Postroll

Preroll

<para>Neki dan sam pročitala u novinama kako je dobro ponekad ih ostaviti da se dosađuju kako bi ih primorali da sami sebi organiziraju neku igru. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerujem da se djeca osjećaju ponosno i sigurno u sebe kad se sami dosjete neke dobre aktivnosti ili zanimljive igre. Iako sve to jako dobro znam, nešto mi ipak ne da mira kad ih vidim kako tumaraju po stanu ne znajući ni sami što bi sa sobom. Toliko stvari za istražiti, proučiti, a oni gube vrijeme dosađujući se. Najčešće se to događa kad su umorni. Primijetila sam kako se teško koncentriraju na neke složenije aktivnosti ili društvene igre kad ih počinje svladavati umor, a još nije vrijeme spavanja.  Isprobala sam sve načine kako spriječiti dosadu. U takvim situacijama najefikasnije se pokazalo čitanje slikovnica ili igra sa slanim tijestom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Slano tijesto se lako i brzo zamijesi od sastojaka koje svi upotrebljavamo u kuhinji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Omjer za slano tijesto je:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 2 šalice brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 1 šalica soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * malo vode<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zamijesi se jako brzo, a čim je sol sitnija to  je tijesto finije strukture.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čim počnem mijesiti slano tijesto, klinci pojure po razne modlice koje koristimo za sitne kolačiće. Ivona je jedno vrijeme jako voljela plastelin i to onaj posebno mekani plastelin za mlađu djecu s kojim uz pomoć modlica možete napraviti razne oblike. Tako je na poklon od baka i djedova, ali i kumova, teta i ostalih često dobivala na poklon takve igračke. Uz pomoć tih modlica uvijek izradimo razne zanimljive oblike. Bude tu aviona, patkica, motora, klauna…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Takav mekani plastelin najčešće kupujem u vbz knjižari. Nakon provjeravanja cijena po raznim trgovinama zaključila sam da je u vbz knjižari najjeftiniji. Veliko pakiranje je 20,00 kuna, a manje 8,50 kuna. Uz to se dobije i po nekoliko modlica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Klinci se uvijek dugo zabavljaju sa slanim tijestom, mijese ga i rade razne oblike svojim prstićima i ostalim pomagalima. Oblike koje naprave stavljamo sušiti. Potrebno je otprilike 24 sata da se oblici stvrdnu. Ako radimo privjeske za ogrlice ili bor onda na oblicima prije nego ih stavimo sušiti probušimo rupice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovog puta smo radili ogrlice za prijatelje. Nakon što su nam se razni oblici od slanog tijesta osušili, uzeli smo elastični konac i narezali plastične slamke za sok. Ivona je u elastični konac uvodila na sitno narezane šarene slamke. Na sredini ogrlice smo stavili oblik od slanog tijesta. Neke smo oblike pobojali temperama i akrilnim bojama. Ogrlice smo poklonili prijateljima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o malim kreativnim uratcima mame Karoline pročitajte na  <ulink url="http://3mame.com">3mame.com.</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Slanim tijestom protiv dječje dosade Slano tijesto je u našem domu  najbolji i najbrži način za sprečavanje dosade. Sigurno ste se kao i većina roditelja često susreli sa dječjim dosađivanjem. Neki dan sam pročitala u novinama kako je dobro ponekad ih ostaviti da se dosađuju kako bi ih primorali da sami sebi organiziraju neku igru. 
   Vjerujem da se djeca osjećaju ponosno i sigurno u sebe kad se sami dosjete neke dobre aktivnosti ili zanimljive igre. Iako sve to jako dobro znam, nešto mi ipak ne da mira kad ih vidim kako tumaraju po stanu ne znajući ni sami što bi sa sobom. Toliko stvari za istražiti, proučiti, a oni gube vrijeme dosađujući se. Najčešće se to događa kad su umorni. Primijetila sam kako se teško koncentriraju na neke složenije aktivnosti ili društvene igre kad ih počinje svladavati umor, a još nije vrijeme spavanja.  Isprobala sam sve načine kako spriječiti dosadu. U takvim situacijama najefikasnije se pokazalo čitanje slikovnica ili igra sa slanim tijestom.
   Slano tijesto se lako i brzo zamijesi od sastojaka koje svi upotrebljavamo u kuhinji.
   Omjer za slano tijesto je:
       * 2 šalice brašna    * 1 šalica soli    * malo vode
   Zamijesi se jako brzo, a čim je sol sitnija to  je tijesto finije strukture.
   Čim počnem mijesiti slano tijesto, klinci pojure po razne modlice koje koristimo za sitne kolačiće. Ivona je jedno vrijeme jako voljela plastelin i to onaj posebno mekani plastelin za mlađu djecu s kojim uz pomoć modlica možete napraviti razne oblike. Tako je na poklon od baka i djedova, ali i kumova, teta i ostalih često dobivala na poklon takve igračke. Uz pomoć tih modlica uvijek izradimo razne zanimljive oblike. Bude tu aviona, patkica, motora, klauna…
   Takav mekani plastelin najčešće kupujem u vbz knjižari. Nakon provjeravanja cijena po raznim trgovinama zaključila sam da je u vbz knjižari najjeftiniji. Veliko pakiranje je 20,00 kuna, a manje 8,50 kuna. Uz to se dobije i po nekoliko modlica.
   Klinci se uvijek dugo zabavljaju sa slanim tijestom, mijese ga i rade razne oblike svojim prstićima i ostalim pomagalima. Oblike koje naprave stavljamo sušiti. Potrebno je otprilike 24 sata da se oblici stvrdnu. Ako radimo privjeske za ogrlice ili bor onda na oblicima prije nego ih stavimo sušiti probušimo rupice.
   Ovog puta smo radili ogrlice za prijatelje. Nakon što su nam se razni oblici od slanog tijesta osušili, uzeli smo elastični konac i narezali plastične slamke za sok. Ivona je u elastični konac uvodila na sitno narezane šarene slamke. Na sredini ogrlice smo stavili oblik od slanog tijesta. Neke smo oblike pobojali temperama i akrilnim bojama. Ogrlice smo poklonili prijateljima.
   Mama Karolina
   Više o malim kreativnim uratcima mame Karoline pročitajte na  3mame.com.
   
 Klinfo.hr 

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Slanim tijestom protiv dječje dosade

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sjećam se rečenice svoje bake "MALA DJECA MALA BRIGA, VELIKA DJECA VELIKA BRIGA". pa sam znala razmišljati kako je to moguće? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas znam da je tako jer te muče mnoge brige da li će biti zdravlja, da li će naći posao, da li će biti sretni barem kao mi...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svoj život sam posvetila djeci pa sam nezaposlena i brinem o njima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne žalim za ničim što sam propustila u životu, jer sam dala sve najbolje što sam znala u životu za svoju zlatnu djecu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama i baka Marija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Sve najbolje u životu dala sam za svoju djecu Majka sam četvero djece i baka jedne unučice od 4.5 godine. U životu i odgoju djece mi se dogodilo mnogo lijepih stvari ali bilo je i onih malo manje lijepih, ali sa suprugom sve smo prebrodili. 
   
   Sjećam se rečenice svoje bake "MALA DJECA MALA BRIGA, VELIKA DJECA VELIKA BRIGA". pa sam znala razmišljati kako je to moguće? 
   Danas znam da je tako jer te muče mnoge brige da li će biti zdravlja, da li će naći posao, da li će biti sretni barem kao mi...
   Svoj život sam posvetila djeci pa sam nezaposlena i brinem o njima.
   Ne žalim za ničim što sam propustila u životu, jer sam dala sve najbolje što sam znala u životu za svoju zlatnu djecu!
   mama i baka Marija
   
 Klinfo.hr 

Sve najbolje u životu dala sam za svoju djecu

<para>Kucam po tastaturi relativno opuštena. Znam, stariji sin je u školi (7. razred) dok se mlađi (6 godina) zabavlja u vrtiću. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Recimo da su „na sigurnom“. Završavam posao i pripremam se za obiteljsku smjenu. Znam da me, kad dođem doma, očekuje tisuću pitanja, prepričavanje pokusa iz kemija koja je „uletila“ kao novi predmet, rješavanje nedoumica oko stihova novih vrtićkih pjesmica….. Znam da ću, utrpati ručak u sebe i zaigrati Crnog Petra. Možda i neću znati odgovor na svako njihovo postavljeno pitanje, znam da neka pitanja neću niti čuti pravilno, ali bitno nam je da smo zajedno. Danas se pripremam za nešto novo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>„Prosurfala“ sam Internetom u traženju naj naj recepta za pitu od jabuka. Želim im to prirediti večeras kao iznenađenje. Možda mi baš i nije na čast, ali sa svojih 40 godina života i 12 godina uloge majke, nikada nisam pripremala pitu. Ajde da i to probam. Moram eksperimentirati jer uvijek je na prvom mjestu pitanje: KAJ IMA ZA JESTI? U pogledu hrana totalni su termiti. Frižider je uvijek napola prazan. Nebrojeno mnogo puta čula sam zavidne uzdahe „hvala Bogu da Ti hoće jesti….Ti si bez brige….Sretna majka….“. da, ljudi moji ali treba to nahraniti. Treba biti Karapandža (za one koji se sjećaju njegovih kuharskih umotvorina).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> Dakle, večeras se peče pita od jabuka. Zaželite mi sreću, odnosno zaželite mi ukusnu sočnu pitu. Ne daj Bože da mi zagori, onda sam nagrabusila… Eto to su moja trenutna razmišljanja koja dijelim s Vama u cilju ……….olakšanja, radoznalosti a prije svega ….nagradnog vikenda. Ako baš želite, javit ću Vam kako je ispala pita!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Hrvojka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Razmišljanje o sinovima uz pitu od jabuke Iskreno rečeno, razmišljam o odgoju svoja dva sina svaki dan. Ponekad i noću. Vremena su takva da nam ne dopuštaju drugačije. Potaknuta nagradom počela sam razmišljanja stavljati na papir. Kucam po tastaturi relativno opuštena. Znam, stariji sin je u školi (7. razred) dok se mlađi (6 godina) zabavlja u vrtiću. 
   Recimo da su „na sigurnom“. Završavam posao i pripremam se za obiteljsku smjenu. Znam da me, kad dođem doma, očekuje tisuću pitanja, prepričavanje pokusa iz kemija koja je „uletila“ kao novi predmet, rješavanje nedoumica oko stihova novih vrtićkih pjesmica….. Znam da ću, utrpati ručak u sebe i zaigrati Crnog Petra. Možda i neću znati odgovor na svako njihovo postavljeno pitanje, znam da neka pitanja neću niti čuti pravilno, ali bitno nam je da smo zajedno. Danas se pripremam za nešto novo. 
   „Prosurfala“ sam Internetom u traženju naj naj recepta za pitu od jabuka. Želim im to prirediti večeras kao iznenađenje. Možda mi baš i nije na čast, ali sa svojih 40 godina života i 12 godina uloge majke, nikada nisam pripremala pitu. Ajde da i to probam. Moram eksperimentirati jer uvijek je na prvom mjestu pitanje: KAJ IMA ZA JESTI? U pogledu hrana totalni su termiti. Frižider je uvijek napola prazan. Nebrojeno mnogo puta čula sam zavidne uzdahe „hvala Bogu da Ti hoće jesti….Ti si bez brige….Sretna majka….“. da, ljudi moji ali treba to nahraniti. Treba biti Karapandža (za one koji se sjećaju njegovih kuharskih umotvorina).
    Dakle, večeras se peče pita od jabuka. Zaželite mi sreću, odnosno zaželite mi ukusnu sočnu pitu. Ne daj Bože da mi zagori, onda sam nagrabusila… Eto to su moja trenutna razmišljanja koja dijelim s Vama u cilju ……….olakšanja, radoznalosti a prije svega ….nagradnog vikenda. Ako baš želite, javit ću Vam kako je ispala pita!!
   Mama Hrvojka
 Klinfo.hr 

Razmišljanje o sinovima uz pitu od jabuke

<para>Ovisno o tome s koje strane gledamo. Postoji toliko savjeta kako uspavati dijete, ali je vrlo teško tih se savjeta doista i držati. Djeca su vrlo kompleksna bića i svako je dijete različito. Kao što isti recept u kuhinji neće ispasti svakom kuharu ili kuharici istog okusa, tako ni savjeti za uspavljivanje djeteta neće djelovati na svako dijete jednako, a niti će roditelji isto reagirati na te iste savjete. Puno puta je lakše reći nego učiniti. Koliko puta sam čula da roditelji voze djecu u kolicima dok ne zaspu ili čak u autu jer ih vožnja uspavljuje, ali eto svatko se s tim problemom nosi na svoj način. Ne treba nikoga osuđivati ni pametovati. Ja ovdje iznosim svoja osobna iskustava i sretna sam kad mi djeca navečer što prije zaspu da imam barem sat dva za sebe i supruga. I moram priznati da obožavam zimu jer brzo padne mrak pa djeca spavaju već u sedam sati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Baš sam neki dan čitala knjižicu 55 savjeta kad Vaše dijete ne želi spavati koju sam kupila na još kad je Karla bila beba, a to je bilo prije 4 godine. Od svih tih silnih savjeta možda sam nekolicinu primijenila djelomično sa svojom djecom. Nije da moji ne žele spavati, ali je upitno to kako idu spavati. I Karla i Krsto su kao bebe zaspali na sisi. Ili su zaspali u šetnji u kolicima i tada bih ih ostavila da tako spavaju. Krsto mi je često kao bebač spavao u nosiljki preko dana. Karla je već od 6 mjeseci prestala sisati i počela spavati cijelu noć i po danu je do 2 i pol godine spavala dva puta. Navečer ide spavati između 8 i 9 sati. Kad sam imala samo nju, sve sam zasluge njenog spavanja pripisala svojoj sposobnosti uspavljivanja. Od njenih godinu dana do dan danas čitamo priču za laku noć, pije mlijeko iz bočice i svira joj muzička zvijezda koja na stropu projecira medvejdiće ( kupili smo je u Turbo limaču za 200 kn prije 4 godine i to nam je jedna od boljih investicija). To bismo mogli nazvati nekakvim ritualom s tim da se trudimo da svaki dan bude isto vrijeme spremanja na počinak. Naravno da prije odlaska na počinak obavljamo večernju higijenu i to sve funkcionira super. Spava u krevetiću iako je do Krstinog rođenja spavala s nama u krevetu i ja osobno ne mislim da je to neki problem. Čini mi se da tako brzo raste da će nam uskoro uskratiti i puse za laku noć pa se zbog toga nisam zamarala s tim što spava u našem krevetu iako su svi stručnjaci za djecu jako protiv toga. Srećom je ona odlazak u krevetić kad se Krsto rodio primila vrlo bezbolno i razumno tako da nismo imali problema s odvikavanjem od našeg kreveta. Jedini je problem taj što ja moram svaku večer kad ona ide spavati obući pidžamu i lagati da idem s njom spavati jer ako joj kažem da ide sama spavati, tada bude puno suza. To se dogodi vrlo rijetko jer obično zaspi u roku 5 do 10 min od kad legne, ni priču ne pročitamo da kraja. Moja mama mi često spočitava zašto sam je naučila da idem s njom spavati. Možda je i u pravu, ali jednostavno u ovom trenutku ne želim i možda nemam snage to mijenjati. Uskoro čekamo prinovu i Karla će imati svoju sobu s Krstom pa se to možda promijeni. Jedna mi je poznanica pričala da je ona sa svojom kćeri morala ići spavati do škole. Nas je također bilo tri i mama nas je jednostavno stavila u krevete, rekla laku noć i zatvorila vrata. Svaka čast, ali ja to ne mogu iako ne tvrdim da bih ponekad najradije to i učinila. Probali smo i ostavljati crteže nekakvoj vili koja tada za nagradu nosi djeci koja sama spavaju nekakvu sitnicu, ali nije nam to funkcioniralo jer Karla ionako nije sama išla spavati jer je zaspala kad sam joj ja još čitala priču. Pretvorilo se to u čisti materijalizam gdje sam morala stalno smišljati nekakve poklončiće i postalo mi je to prenaporno pa smo ukinuli dobru vilu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Krsto je sasvim druga priča. On također relativno brzo zaspi, ali u mom naručju. S njim mama mora svaku večer plesati dok ne zaspi. Iako to traje maksimalno dvije pjesme, ali traje. Svira nam album Natali Dizdar Pronađi put jer sam to slušala kad sam bila s njim trudna. Svake večeri i svakog popodneva kad Krsto ide spavati, ja s njim plešem. Moram, priznati da oboje uživamo iako znam da to nije dobro jer je pitanje koliko ću još moći s obzirom na to da sam u visokoj trudnoći i da moram roditi za manje od dva mjeseca, a što će biti kada dođe beba i tko će onda plesati, vidjet ćemo. Za sad mu to jednostavno nemam srca uskratiti jer kad zaspi u mom naručju s onim prekrasnim izrazom lica kao anđeo jednostavno bih htjela da mi ta slika može zauvijek ostati urezana u sjećanje. Njega sam samo jednom pokušala staviti spavati u krevetić onako kako to piše u knjigama, ali nisam uspjela. Bio je uporniji od mene. Cijela je tortura trajala sat vremena gdje je od uporno urlao bez prekida cijelo to vrijeme, a Karla je kraj njega spavala i na kraju kad sam ga uzela i donijela u dnevnu sobu nabacio je osmijeh: “Ja sam pobjednik”. Više nisam ni pokušala. Krsto sad spava s  nama u krevetu i jednostavno mi je super. I on pije mlijeko iz bočice prije spavanja, voli muzičku zvijezdu, želi slušati priču, ali zaspi poslije Karle uz ples. Nekako sam puno osjetljivija na njega jer je kao mali bio bolestan i u bolnici pa onda valjda i zbog toga imam za njega viši prag tolerancije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Slažem se sa stručnjacima da djeca moraju imati reda, moraju znati točno kad je vrijeme za spavanje i da je dobro da imaju neke rituale koji su njima znak da je vrijeme za spavanje. Najbolje je kad je to svaki dan u isto vrijeme, da je atmosfera prije spavanja mirna i opuštajuća, da nema igre prije spavanja, možda kupanac prije spavanja, obavezno priča i idealno bi bilo tada reći laku noć. Ponekad se dogode iznimne situacije, imamo goste ili je dijete bolesno ili je pun mjesec, bilo što, tada se moramo jednostavno prilagoditi situaciji. Najvažnije je da roditelji ostanu mirni i skulirani bez obzira na to kako djeca reagiraju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nije uvijek lako, ali ne treba zbog toga očajavati. Sve će to proći tako brzo da ćemo se samo jednom osvrnutiti iza sebe, a djeca će nam biti već odrasla i imati svoju djecu.  S toga treba uživati u svim trenucima s našim malim anđelima jer vrijeme leti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Ukupno 3 čitanja, 3 danas) <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Jelena, <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>
</para>

Kako uspavati dijete? Ovo je jedno vrlo teško pitanje na koje je teško pronaći pravi odgovor. Što je ustvari pravi odgovor? To je slično istini, svatko ima neku svoju istinu i vrlo je relativno što je ustvari istina. Ovisno o tome s koje strane gledamo. Postoji toliko savjeta kako uspavati dijete, ali je vrlo teško tih se savjeta doista i držati. Djeca su vrlo kompleksna bića i svako je dijete različito. Kao što isti recept u kuhinji neće ispasti svakom kuharu ili kuharici istog okusa, tako ni savjeti za uspavljivanje djeteta neće djelovati na svako dijete jednako, a niti će roditelji isto reagirati na te iste savjete. Puno puta je lakše reći nego učiniti. Koliko puta sam čula da roditelji voze djecu u kolicima dok ne zaspu ili čak u autu jer ih vožnja uspavljuje, ali eto svatko se s tim problemom nosi na svoj način. Ne treba nikoga osuđivati ni pametovati. Ja ovdje iznosim svoja osobna iskustava i sretna sam kad mi djeca navečer što prije zaspu da imam barem sat dva za sebe i supruga. I moram priznati da obožavam zimu jer brzo padne mrak pa djeca spavaju već u sedam sati.
   Baš sam neki dan čitala knjižicu 55 savjeta kad Vaše dijete ne želi spavati koju sam kupila na još kad je Karla bila beba, a to je bilo prije 4 godine. Od svih tih silnih savjeta možda sam nekolicinu primijenila djelomično sa svojom djecom. Nije da moji ne žele spavati, ali je upitno to kako idu spavati. I Karla i Krsto su kao bebe zaspali na sisi. Ili su zaspali u šetnji u kolicima i tada bih ih ostavila da tako spavaju. Krsto mi je često kao bebač spavao u nosiljki preko dana. Karla je već od 6 mjeseci prestala sisati i počela spavati cijelu noć i po danu je do 2 i pol godine spavala dva puta. Navečer ide spavati između 8 i 9 sati. Kad sam imala samo nju, sve sam zasluge njenog spavanja pripisala svojoj sposobnosti uspavljivanja. Od njenih godinu dana do dan danas čitamo priču za laku noć, pije mlijeko iz bočice i svira joj muzička zvijezda koja na stropu projecira medvejdiće ( kupili smo je u Turbo limaču za 200 kn prije 4 godine i to nam je jedna od boljih investicija). To bismo mogli nazvati nekakvim ritualom s tim da se trudimo da svaki dan bude isto vrijeme spremanja na počinak. Naravno da prije odlaska na počinak obavljamo večernju higijenu i to sve funkcionira super. Spava u krevetiću iako je do Krstinog rođenja spavala s nama u krevetu i ja osobno ne mislim da je to neki problem. Čini mi se da tako brzo raste da će nam uskoro uskratiti i puse za laku noć pa se zbog toga nisam zamarala s tim što spava u našem krevetu iako su svi stručnjaci za djecu jako protiv toga. Srećom je ona odlazak u krevetić kad se Krsto rodio primila vrlo bezbolno i razumno tako da nismo imali problema s odvikavanjem od našeg kreveta. Jedini je problem taj što ja moram svaku večer kad ona ide spavati obući pidžamu i lagati da idem s njom spavati jer ako joj kažem da ide sama spavati, tada bude puno suza. To se dogodi vrlo rijetko jer obično zaspi u roku 5 do 10 min od kad legne, ni priču ne pročitamo da kraja. Moja mama mi često spočitava zašto sam je naučila da idem s njom spavati. Možda je i u pravu, ali jednostavno u ovom trenutku ne želim i možda nemam snage to mijenjati. Uskoro čekamo prinovu i Karla će imati svoju sobu s Krstom pa se to možda promijeni. Jedna mi je poznanica pričala da je ona sa svojom kćeri morala ići spavati do škole. Nas je također bilo tri i mama nas je jednostavno stavila u krevete, rekla laku noć i zatvorila vrata. Svaka čast, ali ja to ne mogu iako ne tvrdim da bih ponekad najradije to i učinila. Probali smo i ostavljati crteže nekakvoj vili koja tada za nagradu nosi djeci koja sama spavaju nekakvu sitnicu, ali nije nam to funkcioniralo jer Karla ionako nije sama išla spavati jer je zaspala kad sam joj ja još čitala priču. Pretvorilo se to u čisti materijalizam gdje sam morala stalno smišljati nekakve poklončiće i postalo mi je to prenaporno pa smo ukinuli dobru vilu.
   Krsto je sasvim druga priča. On također relativno brzo zaspi, ali u mom naručju. S njim mama mora svaku večer plesati dok ne zaspi. Iako to traje maksimalno dvije pjesme, ali traje. Svira nam album Natali Dizdar Pronađi put jer sam to slušala kad sam bila s njim trudna. Svake večeri i svakog popodneva kad Krsto ide spavati, ja s njim plešem. Moram, priznati da oboje uživamo iako znam da to nije dobro jer je pitanje koliko ću još moći s obzirom na to da sam u visokoj trudnoći i da moram roditi za manje od dva mjeseca, a što će biti kada dođe beba i tko će onda plesati, vidjet ćemo. Za sad mu to jednostavno nemam srca uskratiti jer kad zaspi u mom naručju s onim prekrasnim izrazom lica kao anđeo jednostavno bih htjela da mi ta slika može zauvijek ostati urezana u sjećanje. Njega sam samo jednom pokušala staviti spavati u krevetić onako kako to piše u knjigama, ali nisam uspjela. Bio je uporniji od mene. Cijela je tortura trajala sat vremena gdje je od uporno urlao bez prekida cijelo to vrijeme, a Karla je kraj njega spavala i na kraju kad sam ga uzela i donijela u dnevnu sobu nabacio je osmijeh: “Ja sam pobjednik”. Više nisam ni pokušala. Krsto sad spava s  nama u krevetu i jednostavno mi je super. I on pije mlijeko iz bočice prije spavanja, voli muzičku zvijezdu, želi slušati priču, ali zaspi poslije Karle uz ples. Nekako sam puno osjetljivija na njega jer je kao mali bio bolestan i u bolnici pa onda valjda i zbog toga imam za njega viši prag tolerancije.
   Slažem se sa stručnjacima da djeca moraju imati reda, moraju znati točno kad je vrijeme za spavanje i da je dobro da imaju neke rituale koji su njima znak da je vrijeme za spavanje. Najbolje je kad je to svaki dan u isto vrijeme, da je atmosfera prije spavanja mirna i opuštajuća, da nema igre prije spavanja, možda kupanac prije spavanja, obavezno priča i idealno bi bilo tada reći laku noć. Ponekad se dogode iznimne situacije, imamo goste ili je dijete bolesno ili je pun mjesec, bilo što, tada se moramo jednostavno prilagoditi situaciji. Najvažnije je da roditelji ostanu mirni i skulirani bez obzira na to kako djeca reagiraju.
   Nije uvijek lako, ali ne treba zbog toga očajavati. Sve će to proći tako brzo da ćemo se samo jednom osvrnutiti iza sebe, a djeca će nam biti već odrasla i imati svoju djecu.  S toga treba uživati u svim trenucima s našim malim anđelima jer vrijeme leti.(Ukupno 3 čitanja, 3 danas) 
   mama Jelena, 3mame.com
 Klinfo.hr 

Kako uspavati dijete?

