejakom i štetnom po sluh ozvučenju u noćnim klubovima, barovima i sličnim mjestima, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Gubitak sluha sa sobom vuče razarajuće posljedice po fizičko i psihičko zdravlje, učenje i zaposlenje.
Podatci studija provedenih u zemljama s visokim i srednjim dohotkom pokazuju da je gotovo polovica populacije tinjedžera i mladih (12 do 35 godina) izložena opasnim razinama glasnoće dok sluša glazbu na osobnim audiouređajima, dok je 40 % iste populacije izloženo potencijalno štetnim razinama zvuka na različitim događanjima. Opasna razina je, primjerice, osmosatna izloženost zvuku jačem od 85 decibela (dB), ili 15-minutna izloženost zvuku jačem od 100 dB.
Sve više mladih svakodnevno od jutra do mraka uživa u glazbi na svojim malim audiouređajima ili mobitelima. Gdje god se nalazili i kamo god pošli, uređaji i slušalice su uz njih. Jednostavno ne mogu živjeti bez glazbe. Upravo zbog te velike izloženosti, te zbog često preglasnog slušanja, djeca i mladi riskiraju gubitak sluha.


   
      „Mladi bi trebali biti svjesni da im se sluh neće vratiti natrag jednom kad ga izgube. Ako slijede jednostavne preventivne korake, i dalje će moći svakodnevno uživati u glazbi a da pritom svoj sluh ne dovode u opasnost“, kaže dr. Etienne Krug, direktorica odjela pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
   


   Sigurno slušanje glazbe ovisi o nekoliko faktora: intenzitetu jačine zvuka te dužini i učestalosti slušanja. Izloženost glasnim zvukovima može dovesti do privremenoga gubitka sluha ili tinitusa (zujanje ili šum u uhu bez odgovarajućeg vanjskog podražaja). Kada se izlažemo posebno glasnoj glazbi, srednjeg ili dužeg trajanja, to može dovesti do trajnog oštećenja senzornih stanica u uhu, a samim time i do nepovratnoga gubitka sluha.
Svjetska zdravstvena organizacija ističe kako odgovornost leži na pojedincu, ali i na državnim institucijama, roditeljima, nastavnicima, te proizvođačima audiouređaja. Vlade također imaju važnu ulogu u postavljanju zakonskih regulativa kad je riječ o buci na javnim mjestima, ali i u podizanju svijesti kroz različite kampanje.
Roditelji, učitelji i liječnici trebali bi educirati mlade ljude o sigurnom slušanju glazbe, dok organizatori različitih događanja moraju poštovati propisane razine glasnoće korištenjem graničnika jačine zvuka, te nudeći čepiće za uši i sobe za odmor.
Proizvođači bi se pak trebali koncentrirati na dizajn audiouređaja sa sigurnosnim dodacima, koji dolaze s uputama o sigurnom i za zdravlje neškodljivom slušanju glazbe, ističe WHO.
 


   WHO savjetuje mladima (i roditeljima):

- Stišajte zvuk na svojim malim prijenosnim uređajima,

- Nosite čepiće za uši na glasnim događanjima,
- Pažljivo se koristite slušalicama, po mogućnosti onima koje imaju funkciju suzbijanja buke,
- Skratite vrijeme slušanja uzimajući kratke pauze,
- Ograničite upotrebu audiouređaja na najviše sat vremena dnevno,
- Zahvaljujući aplikacijama pametnih telefona, provjerite slušate li glazbu preglasno,
- Ako primijetite zabrinjavajuće znakove, svakako posjetite liječnika.
  Janja Čaisa 

mladi_glazba

Većina tinjedžera riskira gubitak sluha jer preglasno sluša glazbu

<para>Nerijetko se pitamo kako djetetu približiti taj apstraktni pojam, kako ga uvesti u svijet novca, naučiti odgovornosti na lak i zabavan način. Dragi roditelji, odvojite malo vremena i posjetite izložbu „Abeceda novca“ u <ulink url="http://tehnicki-muzej.hr/hr/kalendar/abeceda-novca,8364.html?t=i">Tehničkom muzeju u Zagrebu</ulink>, gdje ćete kroz igru pronaći odgovore na ta i mnoga druga pitanja, i odlično se zabaviti sa svojim djetetom.</para>
<para>Djeca dolaze u doticaj s novcem kada ga dobiju na dar od članova obitelji ili kao džeparac. Kako bi od rane dobi razvili odgovoran odnos prema novcu, trebalo bi ih što je moguće ranije upoznati s osnovnim pojmovima. Iako je riječ o iznimno važnoj temi koja sa sobom povlači niz drugih pitanja, novac nije dovoljno zastupljen u kurikulumu pa i starija djeca često imaju iskrivljenu sliku o svijetu novca.</para>
<para>Upravo je zato izložba „Abeceda novca“ hvalevrijedan projekt kojemu je cilj približiti tu temu najmlađima kroz zanimljivu, zabavnu i edukativnu igru. Osim učenja kroz igru, cilj izložbe je potaknuti dijete na stvaranje vlastitog mišljenja, donošenje odluka i kritičko razmišljanje.</para>
<para/>
<para>Abeceda novca funkcionira kao velika igra. Djeca dobivaju elektronsku bankovnu karticu na osobni račun koji sadrži početni kapital. Prilikom posjeta postajama na izložbi, djeca imaju priliku kroz igru sudjelovati u važnim procesima protoka novca. Na svakoj stanici izložbe novac se može zaraditi, trošiti, štedjeti ili pak uložiti u robu i dionice, kao i donirati u određene svrhe.</para>
<para>Stanice koje dijete prolazi su <emphasis>Muzej novca, Trgovina, Narodna banka, Banka, Budžet, Bogatstvo i siromaštvo, Milijunski studio, Luksuz, Flora i fauna hrvatskih kovanica i Novac nije sve u životu</emphasis>. Kroz igru, na jednostavan i interaktivan način, uči se kako se ispire zlato, otplaćuje kredit, što je kućni budžet, zašto nije dobro ići u kupnju praznog želuca, što su dionice, što se sve nalazi u trezoru banke, što je pravedna trgovina, zašto je dobro štedjeti...</para>
<para>Na jednoj od prvih stanica, u Narodnoj banci dijete uz pomoć kustosa i/ili roditelja tiska novčanicu, prolazeći kroz sve faze izrade i pazeći da novčanica ima sva naznačena obilježja. U jednom kutku možete tražiti pogreške, odnosno razlike na dvjema novčanicama od 50 kn, a u drugom pak kutku postati istražitelj i uz pomoć uputa provjeriti je li novčanica od 20 kn original ili kopija.</para>
<para/>
<para>U jednom posebnom, zlatom optočenom kutku čeka vas lik iz prošlosti – pohlepni kralj Mida koji priča svoju priču i iz svog iskustva savjetuje da pazimo što želimo u životu jer nije sve u zlatu. Nakon susreta s kraljem, djeca ispisuju flomasterom što je prema njihovom mišljenju važno u životu i ne može se platiti novcem.</para>
<para>Svaka postaja ima multimedijalni kviz kroz koji djeca mogu testirati novostečeno znanje i zaraditi novac “intelektualnim radom”. Primjena interaktivnih postaja omogućuje ciljano i samostalno učenje. Premda je „Abeceda novca“ namijenjena djeci starijoj od osam godina, ne sumnjamo da će osvojiti sve generacije.</para>
<para>Djeca će na na vrlo opipljiv i aktivan način na izložbi saznati sve najvažnije informacije o novcu, shvatiti da odrasli moraju mnogo raditi kako bi zaradili za kredit, režije, hranu i sve ostalo što si mogu priuštiti. Naučit će da postoji velika razlika između bogatih i siromašnih, da nije dobro bacati novac kroz prozor i da je lijepo dio novca donirati onima kojima je pomoć neophodna.</para>
<para>Uz sve važne informacije kroz cijelu izložbu se proteže misao da se do novca dolazi napornim i teškim radom, da moramo biti odgovorni i razumni prilikom trošenja, te da se mnoge stvari u životu ne mogu kupiti novcem. Koji put valja dignuti pogled (s izloga) prema nebu i sanjariti, i ne zaboraviti uživati u besplatnim stvarima – obitelji, igri i prijateljstvu. Novac je važan ali nije sve u životu.
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/nfUg62BohIs"/>
<para>Izložba Abeceda novca je interaktivna izložba nastala u suradnji Dječjeg muzeja ZOOM iz Beča i Dječjeg muzeja FRida &amp; freD iz Graza. <ulink url="http://www.erstebank.hr/hr/O_nama/abeceda_novca?utm_source=klinfo.hr&amp;utm_medium=banner&amp;utm_content=970x250_obicni&amp;utm_campaign=Abeceda_novca">Inicirana od strane Erste Grupe</ulink> i dio je programa Sponzorstva za bolje sutra.</para>
<para>Ulaznica za posjet Muzeju ujedno je ulaznica za izložbu tj. ulaznicom za izložbu možete razgledati i cijeli Muzej.
Radno vrijeme: utorak – petak: 9 – 17, subota i nedjelja: 9 – 13</para>
<para> </para>

Izvrsna izložba "Abeceda novca“ djecu kroz igru potiče na kritičko razmišljanje. Ne propustite! Ah taj novac! Koliko nam samo zadaje glavobolja, bili veliki ili mali. Nerijetko se pitamo kako djetetu približiti taj apstraktni pojam, kako ga uvesti u svijet novca, naučiti odgovornosti na lak i zabavan način. Dragi roditelji, odvojite malo vremena i posjetite izložbu „Abeceda novca“ u Tehničkom muzeju u Zagrebu, gdje ćete kroz igru pronaći odgovore na ta i mnoga druga pitanja, i odlično se zabaviti sa svojim djetetom.
Djeca dolaze u doticaj s novcem kada ga dobiju na dar od članova obitelji ili kao džeparac. Kako bi od rane dobi razvili odgovoran odnos prema novcu, trebalo bi ih što je moguće ranije upoznati s osnovnim pojmovima. Iako je riječ o iznimno važnoj temi koja sa sobom povlači niz drugih pitanja, novac nije dovoljno zastupljen u kurikulumu pa i starija djeca često imaju iskrivljenu sliku o svijetu novca.
Upravo je zato izložba „Abeceda novca“ hvalevrijedan projekt kojemu je cilj približiti tu temu najmlađima kroz zanimljivu, zabavnu i edukativnu igru. Osim učenja kroz igru, cilj izložbe je potaknuti dijete na stvaranje vlastitog mišljenja, donošenje odluka i kritičko razmišljanje.

Abeceda novca funkcionira kao velika igra. Djeca dobivaju elektronsku bankovnu karticu na osobni račun koji sadrži početni kapital. Prilikom posjeta postajama na izložbi, djeca imaju priliku kroz igru sudjelovati u važnim procesima protoka novca. Na svakoj stanici izložbe novac se može zaraditi, trošiti, štedjeti ili pak uložiti u robu i dionice, kao i donirati u određene svrhe.
Stanice koje dijete prolazi su Muzej novca, Trgovina, Narodna banka, Banka, Budžet, Bogatstvo i siromaštvo, Milijunski studio, Luksuz, Flora i fauna hrvatskih kovanica i Novac nije sve u životu. Kroz igru, na jednostavan i interaktivan način, uči se kako se ispire zlato, otplaćuje kredit, što je kućni budžet, zašto nije dobro ići u kupnju praznog želuca, što su dionice, što se sve nalazi u trezoru banke, što je pravedna trgovina, zašto je dobro štedjeti...
Na jednoj od prvih stanica, u Narodnoj banci dijete uz pomoć kustosa i/ili roditelja tiska novčanicu, prolazeći kroz sve faze izrade i pazeći da novčanica ima sva naznačena obilježja. U jednom kutku možete tražiti pogreške, odnosno razlike na dvjema novčanicama od 50 kn, a u drugom pak kutku postati istražitelj i uz pomoć uputa provjeriti je li novčanica od 20 kn original ili kopija.

