Postroll

Preroll

<para> Na tržištu postoji nepojmljivo mnogo proizvoda za djecu, ali treba li vam baš svaki? Pa, vjerojatno ne.</para>
<para>Kako se ne biste pretjerano zaletjeli i kupili hrpe stvari koje možda nećete stići niti raspakirati, donosimo vam popis stvari koje će sigurno biti korisne i korištene kada beba dođe.</para>
<para>
 Odjeća
</para>
<para>Ovo je sigurno svima najugodnija kupovina. Kako i ne bi bila kad je sve tako malo i slatko. Ali ne dajte da vas zato ponese. Vaša će beba sigurno dobiti puno malene odjeće za babinje, a i bebe izuzetno brzo prerastu najmanje veličine, tako da vam preporučujemo da kupite ono najosnovnije.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>7 bodića (dugih ili kratkih rukava ovisno o godišnjem dobu)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>7 jednodijelnih odijelaca za spavanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kapica/šeširić (ovisno o godišnjem dobu, za grijanje glave ili za zaštitu od sunca)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2-3 vestice (izbjegavajte pulovere da ih ne biste morali prevlačiti preko bebine glave, vestice na kopčanje su puno praktičnije)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nekoliko pari čarapica ili šlapica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2-3 partikle/babarina/slinčeka</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Presvlačenje
</para>
<para>Ovo je malo manje glamurozan dio roditeljstva – prljave pelene. Tijekom prve godine bebi će trebati oko 3000 presvlačenja, a za ovaj zabavni dio bit će vam potrebne:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pelene (platnene ili jednokratne)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Maramice (jednokratne ili platnene krpice)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Podloga za presvlačenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krema protiv pelenskog osipa (ili kokosovo ulje, ako ste skloniji prirodnoj alternativi)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Spavanje
</para>
<para>Novorođenčad spava puno, čak i do 18 sati dnevno i zato budite sigurni da im je udobno. Trebat će vam:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Krevet – kolijevka, košara ili klasični dječji krevetić, dijete će jako puno vremena provoditi ovdje, pa imajte to na umu pri odabiru</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vreća za spavanje – kada dijete zakopčate u nju možete biti sigurni da tijekom noći neće biti otkriveno (za razliku od dekice)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dekica – odlična je za šetnje ili kada se s vašim mališanom mazite na kauču</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Posteljina – bebi će trebati čvrst madrac i plahta koja mu dobro pristaje (zbog sigurnosti bebe pri kupovini pazite da je madrac prave veličine za krevetić)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Hranjenje
</para>
<para>Stvari potrebne za hranjenje ovise o tome što odlučite da je najbolje za vaše dijete – dojiti ga ili hraniti dojenačkom formulom.</para>
<para>Kod dojenih beba će vam trebati:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Tetra za podrignuti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krema za bradavice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jastučići za dojilje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Grudnjaci za dojenje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izdajalica (po potrebi)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Kod beba na formuli će vam trebati:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dojenačka formula (za savjet o izboru marke hrane priupitajte pedijatra)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bočica od 150 ml</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bočica od 250 ml</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Termosica (za ponijeti prokuhalu vodu kada izlazite s djetetom)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>
 Zdravlje i sigurnost
</para>
<para>Za početak će vam trebati samo nekoliko stvari, a kako beba bude rasla, jačala i više se kretala po kući, morat ćete ju prilagoditi potrebama svoga mališana.</para>
<para>A za sada će vam biti dovoljni:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Kutija za prvu pomoć</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Digitalni toplomjer za uho</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dječja grickalica za nokte</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Baby monitor</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Igračke
</para>
<para>Prvih nekoliko mjeseci života bebe uopće ne mare za igračke, ali možda ćete vi ipak htjeti imati koju pri ruci. U tom slučaju možete kupiti:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Par šuškalica ili platnenih knjiga</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zvečku</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Grickalicu za zubiće</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Također, vrlo je vjerojatno da će beba neke igračke dobiti i na poklon, tako da zaista nema potrebe da ih kupujete previše.</para>
<para>
 Velike stvari
</para>
<para>Preostalo je još nekoliko velikih stvari koje će vam svakako trebati za bebu, a dobra je ideja kupovati ih još tijekom trudnoće kako vam trošak ne bi bio prevelik odjednom.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Autosjedalica – ovo morate imati. Dijete je već iz rodilišta kući potrebno prevesti u autosjedalici, zato se prije odlaska na porod pobrinite za adekvatnu autosjedalicu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nosiljka – vrsta je zaista mnogo, malo istražite koja najbolje odgovara vašim dnevnim potrebama i pripremite si ju – sigurno nećete požaliti – kroz svoju dnevnu rutinu ćete bez ometanja moći nositi i svoju bebu koja će biti mirna uz vas jer čuje otkucaje vašega srca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kolica – također postoji nebrojeno vrsta i modela, te ih je potrebno izabrati prema svojim preferencijama i mogućnostima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Komoda – sve bebine stvari ćete morati negdje držati, razmislite imate li trenutno raspoloživog prostora ili ćete morati kupiti novu komodicu – zgodno je ako vam je na njoj podloga za presvlačenje jer će vam u tom slučaju biti sve pri ruci</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Što je sve potrebno jednom novorođenčetu? Kako trudnoća odmiče, roditelji (a pogotovo mame) skloni su kupovati cijelu silu potrebnih i nepotrebnih stvari za svoje novorođenče.  Na tržištu postoji nepojmljivo mnogo proizvoda za djecu, ali treba li vam baš svaki? Pa, vjerojatno ne.
Kako se ne biste pretjerano zaletjeli i kupili hrpe stvari koje možda nećete stići niti raspakirati, donosimo vam popis stvari koje će sigurno biti korisne i korištene kada beba dođe.

   Odjeća

Ovo je sigurno svima najugodnija kupovina. Kako i ne bi bila kad je sve tako malo i slatko. Ali ne dajte da vas zato ponese. Vaša će beba sigurno dobiti puno malene odjeće za babinje, a i bebe izuzetno brzo prerastu najmanje veličine, tako da vam preporučujemo da kupite ono najosnovnije.

   
      7 bodića (dugih ili kratkih rukava ovisno o godišnjem dobu)
   
   
      7 jednodijelnih odijelaca za spavanje
   
   
      Kapica/šeširić (ovisno o godišnjem dobu, za grijanje glave ili za zaštitu od sunca)
   
   
      2-3 vestice (izbjegavajte pulovere da ih ne biste morali prevlačiti preko bebine glave, vestice na kopčanje su puno praktičnije)
   
   
      Nekoliko pari čarapica ili šlapica
   
   
      2-3 partikle/babarina/slinčeka
   


   Presvlačenje

Ovo je malo manje glamurozan dio roditeljstva – prljave pelene. Tijekom prve godine bebi će trebati oko 3000 presvlačenja, a za ovaj zabavni dio bit će vam potrebne:

   
      Pelene (platnene ili jednokratne)
   
   
      Maramice (jednokratne ili platnene krpice)
   
   
      Podloga za presvlačenje
   
   
      Krema protiv pelenskog osipa (ili kokosovo ulje, ako ste skloniji prirodnoj alternativi)
   


   Spavanje

Novorođenčad spava puno, čak i do 18 sati dnevno i zato budite sigurni da im je udobno. Trebat će vam:

   
      Krevet – kolijevka, košara ili klasični dječji krevetić, dijete će jako puno vremena provoditi ovdje, pa imajte to na umu pri odabiru
   
   
      Vreća za spavanje – kada dijete zakopčate u nju možete biti sigurni da tijekom noći neće biti otkriveno (za razliku od dekice)
   
   
      Dekica – odlična je za šetnje ili kada se s vašim mališanom mazite na kauču
   
   
      Posteljina – bebi će trebati čvrst madrac i plahta koja mu dobro pristaje (zbog sigurnosti bebe pri kupovini pazite da je madrac prave veličine za krevetić)
   


   Hranjenje

Stvari potrebne za hranjenje ovise o tome što odlučite da je najbolje za vaše dijete – dojiti ga ili hraniti dojenačkom formulom.
Kod dojenih beba će vam trebati:

   
      Tetra za podrignuti
   
   
      Krema za bradavice
   
   
      Jastučići za dojilje
   
   
      Grudnjaci za dojenje
   
   
      Izdajalica (po potrebi)
   

Kod beba na formuli će vam trebati:

   
      Dojenačka formula (za savjet o izboru marke hrane priupitajte pedijatra)
   
   
      Bočica od 150 ml
   
   
      Bočica od 250 ml
   
   
      Termosica (za ponijeti prokuhalu vodu kada izlazite s djetetom)
   


   


   Zdravlje i sigurnost

Za početak će vam trebati samo nekoliko stvari, a kako beba bude rasla, jačala i više se kretala po kući, morat ćete ju prilagoditi potrebama svoga mališana.
A za sada će vam biti dovoljni:

   
      Kutija za prvu pomoć
   
   
      Digitalni toplomjer za uho
   
   
      Dječja grickalica za nokte
   
   
      Baby monitor
   


   Igračke

Prvih nekoliko mjeseci života bebe uopće ne mare za igračke, ali možda ćete vi ipak htjeti imati koju pri ruci. U tom slučaju možete kupiti:

   
      Par šuškalica ili platnenih knjiga
   
   
      Zvečku
   
   
      Grickalicu za zubiće
   

Također, vrlo je vjerojatno da će beba neke igračke dobiti i na poklon, tako da zaista nema potrebe da ih kupujete previše.

   Velike stvari

Preostalo je još nekoliko velikih stvari koje će vam svakako trebati za bebu, a dobra je ideja kupovati ih još tijekom trudnoće kako vam trošak ne bi bio prevelik odjednom.

   
      Autosjedalica – ovo morate imati. Dijete je već iz rodilišta kući potrebno prevesti u autosjedalici, zato se prije odlaska na porod pobrinite za adekvatnu autosjedalicu
   
   
      Nosiljka – vrsta je zaista mnogo, malo istražite koja najbolje odgovara vašim dnevnim potrebama i pripremite si ju – sigurno nećete požaliti – kroz svoju dnevnu rutinu ćete bez ometanja moći nositi i svoju bebu koja će biti mirna uz vas jer čuje otkucaje vašega srca
   
   
      Kolica – također postoji nebrojeno vrsta i modela, te ih je potrebno izabrati prema svojim preferencijama i mogućnostima
   
   
      Komoda – sve bebine stvari ćete morati negdje držati, razmislite imate li trenutno raspoloživog prostora ili ćete morati kupiti novu komodicu – zgodno je ako vam je na njoj podloga za presvlačenje jer će vam u tom slučaju biti sve pri ruci
   
 Mateja Krizmanić 

novorodjence_beba_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Što je sve potrebno jednom novorođenčetu?

Kada je u redu udariti dijete? Nikada. Mateja Krizmanić 

little child crying

Kada je u redu udariti dijete?

<para/>
<para>Alergije su neprimjerene i prekomjerne imunosne reakcije na tvari koje su inače bezopasne (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka). Imunosni sustav greškom prepoznaje bezopasnu tvar kao prijetnju i pokreće burnu reakciju koja izaziva alergijske simptome. Nakon što imunosni sustav razvije preosjetljivost na određeni alergen, imunosni sustav pamti taj alergen i prepoznaje ga. Ako imunosni sustav razvije preosjetljivost, dodir s tim alergenom može dovesti do alergijske reakcije.</para>
<para>Odavno je poznato da su strane bjelančevine (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka) pokretači alergijskih reakcija. Bjelančevine kravljeg mlijeka sadrže znatno veću količinu slijedova alergena od bjelančevina u majčinu mlijeku.</para>
<para>Majčino mlijeko odlikuje se niskim alergenskim potencijalom. Dakle, pomoć u sprečavanju pojave alergija smanjenjem razvoja preosjetljivosti i povećanjem otpornosti još je jedna od velikih prednosti majčina mlijeka.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para/>

Uloga bjelančevina u prevenciji alergija kod beba Bjelančevine u majčinu mlijeku pomažu u sprečavanju pojave alergija! 
Alergije su neprimjerene i prekomjerne imunosne reakcije na tvari koje su inače bezopasne (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka). Imunosni sustav greškom prepoznaje bezopasnu tvar kao prijetnju i pokreće burnu reakciju koja izaziva alergijske simptome. Nakon što imunosni sustav razvije preosjetljivost na određeni alergen, imunosni sustav pamti taj alergen i prepoznaje ga. Ako imunosni sustav razvije preosjetljivost, dodir s tim alergenom može dovesti do alergijske reakcije.
Odavno je poznato da su strane bjelančevine (kao što su bjelančevine kravljeg mlijeka) pokretači alergijskih reakcija. Bjelančevine kravljeg mlijeka sadrže znatno veću količinu slijedova alergena od bjelančevina u majčinu mlijeku.
Majčino mlijeko odlikuje se niskim alergenskim potencijalom. Dakle, pomoć u sprečavanju pojave alergija smanjenjem razvoja preosjetljivosti i povećanjem otpornosti još je jedna od velikih prednosti majčina mlijeka.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

 Sponzorirani članak 

beba koza pixabay

Uloga bjelančevina u prevenciji alergija kod beba

<para>
 Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks</para>
<para>Kod zdrave se djece urin iz bubrega spušta u mjehur dok se kod djece oboljele od refluksa, urin iz mjehura vraća natrag u mokraćovod pa do bubrega.</para>
<para>Uzroci ovog poremećaja mogu biti fizičke abnormalnosti građe mokraćovoda i mjehura ili pogreška cjelokupnog mokraćnog mehanizma koja se događa za vrijeme djetetova razvoja u maternici.
</para>
<heading2>Simptomi i dijagnoza refluksa mokraće</heading2>
<para>
Vezikouretalni refluks nema specifične simptome, a većinom se otkriva tek kada dijete oboli od neke vrste urinoinfekta povezanog s povišenom temperaturom.</para>
<para>Znakovi urinoinfekcija kod starije djece su pojačan nagon za mokrenjem, peckanje, zamućen urin, bol u donjem dijelu trbuha i leđa te povišena temperatura. Javiti se mogu mučnina i povraćanje.</para>
<para>Kod beba se simptomi teže uočavaju jer nemate pristup mokraći, ali ukoliko uočite da bebin urin jako zaudara, da joj se povisila temperatura i neobično je razdražljiva, svakako posumnjajte na urinarni problem.</para>
<para>Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina otkrit će eventualnu infekciju kod djece, dok je postupak prikupljanja urina kod beba nešto kompliciraniji. Da bi se prikupio urin, bebama se na oprano spolovilo lijepe sterilne vrećice sakupljači koje se drže maksimalno sat vremena. Ukoliko u tom vremenu beba ne napuni vrećicu, stara se miče i lijepi se nova. Nakon prikupljanja urina, u roku od sat vremena, on se dostavlja u najbliži laboratorij.</para>
<para>Ako liječnik, prilikom dijagnosticiranja uroinfekta posumnja na VUR, obavit će nekoliko specijalističkih pretraga kao što su ultrazvučni pregled mokraćovoda za vrijeme mokrenja kojim se utvrđuje stupanj refluksa od kojeg dijete boluje.</para>
<para>Ukoliko se uspostavi dijagnoza VUR-a, daljna obrada uključuje invazivnije metode koje se uglavnom koriste kateterom i kontrastom kako bi se promatralo vraća li se mokraća natrag u bubrege.
</para>
<heading2>Liječenje refluksa i prevencija</heading2>
<para>
Glavni cilj kod liječenja VUR-a jest smanjiti mogućnost infekcija i zaštititi bubrege. Prisustvo bakterija u urinu djece koja imaju refluks, lako može dovesti do težih infekcija bubrega jer se bakterije, zajedno s urinom, vraćaju do bubrega.</para>
<para>Ukoliko primjetite da dijete ima vrlo visoku temperaturu, povraća ili ima jake mučnine i bolove, moguće je da se radi o bubrežnoj infekciji na koju valja odmah reagirati i dijete odvesti liječniku. Ako ga simptomi uhvate za vrijeme vikenda, ne treba čekati početak sljedećeg tjedna već s djetetom otići u ambulantu hitne pomoći kako bi se liječenje započelo čim prije.</para>
<para>Neliječeni VUR kod nešto starije djece može prouzrokovati probleme s bubrezima, njihovu oslabljenu funkciju ili zatajenje te prisustvo proteina u urinu ili visok tlak.</para>
<para>Ovisno o stupnju, liječenje VUR-a obuhvaća preventivno uzimanje niskih doza antibiotika kod 1. i 2. stupnja kako bi se urin održavao sterilnim, a 3. i 4. stupanj zahtjevaju endoskopsko liječenje odnosno kirurški zahvat.</para>
<para>Iako su djevojčice, zbog anatomije spolnog organa, sklonije urinarnim infekcijama pa tako i refluksu mokraće, dječaci ne zaostaju u učestalosti obolijenja. Djevojčice obolijevaju u nešto starijoj dobi dok dječaci češće obolijevaju u najranijoj životnoj dobi zbog anatomskih anomalija i nerazvijenosti mokraćnih organa.</para>
<para>Ponekad i ultrazvuk nerođene bebe može pokazati hoće li dijete imati refluks jer otkriva eventualnu natečenost bubrega koji signalizira VUR.</para>
<para>Na sreću, većina djece ne razvija teže komplikacije i mokraćni refluks prerastu. Oboljela se djeca moraju redovito kontrolirati i po potrebi uzimati preventivne doze antibiotika kako bi se spriječile infekcije koje su najveći uzrok pogoršanja vezikouretalnog refluksa.</para>
<para> </para>

Kako prepoznati urinarni refluks kod beba i djece Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks. 
   Vezikouretalni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece, a svako treće dijete s urinarnom infekcijom ima refluks
Kod zdrave se djece urin iz bubrega spušta u mjehur dok se kod djece oboljele od refluksa, urin iz mjehura vraća natrag u mokraćovod pa do bubrega.
Uzroci ovog poremećaja mogu biti fizičke abnormalnosti građe mokraćovoda i mjehura ili pogreška cjelokupnog mokraćnog mehanizma koja se događa za vrijeme djetetova razvoja u maternici.

Simptomi i dijagnoza refluksa mokraće

Vezikouretalni refluks nema specifične simptome, a većinom se otkriva tek kada dijete oboli od neke vrste urinoinfekta povezanog s povišenom temperaturom.
Znakovi urinoinfekcija kod starije djece su pojačan nagon za mokrenjem, peckanje, zamućen urin, bol u donjem dijelu trbuha i leđa te povišena temperatura. Javiti se mogu mučnina i povraćanje.
Kod beba se simptomi teže uočavaju jer nemate pristup mokraći, ali ukoliko uočite da bebin urin jako zaudara, da joj se povisila temperatura i neobično je razdražljiva, svakako posumnjajte na urinarni problem.
Srednji mlaz prvog jutarnjeg urina otkrit će eventualnu infekciju kod djece, dok je postupak prikupljanja urina kod beba nešto kompliciraniji.  Da bi se prikupio urin, bebama se na oprano spolovilo lijepe sterilne vrećice sakupljači koje se drže maksimalno sat vremena. Ukoliko u tom vremenu beba ne napuni vrećicu, stara se miče i lijepi se nova. Nakon prikupljanja urina, u roku od sat vremena, on se dostavlja u najbliži laboratorij.
Ako liječnik, prilikom dijagnosticiranja uroinfekta posumnja na VUR, obavit će nekoliko specijalističkih pretraga kao što su ultrazvučni pregled mokraćovoda za vrijeme mokrenja kojim se utvrđuje stupanj refluksa od kojeg dijete boluje.
Ukoliko se uspostavi dijagnoza VUR-a, daljna obrada uključuje invazivnije metode koje se uglavnom koriste kateterom i kontrastom kako bi se promatralo vraća li se mokraća natrag u bubrege.

Liječenje refluksa i prevencija

Glavni cilj kod liječenja VUR-a jest smanjiti mogućnost infekcija i zaštititi bubrege.  Prisustvo bakterija u urinu djece koja imaju refluks, lako može dovesti do težih infekcija bubrega jer se bakterije, zajedno s urinom, vraćaju do bubrega.
Ukoliko primjetite da dijete ima vrlo visoku temperaturu, povraća ili ima jake mučnine i bolove, moguće je da se radi o bubrežnoj infekciji na koju valja odmah reagirati i dijete odvesti liječniku. Ako ga simptomi uhvate za vrijeme vikenda, ne treba čekati početak sljedećeg tjedna već s djetetom otići u ambulantu hitne pomoći kako bi se liječenje započelo čim prije.
Neliječeni VUR kod nešto starije djece može prouzrokovati probleme s bubrezima, njihovu oslabljenu funkciju ili zatajenje te prisustvo proteina u urinu ili visok tlak.
Ovisno o stupnju, liječenje VUR-a obuhvaća preventivno uzimanje niskih doza antibiotika kod 1. i 2. stupnja kako bi se urin održavao sterilnim, a 3. i 4. stupanj zahtjevaju endoskopsko liječenje odnosno kirurški zahvat.
Iako su djevojčice, zbog anatomije spolnog organa, sklonije urinarnim infekcijama pa tako i refluksu mokraće, dječaci ne zaostaju u učestalosti obolijenja. Djevojčice obolijevaju u nešto starijoj dobi dok dječaci češće obolijevaju u najranijoj životnoj dobi zbog anatomskih anomalija i nerazvijenosti mokraćnih organa.
Ponekad i ultrazvuk nerođene bebe može pokazati hoće li dijete imati refluks jer otkriva eventualnu natečenost bubrega koji signalizira VUR.
Na sreću, većina djece ne razvija teže komplikacije i mokraćni refluks prerastu. Oboljela se djeca moraju redovito kontrolirati i po potrebi uzimati preventivne doze antibiotika kako bi se spriječile infekcije koje su najveći uzrok pogoršanja vezikouretalnog refluksa.
  Jelena Pervan 

smiling baby sitting on chamber pot with toilet paper

Kako prepoznati urinarni refluks kod beba i djece

<para>Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Majčino mlijeko je „živa hrana“
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.
   
   Majčino mlijeko je „živa hrana“
   
   
Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
   
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.
   
   Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
   
   
Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.
   
   Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
   
   
Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.
   
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.
   
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.
   
  Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica  

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom

<para>Jeste li znali da se sastav majčina mlijeka mijenja ovisno o dobi Vašeg djeteta? To je zato što su potrebe djeteta tijekom njegova rasta i razvoja različite.</para>
<para>Ključni sastojak koji se mijenja su BJELANČEVINE.</para>
<para>Majčino mlijeko u početku sadrži više bjelančevina jer su one potrebne djetetu kako bi moglo veoma brzo rasti, a kasnije se količina bjelančevina u majčinu mlijeku smanjuje zbog manjih potreba.</para>
<para>Postoji još jedan razlog zašto se udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja ovisno o dobi djeteta, a to je da se on prilagođava količini majčina mlijeka koju dijete popije. U prvim mjesecima života dijete pije male količine majčina mlijeka pa je stoga u tom razdoblju udio bjelančevina u 100ml majčina mlijeka visok. U sljedećim mjesecima života dijete pije veće količine majčina mlijeka zbog čega udio bjelančevina u 100ml opada kako bi potrebe rasta i razvoja djeteta i dalje bile zadovoljene.</para>
<para>Prilagodbom na sve sporiju brzinu rasta i povezano smanjenje zahtjeva za bjelančevinama, udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja se kako bi savršeno zadovoljio potrebe dojenčeta.</para>
<para>
 Jedinstvena kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku upravo je ono što ga čini tako posebnim.
</para>
<para>Bjelančevine se sastoje od manjih sastavnica, aminokiselina. Svaka aminokiselina ima specifičnu ulogu u zdravlju i razvoju djeteta te je stoga svaka od njih potrebna u točno određenim količinama. Upravo kombinacija tih aminokiselina u odgovarajućim količinama određuje kvalitetu bjelančevine. Na primjer, kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku značajno se razlikuje od kvalitete bjelančevina u kravljem mlijeku.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para/>

Bjelančevine u majčinom mlijeku Količina bjelančevina u majčinu mlijeku savršeno se prilagođava dobi i potrebama Vašeg djeteta u svakoj razvojnoj fazi.

Majčino je mlijeko uistinu izvanredno! Jeste li znali da se sastav majčina mlijeka mijenja ovisno o dobi Vašeg djeteta? To je zato što su potrebe djeteta tijekom njegova rasta i razvoja različite.
Ključni sastojak koji se mijenja su BJELANČEVINE.
Majčino mlijeko u početku sadrži više bjelančevina jer su one potrebne djetetu kako bi moglo veoma brzo rasti, a kasnije se količina bjelančevina u majčinu mlijeku smanjuje zbog manjih potreba.
Postoji još jedan razlog zašto se udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja ovisno o dobi djeteta, a to je da se on prilagođava količini majčina mlijeka koju dijete popije. U prvim mjesecima života dijete pije male količine majčina mlijeka pa je stoga u tom razdoblju udio bjelančevina u 100ml majčina mlijeka visok. U sljedećim mjesecima života dijete pije veće količine majčina mlijeka zbog čega udio bjelančevina u 100ml opada kako bi potrebe rasta i razvoja djeteta i dalje bile zadovoljene.
Prilagodbom na sve sporiju brzinu rasta i povezano smanjenje zahtjeva za bjelančevinama, udio bjelančevina u majčinu mlijeku mijenja se kako bi savršeno zadovoljio potrebe dojenčeta.

   Jedinstvena kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku upravo je ono što ga čini tako posebnim.

Bjelančevine se sastoje od manjih sastavnica, aminokiselina. Svaka aminokiselina ima specifičnu ulogu u zdravlju i razvoju djeteta te je stoga svaka od njih potrebna u točno određenim količinama. Upravo kombinacija tih aminokiselina u odgovarajućim količinama određuje kvalitetu bjelančevine. Na primjer, kvaliteta bjelančevina u majčinu mlijeku značajno se razlikuje od kvalitete bjelančevina u kravljem mlijeku.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

 Sponzorirani članak 

dojenje beba pixabay

Bjelančevine u majčinom mlijeku

<para>U bilo kojoj dobi, smrt bliske osobe najčešće donosi veliku tugu, ali i različite druge snažne emocije. Uz to, osoba treba naučiti funkcionirati bez preminule osobe, a često se nije lako nositi ni sa socijalnim pravilima i očekivanjima vezanima uz tugovanje. Kada se takav gubitak dogodi tijekom adolescencije, tugovanje postaje još složenije. Adolescent, uz „zadatak“ da se emocionalno oprosti od osobe koju je izgubio, u isto vrijeme ima i „zadatak“ da se iz djeteta razvije u odraslu osobu. Snažne emocije, upoznavanje i „isprobavanje“ novih aspekata sebe te preispitivanje socijalnih pravila, dio su i razdoblja adolescencije i procesa tugovanja te adolescentima često treba pomoć da bi se u tome snašli. Kako bi im odrasli mogli pružiti adekvatnu podršku, važno je da budu upoznati s nekim specifičnostima tugovanja adolescenata.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prve reakcije adolescenata znaju se dosta razlikovati od reakcija odraslih. One su često manje intenzivne, što ne znači da je njihov osjećaj tuge općenito manji, već reakcija jednostavno odražava njihovu zbunjenost novom situacijom. S druge strane, ukoliko adolescent na nečiju smrt reagira intenzivnije nego što je očekivano, nikako ne treba „ublažavati“ tu reakciju rečenicama poput „Niste si vi bili tako bliski.“, „Pa samo ste dva puta izašli, nije ti to bio pravi dečko, naći ćeš si ti brzo nekog novog“. Nametanje odrasle perspektive neće im pomoći da manje pate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U kasnijem razdoblju, važno je imati na umu da je posve normalno da se adolescent „prebacuje“ iz stanja tugovanja u stanje „normalnog“ adolescentskog života i obrnuto. Bitno je da adolescent osjeća da je u redu da povremeno izađe iz stanja tugovanja, i ponaša se na tipičan adolescentski način, bez straha da će biti osuđivan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Gubitak bliske osobe može izazvati vrlo burne i raznolike emocije – poput ljutnje na preminulog, zbog toga što ga je „ostavio“ ili zbog toga što nije bolje pazio na sebe; ljutnje na druge osobe koje mu nisu bile dovoljno dobre; krivnje zbog toga što sam adolescent nije bila dovoljno dobar prema preminulom. Kod adolescenata sve ove reakcije mogu biti i intenzivnije nego kod odraslih, stoga što je njima pitanje odgovornosti često nejasno; skloni su je u jednoj situaciji uzeti previše, a u drugoj premalo odgovornosti na sebe. Kako kod njih općenito često postoji nejasnoća oko toga koja je njihova uloga, u slučaju gubitka bliske osobe ponekad su skloni prevelikom preuzimanju odgovornosti za one koji su ostali. Tome zna doprinijeti i okolina, izjavama poput „Ti si sada muško u kući.“ ili „Sada moraš biti jaka za svoju mamu.“. Bitno je imati na umu da adolescent nikako ne može postati otac svojoj braći, partner svojoj mami, niti treba biti emocionalno snažniji i stabilniji od odraslih osoba. Ukoliko netko adolescentu pokušava nametnuti tu ulogu, ili sam adolescent počne davati takve izjave, važno je razjasniti da to nikako nije njegova uloga. Pri tome ne treba negirati da su se stvari promijenile, već istaknuti da su odrasle osobe i dalje najodgovornije za rješavanje problema, a da on može biti pomagač. Adolescenti mogu, a često i žele, na konkretne načine pomoći drugim tugujućim osobama te to treba podržati - time razvijaju sposobnost emocionalnog dijeljenja te povećavaju osjećaj kontrole u situaciji kada je on uzdrman.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što se tiče socijalnih očekivanja, adolescenti općenito nisu skloni slijeđenju konvencija, pa se ta njihova nesklonost očituje i u tugovanju. Primjerice, oni često imaju potrebu za manje uobičajenim ritualima – možda će im više značiti da drže u svom ormaru neki predmet preminule osobe, da idu na mjesto ili se bave aktivnošću koju je preminula osoba voljela (npr. okupe se i slušaju najdražu glazbu preminulog prijatelja), da pričaju smiješne anegdote o toj osobi, nego da posjećuju njezin grob. Pri tome je važno znati da ovakvi načini suočavanja s gubitkom nipošto nisu manje vrijedni od „klasičnih“. Također, nije neobično da adolescenti iskazuju vjerovanja vezana uz smrt i zagrobni život koja nisu uobičajena u našoj kulturi - to je vjerojatnije samo faza, pokušaj da se bolje nose sa zbunjenošću zbog gubitka, no u svakome slučaju, potrebno je da se takva razmišljanja „ne ispravljaju“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naravno, nije sve što adolescenti čine u tugovanju uvijek zdravo. Primjerice, ako adolescent gubi interes za sve što ga je prije zanimalo, počne imitirati preminulu osobu (npr. redovito se odijevati na način na koji se ona odijevala), pretjerano se veže uz drugu tugujuću osobu, ili mu pak tema smrti postane glavna preokupacija, potrebno je potražiti pomoć stručne osobe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko je suočavanje bazično zdravo, no adolescent se osjeća neshvaćeno ili osuđivano zbog načina na koji živi nakon gubitka bliske osobe, vrlo je vjerojatno da će početi prikrivati svoje osjećaje. To može dovesti do toga da počne „otupljivati“ emocije zloporabom sredstava ovisnosti, bježanje od emocija kroz pretjeranu aktivnosti ili pretjerano spavanje te zamjenjivanje emocija tjelesnim simptomima ili naizgled nevezanom agresijom i ljutnjom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Proces tugovanja dugoročno je proces koji osnažuje, jer njime osoba uči da može preživjeti gubitak te da preminula osoba može, na neki način, uvijek ostati dio života onih koji su je voljeli. I adolescenti mogu doći do tih spoznaja, no bitno je da na tom putu imaju podršku odraslih osoba koje ih razumiju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>dr. sc. Jelena Maričić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
psihologinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Kako pomoći adolescentu nakon smrti bliske osobe? Specifičnosti tugovanja adolescenata U bilo kojoj dobi, smrt bliske osobe najčešće donosi veliku tugu, ali i različite druge snažne emocije. Uz to, osoba treba naučiti funkcionirati bez preminule osobe, a često se nije lako nositi ni sa socijalnim pravilima i očekivanjima vezanima uz tugovanje. Kada se takav gubitak dogodi tijekom adolescencije, tugovanje postaje još složenije. Adolescent, uz „zadatak“ da se emocionalno oprosti od osobe koju je izgubio, u isto vrijeme ima i „zadatak“ da se iz djeteta razvije u odraslu osobu. Snažne emocije, upoznavanje i „isprobavanje“ novih aspekata sebe te preispitivanje socijalnih pravila, dio su i razdoblja adolescencije i procesa tugovanja te adolescentima često treba pomoć da bi se u tome snašli. Kako bi im odrasli mogli pružiti adekvatnu podršku, važno je da budu upoznati s nekim specifičnostima tugovanja adolescenata.
   
Prve reakcije adolescenata znaju se dosta razlikovati od reakcija odraslih. One su često manje intenzivne, što ne znači da je njihov osjećaj tuge općenito manji, već reakcija jednostavno odražava njihovu zbunjenost novom situacijom. S druge strane, ukoliko adolescent na nečiju smrt reagira intenzivnije nego što je očekivano, nikako ne treba „ublažavati“ tu reakciju rečenicama poput „Niste si vi bili tako bliski.“, „Pa samo ste dva puta izašli, nije ti to bio pravi dečko, naći ćeš si ti brzo nekog novog“. Nametanje odrasle perspektive neće im pomoći da manje pate.
   
U kasnijem razdoblju, važno je imati na umu da je posve normalno da se adolescent „prebacuje“ iz stanja tugovanja u stanje „normalnog“ adolescentskog života i obrnuto. Bitno je da adolescent osjeća da je u redu da povremeno izađe iz stanja tugovanja, i ponaša se na tipičan adolescentski način, bez straha da će biti osuđivan.
   
Gubitak bliske osobe može izazvati vrlo burne i raznolike emocije – poput ljutnje na preminulog, zbog toga što ga je „ostavio“ ili zbog toga što nije bolje pazio na sebe; ljutnje na druge osobe koje mu nisu bile dovoljno dobre; krivnje zbog toga što sam adolescent nije bila dovoljno dobar prema preminulom. Kod adolescenata sve ove reakcije mogu biti i intenzivnije nego kod odraslih, stoga što je njima pitanje odgovornosti često nejasno; skloni su je u jednoj situaciji uzeti previše, a u drugoj premalo odgovornosti na sebe. Kako kod njih općenito često postoji nejasnoća oko toga koja je njihova uloga, u slučaju gubitka bliske osobe ponekad su skloni prevelikom preuzimanju odgovornosti za one koji su ostali. Tome zna doprinijeti i okolina, izjavama poput „Ti si sada muško u kući.“ ili „Sada moraš biti jaka za svoju mamu.“. Bitno je imati na umu da adolescent nikako ne može postati otac svojoj braći, partner svojoj mami, niti treba biti emocionalno snažniji i stabilniji od odraslih osoba. Ukoliko netko adolescentu pokušava nametnuti tu ulogu, ili sam adolescent počne davati takve izjave, važno je razjasniti da to nikako nije njegova uloga. Pri tome ne treba negirati da su se stvari promijenile, već istaknuti da su odrasle osobe i dalje najodgovornije za rješavanje problema, a da on može biti pomagač. Adolescenti mogu, a često i žele, na konkretne načine pomoći drugim tugujućim osobama te to treba podržati - time razvijaju sposobnost emocionalnog dijeljenja te povećavaju osjećaj kontrole u situaciji kada je on uzdrman.
   
Što se tiče socijalnih očekivanja, adolescenti općenito nisu skloni slijeđenju konvencija, pa se ta njihova nesklonost očituje i u tugovanju. Primjerice, oni često imaju potrebu za manje uobičajenim ritualima – možda će im više značiti da drže u svom ormaru neki predmet preminule osobe, da idu na mjesto ili se bave aktivnošću koju je preminula osoba voljela (npr. okupe se i slušaju najdražu glazbu preminulog prijatelja), da pričaju smiješne anegdote o toj osobi, nego da posjećuju njezin grob. Pri tome je važno znati da ovakvi načini suočavanja s gubitkom nipošto nisu manje vrijedni od „klasičnih“. Također, nije neobično da adolescenti iskazuju vjerovanja vezana uz smrt i zagrobni život koja nisu uobičajena u našoj kulturi - to je vjerojatnije samo faza, pokušaj da se bolje nose sa zbunjenošću zbog gubitka, no u svakome slučaju, potrebno je da se takva razmišljanja „ne ispravljaju“.
   
Naravno, nije sve što adolescenti čine u tugovanju uvijek zdravo. Primjerice, ako adolescent gubi interes za sve što ga je prije zanimalo, počne imitirati preminulu osobu (npr. redovito se odijevati na način na koji se ona odijevala), pretjerano se veže uz drugu tugujuću osobu, ili mu pak tema smrti postane glavna preokupacija, potrebno je potražiti pomoć stručne osobe.
   
Ukoliko je suočavanje bazično zdravo, no adolescent se osjeća neshvaćeno ili osuđivano zbog načina na koji živi nakon gubitka bliske osobe, vrlo je vjerojatno da će početi prikrivati svoje osjećaje. To može dovesti do toga da počne „otupljivati“ emocije zloporabom sredstava ovisnosti, bježanje od emocija kroz pretjeranu aktivnosti ili pretjerano spavanje te zamjenjivanje emocija tjelesnim simptomima ili naizgled nevezanom agresijom i ljutnjom.
   
Proces tugovanja dugoročno je proces koji osnažuje, jer njime osoba uči da može preživjeti gubitak te da preminula osoba može, na neki način, uvijek ostati dio života onih koji su je voljeli. I adolescenti mogu doći do tih spoznaja, no bitno je da na tom putu imaju podršku odraslih osoba koje ih razumiju.
 

dr. sc. Jelena Maričić
psihologinja
Psihološki centar TESA
 

   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 dr. sc. Jelena Maričić 

Kako pomoći adolescentu nakon smrti bliske osobe?

<para> Čak i oni koji su štreberski pristupili blizanačkoj trudnoći i za to vrijeme proučili svu moguću dostupnu literaturu mogu se malo izgubiti u usklađivanju života s nova dva (ili više) članova obitelji koji su došli u jednom trenu.</para>
<para>Donosimo male mudrosti koje će vam možda tijekom vremena s djecom značiti puno.</para>
<para>
 Timski rad je važan. Učite blizance da paze jedno na drugo. Kad jednom djetetu date keks, dajte mu da ponese i za drugo dijete. Kroz neko vrijeme će im to postati navika, pa kad jednom kažete da si ode po tenisice i obuje ih, ponijet će odmah i drugom djetetu. Ili kada si jedno ode po jabuku, odmah će ponijeti dvije. To olakšava vaš život jer djeca pazeći jedno na drugo vama barem u nekim stvarima prepolovljuju obveze.</para>
<para>
 Pazite na jedinstvenost svakoga. Prema djeci se uvijek odnosite individualno, ne kao prema Blizancima. Kada ste u mogućnosti neka jedno od roditelja negdje povede jedno dijete, a drugi roditelj drugo. Ovo će im pokazati da ih vidite kao odvojene osobe i da je u redu ako se malo i razdvoje. A isto se odnosi i na odjeću. To što su blizanci ne znači da moraju stalno od glave do pete biti jednako odjeveni.</para>
<para>
 Dijeljenje nije uvijek obavezno. Kažu da je lijepo kada djeca dijele stvari i to je istina, ali održavanje mira u kućanstvu bez podizanja bespotrebnih tenzija je također visoko na ljestvici prioriteta u roditelja. Očekivati od djece da u svakom trenu žele dijeliti svoje igračke je u najmanju ruku nepraktično (i nesigurno). Ako promislimo, pa ni mi odrasli ne volimo dijeliti baš sve svoje stvari s drugima. Dakle, djecu treba naučiti dijeliti, ali je u redu da im date blagoslov za par igračaka koje će biti „samo njihove“.</para>
<para>
 Blizance se ne voli isto. Htjeli to priznati ili ne, uvijek se jedno dijete ističe kao omiljenije. Ali ta se situacija mijenja na dnevnoj bazi, čak i u nekoliko sati po nekoliko puta – i to je sasvim u redu. A nadasve, ne mijenja činjenicu da ih volite neizmjerno čak i kad vas onaj trenutno omiljeniji gađa autićima.</para>
<para>
 Najbolji prijatelji?? Hm, pa… Ovo je istina polovicu vremena, a ostatak – oni su krvi neprijatelji. Pa unatoč tome, primijetit ćete da ne mogu jedno bez drugog – kao neka vrsta igre psa i mačke.</para>
<para>
 Natjecanje je svakodnevica. Roditelji blizanaca prisiljeni su biti posrednici u bespredmetnim raspravama poput one „U čijem tanjuru ima koji rezanac više?“ ili „S čije strane automobila je u putu bilo više životinja?“. Istina, zna biti izluđujuće, ali naviknete se.</para>
<para>
 Pomiješati ih je neizbježno. Neki blizanci izgledaju potpuno jednako, ali čak i kod onih koji nisu toliko slični zna se dogoditi. Naravno da roditelj zna tko je tko, pa brkanje lončića nije ništa spektakularno.</para>
<para>Biti roditelj blizancima je neprekidna avantura i potrebno je naučiti se nositi s tim, ali i smanjiti sva očekivanja, prvenstveno od sebe. Uglavnom je jedan roditelj s blizancima, a njih je i dalje dvoje. Dva na jednog i ne zvuči kao pravedna borba, zar ne? Ali treba zapamtiti da oni donose i dvostruko više ljubavi te dvostruko više zadovoljstva.</para>

Što morate znati o odgoju blizanaca? Roditelji blizanaca u jednom paketu dobivaju dvostruko veselje, ali i dvostruke obaveze i brige.  Čak i oni koji su štreberski pristupili blizanačkoj trudnoći i za to vrijeme proučili svu moguću dostupnu literaturu mogu se malo izgubiti u usklađivanju života s nova dva (ili više) članova obitelji koji su došli u jednom trenu.
Donosimo male mudrosti koje će vam možda tijekom vremena s djecom značiti puno.

   Timski rad je važan. Učite blizance da paze jedno na drugo. Kad jednom djetetu date keks, dajte mu da ponese i za drugo dijete. Kroz neko vrijeme će im to postati navika, pa kad jednom kažete da si ode po tenisice i obuje ih, ponijet će odmah i drugom djetetu. Ili kada si jedno ode po jabuku, odmah će ponijeti dvije. To olakšava vaš život jer djeca pazeći jedno na drugo vama barem u nekim stvarima prepolovljuju obveze.

   Pazite na jedinstvenost svakoga. Prema djeci se uvijek odnosite individualno, ne kao prema Blizancima. Kada ste u mogućnosti neka jedno od roditelja negdje povede jedno dijete, a drugi roditelj drugo. Ovo će im pokazati da ih vidite kao odvojene osobe i da je u redu ako se malo i razdvoje. A isto se odnosi i na odjeću. To što su blizanci ne znači da moraju stalno od glave do pete biti jednako odjeveni.

   Dijeljenje nije uvijek obavezno. Kažu da je lijepo kada djeca dijele stvari i to je istina, ali održavanje mira u kućanstvu bez podizanja bespotrebnih tenzija je također visoko na ljestvici prioriteta u roditelja. Očekivati od djece da u svakom trenu žele dijeliti svoje igračke je u najmanju ruku nepraktično (i nesigurno). Ako promislimo, pa ni mi odrasli ne volimo dijeliti baš sve svoje stvari s drugima. Dakle, djecu treba naučiti dijeliti, ali je u redu da im date blagoslov za par igračaka koje će biti „samo njihove“.

   Blizance se ne voli isto. Htjeli to priznati ili ne, uvijek se jedno dijete ističe kao omiljenije. Ali ta se situacija mijenja na dnevnoj bazi, čak i u nekoliko sati po nekoliko puta – i to je sasvim u redu. A nadasve, ne mijenja činjenicu da ih volite neizmjerno čak i kad vas onaj trenutno omiljeniji gađa autićima.

   Najbolji prijatelji?? Hm, pa… Ovo je istina polovicu vremena, a ostatak – oni su krvi neprijatelji. Pa unatoč tome, primijetit ćete da ne mogu jedno bez drugog – kao neka vrsta igre psa i mačke.

   Natjecanje je svakodnevica. Roditelji blizanaca prisiljeni su biti posrednici u bespredmetnim raspravama poput one „U čijem tanjuru ima koji rezanac više?“ ili „S čije strane automobila je u putu bilo više životinja?“. Istina, zna biti izluđujuće, ali naviknete se.

   Pomiješati ih je neizbježno. Neki blizanci izgledaju potpuno jednako, ali čak i kod onih koji nisu toliko slični zna se dogoditi. Naravno da roditelj zna tko je tko, pa brkanje lončića nije ništa spektakularno.
Biti roditelj blizancima je neprekidna avantura i potrebno je naučiti se nositi s tim, ali i smanjiti sva očekivanja, prvenstveno od sebe. Uglavnom je jedan roditelj s blizancima, a njih je i dalje dvoje. Dva na jednog i ne zvuči kao pravedna borba, zar ne? Ali treba zapamtiti da oni donose i dvostruko više ljubavi te dvostruko više zadovoljstva. Mateja Krizmanić 

braca_blizanci_pixabay

Što morate znati o odgoju blizanaca?

<para>Postoji mit da jake, bolne i obilne menstruacije znače da će žena vjerojatno imati tešku trudnoću i bolni porod. Je li to samo mit ili ima neka tajna veza?</para>
<para>Može se dogoditi da žene koje imaju težak PMS, obilne i bolne menstruacije, iskuse teške simptome trudnoće, no ne postoji ni jedan klinički dokaz, odnosno niti jedna studija koja bi dvoje dovodila u direktnu uzročno-posljedičnu vezu. Znači možemo govoriti više o lošoj sreći nego o znanstveno dokazanoj vezi.</para>
<para>Ima jedna važna poveznica između menstruacije i trudnoće, a to je hormon progesteron. Menstruacija se pojavljuje u drugom dijelu ciklusa kada je razina progesterona, poznatog i kao "hormon trudnoće" na najvišoj razini u organizmu, pa tijekom novog ciklusa pada i tako u krug. Progesteron u menstrualnom ciklusu jako varira.</para>
<para>No u trudnoći, razine progesterona i estrogena postepeno se povećavaju u organizmu i ne opadaju do razdoblja poslije poroda.</para>
<para>Bol neposredno prije i tijekom menstruacije uzrokuje maternica. Ona se krajem ciklusa priprema za primitak oplođene jajne stanice, no ukoliko se ne dogodi implantacija zametka, odnosno trudnoća, unutrašnje stjenke maternice se "ljušte" kako bi se pripremile za sljedeću menstruaciju. U tome pomaže tzv. mišićni zid maternice koji se grči i blokira kapilare prema stjenki maternice. Bez dotoka krvi (hrane) stjenka maternice postaje višak koji se odvaja. Grčenje mišića je ono što naš mozak prepoznaje kao bol. Bolne menstruacije poznate su i kao primarna dismenorea.</para>
<para>
 Mogu li bolne menstruacije uzrokovati neplodnost?
</para>
<para>Ukoliko imate bolne menstruacije od tinejdžerske dobi, uvijek su isto bolne i uredne, vjerojatno je sve u redu.
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Zabrinuti se trebate ako su vam menstruacije bile umjereno bolne ili "normalne", a odjednom su postale neizdržive (što se obično događa između 30. i 45. godine). Tada govorimo o sekundarnoj dismenorei, a bol mogu uzrokovati razna stanja koja zahtijevaju liječničku skrb i mogu utjecati na plodnost jer oštećuju jajovode i druge organe važne za zdravu trudnoću. Među njima su:</para>
<para>
Upalna bolest zdjelice - upala je gornjeg dijela ženskoga spolnog sustava, koja najčešće nastaje ascendentnim širenjem mikroorganizama iz donjeg dijela spolnog sustava.</para>
<para>Endometrioza - stanje koje karakterizira nalaz i rast tkiva endometrija (unutarnji sloj maternice) izvan endometrija i miometrija maternice.</para>
<para>Stoga, ako ste primijetili neke promjene u menstrualnom ciklusu, obavezno se javite ginekologu za pregled.</para>

Ako imaš teške menstruacije, imat ćeš i tešku trudnoću - istina ili mit? Površno gledajući PMS i trudnoća imaju mnogo toga zajedničkog - promjene raspoloženja, žudnja za slatkim, grčevi u abdomenu... Postoji mit da jake, bolne i obilne menstruacije znače da će žena vjerojatno imati tešku trudnoću i bolni porod. Je li to samo mit ili ima neka tajna veza?
Može se dogoditi da žene koje imaju težak PMS, obilne i bolne menstruacije, iskuse teške simptome trudnoće, no ne postoji ni jedan klinički dokaz, odnosno niti jedna studija koja bi dvoje dovodila u direktnu uzročno-posljedičnu vezu. Znači možemo govoriti više o lošoj sreći nego o znanstveno dokazanoj vezi.
Ima jedna važna poveznica između menstruacije i trudnoće, a to je hormon progesteron. Menstruacija se pojavljuje u drugom dijelu ciklusa kada je razina progesterona, poznatog i kao "hormon trudnoće" na najvišoj razini u organizmu, pa tijekom novog ciklusa pada i tako u krug. Progesteron u menstrualnom ciklusu jako varira.
No u trudnoći, razine progesterona i estrogena postepeno se povećavaju u organizmu i ne opadaju do razdoblja poslije poroda.
Bol neposredno prije i tijekom menstruacije uzrokuje maternica. Ona se krajem ciklusa priprema za primitak oplođene jajne stanice, no ukoliko se ne dogodi implantacija zametka, odnosno trudnoća, unutrašnje stjenke maternice se "ljušte" kako bi se pripremile za sljedeću menstruaciju. U tome pomaže tzv. mišićni zid maternice koji se grči i blokira kapilare prema stjenki maternice. Bez dotoka krvi (hrane) stjenka maternice postaje višak koji se odvaja. Grčenje mišića je ono što naš mozak prepoznaje kao bol. Bolne menstruacije poznate su i kao primarna dismenorea.

   Mogu li bolne menstruacije uzrokovati neplodnost?

Ukoliko imate bolne menstruacije od tinejdžerske dobi, uvijek su isto bolne i uredne, vjerojatno je sve u redu.


   Zabrinuti se trebate ako su vam menstruacije bile umjereno bolne ili "normalne", a odjednom su postale neizdržive (što se obično događa između 30. i 45. godine). Tada govorimo o sekundarnoj dismenorei, a bol mogu uzrokovati razna stanja koja zahtijevaju liječničku skrb i mogu utjecati na plodnost jer oštećuju jajovode i druge organe važne za zdravu trudnoću. Među njima su:

Upalna bolest zdjelice - upala je gornjeg dijela ženskoga spolnog sustava, koja najčešće nastaje ascendentnim širenjem mikroorganizama iz donjeg dijela spolnog sustava.
Endometrioza - stanje koje karakterizira nalaz i rast tkiva endometrija (unutarnji sloj maternice) izvan endometrija i miometrija maternice.
Stoga, ako ste primijetili neke promjene u menstrualnom ciklusu, obavezno se javite ginekologu za pregled. Jelena Kovačić 

Feeling awful stomachache.

Ako imaš teške menstruacije, imat ćeš i tešku trudnoću - istina ili mit?