<para>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stoga sam ti odlučila posvetiti malo više vremena i uvesti te u svoju svakodnevnicu koja je kao i vrijeme, malo kišovita, malo tmurna, a kada su djeca poslušna - onda je i sunčana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zovem se Maja i žena sam prosječnih godina.To ne zvuči baš najbolje jer ne znam koliki je prosjek u nas Hrvata, ali recimo oko 30 ljeta. Imam dvoje male djece koji su se umetnuli na njihovog flegmatičnog oca kada su u pitanju kućni zadaci i zadaće. Kod njih ništa ne pali, dakako osim Nutelle i kompjutora. Od toliko pokušavanja već sam se naviknula da će za vrijeme puberteta biti još i gori, pa sam prihvatila njihovu dječju igru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Teo je dječak 2.razreda Osnove škole. Njegova najveća kazna je upravo to - škola. Svaki dan nakon što se vratim s posla dočeka me novi posao - njegova zadaća. On se jednostavno ni ne trudi, no dobro, barem se pretvara kada treba lovu za nogoš. Dosta puta je oštar i veoma znatiželjan, pa me to veseli, no njegova malena prgavost ubila bi svakoga. Sva sreća pa sam ja "smirena" osoba, pa nakon što dva puta ponovim nešto, on to još manje čuje :).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj drugi cvijet je star 7 godina i zove se Lejla. Ona je nešto najčudnije što se rodilo. Već sada zna sva imena brendova za šminku, pa se već bojim kako li će za 10-tak godina izgledati moja šminka, i hoću li je ikada više vidjeti. Ima predivnu tamnu kosicu koju češlja samo kad je dobre volje - samo kad nema škole. Za ostalo se brine tata...Naravno da ne. Brine se mama koja uporno govori da kosa mora biti uredna i čista, a onda mi ona dođe sa 5 Orbit žvakaćih guma u kosi i govori "ja sam lijepa".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zadnji član koji bi želio otputovati je moj muž, čije ime neću otkriti, nije zvučno :) On je tu da prigovori i daje novce. To bi bilo to o njemu :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šalim se, dakako..On je moja potpora u teškim trenucima pogotovo, onim kada od svih problema zaboravim kako mi se djeca zovu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sve u svemu, mi smo dosta skladna obitelj, za sada. Svatko od nas vodi poseban život, na svojoj razini i zadovoljstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I dakako, svatko od nas voli na svoj način - drugačije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Maja <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Imam dva mala nestašna bića i flegma muškarca za 'po kući'  :-) Poštovana moja nagrado,   razmišljala sam kako da ti dočaram svoju neopisivu želju za odmorom i putovanjem, koje bi odmorilo moj duh i um za nadolazeće dane, mjesece i probleme koji su neizostavni dio života svake odrasle žene, koja k tome, ima još uz sebe dvoje malih bića i jednog muškog lika koji je za 'po kući', jer inače nigdje dalje ni ne služi .Stoga sam ti odlučila posvetiti malo više vremena i uvesti te u svoju svakodnevnicu koja je kao i vrijeme, malo kišovita, malo tmurna, a kada su djeca poslušna - onda je i sunčana.
   Zovem se Maja i žena sam prosječnih godina.To ne zvuči baš najbolje jer ne znam koliki je prosjek u nas Hrvata, ali recimo oko 30 ljeta. Imam dvoje male djece koji su se umetnuli na njihovog flegmatičnog oca kada su u pitanju kućni zadaci i zadaće. Kod njih ništa ne pali, dakako osim Nutelle i kompjutora. Od toliko pokušavanja već sam se naviknula da će za vrijeme puberteta biti još i gori, pa sam prihvatila njihovu dječju igru.
   Teo je dječak 2.razreda Osnove škole. Njegova najveća kazna je upravo to - škola. Svaki dan nakon što se vratim s posla dočeka me novi posao - njegova zadaća. On se jednostavno ni ne trudi, no dobro, barem se pretvara kada treba lovu za nogoš. Dosta puta je oštar i veoma znatiželjan, pa me to veseli, no njegova malena prgavost ubila bi svakoga. Sva sreća pa sam ja "smirena" osoba, pa nakon što dva puta ponovim nešto, on to još manje čuje :).
   Moj drugi cvijet je star 7 godina i zove se Lejla. Ona je nešto najčudnije što se rodilo. Već sada zna sva imena brendova za šminku, pa se već bojim kako li će za 10-tak godina izgledati moja šminka, i hoću li je ikada više vidjeti. Ima predivnu tamnu kosicu koju češlja samo kad je dobre volje - samo kad nema škole. Za ostalo se brine tata...Naravno da ne. Brine se mama koja uporno govori da kosa mora biti uredna i čista, a onda mi ona dođe sa 5 Orbit žvakaćih guma u kosi i govori "ja sam lijepa".
   Zadnji član koji bi želio otputovati je moj muž, čije ime neću otkriti, nije zvučno :) On je tu da prigovori i daje novce. To bi bilo to o njemu :)Šalim se, dakako..On je moja potpora u teškim trenucima pogotovo, onim kada od svih problema zaboravim kako mi se djeca zovu.
   Sve u svemu, mi smo dosta skladna obitelj, za sada. Svatko od nas vodi poseban život, na svojoj razini i zadovoljstvu.I dakako, svatko od nas voli na svoj način - drugačije.
   Mama Maja 
 Klinfo.hr 

Imam dva mala nestašna bića i flegma muškarca za 'po kući'  :-)

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Trenutno smo na okupu tata Jure, mama Ivana, kćerka Sara (9 godina) i sin Jan (6 godina), a za oko mjesec i pol dana, dolazi nam još jedna prinova, kćerkica za koju još nismo odabrali ime. Pa da krenemo...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Da mi je netko rekao prije 10 godina što me čeka...rekla bi: “Ma daj...nema šanse, moja obitelj i djeca će biti najfiniji, najpristojniji, koliko ulažeš toliko ti se i vraća i bla bla bla bla bla...“.  Istina je pak malo drugačija, ipak nekako više sličimo na obitelj iz serije „Malcom u sredini“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Suprug i ja se ubijamo od posla da bismo mogli dostići nekakav tzv. srednji stalež, ako to još uopće postoji. Dok djeca, svatko u svome filmu, od nas crpe zadnje atome snage svaki dan. Dan počinje i završava s njima, a uz sve redovne obaveze (skuhaj ručak, operi i objesi veš, opeglaj, složi krevete, usisaj, obriši prašinu, obuci ih, svuci, gladan sam-žedan sam, ja bi nešto slatko, meni to nije fino, a ja to ne volim, zakaj si baš to skuhala, mi bi sendvič, odvezi me na rođendan i slično...prepoznajete se, zar ne?!?) potrebno je ostati čio i vedar, jer ne smiješ zanemariti niti brak, odnosno, ne dopustiti mu da se pretvori u mrak :-).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponekad mi se učini kao da smo suprug i ja čarobnjaci. Samo nekim čudom se može izdržati taj turbo tempo. Kada se samo sjetim dok smo bili sami (bez djece), pa bi stigli s posla, noge u zrak, neki filmek i još bi se usudili jaukati kako smo kao jakoooo umorni. A sada, kao dva supermena, potežemo konjskom snagom i rješavamo nemoguće. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ova priča je namjerno započeta ovako. Naime, intencija nije zaplašiti, već odati čast i veliki naklon svima onima koji preko svojih leđa sve nose sami. Tako se sada često sjetim svoje majke koja nas je isto odgojila troje i nikad mi nije bila jasna ona njezina famozna:“...vidjet ćeš ti kada odrasteš“! Uvijek sam smatrala da pametuje. Sada vidim da je to prava istina. I zbog toga, nastojimo našoj djeci omogućiti da što dulje ostanu djeca u svome svijetu igre i mašte, jer će ih život tako surovo i brzo naučiti što je realnost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za sve one roditelje koji dijele našu sudbinu, kapa dole...i nadamo se da će takve familije zasluženo dobiti odmor u toplicama koji bi im došao kao trešnjica na šlagu nakog završenog jednog „nornalnog“ tjedna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Veliki pozdrav od familije Stanković</para>

Suprug i ja smo kao supermeni i uspijevamo izdržati turbo tempo roditeljstva Pozdrav mame i tate, piše vam jedna mama, uskoro peteročlane obitelji. 
   
   Trenutno smo na okupu tata Jure, mama Ivana, kćerka Sara (9 godina) i sin Jan (6 godina), a za oko mjesec i pol dana, dolazi nam još jedna prinova, kćerkica za koju još nismo odabrali ime. Pa da krenemo...
   Da mi je netko rekao prije 10 godina što me čeka...rekla bi: “Ma daj...nema šanse, moja obitelj i djeca će biti najfiniji, najpristojniji, koliko ulažeš toliko ti se i vraća i bla bla bla bla bla...“.  Istina je pak malo drugačija, ipak nekako više sličimo na obitelj iz serije „Malcom u sredini“.
   Suprug i ja se ubijamo od posla da bismo mogli dostići nekakav tzv. srednji stalež, ako to još uopće postoji. Dok djeca, svatko u svome filmu, od nas crpe zadnje atome snage svaki dan. Dan počinje i završava s njima, a uz sve redovne obaveze (skuhaj ručak, operi i objesi veš, opeglaj, složi krevete, usisaj, obriši prašinu, obuci ih, svuci, gladan sam-žedan sam, ja bi nešto slatko, meni to nije fino, a ja to ne volim, zakaj si baš to skuhala, mi bi sendvič, odvezi me na rođendan i slično...prepoznajete se, zar ne?!?) potrebno je ostati čio i vedar, jer ne smiješ zanemariti niti brak, odnosno, ne dopustiti mu da se pretvori u mrak :-).
   Ponekad mi se učini kao da smo suprug i ja čarobnjaci. Samo nekim čudom se može izdržati taj turbo tempo. Kada se samo sjetim dok smo bili sami (bez djece), pa bi stigli s posla, noge u zrak, neki filmek i još bi se usudili jaukati kako smo kao jakoooo umorni. A sada, kao dva supermena, potežemo konjskom snagom i rješavamo nemoguće. 
   Ova priča je namjerno započeta ovako. Naime, intencija nije zaplašiti, već odati čast i veliki naklon svima onima koji preko svojih leđa sve nose sami. Tako se sada često sjetim svoje majke koja nas je isto odgojila troje i nikad mi nije bila jasna ona njezina famozna:“...vidjet ćeš ti kada odrasteš“! Uvijek sam smatrala da pametuje. Sada vidim da je to prava istina. I zbog toga, nastojimo našoj djeci omogućiti da što dulje ostanu djeca u svome svijetu igre i mašte, jer će ih život tako surovo i brzo naučiti što je realnost.
   Za sve one roditelje koji dijele našu sudbinu, kapa dole...i nadamo se da će takve familije zasluženo dobiti odmor u toplicama koji bi im došao kao trešnjica na šlagu nakog završenog jednog „nornalnog“ tjedna.
   Veliki pozdrav od familije Stanković Klinfo.hr 

Suprug i ja smo kao supermeni i uspijevamo izdržati turbo tempo roditeljstva

<para>Velika seka i braco grlili su malu seku, a soba je bila ispunjena veselim dječjim glasovima. Suprug me zagrlio, pogledao naše troje dječice i rekao rečenicu koju nikada neću zaboraviti: " Ovo je naše najveće blago!" Oboje smo osjećali da su nam se ispunili naši najveći snovi o prekrasnoj obitelji i zajedništvu. Bio je to najsretniji dan u našem životu, a sutra...sutra je sve nestalo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Promatrala sam svoga četvorogodišnjeg sina, a moje majčinsko srce osjećalo je da nešto nije uredu. Svoje strahove povjerila sam suprugu i on ga je odveo u lokalnu bolnicu. Tada je sve krenulo. Odlazak u Zagreb, doktor do doktora, pregled do pregleda i strah, veliki strah.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uz sve to naša obitelj morala se razdvojiti. Suprug je svakodnevno putovao da bi bio sa sinom, a ja sam kod kuće bila sa curama jer zbog tek rođene bebe nisam mogla nikuda. Strašno me boljela ta odvojenost od mog malog heroja, koji je sve to hrabro podnosio, a ja ...ja sam tonula sve dublje i dublje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zamislite koliko je boli u srcu majke, koja danima nije vidjela svoje dijete, ni zagrlila, ni poljubila, ni uzela na krilo i pomazila. Sve je kulminiralo onaj dan kada sam bebu odvela na redovan pregled pedijatru s mjesec dana. Malenoj se vratila žutica, opće stanje je bilo loše i liječnik ju je poslao na dodatne pretrage. Ne, nisam mogla podnijeti da mi i drugo dijete završi u bolnici. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Taj trenutak u meni je nešta puklo, skupila sam svu preostalu snagu i krenula u borbu za svoju djecu. Sljedećih dana izmjenjivali su se strepnja i nada, suze i tek pokoji osmjeh jer je malenoj bilo bolje, a onda glas doktora koji govori da se hitno ide na liječenje u Njemačku. Nismo se stigli ni upitati kako ćemo to ostvariti, a već su nam pomogli dobri ljudi, neki financijski, a neki lijepom riječju ili pismom, koja su nam davala snagu da sve ovo prebrodimo.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Opet razdvojenost. Suprug i sin odlaze, a mi ostajemo. Potekli su potoci suza i ni sama ne znam odakle više. Njemačka je donjela dobre i loše vijesti, ali to je već neka druga priča.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svi ovi događaji našu obitelj su učinili još jačom i povezanijom, a ljubav i zajedništvo među nama jače je nego ikad. Uživamo u svakom zajedničkom trenutku, u zagrljaju, u igri, u priči za laku noć, u molitvi, u šetnji i izletu, u vrtićkoj i školskoj priredbi. Ne znamo što nosi sutra, ali smo sigurni da što god to bilo, lijepo ili ružno, mi ćemo to proživjeti zajedno, jer jedno je sigurno - zajedno smo jači!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ljubica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Zajedno smo jači Bio je prekrasan, sunčan dan. Ljeto je bilo na pragu. Sunce je sjalo vani, ali i u našem domu i u našim srcima. U obitelj je stigao novi član, naša mala princeza. Velika seka i braco grlili su malu seku, a soba je bila ispunjena veselim dječjim glasovima. Suprug me zagrlio, pogledao naše troje dječice i rekao rečenicu koju nikada neću zaboraviti: " Ovo je naše najveće blago!" Oboje smo osjećali da su nam se ispunili naši najveći snovi o prekrasnoj obitelji i zajedništvu. Bio je to najsretniji dan u našem životu, a sutra...sutra je sve nestalo.
   Promatrala sam svoga četvorogodišnjeg sina, a moje majčinsko srce osjećalo je da nešto nije uredu. Svoje strahove povjerila sam suprugu i on ga je odveo u lokalnu bolnicu. Tada je sve krenulo. Odlazak u Zagreb, doktor do doktora, pregled do pregleda i strah, veliki strah.
   Uz sve to naša obitelj morala se razdvojiti. Suprug je svakodnevno putovao da bi bio sa sinom, a ja sam kod kuće bila sa curama jer zbog tek rođene bebe nisam mogla nikuda. Strašno me boljela ta odvojenost od mog malog heroja, koji je sve to hrabro podnosio, a ja ...ja sam tonula sve dublje i dublje. 
   Zamislite koliko je boli u srcu majke, koja danima nije vidjela svoje dijete, ni zagrlila, ni poljubila, ni uzela na krilo i pomazila. Sve je kulminiralo onaj dan kada sam bebu odvela na redovan pregled pedijatru s mjesec dana. Malenoj se vratila žutica, opće stanje je bilo loše i liječnik ju je poslao na dodatne pretrage. Ne, nisam mogla podnijeti da mi i drugo dijete završi u bolnici. 
   Taj trenutak u meni je nešta puklo, skupila sam svu preostalu snagu i krenula u borbu za svoju djecu. Sljedećih dana izmjenjivali su se strepnja i nada, suze i tek pokoji osmjeh jer je malenoj bilo bolje, a onda glas doktora koji govori da se hitno ide na liječenje u Njemačku. Nismo se stigli ni upitati kako ćemo to ostvariti, a već su nam pomogli dobri ljudi, neki financijski, a neki lijepom riječju ili pismom, koja su nam davala snagu da sve ovo prebrodimo.  
   Opet razdvojenost. Suprug i sin odlaze, a mi ostajemo. Potekli su potoci suza i ni sama ne znam odakle više. Njemačka je donjela dobre i loše vijesti, ali to je već neka druga priča.
   Svi ovi događaji našu obitelj su učinili još jačom i povezanijom, a ljubav i zajedništvo među nama jače je nego ikad. Uživamo u svakom zajedničkom trenutku, u zagrljaju, u igri, u priči za laku noć, u molitvi, u šetnji i izletu, u vrtićkoj i školskoj priredbi. Ne znamo što nosi sutra, ali smo sigurni da što god to bilo, lijepo ili ružno, mi ćemo to proživjeti zajedno, jer jedno je sigurno - zajedno smo jači!
   Ljubica
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
 Klinfo.hr 

Zajedno smo jači

<para>Sve ovisi o tome na kojoj strani stoji promatrač, na početku ili na kraju vremenske crte odgoja djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majka sam jednog 19-godišnjaka, 16-godišnjaka i jedne 15-godišnjakinje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moju su djecu odmalena smatrali krasnom djecom, u školi su se uvijek isticali i bili primjer drugima, posebno moj prvorođenac.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Unatoč svojoj visokoj stručnoj spremi dugo vremena sam bila na burzi rada, ali mogu reći da mi nije žao jer sam to vrijeme posvetila svojoj djeci i bila im uvijek na raspolaganju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda prije sedam godina, ukazala se prilika za preseljenje u metropolu i početak radnog odnosa. Iako mi je bilo prilično teško napraviti tako drastičan korak i iz poznate provincijske sredine doći u nepoznato, a k tome još djeci priuštiti takav šok: mijenjanje škole, gradski način života, no preselili smo se i ja sam ubrzo počela raditi...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No manje više, sve je proteklo bezbolno, nije se odrazilo na ocjene u školi i činilo mi se da je sve gotovo idelano. Najstariji sin je završio gimnaziju na glasu i bez problema upisao fakultet, iako ni za jedan nije imao poseban interes.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I tada je sve krenulo niz strminu. Počelo je njegovo nezadovoljstvo, pružanje otpora, noćno nespavanje, spavanje do podne, odlazak na predavanje kad se sjeti i td. Mene, a i supruga nije po cijeli dan bilo doma, a uvečer kad bismo bili doma bili smo preumorni da pokušamo probijati zidove koje je gradio oko sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najgore od svega je što sam se osjećala bespomoćno da bilo što popravim. Ni kritike i svakodnevne prodike kako je fakultet važan za njegovu daljnju budućnost nisu  bile djelotvorne. Čak, naprotiv, sad sa vremenskim odmakom vidim i da su odmagale. Jednostavno sam osjećala kako se udaljava od mene. Suprug  se nije previše mješao jer je smatrao da je dečko dovoljno odrastao i da mu se ne treba soliti pamet što raditi. Mlađa djeca su na svu sreću bila OK i nisu mi zadavala veće glavobolje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za vrijeme zimskih ispitnih rokova kriza je kulminirala, ispiti su se približavali, a knjiga je tako malo bila u rukama. Znala sam da odustaje od faksa iako to nije riječima iskazao. Komunikacija s njim je bila katastrofalna, a sve njegove riječi upućene meni su bile „Šuti“ i „Živciraš me“. Psihički sam i ja bila na izmaku snaga, bolilo me je što se predaje bez borbe i non-stop sam nasrtala prodikama. S druge strane, bilo je prisutno i ono malograđansko. Što će drugi reći, zar onaj njen odlikaš prekida fakultet?  Tjedan dva sam lijegala u krevet i potiho plakala, mada znam da su moju žalost osjećali ostali članovi obitelji. Nije ju bilo moguće sakriti, bila sam kao duh.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Razmišljajući svakodnevno o  mom „problemu“, uplašila sam se za zdravlje svog djeteta i spoznala koliko je bitno da mi se djete vrati, da mi se može povjeriti, a ne da sve što ga tišti drži u sebi. Uostalom, pa imam ja i drugu djecu. Učinila sam napor da promjenim istinski svoj stav, ne samo rječima nego ono iz dubine srca kako bih popravila naš odnos. Fakultet više nisam spominjala, a svi moji dobronamjerni savjeti svodili su se na kućne obveze i pospremanje sobe. Mic po mic osjećam da je barijera među nama manja, i sretna sam što su moja djeca živa i nadam se zdrava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A fakulteti..., mladi su i život je pred njima, a ako bude volje - može se završiti i tri.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Ljiljana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pronašla sam načina da srušim barijere koje je sin stavio među nas Ja sam jedna od mama sa već poduljim stažom u roditeljstvu. Nekima će se razdoblje od 19 godina činiti možda stvarno  dugo, a nekima  i ne baš tako. Sve ovisi o tome na kojoj strani stoji promatrač, na početku ili na kraju vremenske crte odgoja djece.
   Majka sam jednog 19-godišnjaka, 16-godišnjaka i jedne 15-godišnjakinje.
   Moju su djecu odmalena smatrali krasnom djecom, u školi su se uvijek isticali i bili primjer drugima, posebno moj prvorođenac.
   Unatoč svojoj visokoj stručnoj spremi dugo vremena sam bila na burzi rada, ali mogu reći da mi nije žao jer sam to vrijeme posvetila svojoj djeci i bila im uvijek na raspolaganju.
   I onda prije sedam godina, ukazala se prilika za preseljenje u metropolu i početak radnog odnosa. Iako mi je bilo prilično teško napraviti tako drastičan korak i iz poznate provincijske sredine doći u nepoznato, a k tome još djeci priuštiti takav šok: mijenjanje škole, gradski način života, no preselili smo se i ja sam ubrzo počela raditi...
   No manje više, sve je proteklo bezbolno, nije se odrazilo na ocjene u školi i činilo mi se da je sve gotovo idelano. Najstariji sin je završio gimnaziju na glasu i bez problema upisao fakultet, iako ni za jedan nije imao poseban interes.
   I tada je sve krenulo niz strminu. Počelo je njegovo nezadovoljstvo, pružanje otpora, noćno nespavanje, spavanje do podne, odlazak na predavanje kad se sjeti i td. Mene, a i supruga nije po cijeli dan bilo doma, a uvečer kad bismo bili doma bili smo preumorni da pokušamo probijati zidove koje je gradio oko sebe.
   Najgore od svega je što sam se osjećala bespomoćno da bilo što popravim. Ni kritike i svakodnevne prodike kako je fakultet važan za njegovu daljnju budućnost nisu  bile djelotvorne. Čak, naprotiv, sad sa vremenskim odmakom vidim i da su odmagale. Jednostavno sam osjećala kako se udaljava od mene. Suprug  se nije previše mješao jer je smatrao da je dečko dovoljno odrastao i da mu se ne treba soliti pamet što raditi. Mlađa djeca su na svu sreću bila OK i nisu mi zadavala veće glavobolje. 
   Za vrijeme zimskih ispitnih rokova kriza je kulminirala, ispiti su se približavali, a knjiga je tako malo bila u rukama. Znala sam da odustaje od faksa iako to nije riječima iskazao. Komunikacija s njim je bila katastrofalna, a sve njegove riječi upućene meni su bile „Šuti“ i „Živciraš me“. Psihički sam i ja bila na izmaku snaga, bolilo me je što se predaje bez borbe i non-stop sam nasrtala prodikama. S druge strane, bilo je prisutno i ono malograđansko. Što će drugi reći, zar onaj njen odlikaš prekida fakultet?  Tjedan dva sam lijegala u krevet i potiho plakala, mada znam da su moju žalost osjećali ostali članovi obitelji. Nije ju bilo moguće sakriti, bila sam kao duh.
   Razmišljajući svakodnevno o  mom „problemu“, uplašila sam se za zdravlje svog djeteta i spoznala koliko je bitno da mi se djete vrati, da mi se može povjeriti, a ne da sve što ga tišti drži u sebi. Uostalom, pa imam ja i drugu djecu. Učinila sam napor da promjenim istinski svoj stav, ne samo rječima nego ono iz dubine srca kako bih popravila naš odnos. Fakultet više nisam spominjala, a svi moji dobronamjerni savjeti svodili su se na kućne obveze i pospremanje sobe. Mic po mic osjećam da je barijera među nama manja, i sretna sam što su moja djeca živa i nadam se zdrava.
   A fakulteti..., mladi su i život je pred njima, a ako bude volje - može se završiti i tri.  
   Mama Ljiljana
   