U jednom posebnom, zlatom optočenom kutku čeka vas lik iz prošlosti – pohlepni kralj Mida koji priča svoju priču i iz svog iskustva savjetuje da pazimo što želimo u životu jer nije sve u zlatu. Nakon susreta s kraljem, djeca ispisuju flomasterom što je prema njihovom mišljenju važno u životu i ne može se platiti novcem.
Svaka postaja ima multimedijalni kviz kroz koji djeca mogu testirati novostečeno znanje i zaraditi novac “intelektualnim radom”. Primjena interaktivnih postaja omogućuje ciljano i samostalno učenje. Premda je „Abeceda novca“ namijenjena djeci starijoj od osam godina, ne sumnjamo da će osvojiti sve generacije.
Djeca će na na vrlo opipljiv i aktivan način na izložbi saznati sve najvažnije informacije o novcu, shvatiti da odrasli moraju mnogo raditi kako bi zaradili za kredit, režije, hranu i sve ostalo što si mogu priuštiti. Naučit će da postoji velika razlika između bogatih i siromašnih, da nije dobro bacati novac kroz prozor i da je lijepo dio novca donirati onima kojima je pomoć neophodna.
Uz sve važne informacije kroz cijelu izložbu se proteže misao da se do novca dolazi napornim i teškim radom, da moramo biti odgovorni i razumni prilikom trošenja, te da se mnoge stvari u životu ne mogu kupiti novcem. Koji put valja dignuti pogled (s izloga) prema nebu i sanjariti, i ne zaboraviti uživati u besplatnim stvarima – obitelji, igri i prijateljstvu. Novac je važan ali nije sve u životu.


Izložba Abeceda novca je interaktivna izložba nastala u suradnji Dječjeg muzeja ZOOM iz Beča i Dječjeg muzeja FRida &amp; freD iz Graza. Inicirana od strane Erste Grupe i dio je programa Sponzorstva za bolje sutra.
Ulaznica za posjet Muzeju ujedno je ulaznica za izložbu tj. ulaznicom za izložbu možete razgledati i cijeli Muzej.
Radno vrijeme: utorak – petak: 9 – 17, subota i nedjelja: 9 – 13
  Janja Čaisa 

10994591_806354476106113_6220606182484838600_n

20150217_140456

20150217_141212

20150217_140331

20150217_135221

Izvrsna izložba "Abeceda novca“ djecu kroz igru potiče na kritičko razmišljanje. Ne propustite!

<para>Svi znamo koliko bake obožavaju čuvati, maziti i paziti svoje unuke! Obično su oni koji žive bliže roditeljima (ili s njima) više privilegirani i raspoloživi za opciju čuvanja djece. Činjenica je da je većini roditelja teško pronaći adekvatnu osobu za brigu o svom djetetu i to je sasvim normalno. Međutim, dođe vrijeme kada se jednostavno treba odlučiti – vrtić, jaslice ili baka servis. Svako od toga ima svoje prednosti i mane koje morate imati na umu i razraditi ih sami sa sobom prije nego se za nešto odlučite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obično na prvu baka servis izgleda kao idealna opcija – znate kome dajete dijete na čuvanje i sigurniji ste jer dijete prepuštate nekome u koga imate povjerenja. Sve to zvuči odlično ako ne dolazi do određenih nesuglasica – primjerice oko odgoja, hrane, aktivnosti za djecu i slično. Dobro je kada možete reći ako vas nešto smeta i postaviti se, međutim, svi znamo koliko bake i djedovi vole razmaziti svoje unuke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upoznajte ih s nekim navikama svog djeteta da izbjegnete preodgajanje, ali i da prihvate način koji ste do tog dana ustalili svom djetetu. To je jedna od stvar oko koje se morate postaviti odmah na početku. Dakle, ako se i razilazite u nekim stvarima ili smjernicama odgoja, zamolite ih da se prilagode vama. Jer ipak, na kraju krajeva, to je vaše dijete – oni su svoje već odgojili. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 U svakoj situaciji najbolje je biti direktan i iskren, samo tako ćete nešto postići.
 </emphasis>Nemojte se bojati reći, ljutiti sami na sebe. Recite im. Ipak ste vi odabrali njih da čuvaju vaše dijete, a to znači povjerenje na velikoj razini. Ne dajte se obeshrabriti nekim "starim" savjetima i pričama kako su to oni "nekad radili". Odluka je samo vaša i nitko nije kompetentan da donosi odluke umjesto vas. Druga je situacija kada se radi o dobronamjernim savjetima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rezervna opcija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li nekoga tko će pripaziti vaše dijete u slučaju da baka to ne može? Možete li uzeti bolovanje na poslu kad god je to potrebno? Jeste li se raspitali o opciji jaslića ili vrtića, ako povremeno zatreba? Sve to opcije koje morate razmotriti za svoje dijete i imati zlatnu rezervu ako dođe do nečeg neočekivanog. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, znamo koliko su mala djeca neumorna i zaigrana. A stariji ljudi sasvim suprotno. <emphasis>
 Uzmite u obzir i činjenicu na kakav će način vaše dijete provoditi vrijeme sa svojom bakom i djedom. 
 </emphasis>Vjerujemo da nikome ne bi bilo drago da njegovo dijete boravi ispred televizije u prosjeku pet-šest sati dnevno. O tome obavezno raspravite prije prvog čuvanja, pokušajte pronaći zajedničko rješenje ili kombinacije baka servisa i vrtića ili slično. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U konačnici – vi dijete prepuštate osobi kojoj vjerujete i koja na neki način, veći dio dana, odgaja to dijete. Nemojte ništa prepuštati slučaju, ovo je jako velika odluka za svakog roditelja i zahtijeva dobro promišljanje što i kako. Iako se dosta roditelja brine o tome da se dijete ne socijalizira ako ne pohađa vrtić, to ne mora vrijediti za sve. <emphasis>
 Odgajati dijete na pravi način, u društveno prihvatljivoj okolini i među ljudima – to znači socijalizacija koju dijete može steći bez obzira na to gdje ono odrastalo, u vrtiću ili kod bake.
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Photographee.eu - Fotolia</para>

Prednosti i mane baka servisa Kome povjeriti dijete na čuvanje? Svi znamo koliko bake obožavaju čuvati, maziti i paziti svoje unuke! Obično su oni koji žive bliže roditeljima (ili s njima) više privilegirani i raspoloživi za opciju čuvanja djece. Činjenica je da je većini roditelja teško pronaći adekvatnu osobu za brigu o svom djetetu i to je sasvim normalno. Međutim, dođe vrijeme kada se jednostavno treba odlučiti – vrtić, jaslice ili baka servis. Svako od toga ima svoje prednosti i mane koje morate imati na umu i razraditi ih sami sa sobom prije nego se za nešto odlučite.
   
Obično na prvu baka servis izgleda kao idealna opcija – znate kome dajete dijete na čuvanje i sigurniji ste jer dijete prepuštate nekome u koga imate povjerenja. Sve to zvuči odlično ako ne dolazi do određenih nesuglasica – primjerice oko odgoja, hrane, aktivnosti za djecu i slično. Dobro je kada možete reći ako vas nešto smeta i postaviti se, međutim, svi znamo koliko bake i djedovi vole razmaziti svoje unuke.
   
Upoznajte ih s nekim navikama svog djeteta da izbjegnete preodgajanje, ali i da prihvate način koji ste do tog dana ustalili svom djetetu. To je jedna od stvar oko koje se morate postaviti odmah na početku. Dakle, ako se i razilazite u nekim stvarima ili smjernicama odgoja, zamolite ih da se prilagode vama. Jer ipak, na kraju krajeva, to je vaše dijete – oni su svoje već odgojili. 
   
   
      U svakoj situaciji najbolje je biti direktan i iskren, samo tako ćete nešto postići.
   Nemojte se bojati reći, ljutiti sami na sebe. Recite im. Ipak ste vi odabrali njih da čuvaju vaše dijete, a to znači povjerenje na velikoj razini. Ne dajte se obeshrabriti nekim "starim" savjetima i pričama kako su to oni "nekad radili". Odluka je samo vaša i nitko nije kompetentan da donosi odluke umjesto vas. Druga je situacija kada se radi o dobronamjernim savjetima.
   
   
   Rezervna opcija
   
   
Imate li nekoga tko će pripaziti vaše dijete u slučaju da baka to ne može? Možete li uzeti bolovanje na poslu kad god je to potrebno? Jeste li se raspitali o opciji jaslića ili vrtića, ako povremeno zatreba? Sve to opcije koje morate razmotriti za svoje dijete i imati zlatnu rezervu ako dođe do nečeg neočekivanog. 
   
Također, znamo koliko su mala djeca neumorna i zaigrana. A stariji ljudi sasvim suprotno. 
      Uzmite u obzir i činjenicu na kakav će način vaše dijete provoditi vrijeme sa svojom bakom i djedom. 
   Vjerujemo da nikome ne bi bilo drago da njegovo dijete boravi ispred televizije u prosjeku pet-šest sati dnevno. O tome obavezno raspravite prije prvog čuvanja, pokušajte pronaći zajedničko rješenje ili kombinacije baka servisa i vrtića ili slično. 
   
U konačnici – vi dijete prepuštate osobi kojoj vjerujete i koja na neki način, veći dio dana, odgaja to dijete. Nemojte ništa prepuštati slučaju, ovo je jako velika odluka za svakog roditelja i zahtijeva dobro promišljanje što i kako. Iako se dosta roditelja brine o tome da se dijete ne socijalizira ako ne pohađa vrtić, to ne mora vrijediti za sve. 
      Odgajati dijete na pravi način, u društveno prihvatljivoj okolini i među ljudima – to znači socijalizacija koju dijete može steći bez obzira na to gdje ono odrastalo, u vrtiću ili kod bake.
   
   
   
 

Foto: © Photographee.eu - Fotolia T.K. 