<para>Najčešće je riječ o slučajevima gdje su majka i otac iz različitih zemalja pa žele da dijete odrasta s dva materinja jezika.
Druga situacija predstavlja majku i oca koji su govornici istog jezika, ali žive u inozemstvu i službeno se moraju koristiti drugim jezikom, dok je sve češći slučaj da roditelji, bez određenog razloga, djecu odlučuju od malena izložiti dvama jezicima, a najčešće je riječ o materinjem i engleskom jeziku.
</para>
<heading2>Dvojezičnost od pelena</heading2>
<para>
Neovisno o razlogu, odgoj dvojezičnog djeteta zahtjeva veliko strpljenje i razrađen plan kojeg valja poštivati kako bi rezultat bio što efikasniji. Učenje jednog i naknadno uključivanje drugog jezika nikako nije preporuka, a dvojezičnost je poželjno prakticirati od samih početaka, najkasnije do šeste godine.</para>
<para>Roditelji moraju imati na umu da mala djeca znatno brže usvajaju znanja te da ih dvojezičnost neće zbunjivati. Ona su u stanju razlikovati jedan jezik od drugoga i prilagoditi se situaciji u kojoj se jezici izmjenjuju.</para>
<para>Očekivano je da će dijete u određenim trenucima brkati jezike no razlog tome nije zbunjenost već nedostatak prave riječi u jeziku koji će dijete pokušati nadoknaditi poznatom riječju iz drugog jezika.</para>
<para>Brojna su istraživanja potvrdila blago usporavanje jezičnog razvoja kod bilingvalne djece no to ne mora biti slučaj. Prvih nekoliko godina govorenja, svakom je djetetu izazovno, a dvojezična djeca suočavaju se s ponešto većim izazovom pa je za očekivati da će smisleni govor krenuti kasnije i da će njihov vokabular biti nešto slabiji.</para>
<para>Moguće je da će, iz nekog razloga, jedan od jezika dijete preuzeti kao dominantan dok će mu drugi služiti kao pomoćni. U tim slučajevima, roditelj može potpomoći uključivanju drugog jezika nekim jednostavnim metodama.</para>
<para>Ako dijete, unatoč vježbi i stalnoj izloženosti jezicima i dalje ima velike poteškoće, moguće je da problem stvara nekakav govorni poremećaj koji se može ustanoviti pregledom kod logopeda.
</para>
<heading2>Uspješne metoda odgoja bilingvalnog djeteta</heading2>
<para>
Iako se stručnjaci ponekad razilaze u mišljenjima, iskustva roditelja pokazala su kako je najuspješnija metoda ovakvog odgoja pravilo koje nalaže da jedan roditelj priča isključivo jedan jezik s djetetom. Na taj se način spriječava umanjivanje važnosti nekog od jezika, a i dijete će ga lakše usvajati ako ga može vezati uz konkretnu osobu.</para>
<para>Ako je riječ o djetetu čiji su roditelji jednojezični, ali žive u inozemnoj sredini, s djetetom u kući valja razgovarati materinjim jezikom, a okolina (vrtić, škola, prijatelji) poticat će ga na služenje drugim jezikom. Izloženost nacionalnim kinima, televizijama i slikovnicama pomoći će mu savladati drugi jezik.</para>
<para>Posredno učenje redovito pokazuje odlične rezultate pa djetetu svakako osigurajte vlastitu biblioteku na jeziku koji je minoran i pokušajte mu svake večeri čitati priče i tražiti da vam prepriča na jeziku na kojemu je i napisana.</para>
<para>Crtani filmovi i pjesmice također su korisno sredstvo brzog usvajanja jezika, odnosno vokabulara.
Ukoliko ste u mogućnosti, dijete izložite osobama koje se služe drugim jezikom pa ga ili upišite u strani vrtić ili povjerite na čuvanje dadilji, izvornoj govornici.</para>
<para>Izbjegavajte mješanje jezika, makar dijete od vas to tražilo. Kada govorite o konkretnoj temi, odaberite jedan od jezika i u njemu ostanite cijeli razgovor. Potaknite i dijete da vam odgovara jednojezično.
Razgovarajte s bližnjima i zamolite ih da poštuju vašu odluku i prilagode se situaciji koliko god je moguće.</para>
<para>Dvojezičnost zahtjeva iznimno strpljenje i konstantnu i pravednu izloženost dvama jezicima. Pričajte, pjevajte, čitajte, zajedno osmišljavajte priče za laku noć, komentirajte situacije i krajolike te djetetu dajte mogućnost da se izrazi onako kako mu u tom trenutku dođe.</para>
<para>U početku ćete se naslušati zanimljivih kombinacija riječi ili ponavljanja jedne riječi na oba jezika, no s vremenom i ovisno o dominantnoj okolini, dijete će profilirati svoj govor i biti u stanju podjednako se koristiti dvama jezicima.</para>

Odgoj dvojezičnog djeteta: Kako si olakšati? Više je razloga zašto se roditelji odlučuju za bilingvalnost odnosno dvojezični odgoj svojega djeteta. Najčešće je riječ o slučajevima gdje su majka i otac iz različitih zemalja pa žele da dijete odrasta s dva materinja jezika.
Druga situacija predstavlja majku i oca koji su govornici istog jezika, ali žive u inozemstvu i službeno se moraju koristiti drugim jezikom, dok je sve češći slučaj da roditelji, bez određenog razloga, djecu odlučuju od malena izložiti dvama jezicima, a najčešće je riječ o materinjem i engleskom jeziku.

Dvojezičnost od pelena

Neovisno o razlogu, odgoj dvojezičnog djeteta zahtjeva veliko strpljenje i razrađen plan kojeg valja poštivati kako bi rezultat bio što efikasniji. Učenje jednog i naknadno uključivanje drugog jezika nikako nije preporuka, a dvojezičnost je poželjno prakticirati od samih početaka, najkasnije do šeste godine.
Roditelji moraju imati na umu da mala djeca znatno brže usvajaju znanja te da ih dvojezičnost neće zbunjivati. Ona su u stanju razlikovati jedan jezik od drugoga i prilagoditi se situaciji u kojoj se jezici izmjenjuju.
Očekivano je da će dijete u određenim trenucima brkati jezike no razlog tome nije zbunjenost već nedostatak prave riječi u jeziku koji će dijete pokušati nadoknaditi poznatom riječju iz drugog jezika.
Brojna su istraživanja potvrdila blago usporavanje jezičnog razvoja kod bilingvalne djece no to ne mora biti slučaj. Prvih nekoliko godina govorenja, svakom je djetetu izazovno, a dvojezična djeca suočavaju se s ponešto većim izazovom pa je za očekivati da će smisleni govor krenuti kasnije i da će njihov vokabular biti nešto slabiji.
Moguće je da će, iz nekog razloga, jedan od jezika dijete preuzeti kao dominantan dok će mu drugi služiti kao pomoćni. U tim slučajevima, roditelj može potpomoći uključivanju drugog jezika nekim jednostavnim metodama.
Ako dijete, unatoč vježbi i stalnoj izloženosti jezicima i dalje ima velike poteškoće, moguće je da problem stvara nekakav govorni poremećaj koji se može ustanoviti pregledom kod logopeda.

Uspješne metoda odgoja bilingvalnog djeteta

Iako se stručnjaci ponekad razilaze u mišljenjima, iskustva roditelja pokazala su kako je najuspješnija metoda ovakvog odgoja pravilo koje nalaže da jedan roditelj priča isključivo jedan jezik s djetetom. Na taj se način spriječava umanjivanje važnosti nekog od jezika, a i dijete će ga lakše usvajati ako ga može vezati uz konkretnu osobu.
Ako je riječ o djetetu čiji su roditelji jednojezični, ali žive u inozemnoj sredini, s djetetom u kući valja razgovarati materinjim jezikom, a okolina (vrtić, škola, prijatelji) poticat će ga na služenje drugim jezikom. Izloženost nacionalnim kinima, televizijama i slikovnicama pomoći će mu savladati drugi jezik.
Posredno učenje redovito pokazuje odlične rezultate pa djetetu svakako osigurajte vlastitu biblioteku na jeziku koji je minoran i pokušajte mu svake večeri čitati priče i tražiti da vam prepriča na jeziku na kojemu je i napisana.
Crtani filmovi i pjesmice također su korisno sredstvo brzog usvajanja jezika, odnosno vokabulara.
Ukoliko ste u mogućnosti, dijete izložite osobama koje se služe drugim jezikom pa ga ili upišite u strani vrtić ili povjerite na čuvanje dadilji, izvornoj govornici.
Izbjegavajte mješanje jezika, makar dijete od vas to tražilo. Kada govorite o konkretnoj temi, odaberite jedan od jezika i u njemu ostanite cijeli razgovor. Potaknite i dijete da vam odgovara jednojezično.
Razgovarajte s bližnjima i zamolite ih da poštuju vašu odluku i prilagode se situaciji koliko god je moguće.
Dvojezičnost zahtjeva iznimno strpljenje i konstantnu i pravednu izloženost dvama jezicima. Pričajte, pjevajte, čitajte, zajedno osmišljavajte priče za laku noć, komentirajte situacije i krajolike te djetetu dajte mogućnost da se izrazi onako kako mu u tom trenutku dođe.
U početku ćete se naslušati zanimljivih kombinacija riječi ili ponavljanja jedne riječi na oba jezika, no s vremenom i ovisno o dominantnoj okolini, dijete će profilirati svoj govor i biti u stanju podjednako se koristiti dvama jezicima. Jelena Pervan 

dječak_čita_pixabay

Odgoj dvojezičnog djeteta: Kako si olakšati?

<para>Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice
</para>
<para>Iako se ne zna točan uzrok ove, oku neugodne pojave, uvriježeno je mišljenje da se javlja zbog pojačanog rada žlijezda lojnica, a ne zbog nedostatka higijene ili zaraznih i alergijskih bolesti, kako se pogrešno pretpostavlja.</para>
<para>Tjemenica se manifestira bijelo-žućkastim ili roskastim naslagama odnosno ljuskicama, najčešće na bebinu vlasištu, a moguća je njena pojava i na obrvama, vratu i kožnim nagibima. Ljuskice bebu ne svrbe niti peckaju pa nema razloga za paniku.
</para>
<heading2>Kako liječiti tjemenicu i kada otići liječniku</heading2>
<para>
Tjemenica ne zahtjeva liječnički nadzor već pojačane higijenske mjere. Svakodnevno pranje kose blagim dječjim šamponom omekšat će ljuskice, a blago trljanje suhim i mekanim ručnikom pomoći će ih otkloniti.</para>
<para>Ako je riječ o jače priljepljenim ljuskama, poslužiti može mekana četka za bebe kojom se nježno masira pranjem omekšano vlasište i zatim ponovno ispire mlakom vodom.</para>
<para>Iako je riječ o bebicama, nema straha da će mekana četka oštetiti glavu, ako se postupak obavlja nježno.
Kada se pojavi teži oblik tjemenice, u ljekarni je dostupno mnoštvo medicinskih šampona, kremica i kupki za otklanjanje tjemenice, a najviše rezultata pokazala su sredstva na bazi biljke nevena. Neven dokazano smiruje kožu i djeluje antiupalno.</para>
<para>Stari, isprobani recepti uključuju premazivanje bebine glavice maslinovim ili bademovim uljem koje valja ostaviti da djeluje dvadesetak minuta, a potpom isprati mlakom vodom i nježno brisati toplim ručnikom.</para>
<para>Nakon skidanja ljuskica, na vlasištu će se pojaviti blago crvenilo na koje ne treba reagirati, no ako se crvenilo proširi na ostatak tijela, a koža se počne gnojiti, vjerojatno je riječ o gljivičnoj infekciji candidom.</para>
<para>Dobije li dijete temperaturu i postane razdraženo, svakako ga odvedite pedijatru koji će onda ustanoviti o kakvoj je upali riječ i ima li dijete neurodermatitis.</para>

Njega tjemenice kod beba Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice. Bebice su do trećeg mjeseca života sklone oboljeti od nimalo opasne i bezbolne boljke, infantilnog seboreičnog dermatitisa odnosno tjemenice

Iako se ne zna točan uzrok ove, oku neugodne pojave, uvriježeno je mišljenje da se javlja zbog pojačanog rada žlijezda lojnica, a ne zbog nedostatka higijene ili zaraznih i alergijskih bolesti, kako se pogrešno pretpostavlja.
Tjemenica se manifestira bijelo-žućkastim ili roskastim naslagama odnosno ljuskicama, najčešće na bebinu vlasištu, a moguća je njena pojava i na obrvama, vratu i kožnim nagibima. Ljuskice bebu ne svrbe niti peckaju pa nema razloga za paniku.

Kako liječiti tjemenicu i kada otići liječniku

Tjemenica ne zahtjeva liječnički nadzor već pojačane higijenske mjere. Svakodnevno pranje kose blagim dječjim šamponom omekšat će ljuskice, a blago trljanje suhim i mekanim ručnikom pomoći će ih otkloniti.
Ako je riječ o jače priljepljenim ljuskama, poslužiti može mekana četka za bebe kojom se nježno masira pranjem omekšano vlasište i zatim ponovno ispire mlakom vodom.
Iako je riječ o bebicama, nema straha da će mekana četka oštetiti glavu, ako se postupak obavlja nježno.
Kada se pojavi teži oblik tjemenice, u ljekarni je dostupno mnoštvo medicinskih šampona, kremica i kupki za otklanjanje tjemenice, a najviše rezultata pokazala su sredstva na bazi biljke nevena. Neven dokazano smiruje kožu i djeluje antiupalno.
Stari, isprobani recepti uključuju premazivanje bebine glavice maslinovim ili bademovim uljem koje valja ostaviti da djeluje dvadesetak minuta, a potpom isprati mlakom vodom i nježno brisati toplim ručnikom.
Nakon skidanja ljuskica, na vlasištu će se pojaviti blago crvenilo na koje ne treba reagirati, no ako se crvenilo proširi na ostatak tijela, a koža se počne gnojiti, vjerojatno je riječ o gljivičnoj infekciji candidom.
Dobije li dijete temperaturu i postane razdraženo, svakako ga odvedite pedijatru koji će onda ustanoviti o kakvoj je upali riječ i ima li dijete neurodermatitis. Jelena Pervan 

novorođenče_pixabay

Njega tjemenice kod beba

<para> Također, uključuje dvije misli koje dijete treba u jednom trenutku imati na pameti – „Autić je moj, ali je trenutno u posjedu moga brata.“ i „Kasnije će mi vratiti autić.“, što zahtjeva i razumijevanje vremena. A postoje i neke stvari koje se nikad ne dijele, poput donjeg rublja. Za jednog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ovo je poprilično puno informacija, zar ne?</para>
<para>Pa ipak, unatoč složenosti djeca mogu naučiti dijeliti, ali za to treba vremena. Pomaganje djeci da nauče dijeliti zahtjeva strpljenje i spretnost, a evo što možete očekivati i kako im pomoći.</para>
<para>
 Budite dobar uzor. Ako su roditelji skloni dijeljenju svoga vremena i stvari s drugima, djeca će to vidjeti i brže usvojiti.</para>
<para>
 Razgovarajte o osjećajima. Pitanje „Bojiš li se da nećeš svoju igračku dobiti nazad?“ pomaže djetetu da prepozna svoje osjećaje, a to s vremenom dovodi do prepoznavanja i odgovaranja na osjećaje drugih. Mala su djeca dobra kod čitanja izraza lica, ali ne i kod imenovanja osjećaja koje vide. Možete im pomoći u učenju prepoznavanja osjećaja tako da dok čitate priču pitate „Zašto zeko izgleda tužno?“ i sl.</para>
<para>
 Budite uz dijete za vrijeme igre. Kada dvoje male djece žele istu stvar, budite tamo kako biste ih naučili reagirati u takvoj situaciji. Pokušajte s ovim pristupom: „Može li se Jelena igrati s tvojim zekom kada ti završiš?“ ili ponudite izbor: „Želiš li podijeliti svoj crveni ili plavi autić s Karlom?“.</para>
<para>
 Učinite dijeljenje konkretnim. Dijeljenje je poprilično apstraktno za malu djecu. Kroz razgovor im pokušajte objasniti da će ako dovoljno pričekaju dobiti svoju igračku ili drugu posuđenu stvar nazad.</para>
<para>
 Nemojte forsirati ako će nastati problem. Ako primijetite da će zbog nenaučene vještine dijeljenja među djecom u parkiću eskalirati problemčić, radije svoje dijete zaokupite nekom drugom igračkom.</para>
<para>
 Prije zajedničkog igranja s drugom djecom porazgovarajte s djetetom. One stvari koje ne voli dijeliti ostavite kod kuće, a utvrdite koje stvari dijeli bez problema i njih ponesite na igranje.</para>
<para>
 Igračke za dvoje. Dovoljno igračaka za dvoje djece smanjuje mogućnost da će se uopće pokušati boriti za dijeljenje samo jedne.</para>
<para>
 Pohvalite dijete za uspjeh. Ako dvosatno igranje u parku završi bez i jednog natezanja „Moje, to je moje! To nije tvoje, to je moje!“, pohvalite dijete. Bit će ponosno kada vidi da ste i vi ponosni na njega i vjerojatno će se potruditi ponoviti takvo ponašanje.</para>
<para>
 Ne izigravajte spasioca. Ponekad se trebate povući korak nazad kada vidite da je nevolja među djecom na pomolu. Možete eventualno reći nešto poput: „Čini mi se da imate problem, možete li ga vas dvoje međusobno riješiti?“. Naprosto, ako intervenirate svaki put, djeca se neće naučiti snaći sama.</para>
<para>Sposobnost dijeljenja raste kako raste dječje iskustvo s tim. Pa ćete tako vjerojatno od svog djeteta doživjeti kako ne reagira kada mu dijete manje od njega uzme igračku i to je u redu, a ono zna dijeliti stvari jer je tako odraslo.</para>

Kako malo dijete naučiti dijeliti? Dijeljenje je vrlo kompleksan i djeci teže shvatljiv proces. Stvari se kroz dijeljenje mogu posuđivati ili poklanjati.  Također, uključuje dvije misli koje dijete treba u jednom trenutku imati na pameti – „Autić je moj, ali je trenutno u posjedu moga brata.“ i „Kasnije će mi vratiti autić.“, što zahtjeva i razumijevanje vremena. A postoje i neke stvari koje se nikad ne dijele, poput donjeg rublja. Za jednog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ovo je poprilično puno informacija, zar ne?
Pa ipak, unatoč složenosti djeca mogu naučiti dijeliti, ali za to treba vremena. Pomaganje djeci da nauče dijeliti zahtjeva strpljenje i spretnost, a evo što možete očekivati i kako im pomoći.

   Budite dobar uzor. Ako su roditelji skloni dijeljenju svoga vremena i stvari s drugima, djeca će to vidjeti i brže usvojiti.

   Razgovarajte o osjećajima. Pitanje „Bojiš li se da nećeš svoju igračku dobiti nazad?“ pomaže djetetu da prepozna svoje osjećaje, a to s vremenom dovodi do prepoznavanja i odgovaranja na osjećaje drugih. Mala su djeca dobra kod čitanja izraza lica, ali ne i kod imenovanja osjećaja koje vide. Možete im pomoći u učenju prepoznavanja osjećaja tako da dok čitate priču pitate „Zašto zeko izgleda tužno?“ i sl.

   Budite uz dijete za vrijeme igre. Kada dvoje male djece žele istu stvar, budite tamo kako biste ih naučili reagirati u takvoj situaciji. Pokušajte s ovim pristupom: „Može li se Jelena igrati s tvojim zekom kada ti završiš?“ ili ponudite izbor: „Želiš li podijeliti svoj crveni ili plavi autić s Karlom?“.

   Učinite dijeljenje konkretnim. Dijeljenje je poprilično apstraktno za malu djecu. Kroz razgovor im pokušajte objasniti da će ako dovoljno pričekaju dobiti svoju igračku ili drugu posuđenu stvar nazad.

   Nemojte forsirati ako će nastati problem. Ako primijetite da će zbog nenaučene vještine dijeljenja među djecom u parkiću eskalirati problemčić, radije svoje dijete zaokupite nekom drugom igračkom.

   Prije zajedničkog igranja s drugom djecom porazgovarajte s djetetom. One stvari koje ne voli dijeliti ostavite kod kuće, a utvrdite koje stvari dijeli bez problema i njih ponesite na igranje.

   Igračke za dvoje. Dovoljno igračaka za dvoje djece smanjuje mogućnost da će se uopće pokušati boriti za dijeljenje samo jedne.

   Pohvalite dijete za uspjeh. Ako dvosatno igranje u parku završi bez i jednog natezanja „Moje, to je moje! To nije tvoje, to je moje!“, pohvalite dijete. Bit će ponosno kada vidi da ste i vi ponosni na njega i vjerojatno će se potruditi ponoviti takvo ponašanje.

   Ne izigravajte spasioca. Ponekad se trebate povući korak nazad kada vidite da je nevolja među djecom na pomolu. Možete eventualno reći nešto poput: „Čini mi se da imate problem, možete li ga vas dvoje međusobno riješiti?“. Naprosto, ako intervenirate svaki put, djeca se neće naučiti snaći sama.
Sposobnost dijeljenja raste kako raste dječje iskustvo s tim. Pa ćete tako vjerojatno od svog djeteta doživjeti kako ne reagira kada mu dijete manje od njega uzme igračku i to je u redu, a ono zna dijeliti stvari jer je tako odraslo. Mateja Krizmanić 

igracka_dijeljenje_pixabay

Kako malo dijete naučiti dijeliti?

<para>Ako planirate začeće vjerojatno činite sve što možete kako biste u organizam unijeli dovoljno folne kiseline (sintetičke tvari vitamina B9) koja pomaže zdravom razvoju bebe, sprječava malformacije fetusa, kao i druge komplikacije u trudnoći, primjerice, preuranjeni porođaj te razvoj srčanih mana kod djeteta. No, moguće je da nešto posve neočekivano koči vašu sposobnost apsorbiranja ovog veoma važnog vitamina – nešto čemu se svi veselimo svake godine već sa završetkom hladnih zimskih dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Riječ je, naravno, o suncu. Čini se da postoji čudna povezanost između količine UV svijetla koji upijamo i budućeg zdravlja vaših potomaka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znanstvenici s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu analizirali su arhivske podatke preko 9000 osoba u razdoblju od 1750. do 1900. godine koji pokazuju sve najvažnije trenutke u životu tih osoba, te ih usporedili s povijesnim dokazima ciklusa solarne radijacije. Ustanovili su kako je, prosječno, životni vijek djece koja su rođena u godini s puno solarne aktivnosti (jačih UV zraka) bio 5,2 godine kraći od ostalih. Djeca u Norveškoj koja su rođena u području gdje su ljudi više izloženi UV zrakama, i čije su majke puno vremena provodile na otvorenom, imala su puno manje šanse doseći starost od dvije godine nego li djeca čije su majke bile manje izložene suncu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Puno je faktora ovdje u igri, kažu autori istraživanja, no oni se fokusiraju na sljedeće: dok UV radijacija ima pozitivni efekt na razine D vitamina u nama, ona istovremeno rezultira degradacijom vitamina B, odnosno folne kiseline, koja je potrebna za DNA sintezu, brzu diobu stanica i rast stanica embrija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Rezultati pokazuju kako previše sunčanja u trudnoći ili tik pred začeće može imati poguban utjecaj na fetus, njegov razvoj, preživljavanje i kasnije reproduktivne performanse žene", kaže koautorica istraživanja Gine Roll Skjærvø. U opasnosti su osobito svjetlopute žene koje se presele u državu s toplijom klimom s puno sunca, jer im fali urođena zaštita u koži.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Norveški znanstvenici kažu kako nema nikakve sumnje u ovo: "Zaključak našeg istraživanja jest da bi trudnice zaista trebale izbjegavati sunčanje ako žele roditi zdravu djecu." I iako se to ne odnosi na žene koje ne planiraju začeće u neko skorije vrijeme (ipak je i vitamin D veoma važan), ovo je veoma važan savjet i za sve one žene koje pokušavaju zatrudnjeti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako baš ne možete izbjeći izlaganje suncu (čak i na kraće periode) Gine Roll Skjærvø kaže kako kvalitetne sunčane kreme s visokim zaštitnim faktorom (obavezno i UVA i UVB) pomažu spriječiti ovaj negativni utjecaj. Eto još jednog razloga zašto je važno na kožu nanijeti zaštitni faktor prije sunčanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © pf30 - fotolia<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: <ulink url="http://rspb.royalsocietypublishing.org/content/royprsb/282/1801/20142032.full.pdf">http://rspb.royalsocietypublishing.org/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.self.com">self.com</ulink>
</para>

Kreme za sunčanje čuvaju plodnost i zametak u trudnoći? Čudna poveznica između sunčevih zraka i zdravlja vaše buduće djece (i unuka) Ako planirate začeće vjerojatno činite sve što možete kako biste u organizam unijeli dovoljno folne kiseline (sintetičke tvari vitamina B9) koja pomaže zdravom razvoju bebe, sprječava malformacije fetusa, kao i druge komplikacije u trudnoći, primjerice, preuranjeni porođaj te razvoj srčanih mana kod djeteta. No, moguće je da nešto posve neočekivano koči vašu sposobnost apsorbiranja ovog veoma važnog vitamina – nešto čemu se svi veselimo svake godine već sa završetkom hladnih zimskih dana.
   
Riječ je, naravno, o suncu. Čini se da postoji čudna povezanost između količine UV svijetla koji upijamo i budućeg zdravlja vaših potomaka.
   
Znanstvenici s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu analizirali su arhivske podatke preko 9000 osoba u razdoblju od 1750. do 1900. godine koji pokazuju sve najvažnije trenutke u životu tih osoba, te ih usporedili s povijesnim dokazima ciklusa solarne radijacije. Ustanovili su kako je, prosječno, životni vijek djece koja su rođena u godini s puno solarne aktivnosti (jačih UV zraka) bio 5,2 godine kraći od ostalih. Djeca u Norveškoj koja su rođena u području gdje su ljudi više izloženi UV zrakama, i čije su majke puno vremena provodile na otvorenom, imala su puno manje šanse doseći starost od dvije godine nego li djeca čije su majke bile manje izložene suncu.
   
Puno je faktora ovdje u igri, kažu autori istraživanja, no oni se fokusiraju na sljedeće: dok UV radijacija ima pozitivni efekt na razine D vitamina u nama, ona istovremeno rezultira degradacijom vitamina B, odnosno folne kiseline, koja je potrebna za DNA sintezu, brzu diobu stanica i rast stanica embrija.
   
"Rezultati pokazuju kako previše sunčanja u trudnoći ili tik pred začeće može imati poguban utjecaj na fetus, njegov razvoj, preživljavanje i kasnije reproduktivne performanse žene", kaže koautorica istraživanja Gine Roll Skjærvø. U opasnosti su osobito svjetlopute žene koje se presele u državu s toplijom klimom s puno sunca, jer im fali urođena zaštita u koži.
   
Norveški znanstvenici kažu kako nema nikakve sumnje u ovo: "Zaključak našeg istraživanja jest da bi trudnice zaista trebale izbjegavati sunčanje ako žele roditi zdravu djecu." I iako se to ne odnosi na žene koje ne planiraju začeće u neko skorije vrijeme (ipak je i vitamin D veoma važan), ovo je veoma važan savjet i za sve one žene koje pokušavaju zatrudnjeti.  
   
Ako baš ne možete izbjeći izlaganje suncu (čak i na kraće periode) Gine Roll Skjærvø kaže kako kvalitetne sunčane kreme s visokim zaštitnim faktorom (obavezno i UVA i UVB) pomažu spriječiti ovaj negativni utjecaj. Eto još jednog razloga zašto je važno na kožu nanijeti zaštitni faktor prije sunčanja.
 

Foto: © pf30 - fotolia
Izvor: http://rspb.royalsocietypublishing.org/
   
   self.com
 M.N. 

Kreme za sunčanje čuvaju plodnost i zametak u trudnoći?

<para>. Faze izbirljivosti su zamorne, ali većina djece ih preraste i odraste u zdrave tinejdžere bez većih zdravstvenih posljedica.</para>
<para>Znanstvenici su se malo pozabavili pitanjem što se nalazi iza te izbirljivosti te su otkrili da ju kod manjeg broja djece uzrokuju emocionalne brige.</para>
<para>Istraživanje je provedeno među djecom starosti od 2 do 5 godina i pokazuje kako u usporedbi s djecom koja nisu izbirljivi jelci, kod izbirljivih su dvostruko češće primjećeni problemi deficita pažnje, straha od odvajanja, socijalne tjeskobe i anksioznosti.</para>
<para>Djeca predškolskog uzrasta koja su ekstremno izbirljiva i ne žele biti čak ni blizu hrane koju ne vole, mogu imati nedijagnosticirane znakove anksioznosti i depresije. Studija je otkrila da je takve djece oko 3 %.</para>
<para>U sljedeću grupu, kojoj pripada oko 18 % djece smjestili su djecu koja prakticiraju tzv. "umjereno selektivno jedenje", odnosno jedu vrlo mali broj namirnica. I ova djeca su pod dvostruko većim rizikom od razvoja anksioznosti u naredne dvije godine.</para>
<para>Najveći broj djece spada u grupu "normalnih izbirljivaca" i tu su djeca koja odbijaju određeno povrće (vjerojatno zbog reskih ili kiselih okusa). Ova djeca obično prerastu fazu izbirljivosti kako odrastaju u tinejdžere.</para>
<para>Voditeljica istraživanja je stručnjakinja za poremećaje hranjenja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Duke, Nancy Zucker. Ona kaže kako djeca iz druge grupe, odnosno umjereno izbirljiva djeca, također mogu prerasti problem i nikada se ne susresti s emocionalnim poteškoćama, ali to će biti tema njezine sljedeće studije jer je potrebno daljnje istraživanje.</para>
<para>Studija će pomoći pedijatrima da se više posvete grupi djece koja su ekstremno izbirljiva i daje im uvid u moguće uzroke njihove izbirljivosti. Iza izbirljivosti možda je puno više od dječjeg inata ili odbijanja da jede brokulu, špinat, pa čak svu hranu osim dvije ili tri namirnice.</para>
<para>Studija može pomoći i roditeljima, da osim medicinske pomoći, pomoć potraže i kod dječjih psihologa koji će lakše utvrditi pokazuje li dijete i znakove napetosti, zabrinutosti, ima li iracionalne strahove i druge simptome anksioznosti koji se mogu manifestirati putem odbijanja hrane. Važno je napomenuti da je jedenje jedna od rijetkih stvari nad kojom djeca tako rane dobi imaju kontrolu. Kod umjereno zbirljivih mališana, dr. Zucker predlaže polagano uvođenje novih okusa, obavezne obiteljske obroke, uključivanje djece u pripremu obroka, rutinu, dobar primjer od strane roditelja i puno razgovora s djetetom kako bi se otkrilo da li ga nešto muči.</para>
<para>Ekstremna izbirljivost je 2013 dobila i stručan naziv - poremećaj izbjegavajućeg/ograničenog unosa hrane. Može se pojaviti kod djece bilo koje dobi, ali većina djece koja pokazuje simptome ujedno su hipersenzitivna na nove okuse, mirise i teksture.</para>
<para>Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa <emphasis>Pediatrics</emphasis>.</para>

Izbirljivost u jelu može biti znak emocionalnih briga kod djece Roditelji djece koja su jako izbirljiva po pitanju hrane koju žele jesti puno se nerviraju i nije im lako osmišljavati obroke koji će zadovoljiti sve nutritivne potrebe djece za zdrav rast i razvoj . Faze izbirljivosti su zamorne, ali većina djece ih preraste i odraste u zdrave tinejdžere bez većih zdravstvenih posljedica.
Znanstvenici su se malo pozabavili pitanjem što se nalazi iza te izbirljivosti te su otkrili da ju kod manjeg broja djece uzrokuju emocionalne brige.
Istraživanje je provedeno među djecom starosti od 2 do 5 godina i pokazuje kako u usporedbi s djecom koja nisu izbirljivi jelci, kod izbirljivih su dvostruko češće primjećeni problemi deficita pažnje, straha od odvajanja, socijalne tjeskobe i anksioznosti.
Djeca predškolskog uzrasta koja su ekstremno izbirljiva i ne žele biti čak ni blizu hrane koju ne vole, mogu imati nedijagnosticirane znakove anksioznosti i depresije. Studija je otkrila da je takve djece oko 3 %.
U sljedeću grupu, kojoj pripada oko 18 % djece smjestili su djecu koja prakticiraju tzv. "umjereno selektivno jedenje", odnosno jedu vrlo mali broj namirnica. I ova djeca su pod dvostruko većim rizikom od razvoja anksioznosti u naredne dvije godine.
Najveći broj djece spada u grupu "normalnih izbirljivaca" i tu su djeca koja odbijaju određeno povrće (vjerojatno zbog reskih ili kiselih okusa). Ova djeca obično prerastu fazu izbirljivosti kako odrastaju u tinejdžere.
Voditeljica istraživanja je stručnjakinja za poremećaje hranjenja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Duke, Nancy Zucker. Ona kaže kako djeca iz druge grupe, odnosno umjereno izbirljiva djeca, također mogu prerasti problem i nikada se ne susresti s emocionalnim poteškoćama, ali to će biti tema njezine sljedeće studije jer je potrebno daljnje istraživanje.
Studija će pomoći pedijatrima da se više posvete grupi djece koja su ekstremno izbirljiva i daje im uvid u moguće uzroke njihove izbirljivosti. Iza izbirljivosti možda je puno više od dječjeg inata ili odbijanja da jede brokulu, špinat, pa čak svu hranu osim dvije ili tri namirnice.
Studija može pomoći i roditeljima, da osim medicinske pomoći, pomoć potraže i kod dječjih psihologa koji će lakše utvrditi pokazuje li dijete i znakove napetosti, zabrinutosti, ima li iracionalne strahove i druge simptome anksioznosti koji se mogu manifestirati putem odbijanja hrane. Važno je napomenuti da je jedenje jedna od rijetkih stvari nad kojom djeca tako rane dobi imaju kontrolu. Kod umjereno zbirljivih mališana, dr. Zucker predlaže polagano uvođenje novih okusa, obavezne obiteljske obroke, uključivanje djece u pripremu obroka, rutinu, dobar primjer od strane roditelja i puno razgovora s djetetom kako bi se otkrilo da li ga nešto muči.
Ekstremna izbirljivost je 2013 dobila i stručan naziv - poremećaj izbjegavajućeg/ograničenog unosa hrane. Može se pojaviti kod djece bilo koje dobi, ali većina djece koja pokazuje simptome ujedno su hipersenzitivna na nove okuse, mirise i teksture.
Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa Pediatrics. Jelena Kovačić 

Girl looks with disgust for food

Izbirljivost u jelu može biti znak emocionalnih briga kod djece

<para>Najčešće se provodi kroz trudničke tečajeve , uključenjem u grupe za potporu dojenja, savjetovanje s prijateljima i drugim roditeljima. Važno je pozitivno ozračje cjelokupnog društva , pomoć, savjet i potpora u rodilištu ali i nakon dolaska kući putem patronažne službe ali i posebno osposobljenih laika. Potpora i poticanje dojenja od strane oca može puno pomoći posebno kod pojave poteškoća u fazi adaptacije .</para>
<para>Dojenje je vještina koja se uči , ona nije uvijek jednostavna i premda je urođena nekoj novorođenčadi i majkama treba više tjedana da je savladaju. Važno je da u kritičnim trenucima kada umor i nagomilane emocije vode glavnu riječ ne donosite odluku o prestanku dojenja.</para>
<para>Dojiti se prestaje zbog nedovoljno informacija i neznanja, umora, stresa, izostanka podrške obitelji te zbog poteškoća u samom procesu dojenja.</para>
<para>
 ZBOG ČEGA MAJKE NAJČEŠĆE ODUSTAJU OD DOJENJA:
</para>
<para>1. Subjektivni osjećaj nedostatka mlijeka : prvih dana po porodu nabrekle i prepune dojke u kojima kasni refleks otpuštanja mlijeka pa dijete siše nekoliko minuta prije nego se pojavi mlijeko, pomoć: kružna masaža dojke, topli oblozi prije podoja, oksitocinski sprej, nakon trećeg tjedna s pojavom zrelog mlijeka dojka postaje mekša , VAŽNO: punoća dojke nije pokazatelj količine mlijeka u njoj pomoć: dojite češće danju i noću, dojenje funkcionira po principu ponude i potražnje.</para>
<para>2. Mala količina izdojenog mlijeka: manja od objektivne djetetove potrebe prema dobi i težini; majka nikada ne izdoji toliko mlijeka koliko može povući dojenče, najčešća greška leži u pogrešnom položaju djeteta na dojci ili pogrešnoj tehnici dojenja</para>
<para>3. Plač djeteta nakon podoja; uzroka ima više, najčešće previše posisanog zraka ; pomoć: pravilna tehnika dojenja i podrigivanja dojenčeta</para>
<para>4. Učestalo buđenje noću: u prvim mjesecima života hranjenje noću doprinosi djetetovom boljem rastu i razvoju. Novorođenče ogladni već nakon 2-3 sata, ne izbjegavajte noćne podoje. Mlado dojenče koje predugo spava noću može to činiti i zbog gladi.</para>
<para/>
<para>5. Dijete odbija dojku i nemirno je na njoj: uzrok može biti od strane djeteta u vidu otežane prohodnosti nosa, davanje mlijeka na bočicu naizmjence s dojenjem može izazvati zbrku tkz. konfuziju bradavice , možda ste svojom prehranom utjecali na aromu mlijeka što može imati za posljedicu nemir na dojci.</para>
<para>6. Dijete siše često i sisanje dugo traje, nije znak da majka nema mlijeka , važno je da aktivno siše , dužina sisanja u početku je i po pola sata na jednoj dojci, kasnije sve kraće U početku ponudite obje dojke.</para>
<para>
 I na kraju ali ne manje važno:
</para>
<para>U pripremi za dojenje saznajte što više o uvjetima dojenja u rodilištu u kojem ćete se poroditi, ima li organizirani stalni boravak s djetetom ili ćete biti povremeno odvojeni ….
Ne donosite zaključke o uspješnosti dojenja nakon prvih nekoliko podoja jer oboje prolazite fazu upoznavanja, adaptacije, a u periodu ste oporavka nakon poroda.
Organizirajte obitelj da vam u početku pomogne oko svakodnevnih poslova kako bi se više vremena mogli posvetiti dojenju ali i neophodnom odmoru.
Uvijek pri ruci imajte telefonski broj patronaže, udruge za potporu dojenja, prijateljice s dobrim iskustvom dojenja , a koji će vam biti na pomoći u trenucima krize, emocionalne i tjelesne iscrpljenosti.</para>
<para>Autorica članka: dr. Diana Puževski</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Pripreme za dojenje i najčešće zamke zbog kojih majke odustaju od dojenja Edukacija oba roditelja prije i nakon rođenja djeteta veoma je važna sastavnica uspješnog dojenja. Najčešće se provodi kroz trudničke tečajeve , uključenjem u grupe za potporu dojenja, savjetovanje s prijateljima i drugim roditeljima. Važno je pozitivno ozračje cjelokupnog društva , pomoć, savjet i potpora u rodilištu ali i nakon dolaska kući putem patronažne službe ali i posebno osposobljenih laika. Potpora i poticanje dojenja od strane oca može puno pomoći posebno kod pojave poteškoća u fazi adaptacije .
Dojenje je vještina koja se uči , ona nije uvijek jednostavna i premda je urođena nekoj novorođenčadi i majkama treba više tjedana da je savladaju. Važno je da u kritičnim trenucima kada umor i nagomilane emocije vode glavnu riječ ne donosite odluku o prestanku dojenja.
Dojiti se prestaje zbog nedovoljno informacija i neznanja, umora, stresa, izostanka podrške obitelji te zbog poteškoća u samom procesu dojenja.

   ZBOG ČEGA MAJKE NAJČEŠĆE ODUSTAJU OD DOJENJA:

1. Subjektivni osjećaj nedostatka mlijeka : prvih dana po porodu nabrekle i prepune dojke u kojima kasni refleks otpuštanja mlijeka pa dijete siše nekoliko minuta prije nego se pojavi mlijeko, pomoć: kružna masaža dojke, topli oblozi prije podoja, oksitocinski sprej, nakon trećeg tjedna s pojavom zrelog mlijeka dojka postaje mekša , VAŽNO: punoća dojke nije pokazatelj količine mlijeka u njoj pomoć: dojite češće danju i noću, dojenje funkcionira po principu ponude i potražnje.
2. Mala količina izdojenog mlijeka: manja od objektivne djetetove potrebe prema dobi i težini; majka nikada ne izdoji toliko mlijeka koliko može povući dojenče, najčešća greška leži u pogrešnom položaju djeteta na dojci ili pogrešnoj tehnici dojenja
3. Plač djeteta nakon podoja; uzroka ima više, najčešće previše posisanog zraka ; pomoć: pravilna tehnika dojenja i podrigivanja dojenčeta
4. Učestalo buđenje noću: u prvim mjesecima života hranjenje noću doprinosi djetetovom boljem rastu i razvoju. Novorođenče ogladni već nakon 2-3 sata, ne izbjegavajte noćne podoje. Mlado dojenče koje predugo spava noću može to činiti i zbog gladi.

5. Dijete odbija dojku i nemirno je na njoj: uzrok može biti od strane djeteta u vidu otežane prohodnosti nosa, davanje mlijeka na bočicu naizmjence s dojenjem može izazvati zbrku tkz. konfuziju bradavice , možda ste svojom prehranom utjecali na aromu mlijeka što može imati za posljedicu nemir na dojci.
6. Dijete siše često i sisanje dugo traje, nije znak da majka nema mlijeka , važno je da aktivno siše , dužina sisanja u početku je i po pola sata na jednoj dojci, kasnije sve kraće U početku ponudite obje dojke.

   I na kraju ali ne manje važno:

U pripremi za dojenje saznajte što više o uvjetima dojenja u rodilištu u kojem ćete se poroditi, ima li organizirani stalni boravak s djetetom ili ćete biti povremeno odvojeni ….
Ne donosite zaključke o uspješnosti dojenja nakon prvih nekoliko podoja jer oboje prolazite fazu upoznavanja, adaptacije, a u periodu ste oporavka nakon poroda.
Organizirajte obitelj da vam u početku pomogne oko svakodnevnih poslova kako bi se više vremena mogli posvetiti dojenju ali i neophodnom odmoru.
Uvijek pri ruci imajte telefonski broj patronaže, udruge za potporu dojenja, prijateljice s dobrim iskustvom dojenja , a koji će vam biti na pomoći u trenucima krize, emocionalne i tjelesne iscrpljenosti.
Autorica članka: dr. Diana Puževski

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

Beautiful baby is fed mother's milk looking at camera

Pripreme za dojenje i najčešće zamke zbog kojih majke odustaju od dojenja

<para>Znanstvenici ga predano proučavaju i stalno pronalaze nove nevjerojatne pojedinosti. Stoga proučite sve činjenice i vidjet ćete zašto je majčino mlijeko tako posebno.</para>
<para>Vi ga krojite za vaše dijete…
Ne postoji loše majčino mlijeko, mada je mlijeko svake žene drugačijeg sastava. Svaka majka stvara svoje jedinstveno mlijeko. Njezina prehrana dijelom utječe na količinu prehrambenih tvari poput vitamina A, D, B-kompleksa, joda, esencijalnih masnih kiselina i dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, poput DHA.</para>
<para>
 …i ono se prilagođava vašoj bebi
</para>
<para>Majčino mlijeko nije obrok nepromjenjivog sastava. Mijenja se tijekom mjeseci dojenja, pa čak i tijekom jednog podoja, ovisno o klimatskim uvjetima i spolu Vašeg djeteta i njegovim potrebama.</para>
<para>
 …mijenja se tijekom perioda laktacije
</para>
<para>Najvažnije su promjene u prvim tjednima nakon poroda, kad se mlijeko sastavom prilagođava potrebama dojenčeta koje brzo raste.</para>
<para>Kolostrum (prvih 5 dana nakon poroda) je posebna žuta tekućina koju mliječna žlijezda stvara u malim količinama prije pravog naviranja mlijeka. Sadrži malo masti i puno proteina kako bi pomoglo bebi da brže raste. Puno je imunoloških faktora pa se naziva i imunološko mlijeko.</para>
<para>Prijelazno mlijeko (6 do 14 dana nakon poroda) je, kako to ukazuje i samo ime, mlijeko u prijelaznom razdoblju prema zrelom mlijeku. Njegov sastav s vremenom postaje sve sličniji zrelom mlijeku i poveća se količina mlijeka.</para>
<para>Zrelo mlijeko (oko dva tjedna nakon poroda) sadrži gotovo dvostruko manju količinu proteina nego kolostrum i više masti.</para>
<para>Sastav proteina Vašeg mlijeka se mijenja od prvog dana nadalje, prateći na taj način bebine potrebe tijekom rasta. Kako dijete raste sporije tijekom prvog mjeseca života, tako opada količina proteina u majčinom mlijeku.</para>
<para>
 ...mijenja se tijekom jednog podoja
</para>
<para>Na početku podoja prvo je mlijeko vodenasto kako bi beba utažila žeđ. Tijekom dojenja, postupno raste sadržaj masti i energije te doseže svoj vrhunac na kraju podoja, kako bi se zadovoljila glad.</para>
<para>
 …mijenja se u ovisnosti o klimatskim uvjetima
</para>
<para>Majčino se mlijeko prilagođava klimi: po vrućem vremenu majke stvaraju nešto više prvog, vodenijeg mlijeka da bebama ne bi uzmanjkalo tekućine.</para>
<para>
 ...mijenja se ovisno o spolu djeteta
</para>
<para>Znate li da je u Vašem mlijeku 25% više energije ako imate dječaka, nego kada biste hranili djevojčicu!</para>
<para> 
</para>
<heading4>Glavne zdravstvene prednosti majčinog mlijeka</heading4>
<para>
Vaše mlijeko opskrbljuje Vašu bebu svime što je potrebno da ona raste i razvija se normalno. To nije sve! Također pomaže u razvoju bebinog imunološkog sustava, štiti od bolesti i pruža potporu zdravom rastu.</para>
<para>
 Pomaže Vašem djetetu da izgradi svoj imunološki sustav
Nekoliko takozvanih „bifidogenih faktora“, poput dobrih bakterija, oligosaharida, visokog sadržaja sirutke i laktoze, povoljno utječe na nastajanje zdrave crijevne mikroflore, važne za razvoj zdravog imunološkog sustava.</para>
<para>
 Učvršćuje bebinu imunološku zaštitu
Različiti imunološki faktori iz majčinog mlijeka dopunjuju djetetov imunološki sustav i poboljšavaju zaštitu od bolesti. Antitijela iz mlijeka mogu štititi dojenčad od velikog broja bakterija.</para>
<para>
 Štiti zdravlje na duge staze
U zemljama u razvoju, dojenje može biti pitanje života ili smrti, a kod naroda koji su više razvijeni, bebe koje doje su zdravije od onih koje nisu:
- Manji rizik od infekcija probavnog sustava, akutnih upala uha i ozbiljnih infekcija donjeg dišnog sustava</para>
<para>- Manji rizik za astmu i atopijski dermatitis kod dojenčadi koja je nasljedno sklona tim bolestima</para>
<para>- Manji rizik od prekomjerne težine i/ili debljine tijekom djetinjstva i mladenaštva</para>
<para>- Manji rizik od dijabetesa</para>
<para>- Bolji kognitivni razvoj</para>
<para/>
<para> 
</para>
<heading4>Razvijanje okusa kod bebe</heading4>
<para>
Zadnje, ali ništa manje važno, dojenje može pomoći u razvoju osjeta okusa Vaše bebe. Ono što Vi jedete daje okus Vašem mlijeku. Stoga je majčino mlijeko prirodan dio nježnog učenja okusa - onog koje je započelo u 12. tjednu trudnoće.</para>
<para>Vaše mlijeko nije toliko blago koliko mislite! Ima široku paletu okusa dobivenu iz hrane, začina i pića koje unosite ili udišete. I, za razliku od dojenačkih mliječnih pripravaka, pruža Vašoj bebi bogati i složeni, potpuni doživljaj osjeta.</para>
<para>Uz prehranu Vašim mlijekom beba će se lakše oduprijeti ovisnosti o slatkim okusima tijekom razdoblja dohrane. Stoga, što je bogatija Vaša prehrana voćem i povrćem, to će ih lakše Vaša beba prihvatiti i zavoljeti kasnije u životu.</para>
<para>Zahvaljujući svim ovim zapanjujućim činjenicama nije čudno što majčino mlijeko jest i uvijek će biti „zlatni standard“ dojenačke prehrane. Jednostavno je nevjerojatno!</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Nevjerojatne činjenice o majčinom mlijeku Svi znamo da ništa nije usporedivo s majčinim mlijekom i njegovim dobrobitima. Uvijek je bilo i uvijek će biti najbolja prehrana za Vaše dijete. Znanstvenici ga predano proučavaju i stalno pronalaze nove nevjerojatne pojedinosti. Stoga proučite sve činjenice i vidjet ćete zašto je majčino mlijeko tako posebno.
Vi ga krojite za vaše dijete…
Ne postoji loše majčino mlijeko, mada je mlijeko svake žene drugačijeg sastava. Svaka majka stvara svoje jedinstveno mlijeko. Njezina prehrana dijelom utječe na količinu prehrambenih tvari poput vitamina A, D, B-kompleksa, joda, esencijalnih masnih kiselina i dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, poput DHA.

   …i ono se prilagođava vašoj bebi

Majčino mlijeko nije obrok nepromjenjivog sastava. Mijenja se tijekom mjeseci dojenja, pa čak i tijekom jednog podoja, ovisno o klimatskim uvjetima i spolu Vašeg djeteta i njegovim potrebama.

   …mijenja se tijekom perioda laktacije

Najvažnije su promjene u prvim tjednima nakon poroda, kad se mlijeko sastavom prilagođava potrebama dojenčeta koje brzo raste.
Kolostrum (prvih 5 dana nakon poroda) je posebna žuta tekućina koju mliječna žlijezda stvara u malim količinama prije pravog naviranja mlijeka. Sadrži malo masti i puno proteina kako bi pomoglo bebi da brže raste. Puno je imunoloških faktora pa se naziva i imunološko mlijeko.
Prijelazno mlijeko (6 do 14 dana nakon poroda) je, kako to ukazuje i samo ime, mlijeko u prijelaznom razdoblju prema zrelom mlijeku. Njegov sastav s vremenom postaje sve sličniji zrelom mlijeku i poveća se količina mlijeka.
Zrelo mlijeko (oko dva tjedna nakon poroda) sadrži gotovo dvostruko manju količinu proteina nego kolostrum i više masti.
Sastav proteina Vašeg mlijeka se mijenja od prvog dana nadalje, prateći na taj način bebine potrebe tijekom rasta. Kako dijete raste sporije tijekom prvog mjeseca života, tako opada količina proteina u majčinom mlijeku.

   ...mijenja se tijekom jednog podoja

Na početku podoja prvo je mlijeko vodenasto kako bi beba utažila žeđ. Tijekom dojenja, postupno raste sadržaj masti i energije te doseže svoj vrhunac na kraju podoja, kako bi se zadovoljila glad.

   …mijenja se u ovisnosti o klimatskim uvjetima

Majčino se mlijeko prilagođava klimi: po vrućem vremenu majke stvaraju nešto više prvog, vodenijeg mlijeka da bebama ne bi uzmanjkalo tekućine.

   ...mijenja se ovisno o spolu djeteta

Znate li da je u Vašem mlijeku 25% više energije ako imate dječaka, nego kada biste hranili djevojčicu!
 

Glavne zdravstvene prednosti majčinog mlijeka

Vaše mlijeko opskrbljuje Vašu bebu svime što je potrebno da ona raste i razvija se normalno. To nije sve! Također pomaže u razvoju bebinog imunološkog sustava, štiti od bolesti i pruža potporu zdravom rastu.

   Pomaže Vašem djetetu da izgradi svoj imunološki sustav
Nekoliko takozvanih „bifidogenih faktora“, poput dobrih bakterija, oligosaharida, visokog sadržaja sirutke i laktoze, povoljno utječe na nastajanje zdrave crijevne mikroflore, važne za razvoj zdravog imunološkog sustava.

   Učvršćuje bebinu imunološku zaštitu
Različiti imunološki faktori iz majčinog mlijeka dopunjuju djetetov imunološki sustav i poboljšavaju zaštitu od bolesti. Antitijela iz mlijeka mogu štititi dojenčad od velikog broja bakterija.

   Štiti zdravlje na duge staze
U zemljama u razvoju, dojenje može biti pitanje života ili smrti, a kod naroda koji su više razvijeni, bebe koje doje su zdravije od onih koje nisu:
- Manji rizik od infekcija probavnog sustava, akutnih upala uha i ozbiljnih infekcija donjeg dišnog sustava
- Manji rizik za astmu i atopijski dermatitis kod dojenčadi koja je nasljedno sklona tim bolestima
- Manji rizik od prekomjerne težine i/ili debljine tijekom djetinjstva i mladenaštva
- Manji rizik od dijabetesa
- Bolji kognitivni razvoj

 

Razvijanje okusa kod bebe

Zadnje, ali ništa manje važno, dojenje može pomoći u razvoju osjeta okusa Vaše bebe. Ono što Vi jedete daje okus Vašem mlijeku. Stoga je majčino mlijeko prirodan dio nježnog učenja okusa - onog koje je započelo u 12. tjednu trudnoće.
Vaše mlijeko nije toliko blago koliko mislite! Ima široku paletu okusa dobivenu iz hrane, začina i pića koje unosite ili udišete. I, za razliku od dojenačkih mliječnih pripravaka, pruža Vašoj bebi bogati i složeni, potpuni doživljaj osjeta.
Uz prehranu Vašim mlijekom beba će se lakše oduprijeti ovisnosti o slatkim okusima tijekom razdoblja dohrane. Stoga, što je bogatija Vaša prehrana voćem i povrćem, to će ih lakše Vaša beba prihvatiti i zavoljeti kasnije u životu.
Zahvaljujući svim ovim zapanjujućim činjenicama nije čudno što majčino mlijeko jest i uvijek će biti „zlatni standard“ dojenačke prehrane. Jednostavno je nevjerojatno!