 Klinfo.hr 

Pronašla sam načina da srušim barijere koje je sin stavio među nas

<para>Zvala sam odmah svoju “joker zovi” prijateljicu po pitanju trudnoće, a ona me smirila da se to beba namješta, da mi je termin brzo i da ću vjerojatno kroz koji dan roditi, ali ne baš odmah. Kaže ona: "kad počnu trudovi znat ćeš ih prepoznati..."<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ostatak jutra sam bezbrižno šetala po Jarunu, ali popodne sam za svaku sigurnost svom dragom nakuhala graha za 4 dana i opeglala košulje za cijeli tjedan...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osjećala sam se dobro sve do navečer. On je sutra imao neki važan sastanak u drugom gradu i trebao se buditi u 5 ujutro. Oko ponoći me probudilo neko stezanje. Šta je sad? Nije jako bolilo, i mislila sam proći će. Za petnaestak minuta opet. Pa opet i opet. Nije bolilo i uz disanje je sve bilo ok. Nisam ga htjela budit, jer kažem, ima važan sastanak, a ovo sigurno nisu trudovi, rekla je frendica da to jaaaaaaaaako boli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Do 5 ujutro već su bili na desetak minuta i on se začudio zašto sam ja budna i gledam u sat. Obećao je da će pokušati doći doma što prije, a da ja na kontrolu, koja je bila zakazana u 11 sati tog dana, ipak odem malo ranije. Još sam ostala u krevetu koji sat, a trudovi su bili češći. Ali jednako bezbolni. Pokušala sam nešto pojesti, ali knedla u grlu kao pred ispit, nije puštala da išta uđe. A nisam ni večerala jučer.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Oko 9.30 počela sam se spremati za kontrolu. U kadi sam se tresla „ko Mexico“, nisam znala od čega je to. Uputih se u Petrovu. Putem do tamo imala sam još 2-3 truda, koje sam uspješno savladala negdje na semaforima, te između gasa i kočnice. Ponedjeljkom ujutro oko 10 je teško naći parking u centru Zagreba, pa sam oko 45 minuta periodično vozila i disala pokušavajući ubaciti negdje svog limenog ljubimca. Ali za vraga, nigdje mjesta. Ubacila sam se negdje, gdje je bilo opasno za pauka, ali bar se mogao vidjeti s prozora ambulante - ako vidim da pauk stigne, potrčat ću ga spasiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>E sad sam bila sigurna, Petrova je tu, ako se i nešto događa doktorica je blizu. Uredno sam dočekala svoj red za pregled, trudovi su bili na nekih 6 minuta, ali neću preko reda, da se ne ljute ženice tamo. Sestra me na vaganju čudno pogledavala i rekla da sam joj nekako blijeda. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Da? Nisam cijelu noć spavala ni jela skoro evo 24 sata. Doktorica me pita kako sam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ma dobro, nešto me steže...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Steže? Otvoreni ste 8 cm. Idete u rađaonu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ko? Ja??? Nije još termin, nisam ponjela ni torbu koja je spremljena već mjesec dana... nema mi muža, on ima važan sastanak danas, ako bi mi to mogli malo odgodit...Doktorica je neumoljiva, smatra da moram ići u rađaonu. Sad i odmah!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Do prijemne ambulante idem sama, nije to daleko - 5 minuta od ambulante. Zovem muža na telefon i plačem... Ne dragi, ne boli me, ali ja sam sama! Sama samcata!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U prijemnoj ambulanti dvije tete veselo čavrljaju, ne želim ih prekidati, nije pristojno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Recite gospođo?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Pa, ja sam došla roditi. Kaže doktorica da sam otvorena 8 cm.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sestra se odmah dala na iscrpno uzimanje podataka o meni i osobno me odvela do sljedećeg punkta - predrađaone, cijelim putem me tješeći da će sve biti u redu i da sam jako hrabra za prvorotkinju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dali su mi neku svoju zelenu robu, a moje sve su uzeli i rekli da će to biti negdje dolje na porti, pa ako mi netko dođe, da to uzme. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Idemo dalje. Sljedila je donja frizurica i klistir. Ah, klistir! Dakle, da nije bilo sve popraćeno tim trudovima i disanjima, i cijelom tugom što sam sama na svijetu, to bi vjerovatno bilo za snimiti film... Preintimno je da pišem o tome, ali samo ću reći da je otišla cijela rola wc papira. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sad slijedi uzimanje anamneze, koje je popraćeno mojim stalnim disanjem, jer trudovi su sad jako česti, čak ih i osjećam. Molila sam ih da me ne legnu još, da bih ja malo šetala, ali sestra je neumoljiva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Moramo vas pregledati!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>OK, legla sam, kaže ona 9 cm. Nema dizanja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Neću se dizati, ali molit ću vas jednu uslugicu. Dajte pogledajte tu kroz prozor da li je još uvijek jedna siva Mazda parkirana ili ju je dignuo pauk?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Žena se šokirala!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mirno sam ležala, izmjenjivali su se raznorazni gledatelji, smješkam se svima, i tu i tamo nekoga zamolim da provjeri auto. Čudim se da nisu pozvali psihijatra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U jednom trenu došla je jedna sestra i rekla da je muž pred vratima, ali da ga je poslala da se malo prošeta, jer neću ja još roditi... Neka šeta jadan, sigurno je gladan i umoran...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon nekog vremena i dalje me samo malo boli, kad u sobu ulazi neki doktor sa velikim kopljem u ruci, koplje na vrhu ima oštricu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- A šta ćete vi s tim?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Probit ću vam vodenjak, da malo brže idu trudovi!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- S tim??? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nisam se mogla braniti, ali to stvarno ništa nisam osjetila. Sam ubod koplja ne, ali nakon toga trudovi su izmakli mojoj kontroli. Dolazili su odasvuda, slijeva, s desna, od poda i stropa, nisam ih više mogla kontrolirati disanjem, a ja ne volim kad izgubim kontrolu. Šta se događa? Bojim se da ću eksplodirati!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Sestroooooo!!!!!!!!! Eksplodirat ću!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Nećete još - 9 cm i dalje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dakle sve je bilo dobro dok nije došao onaj kopljanik, ako dođe opet, čut će me...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U još nekoliko navrata sam vikala da ću eksplodirati i nekako mi je postalo nebitno jel' pauk digao auto, što će dragi jesti ovaj tjedan i da li su košulje dobro ispeglane. Bila sam umorna, gladna i žedna, a nikoga da namoči spužvu i doda mi malo tekućine...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odjednom se pojavila ona. Svjetlo na kraju tunela. Moja doktorica. Rekla je<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- SAD ĆEMO VAM POMOĆI!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hoćete? Stvarno? Izvadit ćete ovu bombu?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Namjestili su me, više me ništa nije bolilo, jer ONA će mi pomoći. Obećala je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zatvorila je vrata i rekla:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ako budete surađivali učas smo gotovi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Napravit ću sve što treba!!!!! I više od toga!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>TIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIISKAJ i nakon 2 truda samo sam čula plač moje bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dobili ste prekrasnu curicu, čula sam glas doktorice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila je čudna, tamnoputa, frčkave kose, širokog korijena nosa i punih usana. Izgledala je kao crnkinja! Šta će mi dragi reć? Uvijek sam mislila da ću djetetu kad se rodi brojit prstiće i provjeravati je li sve u redu, da je neću prestat ljubiti, ali ja nisam imala više snage nego samo za jedan slabašni osmjeh.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Doktorica mi je dodala mobitel i nazvala sam dragog da mu kažem da smo dobili baš ono što smo htjeli, curicu, i samo sam čula jecanje s druge strane. Nazvala sam još neke ljude jer nitko nije ni znao da sam uopće i otišla u rodilište.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon šivanja koje je bilo malo bolnije iskustvo, i ponovnog susreta sa svojom curicom, koja je sad već malo izbljedila, doktorica je predložila da mi daju jednu infuziju jer je očito da ja nemam više ni atoma snage. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad je to isteklo, krenuli smo prema sobi. U hodniku je čekao ON. Oči su mu bile suzne i samo je rekao:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ljubavi, izgledaš predivno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pomislila sam da ako meni i nisu zvali psihijatra da njemu sigurno hoće, ali je on ponovio da tako lijepa nisam bila ni na vjenčanju..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- ??? pa zašto sam se ja taj dan vjenčanja šminkala, sređivala frizuru, nokte, solarij... njemu sam ovako najljepša!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ostatak priče je predivan. Traje već 6 i pol godina i zove se Dora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Ivana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kako je malena Dora uranila i iznenadila mamu i tatu? Ujutro, 10 dana prije termina primjetila sam malo krvi i odmah se uspaničarila. Zvala sam odmah svoju “joker zovi” prijateljicu po pitanju trudnoće, a ona me smirila da se to beba namješta, da mi je termin brzo i da ću vjerojatno kroz koji dan roditi, ali ne baš odmah. Kaže ona: "kad počnu trudovi znat ćeš ih prepoznati..."
   Ostatak jutra sam bezbrižno šetala po Jarunu, ali popodne sam za svaku sigurnost svom dragom nakuhala graha za 4 dana i opeglala košulje za cijeli tjedan...Osjećala sam se dobro sve do navečer. On je sutra imao neki važan sastanak u drugom gradu i trebao se buditi u 5 ujutro. Oko ponoći me probudilo neko stezanje. Šta je sad? Nije jako bolilo, i mislila sam proći će. Za petnaestak minuta opet. Pa opet i opet. Nije bolilo i uz disanje je sve bilo ok. Nisam ga htjela budit, jer kažem, ima važan sastanak, a ovo sigurno nisu trudovi, rekla je frendica da to jaaaaaaaaako boli.
   Do 5 ujutro već su bili na desetak minuta i on se začudio zašto sam ja budna i gledam u sat. Obećao je da će pokušati doći doma što prije, a da ja na kontrolu, koja je bila zakazana u 11 sati tog dana, ipak odem malo ranije. Još sam ostala u krevetu koji sat, a trudovi su bili češći. Ali jednako bezbolni. Pokušala sam nešto pojesti, ali knedla u grlu kao pred ispit, nije puštala da išta uđe. A nisam ni večerala jučer.
   Oko 9.30 počela sam se spremati za kontrolu. U kadi sam se tresla „ko Mexico“, nisam znala od čega je to. Uputih se u Petrovu. Putem do tamo imala sam još 2-3 truda, koje sam uspješno savladala negdje na semaforima, te između gasa i kočnice. Ponedjeljkom ujutro oko 10 je teško naći parking u centru Zagreba, pa sam oko 45 minuta periodično vozila i disala pokušavajući ubaciti negdje svog limenog ljubimca. Ali za vraga, nigdje mjesta. Ubacila sam se negdje, gdje je bilo opasno za pauka, ali bar se mogao vidjeti s prozora ambulante - ako vidim da pauk stigne, potrčat ću ga spasiti.
   E sad sam bila sigurna, Petrova je tu, ako se i nešto događa doktorica je blizu. Uredno sam dočekala svoj red za pregled, trudovi su bili na nekih 6 minuta, ali neću preko reda, da se ne ljute ženice tamo. Sestra me na vaganju čudno pogledavala i rekla da sam joj nekako blijeda. 
   Da? Nisam cijelu noć spavala ni jela skoro evo 24 sata. Doktorica me pita kako sam.- Ma dobro, nešto me steže...- Steže? Otvoreni ste 8 cm. Idete u rađaonu!- Ko? Ja??? Nije još termin, nisam ponjela ni torbu koja je spremljena već mjesec dana... nema mi muža, on ima važan sastanak danas, ako bi mi to mogli malo odgodit...Doktorica je neumoljiva, smatra da moram ići u rađaonu. Sad i odmah!
   Do prijemne ambulante idem sama, nije to daleko - 5 minuta od ambulante. Zovem muža na telefon i plačem... Ne dragi, ne boli me, ali ja sam sama! Sama samcata!
   U prijemnoj ambulanti dvije tete veselo čavrljaju, ne želim ih prekidati, nije pristojno.- Recite gospođo?- Pa, ja sam došla roditi. Kaže doktorica da sam otvorena 8 cm.Sestra se odmah dala na iscrpno uzimanje podataka o meni i osobno me odvela do sljedećeg punkta - predrađaone, cijelim putem me tješeći da će sve biti u redu i da sam jako hrabra za prvorotkinju.
   Dali su mi neku svoju zelenu robu, a moje sve su uzeli i rekli da će to biti negdje dolje na porti, pa ako mi netko dođe, da to uzme. Idemo dalje. Sljedila je donja frizurica i klistir. Ah, klistir! Dakle, da nije bilo sve popraćeno tim trudovima i disanjima, i cijelom tugom što sam sama na svijetu, to bi vjerovatno bilo za snimiti film... Preintimno je da pišem o tome, ali samo ću reći da je otišla cijela rola wc papira. 
   Sad slijedi uzimanje anamneze, koje je popraćeno mojim stalnim disanjem, jer trudovi su sad jako česti, čak ih i osjećam. Molila sam ih da me ne legnu još, da bih ja malo šetala, ali sestra je neumoljiva.- Moramo vas pregledati!OK, legla sam, kaže ona 9 cm. Nema dizanja. - Neću se dizati, ali molit ću vas jednu uslugicu. Dajte pogledajte tu kroz prozor da li je još uvijek jedna siva Mazda parkirana ili ju je dignuo pauk?
   Žena se šokirala!
   Mirno sam ležala, izmjenjivali su se raznorazni gledatelji, smješkam se svima, i tu i tamo nekoga zamolim da provjeri auto. Čudim se da nisu pozvali psihijatra.
   U jednom trenu došla je jedna sestra i rekla da je muž pred vratima, ali da ga je poslala da se malo prošeta, jer neću ja još roditi... Neka šeta jadan, sigurno je gladan i umoran...
   Nakon nekog vremena i dalje me samo malo boli, kad u sobu ulazi neki doktor sa velikim kopljem u ruci, koplje na vrhu ima oštricu.- A šta ćete vi s tim?- Probit ću vam vodenjak, da malo brže idu trudovi!- S tim??? Nisam se mogla braniti, ali to stvarno ništa nisam osjetila. Sam ubod koplja ne, ali nakon toga trudovi su izmakli mojoj kontroli. Dolazili su odasvuda, slijeva, s desna, od poda i stropa, nisam ih više mogla kontrolirati disanjem, a ja ne volim kad izgubim kontrolu. Šta se događa? Bojim se da ću eksplodirati!- Sestroooooo!!!!!!!!! Eksplodirat ću!- Nećete još - 9 cm i dalje.
   Dakle sve je bilo dobro dok nije došao onaj kopljanik, ako dođe opet, čut će me...
   U još nekoliko navrata sam vikala da ću eksplodirati i nekako mi je postalo nebitno jel' pauk digao auto, što će dragi jesti ovaj tjedan i da li su košulje dobro ispeglane. Bila sam umorna, gladna i žedna, a nikoga da namoči spužvu i doda mi malo tekućine...Odjednom se pojavila ona. Svjetlo na kraju tunela. Moja doktorica. Rekla je- SAD ĆEMO VAM POMOĆI!Hoćete? Stvarno? Izvadit ćete ovu bombu?
   Namjestili su me, više me ništa nije bolilo, jer ONA će mi pomoći. Obećala je.Zatvorila je vrata i rekla:- Ako budete surađivali učas smo gotovi.- Napravit ću sve što treba!!!!! I više od toga!
   TIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIISKAJ i nakon 2 truda samo sam čula plač moje bebe.
   Dobili ste prekrasnu curicu, čula sam glas doktorice.
   Bila je čudna, tamnoputa, frčkave kose, širokog korijena nosa i punih usana. Izgledala je kao crnkinja! Šta će mi dragi reć? Uvijek sam mislila da ću djetetu kad se rodi brojit prstiće i provjeravati je li sve u redu, da je neću prestat ljubiti, ali ja nisam imala više snage nego samo za jedan slabašni osmjeh.
   Doktorica mi je dodala mobitel i nazvala sam dragog da mu kažem da smo dobili baš ono što smo htjeli, curicu, i samo sam čula jecanje s druge strane. Nazvala sam još neke ljude jer nitko nije ni znao da sam uopće i otišla u rodilište.Nakon šivanja koje je bilo malo bolnije iskustvo, i ponovnog susreta sa svojom curicom, koja je sad već malo izbljedila, doktorica je predložila da mi daju jednu infuziju jer je očito da ja nemam više ni atoma snage. Kad je to isteklo, krenuli smo prema sobi. U hodniku je čekao ON. Oči su mu bile suzne i samo je rekao:- Ljubavi, izgledaš predivno!
   Pomislila sam da ako meni i nisu zvali psihijatra da njemu sigurno hoće, ali je on ponovio da tako lijepa nisam bila ni na vjenčanju..- ??? pa zašto sam se ja taj dan vjenčanja šminkala, sređivala frizuru, nokte, solarij... njemu sam ovako najljepša!
   Ostatak priče je predivan. Traje već 6 i pol godina i zove se Dora.
   
   Mama Ivana
   
 Klinfo.hr 

Kako je malena Dora uranila i iznenadila mamu i tatu?

<para> Bake, tetke i drugi im govore kako je sve to prerano, a ja im uvijek govorim kako sam svojoj kćeri Ivoni počela čitati već sa nekih mjesec dana. Uzela sam suprugove stare slikovnice s puno teksta i čitala joj kad je bila budna i kad sam je imala u naručju. To su mi jedne od najljepših uspomena jer je bila tako mirna i sigurna. Promatrala me sa zanimanjem i slušala moj glas. Vjerojatno je zato danas kao četverogodišnjakinja prava ovisnica o slikovnicama. Nikad niti jednu nije potrgala, sa osam mjeseci je počela na poklon od baka dobivati slikovnice sa mekim stranicama i uvijek ih je čuvala kao najveće blago koje postoji na ovom svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drugom djetetu nisam stigla čitati u tolikoj mjeri pa je do 12 mjeseci imao otprilike 5 omiljenih slikovnica i samo je njih htio čitati. No ubrzo smo mi cure veliku ljubav prema knjizi prenijele i malom Vidu. Danas u prosjeku pročitamo  desetak slikovnica dnevno, a uz to moji klinci često sami uzmu u ruke slikovnice i listaju ih kada ja nešto radim. Možda je i suvišno reći da se u knjižnici osjećaju kao ribe u vodi; imamo dvije iskaznice (za dječji i odjel za odrasle), ali u 99 % slučajeva posuđujemo 6 slikovnica na dječjem odjelu i ništa u odjelu za odrasle.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>KAKO DOĆI DO SLIKOVNICA BEZ PUNO IZDATAKA?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najjeftiniji način za doći do prekrasnih slikovnica je potražiti stare slikovnice na tavanima, podrumima i sličnim mjestima gdje bi se one mogle skrivati. Ako ne budete imali sreće i ne pronađete gotovo ništa uvijek postoje knjižnice u kojima možete pronaći pregršt slikovnica, a postoje i Internet stranice poput aukcije.hr, njuškalo.hr i slične str. na kojima možete pronaći nove i rabljene slikovnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mnogi dječji odjeli knjižnica i čitaonica imaju i organizirane igraonice za djecu svih uzrasta pa i tu pogodnost možete iskoristiti učlanjenjem. Tako se vaše dijete može družiti s drugom djecom svog uzrasta, ali isto tako i sa mlađom i starijom djecom što će za neke mališane biti jedno sasvim novo iskustvo. Isto tako ćete i vi vjerojatno upoznati druge roditelje s kojima ćete razmijeniti svoja iskustva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>JOŠ PONEŠTO O SLIKOVNICAMA<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što se tiče kvalitete slikovnica to je jedna od tema o kojima je dosta nezahvalno pisati. Neke slikovnice koje se nama čine super kvalitetne i dobre za našu djecu oni jednostavno neće niti pogledati ili će ubrzo izgubiti zanimanje, a opet neke od onih koje bi najradije bacili u smeće ili poklonili nekome će vaša djeca htjeti čitati još i još i još.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pružite priliku svakoj slikovnici jer djeca funkcioniraju na malo drugačiji način nego mi odrasli. Isto tako nemojte se ustručavati čitati vašem djetetu slikovnice u kojima se pojavljuju neki strašni likovi (primjerice vuk u Crvenkapici) jer djeca te stvari doživljavaju na sasvim drugačiji način. Ako vam se čini da ih te slikovnice uznemiravaju ostavite ih malo po strani i pokušajte opet za nekoliko mjeseci ili kad će vam se činiti da su djeca spremnija za njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Popisom slikovnica koje možete pronaći u kategorijama na <ulink url="http://3mame.com/?cat=1">3mame.com</ulink> a koje smo mi pročitali pokušat ću vam pomoći u odabiru slikovnica za vašu djecu. No moram napomenuti da postoji mogućnost da ćete o nekoj slikovnici imati drugačije mišljenje. Po mom dosadašnjem iskustvu na neke se slikovnice jednostavno ne isplati trošiti vrijeme, a neke su „must have“ u svijetu slikovnica i bila bi velika šteta ne pročitati ih. Velika većina se ipak nalazi u onoj zlatnoj sredini o kojoj mnogi imaju različito mišljenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za kraj ovog uvoda, i nadam se početka našeg druženja, željela bih s Vama podijeliti svoje najdragocjenije iskustvo. Čitanjem slikovnica djeci stvaramo i svaki put ponovo obnavljamo jedan predivan odnos pun bliskosti, sigurnosti i ljubavi. Pokušajte, vjerujte da nećete požaliti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina</para>

Čitati djetetu ili gdje se skrivaju dobre slikovnice? Često se susrećem sa majkama koje nisu sigurne kada početi čitati svojoj djeci.  Bake, tetke i drugi im govore kako je sve to prerano, a ja im uvijek govorim kako sam svojoj kćeri Ivoni počela čitati već sa nekih mjesec dana. Uzela sam suprugove stare slikovnice s puno teksta i čitala joj kad je bila budna i kad sam je imala u naručju. To su mi jedne od najljepših uspomena jer je bila tako mirna i sigurna. Promatrala me sa zanimanjem i slušala moj glas. Vjerojatno je zato danas kao četverogodišnjakinja prava ovisnica o slikovnicama. Nikad niti jednu nije potrgala, sa osam mjeseci je počela na poklon od baka dobivati slikovnice sa mekim stranicama i uvijek ih je čuvala kao najveće blago koje postoji na ovom svijetu.
   Drugom djetetu nisam stigla čitati u tolikoj mjeri pa je do 12 mjeseci imao otprilike 5 omiljenih slikovnica i samo je njih htio čitati. No ubrzo smo mi cure veliku ljubav prema knjizi prenijele i malom Vidu. Danas u prosjeku pročitamo  desetak slikovnica dnevno, a uz to moji klinci često sami uzmu u ruke slikovnice i listaju ih kada ja nešto radim. Možda je i suvišno reći da se u knjižnici osjećaju kao ribe u vodi; imamo dvije iskaznice (za dječji i odjel za odrasle), ali u 99 % slučajeva posuđujemo 6 slikovnica na dječjem odjelu i ništa u odjelu za odrasle.
   KAKO DOĆI DO SLIKOVNICA BEZ PUNO IZDATAKA?
   Najjeftiniji način za doći do prekrasnih slikovnica je potražiti stare slikovnice na tavanima, podrumima i sličnim mjestima gdje bi se one mogle skrivati. Ako ne budete imali sreće i ne pronađete gotovo ništa uvijek postoje knjižnice u kojima možete pronaći pregršt slikovnica, a postoje i Internet stranice poput aukcije.hr, njuškalo.hr i slične str. na kojima možete pronaći nove i rabljene slikovnice.
   Mnogi dječji odjeli knjižnica i čitaonica imaju i organizirane igraonice za djecu svih uzrasta pa i tu pogodnost možete iskoristiti učlanjenjem. Tako se vaše dijete može družiti s drugom djecom svog uzrasta, ali isto tako i sa mlađom i starijom djecom što će za neke mališane biti jedno sasvim novo iskustvo. Isto tako ćete i vi vjerojatno upoznati druge roditelje s kojima ćete razmijeniti svoja iskustva.
   JOŠ PONEŠTO O SLIKOVNICAMA
   Što se tiče kvalitete slikovnica to je jedna od tema o kojima je dosta nezahvalno pisati. Neke slikovnice koje se nama čine super kvalitetne i dobre za našu djecu oni jednostavno neće niti pogledati ili će ubrzo izgubiti zanimanje, a opet neke od onih koje bi najradije bacili u smeće ili poklonili nekome će vaša djeca htjeti čitati još i još i još.
   Pružite priliku svakoj slikovnici jer djeca funkcioniraju na malo drugačiji način nego mi odrasli. Isto tako nemojte se ustručavati čitati vašem djetetu slikovnice u kojima se pojavljuju neki strašni likovi (primjerice vuk u Crvenkapici) jer djeca te stvari doživljavaju na sasvim drugačiji način. Ako vam se čini da ih te slikovnice uznemiravaju ostavite ih malo po strani i pokušajte opet za nekoliko mjeseci ili kad će vam se činiti da su djeca spremnija za njih.
   Popisom slikovnica koje možete pronaći u kategorijama na 3mame.com a koje smo mi pročitali pokušat ću vam pomoći u odabiru slikovnica za vašu djecu. No moram napomenuti da postoji mogućnost da ćete o nekoj slikovnici imati drugačije mišljenje. Po mom dosadašnjem iskustvu na neke se slikovnice jednostavno ne isplati trošiti vrijeme, a neke su „must have“ u svijetu slikovnica i bila bi velika šteta ne pročitati ih. Velika većina se ipak nalazi u onoj zlatnoj sredini o kojoj mnogi imaju različito mišljenje.
   Za kraj ovog uvoda, i nadam se početka našeg druženja, željela bih s Vama podijeliti svoje najdragocjenije iskustvo. Čitanjem slikovnica djeci stvaramo i svaki put ponovo obnavljamo jedan predivan odnos pun bliskosti, sigurnosti i ljubavi. Pokušajte, vjerujte da nećete požaliti.
   Mama Karolina Klinfo.hr 

Čitati djetetu ili gdje se skrivaju dobre slikovnice?

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ova prekrasna slikovnica prikazat će vam Božić kakav je nekad bio.. Vjerujte mi na riječ kad kažem da će ova slikovnica unijeti toplinu u dječja, ali i u vaša srca. Nekima će pak (kao i meni) donijeti i koju suzicu u oko.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Glavni lik je djevojčica Đurđica. Đurđici su tri godine i to baš negdje oko Božića. No Đurđica svima govori da ima devet godina. Devet ima i ruku i nogu. Baš voli broj devet. U igri uvijek ima devetoro djece, a ta su djeca zapravo cjepanice koje sluškinja svako malo dođe i baci u peć. Zbog toga je mala mamica drvenih bebica jako žalosna. Jer najveće joj je veselje brinuti se o svojih devetoro djevojčica koje sve redom imaju prekrasna imena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za ovaj Božić mama i tata odlučuju Đurđici u Zagrebu kupiti lutku pod bor. Kako li će malena i skromna djevojčica reagirati na ovaj prekrasan poklon saznajte u slikovnici.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Slikovnica je neobična i prekrasna. Po meni može poslužiti kao prekrasan dar za Božić, a možete je pak i posuditi u obližnjoj knjižnici. Ovo je prava božićna slikovnica u punom smislu te riječi i nemojte je propustiti pročitati svojim mališanima. Cijena koju sam pronašla na Internetu je 56,05 kn.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o dječjim slikovnicama, knjigama, bajkama i pričama potražite kod <ulink url="http://3mame.com/?cat=1">3mame</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<mediaobject>
   <imageobject>
      <imagedata fileref="https://klinfortlhr/modules/mod_chit_chat/data/bozicni_dar_3mame.jpg"/>
   </imageobject>
</mediaobject>

Dječja čitaonica: BOŽIĆNI DAR – Mato Lovrak Mozaik knjiga, 2009. god., tvrdi uvez, 34 str.  Ova prekrasna slikovnica prikazat će vam Božić kakav je nekad bio. Da bi zaista shvatili o čemu pričam morate pročitati ovu slikovnicu. 
   
   Ova prekrasna slikovnica prikazat će vam Božić kakav je nekad bio.. Vjerujte mi na riječ kad kažem da će ova slikovnica unijeti toplinu u dječja, ali i u vaša srca. Nekima će pak (kao i meni) donijeti i koju suzicu u oko.
   Glavni lik je djevojčica Đurđica. Đurđici su tri godine i to baš negdje oko Božića. No Đurđica svima govori da ima devet godina. Devet ima i ruku i nogu. Baš voli broj devet. U igri uvijek ima devetoro djece, a ta su djeca zapravo cjepanice koje sluškinja svako malo dođe i baci u peć. Zbog toga je mala mamica drvenih bebica jako žalosna. Jer najveće joj je veselje brinuti se o svojih devetoro djevojčica koje sve redom imaju prekrasna imena.
   Za ovaj Božić mama i tata odlučuju Đurđici u Zagrebu kupiti lutku pod bor. Kako li će malena i skromna djevojčica reagirati na ovaj prekrasan poklon saznajte u slikovnici.
   Slikovnica je neobična i prekrasna. Po meni može poslužiti kao prekrasan dar za Božić, a možete je pak i posuditi u obližnjoj knjižnici. Ovo je prava božićna slikovnica u punom smislu te riječi i nemojte je propustiti pročitati svojim mališanima. Cijena koju sam pronašla na Internetu je 56,05 kn.
   Mama Karolina 
   Više o dječjim slikovnicama, knjigama, bajkama i pričama potražite kod 3mame.


   
      
   
 Klinfo.hr 

Dječja čitaonica: BOŽIĆNI DAR – Mato Lovrak

<para>Imam 43 godine i sina koji je nedavno napunio 21 godinu. Student je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bez imalo pristranosti, moram priznati da je dobro "dijete", prijatelj na kojeg se možeš osloniti, odgovoran student, mladi čovjek koji se bavi sportom i zaljubljenik je u fotografiju i da ne nabrajam u beskonačnost. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pomislit ćete da pišem ovaj tekst kako bi ga hvalila, a vjerujte mi, uvijek to izbjegavam i ne volim taj običaj kod drugih majki i baka. Tim pohvalama samo želim pokazati da moji savjeti mogu pomoći i drugim majkama u njihovom nastojanju da im dijete jednog dana bude zadovoljan, odgovoran i samostalan mladi čovjek. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Našeg smo sina uvijek ohrabrivali i podržavali u svemu za što je pokazivao interes. Nastojali smo mu pružiti toplinu i sigurnost unutar naše male obitelji. Pokazali smo mu da, bez obzira što se dogodi, uvijek može računati na nas. Vjerujte mi, to nije uvijek bilo lako. Jednom nam se prije spavanja pohvalio kako se najbolje sakrio dok su se igrali skrivača i kako ga nitko nije mogao pronaći. Znate li gdje se sakrio? U bunar. To su Vam oni bunari koji imaju odozgo malu kučicu s vratima, a unutra postoji kameni podest na koji se može staviti kanta za vodu. Nikad to neću zaboraviti. Polako smo mu objašnjavali kako je to moglo biti opasno i da to mjesto nije dobro za sakrivanje. Nakon što je zaspao, suprug i ja sjedili smo za stolom bez riječi do jutra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za vrijeme osnovne i srednje škole uvijek smo mu govorili da nisu važne ocjene, već znanje. Da je jako lijepo puno znati, da je poseban doživljaj pročitati knjigu ili pogledati film, a onda možemo svi zajedno pričati o radnji, likovima, scenama i da treba biti tolerantan prema različitom mišljenju, stavu. Općenito tolerantan prema različitosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nismo ga nikad sputavali, nismo ga gušili zabranama, ucjenama, a ni zaštitnički vezivali uz sebe. Veoma je važno da ga nikad nismo isključivali iz događaja unutar obitelji. Uvijek je znao sve pojedinosti ako bismo imali bilo kakve probleme. Nikad mu nismo tajili našu financijsku situaciju. Znao je uvijek za što imamo, a za što nemamo novca i da kad želimo kupiti nešto skupo, trebamo svi zajedno štedjeti. Mislim da je to bio ispravan način i da se vrijeme može vratiti unatrag ponovo bi sve učinili isto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Volite svoju djeci i dajte im slobodu i izazov ali nikad nemojte zaboraviti da je Vaše dijete od prvog dana čovjek potpuno različit od Vas i da nije tu kako bi ispunio Vaše snove i postigao ono što Vi niste mogli ili uspjeli postići.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> Srdačni pozdravi od mame Goge.</para>

Kako smo odgojili sina - zadovoljnog, odgovornog i samostalnog mladog čovjeka? Dragi svi Vi koji ste okruženi djecom, svojom ili tuđom, svejedno,vidim da Vam pišu samo mlađe mame pa sam se teško odlučila svoja razmišljanja podijeliti s Vama. Imam 43 godine i sina koji je nedavno napunio 21 godinu. Student je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bez imalo pristranosti, moram priznati da je dobro "dijete", prijatelj na kojeg se možeš osloniti, odgovoran student, mladi čovjek koji se bavi sportom i zaljubljenik je u fotografiju i da ne nabrajam u beskonačnost. 
   Pomislit ćete da pišem ovaj tekst kako bi ga hvalila, a vjerujte mi, uvijek to izbjegavam i ne volim taj običaj kod drugih majki i baka. Tim pohvalama samo želim pokazati da moji savjeti mogu pomoći i drugim majkama u njihovom nastojanju da im dijete jednog dana bude zadovoljan, odgovoran i samostalan mladi čovjek. 
   Našeg smo sina uvijek ohrabrivali i podržavali u svemu za što je pokazivao interes. Nastojali smo mu pružiti toplinu i sigurnost unutar naše male obitelji. Pokazali smo mu da, bez obzira što se dogodi, uvijek može računati na nas. Vjerujte mi, to nije uvijek bilo lako. Jednom nam se prije spavanja pohvalio kako se najbolje sakrio dok su se igrali skrivača i kako ga nitko nije mogao pronaći. Znate li gdje se sakrio? U bunar. To su Vam oni bunari koji imaju odozgo malu kučicu s vratima, a unutra postoji kameni podest na koji se može staviti kanta za vodu. Nikad to neću zaboraviti. Polako smo mu objašnjavali kako je to moglo biti opasno i da to mjesto nije dobro za sakrivanje. Nakon što je zaspao, suprug i ja sjedili smo za stolom bez riječi do jutra.
   Za vrijeme osnovne i srednje škole uvijek smo mu govorili da nisu važne ocjene, već znanje. Da je jako lijepo puno znati, da je poseban doživljaj pročitati knjigu ili pogledati film, a onda možemo svi zajedno pričati o radnji, likovima, scenama i da treba biti tolerantan prema različitom mišljenju, stavu. Općenito tolerantan prema različitosti.
   Nismo ga nikad sputavali, nismo ga gušili zabranama, ucjenama, a ni zaštitnički vezivali uz sebe. Veoma je važno da ga nikad nismo isključivali iz događaja unutar obitelji. Uvijek je znao sve pojedinosti ako bismo imali bilo kakve probleme. Nikad mu nismo tajili našu financijsku situaciju. Znao je uvijek za što imamo, a za što nemamo novca i da kad želimo kupiti nešto skupo, trebamo svi zajedno štedjeti. Mislim da je to bio ispravan način i da se vrijeme može vratiti unatrag ponovo bi sve učinili isto.
   Volite svoju djeci i dajte im slobodu i izazov ali nikad nemojte zaboraviti da je Vaše dijete od prvog dana čovjek potpuno različit od Vas i da nije tu kako bi ispunio Vaše snove i postigao ono što Vi niste mogli ili uspjeli postići.
    Srdačni pozdravi od mame Goge. Klinfo.hr 

Kako smo odgojili sina - zadovoljnog, odgovornog i samostalnog mladog čovjeka?