Prednosti i mane baka servisa

<para>Ured mu je smješten na pregledniku vašeg telefona, uvijek je budan i dežura da spremno odgovori na svako roditeljsko pitanje, za razliku od pedijatra kojeg bi ipak morali pričekati do početka njegova radnog vremena. Jedna od najčešćih situacija kada se očajni roditelji nadaju odgovoru s čudotvornim učinkom je kada njihov limač ima probleme i problemčiće sa spavanjem. Donosimo vam deset najčešćih uzroka problema, ali i poneko rješenje koje nudi dr. Google:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Dijete je naučilo nešto novo. – Prevrtanje, sjedanje, puzanje, ustajanje ili nešto slično - kada beba nauči nešto od navedenog, nastavit će to vježbati i vježbati sve dok doslovno ne padne s nogu od umora, a vi do tada sjednite, dignite noge na stol i jednostavno čekajte dok ne zaspe.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nicanje zubića. – Ako vam je dijete staro između dva mjeseca i dvije godine, plače noću i cendravo je danju najvjerojatnije mu izlaze zubići. Dr. Google kaže da rast zubića na skali boli stoji uz bok samom porođaju, zato, dok vam je dijete ove dobi, imajte spremne ohlađene gumene grickalice koje ćete odmah moći ponuditi djetetu za ublažavanje patnje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dijete je gladno. – Nahranite dijete, jer ste grozan roditelj ako ga pustite da plače do besvijesti. Ali izbjegavajte hranjenje baš svaki put kad beba zaplače, radije se držite ritma koji je preporučio pedijatar.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bebe imaju različit bio-ritam od odraslih. – Njihov tempo može biti ultra brz ili vrlo spor, tako da vaše dijete u REM fazu može upasti svakih pola sata ili svakih četiri sata. Nema šanse da dr. Google može biti siguran što da vam preporuči bez proučavanja moždanih valova vašeg djeteta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U vašoj je kući pretoplo. – Termostat stavite na 20°C i uklonite sve plišane igračke, deke i ostale mekane stvari iz bebinog krevetića. Samo čisti pamuk dolazi u obzir za bebinu posteljinu kako ju vrućina ne bi budila.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U vašoj je kući prehladno. – U sobi gdje beba spava trebalo bi biti do najviše 22°C, a dijete u dva sloja pamučne odjeće, pokriveno dekicom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Refluks. – Kada se želučana kiselina vraća u jednjak te uzrokuje bolove i žarenje, odrasli to nazivaju žgaravicom, a beba plače najčešće uz bljuckanje ili obilno povraćanje. Stavite dijete da spava na bok ili trbuh, da bi ukoliko dođe do povraćanja sadržaj mogao izaći iz usta - na taj način smanjuje se opasnost od gušenja. I ako dijete nije s vama u sobi, obavezno ostavite uključen baby monitor kako bi bili sigurni da je sve u redu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nagli rast. – Dijete vam je staro mjesec, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset, jedanaest? Ono raste i želi jesti. Samo budite sigurni da ne drijema dok jede, jer se postoji mogućnost da se neće znati umiriti bez hrane, a onda ćete ga vi morati uspavljivati do petnaeste godine.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Noćni strahovi. – Vaše dijete vrišti iz petnih žila jer ima noćne more. Ali opet, dr. Google ne može to potvrditi bez proučavanja moždanih valova vašeg djeteta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Asocijacije uz spavanje. – Ako ste naučili bebu da se uspavljuje uz reprize Uvoda u anatomiju dok leži s vama na kauču, ipak je vaša krivica što plače u dva u noći kada tog poznatog zvuka u pozadini nema. Odmah počnite s treniranjem uspavljivanja i pazite da za vrijeme tog procesa ne koristite „cry out“ metodu, jer bi moglo doći do trajnog psihološkog oštećenja i jako velikih računa za terapije u budućnosti.</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
 </para>

10 razloga zašto je vaše dijete budno u pola noći Jeste li i vi jedan od onih koji se zbog raznoraznih nedoumica konzultiraju s dr. Googleom? Ured mu je smješten na pregledniku vašeg telefona, uvijek je budan i dežura da spremno odgovori na svako roditeljsko pitanje, za razliku od pedijatra kojeg bi ipak morali pričekati do početka njegova radnog vremena. Jedna od najčešćih situacija kada se očajni roditelji nadaju odgovoru s čudotvornim učinkom je kada njihov limač ima probleme i problemčiće sa spavanjem. Donosimo vam deset najčešćih uzroka problema, ali i poneko rješenje koje nudi dr. Google:


   
      Dijete je naučilo nešto novo. – Prevrtanje, sjedanje, puzanje, ustajanje ili nešto slično - kada beba nauči nešto od navedenog, nastavit će to vježbati i vježbati sve dok doslovno ne padne s nogu od umora, a vi do tada sjednite, dignite noge na stol i jednostavno čekajte dok ne zaspe.
   
   
      Nicanje zubića. – Ako vam je dijete staro između dva mjeseca i dvije godine, plače noću i cendravo je danju najvjerojatnije mu izlaze zubići. Dr. Google kaže da rast zubića na skali boli stoji uz bok samom porođaju, zato, dok vam je dijete ove dobi, imajte spremne ohlađene gumene grickalice koje ćete odmah moći ponuditi djetetu za ublažavanje patnje.
   
   
      Dijete je gladno. – Nahranite dijete, jer ste grozan roditelj ako ga pustite da plače do besvijesti. Ali izbjegavajte hranjenje baš svaki put kad beba zaplače, radije se držite ritma koji je preporučio pedijatar.
   
   
      Bebe imaju različit bio-ritam od odraslih. – Njihov tempo može biti ultra brz ili vrlo spor, tako da vaše dijete u REM fazu može upasti svakih pola sata ili svakih četiri sata. Nema šanse da dr. Google može biti siguran što da vam preporuči bez proučavanja moždanih valova vašeg djeteta.
   
   
      U vašoj je kući pretoplo. – Termostat stavite na 20°C i uklonite sve plišane igračke, deke i ostale mekane stvari iz bebinog krevetića. Samo čisti pamuk dolazi u obzir za bebinu posteljinu kako ju vrućina ne bi budila.
   
   
      U vašoj je kući prehladno. – U sobi gdje beba spava trebalo bi biti do najviše 22°C, a dijete u dva sloja pamučne odjeće, pokriveno dekicom.
   
   
      Refluks. – Kada se želučana kiselina vraća u jednjak te uzrokuje bolove i žarenje, odrasli to nazivaju žgaravicom, a beba plače najčešće uz bljuckanje ili obilno povraćanje. Stavite dijete da spava na bok ili trbuh, da bi ukoliko dođe do povraćanja sadržaj mogao izaći iz usta - na taj način smanjuje se opasnost od gušenja. I ako dijete nije s vama u sobi, obavezno ostavite uključen baby monitor kako bi bili sigurni da je sve u redu.
   
   
      Nagli rast. – Dijete vam je staro mjesec, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset, jedanaest? Ono raste i želi jesti. Samo budite sigurni da ne drijema dok jede, jer se postoji mogućnost da se neće znati umiriti bez hrane, a onda ćete ga vi morati uspavljivati do petnaeste godine.
   
   
      Noćni strahovi. – Vaše dijete vrišti iz petnih žila jer ima noćne more. Ali opet, dr. Google ne može to potvrditi bez proučavanja moždanih valova vašeg djeteta.
   
   
      Asocijacije uz spavanje. – Ako ste naučili bebu da se uspavljuje uz reprize Uvoda u anatomiju dok leži s vama na kauču, ipak je vaša krivica što plače u dva u noći kada tog poznatog zvuka u pozadini nema. Odmah počnite s treniranjem uspavljivanja i pazite da za vrijeme tog procesa ne koristite „cry out“ metodu, jer bi moglo doći do trajnog psihološkog oštećenja i jako velikih računa za terapije u budućnosti.
   