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

dojenje pixabay

Nevjerojatne činjenice o majčinom mlijeku

<para>
 1
</para>
<para>Preporuka je da se dijete doji na zahtjev jer često dojenje stimulira proizvodnju mlijeka. Ono funkcionira po principu ponude i potražnje. Kako će se povećavati laktacija, to će se intervali između dojenja prvo noću, a potom i danju, polako povećavati.</para>
<para>
 2. Kako procijeniti imam li dovoljno mlijeka i napreduje li dijete dovoljno?
</para>
<para>Djetetov rast i dobitak na tjelesnoj masi najbolji su pokazatelj adekvatne količine mlijeka. U početku dojite 8-12 puta dnevno kroz 24 sata, pratite broj mokrih pelena koji bi trebao biti oko 6 dnevno nakon prvog tjedna života. U prvom tromjesečju mjesečni prirast na težini je prosječno oko 750g, a tjedni 175g, no raspon očekivanog tjednog prirasta se kreće od 120g do 240g. Zamolite patronažu da Vam izvaže dijete jednom tjedno kako bi mogli pratiti dinamiku prirasta. Vaganje na dnevnoj bazi ili nakon svakog obroka ne preporučamo.</para>
<para>
 3. Kako prepoznati rane znakove gladi novorođenčeta?
</para>
<para>Rani znakovi gladi prepoznaju se po mimici sisanja, okretanju glavice na stranu i refleksu hvatanja usnama, sisanju šaka, brzim pomicanjem oka ispod kapaka što upućuje na plitak san. Plač je kasni znak gladi i tada je dojenče već teže umiriti i podojiti.</para>
<para>
 4. Što učiniti kod bolnih i napuklih bradavica?
</para>
<para>One su u pravilu posljedica pogrešne tehnike dojenja. Nastaju zbog pogrešnog zahvaćanja dojke u smislu da dijete hvata samu bradavicu bez areole. Može biti posljedica i pogrešnog odvajanja s dojke, nepravilnog korištenja izdajalica, neadekvatnog grudnjaka, korištenja sapuna i drugih sredstava koja isušuju.</para>
<para>Prije svega revidirajte položaj i tehniku dojenja, dojenje započnite na manje bolnoj dojci, nakon dojenja na dojku nanesite manju količinu lanolina.</para>
<para>
 5. Upala dojke (mastitis) i dojenje
</para>
<para>Simptomi mastitisa su bolna i osjetljiva dojka, povišena tjelesna temperatura, poremećaj općeg stanja, iscrpljenost, zimica, bolovi u mišićima, mučnina. To je stanje koje zahtijeva odmah konzultaciju s liječnikom. NE PREKIDAJTE DOJITI DIJETE, dojite što češće. Liječnik ćeordinirati terapiju, a Vi ćete si pomoći tako da prvo pokušate dojiti na upaljenoj dojci, a ukoliko to predstavlja veliku bol, dojite na zdravoj dojci, a bolesnu izdajajte. Povećajte unos tekućine, nježno masirajte dojku, odmarajte. Infekcija ne ugrožava Vaše dijete.</para>
<para>
 6. Dojenje i ljeto, kupanje u hladnom moru, bazenu, ronjenje, korištenje zaštitnih krema za sunce
</para>
<para>Ljeti, na plaži, putovanjima, tijekom boravka van kuće, sva praktičnost dojenja dolazi do punog izražaja. Često savjetujemo majke da odgode početak dohrane do povratka s ljetovanja. Važno je znati da dojenče ljeti doji češće i kraće. Dok se isključivo doji, ne treba mu dodavati nikakvu tekućinu. Preporučamo da majka poveća svoj unosvode, nezaslađenih biljnih čajeva ili svježe cijeđenih sokova. Dojilja se može kupati u bazenu, ali preporučamo da ispere tragove klora s dojke prije podoja, može plivati u hladnom moru i to neće imati negativan upliv na količinu mlijeka. Može vježbati i intenzivno plivati, ali preporučamo to činiti nakon podoja kako bi njoj bilo ugodnije, a dojenče neće osjetiti promjenu u okusu mlijeka. Ronjenje s bocama se također ne zabranjuje jer je količina dušika koji se oslobodi u majčinom mlijeku zanemarivo mala.</para>
<para>Korištenje zaštitnih krema za sunčanje dozvoljeno je za dojilje, ali je ograničeno za dojenčad prvih šest mjeseci.</para>
<para/>
<para>
 7. Dojenje i estetika dojki
</para>
<para>Veličina, oblik i čvrstoća dojki ovise o omjeru žljezdanog, vezivnog i masnog tkiva. Sve navedeno genetski je određeno i samo dojenje nema nikakvog neželjenog upliva na izgled dojke. Problem može biti jedino u prekomjernom debljanju u tijeku trudnoće pa ga svakako valja izbjeći.</para>
<para>
 8. Treba li dojenče buditi zbog podoja?
</para>
<para>U novorođenačkoj dobi, kod djece rođene prije vremena ili rođene s malom porođajnom težinom u početku preporučamo buđenje djeteta svaka tri sata. Kod veće djece koja lijepo napreduju preporučamo da ih dojite na zahtjev.</para>
<para>
 9. Je li podoj koji traje samo par minuta dovoljan da dijete pojede potrebnu količinu mlijeka?
</para>
<para>Ima djece koja se vrlo brzo zasite pa im podoj traje oko pet minuta ili čak i manje. Ukoliko lijepo napreduju, imaju adekvatan broj mokrih pelena, zadovoljno zaspu po podoju, ne treba ih na silu buditi i forsirati dojenje. Kod prijevremeno rođene djece, djece koja sporo i lijeno sišu i brzo zaspu, treba ih tijekom podoja stimulirati na duže sisanje.</para>
<para>
 10. Dojenje i pojava prve menstruacije nakon poroda
</para>
<para>Pojava prve menstruacije nakon poroda može rezultirati prolaznim poteškoćama dojenja u vidu nemira na dojci i odbijanja dojenja. Najčešće se spominje smanjenje količine mlijeka ili promjena okusa mlijeka kao razlog, ali važno je znati da se treba normalno nastaviti dojiti.Treba ponuditi dojenčetu dojku češće, ako je jako nemirno, dati mu je u snu. Problemisu kratkotrajni i za dan-dva u pravilu nestaju.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé - <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para> </para>

Najčešća pitanja vezana uz dojenje Pedijatrica dr. Diana Puževski odgovara na najčešća pitanja mama vezana uz dojenje.

1. Dojiti na zahtjev djeteta ili po rasporedu? 
   1

Preporuka je da se dijete doji na zahtjev jer često dojenje stimulira proizvodnju mlijeka. Ono funkcionira po principu ponude i potražnje. Kako će se povećavati laktacija, to će se intervali između dojenja prvo noću, a potom i danju, polako povećavati.

   2. Kako procijeniti imam li dovoljno mlijeka i napreduje li dijete dovoljno?

Djetetov rast i dobitak na tjelesnoj masi najbolji su pokazatelj adekvatne količine mlijeka. U početku dojite 8-12 puta dnevno kroz 24 sata, pratite broj mokrih pelena koji bi trebao biti oko 6 dnevno nakon prvog tjedna života. U prvom tromjesečju mjesečni prirast na težini je prosječno oko 750g, a tjedni 175g, no raspon očekivanog tjednog prirasta se kreće od 120g do 240g. Zamolite patronažu da Vam izvaže dijete jednom tjedno kako bi mogli pratiti dinamiku prirasta. Vaganje na dnevnoj bazi ili nakon svakog obroka ne preporučamo.

   3. Kako prepoznati rane znakove gladi novorođenčeta?

Rani znakovi gladi prepoznaju se po mimici sisanja, okretanju glavice na stranu i refleksu hvatanja usnama, sisanju šaka, brzim pomicanjem oka ispod kapaka što upućuje na plitak san. Plač je kasni znak gladi i tada je dojenče već teže umiriti i podojiti.

   4. Što učiniti kod bolnih i napuklih bradavica?

One su u pravilu posljedica pogrešne tehnike dojenja. Nastaju zbog pogrešnog zahvaćanja dojke u smislu da dijete hvata samu bradavicu bez areole. Može biti posljedica i pogrešnog odvajanja s dojke, nepravilnog korištenja izdajalica, neadekvatnog grudnjaka, korištenja sapuna i drugih sredstava koja isušuju.
Prije svega revidirajte položaj i tehniku dojenja, dojenje započnite na manje bolnoj dojci, nakon dojenja na dojku nanesite manju količinu lanolina.

   5. Upala dojke (mastitis) i dojenje

Simptomi mastitisa su bolna i osjetljiva dojka, povišena tjelesna temperatura, poremećaj općeg stanja, iscrpljenost, zimica, bolovi u mišićima, mučnina. To je stanje koje zahtijeva odmah konzultaciju s liječnikom. NE PREKIDAJTE DOJITI DIJETE, dojite što češće. Liječnik ćeordinirati terapiju, a Vi ćete si pomoći tako da prvo pokušate dojiti na upaljenoj dojci, a ukoliko to predstavlja veliku bol, dojite na zdravoj dojci, a bolesnu izdajajte. Povećajte unos tekućine, nježno masirajte dojku, odmarajte. Infekcija ne ugrožava Vaše dijete.

   6. Dojenje i ljeto, kupanje u hladnom moru, bazenu, ronjenje, korištenje zaštitnih krema za sunce

Ljeti, na plaži, putovanjima, tijekom boravka van kuće, sva praktičnost dojenja dolazi do punog izražaja. Često savjetujemo majke da odgode početak dohrane do povratka s ljetovanja. Važno je znati da dojenče ljeti doji češće i kraće. Dok se isključivo doji, ne treba mu dodavati nikakvu tekućinu. Preporučamo da majka poveća svoj unosvode, nezaslađenih biljnih čajeva ili svježe cijeđenih sokova. Dojilja se može kupati u bazenu, ali preporučamo da ispere tragove klora s dojke prije podoja, može plivati u hladnom moru i to neće imati negativan upliv na količinu mlijeka. Može vježbati i intenzivno plivati, ali preporučamo to činiti nakon podoja kako bi njoj bilo ugodnije, a dojenče neće osjetiti promjenu u okusu mlijeka. Ronjenje s bocama se također ne zabranjuje jer je količina dušika koji se oslobodi u majčinom mlijeku zanemarivo mala.
Korištenje zaštitnih krema za sunčanje dozvoljeno je za dojilje, ali je ograničeno za dojenčad prvih šest mjeseci.


   7. Dojenje i estetika dojki

Veličina, oblik i čvrstoća dojki ovise o omjeru žljezdanog, vezivnog i masnog tkiva. Sve navedeno genetski je određeno i samo dojenje nema nikakvog neželjenog upliva na izgled dojke. Problem može biti jedino u prekomjernom debljanju u tijeku trudnoće pa ga svakako valja izbjeći.

   8. Treba li dojenče buditi zbog podoja?

U novorođenačkoj dobi, kod djece rođene prije vremena ili rođene s malom porođajnom težinom u početku preporučamo buđenje djeteta svaka tri sata. Kod veće djece koja lijepo napreduju preporučamo da ih dojite na zahtjev.

   9. Je li podoj koji traje samo par minuta dovoljan da dijete pojede potrebnu količinu mlijeka?

Ima djece koja se vrlo brzo zasite pa im podoj traje oko pet minuta ili čak i manje. Ukoliko lijepo napreduju, imaju adekvatan broj mokrih pelena, zadovoljno zaspu po podoju, ne treba ih na silu buditi i forsirati dojenje. Kod prijevremeno rođene djece, djece koja sporo i lijeno sišu i brzo zaspu, treba ih tijekom podoja stimulirati na duže sisanje.

   10. Dojenje i pojava prve menstruacije nakon poroda

Pojava prve menstruacije nakon poroda može rezultirati prolaznim poteškoćama dojenja u vidu nemira na dojci i odbijanja dojenja. Najčešće se spominje smanjenje količine mlijeka ili promjena okusa mlijeka kao razlog, ali važno je znati da se treba normalno nastaviti dojiti.Treba ponuditi dojenčetu dojku češće, ako je jako nemirno, dati mu je u snu. Problemisu kratkotrajni i za dan-dva u pravilu nestaju.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé - www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!

  Sponzorirani članak 

dojenje

Najčešća pitanja vezana uz dojenje

<para>
 <emphasis>Otitis externa</emphasis> ili popularno zvano <emphasis>plivačko uho</emphasis>, infekcija je vanjskog zvukovoda u ušnom kanalu koju uzrokuju raznovrsne bakterije ili gljivice. Iako je infekcija moguća tijekom cijele godine, ljeti valja biti na oprezu, pogotovo ako se dijete kupa u bazenu ili vodama stajaćicama gdje je prisustvo bakterija i gljivica znatno veće nego u moru.</para>
<para>Djeci koja mnogo vremena provode u vodi i često rone, previše vlage može iritirati uho te oštetiti tkivo u ušnom kanalu, dozvoljavajući tako bakterijama i gljivicama prolaz.</para>
<para>Voda nije jedini razlog upale uha, a potkanuti je može bilo kakvo oštećenje tkiva unutar ušnog kanala kao što su izrazito suha koža ili ekcem te češanje ušnog kanala. Neprecizno i grubo čišćenje ušiju štapićima može pogurnuti cerumen, prirodni vosak koji štiti uho i tako uzrokovati cerumenski čep koji je glavni krivac za zadržavanje vode u uhu.</para>
<para>Umetanje stranih tijela u uho također može potaknuti infekciju. Djeca koja imaju upalu srednjeg uha sklonija su oboljeti i od upale vanjskog uha jer se gnoj iz unutarnjeg dijela počinje slijevati u vanjski.
</para>
<heading2>Simptomi plivačkog uha</heading2>
<para>
Najčešći je simptom plivačkog uha bol koja se pojačava pristiskom ili povlačenjem uha. Djetetu se bol može javiti i prilikom žvakanja, a često se prije same boli i nelagode javlja jak svrbež.</para>
<para>Zbog oticanja ušnog kanala, dijete se može požaliti na nelagodan osjećaj punoće i pulsiranje, a uho izvana može nateći i postati crveno. Nije rijetkost da limfni čvorovi u blizini uha nateknu za vrijeme upale, a moguć je i iscjedak koji u početku bude proziran, a zatim postaje žućkast.</para>
<para>Sluh privremeno može biti slabiji ako iscjedak prepriječi put zvuku kroz ušni kanal. Važno je naglasiti kako upala vanjskog uha nije zarazna. Temperature i groznice također su rijetke.
</para>
<heading2>Prevencija i liječenje</heading2>
<para>
Vodite brigu o tome da dijete pri svakom izlasku iz vode nagne glavu i dobro protrese uši kako bi izbacilo višak vode. Nakon toga, uši mu lagano prebrišite suhim ručnikom.</para>
<para>Iako se čini kao dobra zaštita od upale, nikako djeci ne stavljajte čepiće, bilo vatene ili spužvaste, za vrijeme kupanja. Oni će pogurati cerumen dublje u uho, a neće spriječiti ulazak vode u ušni kanal. Štoviše, povećat će mogućnost stvaranja ugruška i zadržavanja vode u uhu.</para>
<para>Na tržištu postoji nekoliko proizvoda na prirodnoj bazi koji pomažu ublažiti neugodne simptome upale uha, a najćešće se koristi kombinacija octa i kirurške otopine za pranje koja sadržava alkohol.
Razmutite tekućinu u jednakom omjeru i djetetu ukapajte štrcaljkom uho i tako držite nekoliko sekunda te mu okrenite glavu da tekućina izađe. Alkohol svojim isparavanjem suši vlagu u uhu, a ocat je dobar saveznik u borbi protiv gljivica i bakterija.</para>
<para>Djetetu možete pomoći i stavljanjem toplih obloga na bolno uho, a za jaču bol poslužite se sirupom protiv bolova.
Ukoliko je bol neizdrživa, svakako se obratite liječniku koji će vam prepisati antibiotske kapi. Dijete će ih morati koristiti minimalno sedam dana i za to vrijeme je najbolje izbjegavati kupanje.</para>
<para>U težim slučajevima, liječnik će morati ukloniti nakupljeni gnoj iz uha kako bi kapi uopće dospjele do zvukovoda.
</para>
<heading2>Smije li se dijete kupati za vrijeme upale?</heading2>
<para>
Ukoliko vam dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Ako sami ne uspijete dovesti upalu pod kontrolu, svakako se javite dežurnoj ambulanti i započnite s antibiotskom terapijom čim prije.</para>
<para>Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Poslužiti se možete i plivaćkom kapicom.</para>

Upala vanjskog uha i kupanje u moru (ili bazenu) Skoro svaki roditelj jednom će se susresti s upalom uha svojega djeteta. Iznimno neugodna infekcija vanjskog uha češća je ljeti zbog veće izloženosti vodi. 
   Otitis externa ili popularno zvano plivačko uho, infekcija je vanjskog zvukovoda u ušnom kanalu koju uzrokuju raznovrsne bakterije ili gljivice. Iako je infekcija moguća tijekom cijele godine, ljeti valja biti na oprezu, pogotovo ako se dijete kupa u bazenu ili vodama stajaćicama gdje je prisustvo bakterija i gljivica znatno veće nego u moru.
Djeci koja mnogo vremena provode u vodi i često rone, previše vlage može iritirati uho te oštetiti tkivo u ušnom kanalu, dozvoljavajući tako bakterijama i gljivicama prolaz.
Voda nije jedini razlog upale uha, a potkanuti je može bilo kakvo oštećenje tkiva unutar ušnog kanala kao što su izrazito suha koža ili ekcem te češanje ušnog kanala. Neprecizno i grubo čišćenje ušiju štapićima može pogurnuti cerumen, prirodni vosak koji štiti uho i tako uzrokovati cerumenski čep koji je glavni krivac za zadržavanje vode u uhu.
Umetanje stranih tijela u uho također može potaknuti infekciju. Djeca koja imaju upalu srednjeg uha sklonija su oboljeti i od upale vanjskog uha jer se gnoj iz unutarnjeg dijela počinje slijevati u vanjski.

Simptomi plivačkog uha

Najčešći je simptom plivačkog uha bol koja se pojačava pristiskom ili povlačenjem uha. Djetetu se bol može javiti i prilikom žvakanja, a često se prije same boli i nelagode javlja jak svrbež.
Zbog oticanja ušnog kanala, dijete se može požaliti na nelagodan osjećaj punoće i pulsiranje, a uho izvana može nateći i postati crveno. Nije rijetkost da limfni čvorovi u blizini uha nateknu za vrijeme upale, a moguć je i iscjedak koji u početku bude proziran, a zatim postaje žućkast.
Sluh privremeno može biti slabiji ako iscjedak prepriječi put zvuku kroz ušni kanal. Važno je naglasiti kako upala vanjskog uha nije zarazna. Temperature i groznice također su rijetke.

Prevencija i liječenje

Vodite brigu o tome da dijete pri svakom izlasku iz vode nagne glavu i dobro protrese uši kako bi izbacilo višak vode. Nakon toga, uši mu lagano prebrišite suhim ručnikom.
Iako se čini kao dobra zaštita od upale, nikako djeci ne stavljajte čepiće, bilo vatene ili spužvaste, za vrijeme kupanja. Oni će pogurati cerumen dublje u uho, a neće spriječiti ulazak vode u ušni kanal. Štoviše, povećat će mogućnost stvaranja ugruška i zadržavanja vode u uhu.
Na tržištu postoji nekoliko proizvoda na prirodnoj bazi koji pomažu ublažiti neugodne simptome upale uha, a najćešće se koristi kombinacija octa i kirurške otopine za pranje koja sadržava alkohol.
Razmutite tekućinu u jednakom omjeru i djetetu ukapajte štrcaljkom uho i tako držite nekoliko sekunda te mu okrenite glavu da tekućina izađe. Alkohol svojim isparavanjem suši vlagu u uhu, a ocat je dobar saveznik u borbi protiv gljivica i bakterija.
Djetetu možete pomoći i stavljanjem toplih obloga na bolno uho, a za jaču bol poslužite se sirupom protiv bolova.
Ukoliko je bol neizdrživa, svakako se obratite liječniku koji će vam prepisati antibiotske kapi. Dijete će ih morati koristiti minimalno sedam dana i za to vrijeme je najbolje izbjegavati kupanje.
U težim slučajevima, liječnik će morati ukloniti nakupljeni gnoj iz uha kako bi kapi uopće dospjele do zvukovoda.

Smije li se dijete kupati za vrijeme upale?

Ukoliko vam dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Ako sami ne uspijete dovesti upalu pod kontrolu, svakako se javite dežurnoj ambulanti i započnite s antibiotskom terapijom čim prije.
Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Poslužiti se možete i plivaćkom kapicom. Jelena Pervan 

bolestan_dječak_pixabay

Upala vanjskog uha i kupanje u moru (ili bazenu)

<para> Mi vam možda ne možemo pomoći s jutarnjim mučninama, besanim noćima u kojima brinete jeste li spremni biti mama ili neodoljivom potrebom da svima koje sretnete ispričate tu predivnu novost, ali s računanjem termina poroda možemo.</para>
<para>Važno je napomenuti da je ova metoda pouzdana za žene s redovitim menstrualnim ciklusom od 28 dana, a samo okviran termin daje za one s nepravilnim ciklusom.</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Utvrdite prvi datum posljednje menstruacije. Ako si inače bilježite u kalendar ili aplikaciju na pametnom telefonu, ovo će biti jednostavno. Ako ne, pokušajte se prisjetiti događaja tih dana – jeste li, npr., išli na kupanje ili bili kod prijateljice. Ovaj način razmišljanja može vas podsjetiti na datum vašeg posljednjeg ciklusa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodajte 40 tjedana (280 dana) na utvrđeni datum iz prethodne stavke i upravo ste izračunali vaš predviđeni termin poroda!</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>Zapamtite, ovaj izračun je samo informativnog karaktera, a vaš liječnik će vam reći točan datum na temelju ultrazvuka koji je najtočniji kada se radi između 11. i 13. tjedna trudnoće – a kako bi se znalo kada je to, koristi se gorespomenuta metoda.</para>
<para>Ono što također trebate imati na umu jest da se samo pet posto beba zaista i rodi na svoj termin. Nažalost, vaša beba nema uvid u kalendar u kojem ste zabilježili njegov grandiozni dolazak. Pokušajte se ne vezati uz određeni datum, jer biste mogli ostati razočarani ako on prođe, a vaše dijete odluči da još nije vrijeme da se upoznate.</para>
<para>Možda ćete ovaj veliki datum htjeti čak i zadržati relativno tajnim, otkrivajući ga samo obitelji i bližim prijateljima. Taj ćete dan biti fokusirani na neke druge stvari - skakutanje na pilates lopti, prikačeni na ctg ili u trudovima – najmanje što želite je da vam počnu stizati SMS-ovi ili čak pozivi kolega, starih poznanika ili ljudi s kojima se jedva ikad čujete s pitanjima je li beba već stigla.</para>

Kako izračunati termin poroda? Rana trudnoća može biti opterećujuće i teško razdoblje, jer vas mogu preplaviti razni osjećaji, pitanja i brige. Jedna od vjerojatno prvih stvari koja će vas zanimati je kada vaša beba dolazi.  Mi vam možda ne možemo pomoći s jutarnjim mučninama, besanim noćima u kojima brinete jeste li spremni biti mama ili neodoljivom potrebom da svima koje sretnete ispričate tu predivnu novost, ali s računanjem termina poroda možemo.
Važno je napomenuti da je ova metoda pouzdana za žene s redovitim menstrualnim ciklusom od 28 dana, a samo okviran termin daje za one s nepravilnim ciklusom.

   
      Utvrdite prvi datum posljednje menstruacije. Ako si inače bilježite u kalendar ili aplikaciju na pametnom telefonu, ovo će biti jednostavno. Ako ne, pokušajte se prisjetiti događaja tih dana – jeste li, npr., išli na kupanje ili bili kod prijateljice. Ovaj način razmišljanja može vas podsjetiti na datum vašeg posljednjeg ciklusa.
   
   
      Dodajte 40 tjedana (280 dana) na utvrđeni datum iz prethodne stavke i upravo ste izračunali vaš predviđeni termin poroda!
   

Zapamtite, ovaj izračun je samo informativnog karaktera, a vaš liječnik će vam reći točan datum na temelju ultrazvuka koji je najtočniji kada se radi između 11. i 13. tjedna trudnoće – a kako bi se znalo kada je to, koristi se gorespomenuta metoda.
Ono što također trebate imati na umu jest da se samo pet posto beba zaista i rodi na svoj termin. Nažalost, vaša beba nema uvid u kalendar u kojem ste zabilježili njegov grandiozni dolazak. Pokušajte se ne vezati uz određeni datum, jer biste mogli ostati razočarani ako on prođe, a vaše dijete odluči da još nije vrijeme da se upoznate.
Možda ćete ovaj veliki datum htjeti čak i zadržati relativno tajnim, otkrivajući ga samo obitelji i bližim prijateljima. Taj ćete dan biti  fokusirani na neke druge stvari - skakutanje na pilates lopti, prikačeni na ctg ili u trudovima – najmanje što želite je da vam počnu stizati SMS-ovi ili čak pozivi kolega, starih poznanika ili ljudi s kojima se jedva ikad čujete s pitanjima je li beba već stigla. Mateja Krizmanić 

The Calendar Marks The Due Date

Kako izračunati termin poroda?

<para>
 Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta
</para>
<para>Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.</para>
<para>
 Majčino mlijeko je „živa hrana“
</para>
<para>Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.</para>
<para>
 Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta
</para>
<para>Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.</para>
<para>
 Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju
</para>
<para>Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.</para>
<para>Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.</para>
<para>Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.</para>
<para>
 Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – <ulink url="http://www.bebe-nestle.hr/prehrana-dojencadi/t/1007">www.bebe-nestle.hr</ulink> gdje možete saznati više informacija o dojenju.
</para>
<para>
 Pratite <ulink url="https://www.facebook.com/NestleBebeHrvatska">Bebe Nestlé Facebook profil</ulink> u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!
</para>
<para>
 Autorica članka: 
</para>
<para>
 Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica
</para>

Proteini nas programiraju, a sve počinje s majčinim mlijekom Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta

Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji. 
   Dojenje - zlatni standard za prehranu dojenčeta

Dojenje je zlatni standard prehrane dojenčeta, a majčino mlijeko prilagođeno je upravo djetetu kojeg majka doji Dojenje ima neosporive i dokazane pozitivne učinke kako na dojenče tako i na majku koja doji. Posljednjih je godina u porastu isticanje važnosti dojenja, a statistički podaci govore da su majke sve predanije isključivom dojenju u ovom važnom životnom razdoblju. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tako navode povećanje broja dojene djece pa je čak više od polovice dojenčadi u Hrvatskoj isključivo dojeno tijekom prvih nekoliko mjeseci života.

   Majčino mlijeko je „živa hrana“

Majčino mlijeko jedina je „živa hrana“ te se mijenja s obzirom na potrebe dojenčeta, a zanimljivo je da se promjene u sastavu događaju čak i za vrijeme samog podoja. Poznato je da tijekom laktacijskog razdoblja majčino mlijeko mijenja svoja svojstva pa tako iz oblika guste žućkaste tekućine visoke energetske vrijednosti i nutritivnog sastava, kolostruma, kroz prijelaznu fazu poprima svoj zreli oblik.
Sastav majčina mlijeka je jedinstven te osim nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj djeteta, ono sadrži i niz biološki aktivnih tvari poput enzima, hormona, faktora rasta, antitijela, imunih stanica, ali i živih mikroorganizama koji se smatraju prvim probioticima. Upravo iz ovog razloga dojenje ima nepobitno pozitivan učinak na rast, razvoj i zdravlje djeteta.

   Sastav majčinog mlijeka savršeno se poklapa s potrebama dojenčeta

Energetske i nutritivne potrebe dojenčeta rapidno se mijenjaju tijekom njegove prve godine života, zbog čega dolazi do promjene sadržaja gotovo svake sastavnice majčinog mlijeka. Istražujući sastav, pokazalo se da tijekom vremena laktacije dolazi do velike promjene upravo u udjelu proteina. Kolostrum, mlijeko koje se stvara u prvih nekoliko dana nakon poroda, sadrži izrazito visoku koncentraciju proteina koja se kreće od 3 do 4,5 g/100 kcal. To se objašnjava činjenicom da tek rođeno dijete, uz izuzetno visoku brzinu rasta, konzumira relativno male količine majčinog mlijeka. Postupno povećanje unosa majčina mlijeka i smanjena brzina rasta djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života dovodi do toga da koncentracije proteina značajno opadaju kroz sljedećih nekoliko mjeseci.

   Uloga proteina iz majčina mlijeka u rastu i razvoju

Proteini u majčinom mlijeku nemaju „samo“ ulogu hranjivih tvari, oni su mnogo više te čine najveći broj biološki aktivnih tvari koje djeluju na razvoj svih organskih sustava, a osobito razvoj imunološkog, moždanog i hormonalnog sustava. Osnovne gradivne jedinice proteina su aminokiseline. Trenutna znanstvena saznanja opisuju proteine kao „programski jezik“ koji uvelike utječe na način „metaboličkog programiranja“, odnosno rad metabolizma. Postoji, naime, preko 20 različitih aminokiselina koje se mogu međusobno spajati i kombinirati u različite duge lance te su upravo one zaslužne za stvaranje pojedinih vrsta proteina, koji tada u djetetovom organizmu djeluju kao „graditelji“, „branitelji“ ili „pomoćnici“. Veliki broj aminokiselina spada u grupu molekula koje ljudski organizam ne može sam stvoriti te ih je potrebno unositi prehranom. U dojenačkoj dobi broj esencijalnih molekula koje organizam ne može sam stvoriti znatno je veći. Majčino mlijeko sadrži sve aminokiseline i posebno „skrojene“ proteine točno prema potrebama dojenčeta, kako bi se osigurao najbolji gradivni materijal za rast i razvoj djeteta. Osim što izgrađuju gotovo sva tkiva čovjekova organizma, proteini iz majčinog mlijeka sudjeluju u probavi i iskorištavanju ostalih hranjivih tvari prisutnih u majčinom mlijeku, obrani organizma od infekcija i regulaciji rada imunološkog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja alergija.
Novija znanstvena istraživanja, među kojima se ističu ona Nestlé Nutrition Instituta, potvrđuju da proteini iz majčinog mlijeka imaju nepobitnu značajnu ulogu u razvoju djetetovog mozga, ali i u prevenciji pretilosti i s njom vezanih bolesti, poput kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Upravo iz ovog razloga proteini u majčinom mlijeku danas predstavljaju jednu od vodećih tema znanstvenog pedijatrijskog kruga.
Upravo ovaj savršen sastav i jedinstvenost majčina mlijeka nemoguće je zamijeniti kravljim mlijekom. Kravlje mlijeko ne može nadoknaditi potrebe dojenčeta, štoviše njegova upotreba kao osnovnog mlijeka u dojenačkoj dobi može imati teže posljedice na zdravlje djeteta. Iz ovog razloga krovne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) savjetuju davanje kravljeg mlijeka djetetu tek nakon navršene 1. godine života.

   Članak je preuzet sa stranica Bebe Nestlé – www.bebe-nestle.hr gdje možete saznati više informacija o dojenju.


   Pratite Bebe Nestlé Facebook profil u Tjednu dojenja i sudjelujte u nagradnim igrama!


   Autorica članka: 


   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh., klinička nutricionistica
 Sponzorirani članak 

Dojenje_bebe nestle

<para>Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvaćanje početak je rješavanja problema.
</para>
<heading2>Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?</heading2>
<para>
Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom.</para>
<para>Oboljela se djeca ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, staklenke od džemova, kartonske ambalaže i dr.
Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.</para>
<para>Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolirano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavat će unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašit će ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.</para>
<para>Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagivati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajuć odnos.
</para>
<heading2>Genetski uvjetovan poremećaj</heading2>
<para>
Znanstvenici ne znaju točan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja polučila kako je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je razina serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji krivo interpretira dobivene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti te uzrokuje iracionalnu brigu.</para>
<para>Znanost je pak uspjela dokazati kako je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u obitelji i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti iste jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.
</para>
<heading2>Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?</heading2>
<para>
Iznimno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.</para>
<para>Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva valjani tretman na nekoliko razina.
Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u toj dobi djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim natjecanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće skrivati zato što osjećaju sram.</para>
<para>Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolirati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.</para>
<para>Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ruke su mu suhe i nadražene zbog pretjeranog pranja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Potrošnja sapuna i upotreba ručnika je povećana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Povećana količina prljavog veša (koji uopće nije prljav)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zahtjevanje da vi i članovi obitelji ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Konstantan strah od bolesti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje tjelesnih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.</para>
<para>Pitajte ga da vam objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.</para>
<para>Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi.
Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih.
Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja.</para>

Kako pomoći djetetu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem? Sva djeca povremeno osjećaju strahove, iracionalne ili opravdane, ali djeca s opsesivno–kompulzivnim poremećajem brigu osjećaju neprestano, a taj ih osjećaj tjera na ponavljajuća ponašanja. Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvaćanje početak je rješavanja problema.

Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?

Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom.
Oboljela se djeca ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati  predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, staklenke od džemova, kartonske ambalaže i dr.
Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.
Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolirano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavat će unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašit će ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.
Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagivati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajuć odnos.

Genetski uvjetovan poremećaj

Znanstvenici ne znaju točan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja polučila kako je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je razina serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji krivo interpretira dobivene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti te uzrokuje iracionalnu brigu.
Znanost je pak uspjela dokazati kako je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u obitelji i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti iste jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.

Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?

Iznimno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.
Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva valjani tretman na nekoliko razina.
Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u toj dobi djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim natjecanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće skrivati zato što osjećaju sram.
Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolirati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.
Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:


   
      Ruke su mu suhe i nadražene zbog pretjeranog pranja
   
   
      Potrošnja sapuna i upotreba ručnika je povećana
   
   
      Povećana količina prljavog veša (koji uopće nije prljav)
   
   
      Zahtjevanje da vi i članovi obitelji ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom
   
   
      Konstantan strah od bolesti
   
   
      Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje tjelesnih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.)
   
   
      Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.
   


OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.
Pitajte ga da vam objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.
Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi.
Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih.
Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja. Jelena Pervan 

pranje ruku_pixabay

Kako pomoći djetetu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem?

<para> Jer zaista, nije lako ostati smiren kada dijete viče i vrišti u supermarketu, jer mu ne želite ili ne možete kupiti određenu stvar ili kad ga vidite kako tuče neko drugo dijete. Vjerovali ili ne, ove neugodne i, zapravo, potresne situacije možete izbjeći, a bez da povrijedite osjećaje svoga djeteta i naštetite njegovu samopoštovanju.</para>
<para>Pozitivno roditeljstvo bazira se na potpuno drugačijem pristupu odgoju djece od onoga koji se generacijama koristi u našem društvu – umjesto kažnjavanja nedoličnog ponašanja, naglašava se i nagrađuje dobro ponašanje. Ovo se može činiti kao vrlo mala pomoć kada svi kupci u trgovini gledaju na vas kao lošeg roditelja koji ne može stišati svoje razmaženo dijete. Pa ipak...</para>
<para>Umjesto da vičete na dijete ili mu za kaznu oduzimate ono što ste mu htjeli kupiti, duboko udahnite i pokušajte riješiti ovu nezgodnu situaciju pomoću jednog od dva pristupa pozitivnog roditeljstva koji u većini slučajeva funkcioniraju.</para>
<para>Prvi je da djetetu ponudite nagradu u vidu šetnje do obližnjeg parkića za djecu ili zajedničko igranje njegove omiljene igre kada dođete kući ukoliko se sada smiri i ponaša lijepo. Drugi je da mu u tom trenu pokušate objasniti zašto ne može dobiti sve što želi, umjesto da kažete jednostavno „ne“ i očekujete da vas bespogovorno posluša.</para>
<para>Ako i dalje ne možete izaći na kraj s djetetom, uvijek možete reći da nemate dovoljno novca i da vam gospođa na blagajni neće dati da ponesete kući ono što ne možete platiti.</para>
<para>Pozitivan pristup roditeljstvu zahtjeva postavljanje određenih pravila jer će dijete uvijek testirati i pokušavati pogurati granice. Dijete treba znati što mu je dopušteno i što vi nikako ne odobravate. Ali isto tako, dijete treba razumjeti i zašto određenu stvar ne smije učiniti, a ne samo kako bi izbjeglo sankcije koje ona nosi. Zbog toga je ključno da si osigurate dovoljno vremena za objašnjavanje djetetu zašto mu ne odobravate neke stvari te da budete sigurni da je ono razumjelo što mu govorite.</para>
<para>Možda će se dogoditi neke situacije kada ćete morati povisiti ton zbog djetetova neprimjerena ponašanja, ali ovo „oružje“ koristite kao posljednji izbor kada ste sve ostale opcije već potrošili. I u tom trenutku pobrinite se da djetetu bude jasno da je to zbog nedoličnog ponašanja, ne zato što ga ne volite.</para>
<para>Pohvalite svoje dijete kada se ponaša lijepo i nemojte se ustručavati reći mu koliko ste sretni u tom trenutku. Ako budete zanemarivali dobro ponašanje i koncentrirali se samo na kritiziranje lošeg ponašanja i djetetu će u fokusu biti samo to loše ponašanje, dok dobro neće niti primjećivati.</para>
<para>Također, ako djetetu isključivo pridajete pozornost (pa makar i vikanjem) kada je „zločesto“, tj. kada radi nešto što ne bi trebalo, ono bi moglo početi zlorabiti neprimjereno ponašanje za privlačenje vaše pažnje. Iz tog se razloga potrudite da za svoje dijete odvojite dovoljno vremena u danu kada ćete se posvetiti samo njemu. Ugasite mobitele, računala, televizore i ostale stvari koje vas mogu ometati. Sjednite zajedno, igrajte se, mazite i zabavljajte kako najviše volite.</para>
<para>I ne zaboravite, ako primijetite da imate određeni problem koji teško savladavate, nemojte se ustručavati pitati za pomoć ili savjet – to vas ne čini lošim roditeljem, baš naprotiv.</para>

Pozitivno roditeljstvo – vrlo izazovno, ali se isplati Biti dobar roditelj vjerojatno je najteži posao na svijetu, a slijediti načela pozitivnog roditeljstva može biti dodatan izazov u određenim situacijama.  Jer zaista, nije lako ostati smiren kada dijete viče i vrišti u supermarketu, jer mu ne želite ili ne možete kupiti određenu stvar ili kad ga vidite kako tuče neko drugo dijete. Vjerovali ili ne, ove neugodne i, zapravo, potresne situacije možete izbjeći, a bez da povrijedite osjećaje svoga djeteta i naštetite njegovu samopoštovanju.
Pozitivno roditeljstvo bazira se na potpuno drugačijem pristupu odgoju djece od onoga koji se generacijama koristi u našem društvu – umjesto kažnjavanja nedoličnog ponašanja, naglašava se i nagrađuje dobro ponašanje. Ovo se može činiti kao vrlo mala pomoć kada svi kupci u trgovini gledaju na vas kao lošeg roditelja koji ne može stišati svoje razmaženo dijete. Pa ipak...
Umjesto da vičete na dijete ili mu za kaznu oduzimate ono što ste mu htjeli kupiti, duboko udahnite i pokušajte riješiti ovu nezgodnu situaciju pomoću jednog od dva pristupa pozitivnog roditeljstva koji u većini slučajeva funkcioniraju.
Prvi je da djetetu ponudite nagradu u vidu šetnje do obližnjeg parkića za djecu ili zajedničko igranje njegove omiljene igre kada dođete kući ukoliko se sada smiri i ponaša lijepo. Drugi je da mu u tom trenu pokušate objasniti zašto ne može dobiti sve što želi, umjesto da kažete jednostavno „ne“ i očekujete da vas bespogovorno posluša.
Ako i dalje ne možete izaći na kraj s djetetom, uvijek možete reći da nemate dovoljno novca i da vam gospođa na blagajni neće dati da ponesete kući ono što ne možete platiti.
Pozitivan pristup roditeljstvu zahtjeva postavljanje određenih pravila jer će dijete uvijek testirati i pokušavati pogurati granice. Dijete treba znati što mu je dopušteno i što vi nikako ne odobravate. Ali isto tako, dijete treba razumjeti i zašto određenu stvar ne smije učiniti, a ne samo kako bi izbjeglo sankcije koje ona nosi. Zbog toga je ključno da si osigurate dovoljno vremena za objašnjavanje djetetu zašto mu ne odobravate neke stvari te da budete sigurni da je ono razumjelo što mu govorite.
Možda će se dogoditi neke situacije kada ćete morati povisiti ton zbog djetetova neprimjerena ponašanja, ali ovo „oružje“ koristite kao posljednji izbor kada ste sve ostale opcije već potrošili. I u tom trenutku pobrinite se da djetetu bude jasno da je to zbog nedoličnog ponašanja, ne zato što ga ne volite.
Pohvalite svoje dijete kada se ponaša lijepo i nemojte se ustručavati reći mu koliko ste sretni u tom trenutku. Ako budete zanemarivali dobro ponašanje i koncentrirali se samo na kritiziranje lošeg ponašanja i djetetu će u fokusu biti samo to loše ponašanje, dok dobro neće niti primjećivati.
Također, ako djetetu isključivo pridajete pozornost (pa makar i vikanjem) kada je „zločesto“, tj. kada radi nešto što ne bi trebalo, ono bi moglo početi zlorabiti neprimjereno ponašanje za privlačenje vaše pažnje. Iz tog se razloga potrudite da za svoje dijete odvojite dovoljno vremena u danu kada ćete se posvetiti samo njemu. Ugasite mobitele, računala, televizore i ostale stvari koje vas mogu ometati. Sjednite zajedno, igrajte se, mazite i zabavljajte kako najviše volite.
I ne zaboravite, ako primijetite da imate određeni problem koji teško savladavate, nemojte se ustručavati pitati za pomoć ili savjet – to vas ne čini lošim roditeljem, baš naprotiv. Mateja Krizmanić 

piknik_sretna_obitelj_pixabay

Pozitivno roditeljstvo – vrlo izazovno, ali se isplati

<para>Budimo iskreni, djeca trebaju granice Znatiželjni su, impulzivni i blaženo nesvjesni većine opasnosti u kojima se mogu naći, a oslanjaju se na roditelje da ih izvlače iz nevolje. Dosljedne granice djetetu pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite, ali ne treba ih uvijek graditi zabranama i izvikivanjem omraženog „Ne!“.</para>
<para>Zašto ne? Ako vam sklonost mališana za oponašanjem nije dovoljna da vas uvjeri, promotrite to onda s gledišta tantruma. Frustracija je vjerojatno najveći okidač tantruma kod male djece, a u njihovim životima frustracije ne manjka. Sada zamislite da bez alternative čujete NE na svakom drugom koraku koji pokušavate savladati. Neki mališani tada eksplodiraju u znak protesta. Oni drugi uglavnom posustaju obeshrabreni. Počinju razmišljati kako ne smiju ništa dirati niti raditi. Ovakvim pristupom gasimo dječju znatiželju, što zapravo ne želimo da se dogodi – jer djeca zbog znatiželje svaki dan uče nove stvari.</para>
<para>Dakle, donosimo nekoliko pozitivnih alternativa tom zloglasnom NE. Ali prije toga upozorenje: Nema potrebe da se ova riječ u potpunosti izbaci iz rječnika i da se bezuvjetno izbjegava. Postoje naravno situacije gdje jasno i glasno izrečeno „ne“ ima svoju nezamjenjivu ulogu, a evo kada ga možete zamijeniti nekom alternativom.</para>
<para>
 Smanjite potrebu za ovom riječi. Pogledajte svoj dom i kako je uređen. Razmislite, je li to okruženje koje je prilagođeno djetetu i njegovu boravku u njemu ili ste zbog nekih stvari prisiljeni stalno ponavljati zabranu. Preuredite vaš dom da postane sigurno mjesto za djetetovo istraživanje, a sve zabranjene i opasne stvari budu van njegova dosega – tako će vaše okruženje postati manje frustrirajuće i za vas i za dijete.</para>
<para>
 Preusmjeravanje. Držite malo dijete podalje od iskušenja da radi ono što bi inače rezultiralo vašim „Nemoj!“. Npr., ako se vaše starije dijete igra sa lego kockicama koje još nisu primjerene dobi mlađeg djeteta, kako ne biste morali zabranjivati da se i ono igra s njima i stavlja ih u usta, povedite ga da pogledate akvarij ili nešto slično u drugoj prostoriji.</para>
<para>
 Koristite cijele rečenice. „Pusti Majinu kosu!“ ili „Prestani puštati vodu u wc-u!“, djetetu daje konkretnu informaciju, za razliku od riječi „Ne!“, a dijete je upozoreno da to što radi nije u redu. Negacija glagola u rečenici je također određenija od običnog „Ne“ – „Nemoj udarati sestru!“, ali za jako malu djecu ovo može biti zbunjujuće.</para>
<para>
 Ponudite pozitivnu alternativu. Što želite da dijete učini umjesto onoga što mu je zabranjeno? Pozitivna opaska pomaže djetetu da zna kako se ponašati da dobije vaše odobrenje. Pa tako možete zamijeniti „Ne skakati!“, sa „Sjednimo za stol!“ ili „Nemoj da ti ispadne tanjur!“ sa „Nosi tanjur s obje ruke!“.</para>
<para>
 Dajte jednostavno objašnjenje. Mala djeca ne mogu pratiti komplicirana objašnjenja, ali ona jednostavna mogu razumjeti. („Udaranje televizora može ga razbiti.“ ili „To je za mamu, ne za djecu.“) Probajte upotrebljavati riječ opasnost kada ona prijeti djetetu – npr. ako se igra blizu kamina „Dođi se igrati ovdje, vatra je opasna.“</para>
<para>
 Imajte signal upozorenja. Omogućite djetetu da shvati da radi nešto što ne bi smjelo tako što ga upozorite signalom: „O, o, o!“. A zatim mu dajte i uputu što radi krivo: „Odmakni se od te police s porculanom!“</para>
<para>
 Pitajte ih za pravilo. Kada djeca prekrše pravilo koje su naučili, pitajte ih: „Gdje smo rekli da se lopta baca?“ ili „Možeš li mi pokazati kako se mazi pas?“. Ovo će djeci pomoći da se prisjete pravila ponašanja, a roditelj se ne bi trebao srditi nego im dati šansu da se isprave i učine stvar kako treba.</para>
<para>Hoće li ove strategije uvijek funkcionirati? Naravno da ne. Mala djeca zahtijevaju puno roditeljskog strpljenja jer testiraju sve granice koje su im postavljene i istražuju svijet oko sebe. Pa ipak, ako uz pomoć ovih savjeta uspijete spriječiti nekoliko tantruma, a rezultat je sretnije i suradnji sklonije dijete, zašto ne pokušati?</para>

Pozitivne alternative zabranama Ne! Nemoj! Ne može! Koliko puta ove riječi dijete čuje u danu? A koliko u tjednu? Je li onda neobično kada uzvrate roditelju s jednim takvim „NE!“?
Budimo iskreni, djeca trebaju granice. Budimo iskreni, djeca trebaju granice Znatiželjni su, impulzivni i blaženo nesvjesni većine opasnosti u kojima se mogu naći, a oslanjaju se na roditelje da ih izvlače iz nevolje. Dosljedne granice djetetu pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite, ali ne treba ih uvijek graditi zabranama i izvikivanjem omraženog „Ne!“.
Zašto ne? Ako vam sklonost mališana za oponašanjem nije dovoljna da vas uvjeri, promotrite to onda s gledišta tantruma. Frustracija je vjerojatno najveći okidač tantruma kod male djece, a u njihovim životima frustracije ne manjka. Sada zamislite da bez alternative čujete NE na svakom drugom koraku koji pokušavate savladati. Neki mališani tada eksplodiraju u znak protesta. Oni drugi uglavnom posustaju obeshrabreni. Počinju razmišljati kako ne smiju ništa dirati niti raditi. Ovakvim pristupom gasimo dječju znatiželju, što zapravo ne želimo da se dogodi – jer djeca zbog znatiželje svaki dan uče nove stvari.
Dakle, donosimo nekoliko pozitivnih alternativa tom zloglasnom NE. Ali prije toga upozorenje: Nema potrebe da se ova riječ u potpunosti izbaci iz rječnika i da se bezuvjetno izbjegava. Postoje naravno situacije gdje jasno i glasno izrečeno „ne“ ima svoju nezamjenjivu ulogu, a evo kada ga možete zamijeniti nekom alternativom.

   Smanjite potrebu za ovom riječi. Pogledajte svoj dom i kako je uređen. Razmislite, je li to okruženje koje je prilagođeno djetetu i njegovu boravku u njemu ili ste zbog nekih stvari prisiljeni stalno ponavljati zabranu. Preuredite vaš dom da postane sigurno mjesto za djetetovo istraživanje, a sve zabranjene i opasne stvari budu van njegova dosega – tako će vaše okruženje postati manje frustrirajuće i za vas i za dijete.

   Preusmjeravanje. Držite malo dijete podalje od iskušenja da radi ono što bi inače rezultiralo vašim „Nemoj!“. Npr., ako se vaše starije dijete igra sa lego kockicama koje još nisu primjerene dobi mlađeg djeteta, kako ne biste morali zabranjivati da se i ono igra s njima i stavlja ih u usta, povedite ga da pogledate akvarij ili nešto slično u drugoj prostoriji.

   Koristite cijele rečenice. „Pusti Majinu kosu!“ ili „Prestani puštati vodu u wc-u!“, djetetu daje konkretnu informaciju, za razliku od riječi „Ne!“, a dijete je upozoreno da to što radi nije u redu. Negacija glagola u rečenici je također određenija od običnog „Ne“ – „Nemoj udarati sestru!“, ali za jako malu djecu ovo može biti zbunjujuće.

   Ponudite pozitivnu alternativu. Što želite da dijete učini umjesto onoga što mu je zabranjeno? Pozitivna opaska pomaže djetetu da zna kako se ponašati da dobije vaše odobrenje. Pa tako možete zamijeniti „Ne skakati!“, sa „Sjednimo za stol!“ ili „Nemoj da ti ispadne tanjur!“ sa „Nosi tanjur s obje ruke!“.

   Dajte jednostavno objašnjenje. Mala djeca ne mogu pratiti komplicirana objašnjenja, ali ona jednostavna mogu razumjeti. („Udaranje televizora može ga razbiti.“ ili „To je za mamu, ne za djecu.“) Probajte upotrebljavati riječ opasnost kada ona prijeti djetetu – npr. ako se igra blizu kamina „Dođi se igrati ovdje, vatra je opasna.“

   Imajte signal upozorenja. Omogućite djetetu da shvati da radi nešto što ne bi smjelo tako što ga upozorite signalom: „O, o, o!“. A zatim mu dajte i uputu što radi krivo: „Odmakni se od te police s porculanom!“

   Pitajte ih za pravilo. Kada djeca prekrše pravilo koje su naučili, pitajte ih: „Gdje smo rekli da se lopta baca?“ ili „Možeš li mi pokazati kako se mazi pas?“. Ovo će djeci pomoći da se prisjete pravila ponašanja, a roditelj se ne bi trebao srditi nego im dati šansu da se isprave i učine stvar kako treba.
Hoće li ove strategije uvijek funkcionirati? Naravno da ne. Mala djeca zahtijevaju puno roditeljskog strpljenja jer testiraju sve granice koje su im postavljene i istražuju svijet oko sebe. Pa ipak, ako uz pomoć ovih savjeta uspijete spriječiti nekoliko tantruma, a rezultat je sretnije i suradnji sklonije dijete, zašto ne pokušati? Mateja Krizmanić 

Mother talking with son. Children upbringing.

Pozitivne alternative zabranama

<para>. Pedijatri preporučuju dojenje barem prvih šest mjeseci bebina života, no idealno bi bilo da se dijete uz dohranu hrani majčinim mlijekom do prvog rođendana, a ako to uvjeti dozvoljavaju, čak i nakon toga.</para>
<para>O dojenju je provedeno na tisuće istraživanja i gotovo sva pokazuju samo pozitivni utjecaj na bebu. Posljednjih godina u središtu su dva pitanja - kakav je sastav majčina mlijeka i kako se majčino mlijeko ponaša u bebinu probavnom sustavu. Naime, majčino mlijeko je hrana od koje beba raste i gradi imunitet, pa ne čudi da je način na koji se ono apsorbira u probavnom sustavu, u središtu zanimanja znanstvenika.</para>
<para>Ovo je vrlo važno i proizvođačima adaptirane hrane. Naime, majkama koje ne mogu dojiti i čije su bebe "osuđene" na adaptirano mlijeko, žele ponuditi formule koje su što je moguće više sličnije sastavu majčina mlijeka.</para>
<para>Naravno, majčino mlijeko je čarobni napitak stvoren od prirode i teško da će ga znanost ikada do kraja moći "iskopirati", ali otkrića idu sve dalje i adaptirana mlijeka postaju sve bolja i kvalitetnija. Posebno ona koja su namijenjena prerano rođenim bebama.</para>
<para>Ono što je znanost do sad otkrila je da su tzv. dobre bakterije (poznate i kao probiotici) u bebinu probavnom sustavu ključne za zdravlje beba, odnosno izgradnju njihovog imuniteta.
</para>
<para>Dojenje već godinama proučava dr. Katie Hinde, antropologinja i profesorica na <emphasis>Sveučilištu Harvard, </emphasis>te u svom novom članku na tu temu objašnjava kako
bakterijske zajednice ili mikrobiomi utječu na imunološki sustav beba, pomažu im probaviti hranu, a najnovija istraživanja otkrila su kako neke bakterije iz probavnog sustava izlučuju kemijske spojeve s kojima direktno "komuniciraju" s bebinim mozgom tj. utječu na razvoj bebina mozga.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>
</para>
<para>Dosadašnja istraživanja potvrđivala su pozitivni učinak dojenja na dugoročno zdravlje bebe, ali nisu dala odgovor na pitanje zašto, odnosno na koji način se to događa. Malo je do sad bilo studija koje bi rasvijetlile misterij čudotvornog sastava majčina mlijeka i kako se ono ponaša u bebinom organizmu. Sastav majčina mlijeka različit je od majke do majke, ali znanost još uvijek ne zna koliko je to važno. Proizvodi li svaka mama mlijeko koje je posebno kreirano samo za njezino dijete i njegove individualne potrebe te u skladu s njegovim genetskim nasljeđem? Ovo je samo jedno od pitanja o čudesnom napitku - majčinu mlijeku.</para>
<para>Do sad je poznato da majčino mlijeko sadrži mnogo veću koncentraciju i različite šećere zvane oligosaharidi, od mlijeka drugih primata (naših najbližih evolucijskih rođaka). Ti šećeri se ne mogu razgraditi u ljudskom organizmu, pa prođu kroz bebin probavni sustav, dolaze u crijeva i tamo se njima hrane trilijuni bakterija. U prisutnosti tih šećera iz majčina mlijeka, posebno cvjetaju i množe se baketrije roda Bifidobacterium. Kada se ovaj rod bakterija "najede" šećera oligosaharida, one počinju proizvoditi kratkolančane masne kiseline. Te masne kiseline pak se talože kao zaštitni sloj u probavnom sustavu i grade imunološki sustav, primjerice, obranu su od raznih alergija i infekcija.</para>
<para>Zapanjujuće je otkriće da svaka mama proizvodi oligosaharide različitih struktura, a to sve ovisi o njezinu genetskom nasljeđu. Ovo je vrlo zanimljivo jer bi u budućnosti prerano rođene bebe mogle dobivati mlijeko s vrlo specifično prilagođenim sastavom nutrijenata.</para>
<para>Čini se kako je ključ za dugoročno zdravlje čovjeka upravo u prvoj hrani koju dobiva, kada njegovi organski sustavi i imunitet započinju svoj razvoj i trebaju im vrlo specifični nutrijenti. Njih ima samo mama, odnosno majčino mlijeko što bi ujedno potvrdilo na tisuće istraživanja koja kažu kako su dojena djeca kao odrasli ljudi zdraviji, otporniji, dugovječniji, zadovoljniji, pa čak i uspješniji.</para>
<para> </para>

Majčino mlijeko: čudesni napitak u središtu znanstvenih istraživanja Majčino mlijeko je najbolja hrana za bebu kojoj treba puno energije, hranjivih tvari, vitamina, minerala, masnoća i drugih nutrijenata u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja odmah po dolasku na svijet . Pedijatri preporučuju dojenje barem prvih šest mjeseci bebina života, no idealno bi bilo da se dijete uz dohranu hrani majčinim mlijekom do prvog rođendana, a ako to uvjeti dozvoljavaju, čak i nakon toga.
O dojenju je provedeno na tisuće istraživanja i gotovo sva pokazuju samo pozitivni utjecaj na bebu. Posljednjih godina u središtu su dva pitanja - kakav je sastav majčina mlijeka i kako se majčino mlijeko ponaša u bebinu probavnom sustavu. Naime, majčino mlijeko je hrana od koje beba raste i gradi imunitet, pa ne čudi da je način na koji se ono apsorbira u probavnom sustavu, u središtu zanimanja znanstvenika.
Ovo je vrlo važno i proizvođačima adaptirane hrane. Naime, majkama koje ne mogu dojiti i čije su bebe "osuđene" na adaptirano mlijeko, žele ponuditi formule koje su što je moguće više sličnije sastavu majčina mlijeka.
Naravno, majčino mlijeko je čarobni napitak stvoren od prirode i teško da će ga znanost ikada do kraja moći "iskopirati", ali otkrića idu sve dalje i adaptirana mlijeka postaju sve bolja i kvalitetnija. Posebno ona koja su namijenjena prerano rođenim bebama.
Ono što je znanost do sad otkrila je da su tzv. dobre bakterije (poznate i kao probiotici) u bebinu probavnom sustavu ključne za zdravlje beba, odnosno izgradnju njihovog imuniteta.