<para>Kada razmišljam o njima trojima, bez obzira što je bilo užasnih stvari (prvo dvoje sam ostavila roditeljima da se maknem od nasilnog muža i ne završim u “crnoj kronici”, bili smo gladni, selili se 7 puta u Zagrebu (podstanari smo)) itd., na usnama mi uvijek titra osmijeh jer su svo troje djeca kakvu svaki roditelj samo poželjeti može. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mada su potpuno različitih karaktera, imaju prekrasne pozitivne osobine i velika srca. U odgoju sam se kao i svaki roditelj susretala s milijun problema i pitanja, ali sve smo rješavali prilično glatko. Zadnje informacije na kojima sam bila kod razrednice mog sina (17 godina) je bio takav da sam skoro pukla od ponosa. Rekla mi je da ne moram više dolaziti, da s njim nema nikakvih problema i da je primjer dobrog ponašanja drugima. Srednja kćer (15 godina) je uspjela svoje dvije frednice odgovoriti od uzimanja trave uvjeravajući ih koliko je to loše. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najmlađa kćer? Prepuna smisla za humor s kojim nas nasmijava do suza svaki dan. Evo najsvežiji primjeri: Ja spremam po tuđim kućama i dolazim doma prije neki dan kasno i vidim da nitko nije spremao kupaonu (inače ju djeca spremaju kad stignu, kao i sve ostalo u kući) i dok malena i ja peremo zube pokazujem joj kako je lavabo prljav te da li ona zna da ja spremam u tuđim kućama i vidim kako je sve čisto i da mi malo smeta kad vidim da kod nas nije. Pitam ju što ona misli o tome? Sunce moje medeno mi odgovara : “Mislim da trebaš dati otkaz pa ne bi vidjela kako je u drugim kućama”. Održala mi je lekciju o tome što je važno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Još svježiji primjer sinoć u kupaoni. Skidam se, a malena izlazi. Molim ju da ne otvara sada vrata da ne bi naišao njen brat, da me ne vidi golu. "A kako ja mogu?", pita ona. "Zato što si žensko", odgovaram. "Znači ni tata te ne može vidjeti golu?", pita malena. "Ne", odgovaram ja, "tata može, već me je vidio". A ona će na to: "I, je li se jako smijao?????"<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Patricija ide u drugi razred. U razredu imaju dječaka koji je nasilan (majka ga je napustila, je li nasilje onda čudno?). Onda ga druga djeca vrijeđaju i tada je još gore. Jednom im je svima moja kćer rekla: "Zamislite kako biste se vi osjećali da vas je mama ostavila? Pustite ga na miru, pa će i ona vas".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uz našu djecu svaki je dan lijep. Ako postoji reinkarnacija, ja sam vjerojatno nešto jako dobro napravila u prošlom životu kada sam zaslužila ovakvu djecu. Naučili su živjeti skromno, ne traže puno, vide da nemamo. Na moru nisu nikada bili. Ne idemo nigdje, jedva pokrivamo troškove hrane i režija, ali smo jako sretna obitelj. Moj suprug je prihvatio prvo dvoje djece kao da su njegovi. Ja sam mu jako zahvalna na tome, a i oni su, i pokazuju mu to svaki dan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ponosna mama Marijana Šimunić Raič iz Zagreba<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Skromni smo i nemamo puno, ali sretna smo obitelj i jako se volimo Imam troje djece. Dvoje iz prvog braka i treće u ovom. Kada razmišljam o njima trojima, bez obzira što je bilo užasnih stvari (prvo dvoje sam ostavila roditeljima da se maknem od nasilnog muža i ne završim u “crnoj kronici”, bili smo gladni, selili se 7 puta u Zagrebu (podstanari smo)) itd., na usnama mi uvijek titra osmijeh jer su svo troje djeca kakvu svaki roditelj samo poželjeti može. 
   Mada su potpuno različitih karaktera, imaju prekrasne pozitivne osobine i velika srca. U odgoju sam se kao i svaki roditelj susretala s milijun problema i pitanja, ali sve smo rješavali prilično glatko. Zadnje informacije na kojima sam bila kod razrednice mog sina (17 godina) je bio takav da sam skoro pukla od ponosa. Rekla mi je da ne moram više dolaziti, da s njim nema nikakvih problema i da je primjer dobrog ponašanja drugima. Srednja kćer (15 godina) je uspjela svoje dvije frednice odgovoriti od uzimanja trave uvjeravajući ih koliko je to loše. 
   Najmlađa kćer? Prepuna smisla za humor s kojim nas nasmijava do suza svaki dan. Evo najsvežiji primjeri: Ja spremam po tuđim kućama i dolazim doma prije neki dan kasno i vidim da nitko nije spremao kupaonu (inače ju djeca spremaju kad stignu, kao i sve ostalo u kući) i dok malena i ja peremo zube pokazujem joj kako je lavabo prljav te da li ona zna da ja spremam u tuđim kućama i vidim kako je sve čisto i da mi malo smeta kad vidim da kod nas nije. Pitam ju što ona misli o tome? Sunce moje medeno mi odgovara : “Mislim da trebaš dati otkaz pa ne bi vidjela kako je u drugim kućama”. Održala mi je lekciju o tome što je važno.
   Još svježiji primjer sinoć u kupaoni. Skidam se, a malena izlazi. Molim ju da ne otvara sada vrata da ne bi naišao njen brat, da me ne vidi golu. "A kako ja mogu?", pita ona. "Zato što si žensko", odgovaram. "Znači ni tata te ne može vidjeti golu?", pita malena. "Ne", odgovaram ja, "tata može, već me je vidio". A ona će na to: "I, je li se jako smijao?????" Patricija ide u drugi razred. U razredu imaju dječaka koji je nasilan (majka ga je napustila, je li nasilje onda čudno?). Onda ga druga djeca vrijeđaju i tada je još gore. Jednom im je svima moja kćer rekla: "Zamislite kako biste se vi osjećali da vas je mama ostavila? Pustite ga na miru, pa će i ona vas".
   Uz našu djecu svaki je dan lijep. Ako postoji reinkarnacija, ja sam vjerojatno nešto jako dobro napravila u prošlom životu kada sam zaslužila ovakvu djecu. Naučili su živjeti skromno, ne traže puno, vide da nemamo. Na moru nisu nikada bili. Ne idemo nigdje, jedva pokrivamo troškove hrane i režija, ali smo jako sretna obitelj. Moj suprug je prihvatio prvo dvoje djece kao da su njegovi. Ja sam mu jako zahvalna na tome, a i oni su, i pokazuju mu to svaki dan.
   ponosna mama Marijana Šimunić Raič iz Zagreba
   (FOTO: Ilustracija)
   
 Klinfo.hr 

Skromni smo i nemamo puno, ali sretna smo obitelj i jako se volimo

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne znam kako može biti odjednom tako konzervativna (a svi znamo kroz što sve je prošla, a i još uvijek prolazi), i zar misli da će njena djeca biti skroz drugačija od nje same?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislim možda budu, ali nema garancija. To što je tako konzervativna i stroga neće spriječiti da joj se kćer jednog dana otme njezinom nadzoru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Želim da moja djeca probaju sve i svašta, da imaju mjesta da izraze tko su i da nađu sebe. Ne želim da budem stroga na način da bi to izgubili. Htjela bi i da su znatiželjne kao što su sada, i da nastave, i sve je to ok. Ono što sam shvatila da trebaju neke granice u osnovnim stvarima koje su za njihovo zdravlje bitne, koje nisam forsirala do sada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Starija gleda tv i filmove, i zna napamet cijele fraze iz filmova i hrpu stvari koje ne bi vidjela da nije gledala tv. To smatram pozitivnim, Isto tako i sa kompjuterom, iako ne zna čitati odlično se služi intuicijom i surfa po svojim stranicama i igra bez ikakve naše pomoći. Mi naravno nadgledavamo što radi, da smo u toku. Ali nije previše zainteresirana ni kompjuterom ni tv-om, više voli da se igra sa nekim svojim igračkicama i svojim prijateljicama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svaka igračka dobije svoju ulogu i onda radi predstavice s njima. To joj je za sada glavna okupacija. Moj problem je što joj popustim previše tako da dobije previše, i uz upornost joj popustim što nikako ne bi smijela. Ne volim kad idemo u shopping i traži po sto stvari, to me jako smeta, a takva je sada. Ali ja sam i zato kriva, jer sam joj to dozvoljavala. Sve treba biti umjereno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Baš smo imali roditeljski u vrtiću gdje se neki roditelji zalažu da djeca ne smiju jesti kolače za rođendan. To mi je pretjerivanje, svakako da nije dobro previše slatkiša za djecu, ali za rođendane im možeš dozvoliti malo slavlja. U svemu je najvažnija mjera, a to je i najteže postići..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marija<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

U svemu je najvažnija mjera, a to je i najteže postići... Gledala sam neki dan intervju sa Madonnom, kad sam dobila inspiraciju da vam pošaljem ovo pismo.. inače obožavam ju slušati, no moram priznati da ostavlja dojam izgubljene osobe. 
   Ne znam kako može biti odjednom tako konzervativna (a svi znamo kroz što sve je prošla, a i još uvijek prolazi), i zar misli da će njena djeca biti skroz drugačija od nje same?Mislim možda budu, ali nema garancija. To što je tako konzervativna i stroga neće spriječiti da joj se kćer jednog dana otme njezinom nadzoru.
   Želim da moja djeca probaju sve i svašta, da imaju mjesta da izraze tko su i da nađu sebe. Ne želim da budem stroga na način da bi to izgubili. Htjela bi i da su znatiželjne kao što su sada, i da nastave, i sve je to ok. Ono što sam shvatila da trebaju neke granice u osnovnim stvarima koje su za njihovo zdravlje bitne, koje nisam forsirala do sada.
   Starija gleda tv i filmove, i zna napamet cijele fraze iz filmova i hrpu stvari koje ne bi vidjela da nije gledala tv. To smatram pozitivnim, Isto tako i sa kompjuterom, iako ne zna čitati odlično se služi intuicijom i surfa po svojim stranicama i igra bez ikakve naše pomoći. Mi naravno nadgledavamo što radi, da smo u toku. Ali nije previše zainteresirana ni kompjuterom ni tv-om, više voli da se igra sa nekim svojim igračkicama i svojim prijateljicama. 
   Svaka igračka dobije svoju ulogu i onda radi predstavice s njima. To joj je za sada glavna okupacija. Moj problem je što joj popustim previše tako da dobije previše, i uz upornost joj popustim što nikako ne bi smijela. Ne volim kad idemo u shopping i traži po sto stvari, to me jako smeta, a takva je sada. Ali ja sam i zato kriva, jer sam joj to dozvoljavala. Sve treba biti umjereno. 
   Baš smo imali roditeljski u vrtiću gdje se neki roditelji zalažu da djeca ne smiju jesti kolače za rođendan. To mi je pretjerivanje, svakako da nije dobro previše slatkiša za djecu, ali za rođendane im možeš dozvoliti malo slavlja. U svemu je najvažnija mjera, a to je i najteže postići..
   Mama Marija
   
 Klinfo.hr 

U svemu je najvažnija mjera, a to je i najteže postići...

<para>Pogotovo nakon jednog posjeta liječnici koja mi je rekla da zbog moje debljine (koja nije tako drastična kako zvuči) nikad neću moći postati majkom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Izašla sam iz ambulante uplakana, sjela sam na klupu i samo plakala. S 20 godina je to bilo. Sad imam 24 godine, u planu je i svadba, i nemam još uvijek dijete. Ali svu svoju ljubav i pažnju poklanjam djeci: volontirala sam u dječjem domu, a već godinama volontiram u izviđačima gdje sam voditeljica malenima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prekrasno mi je s njima. Ponekad je teško, ponekad pomislim kako mi je dosta svega toga, znaju me jako naljutiti, ne toliko maleni koliko njihovi roditelji, jer roditelji su odgovorni, a onda i ja... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iako je jako teško ponekad raditi s djecom, meni je to iznimna čast i zadovoljstvo. I uvijek kad se vratim kući nakon našeg izviđačkog sastanka – osjećam neku toplinu i sreću u srcu... Ma to su djeca! Jedva čekaam da jedno svoje primim u ruke... to preslatko malo biće... i prije par godina, još dok sam bila srednjoškolka, pročitala sam sve moguće zakone o posvajanju djece i obećala sam samoj sebi kako ću jednog dana posvojiti barem jedno dijete. Kako ću uljepšati život barem jednom prekrasnom biću... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Volim ih, stvarno ih volim... I da mi se ne znam što dogodi, da sam najtužnija na svijetu – dajte mi dijete u ruke, i ja ću biti sretna...osmijeh će mi se vratiti na lice... dijete je svemoguće, vjerujte mi...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Buduća mama Tamara<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Jedva čekam da primim svoje dijete u ruke Iako oduvijek obožavam djecu, nekako je u meni stalno prisutan strah da jednog dana neću moći imati vlastitu djecu. Pogotovo nakon jednog posjeta liječnici koja mi je rekla da zbog moje debljine (koja nije tako drastična kako zvuči) nikad neću moći postati majkom. 
   Izašla sam iz ambulante uplakana, sjela sam na klupu i samo plakala. S 20 godina je to bilo. Sad imam 24 godine, u planu je i svadba, i nemam još uvijek dijete. Ali svu svoju ljubav i pažnju poklanjam djeci: volontirala sam u dječjem domu, a već godinama volontiram u izviđačima gdje sam voditeljica malenima. Prekrasno mi je s njima. Ponekad je teško, ponekad pomislim kako mi je dosta svega toga, znaju me jako naljutiti, ne toliko maleni koliko njihovi roditelji, jer roditelji su odgovorni, a onda i ja... 
   Iako je jako teško ponekad raditi s djecom, meni je to iznimna čast i zadovoljstvo. I uvijek kad se vratim kući nakon našeg izviđačkog sastanka – osjećam neku toplinu i sreću u srcu... Ma to su djeca! Jedva čekaam da jedno svoje primim u ruke... to preslatko malo biće... i prije par godina, još dok sam bila srednjoškolka, pročitala sam sve moguće zakone o posvajanju djece i obećala sam samoj sebi kako ću jednog dana posvojiti barem jedno dijete. Kako ću uljepšati život barem jednom prekrasnom biću... 
   Volim ih, stvarno ih volim... I da mi se ne znam što dogodi, da sam najtužnija na svijetu – dajte mi dijete u ruke, i ja ću biti sretna...osmijeh će mi se vratiti na lice... dijete je svemoguće, vjerujte mi...
   Buduća mama Tamara
   (FOTO: Ilustracija)
   
   
 Klinfo.hr 

Jedva čekam da primim svoje dijete u ruke

<para> S tim riječima se moja sedmogodišnja kćer obratila meni, nakon što je otrčala čitav kilometar 19. Turopoljske trke. </para>
<para>S riječima potpore sam joj objasnila kako je bitno da je trčala i došla do cilja te da cilj trke nije samo dobiti medalju. Misli li malena da je mama odmah počela medalje osvajati? Ne... Medalje su počele dolaziti nakon godina treniranja i discipline te želje za pobjedom. Ali... </para>
<para>Moja uloga mame, osim zagrljaja, potpore i liječenja eventualne upale mišića, je i uvjeravanje da maltene predzadnje mjesto u utrci ne znači potop. </para>
<para>Moja kćerka nije sportski tip. Svjesna sam toga već godinama. Ne voli puno hodati, ne voli trčati i ne voli voziti bicikl. Jednostavno je takva i takvom sam ju prihvatila. Kad je prije oko dva tjedna došla doma iz škole s odlukom da će sudjelovati na predstojećoj trki, skoro pa da me nije herc čopio. Ona će trčati?! Pa i bicikl ne vozi jer joj se ne daju okretat pedale, a sad će trčati? </para>
<para>Dakako, nisam joj pokazala svoje čudenje. Nisam ju niti odgovarala od trčanja. Podržala sam ju u toj njezinoj volji pomalo strahujući kako će to izgledtia. Nije to mala stvar. Barem ne za nju. </para>
<para>Kako se bližio dan trke, sve me više bilo strah dok je mala bila zagrizla i držala se svoje zamisli. I... svoju zamisao je i ostvarila. Pojavili smo se danas u 08:30 u Velikoj Gorici na zakazanom mjestu. Nestrpljivo i drhtajući, onako kao grančice neke tužne vrbe, vijorili smo se na vjetru koji je nemilice šibao po nama. Nismo očekivali takav doček. Ali nema predaje. Trka još malo pa što nije bila počela. Na rasporedu su prvo bili startali dječaci 1. i 2. razreda, pa onda djevojčice. </para>
<para>Nakon samog starta dječaka, djevojčice su spremno ali i pomalo plaho bile zauzele svoja mjesta na startu. Dok su čekale da se hrabri dječaci vrate, vidljivo su se pokušavale utopliti dok su im zubići mliječni, ali i trajni, cvokotali. Nije bilo lako nama roditeljima to gledati ali zna se da se trči bez jakni, u trenirci i šuškavcu ili prsluku...</para>
<para>Djevojčice su napokon startale u 09:10. Moja mala je u samom startu pala iz prednjeg reda u sredinu jer, neuka što se samih trka tiče, nije osoba koja će se izgurati za što bolju poziciju, za prednost. Nije vična natjecanju. Trka se vodila po stadionu (jedan krug) te je završavala opet na startu. Nakon par minuta su počele stizati prve djevojčice. Sa zebnjom sam gledala gdje li je moja...</para>
<para>Znala sam da ne voli trčati. Svakim sekundama više su dolazile preostale djevojčice.. Moje još nije bilo. Kadli, ugledala sam ju. Iza nje su bile, čini mi se, još dvije, ali to nije bilo bitno. Bitno je bilo da je moja kćerka istrčala cijeli kilometar i došla do cilja. To je za svaku pohvalu! </para>
<para>Moram Vam sada priznati da mi je oko bilo zasuzilo. I to od ponosa! </para>
<para>Svoju djevojčicu smo dočekali na kraju tunela. Izbezumljena od trčanja i crvenog nosića ali i obraščića, dezorijentirano je prišla. "Hoću li dobiti medalju?", upitala je. "Medalju će dobiti prva tri mjesta", dobila je odgovor od nas, iako smo poslije čuli da će medalje dobiti prvih deset pristiglih, "Ali dobit ćeš dobiti Diplomu za sudjelovanje sigurno", objasnila sam joj. </para>
<para>"Mama, zašto ja neću dobiti medalju a ti ih imaš puno na zidu kod bake?". I sada.. Medalja nije bitna. Volja je ta koja se traži i koja se cijeni. To je moja zadaća naučiti kćerkicu. </para>
<para>Mama Lorena</para>

Moja zadaća je naučiti kćerkicu da je važno truditi se i stići na cilj, bez obzira na nagradu 19. Turopoljska trka 2011. Nije važno pobijediti. Važno je sudjelovati i to nije klišej. "Mama, zašto ja neću dobiti medalju, a ti ih imaš puno na zidu kod bake?".  S tim riječima se moja sedmogodišnja kćer obratila meni, nakon što je otrčala čitav kilometar 19. Turopoljske trke. 
S riječima potpore sam joj objasnila kako je bitno da je trčala i došla do cilja te da cilj trke nije samo dobiti medalju. Misli li malena da je mama odmah počela medalje osvajati? Ne... Medalje su počele dolaziti nakon godina treniranja i discipline te želje za pobjedom. Ali... 
Moja uloga mame, osim zagrljaja, potpore i liječenja eventualne upale mišića, je i uvjeravanje da maltene predzadnje mjesto u utrci ne znači potop. 
Moja kćerka nije sportski tip. Svjesna sam toga već godinama. Ne voli puno hodati, ne voli trčati i ne voli voziti bicikl. Jednostavno je takva i takvom sam ju prihvatila. Kad je prije oko dva tjedna došla doma iz škole s odlukom da će sudjelovati na predstojećoj trki, skoro pa da me nije herc čopio. Ona će trčati?! Pa i bicikl ne vozi jer joj se ne daju okretat pedale, a sad će trčati? 
Dakako, nisam joj pokazala svoje čudenje. Nisam ju niti odgovarala od trčanja. Podržala sam ju u toj njezinoj volji pomalo strahujući kako će to izgledtia. Nije to mala stvar. Barem ne za nju. 
Kako se bližio dan trke, sve me više bilo strah dok je mala bila zagrizla i držala se svoje zamisli. I... svoju zamisao je i ostvarila. Pojavili smo se danas u 08:30 u Velikoj Gorici na zakazanom mjestu. Nestrpljivo i drhtajući, onako kao grančice neke tužne vrbe, vijorili smo se na vjetru koji je nemilice šibao po nama. Nismo očekivali takav doček. Ali nema predaje. Trka još malo pa što nije bila počela. Na rasporedu su prvo bili startali dječaci 1. i 2. razreda, pa onda djevojčice. 
Nakon samog starta dječaka, djevojčice su spremno ali i pomalo plaho bile zauzele svoja mjesta na startu. Dok su čekale da se hrabri dječaci vrate, vidljivo su se pokušavale utopliti dok su im zubići mliječni, ali i trajni, cvokotali. Nije bilo lako nama roditeljima to gledati ali zna se da se trči bez jakni, u trenirci i šuškavcu ili prsluku...
Djevojčice su napokon startale u 09:10. Moja mala je u samom startu pala iz prednjeg reda u sredinu jer, neuka što se samih trka tiče, nije osoba koja će se izgurati za što bolju poziciju, za prednost. Nije vična natjecanju. Trka se vodila po stadionu (jedan krug) te je završavala opet na startu. Nakon par minuta su počele stizati prve djevojčice. Sa zebnjom sam gledala gdje li je moja...
Znala sam da ne voli trčati. Svakim sekundama više su dolazile preostale djevojčice.. Moje još nije bilo. Kadli, ugledala sam ju. Iza nje su bile, čini mi se, još dvije, ali to nije bilo bitno. Bitno je bilo da je moja kćerka istrčala cijeli kilometar i došla do cilja. To je za svaku pohvalu! 
Moram Vam sada priznati da mi je oko bilo zasuzilo. I to od ponosa! 
Svoju djevojčicu smo dočekali na kraju tunela. Izbezumljena od trčanja i crvenog nosića ali i obraščića, dezorijentirano je prišla. "Hoću li dobiti medalju?", upitala je. "Medalju će dobiti prva tri mjesta", dobila je odgovor od nas, iako smo poslije čuli da će medalje dobiti prvih deset pristiglih, "Ali dobit ćeš dobiti Diplomu za sudjelovanje sigurno", objasnila sam joj. 
"Mama, zašto ja neću dobiti medalju a ti ih imaš puno na zidu kod bake?". I sada.. Medalja nije bitna. Volja je ta koja se traži i koja se cijeni. To je moja zadaća naučiti kćerkicu. 
Mama Lorena Klinfo.hr 

Moja zadaća je naučiti kćerkicu da je važno truditi se i stići na cilj, bez obzira na nagradu