  Mateja Krizmanić 

Bedtime

10 razloga zašto je vaše dijete budno u pola noći

<para>Znači, nema kupovine pelena, nema brojanja koliko vam je još ostalo, razmišljanja kada morate opet u trgovinu, nema presvlačenja, nema pelenskog osipa – sviđa vam se? Postoje roditelji koji tako žive, a zahvaljujući komunikaciji oko eliminacije (engl. Elimination Communication - EC), tj. bespelenaštvu.
</para>
<heading4>
 Bespelenaštvo
</heading4>
<para>
Bespelenaštvo je metoda kojom roditelj uz pomoć vremenskog intervala, signala, zvukova, ali i svoje intuicije predviđa kada dijete ima potrebu za obavljanjem nužde. Roditelj pokušava prepoznati, a zatim i odgovoriti na fiziološke potrebe djeteta, tj. omogućiti mu da nuždu obavlja na odgovarajućem mjestu, a to može biti wc, posuda, umivaonik i sl.
</para>
<heading4>
 Metoda Ingrid Bauer
</heading4>
<para>
Ovu metodu u zapadni svijet dovela je Ingrid Bauer. Ta kanadska majka je, dok je nosila svoje drugo dijete, počela tražiti najzdravija rješenja za njegovo povijanje i slučajno je došla do spoznaje koja ju je malo čak i zapanjila. Shvatila je da većina majki nezapadnog svijeta svoju djecu odgaja bez upotrebe pelena. Ali kako?</para>
<para>Sjetila se svog putovanja kroz Indiju kada je autobusom s njom putovala i majka s nepovijenom bebom u krilu, pa ipak obje su bile i čiste i suhe. U jednom trenutku kada se autobus zaustavio, majka je iznijela dijete i postavila ga iznad tla, beba je obavila nuždu, te su se vratile i nastavile putovanje.
</para>
<heading4>
 Djeca i fiziološke potrebe
</heading4>
<para>
Bauerova je nekoliko godina kasnije napisala knjigu <emphasis>Diaper Free: The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygien</emphasis>. Tada je već imala iskustvo majke dvoje bespelenaša. Opisala je svoje iskustvo odgajanja djece bez pelena, ali i navela primjere i istraživanja iz znanstvene literature koja idu u prilog jednoj činjenici – djeca su od rođenja savršeno svjesna svojih fizioloških potreba i sposobna su ih kontrolirati.</para>
<para>Do neslaganja s ovim dolazi kod nekih pedijatara koji tvrde da dijete neurološki nije dovoljno zrelo, da nema kontrolu nad sfinkterima te da ga je štetno tjerati na korištenje zahoda. Bauer se slaže da prisila nema efekta i da je svakako štetna, ali bespelenaštvo ne podrazumijeva prisilu. Bespelenaštvo je izgradnja komunikacije između roditelja i djeteta jednake onoj kada dijete iste dobi traži jesti ili piti, a roditelj odgovori na tu potrebu.</para>
<para>
 Postoji nekoliko oblika EC koje roditelju primjenjuju, a to su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Cijelo vrijeme (full-time EC);</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dio vremena (part-time EC);</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povremeno (occasional EC).</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Primjenjivo je od 0-18 mjeseci, a kao najbolji period za početak izdvaja se onaj do 6 mjeseci djetetove starosti.</para>
<para>Ukoliko biste htjeli pokušati s ovom metodom važno je naučiti držati dijete dok obavlja eliminaciju. Trebate pridržavati njegova bedra dok je ono blago naslonjeno na vaša prsa – to je osnovna poza koja se može koristiti od samog rođenja.</para>
<para/>
<para>Važno je paziti da je položaj koji koristite primjeren dobi djeteta.</para>
<para/>
<heading4>
 Osnovne upute za početak bespelenaštva
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Promatranje – pratite vremenske intervale u kojima dijete obavlja nuždu, promatrajte govor tijela, izraze lica i zvukove. Pokušajte shvatiti koji od njih su u svezi s obavljanjem nužde.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prepoznajte signal – primijetite neki od signala koje ste promatranjem doveli u svezu s obavljanjem nužde, te ponudite djetetu da istu obavi van pelene.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Odaberite zvuk – To će biti zvuk koji će dijete povezati sa samom eliminacijom. To može biti „pssss“, „pšššš“, „pi-pi“, „ka-ka“ ili nešto drugo što će dijete kasnije i samo moći izgovoriti kako bi vas upozorilo da je vrijeme za obavljanje nužde. Odabrani zvuk potrebno je reći kada dijete počne obavljati nuždu i za vrijeme obavljanja nužde zbog povezivanja sa samom radnjom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Odaberite mjesto – Najbolje da to bude mjesto gdje ste najkomotniji, to može biti iznad kahlice, posude, umivaonika ili wc-a. Važno je na početku uvijek odabrati isto mjesto kako bi dijete povezalo sve uvjete s radnjom koju treba obaviti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/WXltIYg5krQ"/>
<heading4>
 Kakva su iskustva mama kod nas?
</heading4>
<para>
Povedeni pričom o EC, bacili smo se u potragu za bespelenašima u našoj okolini. Dvije mame, Maja i Dunja, podijelile su svoje priče s nama.</para>
<para>Maja (30) je majka 15-mjesečne djevojčice s kojom je u avanturu zvanu EC krenula kada je beba imala 6 mjeseci, tj. kada su započele dohranu, i to sasvim spontano. Zbog uvođenja krute hrane beba je nekoliko dana imala zatvor, a kada bi pokušala kakati napinjala se i to uzaludno, pa ju je majka instinktivno podigla u polučućeći položaj i uspjele su. Zatim se dogodilo nešto što je Maju jako iznenadilo – beba je podigla pogled prema njoj, nasmijala se i pomilovala ju po licu, baš kao da joj kaže – hvala.</para>
<para>Bio je to tek početak. S vremenom je beba počela redovito signalizirati kada treba obaviti veliku nuždu i to malo neuobičajenim signalom za EC. Naime, beba je odabrala poseban zagrljaj po kojem ja majka uvijek znala da je vrijeme za skidanje.</para>
<para>
 <emphasis>„Taj zagrljaj i osmijeh koji su prvo vrijeme bili neizostavni, sugerirali su mi koliko je njoj to bitno i zato sam se potrudila naučiti što više da joj kada je to moguće omogućim vršenje nužde van pelene“,</emphasis> priča Maja.</para>
<para>Prednost bespelenaštva koju ova majka navodi kao najbitniju je uspostavljanje dodatnog aspekta komunikacije s malim bićem koje još nije jako interaktivno, ali dodaje i izbjegavanje pelenskog osipa, kao i ekološki aspekt.</para>
<para>Majina djevojčica već neko vrijeme ide i u vrtić, gdje zbog eventualnih „nezgoda“ ipak nosi pelene, ali tete joj uredno nude kahlicu, pa se ona mami uglavnom vraća suha.</para>
<para>Što se tiče „nezgoda“ Maja komentira: „<emphasis>Bilo je dana kada je bilo svega i svačega. Nešto je neobično u tom EC-u jer je obično prva pomisao „Što radim krivo?“. Roditelji, mame instinktivno pomisle da oni negdje griješe, ali cijeli proces nije linearan, ima uspona i padova. Neki su dani zahtjevniji, prepuni promašaja. Znala sam si pomisliti „Blago onima čija djeca žele piškiti u pelenu“, a onda sam se sjetila da ovo ne radimo zbog mene, nego zbog nje. Napravili bi malu pauzu dok ne počne konkretnije signalizirati i opet bi sve bilo ok. „Nezgode“ su kod nas uglavnom bile usko vezane uz skokove u mentalnom razvoju kada je ona fokusirana na druge stvari – hodanje, puzanje, otkrivanje svijeta, ali to je normalno i očekivano.“</emphasis>
</para>
<para>Dunja (29) je majka koja je također odlučila podijeliti svoju priču s nama. Ona ima šestomjesečnu djevojčicu s kojom je EC išao malo drugačijim tokom. Naime, Dunjina je beba s dva mjeseca noću počela odbijati pelene, plakala bi sve dok ju roditelje ne puste da spava bez njih.</para>
<para>S obzirom da su u svojoj bliskoj okolini imali priliku vidjeti bespelenaštvo, odmah su počeli pratiti signale te vrlo brzo počeli pravovremeno nuditi kahlicu. Sada već četiri mjeseca uspješno provode part-time EC, dok za izlaske i noć koriste pelene „za svaki slučaj“.</para>
<para>Česta tema na forumima je osuda okoline po pitanju bespelenaštva, ali Dunja (kao i Maja) imale su sasvim drugačija iskustva.</para>
<para>„<emphasis>Počeli smo diskretno, podcijenili smo okolinu. Kad su vidjeli da se ona zaista popiški nakon signala, uglavnom su se oduševili. Neki su se malo brinuli oko držanja bebe nad tutom, ali smo im pokazali pozicije i pridobili ih“ – </emphasis>kaže mama Dunja.</para>
<para>Iako mnogi roditelji čak i sam pokušaj bespelenaštva isključuju jer misle da će cijelo vrijeme morati čistiti za bebom, Dunja kaže: „<emphasis>Kod EC-a ima manje posla jer ako nije „nezgoda“ u pitanju, beba sve obavi u kahlicu, wc ili umivaonik, nema ispiranja pelena niti moraš paziti da ne uvali nogu u pokakanu pelenu.“ </emphasis>
</para>
<para>Kao savjet onim neodlučnima poručuje: „<emphasis>Što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se može zadržati pelena, a započeti komunikacija. EC ima veliku prednost u tome što se može i ne mora prakticirati u kontinuitetu. Može biti samo po danu ili samo par sati, dok ste doma, ali ne i u vrtiću. A i uvijek možeš odustati ako ti ne odgovara.“</emphasis>
</para>
<heading4>
 Evo i nekoliko prednosti, ali i nedostataka ove metode:
</heading4>
<para>
 Prednosti
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Bolje i lakše obavljanje nužde – fiziološki je lakše nuždu obavljati u uspravnom nego u ležećem položaju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zdravlje i higijena genitalija – djetetu će biti ugodnije u gaćicama nego u mokrim pelenama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izostanak pelenskog osipa – nema pelena = nema osipa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povoljnije – možete zaboraviti na basnoslovne iznose koje ste na mjesečnoj bazi izdvajali za pelene.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ekološki aspekt – dovoljno je spomenuti da za razgradnju jednokratne pelene treba oko 500 godina.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izostanak klasičnog odvikavanja na pelene – istina je da se neki lakše odviknu, a neki teže, ali isto tako bespelenaši se nikad ni ne naviknu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Nedostaci 
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Nema pravila – nema garancije u primjeni ove metode, možda će ići lakše ili teže, možda neće uopće – sve ovisi o vama i djetetu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vrtić – ako vam dijete kreće u jaslice, prije nego je počelo davati jasne znakove kada mora obaviti nuždu, postoji velika vjerojatnost da će tete zahtijevati da bude u pelenama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nezgodna mjesta – vjerojatno ćete se naći u situaciji da stojite npr. u redu u pošti i da vam dijete signalizira da mora obaviti nuždu ili još gora situacija – dok ste u javnom prijevozu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nerazumijevanje okoline – ako se odlučite na ovu metodu postoji mogućnost da ćete doživljavati osude od okoline, prijatelja, pa čak i od obitelji.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Važno je spomenuti da korištenje komunikacije oko eliminacije ne mora nužno isključivati upotrebu pelena (platnenih ili jednokratnih). Ukoliko je dijete bolesno, razdražljivo, rastu mu zubići ili je vas dotukao radni dan ili južina, stavite mu pelenu i to je sasvim u redu. Bespelenaštvo treba biti na obostrano zadovoljstvo, i roditelja i djeteta, nema potrebe da mu budete rob.</para>

Bez pelena od prvog dana - prirodno primjenjiva metoda ili nemoguća misija? Kako vam zvuči svakodnevica s bebom bez pelena? Znači, nema kupovine pelena, nema brojanja koliko vam je još ostalo, razmišljanja kada morate opet u trgovinu, nema presvlačenja, nema pelenskog osipa – sviđa vam se? Postoje roditelji koji tako žive, a zahvaljujući komunikaciji oko eliminacije (engl. Elimination Communication - EC), tj. bespelenaštvu.


   Bespelenaštvo


Bespelenaštvo je metoda kojom roditelj uz pomoć vremenskog intervala, signala, zvukova, ali i svoje intuicije predviđa kada dijete ima potrebu za obavljanjem nužde. Roditelj pokušava prepoznati, a zatim i odgovoriti na fiziološke potrebe djeteta, tj. omogućiti mu da nuždu obavlja na odgovarajućem mjestu, a to može biti wc, posuda, umivaonik i sl.


   Metoda Ingrid Bauer


Ovu metodu u zapadni svijet dovela je Ingrid Bauer. Ta kanadska majka je, dok je nosila svoje drugo dijete, počela tražiti najzdravija rješenja za njegovo povijanje i slučajno je došla do spoznaje koja ju je malo čak i zapanjila. Shvatila je da većina majki nezapadnog svijeta svoju djecu odgaja bez upotrebe pelena. Ali kako?
Sjetila se svog putovanja kroz Indiju kada je autobusom s njom putovala i majka s nepovijenom bebom u krilu, pa ipak obje su bile i čiste i suhe. U jednom trenutku kada se autobus zaustavio, majka je iznijela dijete i postavila ga iznad tla, beba je obavila nuždu, te su se vratile i nastavile putovanje.


   Djeca i fiziološke potrebe


Bauerova je nekoliko godina kasnije napisala knjigu Diaper Free: The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygien. Tada je već imala iskustvo majke dvoje bespelenaša. Opisala je svoje iskustvo odgajanja djece bez pelena, ali i navela primjere i istraživanja iz znanstvene literature koja idu u prilog jednoj činjenici – djeca su od rođenja savršeno svjesna svojih fizioloških potreba i sposobna su ih kontrolirati.
Do neslaganja s ovim dolazi kod nekih pedijatara koji tvrde da dijete neurološki nije dovoljno zrelo, da nema kontrolu nad sfinkterima te da ga je štetno tjerati na korištenje zahoda. Bauer se slaže da prisila nema efekta i da je svakako štetna, ali bespelenaštvo ne podrazumijeva prisilu. Bespelenaštvo je izgradnja komunikacije između roditelja i djeteta jednake onoj kada dijete iste dobi traži jesti ili piti, a roditelj odgovori na tu potrebu.

   Postoji nekoliko oblika EC koje roditelju primjenjuju, a to su:


   
      Cijelo vrijeme (full-time EC);
   
   
      Dio vremena (part-time EC);
   
   
      Povremeno (occasional EC).
   


Primjenjivo je od 0-18 mjeseci, a kao najbolji period za početak izdvaja se onaj do 6 mjeseci djetetove starosti.
Ukoliko biste htjeli pokušati s ovom metodom važno je naučiti držati dijete dok obavlja eliminaciju. Trebate pridržavati njegova bedra dok je ono blago naslonjeno na vaša prsa – to je osnovna poza koja se može koristiti od samog rođenja.

Važno je paziti da je položaj koji koristite primjeren dobi djeteta.


   Osnovne upute za početak bespelenaštva


   
      Promatranje – pratite vremenske intervale u kojima dijete obavlja nuždu, promatrajte govor tijela, izraze lica i zvukove. Pokušajte shvatiti koji od njih su u svezi s obavljanjem nužde.
   
   
      Prepoznajte signal – primijetite neki od signala koje ste promatranjem doveli u svezu s obavljanjem nužde, te ponudite djetetu da istu obavi van pelene.
   