Dojenje već godinama proučava dr. Katie Hinde, antropologinja i profesorica na Sveučilištu Harvard, te u svom novom članku na tu temu objašnjava kako
bakterijske zajednice ili mikrobiomi utječu na imunološki sustav beba, pomažu im probaviti hranu, a najnovija istraživanja otkrila su kako neke bakterije iz probavnog sustava izlučuju kemijske spojeve s kojima direktno "komuniciraju" s bebinim mozgom tj. utječu na razvoj bebina mozga.

   

Dosadašnja istraživanja potvrđivala su pozitivni učinak dojenja na dugoročno zdravlje bebe, ali nisu dala odgovor na pitanje zašto, odnosno na koji način se to događa. Malo je do sad bilo studija koje bi rasvijetlile misterij čudotvornog sastava majčina mlijeka i kako se ono ponaša u bebinom organizmu. Sastav majčina mlijeka različit je od majke do majke, ali znanost još uvijek ne zna koliko je to važno. Proizvodi li svaka mama mlijeko koje je posebno kreirano samo za njezino dijete i njegove individualne potrebe te u skladu s njegovim genetskim nasljeđem? Ovo je samo jedno od pitanja o čudesnom napitku - majčinu mlijeku.
Do sad je poznato da majčino mlijeko sadrži mnogo veću koncentraciju i različite šećere zvane oligosaharidi, od mlijeka drugih primata (naših najbližih evolucijskih rođaka). Ti šećeri se ne mogu razgraditi u ljudskom organizmu, pa prođu kroz bebin probavni sustav, dolaze u crijeva i tamo se njima hrane trilijuni bakterija. U prisutnosti tih šećera iz majčina mlijeka, posebno cvjetaju i množe se baketrije roda Bifidobacterium. Kada se ovaj rod bakterija "najede" šećera oligosaharida, one počinju proizvoditi kratkolančane masne kiseline. Te masne kiseline pak se talože kao zaštitni sloj u probavnom sustavu i grade imunološki sustav, primjerice, obranu su od raznih alergija i infekcija.
Zapanjujuće je otkriće da svaka mama proizvodi oligosaharide različitih struktura, a to sve ovisi o njezinu genetskom nasljeđu. Ovo je vrlo zanimljivo jer bi u budućnosti prerano rođene bebe mogle dobivati mlijeko s vrlo specifično prilagođenim sastavom nutrijenata.
Čini se kako je ključ za dugoročno zdravlje čovjeka upravo u prvoj hrani koju dobiva, kada njegovi organski sustavi i imunitet započinju svoj razvoj i trebaju im vrlo specifični nutrijenti. Njih ima samo mama, odnosno majčino mlijeko što bi ujedno potvrdilo na tisuće istraživanja koja kažu kako su dojena djeca kao odrasli ljudi zdraviji, otporniji, dugovječniji, zadovoljniji, pa čak i uspješniji.
  Jelena Kovačić 

Majčino mlijeko: čudesni napitak u središtu znanstvenih istraživanja

<para>Mnogim se tako trudnicama savjetuje da čim saznaju za trudnoću, svojeg kućnog ljubimca maknu iz kuće. Takvi radikalni potezi nemaju smisla, ali neke mjere opreza zasigurno se trebaju primjeniti na vrijeme kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice za zdravlje majke i fetusa.</para>
<para>Ono što se svakako ne preporučuje jest udomljavati ili primati životinje s ulice za vrijeme trudnoće. Općenito, nabavljanje ljubimca po prvi put nije poželjno u u ovom periodu jer životinja zahtjeva pažnju i određeni proces prilagodbe koji u trudnoći može biti zahtjevan.
</para>
<heading2>Mačka u trudnoći</heading2>
<para>
Umiljate mace dobri su ljubimci za trudnice, pogotovo ako žena mora mirovati ili pati od izraženih mučnina u prvim mjesecima. Samostalne su i ne zahtjevaju veliku brigu, a vole se maziti i opuštati uz ljude.
Ipak, mačke su prenositelji parazitske bolesti toksoplazmoza koju uzrokuje protozoon <emphasis>Toxoplasma gondii</emphasis>. U narodu poznata kao <emphasis>mačkitis</emphasis>, bolest se prenosi putem fekalija, a ponekad i zračno.</para>
<para>Utješno je to što, ukoliko je mačka dugo vremena u obitelji, ukućani su zasigurno već preboljeli bolest i razvili imunitet na nju što znači da opasnosti nema. Manifestira se slično kao i obična prehlada pa ukoliko niste sigurni jeste li odbolovali, najsigurnije je mačku odvesti na pregled veterinaru i ustanoviti je li zaražena.</para>
<para>Za vrijeme trudnoće, neka mačka ne napušta stan jer zaraziti se može sirovim mesom ili pticama i glodavcima.</para>
<para>Ako je ikako moguće, čišćenje mačjeg zahoda prepustite nekome drugome, a ukoliko morate čistiti sami, obvezno koristite rukavice. Ako mačka obavlja nužu u vrtu, obvezno je za vrijeme trudnoće naučite da to čini u stanu kako na šapama ne bi donijela ostatke fekalija u stan.</para>
<para>Macu hranite isključivo konzerviranom hranom kako bi ste izbjegli kontaminaciju parazitom iz nedovoljno kuhanog mesa.
</para>
<heading2>Ptice i psi</heading2>
<para>
Pas će trudnicu natjerati da više šeće i provodi vrijeme u prirodi što nikako nije na odmet. Ako je mazan, draganje s psom pomoći će opustiti ženu koja iščekuje porod i novi život koji se na trenutke može činiti zastrašujuć.</para>
<para>Ne bi bilo loše testirati ga na parazite i napraviti jedan kontrolni pregled nakon vijesti o trudnoći.
Ono na što valja obratiti pozornost, posebno kod većih pasa, je njihovo nekontrolirano i snažno skakanje koje vas može ozlijediti, a veliki će mu trbuh biti posebno zanimljiv.</para>
<para>Psa treba već u trudnoći polagano dresirati i pripremati na bebin dolazak, dati mu do znanja koje granice ne smije prijeći.</para>
<para>Pernati ljubimci također trebaju proći kontrolni pregled nakon što saznate za trudnoću, a čišćenje krletki i nastambi poželjno je prepustiti nekome drugome. Nakon svakog kontakta s pticom ili kavezom, važno je temeljito oprati ruke jer ptice mogu biti prijenosnici težih infekcija poput <emphasis>salmonele, klamidije</emphasis> i campylobactera.
</para>
<heading2>Reptili i glodavci</heading2>
<para>
Gušteri, zmije i kornjače nisu preporučljivi ljubimci za vrijeme trudnoće kao ni do djetetove pete godine. Česti su prijenosnici opasne <emphasis>salmonelle</emphasis> koja uzrokuje teške probavne simptome, a može i uvelike zakomplicirati trudnoću.</para>
<para>Ako nemate kome povjeriti vaše reptile na čuvanje, mjere opreza prilikom hranjenja i čišćenja moraju biti na nivou.
Ne puštajte ih da šetaju po kući ili da prolaze blizu vaše hrane. Ukoliko ih čistite u kadi, obvezno iza toga kadu isperite antibakterijskim i antimikrobnim sredstvima.</para>
<para>Isto pravilo vrijedi i za hrčke, miševe i druge ljubimce iz porodice glodavaca. Nije ih preporučljivo imati u trudnoći kao ni u djetetovu ranu djetinjstvu. Iako nisu nositelji, glodavci mogu biti prijenosnici opasnog <emphasis>LCM</emphasis> virusa koji može uzrokovati pobačaj i teška fizička oštećenja djeteta.</para>

Kućni ljubimci i trudnice: Na što trebate pripaziti? Trudnice, a posebno prvorotkinje, izložene su brojnim savjetima svojih bližnjih, a neki od njih potpuno su nesuvisli. Mnogim se tako trudnicama savjetuje da čim saznaju za trudnoću, svojeg kućnog ljubimca maknu iz kuće. Takvi radikalni potezi nemaju smisla, ali neke mjere opreza zasigurno se trebaju primjeniti na vrijeme kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice za zdravlje majke i fetusa.
Ono što se svakako ne preporučuje jest udomljavati ili primati životinje s ulice za vrijeme trudnoće. Općenito, nabavljanje ljubimca po prvi put nije poželjno u u ovom periodu jer životinja zahtjeva pažnju i određeni proces prilagodbe koji u trudnoći može biti zahtjevan.

Mačka u trudnoći

Umiljate mace dobri su ljubimci za trudnice, pogotovo ako žena mora mirovati ili pati od izraženih mučnina u prvim mjesecima. Samostalne su i ne zahtjevaju veliku brigu, a vole se maziti i opuštati uz ljude.
Ipak, mačke su prenositelji parazitske bolesti toksoplazmoza koju uzrokuje protozoon Toxoplasma gondii. U narodu poznata kao mačkitis, bolest se prenosi putem fekalija, a ponekad i zračno.
Utješno je to što, ukoliko je mačka dugo vremena u obitelji, ukućani su zasigurno već preboljeli bolest i razvili imunitet na nju što znači da opasnosti nema. Manifestira se slično kao i obična prehlada pa ukoliko niste sigurni jeste li odbolovali, najsigurnije je mačku odvesti na pregled veterinaru i ustanoviti je li zaražena.
Za vrijeme trudnoće, neka mačka ne napušta stan jer zaraziti se može sirovim mesom ili pticama i glodavcima.
Ako je ikako moguće, čišćenje mačjeg zahoda prepustite nekome drugome, a ukoliko morate čistiti sami, obvezno koristite rukavice. Ako mačka obavlja nužu u vrtu, obvezno je za vrijeme trudnoće naučite da to čini u stanu kako na šapama ne bi donijela ostatke fekalija u stan.
Macu hranite isključivo konzerviranom hranom kako bi ste izbjegli kontaminaciju parazitom iz nedovoljno kuhanog mesa.

Ptice i psi

Pas će trudnicu natjerati da više šeće i provodi vrijeme u prirodi što nikako nije na odmet. Ako je mazan, draganje s psom pomoći će opustiti ženu koja iščekuje porod i novi život koji se na trenutke može činiti zastrašujuć.
Ne bi bilo loše testirati ga na parazite i napraviti jedan kontrolni pregled nakon vijesti o trudnoći.
Ono na što valja obratiti pozornost, posebno kod većih pasa, je njihovo nekontrolirano i snažno skakanje koje vas može ozlijediti, a veliki će mu trbuh biti posebno zanimljiv.
Psa treba već u trudnoći polagano dresirati i pripremati na bebin dolazak, dati mu do znanja koje granice ne smije prijeći.
Pernati ljubimci također trebaju proći kontrolni pregled nakon što saznate za trudnoću, a čišćenje krletki i nastambi poželjno je prepustiti nekome drugome. Nakon svakog kontakta s pticom ili kavezom, važno je temeljito oprati ruke jer ptice mogu biti prijenosnici težih infekcija poput salmonele, klamidije i campylobactera.

Reptili i glodavci

Gušteri, zmije i kornjače nisu preporučljivi ljubimci za vrijeme trudnoće kao ni do djetetove pete godine. Česti su prijenosnici opasne salmonelle koja uzrokuje teške probavne simptome, a može i uvelike zakomplicirati trudnoću.
Ako nemate kome povjeriti vaše reptile na čuvanje, mjere opreza prilikom hranjenja i čišćenja moraju biti na nivou.
Ne puštajte ih da šetaju po kući ili da prolaze blizu vaše hrane. Ukoliko ih čistite u kadi, obvezno iza toga kadu isperite antibakterijskim i antimikrobnim sredstvima.
Isto pravilo vrijedi i za hrčke, miševe i druge ljubimce iz porodice glodavaca. Nije ih preporučljivo imati u trudnoći kao ni u djetetovu ranu djetinjstvu. Iako nisu nositelji, glodavci mogu biti prijenosnici opasnog LCM virusa koji može uzrokovati pobačaj i teška fizička oštećenja djeteta. Jelena Pervan 

pas zena tablet pixabay

Kućni ljubimci i trudnice: Na što trebate pripaziti?

<para> Otprilike svaki roditelj se u nekom trenutku zapita treba li popuštati djetetu u igrama. Kratak odgovor? Ponekad. A evo i detaljnijeg objašnjenja.</para>
<para>Mala djeca zapravo nisu usmjerena na pobjedu ili poraz, oni igru shvaćaju kao igru i zabavu. U drugoj djeci ne vide konkurente, iako tu i tamo nekog ugrizu. U ovom periodu oni se uče igrati s drugima, kako bi kasnije mogli igrati protiv njih.</para>
<para>Tek u predškolskoj dobi djeca počinju shvaćati konkurenciju. Jednostavno i mirno međusobno igranje pohvalno je za malu djecu, ali predškolci bi trebali naučiti igrati po pravilima, držati ih se i ne ljutiti se ako ne idu njima u prilog.</para>
<para>
 Nije važna pobjeda ili poraz, nego naučiti dijete kako se nositi s njima
</para>
<para>Nakon što je dijete naučilo pravila i osjetilo sjajan osjećaj pobjede, vrijeme je da sagledate malo širu sliku. Igre su samo mali dio života i zato je važno naučiti dijete pobjeđivati, ali i gubiti. Svoj poraz prihvatite dostojanstveno i djetetu primjerom pokažite kako se treba ponašati.</para>
<para>Dakle, dijete vas treba ponekad pobijediti da bi se osvjedočilo da vi uživate u igri, neovisno o rezultatu, tj. porazu. A nekada treba i roditelj pobijediti da dijete vidi kako je nositi se s porazom i dostojanstveno čestitati protivniku na dobroj partiji.</para>
<para>
 Dakle, treba pustiti dijete da pobijedi nekad?
</para>
<para>Da, ponekad to učinite. Dijete će tako imati mogućnost vidjeti ponašanje dobrog pobjednika, ali i gubitnika. A isto tako će i samo biti u mogućnosti osjetiti obje strane medalje. Također, nemojte na najočigledniji način prepuštati pobjedu djetetu, ono će se osjećati bolje ako se ipak bude moralo potruditi oko svojega uspjeha.</para>
<para>Ovo će biti možda malo teže izvedivo ako igrate igru u kojoj veliku ulogu ima fizička sprema, snaga ili veličina – stoga se možete prebaciti na neku igru gdje će dijete promišljanjem pobijediti ili jednostavno zato što ima više sreće.</para>
<para>
 Kako se nositi s malim ogorčenim gubitnikom?
</para>
<para>Ako primijetite da se dijete od bijesa ne može nositi s porazom, pokušajte mu to reći, ali bez prizvuka osude. Jednostavno „Čini se da te nepobjeđivanje čini frustriranim“ trebalo bi pomoći vam započeti razgovor. Mirnim tonom, bez suvišnog osuđivanja ga podsjetite da bi igre trebale biti zabavne i podsjetite ga na pozitivne strane (lijepo se družite, provodite vrijeme zajedno, zabavljate se, itd.). Umjesto da spominjete kako nitko ne voli ogorčene gubitnike, radije se usredotočite na to da mu budete primjer kako bi se pobjednik trebao ponašati.</para>
<para>
 Kako se nositi s neuspjehom upornog djeteta?
</para>
<para>Ako primijetite da dijete u nekoj igri jednostavno nije dobro, ali se trudi pobijediti na sve moguće načine – podsjetite ga da je svatko u nečemu dobar i da je sasvim u redu u nekim drugim stvarima podbaciti. Objasnite mu da je svatko od nas jedinstven, drugačiji i poseban, te da svatko ima neke svoje talente. Najbolji način da objasnite djetetu da je u redu polučiti neuspjeh je da ga podsjetite na vaš vlastiti primjer, kada vam, recimo, nisu uspjele palačinke ili niste znali sastaviti ormarić.</para>
<para>Baš kao što povremeno treba igru iskoristiti da biste dijete naučili velikim životnim lekcijama, tako postoje slučajevi kada trebate intervenirati oko rezultata kako biste dijete naučili poniznosti. Da, odličan je osjećaj pobijediti, ali djeci treba ugraditi i svijest i razumijevanje o tome kako se osjeća druga osoba koja gubi. Trebaju imati na umu da njihovo ponašanje utječe na osjećaje njihova protivnika i zato ih valja naučiti da ne likuju puno prilikom pobjede, jer već u sljedećoj igri oni mogu biti na gubitničkoj strani.</para>

Trebam li puštati djetetu da me pobjeđuje u igrama? Kada dijete počne roniti suze jer ste njegova pijuna porušili po tko zna koji put u „Čovječe, ne ljuti se!“, možda ćete se zapitati „Jesam li mu trebao pustiti da me pobijedi?“.  Otprilike svaki roditelj se u nekom trenutku zapita treba li popuštati djetetu u igrama. Kratak odgovor? Ponekad. A evo i detaljnijeg objašnjenja.
Mala djeca zapravo nisu usmjerena na pobjedu ili poraz, oni igru shvaćaju kao igru i zabavu. U drugoj djeci ne vide konkurente, iako tu i tamo nekog ugrizu. U ovom periodu oni se uče igrati s drugima, kako bi kasnije mogli igrati protiv njih.
Tek u predškolskoj dobi djeca počinju shvaćati konkurenciju. Jednostavno i mirno međusobno igranje pohvalno je za malu djecu, ali predškolci bi trebali naučiti igrati po pravilima, držati ih se i ne ljutiti se ako ne idu njima u prilog.

   Nije važna pobjeda ili poraz, nego naučiti dijete kako se nositi s njima

Nakon što je dijete naučilo pravila i osjetilo sjajan osjećaj pobjede, vrijeme je da sagledate malo širu sliku. Igre su samo mali dio života i zato je važno naučiti dijete pobjeđivati, ali i gubiti. Svoj poraz prihvatite dostojanstveno i djetetu primjerom pokažite kako se treba ponašati.
Dakle, dijete vas treba ponekad pobijediti da bi se osvjedočilo da vi uživate u igri, neovisno o rezultatu, tj. porazu. A nekada treba i roditelj pobijediti da dijete vidi kako je nositi se s porazom i dostojanstveno čestitati protivniku na dobroj partiji.

   Dakle, treba pustiti dijete da pobijedi nekad?

Da, ponekad to učinite. Dijete će tako imati mogućnost vidjeti ponašanje dobrog pobjednika, ali i gubitnika. A isto tako će i samo biti u mogućnosti osjetiti obje strane medalje. Također, nemojte na najočigledniji način prepuštati pobjedu djetetu, ono će se osjećati bolje ako se ipak bude moralo potruditi oko svojega uspjeha.
Ovo će biti možda malo teže izvedivo ako igrate igru u kojoj veliku ulogu ima fizička sprema, snaga ili veličina – stoga se možete prebaciti na neku igru gdje će dijete promišljanjem pobijediti ili jednostavno zato što ima više sreće.

   Kako se nositi s malim ogorčenim gubitnikom?

Ako primijetite da se dijete od bijesa ne može nositi s porazom, pokušajte mu to reći, ali bez prizvuka osude. Jednostavno „Čini se da te nepobjeđivanje čini frustriranim“ trebalo bi pomoći vam započeti razgovor. Mirnim tonom, bez suvišnog osuđivanja ga podsjetite da bi igre trebale biti zabavne i podsjetite ga na pozitivne strane (lijepo se družite, provodite vrijeme zajedno, zabavljate se, itd.). Umjesto da spominjete kako nitko ne voli ogorčene gubitnike, radije se usredotočite na to da mu budete primjer kako bi se pobjednik trebao ponašati.

   Kako se nositi s neuspjehom upornog djeteta?

Ako primijetite da dijete u nekoj igri jednostavno nije dobro, ali se trudi pobijediti na sve moguće načine – podsjetite ga da je svatko u nečemu dobar i da je sasvim u redu u nekim drugim stvarima podbaciti. Objasnite mu da je svatko od nas jedinstven, drugačiji i poseban, te da svatko ima neke svoje talente. Najbolji način da objasnite djetetu da je u redu polučiti neuspjeh je da ga podsjetite na vaš vlastiti primjer, kada vam, recimo, nisu uspjele palačinke ili niste znali sastaviti ormarić.
Baš kao što povremeno treba igru iskoristiti da biste dijete naučili velikim životnim lekcijama, tako postoje slučajevi kada trebate intervenirati oko rezultata kako biste dijete naučili poniznosti. Da, odličan je osjećaj pobijediti, ali djeci treba ugraditi i svijest i razumijevanje o tome kako se osjeća druga osoba koja gubi. Trebaju imati na umu da njihovo ponašanje utječe na osjećaje njihova protivnika i zato ih valja naučiti da ne likuju puno prilikom pobjede, jer već u sljedećoj igri oni mogu biti na gubitničkoj strani. Mateja Krizmanić 

mother and son conflict

Trebam li puštati djetetu da me pobjeđuje u igrama?

<para>Kada su u pitanju savjeti oko odgoja djece, koje roditelji dobivaju sa svih strana i iz raznoraznih izvora, čak i prije samog rođenja djeteta, moglo bi se raspravljati u nedogled.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako ste roditelj ili ćete to tek postati, u „šumi“ tih „dobronamjernih“ savjeta koje ćete dobivati morati ćete na neki način stvoriti vlastitu selekciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mi smo zato za vas izdvojili najbolje savjete koje su primili drugi roditelji, a koji su im olakšali, pojednostavili i uljepšali odgoj i brigu o djeci. Pročitajte ih, vrlo su kratki i poučni i odaberite one vlastite – zlata vrijedne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Ako ćete dijete hraniti formulom na bočicu, od početka je dajte na sobnoj temperaturi. Bila sam s prijateljicom u trgovačkom centru gdje je jurila po trgovinama u potrazi za mikrovalnom pećnicom kako bi zagrijala mlijeko na točno 54°C jer njena beba nije inače htjela piti mlijeko. - Sandra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Ne skačite na prvi zvuk bebe ili prvo mrštenje. Možda samo ima vjetrove. Dajte si malo oduška. - Lidija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Djeca su ogledalo roditelja – dobro ih pogledajte. -Matija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Imajte poštovanja prema djetetu. - Stela<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Budite dosljedni – u svemu. - Martina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
6. Sakupi što je moguće više strpljenja. - Bojana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
7. Nije bitno što drugi ljudi misle. - Lana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
8. Budite svjesni kada ste izgubili bitku. - Petra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
9. Vi ste njihov roditelj, a ne prijatelj. Ponekad trebate reći „NE“ i normalno je da će vas zbog toga mrziti. - Kristina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
10. Ne postoje glupa pitanja za pedijatre, samo loši pedijatri. - Tajana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
11. Slušajte svoje instinkte. - Klaudija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
12. Dopustite si odmor, u suprotnom ćete poludjeti od 24-satne brige. - Dijana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
13. Radite što je najbolje za vaše dijete, a ne što vam drugi kažu da je najbolje. - Maja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
14. Dajte bezuvjetnu ljubav, bez obzira na godine djeteta. - Marija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
15. Vi znate najbolje što vaše dijete treba. Ne brinite da ćete ga razmaziti. Nemoguće ih je čuvati previše. - Dejan<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
16. Dobri dani u retrospektivi, uvijek zasjene one loše.- Matija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
17. Neke dane nećete znati što trebate raditi i to je u redu. Naposljetku, ako i pogriješite u određenim stvarima, to neće niti biti bitno, jer na kraju najvažnija je ljubav, jer će se osjećati voljeno. - Mija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
18. Ne slušajte savjete o odgoju djece – gledajte i slušajte svoje dijete, radite što mislite da je najbolje i ako pogriješite, pokušajte nešto drugo. Vrlo jednostavno… - Ana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
19. Pustite da djeca budu djeca. - Lucija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
20. Nemojte ih kažnjavati kada ste ljuti. Prvo se odmaknite od njih i smirite. - Ivana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
21. Pomirite se s neredom. I naučite uživati u njemu. - Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
22. Radite što je najbolje za vašu obitelj. - Darka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
23. Nijedno dijete nije umrlo od malo plakanja. - Tea<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
24. Pronađite odličan ispušni ventil, koji će vas uvijek opustiti i smiriti, bez obzira koliko vas djeca iscrpila ili razljutila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
25. Ponekad možete dopustiti da vas djeca vide slomljene, na taj način će vas naučiti da niste svemogući, niti savršeni, niti neslomljivi, nego od krvi i mesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
26. Uživajte u njihovom djetinjstvu, brzo vas više neće trebati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
27. Dopustite im male nepodopštine, one su dio djetinjstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li vi koji dobar savjet za roditelje?</para>

Savjeti u odgoju djece koji će vam olakšati život Za uspješno roditeljstvo morat ćete upotrijebiti svoje vještine, dati svu svoju ljubav i strpljenje te uključiti sve svoje instinkte… Kada su u pitanju savjeti oko odgoja djece, koje roditelji dobivaju sa svih strana i iz raznoraznih izvora, čak i prije samog rođenja djeteta, moglo bi se raspravljati u nedogled.
   
Ako ste roditelj ili ćete to tek postati, u „šumi“ tih „dobronamjernih“ savjeta koje ćete dobivati morati ćete na neki način stvoriti vlastitu selekciju.
   
Mi smo zato za vas izdvojili najbolje savjete koje su primili drugi roditelji, a koji su im olakšali, pojednostavili i uljepšali odgoj i brigu o djeci. Pročitajte ih, vrlo su kratki i poučni i odaberite one vlastite – zlata vrijedne.
   
1. Ako ćete dijete hraniti formulom na bočicu, od početka je dajte na sobnoj temperaturi. Bila sam s prijateljicom u trgovačkom centru gdje je jurila po trgovinama u potrazi za mikrovalnom pećnicom kako bi zagrijala mlijeko na točno 54°C jer njena beba nije inače htjela piti mlijeko. - Sandra
2. Ne skačite na prvi zvuk bebe ili prvo mrštenje. Možda samo ima vjetrove. Dajte si malo oduška. - Lidija
3. Djeca su ogledalo roditelja – dobro ih pogledajte. -Matija
4. Imajte poštovanja prema djetetu. - Stela
5. Budite dosljedni – u svemu. - Martina
6. Sakupi što je moguće više strpljenja. - Bojana
7. Nije bitno što drugi ljudi misle. - Lana
8. Budite svjesni kada ste izgubili bitku. - Petra
9. Vi ste njihov roditelj, a ne prijatelj. Ponekad trebate reći „NE“ i normalno je da će vas zbog toga mrziti. - Kristina
10. Ne postoje glupa pitanja za pedijatre, samo loši pedijatri. - Tajana
11. Slušajte svoje instinkte. - Klaudija
12. Dopustite si odmor, u suprotnom ćete poludjeti od 24-satne brige. - Dijana
13. Radite što je najbolje za vaše dijete, a ne što vam drugi kažu da je najbolje. - Maja
14. Dajte bezuvjetnu ljubav, bez obzira na godine djeteta. - Marija
15. Vi znate najbolje što vaše dijete treba. Ne brinite da ćete ga razmaziti. Nemoguće ih je čuvati previše. - Dejan
16. Dobri dani u retrospektivi, uvijek zasjene one loše.- Matija
17. Neke dane nećete znati što trebate raditi i to je u redu. Naposljetku, ako i pogriješite u određenim stvarima, to neće niti biti bitno, jer na kraju najvažnija je ljubav, jer će se osjećati voljeno. - Mija
18. Ne slušajte savjete o odgoju djece – gledajte i slušajte svoje dijete, radite što mislite da je najbolje i ako pogriješite, pokušajte nešto drugo. Vrlo jednostavno… - Ana
19. Pustite da djeca budu djeca. - Lucija
20. Nemojte ih kažnjavati kada ste ljuti. Prvo se odmaknite od njih i smirite. - Ivana
21. Pomirite se s neredom. I naučite uživati u njemu. - Jelena
22. Radite što je najbolje za vašu obitelj. - Darka
23. Nijedno dijete nije umrlo od malo plakanja. - Tea
24. Pronađite odličan ispušni ventil, koji će vas uvijek opustiti i smiriti, bez obzira koliko vas djeca iscrpila ili razljutila.
25. Ponekad možete dopustiti da vas djeca vide slomljene, na taj način će vas naučiti da niste svemogući, niti savršeni, niti neslomljivi, nego od krvi i mesa.
26. Uživajte u njihovom djetinjstvu, brzo vas više neće trebati.
27. Dopustite im male nepodopštine, one su dio djetinjstva.
   
Imate li vi koji dobar savjet za roditelje? vam 

Savjeti u odgoju djece koji će vam olakšati život

<para>Internet je pun objava fotografija punašnih modela i hashtagova #curvy and #proud (obla i ponosna), ali desetljeća promocije (pre)mršavih modela, opsesija poznatih i slavnih vitkom linijom i prezentacija istih u medijima, čini se da su ostavili traga na mlađim generacijama.</para>
<para>Nova studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>The British Journal of Psychiatry</emphasis> proučavala je kakvu sliku o vlastitom tijelu i izgledu imaju djeca te pokazuje porazne rezultate. Nakon što su istraživali razvoj, stavove i razmišljanja 6000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu od njihove 8. do 14. godine, znanstvenici su došli do sljedećih rezultata:</para>
<para>- 5% djevojčica i 3% dječaka nezadovoljno je svojim tijelom u dobi od samo osam godina
- u 14. godini, čak 2 od 5 djevojčica započinje svoju prvu dijetu, dok se 8% djevojčica počinje prejedati
- oko 12% dječaka u 14. godini započinje dijetu
</para>
<para>Upravo je utjecaj slike o sebi i vlastitome tijelu na prehrambene navike, ono što zabrinjava stručnjake.</para>
<para>Djeca su kao uzrok negativne slike o sebi navodila pritisak medija da moraju izgledati na određeni način ako žele biti lijepi i prihvaćeni, ali su tijekom studije pronađeni i drugi faktori koji utječu na djecu u tom smislu. Jedan od najvažnijih je roditeljski primjer. Na primjer, djeca s povišenim indeksom tjelesne mase i djeca čije mame su imale poremećaj u prehrani, pod većim su pritiskom da u ranoj tinejdžerskoj dobi i sama negativno precipiraju svoj izgled te pribjegavaju dijetama ili pak prejedanju koji vode ka poremećajima prehrane.</para>
<para>Poznato je da se ni jedno dijete u razvoju ne smije podvrgavati dijetama jer im je u toj osjetljivoj dobi potrebno puno hranjivih nutrijenata, vitamina i minerala te raznovrsna prehrana za zdrav rast i razvoj.</para>
<para>Studija je provedena na djeci i tinejdžerima u Velikoj Britaniji, ali naša su djeca također izložena istim tim medijima. Stoga se savjetuje roditeljima da budu primjer djeci, da ne komentiraju negativno svoje tijelo i ne izlažu se pred djecom raznim dijetama, da razgovaraju s djecom o njihovom izgledu i slici koju imaju o svome tijelu, da rade s djecom na podizanju samopouzdanja i da im pomognu shvatiti da mediji nisu ti koji prikazuju realnu sliku svijeta.</para>
<para>Ono što je novost je da sa svime treba započeti vrlo rano, još i prije tinejdžerske dobi.</para>

Djeca stara svega osam godina počinju mrziti svoje tijelo i izgled U svijetu mode sve se glasnije promoviraju modeli "normalnih", neki bi rekli i zdravih proporcija. Internet je pun objava fotografija punašnih modela i hashtagova #curvy and #proud (obla i ponosna), ali desetljeća promocije (pre)mršavih modela, opsesija poznatih i slavnih vitkom linijom i prezentacija istih u medijima, čini se da su ostavili traga na mlađim generacijama.
Nova studija objavljena u stručnom časopisu The British Journal of Psychiatry proučavala je kakvu sliku o vlastitom tijelu i izgledu imaju djeca te pokazuje porazne rezultate. Nakon što su istraživali razvoj, stavove i razmišljanja 6000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu od njihove 8. do 14. godine, znanstvenici su došli do sljedećih rezultata:
- 5% djevojčica i 3% dječaka nezadovoljno je svojim tijelom u dobi od samo osam godina
- u 14. godini, čak 2 od 5 djevojčica započinje svoju prvu dijetu, dok se 8% djevojčica počinje prejedati
- oko 12% dječaka u 14. godini započinje dijetu

Upravo je utjecaj slike o sebi i vlastitome tijelu na prehrambene navike, ono što zabrinjava stručnjake.
Djeca su kao uzrok negativne slike o sebi navodila pritisak medija da moraju izgledati na određeni način ako žele biti lijepi i prihvaćeni, ali su tijekom studije pronađeni i drugi faktori koji utječu na djecu u tom smislu. Jedan od najvažnijih je roditeljski primjer. Na primjer, djeca s povišenim indeksom tjelesne mase i djeca čije mame su imale poremećaj u prehrani, pod većim su pritiskom da u ranoj tinejdžerskoj dobi i sama negativno precipiraju svoj izgled te pribjegavaju dijetama ili pak prejedanju koji vode ka poremećajima prehrane.
Poznato je da se ni jedno dijete u razvoju ne smije podvrgavati dijetama jer im je u toj osjetljivoj dobi potrebno puno hranjivih nutrijenata, vitamina i minerala te raznovrsna prehrana za zdrav rast i razvoj.
Studija je provedena na djeci i tinejdžerima u Velikoj Britaniji, ali naša su djeca također izložena istim tim medijima. Stoga se savjetuje roditeljima da budu primjer djeci, da ne komentiraju negativno svoje tijelo i ne izlažu se pred djecom raznim dijetama, da razgovaraju s djecom o njihovom izgledu i slici koju imaju o svome tijelu, da rade s djecom na podizanju samopouzdanja i da im pomognu shvatiti da mediji nisu ti koji prikazuju realnu sliku svijeta.
Ono što je novost je da sa svime treba započeti vrlo rano, još i prije tinejdžerske dobi. Jelena Kovačić 

djevojcica izgled pixabay

Djeca stara svega osam godina počinju mrziti svoje tijelo i izgled

<para>Čini vam se da vas vaše dijete više ne čuje,  pogrešno razumije, da vas ne želi saslušati, neće priznati da ste u pravu itd., a s druge strane od djeteta čujete iste prigovore na vaš račun. Čest komunikacijski problem je činjenica da ono što mislimo da govorimo nije isto kao ono što je druga osoba razumjela. Uz to, često želimo jasno izreći što želimo od druge osobe, a to završi u međusobnom prebacivanju, izvlačenju starih grešaka i razgovor odluta od početne ideje, a nerijetko završi u žustroj raspravi i svađi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Razgovor koji smo započeli, umjesto s dogovorom, završi kao „ping-pong“ u kojem već znamo kuda razgovor odlazi, ali se ne uspijevamo zaustaviti i kao da odigravamo neku unaprijed određenu ulogu koju nismo planirali baš za taj razgovor. Razloga za takve „scenarije“ ima više, no jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>„Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Ti si smotana, nije sport za tebe.“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Uvijek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme!“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Sramotiš me svojim glupostima pred učiteljicom, kako te nije sram?!“</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“,</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>„Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“...  </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 TI PORUKE sliče upiranju prstom u nekoga, optužuju. To nitko ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji negativno utječe na odnos. Ako smo počeli razgovor pričajući u TI PORUKAMA o problemu smeća, vrlo brzo će druga osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto...“ , pokušavajući dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav si ti -kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema smeća koje smrdi u kući i čeka da ga netko iznese.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno iskomuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako izgledaju JA PORUKE?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak morate naučiti da govorite o sebi, a ne o svom tinejdžeru i da preuzmete odgovornost za ono što vi želite. To je stoga asertivna komunikacija – jasno zauzimanje za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe. Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj. što vama smeta, zbog čega vam to smeta i što želite od svog djeteta. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda što vam se sviđa, zbog čega – a što želimo je onda dosta jasno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „ Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš ga ti iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga želim da sad izneseš smeće i da ubuduće poštuješ naš dogovor.“ Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA PORUKU.  Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Brine me tvoja lijenost i morao bi se pokrenuti.“  U JA PORUCI moramo biti precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj, iskreni oko toga koji je to osjećaj te preuzeti odgovornost za ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nespremanje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da redovito spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti me, rastužuje me, sramim se, osjećam se krivom, plaši me, zabrinuta sam... uz nužno objašnjenje zbog čega meni to ponašanje izaziva taj osjećaj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Osjećam se... (<emphasis>treba prepoznati kako se osjećamo</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kada ti... (<emphasis>dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zato što... (<emphasis>zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj</emphasis>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Stoga želim (hoću, ne želim)... (<emphasis>ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću</emphasis>...)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kada pričamo s manjom djecom ja poruke moraju biti kratke i jasne, a kad pričamo s adolescentima nije loše dodati i informaciju o tome koju će oni korist imati od toga što surađuju s našom potrebom, odnosno ako naprave to što mi želimo. JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100% suradnju, ali povećava šansu suradnje i povećava šansu da su obje strane točno čule što ona druga strana želi, što joj treba ili što joj smeta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja je nešto drugačija od JA PORUKE, ali također predstavlja jedan oblik asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo insistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i želi stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba. Vrlo su korisne u razgovoru o pravilima s adolescentima te u različitom poslovnim razgovorima/pregovorima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da bi bilo malo jasnije evo jedan primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s prijateljima i da je to tebi sad najvažnije, no ja vjerujem da moramo poštivati zakon i zato ne mogu dopustiti da budeš vani nakon 11 sati. Možda se možemo dogovoriti da ideš van malo ranije. “<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada počnete vježbati ove komunikacijske tehnike u početku će vam biti vještačke i neće biti lako, no to su vještine koje se uče i koje s vježbanjem postaju sve prirodnije i sve ih lakše koristimo. Ako smo u žaru svađe pretjerali ili se zaboravili pa rekli nešto što znamo da nismo trebali u redu je sjesti nakon „hlađenja“, smisliti što zbilja želimo reći i reći to u formi JA ili ASERTIVNE poruke. Za početak će to često biti nakon „sukoba“, a s vremenom će vam spontano dolaziti i tijekom emocionalno napetih situacija i pomagati vam da ih riješite na kvalitetniji način.
</para>
<para>Tanja Dejanović Šagadin<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
psihologinja i pshoterapeutkinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Želite da vas vaš tinejdžer čuje? Naučite tehnike komunikacije. Naučite snagu JA PORUKA Čini vam se da vas vaše dijete više ne čuje,  pogrešno razumije, da vas ne želi saslušati, neće priznati da ste u pravu itd., a s druge strane od djeteta čujete iste prigovore na vaš račun. Čest komunikacijski problem je činjenica da ono što mislimo da govorimo nije isto kao ono što je druga osoba razumjela. Uz to, često želimo jasno izreći što želimo od druge osobe, a to završi u međusobnom prebacivanju, izvlačenju starih grešaka i razgovor odluta od početne ideje, a nerijetko završi u žustroj raspravi i svađi.
   
Razgovor koji smo započeli, umjesto s dogovorom, završi kao „ping-pong“ u kojem već znamo kuda razgovor odlazi, ali se ne uspijevamo zaustaviti i kao da odigravamo neku unaprijed određenu ulogu koju nismo planirali baš za taj razgovor. Razloga za takve „scenarije“ ima više, no jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.
   
   U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA:

   
      „Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“,
   
   
      „Ti si smotana, nije sport za tebe.“,
   
   
      „Uvijek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme!“,
   
   
      „Sramotiš me svojim glupostima pred učiteljicom, kako te nije sram?!“
   
   
      „Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“,
   
   
      „Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“...  
   


   TI PORUKE sliče upiranju prstom u nekoga, optužuju. To nitko ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji negativno utječe na odnos. Ako smo počeli razgovor pričajući u TI PORUKAMA o problemu smeća, vrlo brzo će druga osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto...“ , pokušavajući dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav si ti -kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema smeća koje smrdi u kući i čeka da ga netko iznese.
   
Korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno iskomuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.
   
   Kako izgledaju JA PORUKE?
   
   
JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak morate naučiti da govorite o sebi, a ne o svom tinejdžeru i da preuzmete odgovornost za ono što vi želite. To je stoga asertivna komunikacija – jasno zauzimanje za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe. Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj. što vama smeta, zbog čega vam to smeta i što želite od svog djeteta. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda što vam se sviđa, zbog čega – a što želimo je onda dosta jasno.
Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „ Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš ga ti iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga želim da sad izneseš smeće i da ubuduće poštuješ naš dogovor.“ Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA PORUKU.  Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Brine me tvoja lijenost i morao bi se pokrenuti.“  U JA PORUCI moramo biti precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj, iskreni oko toga koji je to osjećaj te preuzeti odgovornost za ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nespremanje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da redovito spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti me, rastužuje me, sramim se, osjećam se krivom, plaši me, zabrinuta sam... uz nužno objašnjenje zbog čega meni to ponašanje izaziva taj osjećaj. 
   
   Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:

   
      Osjećam se... (treba prepoznati kako se osjećamo)
   
   
      Kada ti... (dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa)
   
   
      Zato što... (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj)
   
   
      Stoga želim (hoću, ne želim)... (ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću...)
   


Kada pričamo s manjom djecom ja poruke moraju biti kratke i jasne, a kad pričamo s adolescentima nije loše dodati i informaciju o tome koju će oni korist imati od toga što surađuju s našom potrebom, odnosno ako naprave to što mi želimo. JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100% suradnju, ali povećava šansu suradnje i povećava šansu da su obje strane točno čule što ona druga strana želi, što joj treba ili što joj smeta.
   
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja je nešto drugačija od JA PORUKE, ali također predstavlja jedan oblik asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo insistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i želi stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba. Vrlo su korisne u razgovoru o pravilima s adolescentima te u različitom poslovnim razgovorima/pregovorima. 
Da bi bilo malo jasnije evo jedan primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s prijateljima i da je to tebi sad najvažnije, no ja vjerujem da moramo poštivati zakon i zato ne mogu dopustiti da budeš vani nakon 11 sati. Možda se možemo dogovoriti da ideš van malo ranije. “
   
Kada počnete vježbati ove komunikacijske tehnike u početku će vam biti vještačke i neće biti lako, no to su vještine koje se uče i koje s vježbanjem postaju sve prirodnije i sve ih lakše koristimo. Ako smo u žaru svađe pretjerali ili se zaboravili pa rekli nešto što znamo da nismo trebali u redu je sjesti nakon „hlađenja“, smisliti što zbilja želimo reći i reći to u formi JA ili ASERTIVNE poruke. Za početak će to često biti nakon „sukoba“, a s vremenom će vam spontano dolaziti i tijekom emocionalno napetih situacija i pomagati vam da ih riješite na kvalitetniji način.

Tanja Dejanović Šagadin
psihologinja i pshoterapeutkinja
Psihološki centar TESA

   
   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 Tanja Dejanović Šagadin 

Želite da vas vaš tinejdžer čuje? Naučite tehnike komunikacije.

<para>Roditelji, stoga, moraju biti spremni na niz prilagodbi i priprema koje moraju odraditi prije samog polaska na putovanje, neovisno o prijevoznom sredstvu kojim će putovati.
</para>
<heading2>Putovanje avionom</heading2>
<para>
Bebe i djeca mlađi od dvije godine ne plaćaju avionsku kartu, ali čim vaš bebač prijeđe dvije godine, za njega ćete platiti punu cijenu karte i sjedit će na vlastitom sjedalu. Vodite računa da prilikom rezervacije, odnosno kupnje karata, naglasite da vi i dijete sjedite jedno do drugoga.</para>
<para>Ukoliko imate više djece razmislite o tome da vi ili vaš partner prilikom leta sjedite odvojeno, odnosno jedan od vas neka bude s djecom dok vi spavate, kako bi se drugi odmorio i kasnije preuzeo „dežurstvo“.
Vaša ručna prtljaga, posebno ako je riječ o duljem putovanju, mora biti u potpunosti opremljena. Prije nego se krenete pakirati, proučite pravilnik aviokompanije kojom letite i raspitajte se na vrijeme o kilaži i veličini pomagala za djecu (kolica, autosjedalice, njihalice) koje smijete unositi u avion. Dio potrepština za djecu stavite u manju torbu i svakako sa sobom uzmite u avion.</para>
<para>Posebnu pozornost obratite na hranu jer više od 100 ml tekućine ne smijete unositi u gornji dio aviona i to uz pažljivo posebno pakiranje. Za bebicu možete spakirati mlijeko u prahu, a osoblje u avionu bez problema će vam zagrijati vodu za obrok.</para>
<para>U ručnoj prtljazi obvezno imajte dovoljno pelena, paket vlažnih maramica, barem dvije presvlake za dijete i jednu za sebe, vrećicu za eventualno povraćanje ili prljavi veš, dvije bočice (jednu za mlijeko i drugu za vodu), nekoliko djetetovih igračaka ili tablet.</para>
<para>Djetetu u avionu može biti jako dosadno jer ne smije šetati, pa se pobrinite da sa sobom ima dovoljno igračaka i zanimacija. Čim shvatite da je pospano, namjestite ga u njemu najugodniji položaj i potaknite ga da odspava koliko je god moguće dulje.
</para>
<heading2>Putovanje automobilom</heading2>
<para>
Ako na ljetovanje putujete vlastitim automobilom, a odredište je udaljeno nekoliko sati, najbolje je da se zaputite noću ili u vrijeme kada dijete inače spava.</para>
<para>Automobil nekoj djeci škodi i uzrokuje im mučninu, a ponekad i povraćanje. Ako već znate da će vam dijete tako ragirati na vožnju, onda zaista pokušajte polazak prilagoditi njegovom ritmu spavanja jer ćete tako najbolje spriječiti neugodne nuspojave vožnje.</para>
<para>U automobilu ćete biti opušteniji jer u svakom trenutku možete stati i s djetetom prošetati ili ga rashladiti, ali računajte na to da bi mu i u automobilu moglo biti dosadno pa mu osigurajte dovoljno igračaka. Snimite cd s omiljenim dječjim pjesmicama i zajedno ih pjevajte ili mu pustite audiopriču da je samostalno sluša na slušalicama.</para>
<para>U torbi uvijek imajte dovoljno vode (izbjegavajte sokove i zaslađene napitke), vlažne maramice i vrećice za moguću mučninu. Pelene i kremicu za guzu obvezno osigurajte na putu kao i barem jednu presvlaku.
</para>
<heading2>Što je potrebno spakirati?</heading2>
<para>
Prilikom rezervacije smještaja, raspitajte se o kvadraturi sobe i pomoćnom dječjem krevetiću. Ukoliko ga hotel ili apartman nema, morat ćete osigurati svoj, a često se dogodi da krevetić ne stane u sobu pa se o dimenzijama važno savjetovati na vrijeme.</para>
<para>Osim ako ne odlazite na zaista zabačeni otok, ne pakirajte pelene u izobilju. Zauzet će vam mnogo mjesta, a lako ih možete nabaviti kad stignete na odredište. U ručnoj prtljazi, naravno, mora ih biti dovoljno.</para>
<para>Raspitajte se i o mogućnosti korištenja mini hladnjaka, štednjaka ili malog kuhala na kojem ćete djetetu pripremati adaptirano mlijeko i mliječne kašice po potrebi.</para>
<para>Osim dovoljno odjeće, ne zaboravite na higijenu, a ukoliko je riječ o manjem putovanju, nabavite mini pakiranja šampona, mlijeka za tijelo i sredstva za zaštitu od sunca i kukaca.</para>
<para>Kupaći kostimi, kapica i sunčane naočale neizostavni su ako putujete na more, a svakako ponesite i dugi rukav ukoliko vas vrijeme iznenadi.</para>
<para>U malu kućnu pomoć spakirajte paracetamol za temperaturu, vrećice elektrolita u slučaju trbušnih viroza, toplomjer, antiseptički sprej i flastere te djetetovu terapiju ukoliko redovito koristi neki od lijekova.</para>
<para>Nemojte se iznenaditi ako će dijete prvih nekoliko dana na novoj destinaciji biti razdražljivo. Nedostajat će mu njegova rutina pa, kad god budete u mogućnosti, nastojte se ponašati kao da ste doma. Kad je njegovo vrijeme spavanja, nemojte mu ga premiještati, a isto vrijedi i s hranjenjem.</para>
<para>Iako morate biti svjesni da će vam vaš bebač dirigirati velik dio ljetovanja i da će njegove potrebe uvijek biti na prvom mjestu, ne izbjegavajte zbog toga zajednički obiteljski odmor s malom djecom.</para>
<para>Ako se dovoljno pripremite i osigurate mu dovoljno vremena, odmora i ritam što bliži njegovom svakodnevnom, ni putovanje ni boravak u novoj sredini ne bi vam trebao biti opterećenje već užitak.</para>

Dugotrajna putovanja s djecom u avionu i automobilu Prvo ljetovanje s djetetom u teoriji zvuči kao uzbudljivo iskustvo koje roditelji dugo iščekuju, ali u praksi se često pokaže suprotno. Roditelji, stoga, moraju biti spremni na niz prilagodbi i priprema koje moraju odraditi prije samog polaska na putovanje, neovisno o prijevoznom sredstvu kojim će putovati.

Putovanje avionom

Bebe i djeca mlađi od dvije godine ne plaćaju avionsku kartu, ali čim vaš bebač prijeđe dvije godine, za njega ćete platiti punu cijenu karte i sjedit će na vlastitom sjedalu. Vodite računa da prilikom rezervacije, odnosno kupnje karata, naglasite da vi i dijete sjedite jedno do drugoga.
Ukoliko imate više djece razmislite o tome da vi ili vaš partner prilikom leta sjedite odvojeno, odnosno jedan od vas neka bude s djecom dok vi spavate, kako bi se drugi odmorio i kasnije preuzeo „dežurstvo“.
Vaša ručna prtljaga, posebno ako je riječ o duljem putovanju, mora biti u potpunosti opremljena. Prije nego se krenete pakirati, proučite pravilnik aviokompanije kojom letite i raspitajte se na vrijeme o kilaži i veličini pomagala za djecu (kolica, autosjedalice, njihalice) koje smijete unositi u avion. Dio potrepština za djecu stavite u manju torbu i svakako sa sobom uzmite u avion.
Posebnu pozornost obratite na hranu  jer više od 100 ml tekućine ne smijete unositi u gornji dio aviona i to uz pažljivo posebno pakiranje. Za bebicu možete spakirati mlijeko u prahu, a osoblje u avionu bez problema će vam zagrijati vodu za obrok.
U ručnoj prtljazi obvezno imajte dovoljno pelena, paket vlažnih maramica, barem dvije presvlake za dijete i jednu za sebe, vrećicu za eventualno povraćanje ili prljavi veš, dvije bočice (jednu za mlijeko i drugu za vodu), nekoliko djetetovih igračaka ili tablet.
Djetetu u avionu može biti jako dosadno jer ne smije šetati, pa se pobrinite da sa sobom ima dovoljno igračaka i zanimacija. Čim shvatite da je pospano, namjestite ga u njemu najugodniji položaj i potaknite ga da odspava koliko je god moguće dulje.

Putovanje automobilom

Ako na ljetovanje putujete vlastitim automobilom, a odredište je udaljeno nekoliko sati, najbolje je da se zaputite noću ili u vrijeme kada dijete inače spava.
Automobil nekoj djeci škodi i uzrokuje im mučninu, a ponekad i povraćanje. Ako već znate da će vam dijete tako ragirati na vožnju, onda zaista pokušajte polazak prilagoditi njegovom ritmu spavanja jer ćete tako najbolje spriječiti neugodne nuspojave vožnje.
U automobilu ćete biti opušteniji jer u svakom trenutku možete stati i s djetetom prošetati ili ga rashladiti, ali računajte na to da bi mu i u automobilu moglo biti dosadno pa mu osigurajte dovoljno igračaka. Snimite cd s omiljenim dječjim pjesmicama i zajedno ih pjevajte ili mu pustite audiopriču da je samostalno sluša na slušalicama.
U torbi uvijek imajte dovoljno vode (izbjegavajte sokove i zaslađene napitke), vlažne maramice i vrećice za moguću mučninu. Pelene i kremicu za guzu obvezno osigurajte na putu kao i barem jednu presvlaku.

Što je potrebno spakirati?