<para> Cijelo jutro raspravljamo o tome kojoj mami pokloniti vikend u Spa&amp;Golf Resortu Sveti Martin za njezinu cijelu obitelj, a kao nagradu za poslani tekst. Svi su tekstovi divni na svoj način i sve ćemo ih zauvijek čuvati u svojoj arhivi i na portalu, a vikend odmor odlučili smo pokloniti mami Mihaeli Petrović iz Osijeka i njezinoj obitelji. Zašto?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Možda je na prvu loptu neobično da se Mihaela odlučila na simpatičan način napisati nam iskustvo u ime svog sinčića Petra, no nakon prvotne dragosti koja nas je obuzela kod čitanja teksta, shvatili smo da su rečenice u njemu puno više od samo pokušaja da se pogode misli voljenog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kroz priču o začeću, trudnoći i porodu, mama Mihaela otkriva nam s koliko ljubavi i nježnosti njezin suprug i ona pristupaju svome sinu i koliko mu pažnje i zaštite pružaju, dok ga istovremeno tretiraju kao individuu, kao osobnost za sebe koja zna izraziti svoje osjećaje i čija će se mišljenja i emocije uvažavati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drugim riječima, ono što smo iščitali iz pisma malog Petra, jako puno govori o njegovoj mami i načinu na koji ga ona doživljava od prvog dana kada je saznala da će ga roditi, o načinu na koji ga odgaja i o vrijednostima i vještinama koje mu želi usaditi, a to su: suosjećanje za druge, briga za članove obitelji, zdravo iskazivanje misli i emocija te samostalnost u svladavanju životnih izazova.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obitelji Petrović želimo ugodan vikend u Medimurju, a ostalima se zahvaljujemo od srca na sudjelovanju u ovoj našoj akciji te vas pozivamo da nam i dalje pišete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>"Pa dobro jutro mama!?". Pametna je ta moja mama (ima čak i fakultet završen) ali joj je trebalo više od mjesec dana da skuži da sam tu...Napravila je nekakav test i sad tata skače po stanu i gladi me. Ljubi mamin stomak...mmm..fino, baš mi godi. Već je on mene puno puta zaglio ali toga nije bio ni svjestan. I mama je sretna i uzbuđena, ali pomalo zabrinuta i zbunjena...Ne brini mama...bit će sve u redu...Tu sam!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mama ide danas na nekakvu kontrolu, kaže da će kada bude 100% sigurna da je sve u redu javiti bakama i didama. Ne brini mama, sve je u redu...tu sam ti ja!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je danas posebno sretna, svi joj nešto čestitaju i grle je a ona ponosno pokazuje nekakvu slikicu. Nisam siguran ali mislim da sam ja na njoj! Nadam se da sam dobro ispao!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana mama jede puno voća...mmm fino...i često me šeta! Baš mi godi svježi zrak!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>...joj mami je jutros ponovno muka. Vjerojatno zato što previše skakućem, probat ću se suzdržati...no možda joj ni ona kobinacija sinoć kobasice i čokoladna torta nije baš bila dobitna!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama mi je danas zabrinuta, pokušava to skriti ali primjetim ja sve! Stalno se pogledava u stomak i govori "nadam se da ovi na poslu neće još skužiti dok mi ne produže ugovor!".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je danas tužna. Ne znam još točno zašto, nije mi baš jasno. Šef na poslu joj je čestitao što je trudna a nije se ni veselila, vjerojatno što joj je dao nekakvu knjižicu! Ne brini tu sam ja...sve će biti u redu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moji mama i tata su baš super! Stalno me miluju i maze..Puno ih volim!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana mama ponosno pokazuje svoju bušu. Smišljaju nekakvo ime. Pokušavam im reći da se ja već zovem PETAR, ali nema veze ovako mi je zanimljivije, nek se igraju pogađanja!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj djed je pravi genijalac!!!Napokon je bar on shvatio kako se zovem! On mi je baš fora i stavarno to mislim, ne kažem samo zbog čokolade i keksa što mi redovito ostavlja tamo gore u regalu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mama ovih dana cvijeta. Sva je uzbuđena i kupuje robicu...ne znam baš za onaj plavi bodić bit će na „knap“!!! Nisam siguran, skrivaju to od mene, ali mislim da sam već i krevetić dobio!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je nekakav tužan dan. Mama mi objašnjava da mi je umro djed. Tata je jako tužan. Žali što me djed nije niti vidio...Ne brini tata...tu je ...čuva me...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana sam posebno uzbuđen, jako sam narastao ali mogu reći da sam poprilično zgođušan! Imam i kosu samo frizura mi trenutno nije baš nešto...morat ću mamu kad izađem nagovoriti da me pod hitno vodi na šišanje!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No ima još nešto, nemam više mjesta kod mame u pupi...ne znam kako ćemo riješiti taj problem ali morat ćemo i to pod hitno! Nožni prst mi je skoro u ustima...nije baš najugodnije! Mami redovito udarcima objašnjavam, joj valjda će shvatiti!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jutros sam odlučio!!! IDEM  VAN! Probio sam čep i sad lupkam mamu da me brzo vodi najbolje kod doktora! Ako neće, ja ću sam izaći! Hoću napokon vidjeti onaj svoj, već spomenuti krevetić! Noćas želim spavati „KO ČOVJEK!!!".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je moja pravi heroj, rodila me bez pol muke...čujem da se tako u narodu kaže, sad me mazi ljubi i gladi...miriše mi glavicu...uff baš je fino...NAPOKON BITI U TVOME NARUČJU!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Idem sad upoznati tatu, nekakve sestre (ne znam čije su ali moje nisu!!!) nose me tati!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj dragi tata je upravo onakav kakvim sam ga zamišljao...K'o od stijene odvaljen, odvažan, hrabar, neustrašiv! Pravi macho tip! Gledam ga i on mene gleda. U krajičku oka kotrlja mu se suza...Porazio  sam ga! Ne brini tata napokon sam tu, volim  i ja tebe!!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada kada ovo pišem već sam veliki!!! Imam godinu i pol dana. Znam puno stvari: naprimjer koliko toliko samostalno jesti, hodati pjevati...za ples isto imam talenta! Uff kad se samo sjetim kad sam se tek rodio kako su me svi nosali i nunkali a zamislite šoka...sada MORAM SAM HODATI! (nisam im trebao tako rano pokazati da znam...I mama me svaki dan uči puno stvari, da tražim vode kad sam žedan, da pozdravim sa papa, da pokupim igračke u kutiju...taj mi posao baš i ne ide ali trudim se! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali mogu vam reći da sam na kraju krajeva vrlo zadovoljan njome, ništa ne brinem, jer ona je uvijek bila i bit će tu kraj mene i za mene!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Petar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Petar i njegova mama Mihaela)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pismo mojoj dragoj mami! - NAGRAĐENI TEKST Drage, mame, tete, bake i čitateljice... i ovog puta stavili ste nas na sto muka.  Cijelo jutro raspravljamo o tome kojoj mami pokloniti vikend u Spa&amp;Golf Resortu Sveti Martin za njezinu cijelu obitelj, a kao nagradu za poslani tekst. Svi su tekstovi divni na svoj način i sve ćemo ih zauvijek čuvati u svojoj arhivi i na portalu, a vikend odmor odlučili smo pokloniti mami Mihaeli Petrović iz Osijeka i njezinoj obitelji. Zašto?
   Možda je na prvu loptu neobično da se Mihaela odlučila na simpatičan način napisati nam iskustvo u ime svog sinčića Petra, no nakon prvotne dragosti koja nas je obuzela kod čitanja teksta, shvatili smo da su rečenice u njemu puno više od samo pokušaja da se pogode misli voljenog djeteta.
   Kroz priču o začeću, trudnoći i porodu, mama Mihaela otkriva nam s koliko ljubavi i nježnosti njezin suprug i ona pristupaju svome sinu i koliko mu pažnje i zaštite pružaju, dok ga istovremeno tretiraju kao individuu, kao osobnost za sebe koja zna izraziti svoje osjećaje i čija će se mišljenja i emocije uvažavati. 
   Drugim riječima, ono što smo iščitali iz pisma malog Petra, jako puno govori o njegovoj mami i načinu na koji ga ona doživljava od prvog dana kada je saznala da će ga roditi, o načinu na koji ga odgaja i o vrijednostima i vještinama koje mu želi usaditi, a to su: suosjećanje za druge, briga za članove obitelji, zdravo iskazivanje misli i emocija te samostalnost u svladavanju životnih izazova.
   Obitelji Petrović želimo ugodan vikend u Medimurju, a ostalima se zahvaljujemo od srca na sudjelovanju u ovoj našoj akciji te vas pozivamo da nam i dalje pišete.
   
   "Pa dobro jutro mama!?". Pametna je ta moja mama (ima čak i fakultet završen) ali joj je trebalo više od mjesec dana da skuži da sam tu...Napravila je nekakav test i sad tata skače po stanu i gladi me. Ljubi mamin stomak...mmm..fino, baš mi godi. Već je on mene puno puta zaglio ali toga nije bio ni svjestan. I mama je sretna i uzbuđena, ali pomalo zabrinuta i zbunjena...Ne brini mama...bit će sve u redu...Tu sam!
   Moja mama ide danas na nekakvu kontrolu, kaže da će kada bude 100% sigurna da je sve u redu javiti bakama i didama. Ne brini mama, sve je u redu...tu sam ti ja!
   Mama je danas posebno sretna, svi joj nešto čestitaju i grle je a ona ponosno pokazuje nekakvu slikicu. Nisam siguran ali mislim da sam ja na njoj! Nadam se da sam dobro ispao!!!
   Ovih dana mama jede puno voća...mmm fino...i često me šeta! Baš mi godi svježi zrak!
   ...joj mami je jutros ponovno muka. Vjerojatno zato što previše skakućem, probat ću se suzdržati...no možda joj ni ona kobinacija sinoć kobasice i čokoladna torta nije baš bila dobitna!
   Mama mi je danas zabrinuta, pokušava to skriti ali primjetim ja sve! Stalno se pogledava u stomak i govori "nadam se da ovi na poslu neće još skužiti dok mi ne produže ugovor!".
   Mama je danas tužna. Ne znam još točno zašto, nije mi baš jasno. Šef na poslu joj je čestitao što je trudna a nije se ni veselila, vjerojatno što joj je dao nekakvu knjižicu! Ne brini tu sam ja...sve će biti u redu!
   Moji mama i tata su baš super! Stalno me miluju i maze..Puno ih volim!!!
   Ovih dana mama ponosno pokazuje svoju bušu. Smišljaju nekakvo ime. Pokušavam im reći da se ja već zovem PETAR, ali nema veze ovako mi je zanimljivije, nek se igraju pogađanja!
   Moj djed je pravi genijalac!!!Napokon je bar on shvatio kako se zovem! On mi je baš fora i stavarno to mislim, ne kažem samo zbog čokolade i keksa što mi redovito ostavlja tamo gore u regalu!
   Moja mama ovih dana cvijeta. Sva je uzbuđena i kupuje robicu...ne znam baš za onaj plavi bodić bit će na „knap“!!! Nisam siguran, skrivaju to od mene, ali mislim da sam već i krevetić dobio!
   Danas je nekakav tužan dan. Mama mi objašnjava da mi je umro djed. Tata je jako tužan. Žali što me djed nije niti vidio...Ne brini tata...tu je ...čuva me...
   Ovih dana sam posebno uzbuđen, jako sam narastao ali mogu reći da sam poprilično zgođušan! Imam i kosu samo frizura mi trenutno nije baš nešto...morat ću mamu kad izađem nagovoriti da me pod hitno vodi na šišanje!
   No ima još nešto, nemam više mjesta kod mame u pupi...ne znam kako ćemo riješiti taj problem ali morat ćemo i to pod hitno! Nožni prst mi je skoro u ustima...nije baš najugodnije! Mami redovito udarcima objašnjavam, joj valjda će shvatiti!
   Jutros sam odlučio!!! IDEM  VAN! Probio sam čep i sad lupkam mamu da me brzo vodi najbolje kod doktora! Ako neće, ja ću sam izaći! Hoću napokon vidjeti onaj svoj, već spomenuti krevetić! Noćas želim spavati „KO ČOVJEK!!!". Mama je moja pravi heroj, rodila me bez pol muke...čujem da se tako u narodu kaže, sad me mazi ljubi i gladi...miriše mi glavicu...uff baš je fino...NAPOKON BITI U TVOME NARUČJU!
   Idem sad upoznati tatu, nekakve sestre (ne znam čije su ali moje nisu!!!) nose me tati!
   Moj dragi tata je upravo onakav kakvim sam ga zamišljao...K'o od stijene odvaljen, odvažan, hrabar, neustrašiv! Pravi macho tip! Gledam ga i on mene gleda. U krajičku oka kotrlja mu se suza...Porazio  sam ga! Ne brini tata napokon sam tu, volim  i ja tebe!!!!
   Sada kada ovo pišem već sam veliki!!! Imam godinu i pol dana. Znam puno stvari: naprimjer koliko toliko samostalno jesti, hodati pjevati...za ples isto imam talenta! Uff kad se samo sjetim kad sam se tek rodio kako su me svi nosali i nunkali a zamislite šoka...sada MORAM SAM HODATI! (nisam im trebao tako rano pokazati da znam...I mama me svaki dan uči puno stvari, da tražim vode kad sam žedan, da pozdravim sa papa, da pokupim igračke u kutiju...taj mi posao baš i ne ide ali trudim se! 
   Ali mogu vam reći da sam na kraju krajeva vrlo zadovoljan njome, ništa ne brinem, jer ona je uvijek bila i bit će tu kraj mene i za mene! Petar
   (FOTO: Petar i njegova mama Mihaela)
   
 Klinfo.hr 

Pismo mojoj dragoj mami! - NAGRAĐENI TEKST

<para>Izgubljena između mijenjanja pelena, dešifriranja različitih vrsta plača, izabiranja organski uzgojene hrane i hvatanja tu i tamo kojeg sata sna, moram priznati da još uvijek nisam svjesna da sam Mama. Moram to napisati s velikim početnim M jer tko nema djecu, nema pojma, blage veze, pikomilimetar saznanja što to znači.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam ih 3..., a još hvatam one osnove za roditelje u panici! Stvaram ravnotežu između brige za ta 3 čuda i mene i supruga i cijelog svijeta. Jedan od mojih postulata je da samo mama koja je sretna sa sobom može tu sreću pružiti i svojoj djeci. Moj savjet je, drage mame, da njegujete sebe, da izbacite na vidjelo sve svoje brige jer smo sve tu negdje s istim nedoumicama, strahovima, pitanjima koji vrebaju na nas iz tog dječjeg svijeta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A oni, mislim na djecu, rađaju se super pametni, pametniji od nas. Znatiželjnim očima kopaju po svijetu i istražuju obrasce ponašanja, upijaju informacije kao najsofisticiranije računalo i izbacuju pred nama naše vlastite riječi i zaključke. Rađaju se tako pametni i snalažljivi, a mi smo tu da ih usmjerimo i oblikujemo u toj njihovoj krhkosti koja se rađa kada ih svijet dodirne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A sada, komadić mojeg iskustva kada sam bila trudna sa svojim trećim čudom (od milja tajfun!). Rekli su mi, prijatelji naravno, da nisam normalna. Kako ću sada imati vremena za sebe. I ne samo to. Zaboravili su me. Nisam više postojala za njih. Etiketirali su me kao Mamu alias Ona koja nema vremena već se bavi samo djecom. Pa kada sam se to ja promijenila u neku drugu osobu da me prijatelji (ne svi!) izostave iz svojih druženja i sa mnom pričaju malo rezervirano...kao, ona je sada mama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rekla sam im: Mama da, ali nisam Marsovac!!! Promijenila se jesam, ali na bolje (bar to ja mislim!!!) Imam više saznanja, iskustva, gledam neki širi svijet, dužu budućnost, cvjetiće, leptiriće, zvečke i more crtića (koje sam i prije voljela, ali sada ih aktivno pratim u društvu svoje djece), kao relikvije čuvam sve svoje stare stripove koje ću im jednog dana predati kao dotu od mene. Hej, ljudi, pa ja mogu sve svoje misli i ideje pretočiti njima (ako hoće dobro, ako ne, hajmo diskutirati o tome), naučit ih da vole putovati, pjevati, skakati na jednoj nozi, da poštuju svakoga i da uvijek nastoje biti sretni jer u svemu ima nečeg lijepog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U razdoblju kada sam mama, tj. od rođenja mog prvog tsunamija pa do zraka (kako bi moja djeca rekla) odnosno u beskonačnost, mogu si dopustiti pokoji emocionalniji ispad. Inače sarkastična po prirodi postala sam osoba s nešto sladunjavog humora...ah, ali i to je dio odrastanja...Zato, prijatelji, vratite se, možete od Mame puuuuuno toga naučiti kada skinete veo predrasuda i shvatite da imati jedno, dvoje, troje ili hrpu djece ne predstavlja kočnicu u životu već poticaj i da sve granice koje stvaramo nastaju i ruše se samo u našim glavama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mame, nedajte se! Naprijed zajedno za bolje sutra, za djecu koja su već velika i koja ne prestaju biti djeca i ne zaboravljaju da su bili djeca!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Monika<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija; sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

...iznenada troje!!! Ja sam mama...moram to nekoliko puta ponoviti jer mi još uvijek ne ide u glavu. Mama...mammmmaaa...maaaaaaaama... Izgubljena između mijenjanja pelena, dešifriranja različitih vrsta plača, izabiranja organski uzgojene hrane i hvatanja tu i tamo kojeg sata sna, moram priznati da još uvijek nisam svjesna da sam Mama. Moram to napisati s velikim početnim M jer tko nema djecu, nema pojma, blage veze, pikomilimetar saznanja što to znači.
   Imam ih 3..., a još hvatam one osnove za roditelje u panici! Stvaram ravnotežu između brige za ta 3 čuda i mene i supruga i cijelog svijeta. Jedan od mojih postulata je da samo mama koja je sretna sa sobom može tu sreću pružiti i svojoj djeci. Moj savjet je, drage mame, da njegujete sebe, da izbacite na vidjelo sve svoje brige jer smo sve tu negdje s istim nedoumicama, strahovima, pitanjima koji vrebaju na nas iz tog dječjeg svijeta. 
   A oni, mislim na djecu, rađaju se super pametni, pametniji od nas. Znatiželjnim očima kopaju po svijetu i istražuju obrasce ponašanja, upijaju informacije kao najsofisticiranije računalo i izbacuju pred nama naše vlastite riječi i zaključke. Rađaju se tako pametni i snalažljivi, a mi smo tu da ih usmjerimo i oblikujemo u toj njihovoj krhkosti koja se rađa kada ih svijet dodirne.
   A sada, komadić mojeg iskustva kada sam bila trudna sa svojim trećim čudom (od milja tajfun!). Rekli su mi, prijatelji naravno, da nisam normalna. Kako ću sada imati vremena za sebe. I ne samo to. Zaboravili su me. Nisam više postojala za njih. Etiketirali su me kao Mamu alias Ona koja nema vremena već se bavi samo djecom. Pa kada sam se to ja promijenila u neku drugu osobu da me prijatelji (ne svi!) izostave iz svojih druženja i sa mnom pričaju malo rezervirano...kao, ona je sada mama. 
   Rekla sam im: Mama da, ali nisam Marsovac!!! Promijenila se jesam, ali na bolje (bar to ja mislim!!!) Imam više saznanja, iskustva, gledam neki širi svijet, dužu budućnost, cvjetiće, leptiriće, zvečke i more crtića (koje sam i prije voljela, ali sada ih aktivno pratim u društvu svoje djece), kao relikvije čuvam sve svoje stare stripove koje ću im jednog dana predati kao dotu od mene. Hej, ljudi, pa ja mogu sve svoje misli i ideje pretočiti njima (ako hoće dobro, ako ne, hajmo diskutirati o tome), naučit ih da vole putovati, pjevati, skakati na jednoj nozi, da poštuju svakoga i da uvijek nastoje biti sretni jer u svemu ima nečeg lijepog.
   U razdoblju kada sam mama, tj. od rođenja mog prvog tsunamija pa do zraka (kako bi moja djeca rekla) odnosno u beskonačnost, mogu si dopustiti pokoji emocionalniji ispad. Inače sarkastična po prirodi postala sam osoba s nešto sladunjavog humora...ah, ali i to je dio odrastanja...Zato, prijatelji, vratite se, možete od Mame puuuuuno toga naučiti kada skinete veo predrasuda i shvatite da imati jedno, dvoje, troje ili hrpu djece ne predstavlja kočnicu u životu već poticaj i da sve granice koje stvaramo nastaju i ruše se samo u našim glavama.
   Mame, nedajte se! Naprijed zajedno za bolje sutra, za djecu koja su već velika i koja ne prestaju biti djeca i ne zaboravljaju da su bili djeca!!!
   mama Monika
   (FOTO: Ilustracija; sxc.hu)
 Klinfo.hr 

...iznenada troje!!!

<para>U samom početku izbijanja zubića, možete pomoći svome djetetu laganom masažom desni i zuba koji su već izbili, a masaža će pomoći upaljenim desnima kod izbijanja novih zuba. Masirati možete mokrom gazom ili maramicama namijenjenim za tu upotrebu, koje se mogu naći u gotovo svim ljekarnama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U dobi od 9-10 mjeseci u upotrebu možete uvesti i četkicu za zube i naravno pastu koja je namijenjena tom uzrastu. Bitan je trenutak kada će te nove aktivnosti početi prakticirati, kako bi ih dijete dobro prihvatilo. Najbolje je da za početak dijetetu obratiti pozornost dok vi perete zube, objašnjavajte mu i zainteresirajte ga, recimo riječima: „Vidi kako mama (tata) radi pjenicu sa četkicom.“ Djeca su sklona oponašanju roditelja i ako uz to radnju učinite zabavnom uspjeh je siguran. Nakon toga, kada se dijete u kadi igra sa patkicama i vodom, dajte mu četkicu potom uzmite vi svoju i iznenaditi ćete se kada vaše dijete počne prati svoje zubiće. Nakon što mu dopustite da to čini sam pitajte ga da mu pomognete i propisno pređite četkicom preko njegovih zuba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Paste za zube namijenjene najmlađima nisu opasne ako ih progutaju, tako da ne trebate zahtijevati ispiranje zubića vodom, niti izbacivanje pjenice, no pridržavajte se uputstva koliko paste se treba nanijeti na samu četkicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ritual ponavljajte redovito,a kako je dijete veće i samostalno hoda, učite ga da pranje zuba obavlja za lavandinom ispred ogledala uz pomoć male stolice, koja će ga učiniti velikim i važnim poput njegovih roditelja. Nakon nekoliko puta takvog pranja zubića, već na sam upit želi li ih oprati vjerojatno će se obradovati i sam otići po svoju stolicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neposredno prije spavanja nemojte svome djetetu nuditi sokove, zaslađene čajeve ni mlijeko. Za zube je loša navika da dijete ide u krevet sa bocom mlijeka. Sve što je djetetu potrebno da unese u organizam treba se obaviti prije odlaska na spavanje, a ako je žedno, najbolje mu je ponuditi vodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada redovito budete primjenjivali sve gore navedeno možete obaviti prvo upoznavanje sa stomatologom. Najbolji način je taj da pri vašem posjetu zubaru (po mogućnosti kada idete samo na kontrolu bez popravaka zuba) povedete dijete kako bi se upoznalo sa stomatologom i ordinacijom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potom budite veseli i upitajte ga da l' želi da se i njemu pogledaju zubići, ako odbije nemojte ga forsirati jer već naredna posjeta će imati drugačiji završetak. Bitno je da se prvi posjet zubaru ne dogodi kada dojđe do zubobolje, jer je tada djete razdražljivo, nervozno zbog boli i radi toga bi lako zubarska stolica jako dugo mogla predstavljati nešto loše. Izaberite da budete prvi kod zubara, kako se djete ne bi prestrašilo zvukova, i mogućeg vikanja i plača ako prije vas u ordinaciji bude pacijent koji je plašljiv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Piše Danijela Stijelja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Oralna higijena kod najmlađih Od najranije dobi, točnije već od izbijanja prvih zubića, bitno je održavati adekvatnu higijenu usne šupljine. U samom početku izbijanja zubića, možete pomoći svome djetetu laganom masažom desni i zuba koji su već izbili, a masaža će pomoći upaljenim desnima kod izbijanja novih zuba. Masirati možete mokrom gazom ili maramicama namijenjenim za tu upotrebu, koje se mogu naći u gotovo svim ljekarnama.
   U dobi od 9-10 mjeseci u upotrebu možete uvesti i četkicu za zube i naravno pastu koja je namijenjena tom uzrastu. Bitan je trenutak kada će te nove aktivnosti početi prakticirati, kako bi ih dijete dobro prihvatilo. Najbolje je da za početak dijetetu obratiti pozornost dok vi perete zube, objašnjavajte mu i zainteresirajte ga, recimo riječima: „Vidi kako mama (tata) radi pjenicu sa četkicom.“ Djeca su sklona oponašanju roditelja i ako uz to radnju učinite zabavnom uspjeh je siguran. Nakon toga, kada se dijete u kadi igra sa patkicama i vodom, dajte mu četkicu potom uzmite vi svoju i iznenaditi ćete se kada vaše dijete počne prati svoje zubiće. Nakon što mu dopustite da to čini sam pitajte ga da mu pomognete i propisno pređite četkicom preko njegovih zuba.
   Paste za zube namijenjene najmlađima nisu opasne ako ih progutaju, tako da ne trebate zahtijevati ispiranje zubića vodom, niti izbacivanje pjenice, no pridržavajte se uputstva koliko paste se treba nanijeti na samu četkicu.
   Ritual ponavljajte redovito,a kako je dijete veće i samostalno hoda, učite ga da pranje zuba obavlja za lavandinom ispred ogledala uz pomoć male stolice, koja će ga učiniti velikim i važnim poput njegovih roditelja. Nakon nekoliko puta takvog pranja zubića, već na sam upit želi li ih oprati vjerojatno će se obradovati i sam otići po svoju stolicu.
   Neposredno prije spavanja nemojte svome djetetu nuditi sokove, zaslađene čajeve ni mlijeko. Za zube je loša navika da dijete ide u krevet sa bocom mlijeka. Sve što je djetetu potrebno da unese u organizam treba se obaviti prije odlaska na spavanje, a ako je žedno, najbolje mu je ponuditi vodu.
   Kada redovito budete primjenjivali sve gore navedeno možete obaviti prvo upoznavanje sa stomatologom. Najbolji način je taj da pri vašem posjetu zubaru (po mogućnosti kada idete samo na kontrolu bez popravaka zuba) povedete dijete kako bi se upoznalo sa stomatologom i ordinacijom.
   Potom budite veseli i upitajte ga da l' želi da se i njemu pogledaju zubići, ako odbije nemojte ga forsirati jer već naredna posjeta će imati drugačiji završetak. Bitno je da se prvi posjet zubaru ne dogodi kada dojđe do zubobolje, jer je tada djete razdražljivo, nervozno zbog boli i radi toga bi lako zubarska stolica jako dugo mogla predstavljati nešto loše. Izaberite da budete prvi kod zubara, kako se djete ne bi prestrašilo zvukova, i mogućeg vikanja i plača ako prije vas u ordinaciji bude pacijent koji je plašljiv.
   Piše Danijela Stijelja
   
 Klinfo.hr 

Oralna higijena kod najmlađih

<mediaobject>
   <imageobject>
      <imagedata fileref="https://klinfortl.hr/modules/mod_chit_chat/data/tata_ivo.jpg"/>
   </imageobject>
</mediaobject>
<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. Sreća i nevjerica, šok i euforija, obuzelo nas je dvostruko predbožićno raspoloženje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odmah smo počeli razgovarati o svemu tako i o tečaju i tatinom sudjelovanju na porodu. Znala sam koliko se grozi od same pomisli na bolnicu i da mu je loše kad vidi kap krvi, i da će to biti malo teža tema. Ispočetka je bio sasvim siguran da nema nikakve šanse da on tu sudjeluje, rekao je da će napraviti sve za mene svih devet mjeseci isto tako za dijete, ali da ne tražim to od njega, jer on to jednostavno ne može. Razmislila sam što da radim i odlučila da ću bez obzira na sve to, ustrajati u tome da sudjeluje u porodu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Smatram da ako žena može nositi dijete 9 mjeseci i na kraju roditi u najboljem slučaju samo uz strašne bolove, i sve to izdržati, mislim da muškarac tj. otac djeteta može mamu barem držati za ruku i biti joj podrška. Pristao je ići sa mnom na tečajeve u klub trudnica i polako se počeo mekšati sa odlukom. Trebalo je malo vremena da sve to sjedne na svoje mjesto i kad su mu se neke stvari približile, krenuo je u drugu krajnost da je postao oduševljen činjenicom da će prisustvovati porodu svog sinčića, a najdraže bi mi bilo kad bi u društvu čula kako savjetuje svojim prijateljima da sudjeluju u porodu jer je to nešto najljepše što muškarac može doživjeti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svo vrijeme trudnoće tata nas je mazio i pazio, mami je kupovao puno sladoleda (što i dan danas imam dokaze, i nikako da ih se riješim :-)), umoran nakon posla vozio nas je kilometrima daleko da bi se kupali u čistom moru, kupio klimu za u sobu kad je bilo neizdrživo za spavati od vrućine itd. itd... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Došao je i termin isto tako i prošao, svaki dan kao godina u iščekivanju, i tako dan za danom. Devet dana nakon termina, ujutro u 4 h pukao je vodenjak, i oboje već iscrpljeni od čekanja skoro sa nevjericom smo krenuli u rodilište. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tatu su poslali da ide šetati jer će to potrajati s obzirom da nisam imala ni trudove, a bila sam otvorena tek 2-3 prsta. Ja sam obavila protokol i moj «tata box» me čekao. Oko 7h ujutro dobila sam drip, i čekala, i čekala, tata je šetao oko bolnice i stalno nestrpljivo zvao kad će doći, a sestre su ga već jednom vratile i rekle da će ga zvati kad bude trebalo. On je došao po drugi put i odlučno rekao da će on biti uz svoju ženu, da joj ne treba zadnjih pet minuta nego da ga ona treba stalno. I tako su ga pustili do mene. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad sam ga ugledala u onom zelenom odjelu rasplakala sam se od sreće, sve mi je izgledalo kao neki san. Kad je tata stigao u box bilo je oko 10:30 h. Pokušavao me je opustiti, zabaviti, držao me za ruku, i još tisuću čuda što su mu padala na pamet, davao mi je snagu koja mi je bila jako potrebna, jer su prolazili sati, a bol je postala neizdrživa a ja se nisam nikako otvarala. Do nas je bio stol za pregled od kojeg nas je dijelila samo zavjesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Negdje oko 13:00 h došla je žena i nisu je uspjeli niti pregledati počela je rađati i rodila u roku od nekoliko minuta nakon što je došla. Čuo se vrisak i bebin plač. Ivo me je čvrsto zagrlio i plakali smo skupa sa njenom bebom, a muke su bile izdržljivije nakon što smo čuli taj anđeoski glas. Bolovi su postajali sve jači i jači, moj Ivo me ohrabrivao i govorio kako sam jaka i da izdržim još samo malo, da će uskoro doći na svijet naš mali anđel.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Skoncentrirala sam se na disanje i to mi je jako pomoglo, kad bi prodisala trud, ne bi ni glasa pustila nego sam snagu čuvala za porod. Sati su opet odmicali, ali nikako dobre vijesti, u 19 h navečer tek sam bila otvorena 6 prstiju i na izmaku snaga. Moj Ivo me držao i tješio, cijelo vrijeme je bio sabran, i bio je moj najveći oslonac u tim trenucima, a isto tako tješio je moju mamu i ostale koji su zabrinuto zvali i stalno pitali «pa jeli više?».<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nismo željeli da rodim na carski, ali vidjeli smo da je to jedino preostalo rješenje. Tada je moj Ivo krenuo prema doktoru i rekao "vodite je na carski rez". Sestre su se malo uskomešale, i tada je došao još jedan doktor i kad me vidio rekao je «pa to je već trebao biti carski, beba je skoro na suho, šta se čeka?». <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U 20:00 hitno su me prevezli u operacionu salu, a u 20:10 rodio se mali Antonio 54 cm i 4 kg. Sve je završilo super, došli su ga pokazati hrabrom tati koji je čekao u hodniku i kad ga je ugledao, a sinčić mu uzvratio pogledom kao da sve razumije i zahvaljuje mu na svemu, tata nije izdržao, sve kao da je eksplodiralo u njemu i krenula je bujica suza radosnica i olakšanja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon 5 dana izašli smo iz rodilišta, čekao nas je ponosni tata, koji je bio naš heroj jer da nije njega bilo, možda bi sve završilo u redu, ali sigurno puno teže. I zato, on će za nas uvijek biti «naj naj tata».<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marija i tata Ivan<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Na Fotografiji: Tata Ivan sa malenim Antoniom)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Najhrabriji tata   Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. 
   