   
      Odaberite zvuk – To će biti zvuk koji će dijete povezati sa samom eliminacijom. To može biti „pssss“, „pšššš“, „pi-pi“, „ka-ka“ ili nešto drugo što će dijete kasnije i samo moći izgovoriti kako bi vas upozorilo da je vrijeme za obavljanje nužde. Odabrani zvuk potrebno je reći kada dijete počne obavljati nuždu i za vrijeme obavljanja nužde zbog povezivanja sa samom radnjom.
   
   
      Odaberite mjesto – Najbolje da to bude mjesto gdje ste najkomotniji, to može biti iznad kahlice, posude, umivaonika ili wc-a. Važno je na početku uvijek odabrati isto mjesto kako bi dijete povezalo sve uvjete s radnjom koju treba obaviti.
   




   Kakva su iskustva mama kod nas?


Povedeni pričom o EC, bacili smo se u potragu za bespelenašima u našoj okolini. Dvije mame, Maja i Dunja, podijelile su svoje priče s nama.
Maja (30) je majka 15-mjesečne djevojčice s kojom je u avanturu zvanu EC krenula kada je beba imala 6 mjeseci, tj. kada su započele dohranu, i to sasvim spontano. Zbog uvođenja krute hrane beba je nekoliko dana imala zatvor, a kada bi pokušala kakati napinjala se i to uzaludno, pa ju je majka instinktivno podigla u polučućeći položaj i uspjele su. Zatim se dogodilo nešto što je Maju jako iznenadilo – beba je podigla pogled prema njoj, nasmijala se i pomilovala ju po licu, baš kao da joj kaže – hvala.
Bio je to tek početak. S vremenom je beba počela redovito signalizirati kada treba obaviti veliku nuždu i to malo neuobičajenim signalom za EC. Naime, beba je odabrala poseban zagrljaj po kojem ja majka uvijek znala da je vrijeme za skidanje.

   „Taj zagrljaj i osmijeh koji su prvo vrijeme bili neizostavni, sugerirali su mi koliko je njoj to bitno i zato sam se potrudila naučiti što više da joj kada je to moguće omogućim vršenje nužde van pelene“, priča Maja.
Prednost bespelenaštva koju ova majka navodi kao najbitniju je uspostavljanje dodatnog aspekta komunikacije s malim bićem koje još nije jako interaktivno, ali dodaje i izbjegavanje pelenskog osipa, kao i ekološki aspekt.
Majina djevojčica već neko vrijeme ide i u vrtić, gdje zbog eventualnih „nezgoda“ ipak nosi pelene, ali tete joj uredno nude kahlicu, pa se ona mami uglavnom vraća suha.
Što se tiče „nezgoda“ Maja komentira: „Bilo je dana kada je bilo svega i svačega. Nešto je neobično u tom EC-u jer je obično prva pomisao „Što radim krivo?“. Roditelji, mame instinktivno pomisle da oni negdje griješe, ali cijeli proces nije linearan, ima uspona i padova. Neki su dani zahtjevniji, prepuni promašaja. Znala sam si pomisliti „Blago onima čija djeca žele piškiti u pelenu“, a onda sam se sjetila da ovo ne radimo zbog mene, nego zbog nje. Napravili bi malu pauzu dok ne počne konkretnije signalizirati i opet bi sve bilo ok. „Nezgode“ su kod nas uglavnom bile usko vezane uz skokove u mentalnom razvoju kada je ona fokusirana na druge stvari – hodanje, puzanje, otkrivanje svijeta, ali to je normalno i očekivano.“

Dunja (29) je majka koja je također odlučila podijeliti svoju priču s nama. Ona ima šestomjesečnu djevojčicu s kojom je EC išao malo drugačijim tokom. Naime, Dunjina je beba s dva mjeseca noću počela odbijati pelene, plakala bi sve dok ju roditelje ne puste da spava bez njih.
S obzirom da su u svojoj bliskoj okolini imali priliku vidjeti bespelenaštvo, odmah su počeli pratiti signale te vrlo brzo počeli pravovremeno nuditi kahlicu. Sada već četiri mjeseca uspješno provode part-time EC, dok za izlaske i noć koriste pelene „za svaki slučaj“.
Česta tema na forumima je osuda okoline po pitanju bespelenaštva, ali Dunja (kao i Maja) imale su sasvim drugačija iskustva.
„Počeli smo diskretno, podcijenili smo okolinu. Kad su vidjeli da se ona zaista popiški nakon signala, uglavnom su se oduševili. Neki su se malo brinuli oko držanja bebe nad tutom, ali smo im pokazali pozicije i pridobili ih“ – kaže mama Dunja.
Iako mnogi roditelji čak i sam pokušaj bespelenaštva isključuju jer misle da će cijelo vrijeme morati čistiti za bebom, Dunja kaže: „Kod EC-a ima manje posla jer ako nije „nezgoda“ u pitanju, beba sve obavi u kahlicu, wc ili umivaonik, nema ispiranja pelena niti moraš paziti da ne uvali nogu u pokakanu pelenu.“  

Kao savjet onim neodlučnima poručuje: „Što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se može zadržati pelena, a započeti komunikacija. EC ima veliku prednost u tome što se može i ne mora prakticirati u kontinuitetu. Može biti samo po danu ili samo par sati, dok ste doma, ali ne i u vrtiću. A i uvijek možeš odustati ako ti ne odgovara.“


   Evo i nekoliko prednosti, ali i nedostataka ove metode:


   Prednosti


   
      Bolje i lakše obavljanje nužde – fiziološki je lakše nuždu obavljati u uspravnom nego u ležećem položaju.
   
   
      Zdravlje i higijena genitalija – djetetu će biti ugodnije u gaćicama nego u mokrim pelenama.
   
   
      Izostanak pelenskog osipa – nema pelena = nema osipa.
   
   
      Povoljnije – možete zaboraviti na basnoslovne iznose koje ste na mjesečnoj bazi izdvajali za pelene.
   
   
      Ekološki aspekt – dovoljno je spomenuti da za razgradnju jednokratne pelene treba oko 500 godina.
   
   
      Izostanak klasičnog odvikavanja na pelene – istina je da se neki lakše odviknu, a neki teže, ali isto tako bespelenaši se nikad ni ne naviknu.
   


   Nedostaci 


   
      Nema pravila – nema garancije u primjeni ove metode, možda će ići lakše ili teže, možda neće uopće – sve ovisi o vama i djetetu.
   
   
      Vrtić – ako vam dijete kreće u jaslice, prije nego je počelo davati jasne znakove kada mora obaviti nuždu, postoji velika vjerojatnost da će tete zahtijevati da bude u pelenama.
   
   
      Nezgodna mjesta – vjerojatno ćete se naći u situaciji da stojite npr. u redu u pošti i da vam dijete signalizira da mora obaviti nuždu ili još gora situacija – dok ste u javnom prijevozu.
   
   
      Nerazumijevanje okoline – ako se odlučite na ovu metodu postoji mogućnost da ćete doživljavati osude od okoline, prijatelja, pa čak i od obitelji.
   

Važno je spomenuti da korištenje komunikacije oko eliminacije ne mora nužno isključivati upotrebu pelena (platnenih ili jednokratnih). Ukoliko je dijete bolesno, razdražljivo, rastu mu zubići ili je vas dotukao radni dan ili južina, stavite mu pelenu i to je sasvim u redu. Bespelenaštvo treba biti na obostrano zadovoljstvo, i roditelja i djeteta, nema potrebe da mu budete rob. Mateja Krizmanić 

pelene_pixabay

Bez pelena od prvog dana - prirodno primjenjiva metoda ili nemoguća misija?

<para>Praktički, čim pogleda mamu u rodilištu, kod svakog djeteta započinje socijalizacija koja se dalje razvija sa svakom interakcijom koju dijete ostvari u svojoj okolini.</para>
<para>Ipak, nije na odmet pomoći mališanima da razvijaju socijalne vještine pravovremeno i na zdrav način. Dijete će vam jednog dana biti zahvalno jer su nebrojena istraživanja pokazala da prilagođeni i dobro socijalizirani pojedinci ostvaruju bolje veze i odnose kao odrasli ljudi, zadovoljniji su, probitačniji, uspješniji i osjećaju se sretniji u vlastitoj koži.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Što su socijalne vještine?</heading4>
<para>
Socijalne vještine su sposobnosti prilagođivanja i pozitivnog ponašanja koje nam omogućuju interakciju s drugim ljudima. Točnije, one nam omogućuju da se uspješno nosimo sa svim životnim izazovima. Radi se o naučenim oblicima ponašanja, uvježbanim sposobnostima koje se uče od najranijeg djetinjstva u obitelji; spontano, imitacijom, metodom pokušaja i pogrešaka, a kasnije se utvrđuju i mijenjaju kroz interakciju s grupama vršnjaka kao i ostalim grupama s kojima dolazimo u dodir i širim socijalnim okruženjem u kojem živimo.</para>
<para>Socijalne vještine iskazuju se verbalnom (ono što govorimo i način na koji govorimo) i neverbalnom komunikacijom (geste, govor tijela, izgled).</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako djeca formiraju socijalne vještine?</heading4>
<para>
Djeca prve socijalne vještine stječu kroz osvješćivanje "tko im i na koji način može zadovoljiti njihove potrebe". Vrlo rano djeca razviju osjećaj kako pregovarati oko onoga što žele ili trebaju i to plakanjem, raznim ispadima ili tantrumima, moljakanjem, nagovaranjem, moljakanjem, razmjenom (ja ću učiniti nešto lijepo za
tebe ako ti meni daš ono što ja želim), iniciranjem ljubaznog ponašanja prema nekom i na mnoge druge mnogo suptilnije načine.</para>
<para>Ovi su zahtjevi u početku rezervirani za najbliže članove obitelji, odnosno primarne skrbnike, no kada dijete počne ulaziti u intenzivnije interakcije s vršnjacima (npr. polaskom u jaslice ili vrtić), morat će naučiti da njihove potrebe nisu i neće uvijek biti u središtu pažnje svih s kojima dolazi u interakciju, a roditelji, odgojitelji i svi odrasli trebaju biti tu da dijete usmjere i pomognu mu da nauči nove i unaprijedi socijalne vještine.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalnih vještina?</heading4>
<para>
Neko opće i najopširnije pravilo bilo bi da djecu od najranije dobi i često stavljate u najrazličitije društvene situacije. To znači da bi bilo dobro upoznati ih s različitim skupinama i tipovima ljudi.</para>
<para>U dobi do 2 godine bebu možete izložiti raznim iskustvima. Primjerice, kada ste negdje s bebom, u šetnji, parku, u kafiću, okrenite je da može promatrati
druge ljude i njihovu komunikaciju, odnosno ne okrećite je samo prema sebi. Od najranije dobi omogućite djetetu promatranje, pa čak i sudjelovanje u igri s vršnjacima. Kao što znate, djeca najbolje uče kroz igru. Iako se neće možda moći suvereno i samostalno igrati, beba će promatrati izraze lica, kako se druga djeca odnose jedna prema drugoj, slušat će kako razgovaraju i mnogo naučiti po modelu. I sama će se već početi upuštati u prve interakcije, uzimati "tuđe" igračke, uspostavljati fizički kontakt (dragati ili se primati za drugu djecu), pažljivo će promatrati lica i reakcije drugih ljudi kojima pristupaju. S djetetom mlađim od dvije godine možete pohađati tečajeve za mame i bebe, odlaziti na igranje s djecom kod prijateljice, pustiti malog friškog hodača da pristupi djeci na igralištu ili u igraonici.</para>
<para>Kada krene u vrtić dijete će imati pregršt prilika družiti se s vršnjacima. Tamo će mu u socijalizaciji pomoći tete odgojiteljice. Ipak, bilo bi dobro da i dalje dijete odvodite na mjesta gdje će imati prilike sresti drugu djecu, i mlađu i stariju od sebe. Ta mjesta su, primjerice, radionice u knjižnicama, pričaonice, igraonice, parkovi, igrališta, rođendaonice...</para>
<para> 
</para>
<heading4>Helikopter roditelji i učenje socijalnih vještina</heading4>
<para>
Tijekom prvih iskustava s vršnjacima ili novom djecom koju još ne poznaju, mališani će naići i na neka negativna ponašanja i reakcije. U takvim situacijama ne treba biti helikopter roditelj, odnosno pokušavati kontrolirati situaciju i razrješavati dječje konfliktiće i male sukobe. Jedini slučaj kada trebate intervenirati je ukoliko netko fizički napada vaše dijete, ukoliko vaše dijete fizički ozljeđuje drugo dijete ili ako djeca zajedno uništavaju imovinu. Tu treba nastupiti s oštrim "ne". Isto tako, to ne znači da ne trebate djetetu pokazati kako se uspostavlja prvi kontakt, kako će nekome prići i kako će se u društvu ponašati. Djetetu to treba pokazati na vlastitu primjeru, ali opet ono mora samo plivati u međuvršnjačkim vodama. Samo mora znati reći "da" kada nešto želi, "ne" kada nešto ne želi i samo se obraniti i izboriti za nešto što smatra da je važno.</para>
<para>
 Dijete ne možete zaštititi od negativnih iskustava i ono mora naučiti da drugi ljudi, druga djeca također imaju svoje želje i potrebe koje se mogu i ne moraju podudarati s njihovima. Svađice su dobra stvar jer kroz njih ljudi shvaćaju da se svijet ne vrti oko njih i pravi su izazov egocentričkom stavu (koji svatko od nas ima u određenom postotku u sebi). Nadalje, svađice prisiljavaju djecu da pronalaze rješenja i stalno nove strategije kako će ih razriješiti. To je vrlo važno, jer se već lagano radi o iskoraku u sofisticirane socijalne vještine koje će im trebati po polasku u školu i kroz cijeli život.</para>
<para>U tim ranim predškolskim godinama vrlo je važno da djeci uvijek ukazujete na ono što je dobro i što je loše u ponašanju prema drugim osobama. Loše je nekom uzimati stvari iz ruke, a dobro je pitati za dozvolu. Loše je nekog gurnuti, dobro je nekog zagrliti. Loše je nekome reći "glupan", a dobro je nekome govoriti "baš si mi drag, ti si moj prijatelj". Cilj je podučiti dijete prihvatljivom ponašanju. Ako su neposlušni ili zločesti, morate im pokazati kako njihovo ponašanje prema sebi i drugima ima određene posljedice.</para>
<para>To je jedini recept da ih pripremite na funkcioniranje u svijetu u kojem je puno zabrana, puno normi ponašanja, ali i puno dragih ljudi i druženja koja ovaj život čine bogatim i lijepim.</para>