Prilikom rezervacije smještaja, raspitajte se o kvadraturi sobe i pomoćnom dječjem krevetiću. Ukoliko ga hotel ili apartman nema, morat ćete osigurati svoj, a često se dogodi da krevetić ne stane u sobu pa se o dimenzijama važno savjetovati na vrijeme.
Osim ako ne odlazite na zaista zabačeni otok, ne pakirajte pelene u izobilju. Zauzet će vam mnogo mjesta, a lako ih možete nabaviti kad stignete na odredište. U ručnoj prtljazi, naravno, mora ih biti dovoljno.
Raspitajte se i o mogućnosti korištenja mini hladnjaka, štednjaka ili malog kuhala na kojem ćete djetetu pripremati adaptirano mlijeko i mliječne kašice po potrebi.
Osim dovoljno odjeće, ne zaboravite na higijenu, a ukoliko je riječ o manjem putovanju, nabavite mini pakiranja šampona, mlijeka za tijelo i sredstva za zaštitu od sunca i kukaca.
Kupaći kostimi, kapica i sunčane naočale neizostavni su ako putujete na more, a svakako ponesite i dugi rukav ukoliko vas vrijeme iznenadi.
U malu kućnu pomoć spakirajte paracetamol za temperaturu, vrećice elektrolita u slučaju trbušnih viroza, toplomjer, antiseptički sprej i flastere te djetetovu terapiju ukoliko redovito koristi neki od lijekova.
Nemojte se iznenaditi ako će dijete prvih nekoliko dana na novoj destinaciji biti razdražljivo. Nedostajat će mu njegova rutina pa, kad god budete u mogućnosti, nastojte se ponašati kao da ste doma. Kad je njegovo vrijeme spavanja, nemojte mu ga premiještati, a isto vrijedi i s hranjenjem.
Iako morate biti svjesni da će vam vaš bebač dirigirati velik dio ljetovanja i da će njegove potrebe uvijek biti na prvom mjestu, ne izbjegavajte zbog toga zajednički obiteljski odmor s malom djecom.
Ako se dovoljno pripremite i osigurate mu dovoljno vremena, odmora i ritam što bliži njegovom svakodnevnom, ni putovanje ni boravak u novoj sredini ne bi vam trebao biti opterećenje već užitak. Jelena Pervan 

Mother and baby girl with suitcase and clothes ready for traveli

Dugotrajna putovanja s djecom u avionu i automobilu

<para>Induciranje poroda je djelomično preuzimanje prirodnog procesa u ruke medicine - izazivaju se trudovi, ali se sam porod odvija "prirodnim", odnosno vaginalnim putem.
</para>
<heading2>U kojim se slučajevima provodi inducirani porod?</heading2>
<para>
Postoji nekoliko situacija u kojima će žena vrlo vjerojatno ili sigurno biti podvrgnuta induciranom porodu. To su:</para>
<para>
 Kad se beba prenese
Tolerira se oko 14 dana nakon termina, odnosno liječnici čekaju 40 + 2 tjedna prije nego predlože inducirani porod. Neke mame koje točno znaju datum začeća i ne računaju termin prema zadnjoj menstruaciji, čak i tada odbijaju inducirani porod zbog greške u računanju začeća i poroda. Trude se pričekati kako bi porod bio prirodan. Druge ipak slušaju liječnike i pristaju na tu opciju. Naime, kod prenesenih beba može se javiti niz komplikacija s posteljicom, koja bebu više ispravno ne opskrbljuje hranjivim tvarima pa je važno porod napraviti do određenog termina.</para>
<para>
 Kad je beba prevelika i preteška
Doista se često dogodi da je mama sitnije tjelesne konstitucije, a nosi bebu tešku recimo 4,5 kg i dugu 52 cm. U tom slučaju liječnici ne žele riskirati i odlučuju se na pomoćne tehnike kako bi potaknuli jače trudove i brže i lakše porodili veliku bebu. Međutim, kako svjedoče na forumima, mnoge mame bile su bespotrebno podvrgnute induciranim porodima, jer mjerenje veličine bebe ultrazvukom može varirati za 20%, odnosno nije sasvim precizno i pouzdano. Liječnik često procijeni da je beba velika, a onda se rodi bebica "normalne" težine i dužine. Inducirani porod kod zdrave bebe i uredne trudnoće nikad se ne zakazuje prije kraja 39. tjedna trudnoće (a čak i tada tek nakon temeljitih testova kojima se provjerava zrelost pluća bebe).</para>
<para>
 Kad je plodna voda zamućena i mekonijska
Kod prenošenih beba i nekih infekcija često se javlja tzv "zamućena" plodna voda i ona je obično znak da je potrebno bebu što prije poroditi. Kad je voda "zelena" ili mekonijska, govorimo o plodnoj vodi u kojoj se nalazi feces. Naime, beba u trbuhu može se nagutati stanica, epitela i drugih tvari koje plivaju u plodnoj vodi, pa te tvari prođu kroz njezin probavni sustav i bebica ih doslovno pokaki dok je još u majčinu trbuhu. No, mekonijska plodna voda u visokoj trudnoći znak je ugroženosti ploda i jasan signal da beba mora doći na svijet što prije.</para>
<para>
 Kod curenja plodne vode
Ponekad se dogodi da vodenjak ne pukne na donjem dijelu, već negdje pri vrhu, pa plodna vode ne iscuri brzo i poput mokraće, već lagano kapa i curi u kapljicama. Neke mame teško ovo stanje razlikuju od iscjetka, no možda je najsigurnije znati po boji. Iscjedak je svilenkast, sluzav, svijetlo žućkasti ili bijeli, a plodna voda je zamućena bjelkasta voda. Ako se to dogodi, najbolje je odmah otići liječniku, jer kod curenja plodne vode žena se odmah upućuje u rodilište.</para>
<para>
 Kod visokog krvnog tlaka
Kada mama muku muči s visokim krvnim tlakom u trudnoći, postoji opasnost od tzv. <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklamspije</ulink> koja može fatalno završiti i za bebu i za mamu. Stoga ne čudi da je visoki tlak dovoljan razlog da liječnik odredi inducirani porod.</para>
<para>
 Kod težih bolesti
Ukoliko mama ima dijabetes, kroničnu bolest bubrega, bolest srca ili bilo koju drugu akutnu ili kroničnu bolest, najvjerojatnija opcija bit će inducirani porod.</para>
<para>
 Kad pukne vodenjak, ali nema trudova
U ovom slučaju liječnici će prvo pričekati nekoliko sati da se trudovi prirodno počnu javljati (maksimalno 24 sata iako u praksi vrlo brzo odrede inducirani porod kako ne bi došlo do infekcija u maternici i rodnici koje mogu naštetiti bebi). Isto tako inducirani porod se određuje ako su trudovi vrlo neredoviti, u različitim intervalima, spori i mučni.</para>
<para>
 Kad se mama tako dogovori s liječničkim timom
Neke žene dogovore se sa svojim doktorom za datum i odlučuju na inducirani porod kako bi bile sigurne da će ih poroditi baš taj liječnik i da neće upasti u neki nezgodan termin.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Ima li trudnica izbora?</heading2>
<para>
Tri osnovne tehnike koriste se kod induciranog poroda - bušenje 
 vodenjaka, drip (ili gel) i epiduralna anestezija. Međutim, ove se tehnike kombiniraju i ne primjenjuju se uvijek sve, već po individualnim potrebama i različitim redosljedom.</para>
<para>Važno je znati da se svaka trudnica može usprotiviti bilo kojoj od ovih tehnika uz uvjet da potpiše dokument da prihvaća rizik i da je svjesna svoje odluke. Naime, još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno kakve (dugotrajne) posljedice drip i epiduralna ostavljaju na dijete i majku, postoje razni medijski napisi koji ne idu u prilog ovim tehnikama i neke žene koje su imale urednu trudnoću ih jednostavno odbijaju (posebno epiduralnu anesteziju). Druge pak se ne usude odlučivati o tijeku poroda same (posebno prvorotkinje, neiskusnije i manje informirane trudnice) te im ne preostaje drugo nego vjerovati liječnicima i pustiti ih da rade svoj posao.</para>
<para>Ovo spominjemo zato što se često događa da se trudnicama daju razni lijekovi, a da ih se o tome uopće ne informira i ne pita. Mnoge žene žale se da su osjećale kako mogu roditi prirodnim putem, željele su to napraviti na svoj način, prirodno, postepeno, ali se njihova pitanja, želje i strahovi nisu slušali niti su dobivale informacije što se na njihovom tijelu poduzima u svrhu poroda. Stoga sve češće čujemo kako je inducirani porod postao rutina i ne primjenuje se samo kao pomoćno sredstvo kod posebnih slučajeva, već se drip, gel, epiduralna i drugi lijekovi koriste kao standard kako bi za medicinsko osoblje prvenstveno sve išlo lakše, brže i manje rizično.</para>
<para>U svakom slučaju dobro je znati da imate izbora odrediti kakav porod želite ako ste zdrava trudnica, ako je trudnoća bila uredna i ako se beba uredno razvila i nema nekih posebnih rizika za njezino zdravlje. Dobro promislite što želite, ostavite otvorenu i mogućnost da ćete se predomisliti (naime neke mame koje su zabranile epiduralnu uslijed jako bolnih trudova su je ipak zatražile jer nisu mogle izdržati bol), porazgovarajte s liječnikom o eventualnim rizicima i obavijestite o svojim odlukama sve koji će biti prisutni na vašem porodu.
</para>
<heading2>Kako izgleda inducirani porod?</heading2>
<para>
 1. Pregled
Standardna procedura kako bi se utvrdilo stanje bebe, testirala plodna voda i pregledala majka prije početka poroda.</para>
<para>
 2. Induciranje gelom
Ako je pukao vodenjak, ali trudnica nema trudova, neki liječnici odlučit će se za premazivanje grlića maternice Prepidil gelom za omekšavanje grlića, pojačavanje i poticanje trudova kod induciranog poroda. Uz gel neke žene dobiju i kisik (ako su previše uzbuđene ili imaju problema s disanjem) koji mogu koristiti tijekom cijelog poroda. Nanošenje gela ne boli, ne pecka i treba mu minimalno sat vremena da počne djelovati.
Liječnik će ga nanijeti i više puta kako bi dobio željene rezultate, jer gel kod nekih žena ne djeluje ni brzo niti potpuno. Ako se gel pokaže kao neučinkovit, sljedeći postupak je drip i vrlo često ove tehnike i lijekovi idu ruku pod ruku kod induciranog poroda.</para>
<para>
 3. Brijanje i klistir
Standardni postupak pripreme za porod kojim se umanjuje mogućnost zaraze bebe bakterijama na vanjskom dijelu rodnice, odnosno prilikom izlaska iz rodnice.</para>
<para>
 4. Probijanje vodenjaka
Ako nije došlo do spontanog puknuća vodenjaka, a trudnica je otvorena barem tri prsta, prije davanja dripa liječnik će obaviti bušenje vodenjaka. Ovaj postupak ne boli ništa više od standardnog vaginalnog ginekološkog pregleda. Ponekad se trudnici prvo daje drip, pa dok se očekuje intenziviranje trudova, usput napravi i bušenje vodenjaka.</para>
<para>
 5. Drip
Drip je naziv za infuziju hormona oksitocina u fiziološkoj otopini koji se daje za stimulaciju trudova ako se ne javljaju prirodno, ako su neredoviti, spori, nejednakog intenziteta. Drip će pojačati trudove i regulirati ih. Ukratko, možemo reći da se radi o umjetno izazvanim trudovima koji potiču porod. Ako trudnica ima problema s tlakom, drip može dobiti i u obliku tablete. Primalje će postupno povećavati dozu dripa, a neke žene s njime idu i u rađaonu i primaju ga sve dok se ne začuje bebin plač.</para>
<para>
 6. Epiduralna anestezija
Kada su trudovi toliko jaki da bol razara trudnicu, anesteziolog će dati lokalnu anesteziju poznatu i kao epiduralna koja privremeno "umrtvljuje" zdjelični dio i otupljuje bol. Epiduralnu možete dobiti na zahtjev i prije nego što uopće znate koliko će vas boljeti, a možete je i odbiti. Ona gotovo sigurno ide, bez obzira želi li mama ili ne kod ovih slučajeva: visoki tlak, dugi porod, dijabetes i problemi sa srcem i plućima.
<ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Injekcija se daje tako da trudnica što više izboči donji dio kralježnice unatrag (npr. iz sjedećeg položaja), a uz epiduralnu liječnici će ponekad dati i kisik (ako ga trudnica već ne dobiva) te infuziju da ne bi previše pao tlak.
Sama injekcija će malo zapeckati, ali trebala bi umanjiti bol trudova i poroda. Ipak, neke mame svjedoče kako im je epiduralna zahvatila sam jedan dio (lijevi ili desni), kako su svejedno osjećale bol. Manju, ali su je osjećale. Stoga se raspitajte o anesteziologu i njegovom iskustvu. Ako vam već daje anesteziju, neka onda od nje bude koristi.</para>
<para>
 7. Porod
Inducirani porod u najvećem broju slučajeva završava happy endom (iako često uključuje i izvlačenje djeteta vakuumom), no ako dođe do nekih komplikacija, trudnica se odmah upućuje na carski rez.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Negativne strane induciranog poroda</heading2>
<para>
Drip je postupak nakon kojeg se većini mama jako zamjerio inducirani porod. Naime, neke će žene poslije dripa dobiti trudove, koji će biti bolni, ali će biti u pravilnom ritmu i rezultirati relativno brzim porodom. No, ne ide kod svih mama baš sve tako lagano. Mnoge kažu da nisu imale nikakvu kontrolu nad trudovima koji su dolazili jedan za drugim bez stanke, vrlo intenzivni i bolni. Toliko bolni da su žene buncale, gubile se, drhtale, a neke čak padale u nesvijest.</para>
<para>Zbog toga epiduralna gotovo uvijek ide s induciranim porodom, no i tu postoje rizici. Kod majke može doći do mučnine, povraćanja, ošamućenosti. Kod djeteta se može smanjiti refleks disanja.</para>
<para>Eventualni negativni utjecaj dripa i epiduralne na dijete još uvijek nisu u potpunosti istraženi.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Pozitivne strane induciranog poroda</heading2>
<para>
Kada je inducirani porod dogovoren s liječnikom i na određeni termin, velika je prednost ta da trudnica dolazi u bolnicu bez trudova, ležerno odradi sve pripremne radnje, ima vremena upoznati osoblje koje nije pod stresom jer će imati kontrolu nad cijelim procesom, vjerojatno nemaju gužvu u rađaoni i mogu se posvetiti s punom pažnjom naručenoj trudnici.</para>
<para>Sva priprema za porod (pregled, brijanje i klistir) dobiva se u vrijeme kad još ništa ne boli pa je podnošljivije. Nakon pripreme trudnicu se polako i smireno smješta u predrađaonicu i priključuje na drip preko infuzije. Ispočetka su trudovi slabiji pa sve jači (kao i prirodni). U međuvremenu joj probuše vodenjak i kada procjene da su trudovi dovoljno jaki prebace je zajedno s dripom u rađaonicu.</para>

Inducirani porod: Što očekivati i kako se pripremiti? Inducirani porod je skup tehnika i lijekova kojima liječnici izazivaju porod. Induciranje poroda je djelomično preuzimanje prirodnog procesa u ruke medicine - izazivaju se trudovi, ali se sam porod odvija "prirodnim", odnosno vaginalnim putem.

U kojim se slučajevima provodi inducirani porod?

Postoji nekoliko situacija u kojima će žena vrlo vjerojatno ili sigurno biti podvrgnuta induciranom porodu. To su:

   Kad se beba prenese
Tolerira se oko 14 dana nakon termina, odnosno liječnici čekaju 40 + 2 tjedna prije nego predlože inducirani porod. Neke mame koje točno znaju datum začeća i ne računaju termin prema zadnjoj menstruaciji, čak i tada odbijaju inducirani porod zbog greške u računanju začeća i poroda. Trude se pričekati kako bi porod bio prirodan. Druge ipak slušaju liječnike i pristaju na tu opciju. Naime, kod prenesenih beba može se javiti niz komplikacija s posteljicom, koja bebu više ispravno ne opskrbljuje hranjivim tvarima pa je važno porod napraviti do određenog termina.

   Kad je beba prevelika i preteška
Doista se često dogodi da je mama sitnije tjelesne konstitucije, a nosi bebu tešku recimo 4,5 kg i dugu 52 cm. U tom slučaju liječnici ne žele riskirati i odlučuju se na pomoćne tehnike kako bi potaknuli jače trudove i brže i lakše porodili veliku bebu. Međutim, kako svjedoče na forumima, mnoge mame bile su bespotrebno podvrgnute induciranim porodima, jer mjerenje veličine bebe ultrazvukom može varirati za 20%, odnosno nije sasvim precizno i pouzdano. Liječnik često procijeni da je beba velika, a onda se rodi bebica "normalne" težine i dužine. Inducirani porod kod zdrave bebe i uredne trudnoće nikad se ne zakazuje prije kraja 39. tjedna trudnoće (a čak i tada tek nakon temeljitih testova kojima se provjerava zrelost pluća bebe).

   Kad je plodna voda zamućena i mekonijska
Kod prenošenih beba i nekih infekcija često se javlja tzv "zamućena" plodna voda i ona je obično znak da je potrebno bebu što prije poroditi. Kad je voda "zelena" ili mekonijska, govorimo o plodnoj vodi u kojoj se nalazi feces. Naime, beba u trbuhu može se nagutati stanica, epitela i drugih tvari koje plivaju u plodnoj vodi, pa te tvari prođu kroz njezin probavni sustav i bebica ih doslovno pokaki dok je još u majčinu trbuhu. No, mekonijska plodna voda u visokoj trudnoći znak je ugroženosti ploda i jasan signal da beba mora doći na svijet što prije.

   Kod curenja plodne vode
Ponekad se dogodi da vodenjak ne pukne na donjem dijelu, već negdje pri vrhu, pa plodna vode ne iscuri brzo i poput mokraće, već lagano kapa i curi u kapljicama. Neke mame teško ovo stanje razlikuju od iscjetka, no možda je najsigurnije znati po boji. Iscjedak je svilenkast, sluzav, svijetlo žućkasti ili bijeli, a plodna voda je zamućena bjelkasta voda. Ako se to dogodi, najbolje je odmah otići liječniku, jer kod curenja plodne vode žena se odmah upućuje u rodilište.

   Kod visokog krvnog tlaka
Kada mama muku muči s visokim krvnim tlakom u trudnoći, postoji opasnost od tzv. preeklamspije koja može fatalno završiti i za bebu i za mamu. Stoga ne čudi da je visoki tlak dovoljan razlog da liječnik odredi inducirani porod.

   Kod težih bolesti
Ukoliko mama ima dijabetes, kroničnu bolest bubrega, bolest srca ili bilo koju drugu akutnu ili kroničnu bolest, najvjerojatnija opcija bit će inducirani porod.

   Kad pukne vodenjak, ali nema trudova
U ovom slučaju liječnici će prvo pričekati nekoliko sati da se trudovi prirodno počnu javljati (maksimalno 24 sata iako u praksi vrlo brzo odrede inducirani porod kako ne bi došlo do infekcija u maternici i rodnici koje mogu naštetiti bebi). Isto tako inducirani porod se određuje ako su trudovi vrlo neredoviti, u različitim intervalima, spori i mučni.

   Kad se mama tako dogovori s liječničkim timom
Neke žene dogovore se sa svojim doktorom za datum i odlučuju na inducirani porod kako bi bile sigurne da će ih poroditi baš taj liječnik i da neće upasti u neki nezgodan termin.
 

Ima li trudnica izbora?

Tri osnovne tehnike koriste se kod induciranog poroda - bušenje 
   vodenjaka, drip (ili gel) i epiduralna anestezija. Međutim, ove se tehnike kombiniraju i ne primjenjuju se uvijek sve, već po individualnim potrebama i različitim redosljedom.
Važno je znati da se svaka trudnica može usprotiviti bilo kojoj od ovih tehnika uz uvjet da potpiše dokument da prihvaća rizik i da je svjesna svoje odluke. Naime, još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno kakve (dugotrajne) posljedice drip i epiduralna ostavljaju na dijete i majku, postoje razni medijski napisi koji ne idu u prilog ovim tehnikama i neke žene koje su imale urednu trudnoću ih jednostavno odbijaju (posebno epiduralnu anesteziju). Druge pak se ne usude odlučivati o tijeku poroda same (posebno prvorotkinje, neiskusnije i manje informirane trudnice) te im ne preostaje drugo nego vjerovati liječnicima i pustiti ih da rade svoj posao.
Ovo spominjemo zato što se često događa da se trudnicama daju razni lijekovi, a da ih se o tome uopće ne informira i ne pita. Mnoge žene žale se da su osjećale kako mogu roditi prirodnim putem, željele su to napraviti na svoj način, prirodno, postepeno, ali se njihova pitanja, želje i strahovi nisu slušali niti su dobivale informacije što se na njihovom tijelu poduzima u svrhu poroda. Stoga sve češće čujemo kako je inducirani porod postao rutina i ne primjenuje se samo kao pomoćno sredstvo kod posebnih slučajeva, već se drip, gel, epiduralna i drugi lijekovi koriste kao standard kako bi za medicinsko osoblje prvenstveno sve išlo lakše, brže i manje rizično.
U svakom slučaju dobro je znati da imate izbora odrediti kakav porod želite ako ste zdrava trudnica, ako je trudnoća bila uredna i ako se beba uredno razvila i nema nekih posebnih rizika za njezino zdravlje. Dobro promislite što želite, ostavite otvorenu i mogućnost da ćete se predomisliti (naime neke mame koje su zabranile epiduralnu uslijed jako bolnih trudova su je ipak zatražile jer nisu mogle izdržati bol), porazgovarajte s liječnikom o eventualnim rizicima i obavijestite o svojim odlukama sve koji će biti prisutni na vašem porodu.

Kako izgleda inducirani porod?

   1. Pregled
Standardna procedura kako bi se utvrdilo stanje bebe, testirala plodna voda i pregledala majka prije početka poroda.

   2. Induciranje gelom
Ako je pukao vodenjak, ali trudnica nema trudova, neki liječnici odlučit će se za premazivanje grlića maternice Prepidil gelom za omekšavanje grlića, pojačavanje i poticanje trudova kod induciranog poroda. Uz gel neke žene dobiju i kisik (ako su previše uzbuđene ili imaju problema s disanjem) koji mogu koristiti tijekom cijelog poroda. Nanošenje gela ne boli, ne pecka i treba mu minimalno sat vremena da počne djelovati.
Liječnik će ga nanijeti i više puta kako bi dobio željene rezultate, jer gel kod nekih žena ne djeluje ni brzo niti potpuno. Ako se gel pokaže kao neučinkovit, sljedeći postupak je drip i vrlo često ove tehnike i lijekovi idu ruku pod ruku kod induciranog poroda.

   3. Brijanje i klistir
Standardni postupak pripreme za porod kojim se umanjuje mogućnost zaraze bebe bakterijama na vanjskom dijelu rodnice, odnosno prilikom izlaska iz rodnice.

   4. Probijanje vodenjaka
Ako nije došlo do spontanog puknuća vodenjaka, a trudnica je otvorena barem tri prsta, prije davanja dripa liječnik će obaviti bušenje vodenjaka. Ovaj postupak ne boli ništa više od standardnog vaginalnog ginekološkog pregleda. Ponekad se trudnici prvo daje drip, pa dok se očekuje intenziviranje trudova, usput napravi i bušenje vodenjaka.

   5. Drip
Drip je naziv za infuziju hormona oksitocina u fiziološkoj otopini koji se daje za stimulaciju trudova ako se ne javljaju prirodno, ako su neredoviti, spori, nejednakog intenziteta. Drip će pojačati trudove i regulirati ih. Ukratko, možemo reći da se radi o umjetno izazvanim trudovima koji potiču porod. Ako trudnica ima problema s tlakom, drip može dobiti i u obliku tablete. Primalje će postupno povećavati dozu dripa, a neke žene s njime idu i u rađaonu i primaju ga sve dok se ne začuje bebin plač.

   6. Epiduralna anestezija
Kada su trudovi toliko jaki da bol razara trudnicu, anesteziolog će dati lokalnu anesteziju poznatu i kao epiduralna koja privremeno "umrtvljuje" zdjelični dio i otupljuje bol. Epiduralnu možete dobiti na zahtjev i prije nego što uopće znate koliko će vas boljeti, a možete je i odbiti. Ona gotovo sigurno ide, bez obzira želi li mama ili ne kod ovih slučajeva: visoki tlak, dugi porod, dijabetes i problemi sa srcem i plućima.
Injekcija se daje tako da trudnica što više izboči donji dio kralježnice unatrag (npr. iz sjedećeg položaja), a uz epiduralnu liječnici će ponekad dati i kisik (ako ga trudnica već ne dobiva) te infuziju da ne bi previše pao tlak.
Sama injekcija će malo zapeckati, ali trebala bi umanjiti bol trudova i poroda. Ipak, neke mame svjedoče kako im je epiduralna zahvatila sam jedan dio (lijevi ili desni), kako su svejedno osjećale bol. Manju, ali su je osjećale. Stoga se raspitajte o anesteziologu i njegovom iskustvu. Ako vam već daje anesteziju, neka onda od nje bude koristi.

   7. Porod
Inducirani porod u najvećem broju slučajeva završava happy endom (iako često uključuje i izvlačenje djeteta vakuumom), no ako dođe do nekih komplikacija, trudnica se odmah upućuje na carski rez.
 

Negativne strane induciranog poroda

Drip je postupak nakon kojeg se većini mama jako zamjerio inducirani porod. Naime, neke će žene poslije dripa dobiti trudove, koji će biti bolni, ali će biti u pravilnom ritmu i rezultirati relativno brzim porodom. No, ne ide kod svih mama baš sve tako lagano. Mnoge kažu da nisu imale nikakvu kontrolu nad trudovima koji su dolazili jedan za drugim bez stanke, vrlo intenzivni i bolni. Toliko bolni da su žene buncale, gubile se, drhtale, a neke čak padale u nesvijest.
Zbog toga epiduralna gotovo uvijek ide s induciranim porodom, no i tu postoje rizici. Kod majke može doći do mučnine, povraćanja, ošamućenosti. Kod djeteta se može smanjiti refleks disanja.
Eventualni negativni utjecaj dripa i epiduralne na dijete još uvijek nisu u potpunosti istraženi.
 

Pozitivne strane induciranog poroda

Kada je inducirani porod dogovoren s liječnikom i na određeni termin, velika je prednost ta da trudnica dolazi u bolnicu bez trudova, ležerno odradi sve pripremne radnje, ima vremena upoznati osoblje koje nije pod stresom jer će imati kontrolu nad cijelim procesom, vjerojatno nemaju gužvu u rađaoni i mogu se posvetiti s punom pažnjom naručenoj trudnici.
Sva priprema za porod (pregled, brijanje i klistir) dobiva se u vrijeme kad još ništa ne boli pa je podnošljivije. Nakon pripreme trudnicu se polako i smireno smješta u predrađaonicu i priključuje na drip preko infuzije. Ispočetka su trudovi slabiji pa sve jači (kao i prirodni). U međuvremenu joj probuše vodenjak i kada procjene da su trudovi dovoljno jaki prebace je zajedno s dripom u rađaonicu. Klinfo.hr 

porod bolnica pixabay

Inducirani porod: Što očekivati i kako se pripremiti?

<para> 
</para>
<para>Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca Ako ste vi svoje dijete razveselili psom, donosimo vam upute kako da ga ono nauči nekim trikovima i tako se zabavi te poveže sa svojim ljubimcem.</para>
<para>Osnovni trening pasa i njihove poslušnosti nije važan samo za voljenu životinju, nego i dijete uči odgovornosti te jača vezu između ljubimca i cijele obitelji.</para>
<para>Evo jednostavnih savjeta uz pomoć kojih i vaše dijete može trenirati psa da se dobro ponaša i da se ima čime pohvaliti kada ga prošeta u park među ostale pse.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da sjedne
</para>
<para>Ovo je osnovna naredba koju bi svaki pas trebao znati poslušati. Naoružajte dijete keksićima za nagradu – ono će biti veselo zaokupljeni oko ove lekcije koju uči psa, a pas će biti oduševljen pažnjom koju dobiva.</para>
<para>Ovu će naredbu psa biti najjednostavnije naučiti „mamljenjem“. Točno tako, treba ga namamiti da učini ono što dijete želi i potom ga nagraditi za dobro obavljen posao.</para>
<para>Dakle, neka dijete stane ili klekne ispred psa držeći keksić ispred njegova nosa. Zatim polako podiže poslasticu preko njegove glave, a pas ju prati i prirodno sjeda. Nakon što pogleda gore, a prije nego sjedne treba izgovoriti: SJEDNI! A zatim, odmah nakon što je sjeo reći: BRAAAVO!! i nagraditi ga slasticom.</para>
<para>Treba paziti da keks ne bude previsoko, jer bi pas mogao skočiti da ga uzme. Također, valja spomenuti da ne treba ponavljati ovu (kao i ni jednu drugu) vježbu bezbroj puta, jer će psu dosaditi. Nekoliko kraćih intervala donijet će bolje rezultate od jednog dugačkog.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da legne
</para>
<para>Nakon što je naučio sjesti, sljedeći je korak da pas nauči leći. Kroz nekoliko dana po nekoliko minuta ovog treninga i moći ćete još jedan trik pribilježiti u dostignuća vašega ljubimca.</para>
<para>Naučiti psa da legne prilično je jednostavan napredak ako je brzo usvojio sjedanje. Kada pas sjedi, treba uzeti poslasticu te mu ju staviti ispred nosa. Zatim ju polako spuštati na pod dok on njuškom prati i konačno i sam liježe. Trenutak prije nego legne, treba reći: LEZI!, a nakon što je to obavio pohvaliti ga i dati mu keksić.</para>
<para>Kada pas kroz neko vrijeme usvoji i ovu vježbu, neće više biti potrebe za kolačićima u ruci, pratit će pokrete i naredbe i bez poslastice za nagradu.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da se vrti oko svoje osi
</para>
<para>Pas koji se vrti je sretan pas. Ono što je odlično jest da je ovaj trik djeci relativno lako podučiti psa, a bit će nemjerljivo sretni i ponosni kada budu svojim prijateljima pokazivali koliko je njihov pas pametan.</para>
<para>Najlakše će biti ako se opet kao motivacija koristi hrana. Dakle, ruku s poslasticama treba staviti iznad glave psa, a pas će ju primijetiti i gledati za njom – zatim treba ruku kretati u krug kako bi je on mogao pratiti. Kada napravi puni krug, treba ga nagraditi kolačićem i s puno riječi pohvale.</para>
<para>A zatim ponoviti, pa opet i opet i opet. Dijete bi svaki dan trebalo odvojiti određeno vrijeme za dresiranje i uvježbavanje svoga psa – a on će se kroz neko vrijeme okretati na sam pokret ruke koji je korišten pri vježbanju. Važno je da ga se uvijek nagradi i s maženjem – psi to jako vole i čini ih sretnima.</para>
<para>
 Uvježbavanje psa da vam da šapu
</para>
<para>Kada jednom uspiju s ovim trikom i pas odgovori djetetu na izgovoreno: Daj šapu!, ovo će im vjerojatno postati stalni pozdrav kojeg će koristiti kad god i gdje god se nalazili. Učenje psa da pruži šapu oduzet će ipak malo više vremena od prethodnih trikova. Psima nije prirodno da se rukuju i radije se pozdravljaju njuškanjem.</para>
<para>Prije početka učenja ovog trika budite sigurni da je pas usavršio naredbu za sjedanje, jer to je pozicija iz koje se radi ovaj trik. Tako pas svu pozornost usmjerava na trenera. Neka dijete klekne ispred njega i pokaže mu da imate slastice, a potom zatvori šaku. Ruku sa slasticama treba staviti nekoliko centimetara iznad poda, a iznad nje otvoren dlan druge ruke. Možda će u početku krenuti njuškom, ali mu to ne treba dozvoliti. Na koncu će pokušati i svojom šapom doći do keksića. Kada podigne šapu od zemlje, potrebno ga je ohrabriti i dati mu slasticu.</para>
<para>Ovaj se trik uči postepeno. Prvo pas diže šapu samo malo, zatim sve više dok ne stavi šapu skroz u trenerovu ruku. Zatim se može odizati ruka od zemlje, tempom koji će psu odgovarati. I tako sve dok nije usavršen i ovaj trik.</para>
<para>Ono što je važno za zapamtiti prilikom uvježbavanja pasa: najbolje je koristiti mekane poslastice. Ako budete koristili tvrde keksiće koje pas dugo treba žvakati, dok se on njima zasladi – zaboravit će zašto ih je uopće dobio.</para>

Djeca i ljubimci - Trikovi koje dijete može naučiti psa  
Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca. Ako prilike to dozvoljavaju, roditelji im uglavnom ispune želju kupnjom ribice, kornjače, hrčka, mačke ili psa.  

Sva djeca u nekom trenutku dođu u fazu kada žele kućnog ljubimca Ako ste vi svoje dijete razveselili psom, donosimo vam upute kako da ga ono nauči nekim trikovima i tako se zabavi te poveže sa svojim ljubimcem.
Osnovni trening pasa i njihove poslušnosti nije važan samo za voljenu životinju, nego i dijete uči odgovornosti te jača vezu između ljubimca i cijele obitelji.
Evo jednostavnih savjeta uz pomoć kojih i vaše dijete može trenirati psa da se dobro ponaša i da se ima čime pohvaliti kada ga prošeta u park među ostale pse.

   Uvježbavanje psa da sjedne

Ovo je osnovna naredba koju bi svaki pas trebao znati poslušati. Naoružajte dijete keksićima za nagradu – ono će biti veselo zaokupljeni oko ove lekcije koju uči psa, a pas će biti oduševljen pažnjom koju dobiva.
Ovu će naredbu psa biti najjednostavnije naučiti „mamljenjem“. Točno tako, treba ga namamiti da učini ono što dijete želi i potom ga nagraditi za dobro obavljen posao.
Dakle, neka dijete stane ili klekne ispred psa držeći keksić ispred njegova nosa. Zatim polako podiže poslasticu preko njegove glave, a pas ju prati i prirodno sjeda. Nakon što pogleda gore, a prije nego sjedne treba izgovoriti: SJEDNI! A zatim, odmah nakon što je sjeo reći: BRAAAVO!! i nagraditi ga slasticom.
Treba paziti da keks ne bude previsoko, jer bi pas mogao skočiti da ga uzme. Također, valja spomenuti da ne treba ponavljati ovu (kao i ni jednu drugu) vježbu bezbroj puta, jer će psu dosaditi. Nekoliko kraćih intervala donijet će bolje rezultate od jednog dugačkog.

   Uvježbavanje psa da legne

Nakon što je naučio sjesti, sljedeći je korak da pas nauči leći. Kroz nekoliko dana po nekoliko minuta ovog treninga i moći ćete još jedan trik  pribilježiti u dostignuća vašega ljubimca.
Naučiti psa da legne prilično je jednostavan napredak ako je brzo usvojio sjedanje. Kada pas sjedi, treba uzeti poslasticu te mu ju staviti ispred nosa. Zatim ju polako spuštati na pod dok on njuškom prati i konačno i sam liježe. Trenutak prije nego legne, treba reći: LEZI!, a nakon što je to obavio pohvaliti ga i dati mu keksić.
Kada pas kroz neko vrijeme usvoji i ovu vježbu, neće više biti potrebe za kolačićima u ruci, pratit će pokrete i naredbe i bez poslastice za nagradu.

   Uvježbavanje psa da se vrti oko svoje osi

Pas koji se vrti je sretan pas. Ono što je odlično jest da je ovaj trik djeci relativno lako podučiti psa, a bit će nemjerljivo sretni i ponosni kada budu svojim prijateljima pokazivali koliko je njihov pas pametan.
Najlakše će biti ako se opet kao motivacija koristi hrana. Dakle, ruku s poslasticama treba staviti iznad glave psa, a pas će ju primijetiti i gledati za njom – zatim treba ruku kretati u krug kako bi je on mogao pratiti. Kada napravi puni krug, treba ga nagraditi kolačićem i s puno riječi pohvale.
A zatim ponoviti, pa opet i opet i opet. Dijete bi svaki dan trebalo odvojiti određeno vrijeme za dresiranje i uvježbavanje svoga psa – a on će se kroz neko vrijeme okretati na sam pokret ruke koji je korišten pri vježbanju. Važno je da ga se uvijek nagradi i s maženjem – psi to jako vole i čini ih sretnima.

   Uvježbavanje psa da vam da šapu

Kada jednom uspiju s ovim trikom i pas odgovori djetetu na izgovoreno: Daj šapu!, ovo će im vjerojatno postati stalni pozdrav kojeg će koristiti kad god i gdje god se nalazili. Učenje psa da pruži šapu oduzet će ipak malo više vremena od prethodnih trikova. Psima nije prirodno da se rukuju i radije se pozdravljaju njuškanjem.
Prije početka učenja ovog trika budite sigurni da je pas usavršio naredbu za sjedanje, jer to je pozicija iz koje se  radi ovaj trik. Tako pas svu pozornost usmjerava na trenera. Neka dijete klekne ispred njega i pokaže mu da imate slastice, a potom zatvori šaku. Ruku sa slasticama treba staviti nekoliko centimetara iznad poda, a iznad nje otvoren dlan druge ruke. Možda će u početku krenuti njuškom, ali mu to ne treba dozvoliti. Na koncu će pokušati i svojom šapom doći do keksića. Kada podigne šapu od zemlje, potrebno ga je ohrabriti i dati mu slasticu.
Ovaj se trik uči postepeno. Prvo pas diže šapu samo malo, zatim sve više dok ne stavi šapu skroz u trenerovu ruku. Zatim se može odizati ruka od zemlje, tempom koji će psu odgovarati. I tako sve dok nije usavršen i ovaj trik.
Ono što je važno za zapamtiti prilikom uvježbavanja pasa: najbolje je koristiti mekane poslastice. Ako budete koristili tvrde keksiće koje pas dugo treba žvakati, dok se on njima zasladi – zaboravit će zašto ih je uopće dobio. Mateja Krizmanić 

pas_dijete_pixabay

Djeca i ljubimci - Trikovi koje dijete može naučiti psa

<para>Iako su vam dostupne razne škole plivanja za djecu početnike, ne uskraćujte si dragocjeno vrijeme koje možete provesti s djetetom i pomoći mu da savlada jednu od najzahvalnijih vještina koje će mu u životu zatrebati.</para>
<para>Bilo da je riječ o bazenu ili moru, nekoliko je osnovnih pravila kojih se roditelji početnika plivača trebaju pridržavati kako bi proces tekao brže i bez drame.
</para>
<heading2>Uključite igru u učenje</heading2>
<para>
Prije četvrte godine djetetova života ne pokušavajte s metodama koje ne uključuju zračne naramenice ili druga pomagala za plivanje. Od četvrte godine pa na dalje, dijete je u stanju razumjeti koncept plivanja, održavanja na površini i kretanja u vodi.</para>
<para>Za početak je dobro da dijete samo uđe u vodu, a to će se vjerojatno dogoditi prilikom igre na plaži. Zamolite ga da vam donese vode u kantici i da iskopa rupu u plićaku. Važno je da se osjeća ugodno i zaigrano u blizini vode.</para>
<para>Zatim mu možete predložiti da zajedno pušete balončiće u vodi. Ta će mu igra biti jako zabavna, a pomoći će mu kontrolirati ulazak i izlazak morske ili bazenske vode u usta.
Objasnite mu da se ni morska ni bazenska voda ne smiju piti, a slučajno gutanje spriječit će puhanjem mjehurića baš kao i pri igri. Neka si uzme zrak, zagnjuri usta pod vodu i ispusti zrak. Jednom ručicom može držati nos začepljen u početku, a kasnije ga navodite da tehniku svlada bez držanja nosića.</para>
<para>Predložite mu da rukama uđe do dna u plićaku i da prebire kamenčiće ili traži ribice. Neka postepeno ulazi u vodu tempom koji mu odgovara. Cijelo vrijeme vodite računa da je zaštićeno od sunca.</para>
<para>Maloj bi djeci naramenice mogle zasmetati pa u početku vi budite njegov oslonac. Udaljite se nekoliko koraka i dozovite ga da došeta do vas. Neka skakuće, pleše i osjeti da ima kontrolu nad situacijom.</para>
<para>Kad shvatite da se dijete osjeća dovoljno sigurno u vodi, predložite mu da ga uhvatite ispod prsa i pojasa dok ono samo pliva na mjestu. Prvo što treba savladati je rad nogama koji će mu se svidjeti jer izaziva prskanje. Na taj će se način početi privikavati na horizontalnu poziciju u kojoj će kasnije plivati.
</para>
<heading2>Zračne naramenice i druga pomagala uvijek imajte pri ruci</heading2>
<para>
Većina će djece neko vrijeme tražiti zračne naramenice ili kolut za plivanje. Kad savladaju rad rukama i nogama, pomagala će ih održavati na površini dok se ne usude pokušati sami.</para>
<para>Uvijek vodite računa da je pomagalo koje dijete koristi na neki način pričvršćeno za njega odnosno da mu ne može iskliznuti.</para>
<para>Primjetit ćete kako su djeca sklona plivati kao psić i to je sasvim u redu. Za početak ga ne pokušavajte uvjeriti kako je to neispravan stil plivanja jer njemu je lakši. Važno je da se uspijeva održati na površini i samostalno „plivati“.</para>
<para>Cijelo vrijeme njegova privikavanja na plivanje, budite u blizini. Neka ostane što je više moguće bliže obali jer bi ga nenadani odlazak u dubinu mogao jako prestrašiti.</para>
<para>Uvijek je dobro da sa sobom imate veću igračku na napuhavanje s kojom dijete može biti sigurnije pri odlasku u dubinu.</para>
<para>S vremenom će se osjećati slobodnije pa će, primjetivši na drugoj djeci, poželjeti da mu skinete jednu zračnu naramenicu i pokušat će se održati na vodi samo s jednom. Pohvalite ga za trud i potaknite da polagano, u vašoj blizini, iskuša skinuti i drugu.
U takvoj je situaciji dobro djetetu ponuditi masku i disaljku. Osim što će mu pomoći da zadrži dah, dijete će se se prvi put susresti s podvodnim svijetom koji će ga zainteresirati i zadržati ga u vodi. I dalje se trudite ostati u plićem dijelu.</para>
<para>Budite spremni na to da svatko individualno reagira na more ili drugu vodenu površinu i da trebate imati strpljenja ukoliko ove sezone ipak neće zaplivati samostalno. Događa se često da dijete propliva i do slijedećeg ljetovanja zaboravi neke od vještina ili se prepadne pa proces morate ponavljati.</para>
<para>Na plaži ili bazenu uvijek imajte dovoljno igračaka za vodu, posebno onih na napuhivanje koje će mu pomoći da se oslobodi, a nije loše za sobom povesti i djetetovu omiljenu igračku pa makar i plišanu. Neka preuzme ulogu učitelja plivanja i svojoj igrački objasni sve korake koje ste vi objasnili njemu. Na taj će ih način nekoliko puta morati ponoviti i usavršiti.</para>

Osnovne vještine koje dijete treba svladati prije učenja plivanja Spremni ste za godišnji odmor, smještaj na moru je rezerviran, a vaš pačić još uvijek ne zna plivati. Iako su vam dostupne razne škole plivanja za djecu početnike, ne uskraćujte si dragocjeno vrijeme koje možete provesti s djetetom i pomoći mu da savlada jednu od najzahvalnijih vještina koje će mu u životu zatrebati.
Bilo da je riječ o bazenu ili moru, nekoliko je osnovnih pravila kojih se roditelji početnika plivača trebaju pridržavati kako bi proces tekao brže i bez drame.

Uključite igru u učenje

Prije četvrte godine djetetova života ne pokušavajte s metodama koje ne uključuju zračne naramenice ili druga pomagala za plivanje. Od četvrte godine pa na dalje, dijete je u stanju razumjeti koncept plivanja, održavanja na površini i kretanja u vodi.
Za početak je dobro da dijete samo uđe u vodu, a to će se vjerojatno dogoditi prilikom igre na plaži. Zamolite ga da vam donese vode u kantici i da iskopa rupu u plićaku. Važno je da se osjeća ugodno i zaigrano u blizini vode.
Zatim mu možete predložiti da zajedno pušete balončiće u vodi. Ta će mu igra biti jako zabavna, a pomoći će mu kontrolirati ulazak i izlazak morske ili bazenske vode u usta.
Objasnite mu da se ni morska ni bazenska voda ne smiju piti, a slučajno gutanje spriječit će puhanjem mjehurića baš kao i pri igri. Neka si uzme zrak, zagnjuri usta pod vodu i ispusti zrak. Jednom ručicom može držati nos začepljen u početku, a kasnije ga navodite da tehniku svlada bez držanja nosića.
Predložite mu da rukama uđe do dna u plićaku i da  prebire kamenčiće ili traži ribice. Neka postepeno ulazi u vodu tempom koji mu odgovara. Cijelo vrijeme vodite računa da je zaštićeno od sunca.
Maloj bi djeci naramenice mogle zasmetati pa u početku vi budite njegov oslonac. Udaljite se nekoliko koraka i dozovite ga da došeta do vas. Neka skakuće, pleše i osjeti da ima kontrolu nad situacijom.
Kad shvatite da se dijete osjeća dovoljno sigurno u vodi, predložite mu da ga uhvatite ispod prsa i pojasa dok ono samo pliva na mjestu. Prvo što treba savladati je rad nogama koji će mu se svidjeti jer izaziva prskanje. Na taj će se način početi privikavati na horizontalnu poziciju u kojoj će kasnije plivati.

Zračne naramenice i druga pomagala uvijek imajte pri ruci

Većina će djece neko vrijeme tražiti zračne naramenice ili kolut za plivanje. Kad savladaju rad rukama i nogama, pomagala će ih održavati na površini dok se ne usude pokušati sami.
Uvijek vodite računa da je pomagalo koje dijete koristi na neki način pričvršćeno za njega odnosno da mu ne može iskliznuti.
Primjetit ćete kako su djeca sklona plivati kao psić i to je sasvim u redu. Za početak ga ne pokušavajte uvjeriti kako je to neispravan stil plivanja jer njemu je lakši. Važno je da se uspijeva održati na površini i samostalno „plivati“.
Cijelo vrijeme njegova privikavanja na plivanje, budite u blizini. Neka ostane što je više moguće bliže obali jer bi ga nenadani odlazak u dubinu mogao jako prestrašiti.
Uvijek je dobro da sa sobom imate veću igračku na napuhavanje s kojom dijete može biti sigurnije pri odlasku u dubinu.
S vremenom će se osjećati slobodnije pa će, primjetivši na drugoj djeci, poželjeti da mu skinete jednu zračnu naramenicu i pokušat će se održati na vodi samo s jednom. Pohvalite ga za trud i potaknite da polagano, u vašoj blizini, iskuša skinuti i drugu.
U takvoj je situaciji dobro djetetu ponuditi masku i disaljku. Osim što će mu pomoći da zadrži dah, dijete će se se prvi put susresti s podvodnim svijetom koji će ga zainteresirati i zadržati ga u vodi. I dalje se trudite ostati u plićem dijelu.
Budite spremni na to da svatko individualno reagira na more ili drugu vodenu površinu i da trebate imati strpljenja ukoliko ove sezone ipak neće zaplivati samostalno. Događa se često da dijete propliva i do slijedećeg ljetovanja zaboravi neke od vještina ili se prepadne pa proces morate ponavljati.
Na plaži ili bazenu uvijek imajte dovoljno igračaka za vodu, posebno onih na napuhivanje koje će mu pomoći da se oslobodi, a nije loše za sobom povesti i djetetovu omiljenu igračku pa makar i plišanu. Neka preuzme ulogu učitelja plivanja i svojoj igrački objasni sve korake koje ste vi objasnili njemu. Na taj će ih način nekoliko puta morati ponoviti i usavršiti. Jelena Pervan 

Učenje_plivanja_pixabay

Osnovne vještine koje dijete treba svladati prije učenja plivanja

<para>Djeca su danas sve pametnija i kreativnija, a današnje su generacije mnogo drugačije nego smo mi bili nekad. Ipak, zbog vladavine računala i TV-a djeca često zatupljuju dok vise pred ekranima. Nemojte dozvoliti da kreativnost u vašem djetetu nestane, već saznajte kako ju potaknuti i povećati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Postoje mnogi načini kako kod djece povećati kreativnost, ali ih roditelji često zaboravljaju. Ponekad je lako zaboraviti da je jednako važno djecu poticati da budu kreativna baš kao što ih potičemo i na učenje za školu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Danas vam otkrivamo nekoliko odličnih načina kako da povećate kreativnost kod svog djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Potičite ih da čitaju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedan od najosnovnijih načina za poticanje kreativnosti, no danas nažalost sve manje korišten zbog tehnologije koja je zavladala. Stoga je vrlo važno da svom djetetu date knjigu u ruke i potičete ga na čitanje razne tematike. Djeca danas mnogo vremena provode ispred računala i mobitela tako da je vrlo važno i korisno da ih potičete na čitanje knjiga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Spavanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Još jedan naizgled banalan savjet, ali jednako važan kao i ostali. Naime, kad spavamo sanjamo, a sanjanje je jedan od načina za razvoj kreativnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Ugasite TV
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Baš poput iPhonea i iPada, vrlo je važno ugasiti i TV te potaknuti djecu da se bave nečim drugim. Uz današnju je tehnologiju vrlo lako zaokupiti dječju pažnju i iako vam ponekad to itekako odgovara, nemojte pretjerivati. Jednostavno isključite TV i potaknite svoje dijete da se bavi aktivnostima koja će pozitivno utjecati na njegovu kreativnost. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Crtanje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zaboravili smo na pravo crtanje bojicama jer je mnogo lakše i jednostavnije uključiti aplikaciju s crtanjem na iPadu i pustiti klince da se zabavljaju. Ipak, s vremena na vrijeme dajte djetetu bojice i papir i potaknite ga da to čini na dobar starinski način.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Prestanite brinuti o dostignućima
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uvijek postoje ambiciozni roditelji koji žele da njihova djeca budu najbolja u svemu što čine. Ipak, to je vrlo teško postići, a dijete zbog toga može osjećati nevjerojatan pritisak. Prestanite brinuti o postignućima te, umjesto da težite za savršenstvom, počnite se baviti kreativnošću svog djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Prihvatite pogreške
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad je riječ o poticanju kreativnosti, pogreške su ključne. Stoga nemojte od svog djeteta zahtijevati da bude savršeno, već mu dozvolite da povremeno i pogriješi jer upravo iz grešaka može mnogo toga naučiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Prigrlite umjetnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnogo je načina na koje umjetnost može biti veći dio naših života, a neki od njih vjerojatno su vam dostupni i u vlastitom gradu. Kako bi potaknuli djetetovu kreativnost, vodite ga u muzeje, na izložbe i slična događanja namijenjena djeci kako bi mu već od malih nogu usadili "osjećaj za umjetnost" i potaknuli razvoj kreativnosti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Nemojte inzistirati na klasičnom znanju
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čim su djeca starija u školi su uglavnom fokusirana na klasične znanosti poput matematike ili biologije jer je to sigurniji put do stabilne karijere. Zbog toga se zanemaruje i potiskuje kreativnost, a djeca su praktički prisiljena učiti i prihvatiti ono što im se plasira na nastavi. Vrlo je važno poticati kreativnost kod djeca i kad krenu u školu čak i ako mislite da će ih to možda odvesti na neki sasvim drugačiji i manje konvencionalan put. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Glazba
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zvuči jednostavno, no pobuđivanje interesa za glazbu kod djeteta od rane dobi može iznimno utjecati na djetetovu kreativnost. Bilo da je riječ samo o slušanju glazbe ili pak o pohađanju glazbenih satova, vaše će dijete od toga u budućnosti nesumnjivo imati koristi. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: parenting.allwomenstalk.com <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Freedigitalphotos.net</para>

Kako povećati kreativnost djeteta? 9 učinkovitih savjeta Djeca su danas sve pametnija i kreativnija, a današnje su generacije mnogo drugačije nego smo mi bili nekad. Ipak, zbog vladavine računala i TV-a djeca često zatupljuju dok vise pred ekranima. Nemojte dozvoliti da kreativnost u vašem djetetu nestane, već saznajte kako ju potaknuti i povećati.
   
Postoje mnogi načini kako kod djece povećati kreativnost, ali ih roditelji često zaboravljaju. Ponekad je lako zaboraviti da je jednako važno djecu poticati da budu kreativna baš kao što ih potičemo i na učenje za školu. 
   
Danas vam otkrivamo nekoliko odličnih načina kako da povećate kreativnost kod svog djeteta. 
   
   1. Potičite ih da čitaju
   
   
Jedan od najosnovnijih načina za poticanje kreativnosti, no danas nažalost sve manje korišten zbog tehnologije koja je zavladala. Stoga je vrlo važno da svom djetetu date knjigu u ruke i potičete ga na čitanje razne tematike. Djeca danas mnogo vremena provode ispred računala i mobitela tako da je vrlo važno i korisno da ih potičete na čitanje knjiga.
   
   2. Spavanje
   
   
Još jedan naizgled banalan savjet, ali jednako važan kao i ostali. Naime, kad spavamo sanjamo, a sanjanje je jedan od načina za razvoj kreativnosti.
   
   3. Ugasite TV
   
   
Baš poput iPhonea i iPada, vrlo je važno ugasiti i TV te potaknuti djecu da se bave nečim drugim. Uz današnju je tehnologiju vrlo lako zaokupiti dječju pažnju i iako vam ponekad to itekako odgovara, nemojte pretjerivati. Jednostavno isključite TV i potaknite svoje dijete da se bavi aktivnostima koja će pozitivno utjecati na njegovu kreativnost. 
   
   4. Crtanje
   
   
Zaboravili smo na pravo crtanje bojicama jer je mnogo lakše i jednostavnije uključiti aplikaciju s crtanjem na iPadu i pustiti klince da se zabavljaju. Ipak, s vremena na vrijeme dajte djetetu bojice i papir i potaknite ga da to čini na dobar starinski način.
   