      
   


   


   Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. Sreća i nevjerica, šok i euforija, obuzelo nas je dvostruko predbožićno raspoloženje. 
   Odmah smo počeli razgovarati o svemu tako i o tečaju i tatinom sudjelovanju na porodu. Znala sam koliko se grozi od same pomisli na bolnicu i da mu je loše kad vidi kap krvi, i da će to biti malo teža tema. Ispočetka je bio sasvim siguran da nema nikakve šanse da on tu sudjeluje, rekao je da će napraviti sve za mene svih devet mjeseci isto tako za dijete, ali da ne tražim to od njega, jer on to jednostavno ne može. Razmislila sam što da radim i odlučila da ću bez obzira na sve to, ustrajati u tome da sudjeluje u porodu. 
   Smatram da ako žena može nositi dijete 9 mjeseci i na kraju roditi u najboljem slučaju samo uz strašne bolove, i sve to izdržati, mislim da muškarac tj. otac djeteta može mamu barem držati za ruku i biti joj podrška. Pristao je ići sa mnom na tečajeve u klub trudnica i polako se počeo mekšati sa odlukom. Trebalo je malo vremena da sve to sjedne na svoje mjesto i kad su mu se neke stvari približile, krenuo je u drugu krajnost da je postao oduševljen činjenicom da će prisustvovati porodu svog sinčića, a najdraže bi mi bilo kad bi u društvu čula kako savjetuje svojim prijateljima da sudjeluju u porodu jer je to nešto najljepše što muškarac može doživjeti. 
   Svo vrijeme trudnoće tata nas je mazio i pazio, mami je kupovao puno sladoleda (što i dan danas imam dokaze, i nikako da ih se riješim :-)), umoran nakon posla vozio nas je kilometrima daleko da bi se kupali u čistom moru, kupio klimu za u sobu kad je bilo neizdrživo za spavati od vrućine itd. itd... 
   Došao je i termin isto tako i prošao, svaki dan kao godina u iščekivanju, i tako dan za danom. Devet dana nakon termina, ujutro u 4 h pukao je vodenjak, i oboje već iscrpljeni od čekanja skoro sa nevjericom smo krenuli u rodilište. 
   Tatu su poslali da ide šetati jer će to potrajati s obzirom da nisam imala ni trudove, a bila sam otvorena tek 2-3 prsta. Ja sam obavila protokol i moj «tata box» me čekao. Oko 7h ujutro dobila sam drip, i čekala, i čekala, tata je šetao oko bolnice i stalno nestrpljivo zvao kad će doći, a sestre su ga već jednom vratile i rekle da će ga zvati kad bude trebalo. On je došao po drugi put i odlučno rekao da će on biti uz svoju ženu, da joj ne treba zadnjih pet minuta nego da ga ona treba stalno. I tako su ga pustili do mene. 
   Kad sam ga ugledala u onom zelenom odjelu rasplakala sam se od sreće, sve mi je izgledalo kao neki san. Kad je tata stigao u box bilo je oko 10:30 h. Pokušavao me je opustiti, zabaviti, držao me za ruku, i još tisuću čuda što su mu padala na pamet, davao mi je snagu koja mi je bila jako potrebna, jer su prolazili sati, a bol je postala neizdrživa a ja se nisam nikako otvarala. Do nas je bio stol za pregled od kojeg nas je dijelila samo zavjesa.
   Negdje oko 13:00 h došla je žena i nisu je uspjeli niti pregledati počela je rađati i rodila u roku od nekoliko minuta nakon što je došla. Čuo se vrisak i bebin plač. Ivo me je čvrsto zagrlio i plakali smo skupa sa njenom bebom, a muke su bile izdržljivije nakon što smo čuli taj anđeoski glas. Bolovi su postajali sve jači i jači, moj Ivo me ohrabrivao i govorio kako sam jaka i da izdržim još samo malo, da će uskoro doći na svijet naš mali anđel.
   Skoncentrirala sam se na disanje i to mi je jako pomoglo, kad bi prodisala trud, ne bi ni glasa pustila nego sam snagu čuvala za porod. Sati su opet odmicali, ali nikako dobre vijesti, u 19 h navečer tek sam bila otvorena 6 prstiju i na izmaku snaga. Moj Ivo me držao i tješio, cijelo vrijeme je bio sabran, i bio je moj najveći oslonac u tim trenucima, a isto tako tješio je moju mamu i ostale koji su zabrinuto zvali i stalno pitali «pa jeli više?».
   Nismo željeli da rodim na carski, ali vidjeli smo da je to jedino preostalo rješenje. Tada je moj Ivo krenuo prema doktoru i rekao "vodite je na carski rez". Sestre su se malo uskomešale, i tada je došao još jedan doktor i kad me vidio rekao je «pa to je već trebao biti carski, beba je skoro na suho, šta se čeka?». 
   U 20:00 hitno su me prevezli u operacionu salu, a u 20:10 rodio se mali Antonio 54 cm i 4 kg. Sve je završilo super, došli su ga pokazati hrabrom tati koji je čekao u hodniku i kad ga je ugledao, a sinčić mu uzvratio pogledom kao da sve razumije i zahvaljuje mu na svemu, tata nije izdržao, sve kao da je eksplodiralo u njemu i krenula je bujica suza radosnica i olakšanja. 
   Nakon 5 dana izašli smo iz rodilišta, čekao nas je ponosni tata, koji je bio naš heroj jer da nije njega bilo, možda bi sve završilo u redu, ali sigurno puno teže. I zato, on će za nas uvijek biti «naj naj tata».
   Mama Marija i tata Ivan
   (Na Fotografiji: Tata Ivan sa malenim Antoniom)
   
   
 Klinfo.hr 

Najhrabriji tata

<para>Ali odlaskom na kontrolu tlo nam se srušilo pod nogama, kad smo čuli da se plod ne razvija i da je potrebno ga odstraniti. Usljedio je šok i nevjerica...Nakon pola godine odlučili smo ponovno pokušati jer smo zaista htjeli bebu i točno nakon godinu dana, na datum prvog čišćenja ja ostanem trudna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pitala sam se dali je to neki Božji znak?..ali ni tu muke ne prestaju. Moj ginekolog nije davao velike šanse da je trudnoća uspješna. Po njegovoj računici, plod je bio već devet tjedana, a jedva se vidio, a po mom računanju to je bilo puno manje. Rekao je da ako na sljedećoj kontroli srce ne zakuca moram opet na čišćenje. Suze nisu prestajale teći, samo sam se pitala zašto baš meni?..ali nisam se predala! Na sljedeću kontrolu došla sam tako samouvjerena da će to maleno srce zakucati i zaista je zakucalo. Naravno, plod je bio manji četiri tjedna od doktorova računanja. Pa valjda ja znam kad sam imala odnose, ali ipak i doktori su ljudi koji griješe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali ni to nije sve..počele su mučnine, povraćanje. Svi su rekli da je to dobar znak. A onda sam i prokrvarila. Dobila sam utrogestan tablete koje sam koristila do petog mjeseca trudnoće i nisam ih više mogla organski podnjeti...potom sam završila na infuzije od izmorenosti organizma i povraćanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj maleni borac počeo je lupkati i nije se predavao!..a onda mjesec i pol dana prije termina morala sam ostati u bolnici. Dijagnoza: "beba zastoj rasta, posteljica zrela, manjak plodne vode". Morala sam raditi CTG tri puta na dan, da pratimo otkucaje tog malenog srca. Ali srećom,imala sam super cure u sobi,pa je taj mjesec dana brzo i prošao. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jedno jutro me moj ginekolog pregledao i rekao "ako želiš, ja sam ujutro dežurni doktor, pa možeš ići roditi ili čekaj svoje trudove, a termin je tek za dvanaest dana". I naravno, ujutro u šest krenula sam niz dugi hodnik prema rodilištu. Već je tu bilo žena u trudovima koje su lupale šakama o zid, a ja sam se pitala što im je. Usljedilo je klistiranje, drip, bušenje plodove vode, trudovi, bol...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>...a onda u 13:05 sestra položi maleno čupavo biće na moja prsa..to je predivan osjećaj koji treba doživjeti jer se riječima jednostavno ne može opisati..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je moj Niko beba od devet mjeseci, koji je jako napredan i puno veći i žilaviji od svojih vršnjaka. Trči u hodalici, pjeva neke svoje nazovimo to pjesme, viče mama i baba, legne s osmijehom, a s osmijehom se i budi i naravno spava s mamom i tatom, jer se jednostavno ne možemo odvojiti od njega. On je naš centar svijeta i nešto najdivnije što nam se dogodilo u životu. Bio je to dug put od devet mjeseci,ali sve se zaboravi kad vidiš kako tvoje dijete napreduje i raste...i prošla bih to sve ponovno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I zato drage buduće mame, ne predajte se, uvijek postoji nada i bolje sutra. Nekom trudnoća prođe glatko, a neko se dobro namuči, ali za svoje dijete ništa ti nije teško..i na kraju kad vidiš taj osmijeh i pogled koji obara s nogu zar je šta drugo potrebno!!!! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajte svoje mališane,ljubite ih i pružite im sretno djetinjsvo!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj Niko Vam svima šalje veliki osmijeh,a ja puno pozdrava i pusu!!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marija i maleni Niko (na fotografiji) <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Niko je naš centar svijeta Kad sam prije dvije godine napravila test i doznala da sam trudna, moj dečko (današnji suprug) i ja bili smo najsretniji na svijetu, jer je to bila željena beba. Ali odlaskom na kontrolu tlo nam se srušilo pod nogama, kad smo čuli da se plod ne razvija i da je potrebno ga odstraniti. Usljedio je šok i nevjerica...Nakon pola godine odlučili smo ponovno pokušati jer smo zaista htjeli bebu i točno nakon godinu dana, na datum prvog čišćenja ja ostanem trudna. 
   Pitala sam se dali je to neki Božji znak?..ali ni tu muke ne prestaju. Moj ginekolog nije davao velike šanse da je trudnoća uspješna. Po njegovoj računici, plod je bio već devet tjedana, a jedva se vidio, a po mom računanju to je bilo puno manje. Rekao je da ako na sljedećoj kontroli srce ne zakuca moram opet na čišćenje. Suze nisu prestajale teći, samo sam se pitala zašto baš meni?..ali nisam se predala! Na sljedeću kontrolu došla sam tako samouvjerena da će to maleno srce zakucati i zaista je zakucalo. Naravno, plod je bio manji četiri tjedna od doktorova računanja. Pa valjda ja znam kad sam imala odnose, ali ipak i doktori su ljudi koji griješe.
   Ali ni to nije sve..počele su mučnine, povraćanje. Svi su rekli da je to dobar znak. A onda sam i prokrvarila. Dobila sam utrogestan tablete koje sam koristila do petog mjeseca trudnoće i nisam ih više mogla organski podnjeti...potom sam završila na infuzije od izmorenosti organizma i povraćanja.
   Moj maleni borac počeo je lupkati i nije se predavao!..a onda mjesec i pol dana prije termina morala sam ostati u bolnici. Dijagnoza: "beba zastoj rasta, posteljica zrela, manjak plodne vode". Morala sam raditi CTG tri puta na dan, da pratimo otkucaje tog malenog srca. Ali srećom,imala sam super cure u sobi,pa je taj mjesec dana brzo i prošao. 
   Jedno jutro me moj ginekolog pregledao i rekao "ako želiš, ja sam ujutro dežurni doktor, pa možeš ići roditi ili čekaj svoje trudove, a termin je tek za dvanaest dana". I naravno, ujutro u šest krenula sam niz dugi hodnik prema rodilištu. Već je tu bilo žena u trudovima koje su lupale šakama o zid, a ja sam se pitala što im je. Usljedilo je klistiranje, drip, bušenje plodove vode, trudovi, bol...
   ...a onda u 13:05 sestra položi maleno čupavo biće na moja prsa..to je predivan osjećaj koji treba doživjeti jer se riječima jednostavno ne može opisati..
   Danas je moj Niko beba od devet mjeseci, koji je jako napredan i puno veći i žilaviji od svojih vršnjaka. Trči u hodalici, pjeva neke svoje nazovimo to pjesme, viče mama i baba, legne s osmijehom, a s osmijehom se i budi i naravno spava s mamom i tatom, jer se jednostavno ne možemo odvojiti od njega. On je naš centar svijeta i nešto najdivnije što nam se dogodilo u životu. Bio je to dug put od devet mjeseci,ali sve se zaboravi kad vidiš kako tvoje dijete napreduje i raste...i prošla bih to sve ponovno! I zato drage buduće mame, ne predajte se, uvijek postoji nada i bolje sutra. Nekom trudnoća prođe glatko, a neko se dobro namuči, ali za svoje dijete ništa ti nije teško..i na kraju kad vidiš taj osmijeh i pogled koji obara s nogu zar je šta drugo potrebno!!!! 
   Čuvajte svoje mališane,ljubite ih i pružite im sretno djetinjsvo!!!
   Moj Niko Vam svima šalje veliki osmijeh,a ja puno pozdrava i pusu!!!!
   Mama Marija i maleni Niko (na fotografiji) 
 Klinfo.hr 

Niko je naš centar svijeta

<para>Djeca brzo rastu i potrebe za odjećom također rastu. Do godine dana njezine starosti smo se nekako krpali, čak smo joj i kupili nove bambi cipelice za prve korake koje su koštale na popustu oko 300 kn.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali onda smo saznali za Rodine rasprodaje rabljene odjeće, obuće i dječje opreme u Zagrebu. One se održavaju četiri puta godišnje u subotu na Velesajmu. Od kako sam prvi put bila pa do danas, meni je to najomiljeniji shoping. Na stranicama udruge Roda možete pronaći sve potrebne informacije o tome kada se održava koja rasprodaje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cijene su od 1 kn pa nadalje. Meni se osobno čini da najveći izbor ima za bebe do godinu dana, a i ta je robica najočuvanija. Iako kao što vidite može se pronaći lijepe odjeće i za veće princeze. Najbolje je doći odmah na otvaranje jer je tada najveći izbor svega. Mi smo kupovali po pet-šest pari cipelica, čizmica i papučica za 150-200 kn. Ne mogu ni zamisliti da moram ići u trgovinu i kupiti djetetu nove bambi čizmice za 400 kn koje će nositi tri mjeseca. Čak smo kupili i auto sjedalicu maxi cosi toby za 300 kn koja u trgovini košta 1700 kn i više.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nisu svi pobornici rabljene odjeće i obuće, ali tko voli nek izvoli. Ja svakako iz vlastitog iskustva podupirem tu Rodinu akciju i svaka čast članicama udruge Roda što se angažiraju i trude oko toga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naravno, tu su i aukcije putem kojih sam isto nakupovala brdo jeftine, očuvane dječje odjeće i obuće, ali i igračke koje su bile u odličnom stanju. Nisam imala nikakvih negativnih iskustava s ljudima s kojima sam surađivala jer jednostavno vjerujem, da ako ja ne želim nikome smjestiti, da neće nitko ni meni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bilo što da kupujete rabljeno, bilo na Rodinoj rasprodaji, bilo na aukcijama ili na nekom trećem mjestu, samo budite bez predrasuda i nemojte previše očekivati jer se tada ne možete razočarati. Za svakog ima ponešto i mislim da svako može ponešto naći za sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o vlastitim iskustvima mame Jelene potražite na <ulink url="http://3mame.com/?cat=19">3mame.com</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Gdje nabaviti jeftinu odjeću i obuću za dijete Kad sam rodila prvo dijete, Karlu koja već sad ima četiri godine, dobila sam hrpu odjeće za nju od prijatelja i rođaka.  Ta mi je odjeća bila dostatna do njezine godine dana. Djeca brzo rastu i potrebe za odjećom također rastu. Do godine dana njezine starosti smo se nekako krpali, čak smo joj i kupili nove bambi cipelice za prve korake koje su koštale na popustu oko 300 kn.
   Ali onda smo saznali za Rodine rasprodaje rabljene odjeće, obuće i dječje opreme u Zagrebu. One se održavaju četiri puta godišnje u subotu na Velesajmu. Od kako sam prvi put bila pa do danas, meni je to najomiljeniji shoping. Na stranicama udruge Roda možete pronaći sve potrebne informacije o tome kada se održava koja rasprodaje.
   Cijene su od 1 kn pa nadalje. Meni se osobno čini da najveći izbor ima za bebe do godinu dana, a i ta je robica najočuvanija. Iako kao što vidite može se pronaći lijepe odjeće i za veće princeze. Najbolje je doći odmah na otvaranje jer je tada najveći izbor svega. Mi smo kupovali po pet-šest pari cipelica, čizmica i papučica za 150-200 kn. Ne mogu ni zamisliti da moram ići u trgovinu i kupiti djetetu nove bambi čizmice za 400 kn koje će nositi tri mjeseca. Čak smo kupili i auto sjedalicu maxi cosi toby za 300 kn koja u trgovini košta 1700 kn i više.
   Nisu svi pobornici rabljene odjeće i obuće, ali tko voli nek izvoli. Ja svakako iz vlastitog iskustva podupirem tu Rodinu akciju i svaka čast članicama udruge Roda što se angažiraju i trude oko toga.
   Naravno, tu su i aukcije putem kojih sam isto nakupovala brdo jeftine, očuvane dječje odjeće i obuće, ali i igračke koje su bile u odličnom stanju. Nisam imala nikakvih negativnih iskustava s ljudima s kojima sam surađivala jer jednostavno vjerujem, da ako ja ne želim nikome smjestiti, da neće nitko ni meni.
   Bilo što da kupujete rabljeno, bilo na Rodinoj rasprodaji, bilo na aukcijama ili na nekom trećem mjestu, samo budite bez predrasuda i nemojte previše očekivati jer se tada ne možete razočarati. Za svakog ima ponešto i mislim da svako može ponešto naći za sebe.
   Mama Jelena
   Više o vlastitim iskustvima mame Jelene potražite na 3mame.com
   
   
 Klinfo.hr 

Gdje nabaviti jeftinu odjeću i obuću za dijete

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgađali smo i odgađali, a onda se odlučili i na taj korak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U trudnoći sam uživala, bila je to prava "školska trudnoća" kako je rekao doktor i bilo mi je super iako sam izgledala kao Shrekov magarac iz one reklame za jednu benzinsku pumpu fuf... došlo je vrijeme poroda. Bio je težak, ali napokon je na svijet  stigao naš sin. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam fascinirana, nisam se prestala pitati:"Kako mogu funkcionirati tako maleni, maleni prstići na nogama?!". Došli smo kući uz pompu i onda: ostali smo sami, suprug, ja i naše maleno dijete... što sad... kako dalje... hvatala  me panika..., ali moje dijete, onako maleno, sudjelovalo je u svemu, presvlačenju, kupanju, bljuckanju... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S vremenom sam naučila kada je gladan, kada bi spavao, a kada bi se namrgodio jer mu nešto nije odgovaralo... a prstići, oni su polako rasli kao i moje dijete. Sad ima 16 mjeseci, ja nisam više kao magare, a prstići su narasli dovoljno za hodanje, trčanje i dohvaćanje stvari koje ne bi smio dirati, ali su prezanimljive..., a ja, znam da tako svaka majka misli, ponosna sam majka najslađeg djeteta na svijetu... Tako i treba biti... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Daliborka <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Prvi put mama Bila sam mlada, bez obaveza, zarađivala sam dobro i uživala u životu. Imala sam stalnog dečka i odlučili smo ozakoniti našu vezu, ali pitanje djeteta ostavili smo za kasnije... 
   Odgađali smo i odgađali, a onda se odlučili i na taj korak. 
   U trudnoći sam uživala, bila je to prava "školska trudnoća" kako je rekao doktor i bilo mi je super iako sam izgledala kao Shrekov magarac iz one reklame za jednu benzinsku pumpu fuf... došlo je vrijeme poroda. Bio je težak, ali napokon je na svijet  stigao naš sin. 
   Bila sam fascinirana, nisam se prestala pitati:"Kako mogu funkcionirati tako maleni, maleni prstići na nogama?!". Došli smo kući uz pompu i onda: ostali smo sami, suprug, ja i naše maleno dijete... što sad... kako dalje... hvatala  me panika..., ali moje dijete, onako maleno, sudjelovalo je u svemu, presvlačenju, kupanju, bljuckanju... 
   S vremenom sam naučila kada je gladan, kada bi spavao, a kada bi se namrgodio jer mu nešto nije odgovaralo... a prstići, oni su polako rasli kao i moje dijete. Sad ima 16 mjeseci, ja nisam više kao magare, a prstići su narasli dovoljno za hodanje, trčanje i dohvaćanje stvari koje ne bi smio dirati, ali su prezanimljive..., a ja, znam da tako svaka majka misli, ponosna sam majka najslađeg djeteta na svijetu... Tako i treba biti... 
   Mama Daliborka 
 Klinfo.hr 

Prvi put mama

<para>2009<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je naš d-day..Odmah...Ali šta kad ja tu ne mogu ništa, bebač neće van. Još...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Navečer sam pozvana na ženski rođendanski party, naravno da idem..I možda nakon toga sve krene svojim putem....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>20.6.2009<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S rođendana sam došla kasno, u 2 ujutro...Brzo  na spavanje da budem odmorna u slučaju da idem ...Ali ...U 8 me probudi Liza, mora na wc. Nekako se vratim u krevet i uspijem zaspati do 9 kada me ulovi proljev i brzo trčim na wc. Sjedim tamo i odjednom počinje lagano špikanje kao kod menstrualnih bolova. Uh, možda je to to, pomislim. A možda i nije. Tko bi znao. Vraćam se u krevet, ja bih još malo odspavala. Ali ne, idem opet trk na wc... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Valjda je to to, ja sva sretna. Konačno. Idem probudit mm, da je možda krenulo, neka se polako digne. Moja mama je preuzela starije klince, koji su me sada već užasno živcirali (ma, svi su me živcirali i mm, i mama i klinci.. pa šta me stalno nešto pitate, ja ću roditi i sve me boli). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U međuvremenu sam uz predisavanje trudova morala još pogledati kako je Lizina mala maca i 15 Arsenovih traktora...A mene boli sve više i više i sada znam da moram krenuti što prije ali mi je svejedno. Htjela bih da svi idu negdje, a ja ću se već nekako snaći. Ali nije bilo tako... sa zadnjim snagama sam navukla hlače, majicu i japanke te krenula prema autu. Bilo je 9.30, a po mom planu (da, da, napravila sam ja u svojoj glavi i plan, da ću ostat doma do negdje 12 sati i onda doći u rodilište u zadnji tren, da izbjegnem svu tu silnu birokraciju i postupke oko rađanja) bi trebali ostati doma još bar 2 sata...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Malo morgen, morali smo na put odmah, a ja ne mogu u auto. Stajala sam ispred njega, na kiši, koja mi je bila super i disala...i disala..trudovi su samo dolazili, ali nisu bili baš strašno jaki, mužu sam rekla da su na stupnju 3 od 10. Nekako me je muž ugurao u auto, i idemo... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bilo je 10 i nešto, do rodilišta imamo 20 min lagane vožnje...I naravno da nismo stigli. U autu sam cijelo vrijeme predisavala trudove, koji su bili sve jači i jači, a između dva truda sam razmišljala – ako beba dodje zamotaj je u nešto i stavi na trbuh i cicu... Bili smo jedno 3 km od rodilišta kad me je ulovio onaj prvi baš jaki trud, koji boli za 10. Nisam mogla više držati, počela sam tiskati ko luda jer sam imala osjećaj da ću puknuti. Viknem mužu, da ne mogu više, da beba dolazi, a on smireno vozi dalje i govori, da izdržim još malo, da beba još nije tu...I ja sam čekala do sljedećeg truda, onda sam osjetila i glavicu.. Opet kažem mužu da beba izlazi i da ću roditu tu i sada, u autu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U to vrijeme smo već bili kod portira koji je brzinom munje dizao rampu na ulazu u rodilište (a šta je drugo mogao kad sam ja držala noge na armaturki i hlače ispod koljena). Uletimo mi ispred ulaza, muž trči po osoblje i dođe jedna jedina sestra da me isprati u rađaonu. A meni beba među koljenima. Uvjerava me, da mogu na kolica, a ja nju da NE MOGU, DA ĆE BEBA IZAĆ, SADAAAA. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ide ona po pomoć, a ja vičem dolaziiii, muž se okrene i izvuče malog. Oton, rođen u autu, 52cm i 3740 g.. Odjednom je nestala sva bol, muž je držao malog, mali je zaplakao. Prva pomisao je bila, zar ja ovo sanjam? Ljudi oko mene plješću, ja sam rodila uz publiku i baš me briga. Imamo najljepšu bebu koja je došla na svijet uz pomoć najbolje primalje – svog tate. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon toga se vrate sestre i imale su šta za vidjeti. Beba vani, sve gotovo. I opet trk u rodilište po primalju, da me premjeste iz auta u sobu za rađanje. Tamo smo sredili pupak i porodili još i posteljicu, dobila sam dva šava... I prvo dojenje i maženje i paženje...Bila sam totalno odmorna kao da nisam ni rodila. Dok sam sjedila vani u autu i slušala lagano pljuštanje kiše mi je kroz glavu prošlo, pa šta ja radim ovdje...Idemo doma, sve je gotovo, ne treba mi rodilište. Ali sam ipak ostala, i sama neznam zašto. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Doktor se samo smijao i njegov jedini komentar je bilo: Pa mi vama ne trebamo, vi ste već sve sami napravili. Muž je bio glavna atrakcija (no, svo troje smo bili vauuu), čak su mu nudili i posao..he,he...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovo mi je bio treći porod, na prvi i drugi imam lijepe uspomene, bili su brzi, bez previše miješanja osoblja, osim par sitnica mi nije ništa smetalo (epi na prvom, te amniotomija na prvom i drugom) ali sa ovim zadnjim se ne može usporediti baš ništa. Stvarno je bilo super i da idem još jednom bi opet tako. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Alenka</para>