Dobre socijalne vještine u dječjoj dobi vode dobrim odnosima i vezama u budućnosti Većina roditelja ne razmišlja pretjerano o socijalnim vještinama svojih mališana jer se one razvijaju i društveni odnosi od malih nogu grade nekako automatski i spontano. Praktički, čim pogleda mamu u rodilištu, kod svakog djeteta započinje socijalizacija koja se dalje razvija sa svakom interakcijom koju dijete ostvari u svojoj okolini.
Ipak, nije na odmet pomoći mališanima da razvijaju socijalne vještine pravovremeno i na zdrav način. Dijete će vam jednog dana biti zahvalno jer su nebrojena istraživanja pokazala da prilagođeni i dobro socijalizirani pojedinci ostvaruju bolje veze i odnose kao odrasli ljudi, zadovoljniji su, probitačniji, uspješniji i osjećaju se sretniji u vlastitoj koži.
 

Što su socijalne vještine?

Socijalne vještine su sposobnosti prilagođivanja i pozitivnog ponašanja koje nam omogućuju interakciju s drugim ljudima. Točnije, one nam omogućuju da se uspješno nosimo sa svim životnim izazovima. Radi se o naučenim oblicima ponašanja, uvježbanim sposobnostima koje se uče od najranijeg djetinjstva u obitelji; spontano, imitacijom, metodom pokušaja i pogrešaka, a kasnije se utvrđuju i mijenjaju kroz interakciju s grupama vršnjaka kao i ostalim grupama s kojima dolazimo u dodir i širim socijalnim okruženjem u kojem živimo.
Socijalne vještine iskazuju se verbalnom (ono što govorimo i način na koji govorimo) i neverbalnom komunikacijom (geste, govor tijela, izgled).
 

Kako djeca formiraju socijalne vještine?

Djeca prve socijalne vještine stječu kroz osvješćivanje "tko im i na koji način može zadovoljiti njihove potrebe". Vrlo rano djeca razviju osjećaj kako pregovarati oko onoga što žele ili trebaju i to plakanjem, raznim ispadima ili tantrumima, moljakanjem, nagovaranjem, moljakanjem, razmjenom (ja ću učiniti nešto lijepo za
tebe ako ti meni daš ono što ja želim), iniciranjem ljubaznog ponašanja prema nekom i na mnoge druge mnogo suptilnije načine.
Ovi su zahtjevi u početku rezervirani za najbliže članove obitelji, odnosno primarne skrbnike, no kada dijete počne ulaziti u intenzivnije interakcije s vršnjacima (npr. polaskom u jaslice ili vrtić), morat će naučiti da njihove potrebe nisu i neće uvijek biti u središtu pažnje svih s kojima dolazi u interakciju, a roditelji, odgojitelji i svi odrasli trebaju biti tu da dijete usmjere i pomognu mu da nauči nove i unaprijedi socijalne vještine.
 

Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalnih vještina?

Neko opće i najopširnije pravilo bilo bi da djecu od najranije dobi i često stavljate u najrazličitije društvene situacije. To znači da bi bilo dobro upoznati ih s različitim skupinama i tipovima ljudi.
U dobi do 2 godine bebu možete izložiti raznim iskustvima. Primjerice, kada ste negdje s bebom, u šetnji, parku, u kafiću, okrenite je da može promatrati
druge ljude i njihovu komunikaciju, odnosno ne okrećite je samo prema sebi.  Od najranije dobi omogućite djetetu promatranje, pa čak i sudjelovanje u igri s vršnjacima. Kao što znate, djeca najbolje uče kroz igru. Iako se neće možda moći suvereno i samostalno igrati, beba će promatrati izraze lica, kako se druga djeca odnose jedna prema drugoj, slušat će kako razgovaraju i mnogo naučiti po modelu. I sama će se već početi upuštati u prve interakcije, uzimati "tuđe" igračke, uspostavljati fizički kontakt (dragati ili se primati za drugu djecu), pažljivo će promatrati lica i reakcije drugih ljudi kojima pristupaju. S djetetom mlađim od dvije godine možete pohađati tečajeve za mame i bebe, odlaziti na igranje s djecom kod prijateljice, pustiti malog friškog hodača da pristupi djeci na igralištu ili u igraonici.
Kada krene u vrtić dijete će imati pregršt prilika družiti se s vršnjacima. Tamo će mu u socijalizaciji pomoći tete odgojiteljice. Ipak, bilo bi dobro da i dalje dijete odvodite na mjesta gdje će imati prilike sresti drugu djecu, i mlađu i stariju od sebe. Ta mjesta su, primjerice, radionice u knjižnicama, pričaonice, igraonice, parkovi, igrališta, rođendaonice...
 

Helikopter roditelji i učenje socijalnih vještina

Tijekom prvih iskustava s vršnjacima ili novom djecom koju još ne poznaju, mališani će naići i na neka negativna ponašanja i reakcije. U takvim situacijama ne treba biti helikopter roditelj, odnosno pokušavati kontrolirati situaciju i razrješavati dječje konfliktiće i male sukobe. Jedini slučaj kada trebate intervenirati je ukoliko netko fizički napada vaše dijete, ukoliko vaše dijete fizički ozljeđuje drugo dijete ili ako djeca zajedno uništavaju imovinu. Tu treba nastupiti s oštrim "ne". Isto tako, to ne znači da ne trebate djetetu pokazati kako se uspostavlja prvi kontakt, kako će nekome prići i kako će se u društvu ponašati. Djetetu to treba pokazati na vlastitu primjeru, ali opet ono mora samo plivati u međuvršnjačkim vodama. Samo mora znati reći "da" kada nešto želi, "ne" kada nešto ne želi i samo se obraniti i izboriti za nešto što smatra da je važno.

   Dijete ne možete zaštititi od negativnih iskustava i ono mora naučiti da drugi ljudi, druga djeca također imaju svoje želje i potrebe koje se mogu i ne moraju podudarati s njihovima. Svađice su dobra stvar jer kroz njih ljudi shvaćaju da se svijet ne vrti oko njih i pravi su izazov egocentričkom stavu (koji svatko od nas ima u određenom postotku u sebi). Nadalje, svađice prisiljavaju djecu da pronalaze rješenja i stalno nove strategije kako će ih razriješiti. To je vrlo važno, jer se već lagano radi o iskoraku u sofisticirane socijalne vještine koje će im trebati po polasku u školu i kroz cijeli život.
U tim ranim predškolskim godinama vrlo je važno da djeci uvijek ukazujete na ono što je dobro i što je loše u ponašanju prema drugim osobama. Loše je nekom uzimati stvari iz ruke, a dobro je pitati za dozvolu. Loše je nekog gurnuti, dobro je nekog zagrliti. Loše je nekome reći "glupan", a dobro je nekome govoriti "baš si mi drag, ti si moj prijatelj". Cilj je podučiti dijete prihvatljivom ponašanju. Ako su neposlušni ili zločesti, morate im pokazati kako njihovo ponašanje prema sebi i drugima ima određene posljedice.
To je jedini recept da ih pripremite na funkcioniranje u svijetu u kojem je puno zabrana, puno normi ponašanja, ali i puno dragih ljudi i druženja koja ovaj život čine bogatim i lijepim. Jelena Kovačić 

Playing kids

Dobre socijalne vještine u dječjoj dobi vode dobrim odnosima i vezama u budućnosti