   5. Prestanite brinuti o dostignućima
   
   
Uvijek postoje ambiciozni roditelji koji žele da njihova djeca budu najbolja u svemu što čine. Ipak, to je vrlo teško postići, a dijete zbog toga može osjećati nevjerojatan pritisak. Prestanite brinuti o postignućima te, umjesto da težite za savršenstvom, počnite se baviti kreativnošću svog djeteta. 
   
   6. Prihvatite pogreške
   
   
Kad je riječ o poticanju kreativnosti, pogreške su ključne. Stoga nemojte od svog djeteta zahtijevati da bude savršeno, već mu dozvolite da povremeno i pogriješi jer upravo iz grešaka može mnogo toga naučiti. 
   
   7. Prigrlite umjetnost
   
   
Mnogo je načina na koje umjetnost može biti veći dio naših života, a neki od njih vjerojatno su vam dostupni i u vlastitom gradu. Kako bi potaknuli djetetovu kreativnost, vodite ga u muzeje, na izložbe i slična događanja namijenjena djeci kako bi mu već od malih nogu usadili "osjećaj za umjetnost" i potaknuli razvoj kreativnosti. 
   
   8. Nemojte inzistirati na klasičnom znanju
   
   
Čim su djeca starija u školi su uglavnom fokusirana na klasične znanosti poput matematike ili biologije jer je to sigurniji put do stabilne karijere. Zbog toga se zanemaruje i potiskuje kreativnost, a djeca su praktički prisiljena učiti i prihvatiti ono što im se plasira na nastavi. Vrlo je važno poticati kreativnost kod djeca i kad krenu u školu čak i ako mislite da će ih to možda odvesti na neki sasvim drugačiji i manje konvencionalan put. 
   
   9. Glazba
   
   
Zvuči jednostavno, no pobuđivanje interesa za glazbu kod djeteta od rane dobi može iznimno utjecati na djetetovu kreativnost. Bilo da je riječ samo o slušanju glazbe ili pak o pohađanju glazbenih satova, vaše će dijete od toga u budućnosti nesumnjivo imati koristi. 


   
Izvor: parenting.allwomenstalk.com 
Foto: Freedigitalphotos.net Ma.G. 

Kako povećati kreativnost djeteta?

<para>Njezina je osobnost zarazna i za male i velike, a roditelji diljem svijeta čitaju je djeci u nadi da će od simpatične svinjice naučiti veliku lekciju o samopoštovanju i autentičnosti.</para>
<para>„Napokon! Prasica sa samopouzdanjem.“- izjavila je Gloria Steinmen, američka feministkinja nakon čitanja slikovnica o Oliviji.</para>
<para>Zanimljivo je napomenuti kako je Olivijin autor muškarac, umjetnik Ian Falconer, koji je pred petnaestak godina svijetu predstavio prgavu prasičicu ni ne sluteći da će njegova Olivia ubrzo postati zagovarateljica snažnih i jedinstvenih osoba i ideja.</para>
<para>Profilovo izdanje slikovnice „Olivia i Vilinske princeze“ jedna je od mnogobrojnih priča o Oliviji koja iza sebe ima i uspješne animirane serije. Upravo je ova slikovnica idealna za upoznavanje Olivijinog karaktera i svjetonazora jer donosi priču o njezinu suočavanju s ustaljenim stereotipima.</para>
<para>Olivia je nezadovoljna što se od prasica očekuje da u svakoj prilici budu i ponašaju se kao princeze. Najviše je pogađa što se na baletnim recitalima mora odjenuti u roza boju, a njezine se prijateljice godinama za maškare maskiraju isključivo u princeze.</para>
<para>Prasičica mašta o drugačijim kostimima i ne boji se istaknuti, makar naišla na negodovanje okoline. Zabrinuta je za svijet u kojemu se očekuje da su svi isto odjeveni, istim se zanimanjima bave, isto razmišljaju i u kojemu se takav svjetonazor sustavno podržava. Olivia je svjesna ljepote i raznolikosti koja počiva u svim bićima pa se redovito, u svojim slikovnicama, bori za pravo na autentičnost i opire se ukalupljivanju.</para>
<para>Ona nije jedna od onih likova koji vječno idu protiv struje, već je svjesna sebe u društvu koje ne odobrava različitosti i ne boji se pokazati svoju samouvjerenost.
Načini na koje Olivia vodi borbu protiv stereotipa je ono što klince, ali i njihove obitelji zadržava uz knjigu. Beskrajno je humoristična njezina prgavost i ego koji joj ponekad ne da mira. Ona, baš kao i svako dijete, ima svoje „mušice“ koje ju čine tako živim likom s kojim se lako može poistovjetiti.</para>
<para>Ilustracija je minimalistička, autor koristi isključivo tanku liniju i dvije osnovne boje kojima se, ovisno o temi, dodaje još jedna dominantna boja. Crtež je najveći nosač humora jer njezina ekspresija neodoljivo podsjeća na animirani film kao i na stil slavnog Dr. Seussa.</para>
<para>Važno je znati kako je vokabular prilično zamršen, a određeni pojmovi koje Olivia koristi bit će poznati isključivo odraslima.
Šteta je, međutim, da takva priča ostane nepoznata i manjoj djeci pa se savjetuje da je roditelji prilagode i iz priče izvuku ono što će malci moći razumjeti.</para>
<para>Neovisno o rječniku, Olivia je idealno štivo za školarce jer iako je riječ o slikovnici, njezina tematika više će zanimati ozbiljniju djecu.</para>
<para>S djetetom možete potaknuti zanimljive rasprave na temu djevojčica i dječaka te vidjeti koliko je vaš klinac uvjeren u neke tipične stereotipe koje je možda čuo u vrtiću, školi ili u medijima. Objasnite mu kako i on, baš kao i Olivia, ima pravo biti svoj bez obzira na to što će mu netko na to reći.
Samopouzdanje i ljubav prema sebi privlačne su vještine koje vaše dijete mora moći prepoznati prije svega u vama, ali i uz pomoć omiljenih crtanih ili književnih likova. Olivia, stoga, ne može biti bolji vodič u svijet zdravog samoprihvaćanja i sebeljublja.</para>
<para>
 Dob: 7+</para>
<para>
 Naša ocjena: Čista petica</para>
<para>
 Autor i ilustrator: Ian Falconer</para>
<para>
 Uvez: Tvrdi</para>
<para>
 Broj stranica: 40</para>
<para>
 Nakladnik: Profil</para>
<para/>

Prasičica Olivia djecu uči samopoštovanju i kako biti i ostati svoj Nakon 14 godina, najslavnija prasičica na svijetu vratila se u Hrvatsku. Olivia je remek djelo ilustracije za djecu, ali i jedan od najutjecajnijih likova moderne književnosti. Njezina je osobnost zarazna i za male i velike, a roditelji diljem svijeta čitaju je djeci u nadi da će od simpatične svinjice naučiti veliku lekciju o samopoštovanju i autentičnosti.
„Napokon! Prasica sa samopouzdanjem.“- izjavila je Gloria Steinmen, američka feministkinja nakon čitanja slikovnica o Oliviji.
Zanimljivo je napomenuti kako je Olivijin autor muškarac, umjetnik Ian Falconer, koji je pred petnaestak godina svijetu predstavio prgavu prasičicu ni ne sluteći da će njegova Olivia ubrzo postati zagovarateljica snažnih i jedinstvenih osoba i ideja.
Profilovo izdanje slikovnice „Olivia i Vilinske princeze“ jedna je od mnogobrojnih priča o Oliviji koja iza sebe ima i uspješne animirane serije. Upravo je ova slikovnica idealna za upoznavanje Olivijinog karaktera i svjetonazora jer donosi priču o njezinu suočavanju s ustaljenim stereotipima.
Olivia je nezadovoljna što se od prasica očekuje da u svakoj prilici budu i ponašaju se kao princeze. Najviše je pogađa što se na baletnim recitalima mora odjenuti u roza boju, a njezine se prijateljice godinama za maškare maskiraju isključivo u princeze.
Prasičica mašta o drugačijim kostimima i ne boji se istaknuti, makar naišla na negodovanje okoline. Zabrinuta je za svijet u kojemu se očekuje da su svi isto odjeveni, istim se zanimanjima bave, isto razmišljaju i u kojemu se takav svjetonazor sustavno podržava. Olivia je svjesna ljepote i raznolikosti koja počiva u svim bićima pa se redovito, u svojim slikovnicama, bori za pravo na autentičnost i opire se ukalupljivanju.
Ona nije jedna od onih likova koji vječno idu protiv struje, već je svjesna sebe u društvu koje ne odobrava različitosti i ne boji se pokazati svoju samouvjerenost.
Načini na koje Olivia vodi borbu protiv stereotipa je ono što klince, ali i njihove obitelji zadržava uz knjigu. Beskrajno je humoristična njezina prgavost i ego koji joj ponekad ne da mira. Ona, baš kao i svako dijete, ima svoje „mušice“ koje ju čine tako živim likom s kojim se lako može poistovjetiti.
Ilustracija je minimalistička, autor koristi isključivo tanku liniju i dvije osnovne boje kojima se, ovisno o temi, dodaje još jedna dominantna boja. Crtež je najveći nosač humora jer njezina ekspresija neodoljivo podsjeća na animirani film kao i na stil slavnog Dr. Seussa.
Važno je znati kako je vokabular prilično zamršen, a određeni pojmovi koje Olivia koristi bit će poznati isključivo odraslima.
Šteta je, međutim, da takva priča ostane nepoznata i manjoj djeci pa se savjetuje da je roditelji prilagode i iz priče izvuku ono što će malci moći razumjeti.
Neovisno o rječniku, Olivia je idealno štivo za školarce jer iako je riječ o slikovnici, njezina tematika više će zanimati ozbiljniju djecu.
S djetetom možete potaknuti zanimljive rasprave na temu djevojčica i dječaka te vidjeti koliko je vaš klinac uvjeren u neke tipične stereotipe koje je možda čuo u vrtiću, školi ili u medijima. Objasnite mu kako i on, baš kao i Olivia, ima pravo biti svoj bez obzira na to što će mu netko na to reći.
Samopouzdanje i ljubav prema sebi privlačne su vještine koje vaše dijete mora moći prepoznati prije svega u vama, ali i uz pomoć omiljenih crtanih ili književnih likova. Olivia, stoga, ne može biti bolji vodič u svijet zdravog samoprihvaćanja i sebeljublja.

   Dob: 7+

   Naša ocjena: Čista petica

   Autor i ilustrator: Ian Falconer

   Uvez: Tvrdi

   Broj stranica: 40

   Nakladnik: Profil
 Jelena Pervan 

Olivia_Amazon

Prasičica Olivia djecu uči samopoštovanju i kako biti i ostati svoj

<para> Pa ipak, ovo trudnice ne osjete, jer beba je u ovoj fazi jako mala. Zato treba pričekati da malo ojača i naraste, kako biste počeli osjećati udarce i pokrete.</para>
<heading4>Prvi pokreti</heading4>
<para>Većina žena prve pokrete osjeti između 18. i 20. tjedna trudnoće, a oni su nalik leptirićima u trbuhu. Neke mame, pak, ne osjete ništa do kasnijih tjedana trudnoće, a to ovisi o položaju posteljice. U drugoj, i svakoj sljedećoj trudnoći, mame te pokrete osjećaju puno prije, dijelom i zato što već znaju kakav je to osjećaj.</para>
<para>Kako beba postaje veća i jača, tako su i kretnje osjetnije. Tijekom vremena pokreti će postati češći i namjerni. Beba, baš kao i mama, ima vrijeme odmora i razdoblje aktivnosti. I najvjerojatnije vam se raspored neće baš poklapati. Kada se mama spusti kako bi se odmorila ili naspavala, uglavnom bebe krenu sa svojim akrobacijama i ne daju mami mira za odmor.</para>
<para>Oko 24. tjedna bebe znaju početi i štucati. To može biti malo čudan osjećaj, ali obično ne traje dugo. Kako bebi postaje sve više skučeno u maternici, pokreti postaju manje učestali – salta koja do tad izvode prestaju, ali ćete zato osjetiti udarce dok se beba pokušava smjestiti u udoban položaj.</para>
<heading4>Povezivanje</heading4>
<para>Neke žene svjedoče da tek prvi pokreti bebe za njih učine trudnoću stvarnom. Kada se beba okreće, znate da je budna i ovo je dobra prilika da se počnete povezivati. Možete razgovarati sa svojim trbuhom kako bi se beba počela navikavati na vaš glas. A to je dobra prilika i da se tata počne poveže s bebom. Dozvolite mu da opipa vaš trbuh dok se beba kreće i potaknite ga na razgovor s bebom. Osim majki, i mnogi su očevi posvjedočili koliko je poseban osjećaj kada su po prvi puta osjetili bebine udarce.</para>
<heading4>Smanjeni fetalni pokreti</heading4>
<para>Primijetit ćete da je beba uspostavila svoju rutinu kretanja. Svaka je beba različita, ali brzo ćete naučiti rutinu svoje. Nema potrebe da zapisujete svaki udarac, ali obratite pozornost na uobičajeno vrijeme kada je dijete aktivnije. Ako primijetite da određeno vrijeme ne osjetite bebine pokrete i udarce, možda i zaista postoji razlog za brigu.</para>
<para>Liječnici i primalje obično preporučuju da pokrete bebe počnete brojati oko 28. tjedna. Do tada ćete već biti upoznati s bebinom rutinom, pa ćete moći i primijetiti eventualne promjene u bebinoj aktivnosti, te ih po potrebi i prijaviti liječniku.</para>
<heading4>Bilježite udarce</heading4>
<para>Za brojanje udaraca odaberite doba dana kada je vaše dijete obično aktivno. Pokušajte da to bude otprilike u isto vrijeme svaki dan. Većina žena smatra da je najbolje vrijeme oko pola sata do sat vremena nakon večere, jer su tada bebe najaktivnije. Pronađite udobno mjesto za sjesti ili leći, smjestite se te bilježite bebine pokrete.</para>
<para>Možete i koristiti neku od mnogo aplikacija za bilježenje pokreta. Ako u periodu kada ste navikli osjetiti bebu, primjećujete da pokreti izostaju – pokušajte ju probuditi čašom soka, tako da pojedete nešto slatko ili se malo prošetate. Nakon što probudite bebu, možete nastaviti s ponovnim brojanjem.</para>
<para>Ako primijetite značajan porast ili smanjenje kretanja u odnosu na bebine normalne dnevne aktivnosti, nazovite svog liječnika za daljnje savjete i upute. Ako ste zbog bilo čega zabrinuti, slobodno uvijek kontaktirajte liječnika. Nemojte čekati do sljedećeg zakazanog termina jer mislite da je vaša zabrinutost blesava.</para>
<para>Zdravstveni djelatnik koji prati vašu trudnoću može vas staviti na promatranje. On će slušati otkucaje srca vaše bebe, te provjeriti razvija li se beba dobro. U većini slučajeva sve s bebom bude u redu, samo je malo pospana.</para>

Kada ću osjetiti prve bebine udarce u trbuhu? Mnoge se trudnice pitaju kada će osjetiti bebine pokrete po prvi put. Činjenica je da se bebe u trbuhu počinju kretati već tijekom prvog tromjesečja, točnije – oko osmoga tjedna.  Pa ipak, ovo trudnice ne osjete, jer beba je u ovoj fazi jako mala. Zato treba pričekati da malo ojača i naraste, kako biste počeli osjećati udarce i pokrete.
Prvi pokreti
Većina žena prve pokrete osjeti između 18. i 20. tjedna trudnoće, a oni su nalik leptirićima u trbuhu. Neke mame, pak, ne osjete ništa do kasnijih tjedana trudnoće, a to ovisi o položaju posteljice. U drugoj, i svakoj sljedećoj trudnoći, mame te pokrete osjećaju puno prije, dijelom i zato što već znaju kakav je to osjećaj.
Kako beba postaje veća i jača, tako su i kretnje osjetnije. Tijekom vremena pokreti će postati češći i namjerni. Beba, baš kao i mama, ima vrijeme odmora i razdoblje aktivnosti. I najvjerojatnije vam se raspored neće baš poklapati. Kada se mama spusti kako bi se odmorila ili naspavala, uglavnom bebe krenu sa svojim akrobacijama i ne daju mami mira za odmor.
Oko 24. tjedna bebe znaju početi i štucati. To može biti malo čudan osjećaj, ali obično ne traje dugo. Kako bebi postaje sve više skučeno u maternici, pokreti postaju manje učestali – salta koja do tad izvode prestaju, ali ćete zato osjetiti udarce dok se beba pokušava smjestiti u udoban položaj.
Povezivanje
Neke žene svjedoče da tek prvi pokreti bebe za njih učine trudnoću stvarnom. Kada se beba okreće, znate da je budna i ovo je dobra prilika da se počnete povezivati. Možete razgovarati sa svojim trbuhom kako bi se beba počela navikavati na vaš glas. A to je dobra prilika i da se tata počne poveže s bebom. Dozvolite mu da opipa vaš trbuh dok se beba kreće i potaknite ga na razgovor s bebom. Osim majki, i mnogi su očevi posvjedočili koliko je poseban osjećaj kada su po prvi puta osjetili bebine udarce.
Smanjeni fetalni pokreti
Primijetit ćete da je beba uspostavila svoju rutinu kretanja. Svaka je beba različita, ali brzo ćete naučiti rutinu svoje. Nema potrebe da zapisujete svaki udarac, ali obratite pozornost na uobičajeno vrijeme kada je dijete aktivnije. Ako primijetite da određeno vrijeme ne osjetite bebine pokrete i udarce, možda i zaista postoji razlog za brigu.
Liječnici i primalje obično preporučuju da pokrete bebe počnete brojati oko 28. tjedna. Do tada ćete već biti upoznati s bebinom rutinom, pa ćete moći i primijetiti eventualne promjene u bebinoj aktivnosti, te ih po potrebi i prijaviti liječniku.
Bilježite udarce
Za brojanje udaraca odaberite doba dana kada je vaše dijete obično aktivno. Pokušajte da to bude otprilike u isto vrijeme svaki dan. Većina žena smatra da je najbolje vrijeme oko pola sata do sat vremena nakon večere, jer su tada bebe najaktivnije. Pronađite udobno mjesto za sjesti ili leći, smjestite se te bilježite bebine pokrete.
Možete i koristiti neku od mnogo aplikacija za bilježenje pokreta. Ako u periodu kada ste navikli osjetiti bebu, primjećujete da pokreti izostaju – pokušajte ju probuditi čašom soka, tako da pojedete nešto slatko ili se malo prošetate. Nakon što probudite bebu, možete nastaviti s ponovnim brojanjem.
Ako primijetite značajan porast ili smanjenje kretanja u odnosu na bebine normalne dnevne aktivnosti, nazovite svog liječnika za daljnje savjete i upute. Ako ste zbog bilo čega zabrinuti, slobodno uvijek kontaktirajte liječnika. Nemojte čekati do sljedećeg zakazanog termina jer mislite da je vaša zabrinutost blesava.
Zdravstveni djelatnik koji prati vašu trudnoću može vas staviti na promatranje. On će slušati otkucaje srca vaše bebe, te provjeriti razvija li se beba dobro. U većini slučajeva sve s bebom bude u redu, samo je malo pospana. Mateja Krizmanić 

trudnica_fdp

Kada ću osjetiti prve bebine udarce u trbuhu?

<para>Važno je, stoga, obratiti pozornost na kupovinu prvog bicikla i dob u kojoj ćete dijete naučiti ovoj iznimno korisnoj vještini.</para>
<para>Trogodišnjaci su idealni početnici i ako u toj dobi dijete pokaže makar mali interes za biciklom, iskoristite tu želju i krenite s učenjem.
Osim dobi, valja voditi računa i o kupovini prvog bicikla koji u potpunosti mora biti prilagođen djetetu. Upravo iz tog razloga, radiije izbjegavajte kupovinu bicikla kao iznenađenja već zajedno s djetetom odaberite najprikladniji.
</para>
<heading2>Mora im odgovarati, ali mora im se i svidjeti</heading2>
<para>
Pri kupovini prvog bicikla važno je obratiti pozornost na veličinu. Ukoliko je riječ o malom djetetu, dobi od 2-5 godina, najbolje je započeti s <emphasis>balance</emphasis> biciklom odnosno biciklom bez pedala. Takav je početni bicikl idealan za učenje, jer kod djeteta razvija osjećaj za ravnotežu, uči ga kako krenuti i kako se zaustaviti.</para>
<para>S vremenom,ono postaje svjesno svoje kontrole na biciklu što je iznimno važno pri svladavanju bilo kakvog straha. Bicikl bez pedala siguran je za otvorene i zatvorene prostore, a novi će vas koštati oko 300 kn.</para>
<para>Stariji klinci zahtijevaju ozbiljniji pristup kupovini jer u obzir morate uzeti nekoliko faktora. Ako je vaše dijete svoje prve biciklističke pokrete odradilo na biciklu bez pedala, vjerojatno će biti u stanju odmah preći na bicikl bez pomoćnih kotača odnosno stabilizatora. Ukoliko je je još uvijek preplašeno i ne zna samo održavati ravnotežu, pomoćne kotače možete namještati po potrebi te oni nisu ključni pri odabiru bicikla.</para>
<para>Djeca od 3-6 godina zahtjevaju veličinu kotača od 12, 14 ili 16 inča, ali tim se informacijama ne morate zamarati jer će vas na tehničke detalje uputiti u trgovini. Vjerujte stručnjaku kad su u pitanju veličine kotača ili materijal gume.</para>
<para>Bicikl djetetu mora u potpunosti odgovarati, ne smije mu biti velik ili malen, a to znači da kad sjedne na njega, dijete mora moći punim stopalima doticati tlo te punim šakama dosezati kočnice. Ukoliko se mora jako rastegnuti da obavi nešto od toga ili mu koljena udaraju o prednji dio bicikla, znajte da mu ta veličina ne odgovara.</para>
<para>Bicikli su u toj dobi brži i dijete vrlo vjerojatno neće moći izbjeći manje nezgode zato je važno da svojom težinom može kontrolirati kretajući bicikl te ga po potrebi što prije zaustaviti.</para>
<para>Ako je ikako moguće, pokušajte izbjeći teške bicikle, pogotovo ako je riječ o djevojčici koja će vjerojatno željeti i prikladnu košaru i ostale detalje koji će mu povećati težinu.</para>
<para>Dijete će vam zasigurno samo predložiti model koji mu se svidi i najbolje je da ga poslušate ukoliko ne želite da vam se dogodi da ga u jednom trenu odbije koristiti jer mu se ne sviđa boja, veličina ili oblik košare. Ako je bicikl koji dijete odabre nepodoban za njega ili preskup, pokušajte u dogovoru s prodavačem, pronaći optimalan bicikl koji će zadovoljiti sve.</para>
<para>Svakako prije kupovine pustite dijete da pokuša napraviti krug po trgovini uz vašu pomoć kako biste uočili ako mu negdje zapinju noge ili mu je previsok. Iako morate biti svjesni činjenice da će relativno brzo prerasti svoj bicikl, nikako mu ne kupujte veći jer bicikl koji mu nije po mjeri, samo ga može ozlijediti i otežati mu učenje. Cijena bicikla ove veličine kreće se od 700 do 2000 kn, ovisno o marki, dok se rabljeni u oglasnicima mogu pronaći od 200 kn pa na više.
</para>
<heading2>Sigurnost na prvom mjestu</heading2>
<para>
Djetetu obavezno kupite kacigu, a na odmet nisu ni štitnici za koljena i laktove. Dozvolite mu da samo odabere dizajn jer će ih na taj način više htjeti nositi.</para>
<para>Učenje vožnje najbolje je započeti na širokoj ravnoj površini kao što su dječje igralište ili zapušteno parkiralište. Nekoj će djeci biti dovoljno pola sata dok će drugoj trebati puno više vremena. Budite strpljivi i dijete nemojte forsirati na više od onoga što može i želi u tom trenutku. Dajte mu do znanja da je vožnja biciklom zabavna aktivnost, a ne obveza koju mora odraditi.</para>
<para>Prvo što dijete treba naučiti je održavanje ravnoteže, a to će najbolje postići hvatajući zalet nogama i puštajući se, baš kao i na biciklu bez pedala.</para>
<para>Nakon toga mora osvijestiti pedale i snagu kojom mora pedalirati kako bi se bicikl kretao. Za početak mu pridržavajte bicikl.</para>
<para>Posljednje je na redu kočenje. Kada shvati na koji način funkcioniraju kočnice, dijete će se automatski osloboditi i samo početi pedalirati.</para>
<para>Olakšati si možete tako da mu na igralište postavite prepreke koje mora zaobilaziti kao i one pred kojima se mora na vrijeme zaustaviti.
Važno je da dijete samo diktira tempo i da ima volju za učenjem inače će mu vožnja postati traumatično iskustvo.</para>

Prvi bicikl: Koji odabrati i kako dijete naučiti voziti? Prvi se bicikl ne zaboravlja, a „gradivo“ koje se savlada u djetinjstvu, u budućnosti će uljepšati i olakšati vožnje bilo iz potrebe ili užitka. Važno je, stoga, obratiti pozornost na kupovinu prvog bicikla i dob u kojoj ćete dijete naučiti ovoj iznimno korisnoj vještini.
Trogodišnjaci su idealni početnici i ako u toj dobi dijete pokaže makar mali interes za biciklom, iskoristite tu želju i krenite s učenjem.
Osim dobi, valja voditi računa i o kupovini prvog bicikla koji u potpunosti mora biti prilagođen djetetu. Upravo iz tog razloga, radiije izbjegavajte kupovinu bicikla kao iznenađenja već zajedno s djetetom odaberite najprikladniji.

Mora im odgovarati, ali mora im se i svidjeti

Pri kupovini prvog bicikla važno je obratiti pozornost na veličinu. Ukoliko je riječ o malom djetetu, dobi od 2-5 godina, najbolje je započeti s balance biciklom odnosno biciklom bez pedala. Takav je početni bicikl idealan za učenje, jer kod djeteta razvija osjećaj za ravnotežu, uči ga kako krenuti i kako se zaustaviti.
S vremenom,ono postaje svjesno svoje kontrole na biciklu što je iznimno važno pri svladavanju bilo kakvog straha. Bicikl bez pedala siguran je za otvorene i zatvorene prostore, a novi će vas koštati oko 300 kn.
Stariji klinci zahtijevaju ozbiljniji pristup kupovini jer u obzir morate uzeti nekoliko faktora. Ako je vaše dijete svoje prve biciklističke pokrete odradilo na biciklu bez pedala, vjerojatno će biti u stanju odmah preći na bicikl bez pomoćnih kotača odnosno stabilizatora. Ukoliko je je još uvijek preplašeno i ne zna samo održavati ravnotežu, pomoćne kotače možete namještati po potrebi te oni nisu ključni pri odabiru bicikla.
Djeca od 3-6 godina zahtjevaju veličinu kotača od 12, 14 ili 16 inča, ali tim se informacijama ne morate zamarati jer će vas na tehničke detalje uputiti u trgovini. Vjerujte stručnjaku kad su u pitanju veličine kotača ili materijal gume.
Bicikl djetetu mora u potpunosti odgovarati, ne smije mu biti velik ili malen, a to znači da kad sjedne na njega, dijete mora moći punim stopalima doticati tlo te punim šakama dosezati kočnice. Ukoliko se mora jako rastegnuti da obavi nešto od toga ili mu koljena udaraju o prednji dio bicikla, znajte da mu ta veličina ne odgovara.
Bicikli su u toj dobi brži i dijete vrlo vjerojatno neće moći izbjeći manje nezgode zato je važno da svojom težinom može kontrolirati kretajući bicikl te ga po potrebi što prije zaustaviti.
Ako je ikako moguće, pokušajte izbjeći teške bicikle, pogotovo ako je riječ o djevojčici koja će vjerojatno željeti i prikladnu košaru i ostale detalje koji će mu povećati težinu.
Dijete će vam zasigurno samo predložiti model koji mu se svidi i najbolje je da ga poslušate ukoliko ne želite da vam se dogodi da ga u jednom trenu odbije koristiti jer mu se ne sviđa boja, veličina ili oblik košare. Ako je bicikl koji dijete odabre nepodoban za njega ili preskup, pokušajte u dogovoru s prodavačem, pronaći optimalan bicikl koji će zadovoljiti sve.
Svakako prije kupovine pustite dijete da pokuša napraviti krug po trgovini uz vašu pomoć kako biste uočili ako mu negdje zapinju noge ili mu je previsok. Iako morate biti svjesni činjenice da će relativno brzo prerasti svoj bicikl, nikako mu ne kupujte veći jer bicikl koji mu nije po mjeri, samo ga može ozlijediti i otežati mu učenje. Cijena bicikla ove veličine kreće se od 700 do 2000 kn, ovisno o marki, dok se rabljeni u oglasnicima mogu pronaći od 200 kn pa na više.

Sigurnost na prvom mjestu

Djetetu obavezno kupite kacigu, a na odmet nisu ni štitnici za koljena i laktove. Dozvolite mu da samo odabere dizajn jer će ih na taj način više htjeti nositi.
Učenje vožnje najbolje je započeti na širokoj ravnoj površini kao što su dječje igralište ili zapušteno parkiralište. Nekoj će djeci biti dovoljno pola sata dok će drugoj trebati puno više vremena. Budite strpljivi i dijete nemojte forsirati na više od onoga što može i želi u tom trenutku. Dajte mu do znanja da je vožnja biciklom zabavna aktivnost, a ne obveza koju mora odraditi.
Prvo što dijete treba naučiti je održavanje ravnoteže, a to će najbolje postići hvatajući zalet nogama i puštajući se, baš kao i na biciklu bez pedala.
Nakon toga mora osvijestiti pedale i snagu kojom mora pedalirati kako bi se bicikl kretao. Za početak mu pridržavajte bicikl.
Posljednje je na redu kočenje. Kada shvati na koji način funkcioniraju kočnice, dijete će se automatski osloboditi i samo početi pedalirati.
Olakšati si možete tako da mu na igralište postavite prepreke koje mora zaobilaziti kao i one pred kojima se mora na vrijeme zaustaviti.
Važno je da dijete samo diktira tempo i da ima volju za učenjem inače će mu vožnja postati traumatično iskustvo. Jelena Pervan 

Prvi_bicikl_Pixabay

Prvi bicikl: Koji odabrati i kako dijete naučiti voziti?

<para>
 Adolescenti su često pod povećanom razinom stresa zbog svih promjena koje doživljavaju, zbog velikog utjecaja njihovog razgranatog ili nedovoljno razvijenog socijalnog života i značaja prihvaćanja od strane vršnjaka, kao i zbog potrebe da pronađu tko su i što žele od života. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji trebaju pratiti utječe li stres na zdravlje njihove djece. Ako adolescenti doživljavaju previše stresa roditelji im trebaju pomoći da ga smanje, naučiti ih kako se opustiti i kontrolirati razinu stresa jer se djeca mogu zbog velike razine stresa početi povlačiti u sebe ili razviti neke probleme mentalnog zdravlja, postati tjeskobni, depresivni, pokazivati opsesivno-kompulzivne misli i radnje, postati agresivni prema sebi ili okolini ili početi upotrebljavati alkohol ili droge za kontrolu stresa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nekolicina i inače zdravih navika pomaže pri smanjivanju razine stresa, pa tako roditelji mogu svoje adolescentno dijete poticati na:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Redovito vježbanje i bavljenje nekih sportom ili drugom tjelesnom aktivnošću;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Redovito uzimanje obroka, što češće zdrave hranu, a što rjeđe "brze hrane";</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izbjegavanje ili ne konzumiranje kave i cigareta;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Život bez zlouporabe alkohola;</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Redovito odmaranje i opuštanje na način koji odgovara djetetu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Za razvoj ovih zdravih navika kod djeteta važno je da vidi i da ih i roditelji upražnjavaju, kako bi poruke bile žive i kako bi ih adolescent doživio iskrenima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz to na smanjivanje razine stresa utječu i neke zdrave navike koje su specifične za stres. Za razvoj tih navika od presudne je važnosti primjer roditelja i ponašanje roditelja prema djetetu. Stoga je važno da roditelj u ponašanju prema djetetu (ali i prema sebi) pokazuje da je zadovoljan sa svojim i djetetovim postignućima te da ne zahtjeva od djeteta savršenstvo. S tim u vezi je važno imati očekivanja od djeteta koja su primjerena djetetovim sposobnostima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Također, važno je naučiti dijete da cijeni samo sebe i da pozitivno i optimistično gleda na sebe, svoju okolinu i život općenito. Naravno da je i tu primjer roditelja puno važniji od bilo čega što kažemo djetetu da bi ono trebalo misliti ili raditi. Vrlo je važno ne kritizirati osobine djeteta već davati specifične i na ponašanje usmjerene kritike, a često ga ohrabrivati, podržavati i pohvaljivati  jer je to način na koje dijete nauči samo o sebi misliti i samo se sebi obraćati u nekim stresnim i teškim situacijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Negativne misli koje imamo o sebi su uvijek odjek onoga što su nam govorili (ili kako su se ponašali) roditelji o nama ili kako su govorili o sebi pred nama, tako da je uloga roditelja da svojim primjerom poduči dijete da u frustrirajućim i zahtjevnim situacijama sebe ohrabruje, traži i vidi moguća rješenja, usmjerava se na pozitivno i na budućnost te gleda na te situacije kao na izazov koji može svladati, a ne kao na prijetnje. Način na koji te iste situacije vidi roditelj će biti odlučujući za dijete. Djeca koja vide roditelje koji ostaju smireni, aktivni i optimistični pred potencijalnim stresom će se na sličan način ponašati i kad sami budu izloženi stresu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Oni će vidjeti takve situacije kao izazov na koji su spremni odgovoriti, a ne kao prijetnju, što je vrlo bitan preduvjet za dobro nošenje sa stresom. Naravno, osim roditeljskog primjera važno je i da osjećaju da roditelji imaju povjerenja u njihove mogućnosti nošenja sa svakodnevnim izvorima stresa, ali i s ozbiljnijim životnim izazovima. Stoga, kao roditelj, imati povjerenja u mogućnosti svog djeteta, pokazivati povjerenje te puštati dijete da samo svladava izazove svog odrastanja kad god je to primjereno dobi i sposobnostima djeteta je najbolji način za građenje kod djeteta stava „ja to mogu“ i „savladat ću ja to“ – što je važno polazište za uspješno nošenje sa stresom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
               <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Tanja Dejanović Šagadin<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
psihologinja i psihoterapeutkinja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Psihološki centar TESA</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: <ulink url="mailto:tesa.centar@gmail.com">tesa.centar@gmail.com</ulink>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="97cd920e-35c3-11eb-8cf5-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="a43e2a30-35c3-11eb-a0bd-0242ac130017" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

Stres u adolescenciji 
   Adolescenti su često pod povećanom razinom stresa zbog svih promjena koje doživljavaju, zbog velikog utjecaja njihovog razgranatog ili nedovoljno razvijenog socijalnog života i značaja prihvaćanja od strane vršnjaka, kao i zbog potrebe da pronađu tko su i što žele od života. 
   
   
Roditelji trebaju pratiti utječe li stres na zdravlje njihove djece. Ako adolescenti doživljavaju previše stresa roditelji im trebaju pomoći da ga smanje, naučiti ih kako se opustiti i kontrolirati razinu stresa jer se djeca mogu zbog velike razine stresa početi povlačiti u sebe ili razviti neke probleme mentalnog zdravlja, postati tjeskobni, depresivni, pokazivati opsesivno-kompulzivne misli i radnje, postati agresivni prema sebi ili okolini ili početi upotrebljavati alkohol ili droge za kontrolu stresa.
   
Nekolicina i inače zdravih navika pomaže pri smanjivanju razine stresa, pa tako roditelji mogu svoje adolescentno dijete poticati na:

   
      Redovito vježbanje i bavljenje nekih sportom ili drugom tjelesnom aktivnošću;
   
   
      Redovito uzimanje obroka, što češće zdrave hranu, a što rjeđe "brze hrane";
   
   
      Izbjegavanje ili ne konzumiranje kave i cigareta;
   
   
      Život bez zlouporabe alkohola;
   
   
      Redovito odmaranje i opuštanje na način koji odgovara djetetu.
   


Za razvoj ovih zdravih navika kod djeteta važno je da vidi i da ih i roditelji upražnjavaju, kako bi poruke bile žive i kako bi ih adolescent doživio iskrenima.
 
Uz to na smanjivanje razine stresa utječu i neke zdrave navike koje su specifične za stres. Za razvoj tih navika od presudne je važnosti primjer roditelja i ponašanje roditelja prema djetetu. Stoga je važno da roditelj u ponašanju prema djetetu (ali i prema sebi) pokazuje da je zadovoljan sa svojim i djetetovim postignućima te da ne zahtjeva od djeteta savršenstvo. S tim u vezi je važno imati očekivanja od djeteta koja su primjerena djetetovim sposobnostima. 
   
Također, važno je naučiti dijete da cijeni samo sebe i da pozitivno i optimistično gleda na sebe, svoju okolinu i život općenito. Naravno da je i tu primjer roditelja puno važniji od bilo čega što kažemo djetetu da bi ono trebalo misliti ili raditi. Vrlo je važno ne kritizirati osobine djeteta već davati specifične i na ponašanje usmjerene kritike, a često ga ohrabrivati, podržavati i pohvaljivati  jer je to način na koje dijete nauči samo o sebi misliti i samo se sebi obraćati u nekim stresnim i teškim situacijama.
   
Negativne misli koje imamo o sebi su uvijek odjek onoga što su nam govorili (ili kako su se ponašali) roditelji o nama ili kako su govorili o sebi pred nama, tako da je uloga roditelja da svojim primjerom poduči dijete da u frustrirajućim i zahtjevnim situacijama sebe ohrabruje, traži i vidi moguća rješenja, usmjerava se na pozitivno i na budućnost te gleda na te situacije kao na izazov koji može svladati, a ne kao na prijetnje. Način na koji te iste situacije vidi roditelj će biti odlučujući za dijete. Djeca koja vide roditelje koji ostaju smireni, aktivni i optimistični pred potencijalnim stresom će se na sličan način ponašati i kad sami budu izloženi stresu.
   
Oni će vidjeti takve situacije kao izazov na koji su spremni odgovoriti, a ne kao prijetnju, što je vrlo bitan preduvjet za dobro nošenje sa stresom. Naravno, osim roditeljskog primjera važno je i da osjećaju da roditelji imaju povjerenja u njihove mogućnosti nošenja sa svakodnevnim izvorima stresa, ali i s ozbiljnijim životnim izazovima. Stoga, kao roditelj, imati povjerenja u mogućnosti svog djeteta, pokazivati povjerenje te puštati dijete da samo svladava izazove svog odrastanja kad god je to primjereno dobi i sposobnostima djeteta je najbolji način za građenje kod djeteta stava „ja to mogu“ i „savladat ću ja to“ – što je važno polazište za uspješno nošenje sa stresom.
               
 

Tanja Dejanović Šagadin
psihologinja i psihoterapeutkinja
Psihološki centar TESA

   
   Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
   
   
   
 


      
 Tanja Dejanović Šagadin 

Stres u adolescenciji

<para>Prvi savjeti obično se mogu čuti još u vrijeme trudnoće, a posebno u prvoj godini bebina života. Naročito se upućuju parovima koji po prvi puta postaju roditelji.</para>
<para>Oni koji dijele savjete zasigurno to rade dobronamjerno, s ciljem da pomognu iscrpljenim, zbunjenim i "friškim" roditeljima i to na način da s njima dijele vlastita iskustva. Ponekad su ta iskustva vrlo korisna, a ponekad samo dodatno zbunjuju i nerviraju roditelje jer svaka je beba drugačija, svaka se rađa s određenim temperamentom i preferencijama i ne funkcioniraju svi savjeti jednako kod svih beba.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.bipoklub.hr"/>Međutim, nerijetko se događa da roditelji dobivaju savjete od pojedinaca ili poznanika koji su potpuno beskorisni u svakodnevnom praktičnom životu. Pretražili smo forume, blogove i popričali s nekim mladim roditeljima te saznali koji su to savjeti i zašto nemaju smisla.</para>
<para>
 "Pa spavaj kad beba spava"
Ovo bi možda bilo izvedivo kad bi mama i tata imali kućnu pomoćnicu, pomoćnu dadilju i butlera koji bi sve kućanske poslove i obaveze obavljali umjesto njih a roditelji se mogli isključivo posvetiti njezi i brizi za bebu. Naime, svaka mama zna da kad beba zaspi da tek tada počinje prava akcija - čišćenje, pranje i glačanje rublja, kuhanje, zalijevanje cvijeća i ostalo. Ovaj savjet također nema nikakvog smisla za one roditelje koji imaju stariju djecu kojoj se također treba posvetiti, a to je najlakše kad bebica spava i ne zaokuplja toliko mamu i tatu.</para>
<para>
 "Moraš imati malo vremena i za sebe"
Ovo zvuči vrlo jednostavno, izvedivo je u teoriji i može se organizirati ako se roditelji dobro usklade. No svaka mama reći će vam da joj to u prvoj godini bebina života doista nije najvažnije. Sva njezina osjetila, misli, pažnja, fokus, ma baš sve je usmjereno na bebu jer je to priroda tako postavila i odredila. Čak i kad bi otišla negdje, uzela si dva sata samo za sebe, mama bi stalno razmišljala o svojoj bebi i teško bi se prepustila hedonizmu te misli u potpunosti usmjerila na sebe.</para>
<para>
 "Daj da ti netko pomogne oko bebe"
Kad je mama jako umorna i prvi mjeseci njege i brige za bebu je iscrpe, mnogi žele uskočiti i brinuti se za bebu. Naravno, svi vole nositi bebice, maziti ih, prematati, hraniti, kupati. Druženje s bebom svima je zabavno i zanimljivo. Međutim, mnoge mame to jednostavno ne vole. Ne vole da im netko remeti rutinu koju uspostave s bebom, da beba ide od ruke do ruke, da netko radi sve ono što mama osjeća da bi trebala raditi jer je to njezin posao i njezina primarna uloga. Njega bebe mamin je posao i mnoge će nerado pustiti drugu osobu u privanost svog doma i dozvoliti da je zamijeni kao primarni njegovatelj.</para>
<para>
 "Ne bi smjeli tako malu bebu već nositi po vani"
Kada ljudi u kolicima vide bebu mlađu od šest tjedana, obično se zabrinu i komentiraju kako nije dobro tako malu bebu iznositi izvan kuće. Međutim, živimo u vrijeme kad baka i djed nisu dio kućanstva i ne žive odmah pokraj pa da bi mogli pričuvati bebu, a mama je s bebom kod kuće sama i mora nešto obaviti vani. Ako dobro utopli bebu i ako se dobro opremi za izlazak iz kuće, ne postoji neki poseban razlog zašto jednomjesečna beba ne bi mogla u šetnju dok mama ne obavi ono što treba obaviti. Male bebice mogu se staviti i u nosiljku za lakše kretanje mame i spokojno će spavati.</para>
<para>
 "Moraš se pridržavati rutine i rasporeda"
Ovaj savjet često se daje mamama vezano za spavanje i hranjenje bebe. Iste te mame će se na njega često nasmijati, jer bebe, posebno u prvim mjesecima spavaju kad im se spava, jedu kad su gladne i povode se za svojim urođenim ritmom i potrebama te im je teško nametnuti rutinu. Mame znaju osluškivati te potrebe i prilagođavaju se prirodnom ritmu koji zadaje sama beba, pa ih savjeti o rasporedima često iznerviraju. U tim trenutcima najradije bi rekle: "Valjda ja najbolje poznajem svoju bebu i znam što želi i što joj treba". Naravno, doći će vrijeme kada će se nasumične potrebe početi lagano formirati same po sebi u stanovitu rutinu, ali dok to vrijeme ne dođe, većina mama smatra da ne treba ništa forsirati.</para>
<para>
 "Bebu se ne može previše nositi"
Obitelj, rodbina, prijatelji, poznanici obožavaju nositi bebu i nosili bi je po cijele dane ne razmišljajući o tome tko će ih zamijeniti kada odu kući. Mnoge mame imaju određeni ritam sa svojom bebom i ne žele je naviknuti na puno nošenja kako bi si olakšale situaciju kasnije, kada beba bude veće i teža. Naravno, nosit će je kad je to potrebno, ljuljuškati, maziti i plesati s bebom u naručju, ali za niz drugih situacija željet će je naviknuti na određenu samostalnost. Primjerice, željet će da se beba uljuljuška u san bez nošenje i samo uz mamino maženje po glavici i pjevanje pjesmica. Stoga nerado slušaju savjete vezano za nošenje bebe i nerado gledaju kako netko upornim nošenjem bebe razbija njihov trud u izgradnji navika.</para>
<para> </para>

"Pa spavaj kad beba spava" i ostali (bes)korisni savjeti Svaki roditelj prije ili kasnije nađe se u situaciji da ga netko savjetuje o roditeljstvu, njezi i brizi za djecu. Prvi savjeti obično se mogu čuti još u vrijeme trudnoće, a posebno u prvoj godini bebina života. Naročito se upućuju parovima koji po prvi puta postaju roditelji.
Oni koji dijele savjete zasigurno to rade dobronamjerno, s ciljem da pomognu iscrpljenim, zbunjenim i "friškim" roditeljima i to na način da s njima dijele vlastita iskustva. Ponekad su ta iskustva vrlo korisna, a ponekad samo dodatno zbunjuju i nerviraju roditelje jer svaka je beba drugačija, svaka se rađa s određenim temperamentom i preferencijama i ne funkcioniraju svi savjeti jednako kod svih beba.

   Međutim, nerijetko se događa da roditelji dobivaju savjete od pojedinaca ili poznanika koji su potpuno beskorisni u svakodnevnom praktičnom životu. Pretražili smo forume, blogove i popričali s nekim mladim roditeljima te saznali koji su to savjeti i zašto nemaju smisla.

   "Pa spavaj kad beba spava"
Ovo bi možda bilo izvedivo kad bi mama i tata imali kućnu pomoćnicu, pomoćnu dadilju i butlera koji bi sve kućanske poslove i obaveze obavljali umjesto njih a roditelji se mogli isključivo posvetiti njezi i brizi za bebu. Naime, svaka mama zna da kad beba zaspi da tek tada počinje prava akcija - čišćenje, pranje i glačanje rublja, kuhanje, zalijevanje cvijeća i ostalo. Ovaj savjet također nema nikakvog smisla za one roditelje koji imaju stariju djecu kojoj se također treba posvetiti, a to je najlakše kad bebica spava i ne zaokuplja toliko mamu i tatu.

   "Moraš imati malo vremena i za sebe"
Ovo zvuči vrlo jednostavno, izvedivo je u teoriji i može se organizirati ako se roditelji dobro usklade. No svaka mama reći će vam da joj to u prvoj godini bebina života doista nije najvažnije. Sva njezina osjetila, misli, pažnja, fokus, ma baš sve je usmjereno na bebu jer je to priroda tako postavila i odredila. Čak i kad bi otišla negdje, uzela si dva sata samo za sebe, mama bi stalno razmišljala o svojoj bebi i teško bi se prepustila hedonizmu te misli u potpunosti usmjerila na sebe.

   "Daj da ti netko pomogne oko bebe"
Kad je mama jako umorna i prvi mjeseci njege i brige za bebu je iscrpe, mnogi žele uskočiti i brinuti se za bebu. Naravno, svi vole nositi bebice, maziti ih, prematati, hraniti, kupati. Druženje s bebom svima je zabavno i zanimljivo. Međutim, mnoge mame to jednostavno ne vole. Ne vole da im netko remeti rutinu koju uspostave s bebom, da beba ide od ruke do ruke, da netko radi sve ono što mama osjeća da bi trebala raditi jer je to njezin posao i njezina primarna uloga. Njega bebe mamin je posao i mnoge će nerado pustiti drugu osobu u privanost svog doma i dozvoliti da je zamijeni kao primarni njegovatelj.

   "Ne bi smjeli tako malu bebu već nositi po vani"
Kada ljudi u kolicima vide bebu mlađu od šest tjedana, obično se zabrinu i komentiraju kako nije dobro tako malu bebu iznositi izvan kuće. Međutim, živimo u vrijeme kad baka i djed nisu dio kućanstva i ne žive odmah pokraj pa da bi mogli pričuvati bebu, a mama je s bebom kod kuće sama i mora nešto obaviti vani. Ako dobro utopli bebu i ako se dobro opremi za izlazak iz kuće, ne postoji neki poseban razlog zašto jednomjesečna beba ne bi mogla u šetnju dok mama ne obavi ono što treba obaviti. Male bebice mogu se staviti i u nosiljku za lakše kretanje mame i spokojno će spavati.

   "Moraš se pridržavati rutine i rasporeda"
Ovaj savjet često se daje mamama vezano za spavanje i hranjenje bebe. Iste te mame će se na njega često nasmijati, jer bebe, posebno u prvim mjesecima spavaju kad im se spava, jedu kad su gladne i povode se za svojim urođenim ritmom i potrebama te im je teško nametnuti rutinu. Mame znaju osluškivati te potrebe i prilagođavaju se prirodnom ritmu koji zadaje sama beba, pa ih savjeti o rasporedima često iznerviraju. U tim trenutcima najradije bi rekle: "Valjda ja najbolje poznajem svoju bebu i znam što želi i što joj treba". Naravno, doći će vrijeme kada će se nasumične potrebe početi lagano formirati same po sebi u stanovitu rutinu, ali dok to vrijeme ne dođe, većina mama smatra da ne treba ništa forsirati.

   "Bebu se ne može previše nositi"
Obitelj, rodbina, prijatelji, poznanici obožavaju nositi bebu i nosili bi je po cijele dane ne razmišljajući o tome tko će ih zamijeniti kada odu kući. Mnoge mame imaju određeni ritam sa svojom bebom i ne žele je naviknuti na puno nošenja kako bi si olakšale situaciju kasnije, kada beba bude veće i teža. Naravno, nosit će je kad je to potrebno, ljuljuškati, maziti i plesati s bebom u naručju, ali za niz drugih situacija željet će je naviknuti na određenu samostalnost. Primjerice, željet će da se beba uljuljuška u san bez nošenje i samo uz mamino maženje po glavici i pjevanje pjesmica. Stoga nerado slušaju savjete vezano za nošenje bebe i nerado gledaju kako netko upornim nošenjem bebe razbija njihov trud u izgradnji navika.
  Jelena Kovačić 

parents and baby  sitting in front of social worker

"Pa spavaj kad beba spava" i ostali (bes)korisni savjeti

<para>Možemo pronaći lubenice dugoljastog ili okruglog oblika, a kora im je svjetlije ili tamnije zelena prošarana prugama ili pjegama. Lubenica sadrži iznimno puno vode, čak preko 90% što ju stavlja na prvo mjesto omiljenih voća za gašenje žeđi. Iako ih u supermarketima možemo vidjeti kroz manje-više cijelu godinu, najfinije, najukusnije i najhranjivije su upravo u ljetnim mjesecima.</para>
<heading4>Vitaminsko-mineralna bomba</heading4>
<para>Zbog još jedne stvari su lubenice vrlo omiljene. Naime, iako vrlo hranjive imaju izuzetno malu kalorijsku vrijednost – svega 30 kcal na 100 g. A osim toga, sadrže i minerale: kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan, fluorid i selen, te vitamine: C, tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6 i pantotensku kiselinu.</para>
<para>U njenom sastavu ističu se antioksidansi – vitamin C, likopen i betakaroteni koji svojim moćnim djelovanjem sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala u organizmu.</para>
<para>Koštice lubenice nisu štetne – čak naprotiv. Bogat su izvor magnezija, fosfora, kalija i drugih minerala. U nekim se kulturama one koriste za čišćenje bubrega i u druge medicinske svrhe.</para>
<heading4>Kako odabrati lubenicu?</heading4>
<para>Da biste pronašli najslađu lubenicu prvo morate obratiti pažnju na boju. Ona bi trebala biti ravnomjerno zelena, s blago žućkastim dijelom koji je bio na zemlji dok je dozrijevala. Ako ne primjećujete taj dio, vjerojatno je prerano ubrana i neće biti fina. Također, kora joj mora biti čvrsta, ne previše sjajna, te bez vidljivih oštećenja.</para>
<para>Podignite lubenicu da biste osjetili njenu težinu. Trebala bi odgovarati njenoj veličini. Što je teža, sadrži više vode što donosi i više slatkoće.</para>
<para>Izaberite lubenicu veličinom prikladnu vašim potrebama. Bilo bi šteta bacati višak tako fine slastice.</para>
<para>Zadnji test kojim možete saznati jeste li odabrali baš onu pravu lubenicu je kuckanje. Približite lubenicu uhu i pokucajte prstima po njoj. Ako zvuk nije šupalj, obavili ste odličan izbor.</para>
<heading4>Otkrijte nove strane stare slastice</heading4>
<para>Lubenica je predivno osvježenje i ako ju samo ohladite i narežete, ali donosimo vam nekoliko novih recepata s kojima ćete upoznati lubenicu u potpuno novom ruhu.</para>
<para>
 Voćna salata u lubenici
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 lubenica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>200 g malina</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>200 g jagoda</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>200 g kupina</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 limun</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Lubenicu prerežite i ukrasite joj rub. Iz te polovice izdubite meso, te očistite koštice i nasijecite na kockice. Pomiješajte s ostalim voćem i polijte sokom limuna, pa sve vratite u ukrašenu polovicu lubenice te stavite na hlađenje prije uživanja.</para>
<para>
 Sok od lubenice
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 lubenica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 limun</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica meda</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Lubenicu isijecite na manje komade, pa propasirajte u bokal. Dodajte sok jednog limuna i jednu žlicu meda. Ostavite u hladnjaku nekoliko sati, a zatim poslužite u velikim čašama sa šarenim slamkama.</para>
<para>
 Frape od lubenice
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>3 veće kriške lubenice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>3 kugle sladoleda od vanilije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>3 dcl mlijeka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica meda</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>U blender stavite sve sastojke, a zatim ga uključite. Gotovo je kada je smjesa postala gusta i pjenušava. Sipajte u ohlađene čaše i uživajte.</para>
<para>
 Lubenica na štapiću
</para>
<para>Ovo je idealna zamjena za kupovne sladolede koju možete ponuditi svojim mališanima. Jednostavno, nasijecite lubenicu na kocke ili trokute, pa u njih nabodite drvene štapiće. Ostavite nekoliko sati u zamrzivaču i oduševite klince ovim „sladoledom“.</para>

Lubenica – najbolji prijatelj velikih i malih za ljetnih vrućina Lubenica je vjerojatno najpoželjnije voće za vrijeme ljeta. Zanimljivo je to da ona zapravo uopće nije voće, nego povrće koje spada u porodicu zajedno s bundevama, tikvicama i krastavcima. Možemo pronaći lubenice dugoljastog ili okruglog oblika, a kora im je svjetlije ili tamnije zelena prošarana prugama ili pjegama. Lubenica sadrži iznimno puno vode, čak preko 90% što ju stavlja na prvo mjesto omiljenih voća za gašenje žeđi. Iako ih u supermarketima možemo vidjeti kroz manje-više cijelu godinu, najfinije, najukusnije i najhranjivije su upravo u ljetnim mjesecima.
Vitaminsko-mineralna bomba
Zbog još jedne stvari su lubenice vrlo omiljene. Naime, iako vrlo hranjive imaju izuzetno malu kalorijsku vrijednost – svega 30 kcal na 100 g. A osim toga, sadrže i minerale: kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan, fluorid i selen, te vitamine: C, tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6 i pantotensku kiselinu.
U njenom sastavu ističu se antioksidansi – vitamin C, likopen i betakaroteni koji svojim moćnim djelovanjem sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala u organizmu.
Koštice lubenice nisu štetne – čak naprotiv. Bogat su izvor magnezija, fosfora, kalija i drugih minerala. U nekim se kulturama one koriste za čišćenje bubrega i u druge medicinske svrhe.
Kako odabrati lubenicu?
Da biste pronašli najslađu lubenicu prvo morate obratiti pažnju na boju. Ona bi trebala biti ravnomjerno zelena, s blago žućkastim dijelom koji je bio na zemlji dok je dozrijevala. Ako ne primjećujete taj dio, vjerojatno je prerano ubrana i neće biti fina. Također, kora joj mora biti čvrsta, ne previše sjajna, te bez vidljivih oštećenja.
Podignite lubenicu da biste osjetili njenu težinu. Trebala bi odgovarati njenoj veličini. Što je teža, sadrži više vode što donosi i više slatkoće.
Izaberite lubenicu veličinom prikladnu vašim potrebama. Bilo bi šteta bacati višak tako fine slastice.
Zadnji test kojim možete saznati jeste li odabrali baš onu pravu lubenicu je kuckanje. Približite lubenicu uhu i pokucajte prstima po njoj. Ako zvuk nije šupalj, obavili ste odličan izbor.
Otkrijte nove strane stare slastice
Lubenica je predivno osvježenje i ako ju samo ohladite i narežete, ali donosimo vam nekoliko novih recepata s kojima ćete upoznati lubenicu u potpuno novom ruhu.