Oton....iz automobila :-)) 19.6.2009  Danas je naš d-day...Čekam i čekam i čekam. Ništa... A ja jedva čekam, dosta mi je već tog ogromnog trbuha i svega što dolazi sa zadnjim mjesecem trudnoće..Ja bih išla rodit 2009
   Danas je naš d-day..Odmah...Ali šta kad ja tu ne mogu ništa, bebač neće van. Još...
   Navečer sam pozvana na ženski rođendanski party, naravno da idem..I možda nakon toga sve krene svojim putem....
       20.6.2009
   S rođendana sam došla kasno, u 2 ujutro...Brzo  na spavanje da budem odmorna u slučaju da idem ...Ali ...U 8 me probudi Liza, mora na wc. Nekako se vratim u krevet i uspijem zaspati do 9 kada me ulovi proljev i brzo trčim na wc. Sjedim tamo i odjednom počinje lagano špikanje kao kod menstrualnih bolova. Uh, možda je to to, pomislim. A možda i nije. Tko bi znao. Vraćam se u krevet, ja bih još malo odspavala. Ali ne, idem opet trk na wc... 
   Valjda je to to, ja sva sretna. Konačno. Idem probudit mm, da je možda krenulo, neka se polako digne. Moja mama je preuzela starije klince, koji su me sada već užasno živcirali (ma, svi su me živcirali i mm, i mama i klinci.. pa šta me stalno nešto pitate, ja ću roditi i sve me boli). 
   U međuvremenu sam uz predisavanje trudova morala još pogledati kako je Lizina mala maca i 15 Arsenovih traktora...A mene boli sve više i više i sada znam da moram krenuti što prije ali mi je svejedno. Htjela bih da svi idu negdje, a ja ću se već nekako snaći. Ali nije bilo tako... sa zadnjim snagama sam navukla hlače, majicu i japanke te krenula prema autu. Bilo je 9.30, a po mom planu (da, da, napravila sam ja u svojoj glavi i plan, da ću ostat doma do negdje 12 sati i onda doći u rodilište u zadnji tren, da izbjegnem svu tu silnu birokraciju i postupke oko rađanja) bi trebali ostati doma još bar 2 sata...
   Malo morgen, morali smo na put odmah, a ja ne mogu u auto. Stajala sam ispred njega, na kiši, koja mi je bila super i disala...i disala..trudovi su samo dolazili, ali nisu bili baš strašno jaki, mužu sam rekla da su na stupnju 3 od 10. Nekako me je muž ugurao u auto, i idemo... 
   Bilo je 10 i nešto, do rodilišta imamo 20 min lagane vožnje...I naravno da nismo stigli. U autu sam cijelo vrijeme predisavala trudove, koji su bili sve jači i jači, a između dva truda sam razmišljala – ako beba dodje zamotaj je u nešto i stavi na trbuh i cicu... Bili smo jedno 3 km od rodilišta kad me je ulovio onaj prvi baš jaki trud, koji boli za 10. Nisam mogla više držati, počela sam tiskati ko luda jer sam imala osjećaj da ću puknuti. Viknem mužu, da ne mogu više, da beba dolazi, a on smireno vozi dalje i govori, da izdržim još malo, da beba još nije tu...I ja sam čekala do sljedećeg truda, onda sam osjetila i glavicu.. Opet kažem mužu da beba izlazi i da ću roditu tu i sada, u autu. 
   U to vrijeme smo već bili kod portira koji je brzinom munje dizao rampu na ulazu u rodilište (a šta je drugo mogao kad sam ja držala noge na armaturki i hlače ispod koljena). Uletimo mi ispred ulaza, muž trči po osoblje i dođe jedna jedina sestra da me isprati u rađaonu. A meni beba među koljenima. Uvjerava me, da mogu na kolica, a ja nju da NE MOGU, DA ĆE BEBA IZAĆ, SADAAAA. 
   Ide ona po pomoć, a ja vičem dolaziiii, muž se okrene i izvuče malog. Oton, rođen u autu, 52cm i 3740 g.. Odjednom je nestala sva bol, muž je držao malog, mali je zaplakao. Prva pomisao je bila, zar ja ovo sanjam? Ljudi oko mene plješću, ja sam rodila uz publiku i baš me briga. Imamo najljepšu bebu koja je došla na svijet uz pomoć najbolje primalje – svog tate. 
   Nakon toga se vrate sestre i imale su šta za vidjeti. Beba vani, sve gotovo. I opet trk u rodilište po primalju, da me premjeste iz auta u sobu za rađanje. Tamo smo sredili pupak i porodili još i posteljicu, dobila sam dva šava... I prvo dojenje i maženje i paženje...Bila sam totalno odmorna kao da nisam ni rodila. Dok sam sjedila vani u autu i slušala lagano pljuštanje kiše mi je kroz glavu prošlo, pa šta ja radim ovdje...Idemo doma, sve je gotovo, ne treba mi rodilište. Ali sam ipak ostala, i sama neznam zašto. 
   Doktor se samo smijao i njegov jedini komentar je bilo: Pa mi vama ne trebamo, vi ste već sve sami napravili. Muž je bio glavna atrakcija (no, svo troje smo bili vauuu), čak su mu nudili i posao..he,he...
   Ovo mi je bio treći porod, na prvi i drugi imam lijepe uspomene, bili su brzi, bez previše miješanja osoblja, osim par sitnica mi nije ništa smetalo (epi na prvom, te amniotomija na prvom i drugom) ali sa ovim zadnjim se ne može usporediti baš ništa. Stvarno je bilo super i da idem još jednom bi opet tako. 
   Mama Alenka Klinfo.hr 

Oton....iz automobila :-))

<para> Bilo nam je doista teško odlučiti se za najbolji, jer svi su najbolji, no jedan bismo ipak izdvojili kao najdirljiviji i najinspirativniji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Logitech bežičnu tipkovnicu i miša odlučili smo poslati mami male Ane, Draženki Kovačević kao mali znak pažnje za njezin trud i iskrenost. Njezina priča uvijek će nas iznova podsjetiti na činjenicu da ljubav, borba i vjera u vlastito dijete uvijek rezultiraju "neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom…". <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>„Trudnici je rađena rana amniocenteza zbog dobi. Nađen je patološki kariogram ploda 47, XX, +21, što odgovara Downovom sindromu. Trudnici protumačen nalaz…“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam u 21. mjesecu trudnoće, odavno sam već osjećala pokrete svojega trećeg, još nerođenog djeteta, cijela obitelj već se veselila novome članu… I onda je došao ovaj strašni nalaz: moje dijete imat će Downov sindrom! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odluku da ću roditi dijete donijela sam, kao praktična vjernica, prilično brzo i nepokolebljivo, a muž me je, bojažljivo i s puno strepnje, ipak podržao. Naše djevojčice bile su još premlade da bi posumnjale da nešto nije u redu. Samo najboljoj prijateljici mogla sam se povjeriti i s njom dnevno dijeliti svoje brige i osjećaje jer ostali prijatelji i znanci ne bi shvatili kako sam, kao zrela, inteligentna žena s uspješnom karijerom, sretnim brakom i dvjema prekrasnim djevojčicama, odlučila na svijet donijeti nesavršeno dijete. Ali, bilo je to željeno dijete, i moje treće dijete!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dani koji su slijedili do poroda bili su ispunjeni predanim radom i zalaganjem na poslu, potpunom predanošću obiteljskim obvezama i traženju utjehe i snage u molitvama. Što se termin poroda više približavao, povećavala se tjeskoba i strah… Sve sam se više trudila na poslu i u obavljanju kućanskih poslova, da zaboravim na strah… Radila sam do zadnjega dana trudnoće…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djevojčicu dugu 49 cm i „tešku“ 3.700 grama rodila sam na predvidivi termin poroda. Sam porod protekao je u najboljem redu i, rekla bih, lagano, obzirom da sam bila već iskusna rodilja. Pokazali su mi je na trenutak, pedijatrica je utvrdila „…da ima kose oči…“ i odnijeli su je na intenzivnu. Mene su smjestili u sobu s prevelikim brojem kreveta s babinjačama. Najveća sreća bila mi je kada sam je smjela uzeti u ruke, provjeriti da ima sve prstiće na rukicama i nogicama i „igrati“ se dojenja jer zbog hipotonije nije mogla sisati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I bila mi je tako lijepa beba… Na dječjim vizitama dobivala sam vrlo šture i oprezne obavijesti i jedva sam čekala da odem doma i brinem se o svim djetetu kako znam… A najljepše što sam za devetodnevnoga boravka u rodilištu dobila bile su riječi glavne sestre: „Mama, onako kako svoje dijete sami prihvatite i kako ju budete doživljavali, tako će ju i drugi oko Vas doživljavati!“ Tada nisam mogla shvatiti koliko su to bile mudre i istinite riječi…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Preskačem u ovom trenutku veliki dio „priče“ jer ne želim pisati o tome kako sam se vrlo brzo vratila na posao, zbog odgovornosti radnoga mjesta a svoje djetešce povjerila najboljoj prijateljici na čuvanje… kako sam se borila da ispunim radne zadaće a ne zakinem ni u čemu niti jednog člana svoje obitelji, a posebno najmlađega… kako sam strepila na svakom pregledu kod kardiologa dok nisam saznala da je otvor između komora spontano srastao… kako sam odvodila svoju djevojčicu u dnevnu bolnicu na radnu, fizikalnu, logopedsku i defektološku obradu… kako sam se borila da u dobi od 3 godine bude integrirana u redoviti vrtić… kako ju i dan-danas odvodim, s puno radosti i nade i ponosa, redovito na logopedske vježbe…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je naša Ančica, kako ju svi zovemo, djevojčica u dobi od 6,5 godina i mamina najveća ljubav i ponos. I ne samo mamina, ili tatina, ili starijih sestara… Ančica vrlo brzo „osvoji“ srca dobrih ljudi s kojima se susrećemo. Ančica je miljenica teta i djece u vrtiću, svih susjeda u našoj zgradi (a živimo u vrlo veeeelikoj zgradi!), a o rodbini i prijateljima da ni ne govorim! Svi vole Ančicu! Ančica je prihvaćena! Istina, ove školske godine morali smo tražiti odgodu od godinu dana za upis u školu, ali, uz puno ljubavi i truda i rada, ovladat ćemo i najvažnijim vještinama i sposobnostima, potrebnim malome đaku. Uz pomoć predivnih teta-logopedinja Ančica usvaja ili korigira pojedine glasove, a posebno smo ponosni što raspoznaje vrlo veliki broj slova, uključujući X i Y. Tako nas je sve ugodno iznenadila i razveselila kada je na plaži, gledajući čamac na kojem piše „Explorer 200“, počela slovkati: „E – IKS – P – L – O – R – E – R . Piše: čamac!“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Napisala sam ovu priču o svom anđelu  u znak zahvalnosti svim ljudima koji su prepoznali moju veliku ljubav i borbu da iz Ane „izvučem maksimum“ i u tome mi dali podršku i pomoć. Ali još više, želim ovom pričom dati podršku roditeljima koji dobiju dijete s Downovim sindromom i potaknuti ih da svoje dijete prihvate sa što više ljubavi i strpljenja, a sav trud uložen u odgoj, skrb, edukaciju djeteta – rezultirat će neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom… <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>To vam jamčim… jer znam… iz vlastitog iskustva…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Anina mama<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Rodila sam anđela… - NAGRAĐENI TEKST Na našu je e-mail adresu stiglo niz predivnih tekstova na kojima zahvaljujemo svim mamama i tetama.  Bilo nam je doista teško odlučiti se za najbolji, jer svi su najbolji, no jedan bismo ipak izdvojili kao najdirljiviji i najinspirativniji. 
   Logitech bežičnu tipkovnicu i miša odlučili smo poslati mami male Ane, Draženki Kovačević kao mali znak pažnje za njezin trud i iskrenost. Njezina priča uvijek će nas iznova podsjetiti na činjenicu da ljubav, borba i vjera u vlastito dijete uvijek rezultiraju "neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom…". 
   
   „Trudnici je rađena rana amniocenteza zbog dobi. Nađen je patološki kariogram ploda 47, XX, +21, što odgovara Downovom sindromu. Trudnici protumačen nalaz…“
   Bila sam u 21. mjesecu trudnoće, odavno sam već osjećala pokrete svojega trećeg, još nerođenog djeteta, cijela obitelj već se veselila novome članu… I onda je došao ovaj strašni nalaz: moje dijete imat će Downov sindrom! 
   Odluku da ću roditi dijete donijela sam, kao praktična vjernica, prilično brzo i nepokolebljivo, a muž me je, bojažljivo i s puno strepnje, ipak podržao. Naše djevojčice bile su još premlade da bi posumnjale da nešto nije u redu. Samo najboljoj prijateljici mogla sam se povjeriti i s njom dnevno dijeliti svoje brige i osjećaje jer ostali prijatelji i znanci ne bi shvatili kako sam, kao zrela, inteligentna žena s uspješnom karijerom, sretnim brakom i dvjema prekrasnim djevojčicama, odlučila na svijet donijeti nesavršeno dijete. Ali, bilo je to željeno dijete, i moje treće dijete!
   Dani koji su slijedili do poroda bili su ispunjeni predanim radom i zalaganjem na poslu, potpunom predanošću obiteljskim obvezama i traženju utjehe i snage u molitvama. Što se termin poroda više približavao, povećavala se tjeskoba i strah… Sve sam se više trudila na poslu i u obavljanju kućanskih poslova, da zaboravim na strah… Radila sam do zadnjega dana trudnoće…
   Djevojčicu dugu 49 cm i „tešku“ 3.700 grama rodila sam na predvidivi termin poroda. Sam porod protekao je u najboljem redu i, rekla bih, lagano, obzirom da sam bila već iskusna rodilja. Pokazali su mi je na trenutak, pedijatrica je utvrdila „…da ima kose oči…“ i odnijeli su je na intenzivnu. Mene su smjestili u sobu s prevelikim brojem kreveta s babinjačama. Najveća sreća bila mi je kada sam je smjela uzeti u ruke, provjeriti da ima sve prstiće na rukicama i nogicama i „igrati“ se dojenja jer zbog hipotonije nije mogla sisati. I bila mi je tako lijepa beba… Na dječjim vizitama dobivala sam vrlo šture i oprezne obavijesti i jedva sam čekala da odem doma i brinem se o svim djetetu kako znam… A najljepše što sam za devetodnevnoga boravka u rodilištu dobila bile su riječi glavne sestre: „Mama, onako kako svoje dijete sami prihvatite i kako ju budete doživljavali, tako će ju i drugi oko Vas doživljavati!“ Tada nisam mogla shvatiti koliko su to bile mudre i istinite riječi…
   Preskačem u ovom trenutku veliki dio „priče“ jer ne želim pisati o tome kako sam se vrlo brzo vratila na posao, zbog odgovornosti radnoga mjesta a svoje djetešce povjerila najboljoj prijateljici na čuvanje… kako sam se borila da ispunim radne zadaće a ne zakinem ni u čemu niti jednog člana svoje obitelji, a posebno najmlađega… kako sam strepila na svakom pregledu kod kardiologa dok nisam saznala da je otvor između komora spontano srastao… kako sam odvodila svoju djevojčicu u dnevnu bolnicu na radnu, fizikalnu, logopedsku i defektološku obradu… kako sam se borila da u dobi od 3 godine bude integrirana u redoviti vrtić… kako ju i dan-danas odvodim, s puno radosti i nade i ponosa, redovito na logopedske vježbe…
   Danas je naša Ančica, kako ju svi zovemo, djevojčica u dobi od 6,5 godina i mamina najveća ljubav i ponos. I ne samo mamina, ili tatina, ili starijih sestara… Ančica vrlo brzo „osvoji“ srca dobrih ljudi s kojima se susrećemo. Ančica je miljenica teta i djece u vrtiću, svih susjeda u našoj zgradi (a živimo u vrlo veeeelikoj zgradi!), a o rodbini i prijateljima da ni ne govorim! Svi vole Ančicu! Ančica je prihvaćena! Istina, ove školske godine morali smo tražiti odgodu od godinu dana za upis u školu, ali, uz puno ljubavi i truda i rada, ovladat ćemo i najvažnijim vještinama i sposobnostima, potrebnim malome đaku. Uz pomoć predivnih teta-logopedinja Ančica usvaja ili korigira pojedine glasove, a posebno smo ponosni što raspoznaje vrlo veliki broj slova, uključujući X i Y. Tako nas je sve ugodno iznenadila i razveselila kada je na plaži, gledajući čamac na kojem piše „Explorer 200“, počela slovkati: „E – IKS – P – L – O – R – E – R . Piše: čamac!“
   Napisala sam ovu priču o svom anđelu  u znak zahvalnosti svim ljudima koji su prepoznali moju veliku ljubav i borbu da iz Ane „izvučem maksimum“ i u tome mi dali podršku i pomoć. Ali još više, želim ovom pričom dati podršku roditeljima koji dobiju dijete s Downovim sindromom i potaknuti ih da svoje dijete prihvate sa što više ljubavi i strpljenja, a sav trud uložen u odgoj, skrb, edukaciju djeteta – rezultirat će neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom… 
   To vam jamčim… jer znam… iz vlastitog iskustva…
   Anina mama
   
 Klinfo.hr 

Rodila sam anđela… - NAGRAĐENI TEKST

<para>To je vrijeme kada mogu u miru i tišini staviti na papir neke svoje misli, pod uvjetom da me prije toga ne savladaju umor i san. Nisam pisala dnevnik još od studenskih dana, a onda sam po savjetu jedne starije i mudre gospođe počela bilježiti svoje osjećaje, misli i zapažanja o ovom sasvim drugačijem životu od onoga kojeg sam opisivala nekada davno u starim dnevnicima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odlučila sam se na to jer u zadnje me vrijeme često uhvati tjeskoba zbog osjećaja prolaznosti i brzine kojom vrijeme nezaustavljivo odlazi u nepovrat. Moja će djevojčica sljedeće godine krenuti u školu. Čini mi se to gotovo nemogućim, jer kao da sam tek nedavno s nevjericom gledala u maleni plastični štapić na kojemu se ocrtavao plavi plusić. Ne može biti da je već toliko vremena od tada prošlo. Ali je, surovo i bez sumnje dokazuje to broj koji je komadićem crvene plastike označen na zidnom kalendaru. Sve te godine, prva trudnoća, prvi porod, prvi koraci, prvi poljupci, prve riječi, prve svađe, prve ljutnje... pa druga trudnoća, drugi porod... sve je nekako tako brzo prošlo...prebrzo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja dva anđela spavaju u susjednoj sobi. Pogled na ta dva mala uspavana bića i njihovo ujednačeno disanje preplavljuje me osjećajem neopisive sreće. Njihovi nježni dodiri, poljupci i pogledi ne mogu se usporediti niti zamijeniti s ničim na ovome svijetu. Crtež koji mi moja djevojčica ostavi pokraj kreveta, priredba u vrtiću za koje mi čitavo vrijeme u grlu stoji knedla, malene ručice mojeg desetomjesečnog sina koje diže prema meni, njegovi nespretni pokušaji da uspije samostalno stajati... samo mama može znati kako izgleda vrtlog emocija koji takvi događaji izazovu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali ima i onih drugih trenutaka, trenutaka kada se osjećam tužno i nemoćno jer ne znam kako zaustaviti dječji neposluh, ljubomoru, navalu bijesa i negativnih emocija. Ima dana kada mi dođe da pobjegnem negdje daleko od svih, na mjesto gdje ću naći neki svoj mir. I kad razmišljam o tome obično se posramim. Posramim se radi svih onih roditelja koji sada negdje na nekom Rebru bdiju uz postelju svog djeteta i mole samo za jedno... I onda pogledam visoko u nebo i zahvalim Nekome tamo gore za sve što imam...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I tako prolaze dani, jedan za drugim. Živim život i trudim se dobro odraditi najteži, najodgovorniji ali ujedno i najljepši posao na svijetu – odgajati svoju djecu i pružiti im ono za što mislim da je za njih najbolje. Da li to činim na najbolji mogući način pokazati će vrijeme. Isto ono vrijeme koje tako neumoljivo i nepovratno prolazi i okrutno podsjeća na prolaznost i stvara u meni potrebu da sa svojom dječicom provodim što je moguće više vremena i da uživam u svakom trenutku i svakome danu...i da zapisujem u svoj dnevnik događaje, misli i osjećaje, kako bih se jednoga dana svega lakše prisjetila...  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Tanja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Biti mama (uz osjećaj nezaustavljive prolaznosti vremena) Večer je, vrijeme kada nakon svog obavljenog posla imam priliku ukrasti par trenutaka samo za sebe. To je vrijeme kada mogu u miru i tišini staviti na papir neke svoje misli, pod uvjetom da me prije toga ne savladaju umor i san. Nisam pisala dnevnik još od studenskih dana, a onda sam po savjetu jedne starije i mudre gospođe počela bilježiti svoje osjećaje, misli i zapažanja o ovom sasvim drugačijem životu od onoga kojeg sam opisivala nekada davno u starim dnevnicima. 
   Odlučila sam se na to jer u zadnje me vrijeme često uhvati tjeskoba zbog osjećaja prolaznosti i brzine kojom vrijeme nezaustavljivo odlazi u nepovrat. Moja će djevojčica sljedeće godine krenuti u školu. Čini mi se to gotovo nemogućim, jer kao da sam tek nedavno s nevjericom gledala u maleni plastični štapić na kojemu se ocrtavao plavi plusić. Ne može biti da je već toliko vremena od tada prošlo. Ali je, surovo i bez sumnje dokazuje to broj koji je komadićem crvene plastike označen na zidnom kalendaru. Sve te godine, prva trudnoća, prvi porod, prvi koraci, prvi poljupci, prve riječi, prve svađe, prve ljutnje... pa druga trudnoća, drugi porod... sve je nekako tako brzo prošlo...prebrzo.
   Moja dva anđela spavaju u susjednoj sobi. Pogled na ta dva mala uspavana bića i njihovo ujednačeno disanje preplavljuje me osjećajem neopisive sreće. Njihovi nježni dodiri, poljupci i pogledi ne mogu se usporediti niti zamijeniti s ničim na ovome svijetu. Crtež koji mi moja djevojčica ostavi pokraj kreveta, priredba u vrtiću za koje mi čitavo vrijeme u grlu stoji knedla, malene ručice mojeg desetomjesečnog sina koje diže prema meni, njegovi nespretni pokušaji da uspije samostalno stajati... samo mama može znati kako izgleda vrtlog emocija koji takvi događaji izazovu. 
   Ali ima i onih drugih trenutaka, trenutaka kada se osjećam tužno i nemoćno jer ne znam kako zaustaviti dječji neposluh, ljubomoru, navalu bijesa i negativnih emocija. Ima dana kada mi dođe da pobjegnem negdje daleko od svih, na mjesto gdje ću naći neki svoj mir. I kad razmišljam o tome obično se posramim. Posramim se radi svih onih roditelja koji sada negdje na nekom Rebru bdiju uz postelju svog djeteta i mole samo za jedno... I onda pogledam visoko u nebo i zahvalim Nekome tamo gore za sve što imam...
   I tako prolaze dani, jedan za drugim. Živim život i trudim se dobro odraditi najteži, najodgovorniji ali ujedno i najljepši posao na svijetu – odgajati svoju djecu i pružiti im ono za što mislim da je za njih najbolje. Da li to činim na najbolji mogući način pokazati će vrijeme. Isto ono vrijeme koje tako neumoljivo i nepovratno prolazi i okrutno podsjeća na prolaznost i stvara u meni potrebu da sa svojom dječicom provodim što je moguće više vremena i da uživam u svakom trenutku i svakome danu...i da zapisujem u svoj dnevnik događaje, misli i osjećaje, kako bih se jednoga dana svega lakše prisjetila...  
   Mama Tanja
   
 Klinfo.hr 

Biti mama (uz osjećaj nezaustavljive prolaznosti vremena)

<para>Sjedi na tuti već od osam mjeseci svog života i svaki dan redovito ujutro kaka na tutu. Rijetko nam se dogodi pokakana pelena, samo u slučaju da mu se nešto poremeti u probavi ili se zaigra pa ni ne primjetim da obavlja. Nije uvijek tako veselo kao na slikama, ali u tom slučaju dajemo nešto za igru ili, ako je pelena već mokra, ne forsiramo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada ima godinu i četiri mjeseca i već ponekad diže majcu i pokazuje na pelenu da, ili mora na tutu ili je već mokar pa želi da ga premotam. Obavezno ga stavljam na tutu prije i poslije spavanja da obavi pišanac i u 99% slučajeva smo uspješni. Sam još ne zove na tutu i kad će se to dogoditi ne znam, ali mislim da je i ovo napredak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to dobro ili nije, ne znam. Za nas je odlično i volim ta jutra kad on kao pravi dječak obavlja stvari na tuti. Možda ovo ljeto dođemo na nivo više, ali ako i ne, nema veze. Sve stignemo. Karlu smo također stavili na tutu dosta rano,ali na kao Krstu, od jedanaest mjeseci. Skinula se s pelene sa dvije i pol godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o malome Krsti i iskustvima mame Jelena potražite na <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kada stavljati dijete na tutu? Krsto je rođen u studenom pa je po ljeti već mogao sjediti na tuti. S obzirom na to da ima platnene pelene i osjeća kad je mokar i pokakani, nije se bunio kad sam ga prvi put stavila na tutu. Sjedi na tuti već od osam mjeseci svog života i svaki dan redovito ujutro kaka na tutu. Rijetko nam se dogodi pokakana pelena, samo u slučaju da mu se nešto poremeti u probavi ili se zaigra pa ni ne primjetim da obavlja. Nije uvijek tako veselo kao na slikama, ali u tom slučaju dajemo nešto za igru ili, ako je pelena već mokra, ne forsiramo.
   Sada ima godinu i četiri mjeseca i već ponekad diže majcu i pokazuje na pelenu da, ili mora na tutu ili je već mokar pa želi da ga premotam. Obavezno ga stavljam na tutu prije i poslije spavanja da obavi pišanac i u 99% slučajeva smo uspješni. Sam još ne zove na tutu i kad će se to dogoditi ne znam, ali mislim da je i ovo napredak.
   Je li to dobro ili nije, ne znam. Za nas je odlično i volim ta jutra kad on kao pravi dječak obavlja stvari na tuti. Možda ovo ljeto dođemo na nivo više, ali ako i ne, nema veze. Sve stignemo. Karlu smo također stavili na tutu dosta rano,ali na kao Krstu, od jedanaest mjeseci. Skinula se s pelene sa dvije i pol godine.
   Mama Jelena
   Više o malome Krsti i iskustvima mame Jelena potražite na 3mame.com
   
 Klinfo.hr 

Kada stavljati dijete na tutu?