<para>Iako je olakšao i oplemenio naše živote, kao i djetinjstvo najmlađima, ne možemo se oteti dojmu da je istovremeno uklonio tajanstvenost i želju za ljudskim kontaktom.</para>
<para>Ako se djeca ne služe internetom na ispravan način, pod roditeljskim nadzorom, ubrzo izbijaju na vidjelo sve njegove loše strane koje katkada mogu završiti i pogubno. No danas se nećemo baviti onim najružnijim stranama interneta, nego onima koje su indirektno promijenile djetinjstvo današnjoj djeci.
</para>
<heading4>Donosimo deset stvari u kojima današnja djeca više ne mogu uživati jer ih je ubio internet.</heading4>
<para>
 1. Strpljivost
</para>
<para>Sjećate li se vremena kada su se filmovi posuđivali u videoteci? Dolazak novih filmova iščekivao se s posebnim žarom. Mnogi bi vas preduhitrili pa biste morali posuditi nešto drugo. No s vremenom, i vi biste već nekako došli na red. Razočaranje je bilo sveprisutno, no to nas je naučilo da neke stvari u životu vrijedi čekati. Današnja djeca na tom polju ne moraju vježbati strpljenje, što baš i ne izgrađuje karakter.
 2. Prava pisma
</para>
<para>Nema ničeg ljepšeg od otvaranja sandučića i pronalaska pisma s vašim imenom i prezimenom nakon dolaska iz škole. Ne, nije riječ o računu za struju, opomeni, promidžbenom letku, to vas ionako ne zanima jer ste dijete. Po divnoj mirisnoj kuverti u boji i načičkanom rukopisu odmah prepoznajete svoju dragu prijateljicu. Odložite torbu, sjednete na ljuljačku u dvorištu i sa smješkom proždirete svako slovo upućeno samo vama. Mnogi će se složiti da se današnji e-mail ne može mjeriti s pravim pismom.</para>
<para>
 3. Papirnate poruke
</para>
<para>Papirnate poruke koje su izluđivale nastavnike bile su zabranjeno sredstvo komuniciranja u razredu. Nije bilo lako proslijediti papirić od životnog značenja prijatelju, ili pak ljubavnu poruku, da ne napravite mali izgred. Razvijale su se razne taktike i nerijetko ste imali podršku pola razreda kako bi papirić stigao na cilj. Bio je to riskantan posao jer neki nastavnici nisu prezali da ga pročitaju pred cijelim razredom. Danas djeca daleko lakše komuniciraju u razredu, tu je SMS, Facebook, Twitter itd. No je li jednako uzbudljivo?
4. Igranje na otvorenom
</para>
<para>Igranje indijanaca i kauboja, penjanje na susjedovu trešnju, igranje odbojke, sanjkanje zimi... Koje god bilo godišnje doba, nekako smo najmanje vremena provodili u kući. I danas se djeca igraju vani, no ako su im zanimljiviji mobiteli i tableti, onda igra postaje obveza a ne uzbudljiva aktivnost. Ruku na srce, sve je više djece koju treba nagovarati da se ustanu s kauča, ostave mobitel i igraju vani.
 5. Anonimnost
</para>
<para>Od prve fotografije s ultrazvuka, prve fotografije u rodilištu, prvog hranjenja... roditelji danas sve to stavljaju na internet. Djeca nemaju pravo na anonimnost. Htjeli ili ne, roditelji su ti koji odlučuju hoćete li postojati na internetu ili ne.
6. Istraživanje za referat
</para>
<para>Nekoć je trebalo uložiti više vremena i truda za školski projekt poput referata. Nezaobilazan je bio odlazak u knjižnicu, razgovor s knjižničarkom, izbor knjiga i proučavanje građe. Ponekad bismo knjige teglili kući, a ponekad bismo s prijateljima iz razreda zauzeli veliki stol u knjižnici, raširili sve materijale i istraživali temu. Bilo je to spajanje ugodnog s korisnim - učenje i druženje. Danas je mnogo lakše tražiti informacije preko interneta, guglati, no je li bolje?
7. Iščekivanje ponedjeljka
</para>
<para>Prije ste mogli samo pretpostavljati što vaši prijatelji rade preko vikenda. Je li im zabavnije nego vama, gdje su, što rade, s kim su... Bilo je puno pitanja, no odgovore ste mogli čuti tek u ponedjeljak u školi. Danas su društvene mreže prepune najbanalnijih informacija i djeca u svakom trenutku mogu vidjeti tko se s kim druži. Ali i otkriti da nisu uključeni. Ah, blaženo neznanje.
8. Neugodne fotografije
</para>
<para>Svi posjedujemo fotografije na kojima ne izgledamo bajno. No to je tako i tu ništa ne možemo. Ili ipak možemo? Mlađe generacije služe se motom „zašto ih zadržati kad ih mogu izbrisati jednim klikom“. Možda za uspomenu? Jednom će ti biti smiješne, vidjet ćeš.
9. Lekcije o seksu
</para>
<para>Zašto bi pričali o toj delikatnoj temi s nekim odraslim, dragom tetom, roditeljima, kad misle da sve mogu naći na Googleu? Pitanje je samo što će sve pronaći kad dođe to vrijeme.
10. Razgovor oči u oči
</para>
<para>Od kada je svijeta i vijeka, tinejdžeri imaju problema s komunikacijom, svi će se složiti. No moramo priznati da je internet uklonio potrebu za susretima, živom komunikacijom. Vjerujem da im internet ne ide na ruku kad je riječ o jačanju socijalnih vještina.</para>
<para> </para>

Deset životnih radosti i vještina koje je internet oduzeo djeci Internet je odlična stvar i danas je mnogima teško zamisliti život bez njega – i djeci, i mladima, i odraslima. Iako je olakšao i oplemenio naše živote, kao i djetinjstvo najmlađima, ne možemo se oteti dojmu da je istovremeno uklonio tajanstvenost i želju za ljudskim kontaktom.
Ako se djeca ne služe internetom na ispravan način, pod roditeljskim nadzorom, ubrzo izbijaju na vidjelo sve njegove loše strane koje katkada mogu završiti i pogubno. No danas se nećemo baviti onim najružnijim stranama interneta, nego onima koje su indirektno promijenile djetinjstvo današnjoj djeci.

Donosimo deset stvari u kojima današnja djeca više ne mogu uživati jer ih je ubio internet.

   1. Strpljivost

Sjećate li se vremena kada su se filmovi posuđivali u videoteci? Dolazak novih filmova iščekivao se s posebnim žarom. Mnogi bi vas preduhitrili pa biste morali posuditi nešto drugo. No s vremenom, i vi biste već nekako došli na red. Razočaranje je bilo sveprisutno, no to nas je naučilo da neke stvari u životu vrijedi čekati. Današnja djeca na tom polju ne moraju vježbati strpljenje, što baš i ne izgrađuje karakter.
 2. Prava pisma

Nema ničeg ljepšeg od otvaranja sandučića i pronalaska pisma s vašim imenom i prezimenom nakon dolaska iz škole. Ne, nije riječ o računu za struju, opomeni, promidžbenom letku, to vas ionako ne zanima jer ste dijete. Po divnoj mirisnoj kuverti u boji i načičkanom rukopisu odmah prepoznajete svoju dragu prijateljicu. Odložite torbu, sjednete na ljuljačku u dvorištu i sa smješkom proždirete svako slovo upućeno samo vama. Mnogi će se složiti da se današnji e-mail ne može mjeriti s pravim pismom.

   3. Papirnate poruke

Papirnate poruke koje su izluđivale nastavnike bile su zabranjeno sredstvo komuniciranja u razredu. Nije bilo lako proslijediti papirić od životnog značenja prijatelju, ili pak ljubavnu poruku, da ne napravite mali izgred. Razvijale su se razne taktike i nerijetko ste imali podršku pola razreda kako bi papirić stigao na cilj. Bio je to riskantan posao jer neki nastavnici nisu prezali da ga pročitaju pred cijelim razredom. Danas djeca daleko lakše komuniciraju u razredu, tu je SMS, Facebook, Twitter itd. No je li jednako uzbudljivo?
4. Igranje na otvorenom

Igranje indijanaca i kauboja, penjanje na susjedovu trešnju, igranje odbojke, sanjkanje zimi... Koje god bilo godišnje doba, nekako smo najmanje vremena provodili u kući. I danas se djeca igraju vani, no ako su im zanimljiviji mobiteli i tableti, onda igra postaje obveza a ne uzbudljiva aktivnost. Ruku na srce, sve je više djece koju treba nagovarati da se ustanu s kauča, ostave mobitel i  igraju vani.
 5. Anonimnost

Od prve fotografije s ultrazvuka, prve fotografije u rodilištu, prvog hranjenja... roditelji danas sve to stavljaju na internet. Djeca nemaju pravo na anonimnost. Htjeli ili ne, roditelji su ti koji odlučuju hoćete li postojati na internetu ili ne.
6. Istraživanje za referat

Nekoć je trebalo uložiti više vremena i truda za školski projekt poput referata. Nezaobilazan je bio odlazak u knjižnicu, razgovor s knjižničarkom, izbor knjiga i proučavanje građe. Ponekad bismo knjige teglili kući, a ponekad bismo s prijateljima iz razreda zauzeli veliki stol u knjižnici, raširili sve materijale i istraživali temu. Bilo je to spajanje ugodnog s korisnim - učenje i druženje. Danas je mnogo lakše tražiti informacije preko interneta, guglati, no je li bolje?
7. Iščekivanje ponedjeljka

Prije ste mogli samo pretpostavljati što vaši prijatelji rade preko vikenda. Je li im zabavnije nego vama, gdje su, što rade, s kim su... Bilo je puno pitanja, no odgovore ste mogli čuti tek u ponedjeljak u školi. Danas su društvene mreže prepune najbanalnijih informacija i djeca u svakom trenutku mogu vidjeti tko se s kim druži. Ali i otkriti da nisu uključeni. Ah, blaženo neznanje.
8. Neugodne fotografije

Svi posjedujemo fotografije na kojima ne izgledamo bajno. No to je tako i tu ništa ne možemo. Ili ipak možemo? Mlađe generacije služe se motom „zašto ih zadržati kad ih mogu izbrisati jednim klikom“. Možda za uspomenu? Jednom će ti biti smiješne, vidjet ćeš.
9. Lekcije o seksu

Zašto bi pričali o toj delikatnoj temi s nekim odraslim, dragom tetom, roditeljima, kad misle da sve mogu naći na Googleu? Pitanje je samo što će sve pronaći kad dođe to vrijeme.
10. Razgovor oči u oči