   Voćna salata u lubenici


   
      1 lubenica
   
   
      200 g malina
   
   
      200 g jagoda
   
   
      200 g kupina
   
   
      1 limun
   

Lubenicu prerežite i ukrasite joj rub. Iz te polovice izdubite meso, te očistite koštice i nasijecite na kockice. Pomiješajte s ostalim voćem i polijte sokom limuna, pa sve vratite u ukrašenu polovicu lubenice te stavite na hlađenje prije uživanja.

   Sok od lubenice


   
      1 lubenica
   
   
      1 limun
   
   
      1 žlica meda
   

Lubenicu isijecite na manje komade, pa propasirajte u bokal. Dodajte sok jednog limuna i jednu žlicu meda. Ostavite u hladnjaku nekoliko sati, a zatim poslužite u velikim čašama sa šarenim slamkama.

   Frape od lubenice


   
      3 veće kriške lubenice
   
   
      3 kugle sladoleda od vanilije
   
   
      3 dcl mlijeka
   
   
      1 žlica meda
   

U blender stavite sve sastojke, a zatim ga uključite. Gotovo je kada je smjesa postala gusta i pjenušava. Sipajte u ohlađene čaše i uživajte.

   Lubenica na štapiću

Ovo je idealna zamjena za kupovne sladolede koju možete ponuditi svojim mališanima. Jednostavno, nasijecite lubenicu na kocke ili trokute, pa u njih nabodite drvene štapiće. Ostavite nekoliko sati u zamrzivaču i oduševite klince ovim „sladoledom“. Mateja Krizmanić 

lubenica_pixabay

Lubenica – najbolji prijatelj velikih i malih za ljetnih vrućina

<para>Ako je bebina koža koja je inače pod pelenom iziritirana i crvena, velika je šansa da se radi o pelenskom osipu Koža može biti i lagano natečena te na dodir toplija od ostatka tijela. Ovaj osip može biti blag – od svega nekoliko crvenih točkica na malom području, ali i proširen – koji se manifestira blagim crvenim kvržicama koje su raširene prema djetetovu trbuhu i bedrima.</para>
<para>Pelenski osip ne znači da ste vi nemaran roditelj. Suočavanje s njime sastavni je dio skrbi za djecu, osobito u prvoj godini života.</para>
<heading4>
 Zbog čega se pelenski osip pojavljuje?
</heading4>
<para>Uzrok mu može biti neka nova vrsta hrane ili urin koji se zadržava u peleni. Evo nekoliko najvjerojatnijih krivaca:</para>
<para>
 Vlažnost. Čak i pelene s najvećom moći upijanja ostavljaju malo vlage na koži beba. A kada se djetetov urin pomiješa s bakterijama iz stolice, ona se razgrađuje i stvara se amonijak na koji djetetova koža može jako reagirati. Zato su djeca s čestom stolicom ili proljevom sklonija pelenskom osipu.</para>
<para>Također, djeca kojoj se pelene ne mijenjaju dovoljno često, kao i djeca s osjetljivom kožom podložna su ovom osipu.</para>
<para>
 Trenje ili osjetljivost na kemikalije. Djetetov pelenski osip može biti i posljedica trljanja pelena o kožu, pogotovo ako je posebno osjetljivo na kemikalije poput mirisa u jednokratnim pelenama ili na deterdžente koji se koriste za pranje platnenih pelena. Također, ovo bi mogla biti i reakcija na kremu ili losion koji koristite prilikom previjanja djeteta.</para>
<para>
 Nova hrana. Uobičajeno je da se kod beba pojavi pelenski osip kada počnu jeste krutu hranu i tijekom perioda uvođenja nove hrane. Svaka nova hrana mijenja sastav stolice, pa tako kiselost određenih namirnica može biti posebno problematična za neku djecu. Nova hrana također može i potaknuti probavu u djeteta, a ako je dojeno – dijete može reagirati i na nešto što je majka pojela.</para>
<para>
 Infekcija. Područje pod pelenom je toplo i vlažno – točno onakvo kakvo bakterije i gljivice vole. Dakle, lako je moguće da se one tu i namnože i izazovu osip, posebice u ranicama i naborima djetetove kože.</para>
<para>
 Antibiotici. Djeca koja uzimaju antibiotike (ili čije ih majke koriste) ponekad dobiju gljivične infekcije, jer ti lijekovi smanjuju broj zdravih bakterija koje pomažu organizmu, s obzirom da ne razlikuju jedne od drugih i sve ih uništavaju. Antibiotici također izazivaju i proljev koji može dovesti do pelenskog osipa.</para>
<heading4>
 Treba li dijete odmah liječniku zbog pelenskog osipa?
</heading4>
<para>To vjerojatno neće biti potrebno. Uz malo marljivosti i upornosti, kroz 3-4 dana trebali biste moći suzbiti osip bez posjete liječniku.</para>
<para>Pa ipak, ukoliko vam osip izgleda opasno ili kao infekcija, svakako nazovite liječnika i konzultirajte se. Znakovi infekcije uključuju plikove, gnojne prištiće i otvorene rane. U tom će vam slučaju liječnik, prema potrebi, prepisati lijekove.</para>
<para>Također, kontaktirajte liječnika ako dijete uz osip dobije i temperaturu ili osip ne odlazi niti nakon nekoliko dana kućnog liječenja.</para>
<heading4>
 Kako ga najbolje liječiti?
</heading4>
<para>Poduzmite ovih nekoliko koraka da biste zaliječili kožu svoga djeteta od pelenskog osipa.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Često mijenjajte pelene kako bi dijete stalno bilo suho i čisto. A to uključuje i redovno noćno mijenjanje pelena.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tijekom svakog previjanja operite područje pod pelenom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ne koristite vlažne maramice koje sadrže alkohol ili miris. Neki roditelji na stolu za previjanje drže pamučne krpice i posudicu s toplom vodom što čišćenje bebine guze čini jednostavnim i nježnim.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djetetovu kožu sušite tapkanjem ručnika, ne trljanjem.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Koristite mast u debelom sloju koja će stvoriti zaštitnu barijeru između kože i pelene i to kod svakog previjanja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pri lijepljenju čička pelene ostavite više prostora nego je potrebno kako bi se omogućila bolja cirkulacija zraka. Ili koristite pelenu koja je malo velika djetetu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako koristite jednokratne pelene, pokušajte promijeniti proizvođača – možda će drugi bolje odgovarati djetetu. Probajte i platnene pelene – prirodni materijali dobro će doći djetetovoj koži da se odmori.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kada je toplo i dijete se može igrati vani ili u sobi gdje je lako počistiti pod, skinite mu pelene i neka tako ostane što je dulje moguće. Izloženost zraku ubrzat će zacjeljenje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razmislite o tome da ostavite dijete da spava bez pelene kada ima osip. Nepropusna posteljina ili jednostavna plastična folija ispod plahte pomoći će u zaštiti madraca, dok ćete ostalo lako oprati.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Kako preventivno djelovati?
</heading4>
<para>Evo nekoliko dobrih preventivnih mjera.</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Najbolja obrana od same pojave pelenskog osipa je da dijete bude suho. Dakle, čim češće mijenjajte pelene, ako je moguće odmah nakon obavljanja nužde.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Genitalno područje djeteta očistite temeljito prilikom svakog previjanja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nikad nemojte dijete brisati trljanjem, samo laganim tapkanjem.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Također, možete pokušati sa sušenjem pelenskog područja sušilom za kosu koje je smanjeno na najnižu temperaturu (kako ne biste opekli dijete).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako je dijete sklono pelenskom osipu, prilikom svakog previjanja nanesite mu zaštitni sloj kreme ili masti koji će služiti kao fizička barijera kože i sadržaja pelene.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kada počnete djetetu uvoditi krutu hranu, pobrinite se da jednu namirnicu nudite tri dana za redom i nikako više namirnica odjednom. Za slučaj pojave osipa znat ćete na što je dijete reagiralo i moći ćete tu hranu eliminirati iz njegove prehrane.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pelene zakačite tako da ima prostora za cirkulaciju zraka.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Za platnene pelene ne koristite deterdžente koji sadrže mirise i nemojte uopće koristiti omekšivač. U ovu svrhu možete upotrijebiti dvije žlice alkoholnog octa u odjeljak za omekšivač. Prilikom pranja platnenih pelena koristite opciju dodatnog ispiranja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dojite svoje dijete koliko dugo možete. Dojenje potiče djetetovu otpornost na infekcije općenito i smanjuje vjerojatnost za potencijalnom upotrebom antibiotika, koji pridonose pelenskom osipu. Ako dijete ipak mora uzeti antibiotik, pitajte liječnika da vam uz njega preporuči i probiotik. Probiotici potiču rast dobrih bakterija u crijevima što može smanjiti mogućnost dobivanja proljeva, a samim time i pelenskog osipa.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ukoliko dijete ide u jaslice ili vrtić, pobrinite se da odgajatelji razumiju važnost provođenja ovih mjera za sprečavanje pojave pelenskog osipa.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Pelenski osip bebama posebno teško pada ljeti Kako izgleda?
Ako je bebina koža koja je inače pod pelenom iziritirana i crvena, velika je šansa da se radi o pelenskom osipu. Ako je bebina koža koja je inače pod pelenom iziritirana i crvena, velika je šansa da se radi o pelenskom osipu Koža može biti i lagano natečena te na dodir toplija od ostatka tijela. Ovaj osip može biti blag – od svega nekoliko crvenih točkica na malom području, ali i proširen – koji se manifestira blagim crvenim kvržicama koje su raširene prema djetetovu trbuhu i bedrima.
Pelenski osip ne znači da ste vi nemaran roditelj. Suočavanje s njime sastavni je dio skrbi za djecu, osobito u prvoj godini života.

   Zbog čega se pelenski osip pojavljuje?

Uzrok mu može biti neka nova vrsta hrane ili urin koji se zadržava u peleni. Evo nekoliko najvjerojatnijih krivaca:

   Vlažnost. Čak i pelene s najvećom moći upijanja ostavljaju malo vlage na koži beba. A kada se djetetov urin pomiješa s bakterijama iz stolice, ona se razgrađuje i stvara se amonijak na koji djetetova koža može jako reagirati. Zato su djeca s čestom stolicom ili proljevom sklonija pelenskom osipu.
Također, djeca kojoj se pelene ne mijenjaju dovoljno često, kao i djeca s osjetljivom kožom podložna su ovom osipu.

   Trenje ili osjetljivost na kemikalije. Djetetov pelenski osip može biti i posljedica trljanja pelena o kožu, pogotovo ako je posebno osjetljivo na kemikalije poput mirisa u jednokratnim pelenama ili na deterdžente koji se koriste za pranje platnenih pelena. Također, ovo bi mogla biti i reakcija na kremu ili losion koji koristite prilikom previjanja djeteta.

   Nova hrana. Uobičajeno je da se kod beba pojavi pelenski osip kada počnu jeste krutu hranu i tijekom perioda uvođenja nove hrane. Svaka nova hrana mijenja sastav stolice, pa tako kiselost određenih namirnica može biti posebno problematična za neku djecu. Nova hrana također može i potaknuti probavu u djeteta, a ako je dojeno – dijete može reagirati i na nešto što je majka pojela.

   Infekcija. Područje pod pelenom je toplo i vlažno – točno onakvo kakvo bakterije i gljivice vole. Dakle, lako je moguće da se one tu i namnože i izazovu osip, posebice u ranicama i naborima djetetove kože.

   Antibiotici. Djeca koja uzimaju antibiotike (ili čije ih majke koriste) ponekad dobiju gljivične infekcije, jer ti lijekovi smanjuju broj zdravih bakterija koje pomažu organizmu, s obzirom da ne razlikuju jedne od drugih i sve ih uništavaju. Antibiotici također izazivaju i proljev koji može dovesti do pelenskog osipa.

   Treba li dijete odmah liječniku zbog pelenskog osipa?

To vjerojatno neće biti potrebno. Uz malo marljivosti i upornosti, kroz 3-4 dana trebali biste moći suzbiti osip bez posjete liječniku.
Pa ipak, ukoliko vam osip izgleda opasno ili kao infekcija, svakako nazovite liječnika i konzultirajte se. Znakovi infekcije uključuju plikove, gnojne prištiće i otvorene rane. U tom će vam slučaju liječnik, prema potrebi, prepisati lijekove.
Također, kontaktirajte liječnika ako dijete uz osip dobije i temperaturu ili osip ne odlazi niti nakon nekoliko dana kućnog liječenja.

   Kako ga najbolje liječiti?

Poduzmite ovih nekoliko koraka da biste zaliječili kožu svoga djeteta od pelenskog osipa.

   
      Često mijenjajte pelene kako bi dijete stalno bilo suho i čisto. A to uključuje i redovno noćno mijenjanje pelena.
   
   
      Tijekom svakog previjanja operite područje pod pelenom.
   
   
      Ne koristite vlažne maramice koje sadrže alkohol ili miris. Neki roditelji na stolu za previjanje drže pamučne krpice i posudicu s toplom vodom što čišćenje bebine guze čini jednostavnim i nježnim.
   
   
      Djetetovu kožu sušite tapkanjem ručnika, ne trljanjem.
   
   
      Koristite mast u debelom sloju koja će stvoriti zaštitnu barijeru između kože i pelene i to kod svakog previjanja.
   
   
      Pri lijepljenju čička pelene ostavite više prostora nego je potrebno kako bi se omogućila bolja cirkulacija zraka. Ili koristite pelenu koja je malo velika djetetu.
   
   
      Ako koristite jednokratne pelene, pokušajte promijeniti proizvođača – možda će drugi bolje odgovarati djetetu. Probajte i platnene pelene – prirodni materijali dobro će doći djetetovoj koži da se odmori.
   
   
      Kada je toplo i dijete se može igrati vani ili u sobi gdje je lako počistiti pod, skinite mu pelene i neka tako ostane što je dulje moguće. Izloženost zraku ubrzat će zacjeljenje.
   
   
      Razmislite o tome da ostavite dijete da spava bez pelene kada ima osip. Nepropusna posteljina ili jednostavna plastična folija ispod plahte pomoći će u zaštiti madraca, dok ćete ostalo lako oprati.
   


   Kako preventivno djelovati?

Evo nekoliko dobrih preventivnih mjera.

   
      Najbolja obrana od same pojave pelenskog osipa je da dijete bude suho. Dakle, čim češće mijenjajte pelene, ako je moguće odmah nakon obavljanja nužde.
   
   
      Genitalno područje djeteta očistite temeljito prilikom svakog previjanja.
   
   
      Nikad nemojte dijete brisati trljanjem, samo laganim tapkanjem.
   
   
      Također, možete pokušati sa sušenjem pelenskog područja sušilom za kosu koje je smanjeno na najnižu temperaturu (kako ne biste opekli dijete).
   
   
      Ako je dijete sklono pelenskom osipu, prilikom svakog previjanja nanesite mu zaštitni sloj kreme ili masti koji će služiti kao fizička barijera kože i sadržaja pelene.
   
   
      Kada počnete djetetu uvoditi krutu hranu, pobrinite se da jednu namirnicu nudite tri dana za redom i nikako više namirnica odjednom. Za slučaj pojave osipa znat ćete na što je dijete reagiralo i moći ćete tu hranu eliminirati iz njegove prehrane.
   
   
      Pelene zakačite tako da ima prostora za cirkulaciju zraka.
   
   
      Za platnene pelene ne koristite deterdžente koji sadrže mirise i nemojte uopće koristiti omekšivač. U ovu svrhu možete upotrijebiti dvije žlice alkoholnog octa u odjeljak za omekšivač. Prilikom pranja platnenih pelena koristite opciju dodatnog ispiranja.
   
   
      Dojite svoje dijete koliko dugo možete. Dojenje potiče djetetovu otpornost na infekcije općenito i smanjuje vjerojatnost za potencijalnom upotrebom antibiotika, koji pridonose pelenskom osipu. Ako dijete ipak mora uzeti antibiotik, pitajte liječnika da vam uz njega preporuči i probiotik.  Probiotici potiču rast dobrih bakterija u crijevima što može smanjiti mogućnost dobivanja proljeva, a samim time i pelenskog osipa.
   
   
      Ukoliko dijete ide u jaslice ili vrtić, pobrinite se da odgajatelji razumiju važnost provođenja ovih mjera za sprečavanje pojave pelenskog osipa.
   
 Mateja Krizmanić 

babies-161342_1280

Pelenski osip bebama posebno teško pada ljeti

<para>Uspješno tješi bebe, a tješi i nešto starije klince, olakšavajući im odvojenost od roditelja, strah od mraka ili ružne snove.
Ipak, prevelika privrženost dudi varalici u kasnijoj dobi može prouzrokovati dentalne poteškoće kod djece, a roditeljima otežati svakodnevicu.</para>
<para>Teško je odrediti optimalno vrijeme i način za odvikavanje od dude, ali postoji nekoliko isprobanih metoda koje roditeljima mogu olakšati ovaj proces. Ljeto je svakako pogodno razdoblje za rješavanje starih i započinjanje nekih novih navika kod djece. Opušteniji ste i moguće je da imate više vremena za posvetiti se djetetu.</para>
<para>Važno je zapamtiti da duda varalica nije nezdrava i ne stvara ovisnost. Djetetova velika privrženost dudi često je odraz njegova emocionalnoga stanja odnosno povezivanja dude s utješnom i umirujućom atmosferom, zato nikako nemojte pretjerano inzistirati na skidanju s dude, posebno u vrijeme stresnijih promjena poput odlaska u vrtić, navikavanja na novu sredinu ili nove ljude u životu djeteta.
</para>
<heading2>Što ranije to bolje</heading2>
<para>
Ne postoji idealno vrijeme za micanje dude varalice no poznato je kako se neke bebe, između 6. i 9.mjeseca života, samostalno počinju odvikavati od dude. Započinje era puzanja i istraživanja pa beba brzo seli pažnju s jednog objekta na drugi.</para>
<para>Ukoliko u toj dobi primijetite opadanje zainteresiranosti za dudicu, više je ne nudite djetetu kao utjehu.
Ako vaše dijete i dalje neumorno traži dudu, vodite računa o tome da se takvih navika puno lakše rješavati što je ranije moguće.</para>
<para>Dijete do 12. mjeseca ne uspijeva razviti toliku privrženost dudi niti ju percipira kao važan predmet pa mu je, iz tog razloga, nije teško oduzeti. Već s 18 mjeseci, dijete razvija određene osjećaje prema dudi i znatno je teže objasniti mu zašto je se mora riješiti. Odvikavanje tada nije nemoguće, ali je mnogo stresnije jer dijete će od vas očekivati i objašnjenja. Micanje dude varalice najkasnije pokušajte napraviti do djetetove druge godine.
</para>
<heading2>Razradite plan</heading2>
<para>
Ako smatrate da vašoj bebi više ne treba duda, jednostavno je bacite. Vjerojatno vas očekuje nekoliko nemirnih noći, ali beba će uskoro zaboraviti da je ikada imala dudu.</para>
<para>Starija će djeca zahtijevati znatno više vremena, strpljenja i nekoliko rezervnih planova ukoliko bacanje dude ne upali.</para>
<para>Važno je da cijela obitelj, kao i tete u vrtiću i osobe s kojima dijete provodi mnogo vremena, znaju da ste započeli s odvikavanjem. Pokušajte uskladiti priču i djetetu pristupati s jednakim razlozima zašto duda više nije potrebna, npr. „Veliki/velika si dečko/curica“ ili „Nitko od tvojih prijatelja više to ne radi“ i sl.
</para>
<para>Za početak, svedite korištenje dude na minimum tako što ćete je djetetu dati samo za uspavljivanje. Objasnite mu da se duda tijekom dana odmara i da ju ne smije uznemiravati do navečer.</para>
<para>Nakon nekog vremena, osmislite dobru priču. Pokušajte s metodom poklanjanja. Ukoliko u obitelji ili među prijateljima imate bebu, zamolite vaše dijete da bebi pokloni svoju dudu jer ona nema vlastitu.
Ako vas maleni filozof iznenadi s rečenicom poput „neka joj mama kupi dudu“, znajte da morate iskoristiti drugi izgovor.</para>
<para>Ako često odlazite u zoološki vrt, zoo trgovinu ili vaše dijete rado gleda dokumentarne filmove i crtiće o životinjama, u susjedstvu ima omiljenog psa ili macu, iskoristite tu informaciju prilikom odvikavanja. Prerežite silikonski dio dude i djetetu recite kako ju je prilikom igre odgrizao pas ili mačak.</para>
<para>Možete pokušati i s objašnjenjem kako je dudu uzeo maleni majmun iz zoološkog vrta ili zec iz omiljene zoo trgovine. Objasnite mu kako je njegova duda potrebna majmunčiću jer se jako boji mraka ili mu je mama daleko.</para>
<para>Neka dijete osjeti kako je učinilo dobro djelo prepustivši svoju dudu nekome kome je potrebnija.</para>
<para>
 Metoda nagrađivanja mogla bi vam pomoći u „kriznim“ situacijama. Odvedite dijete u trgovinu i ponudite mu da izabere neku novu igračku, ali uz uvijet da ju na kasi plati svojom dudom.</para>
<para>Ukoliko ni jedna od navedenih metoda ne upali, u jednom ćete trenutku dudu morati baciti i biti spremni na dugotrajno negodovanje i objašnjavanje. Važno je u takvoj situaciji ostati pribran i ne dozvoliti djetetu da upravlja vašim odlukama. Dude je najbolje potpuno maknuti iz kuće kako ne biste padali u iskušenje da mu je date.</para>
<para>Ako je dijete tužno, uplašeno ili bijesno, priznajte mu njegove osjećaje i imenujte ih. Primjerice, "znam da si jako tužan što se dudica spakirala i otišla, ali ja sam tu i ja ću te utješiti i maziti dok ti ne bude lakše". Ukoliko djetetu treba više pažnje, posebno prije spavanja kada se obično družilo s dudom, ostanite s njime duže, mazite ga, dragajte, dozvolite mu da se osjeća nesretno zbog gubitka tjelišice, ali ustrajte u odluci da se duda više ne vraća u vaš dom.</para>
<para>Ljeto je idealno vrijeme za odvikavanje od dude kao i od pelena ili kahlice. Ukoliko ste na odmoru, dijete zaokupirajte novim zanimacijama i igrama kako bi što prije zaboravilo na svoju dudu.</para>

Ljeto je idealno vrijeme za odvikavanje od dude varalice Duda varalica roditeljima je najčešće jedini saveznik u borbi protiv uplakanih i besanih noći. Uspješno tješi bebe, a tješi i nešto starije klince, olakšavajući im odvojenost od roditelja, strah od mraka ili ružne snove.
Ipak, prevelika privrženost dudi varalici u kasnijoj dobi može prouzrokovati dentalne poteškoće kod djece, a roditeljima otežati svakodnevicu.
Teško je odrediti optimalno vrijeme i način za odvikavanje od dude, ali postoji nekoliko isprobanih metoda koje roditeljima mogu olakšati ovaj proces. Ljeto je svakako pogodno razdoblje za rješavanje starih i započinjanje nekih novih navika kod djece. Opušteniji ste i moguće je da imate više vremena za posvetiti se djetetu.
Važno je zapamtiti da duda varalica nije nezdrava i ne stvara ovisnost. Djetetova velika privrženost dudi često je odraz njegova emocionalnoga stanja odnosno povezivanja dude s utješnom i umirujućom atmosferom, zato nikako nemojte pretjerano inzistirati na skidanju s dude, posebno u vrijeme stresnijih promjena poput odlaska u vrtić, navikavanja na novu sredinu ili nove ljude u životu djeteta.

Što ranije to bolje

Ne postoji idealno vrijeme za micanje dude varalice no poznato je kako se neke bebe, između 6. i 9.mjeseca života, samostalno počinju odvikavati od dude. Započinje era puzanja i istraživanja pa beba brzo seli pažnju s jednog objekta na drugi.
Ukoliko u toj dobi primijetite opadanje zainteresiranosti za dudicu, više je ne nudite djetetu kao utjehu.
Ako vaše dijete i dalje neumorno traži dudu, vodite računa o tome da se takvih navika puno lakše rješavati što je ranije moguće.
Dijete do 12. mjeseca ne uspijeva razviti toliku privrženost dudi niti ju percipira kao važan predmet pa mu je, iz tog razloga, nije teško oduzeti. Već s 18 mjeseci, dijete razvija određene osjećaje prema dudi i znatno je teže objasniti mu zašto je se mora riješiti. Odvikavanje tada nije nemoguće, ali je mnogo stresnije jer dijete će od vas očekivati i objašnjenja. Micanje dude varalice najkasnije pokušajte napraviti do djetetove druge godine.

Razradite plan

Ako smatrate da vašoj bebi više ne treba duda, jednostavno je bacite. Vjerojatno vas očekuje nekoliko nemirnih noći, ali beba će uskoro zaboraviti da je ikada imala dudu.
Starija će djeca zahtijevati znatno više vremena, strpljenja i nekoliko rezervnih planova ukoliko bacanje dude ne upali.
Važno je da cijela obitelj, kao i tete u vrtiću i osobe s kojima dijete provodi mnogo vremena, znaju da ste započeli s odvikavanjem. Pokušajte uskladiti priču i djetetu pristupati s jednakim razlozima zašto duda više nije potrebna, npr. „Veliki/velika si dečko/curica“ ili „Nitko od tvojih prijatelja više to ne radi“ i sl.

Za početak, svedite korištenje dude na minimum tako što ćete je djetetu dati samo za uspavljivanje. Objasnite mu da se duda tijekom dana odmara i da ju ne smije uznemiravati do navečer.
Nakon nekog vremena, osmislite dobru priču. Pokušajte s metodom poklanjanja. Ukoliko u obitelji ili među prijateljima imate bebu, zamolite vaše dijete da bebi pokloni svoju dudu jer ona nema vlastitu.
Ako vas maleni filozof iznenadi s rečenicom poput „neka joj mama kupi dudu“, znajte da morate iskoristiti drugi izgovor.
Ako često odlazite u zoološki vrt, zoo trgovinu ili vaše dijete rado gleda dokumentarne filmove i crtiće o životinjama, u susjedstvu ima omiljenog psa ili macu, iskoristite tu informaciju prilikom odvikavanja. Prerežite silikonski dio dude i djetetu recite kako ju je prilikom igre odgrizao pas ili mačak.
Možete pokušati i s objašnjenjem kako je dudu uzeo maleni majmun iz zoološkog vrta ili zec iz omiljene zoo trgovine. Objasnite mu kako je njegova duda potrebna majmunčiću jer se jako boji mraka ili mu je mama daleko.
Neka dijete osjeti kako je učinilo dobro djelo prepustivši svoju dudu nekome kome je potrebnija.

   Metoda nagrađivanja mogla bi vam pomoći u „kriznim“ situacijama. Odvedite dijete u trgovinu i ponudite mu da izabere neku novu igračku, ali uz uvijet da ju na kasi plati svojom dudom.
Ukoliko ni jedna od navedenih metoda ne upali, u jednom ćete trenutku dudu morati baciti i biti spremni na dugotrajno negodovanje i objašnjavanje. Važno je u takvoj situaciji ostati pribran i ne dozvoliti djetetu da upravlja vašim odlukama. Dude je najbolje potpuno maknuti iz kuće kako ne biste padali u iskušenje da mu je date.
Ako je dijete tužno, uplašeno ili bijesno, priznajte mu njegove osjećaje i imenujte ih. Primjerice, "znam da si jako tužan što se dudica spakirala i otišla, ali ja sam tu i ja ću te utješiti i maziti dok ti ne bude lakše". Ukoliko djetetu treba više pažnje, posebno prije spavanja kada se obično družilo s dudom, ostanite s njime duže, mazite ga, dragajte, dozvolite mu da se osjeća nesretno zbog gubitka tjelišice, ali ustrajte u odluci da se duda više ne vraća u vaš dom.
Ljeto je idealno vrijeme za odvikavanje od dude kao i od pelena ili kahlice. Ukoliko ste na odmoru, dijete zaokupirajte novim zanimacijama i igrama kako bi što prije zaboravilo na svoju dudu. Jelena Pervan 

Duda_varalica_pixabay

Ljeto je idealno vrijeme za odvikavanje od dude varalice

<para>S obzirom na ljetne praznike, ako su ostali kod kuće, najvjerojatnije će vrijeme provoditi ispred televizora ili računala.</para>
<para>Iz tog razloga donosimo vam nekoliko igara kojima ćete ih, ne samo zabaviti, nego i malo prodrmati i fizički aktivirati.</para>
<para>
 Rekreativno slušanje priče
</para>
<para>Dozvolite djeci da izaberu knjigu koju žele da im čitate, a vi izaberite riječ na koju će se oni ustajati i sjedati svaki put kada je čuju tijekom priče. Priču mogu čitati i djeca naizmjence, a ostali su u izazovu jer tko zadnji reagira – ispada iz igre.</para>
<para>
 Oponašanje životinja
</para>
<para>Na papiriće ispišite imena raznih životinja, domaćih i divljih, koja vam padnu na pamet. Sve ih ubacite u zdjelu, te neka svatko izvuče jednu koju će oponašati, dok ostali pogađaju. Kako bi bilo zanimljivije i malo teže, pokušajte igrati bez oponašanja zvukova njihova glasanja.</para>
<para>
 Plesno smrzavanje 
</para>
<para>Pripremite nekoliko plišanih igračaka, raščistite „plesni podij“, odaberite veselu glazbu i spremni ste za sljedeću igru. Jedna osoba je Gospodar glazbe, tj. pokreće i zaustavlja glazbu, dok ostali plešu dok se čuje pjesma. U trenutku kada ona prestaje plesači se „zamrzavaju“. Tko se prvi pomakne, dobiva plesnog partnera, tj. plišanca s kojim mora nastaviti ples. Igra traje sve dok svi plišanci ne uđu u igru, a zatim oni koji se pomaknu uzimaju igračke od protivnika. Pobjednik je onaj tko prvi ostane bez ijednog partnera za ples!</para>
<para>
 Obojani puteljak
</para>
<para>Za ovu će vam igru trebati kolaž papir ili stari ručnici u boji. Uposlite dijete da kroz kuću postavi „puteljak“ od odabranog materijala. Upozorite ga da ne postavi, recimo, tri lista crvenog papira jedan za drugim. Nakon što je igra postavljena, izazovi su: Može li iz jedne u drugu sobu prijeći hodajući samo po jednoj boji? Može li s jednog kraja kuće doći na drugi koristeći samo dvije boje? Može li prethodne izazove izvesti na sve četiri ili na samo jednoj nozi?</para>
<para>
 Odbojka balonom
</para>
<para>Da, u pravilu odbojka zahtjeva više od jedne osobe, ali ne ako dijete proba ovu verziju. Vi mu napušite balon, a dijete će igrati na obje strane. Na sredinu „terena“ postavite stolicu ili fotelju kao liniju i zabava može početi. Neka pokuša trčeći na obje strane terena postići rezultat od 21, što je i inače pobjednički rezultat u odbojci.</para>
<para>
 Puzanje s pamučnim vaticama
</para>
<para>Na pod jedne sobe prospite hrpu pamučnih vatica, a na podu druge sobe postavite praznu zdjelu. Postavite štopericu na 4 minute i dajte djetetu žlicu pomoću koje, puzajući, mora sve vatice iz jedne sobe spremiti u posudu u drugoj sobi. Pamučne su vatice tako lagane da će mu letjeti na sve strane ako nije oprezno, ali kada nakon nekog vremena uspije, izazovite ga da isti izazov obavi za svega 3 minute.</para>
<para>
 Ogledalo, ogledalce
</para>
<para>Stavite dvoje djece jedno nasuprot drugome i dogovorite se tko je „original“, a tko „ogledalo“. Cilj igre je da „ogledalo“ čim vjerodostojnije oponaša „original“ sa svim mimikama, gestama i pokretima ruku i nogu.</para>
<para>
 Probuši balone
</para>
<para>Zavežite balon za desnu nogu svakog igrača i osigurajte dovoljno velik prostor za ovu igru. Cilj je da se gazeći probuše baloni suparnika. Ovo će biti glasna i divlja zabava. (Ne zaboravite djecu upozoriti da nakon igre pokupe komadiće probušenih balona s poda, jer predstavljaju opasnost od gušenja za one najmanje.)</para>
<para>
 Šetnja u paru
</para>
<para>Izvucite loptu za plažu ili napušite balon. Neka djeca stanu jedno pored drugog, a između njihovih bokova neka se stisne lopta ili balon. Sada ih pošaljite da se prošetaju preko cijele sobe bez da im lopta padne. Ako im ona padne, moraju se vratiti na početak i ponovno pokušati. Ako imate više lopti i djece, igra će biti još zabavnija. Što je više igrača u liniji, bit će teže, ali i zabavnije.</para>
<para>
 Transport krumpira
</para>
<para>Imate djecu koja se vole natjecati? Postavite im ovu utrku! Na kraju prostorije na podu postavite prazne tegle, a startnu liniju barem 15 koraka dalje. Izaberite za svako dijete krumpir podjednake veličine. Cilj igre je da pokušaju krumpir ubaciti u teglu noseći ga preko sobe među koljenima. Ako im on ispadne, moraju se vratiti na startnu liniju i pokušati ponovo.</para>

Bijeg od jakog sunca: Zabavne igre u dnevnom boravku Koliko god djeca voljela ljeto, teško im pada vremenski period od 11-16 sati kada je nepoželjno, čak i neizdrživo biti vani, tj. na suncu. S obzirom na ljetne praznike, ako su ostali kod kuće, najvjerojatnije će vrijeme provoditi ispred televizora ili računala.
Iz tog razloga donosimo vam nekoliko igara kojima ćete ih, ne samo zabaviti, nego i malo prodrmati i fizički aktivirati.

   Rekreativno slušanje priče

Dozvolite djeci da izaberu knjigu koju žele da im čitate, a vi izaberite riječ na koju će se oni ustajati i sjedati svaki put kada je čuju tijekom priče. Priču mogu čitati i djeca naizmjence, a ostali su u izazovu jer tko zadnji reagira – ispada iz igre.

   Oponašanje životinja

Na papiriće ispišite imena raznih životinja, domaćih i divljih, koja vam padnu na pamet. Sve ih ubacite u zdjelu, te neka svatko izvuče jednu koju će oponašati, dok ostali pogađaju. Kako bi bilo zanimljivije i malo teže, pokušajte igrati bez oponašanja zvukova njihova glasanja.

   Plesno smrzavanje 

Pripremite nekoliko plišanih igračaka, raščistite „plesni podij“, odaberite veselu glazbu i spremni ste za sljedeću igru. Jedna osoba je Gospodar glazbe, tj. pokreće i zaustavlja glazbu, dok ostali plešu dok se čuje pjesma. U trenutku kada ona prestaje plesači se „zamrzavaju“. Tko se prvi pomakne, dobiva plesnog partnera, tj. plišanca s kojim mora nastaviti ples. Igra traje sve dok svi plišanci ne uđu u igru, a zatim oni koji se pomaknu uzimaju igračke od protivnika. Pobjednik je onaj tko prvi ostane bez ijednog partnera za ples!

   Obojani puteljak

Za ovu će vam igru trebati kolaž papir ili stari ručnici u boji. Uposlite dijete da kroz kuću postavi „puteljak“ od odabranog materijala. Upozorite ga da ne postavi, recimo, tri lista crvenog papira jedan za drugim. Nakon što je igra postavljena, izazovi su: Može li iz jedne u drugu sobu prijeći hodajući samo po jednoj boji? Može li s jednog kraja kuće doći na drugi koristeći samo dvije boje? Može li prethodne izazove izvesti na sve četiri ili na samo jednoj nozi?

   Odbojka balonom

Da, u pravilu odbojka zahtjeva više od jedne osobe, ali ne ako dijete proba ovu verziju. Vi mu napušite balon, a dijete će igrati na obje strane. Na sredinu „terena“ postavite stolicu ili fotelju kao liniju i zabava može početi. Neka pokuša trčeći na obje strane terena postići rezultat od 21, što je i inače pobjednički rezultat u odbojci.

   Puzanje s pamučnim vaticama

Na pod jedne sobe prospite hrpu pamučnih vatica, a na podu druge sobe postavite praznu zdjelu. Postavite štopericu na 4 minute i dajte djetetu žlicu pomoću koje, puzajući, mora sve vatice iz jedne sobe spremiti u posudu u drugoj sobi. Pamučne su vatice tako lagane da će mu letjeti na sve strane ako nije oprezno, ali kada nakon nekog vremena uspije, izazovite ga da isti izazov obavi za svega 3 minute.

   Ogledalo, ogledalce

Stavite dvoje djece jedno nasuprot drugome i dogovorite se tko je „original“, a tko „ogledalo“. Cilj igre je da „ogledalo“ čim vjerodostojnije oponaša „original“ sa svim mimikama, gestama i pokretima ruku i nogu.

   Probuši balone

Zavežite balon za desnu nogu svakog igrača i osigurajte dovoljno velik prostor za ovu igru. Cilj je da se gazeći probuše baloni suparnika. Ovo će biti glasna i divlja zabava. (Ne zaboravite djecu upozoriti da nakon igre pokupe komadiće probušenih balona s poda, jer predstavljaju opasnost od gušenja za one najmanje.)

   Šetnja u paru

Izvucite loptu za plažu ili napušite balon. Neka djeca stanu jedno pored drugog, a između njihovih bokova neka se stisne lopta ili balon. Sada ih pošaljite da se prošetaju preko cijele sobe bez da im lopta padne. Ako im ona padne, moraju se vratiti na početak i ponovno pokušati. Ako imate više lopti i djece, igra će biti još zabavnija. Što je više igrača u liniji, bit će teže, ali i zabavnije.

   Transport krumpira

Imate djecu koja se vole natjecati? Postavite im ovu utrku! Na kraju prostorije na podu postavite prazne tegle, a startnu liniju barem 15 koraka dalje. Izaberite za svako dijete krumpir podjednake veličine. Cilj igre je da pokušaju krumpir ubaciti u teglu noseći ga preko sobe među koljenima. Ako im on ispadne, moraju se vratiti na startnu liniju i pokušati ponovo. Mateja Krizmanić 

djeca_banda_pixabay

Bijeg od jakog sunca: Zabavne igre u dnevnom boravku

<para>Obzirom na to da je koža bebe vrlo osjetljiva, ona treba posebnu njegu koja je prirodna, nježna i bez štetnih sastojaka. Upravo ovakvu njegu razvio je njemački proizvođač certificirane dječje kozmetike Töpfer koja se odnedavno može naći na našem tržištu. Svi proizvodi sadrže samo organske sastojke, ne sadrže PEG, parabene, mineralna ulja, umjetne boje i mirise te konzervanse.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Töpfer prirodna njega ima trostruko djelovanje. Štiti nježnu dječju kožu od vanjskih utjecaja; vraća koži prirodnu ravnotežu te joj pomaže da postupno stekne vlastiti zaštitni sloj. Prirodni ekstrakti nevena, visoko kvalitetna ulja (ulje jojobe, maslinovo, ulje sjemena livadnog cvijeća) te mekinje i sirutka hidratiziraju, umiruju i brzo regeneriraju kožu.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b469d418-35c3-11eb-9629-0242ac13001c" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zahvaljujući sastojcima koji su pogodni za kožu te prirodnim hranjivim tvarima, Töpfer proizvodi za prirodnu njegu popularni su i među odraslima s osjetljivom kožom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U našoj ponudi možete naći losion, kupku za pranje kose i tijela, njegujuće ulje, kremu za pelensko područje koja ne sadrži vodu,  te jedinstveni proizvod na tržištu – kupku u prahu na bazi pšeničnih mekinja, nevena i maslinovog ulja koja se ne pjeni. Ova nježna kupka pogodna je za njegu već od prvog dana. Nježna, blaga i hranjiva formula s organskim sastojcima blagotvorno će djelovati i na manje probleme s kožom kod beba i djece i upravo zato za njegu novorođenčadi ovu kupku koriste rodilišta diljem Njemačke, a odnedavno i ona u našoj zemlji. Sastojci kupke kao što su pšenične mekinje, sirutka, neven i maslinovo ulje spriječavaju isušivanje kože i čine kupanje jedinstvenim događajem.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="bf8a53b8-35c3-11eb-97b3-0242ac13001c" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim linije za njegu bebibe kože, u našoj ponudi možete naći i liniju za njegu trudnica
 Mamacare i organske mliječne formule te žitne kašice.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Töpfer organsku kozmetiku za bebe i djecu potražite u Bipi i odabranim Kozmo drogerijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Töpfer - Iz prirode za najnježniju njegu bebine kože Töpfer njega -  prirodna, nježna i bez štetnih sastojaka Obzirom na to da je koža bebe vrlo osjetljiva, ona treba posebnu njegu koja je prirodna, nježna i bez štetnih sastojaka. Upravo ovakvu njegu razvio je njemački proizvođač certificirane dječje kozmetike Töpfer koja se odnedavno može naći na našem tržištu. Svi proizvodi sadrže samo organske sastojke, ne sadrže PEG, parabene, mineralna ulja, umjetne boje i mirise te konzervanse.
   
   Töpfer prirodna njega ima trostruko djelovanje. Štiti nježnu dječju kožu od vanjskih utjecaja; vraća koži prirodnu ravnotežu te joj pomaže da postupno stekne vlastiti zaštitni sloj. Prirodni ekstrakti nevena, visoko kvalitetna ulja (ulje jojobe, maslinovo, ulje sjemena livadnog cvijeća) te mekinje i sirutka hidratiziraju, umiruju i brzo regeneriraju kožu.

   
   


   
Zahvaljujući sastojcima koji su pogodni za kožu te prirodnim hranjivim tvarima, Töpfer proizvodi za prirodnu njegu popularni su i među odraslima s osjetljivom kožom.
   
U našoj ponudi možete naći losion, kupku za pranje kose i tijela, njegujuće ulje, kremu za pelensko područje koja ne sadrži vodu,  te jedinstveni proizvod na tržištu – kupku u prahu na bazi pšeničnih mekinja, nevena i maslinovog ulja koja se ne pjeni. Ova nježna kupka pogodna je za njegu već od prvog dana. Nježna, blaga i hranjiva formula s organskim sastojcima blagotvorno će djelovati i na manje probleme s kožom kod beba i djece i upravo zato za njegu novorođenčadi ovu kupku koriste rodilišta diljem Njemačke, a odnedavno i ona u našoj zemlji. Sastojci kupke kao što su pšenične mekinje, sirutka, neven i maslinovo ulje spriječavaju isušivanje kože i čine kupanje jedinstvenim događajem.

   
   


   
Osim linije za njegu bebibe kože, u našoj ponudi možete naći i liniju za njegu trudnica
   Mamacare i organske mliječne formule te žitne kašice.
   
   
Töpfer organsku kozmetiku za bebe i djecu potražite u Bipi i odabranim Kozmo drogerijama.
   
  Promo 

Töpfer - Iz prirode za najnježniju njegu bebine kože

<para>Pojedini su se roditelji ovoga ljeta našli pred velikim izazovom. Odlučili su da im dijete prvi put može samo na ljetovanje. Ako se radi o manjoj djeci vrtićke dobi vjerojatno je to odlazak kod bake i djede, a kod školaraca možda se radi i o koraku više - primjerice, organiziranom odlasku na more sa školom. U svakom slučaju prvo ljetovanje bez roditelja otvara mnogobrojna pitanja, dvojbe i strahove. Kako će dijete podnijeti razdvojenost? Hoće li se znati snaći u novom okruženju bez pomoći mame i tate? Hoće li se znati brinuti da mu se što ne dogodi? Je li dijete dovoljno spremno za ovakav iskorak u samostalnost?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Razviti sigurnost u sebe
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bilo da se radi o ljetovanju s bakom ili sa školom, ne postoji općenito pravilo ni točna dob kada bi bilo najbolje da dijete možete pustiti samo na ljetovanje. Da bi dijete bilo samo na ljetovanju bez roditelja, važno je da posjeduje samostalnost u hranjenju, odijevanju te higijeni, što mu pruža osjećaj samopouzdanja i kad je daleko od roditelja. Veoma su važne individualne osobine djeteta te dotadašnji poticaji roditelja za osamostaljivanje mališana. Otvorenost i znatiželja za nova iskustva i okolinu te spremnost na odvajanje od roditelja omogućavaju djetetu da može tijekom prve duže razdvojenosti od roditelja, uvježbati određene vještine i razviti još veću sigurnost u sebe. Spremnost na kooperativnost, izraženija usmjerenost na vršnjake i lakše podnošenje neuspjeha također su osobine koje su korisne za dijete prilikom dužeg odvajanja od roditelja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Na more sa školom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako se radi o ljetovanju s bakom i djedom važno je da su djeca s njima bliska, da poznaju njihove navike, da su im posvećena. No, odlazak na ljetovanje kada dijete boravi u nepoznatom odmaralištu ili kampu, znatno se razlikuje od ljetovanja s bakom i djedom i zato dijete mora biti sposobno brinuti se samo o sebi. To podrazumijeva da je starije dobi, najbolje školskog uzrasta. Ako je riječ o ljetovanju sa vrtićom ili školom, dijete će biti okruženo prijateljima iz razreda, s učiteljicom koju poznaje. Ako se radi o ljetovanju sportske grupe koju dijete pohađa tijekom godine, onda je važno da ide s trenerom i prijateljima s treninga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pripremite dijete na samostalnost
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Budući da će dijete na ljetovanju biti oslonjeno isključivo na kofer, a ne na ormar u svojoj sobi u kojem poznaje raspored odjeće, uključite ga u postupak pakiranja stvari u kofer. Vas neće biti blizu da mu govorite što ima i gdje što stoji i u kojem trenutku treba što obući, pa je zato važno da sve točno zna prije nego krene na put. Uostalom, i na povratku će morati samo spakirati sve stvari i paziti da nešto ne zaboravi. Najbolje je da napravite popis svih stvari koje je dijete ponijelo sa sobom, kako ih pri povratku ne bi zaboravilo, pogotovo ako se radi o novim komadima odjeće koju ste mu kupili prije putovanja i na koje se nije naviklo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Svakako spremite dovoljno odjeće, pogotovo donjeg rublja, čarapa i majica. Za slučaj hladnog vremene pripremite djetetu hlače i majice dugih rukava, pokoje deblje čarape, te pidžamu dugih rukava za slučaj da zbog lošeg vremena na moru i noći budu hladne. Da bi otprilike znali što ga očekuje, provjerite vremensku prognozu za sljedećih 3-7 dana, kako bi sukladno tome odlučili što mu sve treba biti u koferu. Što se tiče obuće, nemojte mu pakovati previše obuće, dovoljna su 2-3 para. Tenisice za putovanje i sportske aktivnosti, sandale ili japanke za plažu i eventualno lagane papuče ili već što dijete prakticira nositi kad je doma.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zaštita od sunca i osobna higijena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Radi zaštite od sunca, djetetu pripremite obavezno sredstvo s visokim zaštitnim faktorom, kapu ili šeširić te sunčane naočale. Ne zaboravite na ručnike za plažu, kupaće gaćice ili kostim za djevojčice, te nekoliko manjih ručnika za tuširanje koji neće zauzeti previše mjesta u koferu. Preporuka je ponijeti i neko sredstvo protiv komaraca, te u bilježnicu zapisati kao naputak starijoj osobi koja će biti uz dijete na ljetovanju (učiteljica, trener i sl.) što u slučaju temperature dati djetetu, koje lijekove inače  koristi i u kojoj dozi. Za osobnu higijenu djetetu spakujte četkicu i pastu za zube, šampon za tuširanje, vlažne i papirnate maramice.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Komunikacija s djetetom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dogovorite s odraslom osobom koja će paziti na dijete način na koji ćete komunicirati tijekom ljetovanja.  Ovisno o tome ide li dijete na more s bakom i djedom ili u neki od ljetnih kampova, dogovorite se s osobom koja će biti odgovorna za dijete kada je najbolje i na koji način da se čujete. Važno je da znate kada možete nazvati bez da ometate planirane aktivnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © mickyso - fotolia</para>

Prvo ljetovanje bez mame i tate Kako podnijeti razdvojenost od mame i tate? Pojedini su se roditelji ovoga ljeta našli pred velikim izazovom. Odlučili su da im dijete prvi put može samo na ljetovanje. Ako se radi o manjoj djeci vrtićke dobi vjerojatno je to odlazak kod bake i djede, a kod školaraca možda se radi i o koraku više - primjerice, organiziranom odlasku na more sa školom. U svakom slučaju prvo ljetovanje bez roditelja otvara mnogobrojna pitanja, dvojbe i strahove. Kako će dijete podnijeti razdvojenost? Hoće li se znati snaći u novom okruženju bez pomoći mame i tate? Hoće li se znati brinuti da mu se što ne dogodi? Je li dijete dovoljno spremno za ovakav iskorak u samostalnost?
   
   Razviti sigurnost u sebe
   
   
Bilo da se radi o ljetovanju s bakom ili sa školom, ne postoji općenito pravilo ni točna dob kada bi bilo najbolje da dijete možete pustiti samo na ljetovanje. Da bi dijete bilo samo na ljetovanju bez roditelja, važno je da posjeduje samostalnost u hranjenju, odijevanju te higijeni, što mu pruža osjećaj samopouzdanja i kad je daleko od roditelja. Veoma su važne individualne osobine djeteta te dotadašnji poticaji roditelja za osamostaljivanje mališana. Otvorenost i znatiželja za nova iskustva i okolinu te spremnost na odvajanje od roditelja omogućavaju djetetu da može tijekom prve duže razdvojenosti od roditelja, uvježbati određene vještine i razviti još veću sigurnost u sebe. Spremnost na kooperativnost, izraženija usmjerenost na vršnjake i lakše podnošenje neuspjeha također su osobine koje su korisne za dijete prilikom dužeg odvajanja od roditelja.
   
   Na more sa školom
   
   
Ako se radi o ljetovanju s bakom i djedom važno je da su djeca s njima bliska, da poznaju njihove navike, da su im posvećena. No, odlazak na ljetovanje kada dijete boravi u nepoznatom odmaralištu ili kampu, znatno se razlikuje od ljetovanja s bakom i djedom i zato dijete mora biti sposobno brinuti se samo o sebi. To podrazumijeva da je starije dobi, najbolje školskog uzrasta. Ako je riječ o ljetovanju sa vrtićom ili školom, dijete će biti okruženo prijateljima iz razreda, s učiteljicom koju poznaje. Ako se radi o ljetovanju sportske grupe koju dijete pohađa tijekom godine, onda je važno da ide s trenerom i prijateljima s treninga.
   
   Pripremite dijete na samostalnost
   
   
Budući da će dijete na ljetovanju biti oslonjeno isključivo na kofer, a ne na ormar u svojoj sobi u kojem poznaje raspored odjeće, uključite ga u postupak pakiranja stvari u kofer. Vas neće biti blizu da mu govorite što ima i gdje što stoji i u kojem trenutku treba što obući, pa je zato važno da sve točno zna prije nego krene na put. Uostalom, i na povratku će morati samo spakirati sve stvari i paziti da nešto ne zaboravi. Najbolje je da napravite popis svih stvari koje je dijete ponijelo sa sobom, kako ih pri povratku ne bi zaboravilo, pogotovo ako se radi o novim komadima odjeće koju ste mu kupili prije putovanja i na koje se nije naviklo.
   
Svakako spremite dovoljno odjeće, pogotovo donjeg rublja, čarapa i majica. Za slučaj hladnog vremene pripremite djetetu hlače i majice dugih rukava, pokoje deblje čarape, te pidžamu dugih rukava za slučaj da zbog lošeg vremena na moru i noći budu hladne. Da bi otprilike znali što ga očekuje, provjerite vremensku prognozu za sljedećih 3-7 dana, kako bi sukladno tome odlučili što mu sve treba biti u koferu. Što se tiče obuće, nemojte mu pakovati previše obuće, dovoljna su 2-3 para. Tenisice za putovanje i sportske aktivnosti, sandale ili japanke za plažu i eventualno lagane papuče ili već što dijete prakticira nositi kad je doma.
   
   Zaštita od sunca i osobna higijena
   
   
Radi zaštite od sunca, djetetu pripremite obavezno sredstvo s visokim zaštitnim faktorom, kapu ili šeširić te sunčane naočale. Ne zaboravite na ručnike za plažu, kupaće gaćice ili kostim za djevojčice, te nekoliko manjih ručnika za tuširanje koji neće zauzeti previše mjesta u koferu. Preporuka je ponijeti i neko sredstvo protiv komaraca, te u bilježnicu zapisati kao naputak starijoj osobi koja će biti uz dijete na ljetovanju (učiteljica, trener i sl.) što u slučaju temperature dati djetetu, koje lijekove inače  koristi i u kojoj dozi. Za osobnu higijenu djetetu spakujte četkicu i pastu za zube, šampon za tuširanje, vlažne i papirnate maramice.   
   
   Komunikacija s djetetom
   
   
Dogovorite s odraslom osobom koja će paziti na dijete način na koji ćete komunicirati tijekom ljetovanja.  Ovisno o tome ide li dijete na more s bakom i djedom ili u neki od ljetnih kampova, dogovorite se s osobom koja će biti odgovorna za dijete kada je najbolje i na koji način da se čujete. Važno je da znate kada možete nazvati bez da ometate planirane aktivnosti.
 

Foto: © mickyso - fotolia M.G. 

Prvo ljetovanje bez mame i tate

<para>Kada se dovoljno nakupaju, naskaču i nauživaju svih aktivnosti, ponudite im edukativnu zabavu uz koju će se kreativno izražavati, igrati, učiti, razvijati motoričke vještine, bojati, crtati i tako vježbati svoje mozgove da na jesen bez problema ponovno uskoče u vrtićke i školske klupe.</para>
<para>Za samo 25 kuna naručite veeelike edukativne 4 u 1 bojanke!
</para>
<para>Dolaze u 6 različitih izdanja, sa 6 različitih tema, ali sve imaju i prostor za bojanje, edukativnu priču, radne zadatke i društvenu igru na koricama!</para>
<para>Bojanke su sadržajno namijenjene djeci od 4 do 7 godina. Bojanke su dimenzija 50 x 35 cm, namijenjene za pod i odjednom može na njima raditi više djece.</para>
<para>
 Bonton
Kroz priču o jednom danu u vrtiću, djeca uče osnove lijepog ponašanja u raznim svakodnevnim situacijama, četiri čarobne riječi, uče se urednosti, pristojnosti i odgovornosti.</para>
<para>
 Čuvari prirode
Nikad nije prerano početi učiti o ekologiji. U nekoliko lekcija djeca će saznati kako već i oni, bez obzira što su maleni, mogu biti odgovorni i mogu pomoći našoj planeti i okolišu da ostanu čisti, sigurni i zdravi.</para>
<para>
 Sigurni u prometu
Osnove ponašanja u prometu djeca najbolje uče na primjeru, ali i ova bojanka pokazat će im niz situacija u kojima trebaju biti posebno oprezni i dobro gledati oko sebe kada se kreću u prometu.</para>
<para>
 Prijatelji i osjećaji
Djeca se često svađaju i to je normalno, ali uz ovu bojanku naučit će i kako se pomiriti, kako steći i zadržati prijatelje te prihvaćati svu djecu bez obzira na njihove međusobne razlike.</para>
<para>
 Čemu služi novac?
Raste li novac na drveću? Zašto je u banci? Kartica je isto novac? - na ova i još mnoga pitanja djeca će naći odgovore te naučiti kako odgovorno raspolagati novcem, štediti i vrednovati stvari.</para>
<para>
 Živim zdravo
Zdrave životne navike usvajaju se od malih nogu, a uz pomoć ove bojanke s rimovanim pjesmicama, to je vrlo lako. Osim fizičkog zdravlja, djeca će ponešto naučiti i o emocijama i samopouzdanju.</para>
<para> 
</para>
<heading2>AKCIJA!</heading2>
<para>
Umjesto 40 kn, do kraja rujna 2015. godine naručite bojanku za svega 25 kn!
* PDV uključen u cijenu</para>
<para>
 Za 5 ili više naručene bojanke, kupac ne plaća poštarinu.
</para>
<heading2>
 <ulink url="http://bit.ly/1Ln0vgZ">NARUČI!</ulink>
</heading2>
<para>
 </para>

Samo 25 kn! Bojanka 4 u 1 s pričom, radnim zadatcima i društvenom igrom! Ljeto je i djeca u njemu trebaju zasluženo uživati. Kada se dovoljno nakupaju, naskaču i nauživaju svih aktivnosti, ponudite im edukativnu zabavu uz koju će se kreativno izražavati, igrati, učiti, razvijati motoričke vještine, bojati, crtati i tako vježbati svoje mozgove da na jesen bez problema ponovno uskoče u vrtićke i školske klupe.
Za samo 25 kuna naručite veeelike edukativne 4 u 1 bojanke!

Dolaze u 6 različitih izdanja, sa 6 različitih tema, ali sve imaju i prostor za bojanje, edukativnu priču, radne zadatke i društvenu igru na koricama!
Bojanke su sadržajno namijenjene djeci od 4 do 7 godina. Bojanke su dimenzija 50 x 35 cm, namijenjene za pod i odjednom može na njima raditi više djece.

   Bonton
Kroz priču o jednom danu u vrtiću, djeca uče osnove lijepog ponašanja u raznim svakodnevnim situacijama, četiri čarobne riječi, uče se urednosti, pristojnosti i odgovornosti.

   Čuvari prirode
Nikad nije prerano početi učiti o ekologiji. U nekoliko lekcija djeca će saznati kako već i oni, bez obzira što su maleni, mogu biti odgovorni i mogu pomoći našoj planeti i okolišu da ostanu čisti, sigurni i zdravi.

   Sigurni u prometu
Osnove ponašanja u prometu djeca najbolje uče na primjeru, ali i ova bojanka pokazat će im niz situacija u kojima trebaju biti posebno oprezni i dobro gledati oko sebe kada se kreću u prometu.

   Prijatelji i osjećaji
Djeca se često svađaju i to je normalno, ali uz ovu bojanku naučit će i kako se pomiriti, kako steći i zadržati prijatelje te prihvaćati svu djecu bez obzira na njihove međusobne razlike.

   Čemu služi novac?
Raste li novac na drveću? Zašto je u banci? Kartica je isto novac? - na ova i još mnoga pitanja djeca će naći odgovore te naučiti kako odgovorno raspolagati novcem, štediti i vrednovati stvari.

   Živim zdravo
Zdrave životne navike usvajaju se od malih nogu, a uz pomoć ove bojanke s rimovanim pjesmicama, to je vrlo lako. Osim fizičkog zdravlja, djeca će ponešto naučiti i o emocijama i samopouzdanju.
 

AKCIJA!

Umjesto 40 kn, do kraja rujna 2015. godine naručite bojanku za svega 25 kn!
* PDV uključen u cijenu

   Za 5 ili više naručene bojanke, kupac ne plaća poštarinu.


   NARUČI!


  Klinfo.hr 

bojanke_ljeto akcija

Samo 25 kn! Bojanka 4 u 1 s pričom, radnim zadatcima i društvenom igrom!

<para> 
</para>
<heading2>Intenzivni rast i razvoj (12 - 24 mjeseci)</heading2>
<para>
Djeca u dobi između 18 i 24 mjeseca prolaze kroz intenzivne promjene u rastu i razvoju. Na primjer:</para>
<para>
 NOVI ZUBIĆI
Zubići Vašeg mališana i dalje rastu. Za snažne i zdrave zube potreban je kalcij iz mliječnih proizvoda. Važno je i redovito pranje zubi! Vaše dijete sada može žvakati vlaknastu hranu poput leće.</para>
<para>
 RAZVOJ MOZGA
Nastavlja se djetetov razvoj mozga, sada je na 80% potpuno razvijenog mozga. Izvori esencijalnih masnih kiselina imaju važnu ulogu u razvoju neurona. Pripremajte jela od lososa i tune koja će nahraniti mozak Vašeg djeteta.</para>
<para>
 RAZVOJ VIDA
Vid se poboljšava, usporediv je s onim odrasle osobe. Razvoj vida završava s 4. godinom života.</para>
<para>
 UBRZANI RAST
Djeci treba čak 4-5 puta više hranjivih tvari nego odraslom čovjeku, jer rastu više i brže nego ikad u životu. U prve 2 godine postižu polovicu svoje visine u odrasloj dobi,</para>
<para>
 PSIHOMOTORNI RAZVOJ
Vaše dijete se sada može kretati unatrag. Učinit će sitne korake unatraške ako krene u pogrešnom smjeru. Nadalje, može voziti tricikl s oko 2 godine, a trčati bez da padne s 2 do 3 godine života. Sada može skakati s obje noge i popeti se gotovo svugdje. Malenom istraživaču potrebna je energija više no ikad. Pripremite i ponudite mu obroke s vlaknastim sastojcima.</para>
<para>
 GOVORNI RAZVOJ
U ovoj životnoj dobi, Vaše dijete zna oko 12 riječi. Kako je u neprestanoj interakciji sa svijetom, za početak će koristiti kratke rečenice. Od 2. godine vrlo brzo će obogatiti svoj rječnik i ubrzo moći započeti pravi razgovor s Vama. Više ga nećete moći zaustaviti!</para>
<para>
 DRUŠTVENI RAZVOJ
Vaše dijete uživa u društvu druge djece. Kroz susrete i druženja naučit će kako razviti svoj vlastiti karakter i dosljednu osobnost. Moglo bi početi pokazivati znakove egocentričnosti što je često uzrok sukoba.</para>
<para>
 SPOSOBNOST HRANJENJA
Sada se zna koristiti priborom i jesti samostalno. Zna pravilno držati svoj nož, vilicu i uzimati hranu. Uskoro će moći držati čašu u jednoj ruci. Vaš mališan je samostalniji iz dana u dan.
Oko 2. godine života postoji mogućnost pojavljivanja neofobije, pojava kada se dijete počne plašiti nove hrane. Trebali biste ga naviknuti na isprobavanje širokog spektra raznolike hrane. Vježbanje nepca s raznim novim okusima smanjit će rizik od pojave neofobije. Bogati jelovnici i mnoštvo recepata Vaši su aduti protiv ove pojave.</para>
<para> 
</para>
<heading2>Prehrana djeteta za intenzivnog rasta i razvoja</heading2>
<para>
Zbog svega navedenog prehrana u ovoj dobi mora zadovoljiti sve dnevne potrebe organizma kako bi se dijete pravilno razvijalo i raslo! A u tome im je potrebna mala pomoć.</para>
<para>Mlijeko, kao najvažniji izvor kalcija, visokovrijednih bjelančevina te većine vitamina, ostaje još uvijek jedna od najvažnijih namirnica, a djetetu u ovoj dobi potrebno je oko 500 ml mlijeka ili mliječnih proizvoda dnevno.</para>
<para>Kravlje mlijeko, iako dragocjena namirnica, u ovoj dobi nije najbolje rješenje jer sadrži:
• previše bjelančevina i određenih minerala koji mogu opteretiti još nezrele bubrege djeteta. Prekomjeran unos bjelančevina povezuje se i s pojavom pretilosti u kasnijoj dobi,
• premalo esencijalnih masnih kiselina prijeko potrebnih za razvoj mozga i funkciju vida,
• premalo željeza, što može dovesti do anemije, koja može usporiti rast i razvoj djeteta,
• premalo vitamina, prijeko potrebnih za rast i razvoj.</para>
<para> 
</para>
<heading2>NAN 4 PRO je idealna mala, ali značajna, pomoć dok mali postaju veliki!</heading2>
<para>
NAN 4 PRO mlijeko namijenjeno je maloj djeci od 18 mjeseci nadalje, nije zamjena za majčino mlijeko, već alternativa kravljem mlijeku. Može se koristiti sve do 4. godine, ukoliko to želite.</para>
<para>Osigurava ključne hranjive tvari potrebne Vašem mališanu tijekom ovog intenzivnog razdoblja rasta i razvoja: • Željezo – pridonosi normalnom kognitivnom razvoju djece. Jeste li znali kako 23% djece mlađe od 5 godina u Hrvatskoj pati od nedostatka željeza? • Kalcij i vitamin D – potrebni za normalan rast i razvoj kostiju kod djece • Vitamine A, C te vitamine B skupine • S dodatkom aktivnih kultura Bifidobacterium Longum i Lactobacillus Rhamnosus • OPTIPRO - s proteinima/bjelančevinama visoke kvalitete, u količini prilagođenoj dobi i potrebama djeteta. OPTIPRO označava jedinstven proces u proizvodnji kojim se osigurava optimalna razina i kvaliteta bjelančevina u proizvodu. O važnosti proteina u prehrani djeteta pisali smo OVDJE. https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/vaznost-proteina-u-prehrani-beba-male-djece/ • Izvrsnog je okusa pa vaš mališan jednostavno neće moći reći „ne“</para>
<para>NAN 4 PRO možete kombinirati s drugim namirnicama, npr. napraviti žitne pahuljice na tome mlijeku te dodati omiljeno voće svoga djeteta!
U istraživanju svijeta oko sebe i svladavanju svih malih prepreka, mala, ali važna pomoć stiže u samo jednoj čaši mlijeka (210 ml) koja zadovoljava:
- 42% dnevnih potreba za željezom
- 47% dnevnih potreba za kalcijem
- 28% dnevnih potreba za vitaminom D</para>
<para>NAN 4 PRO nije zamjena za majčino mlijeko, već alternativa kravljem mlijeku. Majke koje mogu trebale bi nastaviti dojiti i u drugoj godini života djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>*Važna napomena: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dojenje do 2. godine života.</emphasis>
</para>
<para> 
</para>
<heading2>Isprobajte i vi NAN 4 mlijeko i osvojite druge fine Nestlé nagrade! Darujemo 5 poklon paketa!</heading2>
<para/>
<para>Drage čitateljice, upisom na donju prijavnicu sudjelujete u nagradnoj igri u kojoj vas Nestlé dariva poklon paketima. Ukupno daruju 5 poklon paketa, a u svakom se nalazi:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>NAN 4 PRO mlijeko - za djecu od 18 mjeseci nadalje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Žitne pahuljice Zob i suhe šljive - za djecu od 6 - 24 mjeseci</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Žitne pahuljice 8 žitarica kakao - za djecu od 12 - 24 mjeseci</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mliječni desert vanilija</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tanjurić s medom Bo</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Imena dobitnika objavit ćemo 31. srpnja 2015.</para>
<para> 
</para>
<heading4>A DOBITNICI SUUU...</heading4>
<para>
Sanela Tot, Slatina</para>
<para>Mirna Bečeheli, Osijek</para>
<para>Claudia Purić, Okučani</para>
<para>Ivana Adamić Tadić, ZagreB</para>
<para>Marija Badanjak Šegan, Oštarije</para>
<para>
 HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!
</para>
<para> </para>

NAN 4: Mala pomoć u razdoblju intenzivnog razvoja vaših mališana. DOBITNICI! Jeste li znali da prehrana djeteta u prvih 1.000 dana* života ima presudnu ulogu za njegovo buduće zdravlje?  

Intenzivni rast i razvoj (12 - 24 mjeseci)

Djeca u dobi između 18 i 24 mjeseca prolaze kroz intenzivne promjene u rastu i razvoju. Na primjer:

   NOVI ZUBIĆI
Zubići Vašeg mališana i dalje rastu. Za snažne i zdrave zube potreban je kalcij iz mliječnih proizvoda. Važno je i redovito pranje zubi! Vaše dijete sada može žvakati vlaknastu hranu poput leće.

   RAZVOJ MOZGA
Nastavlja se djetetov razvoj mozga, sada je na 80% potpuno razvijenog mozga. Izvori esencijalnih masnih kiselina imaju važnu ulogu u razvoju neurona. Pripremajte jela od lososa i tune koja će nahraniti mozak Vašeg djeteta.

   RAZVOJ VIDA
Vid se poboljšava, usporediv je s onim odrasle osobe. Razvoj vida završava s 4. godinom života.

   UBRZANI RAST
Djeci treba čak 4-5 puta više hranjivih tvari nego odraslom čovjeku, jer rastu više i brže nego ikad u životu. U prve 2 godine postižu polovicu svoje visine u odrasloj dobi,

   PSIHOMOTORNI RAZVOJ
Vaše dijete se sada može kretati unatrag. Učinit će sitne korake unatraške ako krene u pogrešnom smjeru. Nadalje, može voziti tricikl s oko 2 godine, a trčati bez da padne s 2 do 3 godine života. Sada može skakati s obje noge i popeti se gotovo svugdje. Malenom istraživaču potrebna je energija više no ikad. Pripremite i ponudite mu obroke s vlaknastim sastojcima.

   GOVORNI RAZVOJ
U ovoj životnoj dobi, Vaše dijete zna oko 12 riječi. Kako je u neprestanoj interakciji sa svijetom, za početak će koristiti kratke rečenice. Od 2. godine vrlo brzo će obogatiti svoj rječnik i ubrzo moći započeti pravi razgovor s Vama. Više ga nećete moći zaustaviti!

   DRUŠTVENI RAZVOJ
Vaše dijete uživa u društvu druge djece. Kroz susrete i druženja naučit će kako razviti svoj vlastiti karakter i dosljednu osobnost. Moglo bi početi pokazivati znakove egocentričnosti što je često uzrok sukoba.

   SPOSOBNOST HRANJENJA
Sada se zna koristiti priborom i jesti samostalno. Zna pravilno držati svoj nož, vilicu i uzimati hranu. Uskoro će moći držati čašu u jednoj ruci. Vaš mališan je samostalniji iz dana u dan.
Oko 2. godine života postoji mogućnost pojavljivanja neofobije, pojava kada se dijete počne plašiti nove hrane. Trebali biste ga naviknuti na isprobavanje širokog spektra raznolike hrane. Vježbanje nepca s raznim novim okusima smanjit će rizik od pojave neofobije. Bogati jelovnici i mnoštvo recepata Vaši su aduti protiv ove pojave.
 

Prehrana djeteta za intenzivnog rasta i razvoja

Zbog svega navedenog prehrana u ovoj dobi mora zadovoljiti sve dnevne potrebe organizma kako bi se dijete pravilno razvijalo i raslo! A u tome im je potrebna mala pomoć.
Mlijeko, kao najvažniji izvor kalcija, visokovrijednih bjelančevina te većine vitamina, ostaje još uvijek jedna od najvažnijih namirnica, a djetetu u ovoj dobi potrebno je oko 500 ml mlijeka ili mliječnih proizvoda dnevno.
Kravlje mlijeko, iako dragocjena namirnica, u ovoj dobi nije najbolje rješenje jer sadrži:
• previše bjelančevina i određenih minerala koji mogu opteretiti još nezrele bubrege djeteta. Prekomjeran unos bjelančevina povezuje se i s pojavom pretilosti u kasnijoj dobi,
• premalo esencijalnih masnih kiselina prijeko potrebnih za razvoj mozga i funkciju vida,
• premalo željeza, što može dovesti do anemije, koja može usporiti rast i razvoj djeteta,
• premalo vitamina, prijeko potrebnih za rast i razvoj.
 

NAN 4 PRO je idealna mala, ali značajna, pomoć dok mali postaju veliki!

NAN 4 PRO mlijeko namijenjeno je maloj djeci od 18 mjeseci nadalje, nije zamjena za majčino mlijeko, već alternativa kravljem mlijeku. Može se koristiti sve do 4. godine, ukoliko to želite.
Osigurava ključne hranjive tvari potrebne Vašem mališanu tijekom ovog intenzivnog razdoblja rasta i razvoja: • Željezo – pridonosi normalnom kognitivnom razvoju djece. Jeste li znali kako 23% djece mlađe od 5 godina u Hrvatskoj pati od nedostatka željeza? • Kalcij i vitamin D – potrebni za normalan rast i razvoj kostiju kod djece • Vitamine A, C te vitamine B skupine • S dodatkom aktivnih kultura Bifidobacterium Longum i Lactobacillus Rhamnosus • OPTIPRO - s proteinima/bjelančevinama visoke kvalitete, u količini prilagođenoj dobi i potrebama djeteta. OPTIPRO označava jedinstven proces u proizvodnji kojim se osigurava optimalna razina i kvaliteta bjelančevina u proizvodu. O važnosti proteina u prehrani djeteta pisali smo OVDJE. https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/vaznost-proteina-u-prehrani-beba-male-djece/ • Izvrsnog je okusa pa vaš mališan jednostavno neće moći reći „ne“
NAN 4 PRO možete kombinirati s drugim namirnicama, npr. napraviti žitne pahuljice na tome mlijeku te dodati omiljeno voće svoga djeteta!
U istraživanju svijeta oko sebe i svladavanju svih malih prepreka, mala, ali važna pomoć stiže u samo jednoj čaši mlijeka (210 ml) koja zadovoljava:
- 42% dnevnih potreba za željezom
- 47% dnevnih potreba za kalcijem
- 28% dnevnih potreba za vitaminom D
NAN 4 PRO nije zamjena za majčino mlijeko, već alternativa kravljem mlijeku. Majke koje mogu trebale bi nastaviti dojiti i u drugoj godini života djeteta.

   *Važna napomena: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dojenje do 2. godine života.

 

Isprobajte i vi NAN 4 mlijeko i osvojite druge fine Nestlé nagrade! Darujemo 5 poklon paketa!

Drage čitateljice, upisom na donju prijavnicu sudjelujete u nagradnoj igri u kojoj vas Nestlé dariva poklon paketima. Ukupno daruju 5 poklon paketa, a u svakom se nalazi:


   
      NAN 4 PRO mlijeko - za djecu od 18 mjeseci nadalje
   
   
      Žitne pahuljice Zob i suhe šljive - za djecu od 6 - 24 mjeseci
   
   
      Žitne pahuljice 8 žitarica kakao - za djecu od 12 - 24 mjeseci
   
   
      Mliječni desert vanilija
   
   
      Tanjurić s medom Bo
   


Imena dobitnika objavit ćemo 31. srpnja 2015.
 

A DOBITNICI SUUU...

Sanela Tot,  Slatina
Mirna Bečeheli, Osijek
Claudia Purić,  Okučani
Ivana Adamić Tadić, ZagreB
Marija Badanjak Šegan,  Oštarije

   HVALA SVIMA NA SUDJELOVANJU!

  Sponzorirani članak 

NAN4 Nestle naslovna fotografija

NAN 4: Mala pomoć u razdoblju intenzivnog razvoja vaših mališana. DOBITNICI!

<para>Koliko dugo treba pričekati do objave ove vijesti, te reakcija koju možete očekivati ovisi o djetetovoj dobi i temperamentu. Donosimo vam nekoliko savjeta kako ovu uzbudljivu novost podijeliti s vašim najmlađima.</para>
<heading4>Što s jednogodišnjacima?</heading4>
<para>Većina jednogodišnjaka ne posjeduje vokabular i kognitivne sposobnosti da bi mogli spoznati da beba raste u stomaku njihove mame. Ništa što kažete djetetu koje još uvijek ne priča neće mu značiti mnogo sve dok ne ugleda novorođenče. Dijete mlađe od 18 mjeseci vjerojatno do zadnjeg tromjesečja neće niti primijetiti da ste trudni, ako uopće i primijeti. Zato za djecu ove dobi nema ni potrebe za najavom.</para>
<para>U svakom slučaju vi možete djetetu s vremena na vrijeme spomenuti da će uskoro dobiti bracu ili seku, ali nemojte se iznenaditi ako vam ono umjesto reakcije odluči pokazati kako može skočiti s kauča. To ne znači da dijete nije zainteresirano, nego jednostavno situacija mora biti malo opipljivija kako bi ju ono razumjelo.</para>
<heading4>Kada i kako vijest reći dvogodišnjacima?</heading4>
<para>Ako su vašeg dvogodišnjaka počele zabavljati igre pretvaranja, mogao bi malo bolje zamisliti bebu prije nego ona dođe. O trudnoći mu je najbolje početi pričati nakon prvog tromjesečja, a prihvatljivo je i kasnije – nakon što vam se već počne vidjeti trudnički trbuh, jer će mu sve imati malo više smisla ako može vidjeti neke dokaze.</para>
<para>Vjerojatno ćete htjeti ovu vijest priopćiti i djetetu i svojoj okolini u otprilike isto vrijeme jer kada dijete sazna, htjet će ovu vijest podijeliti s cijelim svijetom (a ne možete baš od dvogodišnjaka očekivati da čuva tajnu).</para>
<para>Ako djetetu morate objašnjavati zašto imate mučnine i zašto ste umorni, a još niste spremni objaviti mu trudnoću, u redu je da mu kažete da se jednostavno ne osjećate dobro. U ovom slučaju bolje je ne govoriti djetetu da su ti simptomi uzrokovani trudnoćom iz razloga što bi dijete moglo kriviti novu bebu jer se mama osjeća loše ili se ne može igrati s njim.</para>
<heading4>Kako novost podijeliti s predškolcima i školarcima?</heading4>
<para>Većina stručnjaka preporučuje da s objavom trudnoće djetetu pričekate do kraja prvog tromjesečja kada rizik od spontanog pobačaja drastično opada. Također kažu da je dobra ideja pričekati i vidljive znakove trudnoće kao što je rastući trbuh, jer će mu biti teško shvatiti da beba raste u vašem trbuhu ako ste i dalje isti kao i uvijek. Jednostavno, lakše će shvatiti o čemu govorite kada vidi da vam trbuščić raste.</para>
<para>Kao i s manjom djecom, dobra je ideja vijest podijeliti u isto vrijeme s djetetom i bližnjima. Dijete neće moći čuvati tu tajnu, a i vaši bližnji i prijatelji će vam htjeti čestitati i razgovarati o trudnoći. A svakako je puno bolje da ono divnu novost čuju od vas nego od susjeda.</para>
<para>Kada se odlučite da je vrijeme za obznaniti vijest djetetu, izaberite pravi "tajming" za razgovor – onda kada je vaše dijete opušteno i ne prolazi kroz stresan period kao što je polazak u školu ili je bolesno. Odvojite si dovoljno vremena za ovaj razgovor kako bi dijete moglo obraditi informaciju koju će dobiti, te da može postavljati pitanja koja ga zanimaju i koja su mu važna. I ako je moguće, najbolje bi bilo da u ovom razgovoru s djetetom sudjeluju oba roditelja.</para>
<para>Određeno vrijeme prije nego djetetu kažete za trudnoću, počnite „pripremati teren“. Možete uzeti neku od dječjih knjiga ili slikovnica te tematike. Ili u druženju s prijateljima koji imaju više djece napomenuti svom djetetu kako će i ono jednom dobiti bracu ili seku.</para>
<para>Djeca vole slušati o svojim roditeljima kada su bili mali. Tako da djetetu možete ispričati kako ste se vi osjećali kada ste kao mali dobili brata ili sestru: „Kada su mi mama i tata prvi put doveli brata kući, nisam bio siguran kako se osjećam. Ali onda sam postao sretan jer sam se imao s kime igrati.“ (Ako se i ne sjećate baš tih trenutaka, možete nešto izmisliti – ali održite priču pozitivnom.)</para>
<para>Od djeteta do djeteta ovisi kako će reagirati na ovu vijest. Možda će se malo povući u sebe ili će biti jako uzbuđeno. Ako je dijete uzbuđeno, ponudite mu da baki i djedu (ili drugoj važnoj osobi) priopći ovu veliku vijest. Čak i ako oni to već znaju, dijete će se osjećati posebno i važno u cijeloj priči.</para>
<para>Ako vam se čini da je dijete zbunjeno ili uzrujano zbog novosti, sjednite s njim i recite mu da ste to primijetili te ga upitajte da vam kaže o svojim osjećajima, a zatim mu ponudite odgovore na pitanja koja ga eventualno muče.</para>
<para>I da, u svakom se slučaju pripremite na pitanje: „Kako je beba uopće dospjela u mamin trbuh?“.</para>

Kako djetetu obznaniti da u obitelj stiže nova beba? Neki roditelji ne mogu dočekati da kažu svojoj djeci vijest o iščekivanju prinove, dok će drugi to zadržati za sebe do kraja prvog tromjesečja, ili čak i duže. Koliko dugo treba pričekati do objave ove vijesti, te reakcija koju možete očekivati ovisi o djetetovoj dobi i temperamentu. Donosimo vam nekoliko savjeta kako ovu uzbudljivu novost podijeliti s vašim najmlađima.
Što s jednogodišnjacima?
Većina jednogodišnjaka ne posjeduje vokabular i kognitivne sposobnosti da bi mogli spoznati da beba raste u stomaku njihove mame. Ništa što kažete djetetu koje još uvijek ne priča neće mu značiti mnogo sve dok ne ugleda novorođenče. Dijete mlađe od 18 mjeseci vjerojatno do zadnjeg tromjesečja neće niti primijetiti da ste trudni, ako uopće i primijeti.  Zato za djecu ove dobi nema ni potrebe za najavom.
U svakom slučaju vi možete djetetu s vremena na vrijeme spomenuti da će uskoro dobiti bracu ili seku, ali nemojte se iznenaditi ako vam ono umjesto reakcije odluči pokazati kako može skočiti s kauča. To ne znači da dijete nije zainteresirano, nego jednostavno situacija mora biti malo opipljivija kako bi ju ono razumjelo.
Kada i kako vijest reći dvogodišnjacima?
Ako su vašeg dvogodišnjaka počele zabavljati igre pretvaranja, mogao bi malo bolje zamisliti bebu prije nego ona dođe. O trudnoći mu je najbolje početi pričati nakon prvog tromjesečja, a prihvatljivo je i kasnije – nakon što vam se već počne vidjeti trudnički trbuh, jer će mu sve imati malo više smisla ako može vidjeti neke dokaze.
Vjerojatno ćete htjeti ovu vijest priopćiti i djetetu i svojoj okolini u otprilike isto vrijeme jer kada dijete sazna, htjet će ovu vijest podijeliti s cijelim svijetom (a ne možete baš od dvogodišnjaka očekivati da čuva tajnu).
Ako djetetu morate objašnjavati zašto imate mučnine i zašto ste umorni, a još niste spremni objaviti mu trudnoću, u redu je da mu kažete da se jednostavno ne osjećate dobro. U ovom slučaju bolje je ne govoriti djetetu da su ti simptomi uzrokovani trudnoćom iz razloga što bi dijete moglo kriviti novu bebu jer se mama osjeća loše ili se ne može igrati s njim.
Kako novost podijeliti s predškolcima i školarcima?
Većina stručnjaka preporučuje da s objavom trudnoće djetetu pričekate do kraja prvog tromjesečja kada rizik od spontanog pobačaja drastično opada. Također kažu da je dobra ideja pričekati i vidljive znakove trudnoće kao što je rastući trbuh, jer će mu biti teško shvatiti da beba raste u vašem trbuhu ako ste i dalje isti kao i uvijek. Jednostavno, lakše će shvatiti o čemu govorite kada vidi da vam trbuščić raste.
Kao i s manjom djecom, dobra je ideja vijest podijeliti u isto vrijeme s djetetom i bližnjima. Dijete neće moći čuvati tu tajnu, a i vaši bližnji i prijatelji će vam htjeti čestitati i razgovarati o trudnoći. A svakako je puno bolje da ono divnu novost čuju od vas nego od susjeda.
Kada se odlučite da je vrijeme za obznaniti vijest djetetu, izaberite pravi "tajming" za razgovor – onda kada je vaše dijete opušteno i ne prolazi kroz stresan period kao što je polazak u školu ili je bolesno. Odvojite si dovoljno vremena za ovaj razgovor kako bi dijete moglo obraditi informaciju koju će dobiti, te da može postavljati pitanja koja ga zanimaju i koja su mu važna. I ako je moguće, najbolje bi bilo da u ovom razgovoru s djetetom sudjeluju oba roditelja.
Određeno vrijeme prije nego djetetu kažete za trudnoću, počnite „pripremati teren“. Možete uzeti neku od dječjih knjiga ili slikovnica te tematike. Ili u druženju s prijateljima koji imaju više djece napomenuti svom djetetu kako će i ono jednom dobiti bracu ili seku.
Djeca vole slušati o svojim roditeljima kada su bili mali. Tako da djetetu možete ispričati kako ste se vi osjećali kada ste kao mali dobili brata ili sestru: „Kada su mi mama i tata prvi put doveli brata kući, nisam bio siguran kako se osjećam. Ali onda sam postao sretan jer sam se imao s kime igrati.“ (Ako se i ne sjećate baš tih trenutaka, možete nešto izmisliti – ali održite priču pozitivnom.)
Od djeteta do djeteta ovisi kako će reagirati na ovu vijest. Možda će se malo povući u sebe ili će biti jako uzbuđeno. Ako je dijete uzbuđeno, ponudite mu da baki i djedu (ili drugoj važnoj osobi) priopći ovu veliku vijest. Čak i ako oni to već znaju, dijete će se osjećati posebno i važno u cijeloj priči.
Ako vam se čini da je dijete zbunjeno ili uzrujano zbog novosti, sjednite s njim i recite mu da ste to primijetili te ga upitajte da vam kaže o svojim osjećajima, a zatim mu ponudite odgovore na pitanja koja ga eventualno muče.
I da, u svakom se slučaju pripremite na pitanje: „Kako je beba uopće dospjela u mamin trbuh?“. Mateja Krizmanić 

pregnant_pixabay

Kako djetetu obznaniti da u obitelj stiže nova beba?

<para>Prva menstrucacija ili <emphasis>menarhe</emphasis> najuzbudljiviji je događaj u životu djevojčice no često se pretvori u iznimno neugodno iskustvo i za djevojčicu i za roditelje Iako se menstruacija stavlja u negativan kontekst u nekim istočnijim zemljama i religijama, čini se kako je njezino tabuiziranje prisutno i na zapadu.
Kako ćete svoju curicu pripremiti na dolazak mjesečnice uvelike će utjecati na njezin stav o vlastitom tijelu, na njezino samopouzdanje i općenito prihvaćanje odrastanja.
</para>
<heading2>Ne držite govore</heading2>
<para>
Kako se pubertetske godine približavaju, očevi i majke skloni su svojoj djeci držati jedan "veliki" klasični govor u kojem im, u jednom dahu, ispripovijedaju sve o seksualnosti, promjenama na tijelu, spolnim bolestima, trudnoći i pritom održe bukvicu o tome kako bilo kakve seksualne aktivnosti ne dolaze u obzir do određene dobi.</para>
<para>Na taj način kod djeteta ćete izazvati ogroman stid i strah jer toliko količinu podataka teško je procesuirati ukoliko još uvijek spavate s omiljenom igračkom.</para>
<para>Djevojčicama takav pristup posebno može škoditi jer njih očekuje promjena znatno veća od onih kod dječaka. Radije dozvolite vašoj curici da vas sama upita za informacije koje joj nisu jasne jer ona će vam se vjerojatno u jednom trenutku obratiti.</para>
<para>Djevojčica će primijetiti uloške ili tampone u vašem zahodu, uočit će reklame na televiziji koje promoviraju proizvode za menstruaciju kao i vaše uzastopno korištenje istih, još i prije no što dođe vrijeme za njezinu prvu menstruaciju.
Neovisno o godinama, ukoliko vas upita, recite joj istinu. Objasnite joj kako svaka žena jednom mjesečno krvari i da je to normalna pojava baš kao i obavljanje nužde ili znojenje. Odmah joj napomenite kako tata ili braco ne krvare, ali okrenite to na pozitivu i objasnite joj kako samo one imaju pravo koristiti „pelene“ u šarenim omotima koji će klinke sigurno privući.</para>
<para>Neugodne govore najbolje ćete izbjeći tako da od prvog trenutka kad vaša princeza uoči postojanje mjesečnice, dozvolite da vas ispita sve što je zanima i lijepo joj objasnite. Na taj način će od početka znati da u vas može imati povjerenja jer sve što je zanima i buni, vi ćete moći razjasniti.
</para>
<heading2>Pričajte o menstruaciji pozitivno</heading2>
<para>
Stid zbog menstruacije ne nastaje sam od sebe. Djevojčica upija mišljenje okoline, a jedan od najvećih strahova rađa se upravo slušajući negativne komentare starijih žena.</para>
<para>„Ajme, dobila sam i danas nisam za ništa“ i slične komentare pokušajavajte izbjegavati u prisustvu djevojčice koja je na pragu puberteta.</para>
<para>Naravno da joj trebate reći kako menstruacija ponekad stvara nelagodu i blage grčeve, ali nastojte to ne prikazivati kao veliki problem. Usporedite to s iscrpljenošću nakon cijelog dana igranja ili blagom prehladom.
Žene su sklone menstruaciju nazivati raznim imenima poput „stvari“ ili „ono“. Takvi nazivi su česti jer nas je stid izgovoriti puni naziv onoga što nam se događa. Neka vaša djevojčica od početka koristi izraz mjesečnica. Na taj će se način izbjeći nepotreban stid, a i dat ćete joj da znanja kako menstruacija nije tajna niti je se treba stidjeti.</para>
<para>Ukoliko ju je ipak stid, zajedno osmislite neki naziv, najbolje da bude žensko ime pa da je na taj način percipira kao prijateljicu.</para>
<para>Prva menstruacija može se dogoditi u devetoj godini, a može i mnogo kasnije. U kojem god trenutku došla, izbjegavajte komentare poput „Pa zar već“ ili „Sad si odrasla žena“. Pomognite joj i pokažite kako će staviti uložak, kako i kamo će ga kasnije baciti, kako voditi higijenu za vrijeme menstruacije i slične praktične savjete.
Neka vaša curica zna da je dolazak prve menstruacije znak da postaje mlada žena, ali nemojte da osjeti pritisak zbog toga. Imajte na umu da je riječ o djetetu koje se još uvijek igra i koje se ni malo ne osjeća kao žena. Taj bi je komentar mogao preplašiti i zbuniti.
</para>
<heading2>Ne kritizirajte je</heading2>
<para>
Prvih nekoliko mjeseci nakon dolaska prve mjesečnice, djevojčica će se još uvijek pokušavati naviknuti na promjenu.
Moguće je da još uvijek neće znati dobro namjestiti uložak pa će se događati nezgode na plahtama ili na odjeći. Takve će joj situacije biti iznimno neugodne pa ih pokušajte okrenuti na šalu tako što ćete joj ispričati kakve su se vama nezgode s menstruacijom događale.</para>
<para>Ne ljutite se ako pronađete uložak negdje u toaletu, a posebnu podršku trebat će od tate koji mora biti spreman odgovoriti na njezina pitanja i ne pokazivati stid. Najbolje je da mu se obrati sama, ukoliko bude imala potrebu.</para>

Pripremite svoju djevojčicu na prvu menstruaciju Prva menstrucacija ili menarhe najuzbudljiviji je događaj u životu djevojčice no često se pretvori u iznimno neugodno iskustvo i za djevojčicu i za roditelje. Prva menstrucacija ili menarhe najuzbudljiviji je događaj u životu djevojčice no često se pretvori u iznimno neugodno iskustvo i za djevojčicu i za roditelje Iako se menstruacija stavlja u negativan kontekst u nekim istočnijim zemljama i religijama, čini se kako je njezino tabuiziranje prisutno i na zapadu.
Kako ćete svoju curicu pripremiti na dolazak mjesečnice uvelike će utjecati na njezin stav o vlastitom tijelu, na njezino samopouzdanje i općenito prihvaćanje odrastanja.

Ne držite govore

Kako se pubertetske godine približavaju, očevi i majke skloni su svojoj djeci držati jedan "veliki" klasični govor u kojem im, u jednom dahu, ispripovijedaju sve o seksualnosti, promjenama na tijelu, spolnim bolestima, trudnoći i pritom održe bukvicu o tome kako bilo kakve seksualne aktivnosti ne dolaze u obzir do određene dobi.
Na taj način kod djeteta ćete izazvati ogroman stid i strah jer toliko količinu podataka teško je procesuirati ukoliko još uvijek spavate s omiljenom igračkom.
Djevojčicama takav pristup posebno može škoditi jer njih očekuje promjena znatno veća od onih kod dječaka. Radije dozvolite vašoj curici da vas sama upita za informacije koje joj nisu jasne jer ona će vam se vjerojatno u jednom trenutku obratiti.
Djevojčica će primijetiti uloške ili tampone u vašem zahodu, uočit će reklame na televiziji koje promoviraju proizvode za menstruaciju kao i vaše uzastopno korištenje istih, još i prije no što dođe vrijeme za njezinu prvu menstruaciju.
Neovisno o  godinama, ukoliko vas upita, recite joj istinu. Objasnite joj kako svaka žena jednom mjesečno krvari i da je to normalna pojava baš kao i obavljanje nužde ili znojenje. Odmah joj napomenite kako tata ili braco ne krvare, ali okrenite to na pozitivu i objasnite joj kako samo one imaju pravo koristiti „pelene“ u šarenim omotima koji će klinke sigurno privući.
Neugodne govore najbolje ćete izbjeći tako da od prvog trenutka kad vaša princeza uoči postojanje mjesečnice, dozvolite da vas ispita sve što je zanima i lijepo joj objasnite. Na taj način će od početka znati da u vas može imati povjerenja jer sve što je zanima i buni, vi ćete moći razjasniti.

Pričajte o menstruaciji pozitivno

Stid zbog menstruacije ne nastaje sam od sebe. Djevojčica upija mišljenje okoline, a jedan od najvećih strahova rađa se upravo slušajući negativne komentare starijih žena.
„Ajme, dobila sam i danas nisam za ništa“ i slične komentare pokušajavajte izbjegavati u prisustvu djevojčice koja je na pragu puberteta.
Naravno da joj trebate reći kako menstruacija ponekad stvara nelagodu i blage grčeve, ali nastojte to ne prikazivati kao veliki problem. Usporedite to s iscrpljenošću nakon cijelog dana igranja ili blagom prehladom.
Žene su sklone menstruaciju nazivati raznim imenima poput „stvari“ ili „ono“. Takvi nazivi su česti jer nas je stid izgovoriti puni naziv onoga što nam se događa. Neka vaša djevojčica od početka koristi izraz mjesečnica. Na taj će se način izbjeći nepotreban stid, a i dat ćete joj da znanja kako menstruacija nije tajna niti je se treba stidjeti.
Ukoliko ju je ipak stid, zajedno osmislite neki naziv, najbolje da bude žensko ime pa da je na taj način percipira kao prijateljicu.
Prva menstruacija može se dogoditi u devetoj godini, a može i mnogo kasnije. U kojem god trenutku došla, izbjegavajte komentare poput „Pa zar već“ ili „Sad si odrasla žena“. Pomognite joj i pokažite kako će staviti uložak, kako i kamo će ga kasnije baciti, kako voditi higijenu za vrijeme menstruacije i slične praktične savjete.
Neka vaša curica zna da je dolazak prve menstruacije znak da postaje mlada žena, ali nemojte da osjeti pritisak zbog toga. Imajte na umu da je riječ o djetetu koje se još uvijek igra i koje se ni malo ne osjeća kao žena. Taj bi je komentar mogao preplašiti i zbuniti.

Ne kritizirajte je

Prvih nekoliko mjeseci nakon dolaska prve mjesečnice, djevojčica će se još uvijek pokušavati naviknuti na promjenu.
Moguće je da još uvijek neće znati dobro namjestiti uložak pa će se događati nezgode na plahtama ili na odjeći. Takve će joj situacije biti iznimno neugodne pa ih pokušajte okrenuti na šalu tako što ćete joj ispričati kakve su se vama nezgode s menstruacijom događale.
Ne ljutite se ako pronađete uložak negdje u toaletu, a posebnu podršku trebat će od tate koji mora biti spreman odgovoriti na njezina pitanja i ne pokazivati stid. Najbolje je da mu se obrati sama, ukoliko bude imala potrebu. Jelena Pervan 

Happy Mother and Daughter

Pripremite svoju djevojčicu na prvu menstruaciju

<para>Nema onog tko ne pamti svog omiljenog medvjedića, autić ili lutku iz djetinjstva. Povezanost s najdražom igračkom toliko je jaka da je dijete prihvaća kao ravnopravnog člana obitelji, a postave li se i roditelji na taj način, djetetova omiljena igračka može im biti od velike pomoći pri odgoju.</para>
<para>Iako je okruženo raznim igračkama, dijete će se uvijek više vezati za jednu određenu igračkicu i to najčešće plišanu. Allan Gancher, teoretičar igre, navodi kako su djeca posebno privržena plišancima jer im oni predstavljaju stvaran lik s kojim se mogu poistovjetiti i uz pomoć kojega mogu dokučiti kompleksnost vlastitih emocija.</para>
<para>Bilo da je riječ o medvjedićima, zečevima, žapcima pa čak i dekicama, plišanci roditeljima mogu olakšati niz kompliciranih situacija.
</para>
<heading2>Olakšavaju odvajanje</heading2>
<para>
Mala djeca teško se nose s razdvajanjem od roditelja, a ni roditeljima nije milo ostaviti ih makar na kratko i u sigurnom društvu. Uz prisustvo omiljenog plišanca, taj se strah smanjuje. Randye Huron, direktor Instituta za dječji razvoj Hackensack Sveučilišta predlaže svakodnevno poticanje djeteta na 15 minuta intezivne igre s omiljenom igračkom. Ta praksa poboljšat će djetetovo samopouzdanje, a dodirivanje mekane igračke smanjit će stres i regulirati djetetov krvni tlak. Najvaća je prednost postizanje unutarnjeg mira, osjećaj sigurnosti i ugode koji se prenosi i na roditelja.
</para>
<heading2>Učenje novih vještina</heading2>
<para>
Plišanci mogu uvelike pomoći roditeljima kada dijete odbija izvršiti neku svoju obvezu ili ima teškoće s učenjem novih vještina. Ukoliko dijete odbija prati zubiće prije spavanja, nagovorite ga da opere zubiće svom plišancu i da mu lijepo objasni zašto je važno održavati zube čistima. Ako dijete ne zna što bi mu reklo, preuzmite inicijativu i porazgovarajte s medvjedićem. Ako je dijete bolesno i odbija piti lijek ili mora ostati u bolnici, plišanca svakako ponesite sa sobom i djetetu dajte ulogu liječnika ili roditelja koji skrbi o bolesnom medvjediću ili zečiću. Mala djeca vole igranje uloga posebno kada imaju priliku imitirati svoje roditelje i starije osobe koje poznaju. Upravo je igranje uloga ključno za razumijevanje svijeta u kojemu žive.
</para>
<heading2>Shvaćanje i izražavanje emocija</heading2>
<para>
Djeca, posebno mala, često se i lagano isfrustriraju zato što još uvijek ne shvaćaju intenzitet vlastitih emocija. Kroz igranje uloga s omiljenim plišancem, djeca uče kontrolirati svoje emocije te ih iskomunicirati s drugima.
Ako dijete plače pri svakom odlasku u vrtić, a njegova omiljena igračka je svakog dana uz njega, porazgovarajte s igračkom. Upitajte plišanca zašto se boji vrtića i što mu to tamo toliko smeta te što bi ga učinilo sretnijim. Na taj ćete način potaknuti dijete da odgovori umjesto plišanca i saznati što mu je na umu te kako mu pomoći.
</para>
<heading2>Socijalizacija</heading2>
<para>
Omiljeni plišanci djeci pružaju mogućnost vježbanja svojih socijalnih vještina. Poslužite se igračkicom kako bi djetetu objasnili važnost dijeljenja. Ukoliko ste na rođendanu i dijete traži kolač ili tortu, potaknite ga da dio podijeli sa svojom igračkom kako ona ne bi bila žalosna. Objasnite mu da nije u redu da netko dobije slasticu, a netko ne.</para>
<para>Pokušajte omiljenog plišanca uključiti u svakodnevne obiteljske aktivnosti kao što su objedovanje, kupanje, izlasci i izleti. Neka dijete osjeti kako je njegov mekani prijatelj ravnopravan član obitelji jer će na taj način slušati njegove "savjete i molbe" kao što sluša vaše.</para>
<para>Ne opirite se ako vaše dijete i u starijoj dobi rado dijeli svoj život s omiljenom igračkom. Ne uskraćujte mu to prijateljstvo vadeći se na dob i neozbiljnost, jer igra je jedna od najboljih psihoterapija koju biste si i sami katkad trebali priuštiti.</para>
<para> </para>

Djetetov omiljeni plišanac velika je pomoć roditeljima u odgoju S nama su jeli, s nama su spavali, tješili nas kad smo bili tužni, njima smo prvima trčali prenijeti sretnu vijest i novosti iz vrtića. Nema onog tko ne pamti svog omiljenog medvjedića, autić ili lutku iz djetinjstva. Povezanost s najdražom igračkom toliko je jaka da je dijete prihvaća kao ravnopravnog člana obitelji, a postave li se i roditelji na taj način, djetetova omiljena igračka može im biti od velike pomoći pri odgoju.
Iako je okruženo raznim igračkama, dijete će se uvijek više vezati za jednu određenu igračkicu i to najčešće plišanu. Allan Gancher, teoretičar igre, navodi kako su djeca posebno privržena plišancima jer im oni predstavljaju stvaran lik s kojim se mogu poistovjetiti i uz pomoć kojega mogu dokučiti kompleksnost vlastitih emocija.
Bilo da je riječ o medvjedićima, zečevima, žapcima pa čak i dekicama, plišanci roditeljima mogu olakšati niz kompliciranih situacija.

Olakšavaju odvajanje

Mala djeca teško se nose s razdvajanjem od roditelja, a ni roditeljima nije milo ostaviti ih makar na kratko i u sigurnom društvu. Uz prisustvo omiljenog plišanca, taj se strah smanjuje. Randye Huron, direktor Instituta za dječji razvoj Hackensack Sveučilišta predlaže svakodnevno poticanje djeteta na 15 minuta intezivne igre s omiljenom igračkom. Ta praksa poboljšat će djetetovo samopouzdanje, a dodirivanje mekane igračke smanjit će stres i regulirati djetetov krvni tlak. Najvaća je prednost postizanje unutarnjeg mira, osjećaj sigurnosti i ugode koji se prenosi i na roditelja.

Učenje novih vještina

Plišanci mogu uvelike pomoći roditeljima kada dijete odbija izvršiti neku svoju obvezu ili ima teškoće s učenjem novih vještina. Ukoliko dijete odbija prati zubiće prije spavanja, nagovorite ga da opere zubiće svom plišancu i da mu lijepo objasni zašto je važno održavati zube čistima. Ako dijete ne zna što bi mu reklo, preuzmite inicijativu i porazgovarajte s medvjedićem. Ako je dijete bolesno i odbija piti lijek ili mora ostati u bolnici, plišanca svakako ponesite sa sobom i djetetu dajte ulogu liječnika ili roditelja koji skrbi o bolesnom medvjediću ili zečiću. Mala djeca vole igranje uloga posebno kada imaju priliku imitirati svoje roditelje i starije osobe koje poznaju. Upravo je igranje uloga ključno za razumijevanje svijeta u kojemu žive.

Shvaćanje i izražavanje emocija

Djeca, posebno mala, često se i lagano isfrustriraju zato što još uvijek ne shvaćaju intenzitet vlastitih emocija. Kroz igranje uloga s omiljenim plišancem, djeca uče kontrolirati svoje emocije te ih iskomunicirati s drugima.
Ako dijete plače pri svakom odlasku u vrtić, a njegova omiljena igračka je svakog dana uz njega, porazgovarajte s igračkom. Upitajte plišanca zašto se boji vrtića i što mu to tamo toliko smeta te što bi ga učinilo sretnijim. Na taj ćete način potaknuti dijete da odgovori umjesto plišanca i saznati što mu je na umu te kako mu pomoći.

Socijalizacija

Omiljeni plišanci djeci pružaju mogućnost vježbanja svojih socijalnih vještina. Poslužite se igračkicom kako bi djetetu objasnili važnost dijeljenja. Ukoliko ste na rođendanu i dijete traži kolač ili tortu, potaknite ga da dio podijeli sa svojom igračkom kako ona ne bi bila žalosna. Objasnite mu da nije u redu da netko dobije slasticu, a netko ne.
Pokušajte omiljenog plišanca uključiti u svakodnevne obiteljske aktivnosti kao što su objedovanje, kupanje, izlasci i izleti. Neka dijete osjeti kako je njegov mekani prijatelj ravnopravan član obitelji jer će na taj način slušati njegove "savjete i molbe" kao što sluša vaše.
Ne opirite se ako vaše dijete i u starijoj dobi rado dijeli svoj život s omiljenom igračkom. Ne uskraćujte mu to prijateljstvo vadeći se na dob i neozbiljnost, jer igra je jedna od najboljih psihoterapija koju biste si i sami katkad trebali priuštiti.
  Jelena Pervan 