Od kada je svijeta i vijeka, tinejdžeri imaju problema s komunikacijom, svi će se složiti. No moramo priznati da je internet uklonio potrebu za susretima, živom komunikacijom. Vjerujem da im internet ne ide na ruku kad je riječ o jačanju socijalnih vještina.
  Janja Čaisa 

dječak_tablet_freedigital

Deset životnih radosti i vještina koje je internet oduzeo djeci

<para>Osim provjere jesu li svi prstići na broju, prije svega će s velikim zanimanjem ispitati kakvu boju očiju ima njezino novorođenče. Od prvog dana roditelji su fascinirani okicama svoje bebe, promjenama koje u njima vide te se s posebnim zanimanjem bave pitanjem hoće li njihova beba u konačnici imati plave, zelene, smeđe, crne ili možda egzotične sive, jantarne ili ljubičaste oči.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kakvu će boju očiju imati vaša beba?</heading4>
<para>
Izgled djeteta ovisi o genetskom materijalu koji su oba roditelja ugradila u njegov genetski kod, pa tako i boja očiju. No roditeljski geni mogu se izmiješati i posložiti u najneobičnijim kombinacijama, pa nije ni čudo da je upravo boja očiju ponekad rezultat tih genskih čarolija.</para>
<para>Boja očiju kod ljudi potječe od svega tri različita gena koja određuju tri najčešće boje očiju - zelene, plave i smeđe. Kako nastaju ostale boje očiju, poput sive, jantarne, ljubičaste ili crne, znanost još uvijek nije objasnila.</para>
<para>Naime, dugo se smatralo da je smeđa boja očiju "dominantna", a plava "recesivna" (vezano za tip nasljeđivanja) te su čak postojale tablice koje su na temelju boja očiju roditelja mogle "predvidjeti" kakvu će boju očiju imati dijete. No moderna znanost otkriva kako boja očiju uopće nije tako jednostavno pitanje i stoga, ne bez razloga, u očima bebe gledamo jednu čudesnu igru prirode.</para>
<para>Nadalje, boja očiju djeteta ne nastaje miksanjem boja očiju njegovih roditelja, poput miješanja dvije boje na paleti. Svaki roditelj ima dva para gena na svakom kromosomu koji mogu odrediti boju djetetovih očiju, pa postoji više mogućih kombinacijama koje najviše ovise o majci prirodi, odnosno kako će se kolo sreće u trenutku začeća okrenuti.</para>
<para>
 <ulink url="https://www.bipoklub.hr/"/>
</para>
<para>Djeca mogu imati potpuno različitu boju očiju od svojih roditelja, ali ako oba roditelja imaju smeđe oči, vrlo vjerojatno će istu boju imati i djeca. Tamne "dominantne" boje rade upravo to - dominiraju. U praksi to znači da će smeđa pobijediti zelenu, a zelena plavu u većini slučajeva.</para>
<para>S druge strane, puno je vjerojatnije da će dvoje smeđookih roditelja imati dijete plavih očiju, nego dva plavooka roditelja dijete sa smeđim očima. To se događa zato što se manje dominantna značajka plavookih može nasljeđivati među smeđookim ljudima dok se geni za svijetliju boju očiju ne poklope, a to se obično događa nakon nekoliko generacija. Drugim riječima, ako ste vi i vaš partner smeđooki, a vaša beba plavooka, to znači da su se geni vaših plavookih predaka koje nosite u sebi, baš kod vašeg djeteta odlučili spojiti i dati mu nebeskoplave okice.</para>
<para>S druge strane, vrlo se rijetko događa da dvoje plavookih roditelja ima dijete sa smeđim očima. To se događa zato što su tamnije oči toliko dominantnije da bi se genetske značajke, da postoje, prvo trebale pojaviti kod barem jednog roditelja koji onda ne bi niti bio plavook. Događa se puno rijeđe, ali i to je moguće.</para>
<para>Ako oboje roditelja ima smeđe oči, postoji više od 75% šanse da će i beba imati smeđe oči. Ako jedan roditelj ima smeđe oči, a drugi plave ili zelene, postoji više od 50% šanse da će i beba imati smeđe oči zbog dominantnog gena koji je naslijedila. Ako oba roditelja imaju svijetle oči, plave ili zelene, beba će u 95% slučajeva također imati plave oči i to vjerojatno plave, jer zelenookih je vrlo malo u svijetu, svega 5 posto.</para>
<para> 
</para>
<heading4>Kako se mijenja boja očiju kod beba?</heading4>
<para>
Boja očiju se mijenja kako se beba razvija od novorođenčeta do jednogodišnjaka. Ona boja očiju s kojom se bebica rodi ne mora nužno biti i konačna koju će imati do kraja života.</para>
<para>Šarenica oka ima neku određenu boju zahvaljujući pigmentaciji, odnosno naslijeđenoj količini pigmenta melanina. Melanin proizvode stanice, a osim boje očiju, određuje i boju kose i kože. Baš kao što sunce potamnjuje kožu jer djeluje na proizvodnju melanina, tako isto djeluje i na šarenicu oka. Kada beba dođe na svijet, prve zrake sunca i svjetla potaknut će proizvodnju melanina u šarenici oka, a time dolazi i do promjena u boji, dok se lučenje melanina ne stabilizira i dosegne krajnju točku.</para>
<para>
 Većina beba rođeno je s tamno plavim očima, no boja očiju može potamniti, odnosno promijeniti se u prvih godinu dana, a kod nekih se beba mijenja i do treće godine života. Oči će tamniti ovisno o tome je li naslijedila dominantni ili recesivni tip genskog nasljeđa.</para>
<para>Najintenzivnije promjene boje očiju događat će se između 6. i 9. mjeseca kada će početi poprimati boju najsličniju onoj koja će i ostati. Ipak, to nije pravilo. Nekim bebicama oči će potamniti već nakon nekoliko tjedana po rođenju, a nekima će se boja tek ustabiliti u 3. godini.</para>
<para>Kod djece svjetlijih očiju često se događa da im se boja mijenja ovisno o godišnjim dobima ili svjetlosti kojoj su izložene, primjerice, od sivkasto-plave do zelenkasto-plave. To se događa zato što se pigment u šarenici zbija ili rasteže ovisno o širenju ili skupljanju zjenice, pa se dobiva efekt nijansiranja, posebno vidljiv kod svjetlookih ljudi.</para>
<para> 
</para>
<heading4>A što je s bebama koje se ne rode s plavim očima?</heading4>
<para>
Neke bebice rodit će se s crnim, vrlo tamno smeđim ili tamno sivim okicama. S tamnim očima inače se rađaju djeca crne i žute rase, odnosno azijskog, afričkog i južnoameričkog porijekla.</para>
<para>Kod ovih bebica oči će ili ostati crne ili će nakon nekog vremena početi poprimati "čokoladnije" smeđu boju.</para>

Znate li do kada će se mijenjati boja očiju vaše bebe? Kad mama dobije u naručje i prvi puta ugleda svoju bebu, prvo će se istog trena zaljubiti, a nakon toga početi istraživati svaki centimetar tog malenog dragocjenog bića. Osim provjere jesu li svi prstići na broju, prije svega će s velikim zanimanjem ispitati kakvu boju očiju ima njezino novorođenče. Od prvog dana roditelji su fascinirani okicama svoje bebe, promjenama koje u njima vide te se s posebnim zanimanjem bave pitanjem hoće li njihova beba u konačnici imati plave, zelene, smeđe, crne ili možda egzotične sive, jantarne ili ljubičaste oči.
 

Kakvu će boju očiju imati vaša beba?

Izgled djeteta ovisi o genetskom materijalu koji su oba roditelja ugradila u njegov genetski kod, pa tako i boja očiju. No roditeljski geni mogu se izmiješati i posložiti u najneobičnijim kombinacijama, pa nije ni čudo da je upravo boja očiju ponekad rezultat tih genskih čarolija.
Boja očiju kod ljudi potječe od svega tri različita gena koja određuju tri najčešće boje očiju - zelene, plave i smeđe. Kako nastaju ostale boje očiju, poput sive, jantarne, ljubičaste ili crne, znanost još uvijek nije objasnila.
Naime, dugo se smatralo da je smeđa boja očiju "dominantna", a plava "recesivna" (vezano za tip nasljeđivanja) te su čak postojale tablice koje su na temelju boja očiju roditelja mogle "predvidjeti" kakvu će boju očiju imati dijete. No moderna znanost otkriva kako boja očiju uopće nije tako jednostavno pitanje i stoga, ne bez razloga, u očima bebe gledamo jednu čudesnu igru prirode.
Nadalje, boja očiju djeteta ne nastaje miksanjem boja očiju njegovih roditelja, poput miješanja dvije boje na paleti. Svaki roditelj ima dva para gena na svakom kromosomu koji mogu odrediti boju djetetovih očiju, pa postoji više mogućih kombinacijama koje najviše ovise o majci prirodi, odnosno kako će se kolo sreće u trenutku začeća okrenuti.

   

Djeca mogu imati potpuno različitu boju očiju od svojih roditelja, ali ako oba roditelja imaju smeđe oči, vrlo vjerojatno će istu boju imati i djeca. Tamne "dominantne" boje rade upravo to - dominiraju. U praksi to znači da će smeđa pobijediti zelenu, a zelena plavu u većini slučajeva.
S druge strane, puno je vjerojatnije da će dvoje smeđookih roditelja imati dijete plavih očiju, nego dva plavooka roditelja dijete sa smeđim očima. To se događa zato što se manje dominantna značajka plavookih može nasljeđivati među smeđookim ljudima dok se geni za svijetliju boju očiju ne poklope, a to se obično događa nakon nekoliko generacija. Drugim riječima, ako ste vi i vaš partner smeđooki, a vaša beba plavooka, to znači da su se geni vaših plavookih predaka koje nosite u sebi, baš kod vašeg djeteta odlučili spojiti i dati mu nebeskoplave okice.
S druge strane, vrlo se rijetko događa da dvoje plavookih roditelja ima dijete sa smeđim očima. To se događa zato što su tamnije oči toliko dominantnije da bi se genetske značajke, da postoje, prvo trebale pojaviti kod barem jednog roditelja koji onda ne bi niti bio plavook. Događa se puno rijeđe, ali i to je moguće.
Ako oboje roditelja ima smeđe oči, postoji više od 75% šanse da će i beba imati smeđe oči. Ako jedan roditelj ima smeđe oči, a drugi plave ili zelene, postoji više od 50% šanse da će i beba imati smeđe oči zbog dominantnog gena koji je naslijedila. Ako oba roditelja imaju svijetle oči, plave ili zelene, beba će u 95% slučajeva također imati plave oči i to vjerojatno plave, jer zelenookih je vrlo malo u svijetu, svega 5 posto.
 

Kako se mijenja boja očiju kod beba?

Boja očiju se mijenja kako se beba razvija od novorođenčeta do jednogodišnjaka. Ona boja očiju s kojom se bebica rodi ne mora nužno biti i konačna koju će imati do kraja života.
Šarenica oka ima neku određenu boju zahvaljujući pigmentaciji, odnosno naslijeđenoj količini pigmenta melanina. Melanin proizvode stanice, a osim boje očiju, određuje i boju kose i kože. Baš kao što sunce potamnjuje kožu jer djeluje na proizvodnju melanina, tako isto djeluje i na šarenicu oka. Kada beba dođe na svijet, prve zrake sunca i svjetla potaknut će proizvodnju melanina u šarenici oka, a time dolazi i do promjena u boji, dok se lučenje melanina ne stabilizira i dosegne krajnju točku.

   Većina beba rođeno je s tamno plavim očima, no boja očiju može potamniti, odnosno promijeniti se u prvih godinu dana, a kod nekih se beba mijenja i do treće godine života. Oči će tamniti ovisno o tome je li naslijedila dominantni ili recesivni tip genskog nasljeđa.
Najintenzivnije promjene boje očiju događat će se između 6. i 9. mjeseca kada će početi poprimati boju najsličniju onoj koja će i ostati. Ipak, to nije pravilo. Nekim bebicama oči će potamniti već nakon nekoliko tjedana po rođenju, a nekima će se boja tek ustabiliti u 3. godini.
Kod djece svjetlijih očiju često se događa da im se boja mijenja ovisno o godišnjim dobima ili svjetlosti kojoj su izložene, primjerice, od sivkasto-plave do zelenkasto-plave. To se događa zato što se pigment u šarenici zbija ili rasteže ovisno o širenju ili skupljanju zjenice, pa se dobiva efekt nijansiranja, posebno vidljiv kod svjetlookih ljudi.
 

A što je s bebama koje se ne rode s plavim očima?

Neke bebice rodit će se s crnim, vrlo tamno smeđim ili tamno sivim okicama. S tamnim očima inače se rađaju djeca crne i žute rase, odnosno azijskog, afričkog i južnoameričkog porijekla.
Kod ovih bebica oči će ili ostati crne ili će nakon nekog vremena početi poprimati "čokoladnije" smeđu boju. Jelena Kovačić 