<para>Ne mislim da sam loša osoba, niti da sam im učinila nešto loše. Jednostavno nemam sreće u životu. Prvi muž nije htio sa mnom imati djecu, nismo imali lijep odnos. Kasnije, kad je moj drugi, nevjenčani, suprug došao u moj život - oboje smo htjeli imati djecu. Ali onda su počeli moji zdravstveni problemi. Prirodnim putem nisam mogla ostati trudna, a "suprug" je radije kupio novi automobil nego meni pomogao platiti umjetnu oplodnju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mala plaća nije bila dostatna za taj način dobivanja djeteta, a o posvajanju nije htio ni čuti. I tako smo čekali i čekali, sve dok se nisam malo teže razbolila i završila na operaciji nakon koje više ne mogu imati djece. A djeca su mi sve u životu. Tuđa, nažalost ili nasreću. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ubrzo je suprugov brat dobio dijete. Provodila sam s malim Tinom puno svog vremena. Bila sam mu poput druge majke. Ali nije to to. Željela sam i dalje svoje dijete, svoje malo biće. I svaki put bih s nekom tugom gledala u tuđu djecu. Znala sam da imaju ono što sam ja jedino u životu željela. Ne treba mi ni muž, ni novac, ni putovanja, ni zabave, samo dodir tog malog bića, njegove male ručice, potrebna mi je bila samo ljubav mog malog djetešca. Jedino što sam ikad poželjela. A ni to nisam mogla dobiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda sam se pokušavala zadovoljiti onime što imam - svojim nevjenčanim suprugom i našim koliko-toliko skladnim životom. Ali onda je opet krenulo nagore. On je otišao mlađoj ženi, djevojci koja bi mu mogla biti kćer. Zadnje što sam čula o njemu je da je njegova nova djevojka ostala trudna. Koja sretnica. Zavidim joj. Ne zlobno, to nikako. Nekako mi je više drago zbog nje i njega, nego što im zavidim. Ali tužna sam. Rastužuje me sve to. Mada ne volim to javno pokazivati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Našla sam si novu obitelj. Moje prijatelje. Malo ih je, ali su pravi. Voljela bih ih odvesti na ovaj vikend u Sveti Martin, svima bi nam dobro došlo malo odmora. Ali takav odmor si rijetko tko može priuštiti. Ne volim da se netko sažalijeva nadamnom, jer eto, živa sam i zdrava (manje-više). Samo bih voljela biti mrvicu sretnija. Samo to. :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zlatica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Jedino što sam željela je imati dijete, a sada bih voljela biti samo mrvicu sretnija Stiže me i peto desetljeće života, a ostala sam potpuno sama. Godinama sam ulazila u ozbiljne veze s  muškarcima moga života, a na kraju bi me svaki ostavio. Ne mislim da sam loša osoba, niti da sam im učinila nešto loše. Jednostavno nemam sreće u životu. Prvi muž nije htio sa mnom imati djecu, nismo imali lijep odnos. Kasnije, kad je moj drugi, nevjenčani, suprug došao u moj život - oboje smo htjeli imati djecu. Ali onda su počeli moji zdravstveni problemi. Prirodnim putem nisam mogla ostati trudna, a "suprug" je radije kupio novi automobil nego meni pomogao platiti umjetnu oplodnju. 
   Moja mala plaća nije bila dostatna za taj način dobivanja djeteta, a o posvajanju nije htio ni čuti. I tako smo čekali i čekali, sve dok se nisam malo teže razbolila i završila na operaciji nakon koje više ne mogu imati djece. A djeca su mi sve u životu. Tuđa, nažalost ili nasreću. 
   Ubrzo je suprugov brat dobio dijete. Provodila sam s malim Tinom puno svog vremena. Bila sam mu poput druge majke. Ali nije to to. Željela sam i dalje svoje dijete, svoje malo biće. I svaki put bih s nekom tugom gledala u tuđu djecu. Znala sam da imaju ono što sam ja jedino u životu željela. Ne treba mi ni muž, ni novac, ni putovanja, ni zabave, samo dodir tog malog bića, njegove male ručice, potrebna mi je bila samo ljubav mog malog djetešca. Jedino što sam ikad poželjela. A ni to nisam mogla dobiti. 
   I onda sam se pokušavala zadovoljiti onime što imam - svojim nevjenčanim suprugom i našim koliko-toliko skladnim životom. Ali onda je opet krenulo nagore. On je otišao mlađoj ženi, djevojci koja bi mu mogla biti kćer. Zadnje što sam čula o njemu je da je njegova nova djevojka ostala trudna. Koja sretnica. Zavidim joj. Ne zlobno, to nikako. Nekako mi je više drago zbog nje i njega, nego što im zavidim. Ali tužna sam. Rastužuje me sve to. Mada ne volim to javno pokazivati. 
   Našla sam si novu obitelj. Moje prijatelje. Malo ih je, ali su pravi. Voljela bih ih odvesti na ovaj vikend u Sveti Martin, svima bi nam dobro došlo malo odmora. Ali takav odmor si rijetko tko može priuštiti. Ne volim da se netko sažalijeva nadamnom, jer eto, živa sam i zdrava (manje-više). Samo bih voljela biti mrvicu sretnija. Samo to. :)
   Zlatica
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Jedino što sam željela je imati dijete, a sada bih voljela biti samo mrvicu sretnija

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinusaune Opuštajuće pokrete masera koji prodiru duboko u vaše mišiće… a djeca se igraju u vašoj blizini, pod budnim okom animatora. Njihova su zabava društvene igre, crtanje i nova prijateljstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Upravo vas to i očekuje u <ulink url="http://www.toplicesvetimartin.hr/hr/">Spa &amp; Golf Resortu Sveti Martin</ulink>!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Veljača je mjesec posvećeni djeci i romantici. Za svakoga ponešto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>      <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za djecu su nezaboravan doživljaj svakodnevne igraonice na bazenima te vikendima u hotelu Spa Golfer. Tu je i sanjkanje na vrećama sa slamom na „tradicionalni međimurski način“. Posebno je atraktivno i  noćno sanjkanje i grudanje pod reflektorima prekrasnih, snijegom osutih golf terena Spa &amp; Golf terena Sveti Martin i vrući čaj. Za vas možda kuhano vino? Ako je dobra vremenska prognoza, utabane i pripremljene staze čekat će sve male i velike avanturiste…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A za sve goste, tu su i izleti upoznavanja s prekrasnom prirodom i tradicijom pitomog Međimurja malog. Svake subote vode vas u šetnju do farme jelena. Mališani će upoznati jelena Silvu koji jede jabuke iz ruke i vidjeti preko sto jelena na pašnjacima te u šumi ove prekrasne farme. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nedjeljom ujutro tu je i posjet jedinom plovećom riječnom mlinu u Hrvatskoj, mlinu na rijeci Muri. Tradicija, škripa velikog kola i zvuk Mure koja teče odvest će vas na početak prošlog stoljeća, kad je na Muri bilo više od 90 takvih mlinova. Nakon toga, seoski turizam Goričanec pruža mir seoske oaze, sa svojim konjima, ovcima, magarcima i zečićima koji slobodno trčkaraju po otočiću malog jezera. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iskusite duboki odmor i doživite avanturu pravog zimskog ugođaja u Spa Golf Resortu Sveti Martin!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>*   *   *<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ŽELITE PROVESTI VIKEND S OBITELJI U SVETOM MARTINU?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drage mame...šaljite nam svoja iskustva, svoje priče i tekstove. Pišite nam što vas veseli, što vas rastužuje, na kakve probleme nailazite, kakva su vaša iskustva u odgoju i podizanju djece? Podijelite svoje priče s drugim mamama i tatama. Najbolji tekst nagradit ćemo vikend odmorom za jednu obitelj u apartmanima Spa &amp; Golf Resorta Sveti Martin u veljači. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako sudjelovati?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svoje tekstove s naznakom "Iskustva" šaljite nam na info@klinfo.hr do 7. veljače 2011. godine. Svaki pristigli tekst objavit ćemo u rubrici Mame pišu za mame te na Klinfo.hr stranici na Facebooku. Pobjedničku priču izabrat će žiri Klinfo.hr-a i Spa&amp;Golf Resorta Sveti Martin.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SRETNO!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pišite nam i doživite veljaču za pamćenje s obitelji u Spa & Golf Resortu Sveti Martin! Kako se duboko odmoriti, regenirati i osvježiti, a uz to pružiti i svojoj djeci novo iskustvo i zabavu?  Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinu saune. 
   Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinusaune Opuštajuće pokrete masera koji prodiru duboko u vaše mišiće… a djeca se igraju u vašoj blizini, pod budnim okom animatora. Njihova su zabava društvene igre, crtanje i nova prijateljstva.
   
   
   Upravo vas to i očekuje u Spa &amp; Golf Resortu Sveti Martin!
   Veljača je mjesec posvećeni djeci i romantici. Za svakoga ponešto.      Za djecu su nezaboravan doživljaj svakodnevne igraonice na bazenima te vikendima u hotelu Spa Golfer. Tu je i sanjkanje na vrećama sa slamom na „tradicionalni međimurski način“. Posebno je atraktivno i  noćno sanjkanje i grudanje pod reflektorima prekrasnih, snijegom osutih golf terena Spa &amp; Golf terena Sveti Martin i vrući čaj. Za vas možda kuhano vino? Ako je dobra vremenska prognoza, utabane i pripremljene staze čekat će sve male i velike avanturiste…
   
   
   A za sve goste, tu su i izleti upoznavanja s prekrasnom prirodom i tradicijom pitomog Međimurja malog. Svake subote vode vas u šetnju do farme jelena. Mališani će upoznati jelena Silvu koji jede jabuke iz ruke i vidjeti preko sto jelena na pašnjacima te u šumi ove prekrasne farme. 
   Nedjeljom ujutro tu je i posjet jedinom plovećom riječnom mlinu u Hrvatskoj, mlinu na rijeci Muri. Tradicija, škripa velikog kola i zvuk Mure koja teče odvest će vas na početak prošlog stoljeća, kad je na Muri bilo više od 90 takvih mlinova. Nakon toga, seoski turizam Goričanec pruža mir seoske oaze, sa svojim konjima, ovcima, magarcima i zečićima koji slobodno trčkaraju po otočiću malog jezera. 
   Iskusite duboki odmor i doživite avanturu pravog zimskog ugođaja u Spa Golf Resortu Sveti Martin!
   
   
   *   *   *
   ŽELITE PROVESTI VIKEND S OBITELJI U SVETOM MARTINU?
   Drage mame...šaljite nam svoja iskustva, svoje priče i tekstove. Pišite nam što vas veseli, što vas rastužuje, na kakve probleme nailazite, kakva su vaša iskustva u odgoju i podizanju djece? Podijelite svoje priče s drugim mamama i tatama. Najbolji tekst nagradit ćemo vikend odmorom za jednu obitelj u apartmanima Spa &amp; Golf Resorta Sveti Martin u veljači. 
   Kako sudjelovati?
   Svoje tekstove s naznakom "Iskustva" šaljite nam na info@klinfo.hr do 7. veljače 2011. godine. Svaki pristigli tekst objavit ćemo u rubrici Mame pišu za mame te na Klinfo.hr stranici na Facebooku. Pobjedničku priču izabrat će žiri Klinfo.hr-a i Spa&amp;Golf Resorta Sveti Martin.
   SRETNO!
   
 Klinfo.hr 

Pišite nam i doživite veljaču za pamćenje s obitelji u Spa & Golf Resortu Sveti Martin!

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja sam mlada mama i imam curicu Tinu koja mi omogućuje svaki dan da se nasmijem i kad sam najtužnija,najljuća i najveselija! Svaki trenutak me može oraspoložiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Posebno me oduševljavaju njezini pomaci tj. napredak - svaki dan nešto novo!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad se tek rodila ručice je držala skupljene, nakon toga me je uhvatila za prst, a ja sam bila sretna jer vidim da se razvija!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sad tek ima 4 mijeseca ali već gleda i drži igračke, sama drži bočicu smije se i veseli mami i tati...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A njena abeceda je GA GI GE GO GU GRRR HHH i naravno skricanje i vika AAAAAAAA...preslatko zar ne? Možda to ne razumiju ljudi koji nisu roditelji ali ta njezina takozvana abeceda je mene oduševila kad sam je prvi put čula! Mama je snimila svoju unučicu s kamerom da joj pokaže prva njena slova!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uglavnom želim reći da je dijete nešto neizmjerno i neusporedivo s ničim drugim! To je blago, blagoslov i poklon božiji!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dijete je svijetlost koja nas drži i u najvećoj tami!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A dječiji osmjeh mi pruža baterije za dalje kroz život, kroz uspone i padove!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zato joj želim pružit sve na svijetu što mogu, pa tako i još jednog i bracu i seku hihhi .....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajmo naše mališane i pozdrav svim mamama, pusa za mališane! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Piše: buzydama, mama jedne malene Tine<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Foto: Ilustracija)</para>

Oduševljava me kad gledam svoju bebu kako se razvija Najljepše je odrastanje i razvijanje mališana...Mislim da se svatko slaže s tom činjenicom! 
   Ja sam mlada mama i imam curicu Tinu koja mi omogućuje svaki dan da se nasmijem i kad sam najtužnija,najljuća i najveselija! Svaki trenutak me može oraspoložiti. 
   Posebno me oduševljavaju njezini pomaci tj. napredak - svaki dan nešto novo!Kad se tek rodila ručice je držala skupljene, nakon toga me je uhvatila za prst, a ja sam bila sretna jer vidim da se razvija!Sad tek ima 4 mijeseca ali već gleda i drži igračke, sama drži bočicu smije se i veseli mami i tati...
   A njena abeceda je GA GI GE GO GU GRRR HHH i naravno skricanje i vika AAAAAAAA...preslatko zar ne? Možda to ne razumiju ljudi koji nisu roditelji ali ta njezina takozvana abeceda je mene oduševila kad sam je prvi put čula! Mama je snimila svoju unučicu s kamerom da joj pokaže prva njena slova!
   Uglavnom želim reći da je dijete nešto neizmjerno i neusporedivo s ničim drugim! To je blago, blagoslov i poklon božiji!Dijete je svijetlost koja nas drži i u najvećoj tami!A dječiji osmjeh mi pruža baterije za dalje kroz život, kroz uspone i padove!Zato joj želim pružit sve na svijetu što mogu, pa tako i još jednog i bracu i seku hihhi .....
   Čuvajmo naše mališane i pozdrav svim mamama, pusa za mališane! 
   Piše: buzydama, mama jedne malene Tine
   (Foto: Ilustracija) Klinfo.hr 

Oduševljava me kad gledam svoju bebu kako se razvija

<para>Upravi su bili prošli oni blagdanski dani, kada se manje-više svi osjećamo i više nego sitima. Dora je oduševljeno pljesnula ručicama kad je čula da idemo u posjet. Tražila je da je „našminkam“ kremom za lice i obučem joj njezinu najdražu suknjicu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prije izlaska iz stana upitala sam je da li želi nešto pojesti, što je spremno prihvatila. Nakon sat vremena spremanja (uzimam najdražu igračke, neću ove čarape, nego hoću one druge, neću toplu jaknu, nego hoću onu tanku itd.) napokon smo krenuli. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naš skromni Citroen Saxo juri po cesti. Dora se buni jer sam zaboravila dudu, a moj dragi suprug nervozno stišće komandne papučice i cijelim putem besprekidno „kvoca“ jer se čudi kako sam to mogla zaboraviti!? Smišljam nove načine kako bi mogla upamtiti toliko stvari odjednom i opet zaključujem da trebam početi zapisivati da bih upamtila sve želje i zahtijeve. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stižemo prijateljima znojni i nervozni, ali s vremenom napetost popušta. Moja draga kćerkica, tek netom što smo ušli prijateljima u kuću izjavljuje da je jako gladna i da joj baš kod kuće ne dajem jesti. Svi me pogledaju i prasnu u smijeh. Sva sreća pa razumiju o čemu je rječ, ali šale na moj račun ostaju cijelu večer najdraža tema. Otac ostaje zaštićen i netaknut. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vraćamo se kući, u autu je napokon ugodna tišina. Dok liježemo u krevet Dora zahtijeva priču. Prije toga mora piškiti. Sjetim se kako je vrijeme brzo prošlo... Ona sad sama upali svijetlo na ulasku u kupaonicu. Stane na prstiće, ne treba me. Prije nego legne kraj nas ugasi i svijetlo u spavaćoj sobi. U krevet sa njom uđe i ona najdraža toplina koja se ne može rječima opisati. Sat vremena prije donijela mi je čašu vode. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sjećanje na pelene već je izblijedilo, ovdje je sad malena-velika djevojčica koja je svakoga dana sve starija i razumnija. Uz sve male i sitne cendrave epizode, savki dan je tu i dokaz njene malene zrelosti. Pohvale sa strane, od drugih ljudi, da je dobra i vrijedna, da je samostalna i da želi sve sama učiniti, u svakoj mjeri premašuju moja očekivanja i ponos mi je veličine zemaljske kugle. Jedan mali djelić pripišem sebi, a ostatak dragom bogu jer mi se čini da sve ide dobrim smjerom. Netko će reći nije još niti počela živjeti, ali meni se te četiri godine čine prilično duge. Kao da je oduvijek bila samnom, a ne od onog dana kada se rodila....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sandra Sabljak<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Vrijeme prebrzo prolazi. Moja malena djevojčica već je tako velika i samostalna... Subota navečer. Što može biti zabavnije za obitelj nego zajedničko druženje s prijateljima. Uputili smo se u posjet prijateljima koje nismo dugo vidjeli. Upravi su bili prošli oni blagdanski dani, kada se manje-više svi osjećamo i više nego sitima. Dora je oduševljeno pljesnula ručicama kad je čula da idemo u posjet. Tražila je da je „našminkam“ kremom za lice i obučem joj njezinu najdražu suknjicu. 
   Prije izlaska iz stana upitala sam je da li želi nešto pojesti, što je spremno prihvatila. Nakon sat vremena spremanja (uzimam najdražu igračke, neću ove čarape, nego hoću one druge, neću toplu jaknu, nego hoću onu tanku itd.) napokon smo krenuli. 
   Naš skromni Citroen Saxo juri po cesti. Dora se buni jer sam zaboravila dudu, a moj dragi suprug nervozno stišće komandne papučice i cijelim putem besprekidno „kvoca“ jer se čudi kako sam to mogla zaboraviti!? Smišljam nove načine kako bi mogla upamtiti toliko stvari odjednom i opet zaključujem da trebam početi zapisivati da bih upamtila sve želje i zahtijeve. 
   Stižemo prijateljima znojni i nervozni, ali s vremenom napetost popušta. Moja draga kćerkica, tek netom što smo ušli prijateljima u kuću izjavljuje da je jako gladna i da joj baš kod kuće ne dajem jesti. Svi me pogledaju i prasnu u smijeh. Sva sreća pa razumiju o čemu je rječ, ali šale na moj račun ostaju cijelu večer najdraža tema. Otac ostaje zaštićen i netaknut. 
   Vraćamo se kući, u autu je napokon ugodna tišina. Dok liježemo u krevet Dora zahtijeva priču. Prije toga mora piškiti. Sjetim se kako je vrijeme brzo prošlo... Ona sad sama upali svijetlo na ulasku u kupaonicu. Stane na prstiće, ne treba me. Prije nego legne kraj nas ugasi i svijetlo u spavaćoj sobi. U krevet sa njom uđe i ona najdraža toplina koja se ne može rječima opisati. Sat vremena prije donijela mi je čašu vode. 
   Sjećanje na pelene već je izblijedilo, ovdje je sad malena-velika djevojčica koja je svakoga dana sve starija i razumnija. Uz sve male i sitne cendrave epizode, savki dan je tu i dokaz njene malene zrelosti. Pohvale sa strane, od drugih ljudi, da je dobra i vrijedna, da je samostalna i da želi sve sama učiniti, u svakoj mjeri premašuju moja očekivanja i ponos mi je veličine zemaljske kugle. Jedan mali djelić pripišem sebi, a ostatak dragom bogu jer mi se čini da sve ide dobrim smjerom. Netko će reći nije još niti počela živjeti, ali meni se te četiri godine čine prilično duge. Kao da je oduvijek bila samnom, a ne od onog dana kada se rodila....
   mama Sandra Sabljak
   
 Klinfo.hr 

Vrijeme prebrzo prolazi. Moja malena djevojčica već je tako velika i samostalna...

<para>ONI su me naučili da sam DIVNA, NEZAMJENJIVA I NAJDRAŽA. Kad te takve mrvice trebaju, zovu i traže i TI im uslišaš svaku želju i pomogneš da riješe svaku potrebu, znaš da imaš pravi zadatak na Zemlji. Da si tu ZAISTA s nekim razlogom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda, kada se ušuljaju u krilo, zagrle te onako iznenada, al' nježno, i kažu: "Volim te mama, onako jako, do neba"... duša se stiska...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I vole neizmjerno, jako i vole vječno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Znam da sam "Mama" i po drugim "sitnicama". Potrpamo se u mali clio, pun mrvica od čipsa, smokija i kiflica! Ne,ne, nemojte sjesti na suvozačevo mjesto a da ne provjerite ima li prolivenog soka. S unutrašnje strane stakla, sve je puno sitnih otisaka, packi,crteža i TATA VOLIM TE  :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poslovne žene imaju torbe pune papira i kozmetike, a iz moje već godinama vire pelene i vlažne maramice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nemojte duboko gurnuti ruku - možda vam se zalijepi neka nepožvakana žvaka, ili lizalica, na kojoj je još samo malo ostalo "za kasnije". :))<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imamo najljepši i najteži "posao" na svijetu, nema smjena. Nije rad od 7-15 sati, i ne idete u noćnu danas. Ovo je non-stop, a radi se i vikendom i praznikom. I prekovremene i noćne...Plaća je redovita. Vikend - možda i osvojimo, bilo bi to naše prvo putovanje. :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djeco, LUV JA !!!   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama&amp;Tata (Željka i Davor)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića! Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića! Rodila sam troje djece u četiri godine. Dva dečkića i djevojčicu. Pravi smo mali tim! Imali su veliku misiju svojim dolaskom. ONI su me naučili da sam DIVNA, NEZAMJENJIVA I NAJDRAŽA. Kad te takve mrvice trebaju, zovu i traže i TI im uslišaš svaku želju i pomogneš da riješe svaku potrebu, znaš da imaš pravi zadatak na Zemlji. Da si tu ZAISTA s nekim razlogom. 
   I onda, kada se ušuljaju u krilo, zagrle te onako iznenada, al' nježno, i kažu: "Volim te mama, onako jako, do neba"... duša se stiska...
   I vole neizmjerno, jako i vole vječno.
   Znam da sam "Mama" i po drugim "sitnicama". Potrpamo se u mali clio, pun mrvica od čipsa, smokija i kiflica! Ne,ne, nemojte sjesti na suvozačevo mjesto a da ne provjerite ima li prolivenog soka. S unutrašnje strane stakla, sve je puno sitnih otisaka, packi,crteža i TATA VOLIM TE  :)
   Poslovne žene imaju torbe pune papira i kozmetike, a iz moje već godinama vire pelene i vlažne maramice.Nemojte duboko gurnuti ruku - možda vam se zalijepi neka nepožvakana žvaka, ili lizalica, na kojoj je još samo malo ostalo "za kasnije". :))
   Imamo najljepši i najteži "posao" na svijetu, nema smjena. Nije rad od 7-15 sati, i ne idete u noćnu danas. Ovo je non-stop, a radi se i vikendom i praznikom. I prekovremene i noćne...Plaća je redovita. Vikend - možda i osvojimo, bilo bi to naše prvo putovanje. :)
   Djeco, LUV JA !!!   
   Mama&amp;Tata (Željka i Davor)
   
 Klinfo.hr 

Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića!

<para>Odnosi među ljudima su sve površniji, jednostavno se gube snažniji dodiri i čvršće veze među ljudima, čak i unutar obitelji. Ipak, neke vrijednosti ostaju. Pojedinac traži drugog pojedinca kako bi bili par, zajednica, obitelj... A kada težimo životu s partnerom, zajednici, obitelji, želimo i djecu jer obitelj bez djece nije potpuna... Kao televizor bez slike, slika bez okvira, okvir bez zida na kojem bi slika visjela ili, prikladno današnjem vremenu - kao novčanik bez novaca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draško i ja, moj partner i ja, naša mala obitelj od dvoje također je željela biti puna, prava obitelj. Nas dvoje i naša djeca, to je bio naš san koji se nikako nije uspijevao ostvariti. Pokušavali smo. I pokušavali. Nekoliko puta smo se približili snu, zatrudnjela sam nekoliko puta. Ali su trudnoće završavale spontanim pobačajima. San koji je završaavo bolnom noćnom morom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ipak, nada nas nije ostavljala. Želju nismo gubili. Okrenuli smo se posvajanju, ušli u cijeli proces koji je kod nas, kao i mnoge stvari, izuzetno dugotrajan i kompliciran da dobijete dojam kako će dijete postati punoljetno, možda i samo otac/majka svom djetetu, dok se ne riješe sve pravne i birokratske prepreke tog kafkijanskog procesa. Ali, nismo gubili nadu niti smo bili manje odlučni u želji da postanemo veća, punija i ispunjenija obitelj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Probali smo prirodnim putem, obratili smo se sustavu i pokušali udomiti ostavljeno dijete, siroče. Nakon prirode i društva, došlo je vrijeme i za znanost. Odlučili smo pokušati ostvariti našu prirodnu želju uz pomoć znanosti i umjetne oplodnje. Ponovno upornost i pokušaji, ponovno nade i hladna otrježnjenja. Ipak, nadu nismo gubili niti je želja umirala. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uskoro, nanizalo se deset neuspješnih pokušaja. Deset medicinski potpomognutih pokušaja, deset nadi i - deset mučnih neuspjeha. Ipak, kako je našu nadu održavala iskrena želja, tako je i naša upornost dovela do njena ostvarenja. Napokon - trudnoća. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zahvaljajući bogu i dr.Strelecu iz Klinike za ginekologiju u Petrovoj, naši pokušaji su se pretvorili u trudnoću, a trudnoća, napokon, u - Auroru i Niku. Sestra i brat, naša kćer i naš sin danas imaju šest godina i sve su ono što smo sanjali, čemu smo se nadali... I puno, puno više od toga. Oni su naš život, a mi, nas četvero zajedno, smo - obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Sandra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pravi božji dar zvan Aurora i Niko Vremena se mijenjaju, običaji izumiru, sve oko nas je nestalno, promjenjivo poput vremena. Odnosi među ljudima su sve površniji, jednostavno se gube snažniji dodiri i čvršće veze među ljudima, čak i unutar obitelji. Ipak, neke vrijednosti ostaju. Pojedinac traži drugog pojedinca kako bi bili par, zajednica, obitelj... A kada težimo životu s partnerom, zajednici, obitelji, želimo i djecu jer obitelj bez djece nije potpuna... Kao televizor bez slike, slika bez okvira, okvir bez zida na kojem bi slika visjela ili, prikladno današnjem vremenu - kao novčanik bez novaca.
   Draško i ja, moj partner i ja, naša mala obitelj od dvoje također je željela biti puna, prava obitelj. Nas dvoje i naša djeca, to je bio naš san koji se nikako nije uspijevao ostvariti. Pokušavali smo. I pokušavali. Nekoliko puta smo se približili snu, zatrudnjela sam nekoliko puta. Ali su trudnoće završavale spontanim pobačajima. San koji je završaavo bolnom noćnom morom. 
   Ipak, nada nas nije ostavljala. Želju nismo gubili. Okrenuli smo se posvajanju, ušli u cijeli proces koji je kod nas, kao i mnoge stvari, izuzetno dugotrajan i kompliciran da dobijete dojam kako će dijete postati punoljetno, možda i samo otac/majka svom djetetu, dok se ne riješe sve pravne i birokratske prepreke tog kafkijanskog procesa. Ali, nismo gubili nadu niti smo bili manje odlučni u želji da postanemo veća, punija i ispunjenija obitelj. 
   Probali smo prirodnim putem, obratili smo se sustavu i pokušali udomiti ostavljeno dijete, siroče. Nakon prirode i društva, došlo je vrijeme i za znanost. Odlučili smo pokušati ostvariti našu prirodnu želju uz pomoć znanosti i umjetne oplodnje. Ponovno upornost i pokušaji, ponovno nade i hladna otrježnjenja. Ipak, nadu nismo gubili niti je želja umirala. 
   Uskoro, nanizalo se deset neuspješnih pokušaja. Deset medicinski potpomognutih pokušaja, deset nadi i - deset mučnih neuspjeha. Ipak, kako je našu nadu održavala iskrena želja, tako je i naša upornost dovela do njena ostvarenja. Napokon - trudnoća. 
   Zahvaljajući bogu i dr.Strelecu iz Klinike za ginekologiju u Petrovoj, naši pokušaji su se pretvorili u trudnoću, a trudnoća, napokon, u - Auroru i Niku. Sestra i brat, naša kćer i naš sin danas imaju šest godina i sve su ono što smo sanjali, čemu smo se nadali... I puno, puno više od toga. Oni su naš život, a mi, nas četvero zajedno, smo - obitelj.
   Mama Sandra
   (FOTO: Ilustracija)
   
 Klinfo.hr 

Pravi božji dar zvan Aurora i Niko

<para>  S obzirom na to da je imati dijete financijski iscrpno, a i koliko nerazgradivog smeća se stvara korištenjem jednokratnih pelena, bili su mi to glavni pokretači za korištenje platnenih pelena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nešto sam o platnenim pelenama čitala, a nešto čula od mama koje ih koriste. Odlučila sam se za taj korak i koristim ih već godinu dana. Jako sam zadovoljna. Nisam ih počela koristiti od prvog dana djetetova rođenja jer je bilo bolesno, ali sam počela od trećeg mjeseca njegova života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svoje prve pelene sam naručila preko prijateljice koja ih je kupila na ebay-u. Bile su rabljene, ali odlično očuvane. Koristim ih još danas. Postoje različite veličine i različiti modeli i materijali, ali nisam toliki znalac da bih mogla o tome pisati. Pišem samo o onima koje ja koristim. Moje su marke popolini i jako sam njima zadovoljna. Sve su one size što znači da se mogu koristiti od malena pa dok se dijete ne riješi pelena. Drukerima se regulira veličina i potrebno je koristiti zaštitne gaćice. Kasnije smo da rodinoj rasprodaji kupili rodine puse po 20 kn, također rabljene, i fenomenalne su.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svatko ima svoju priču o platnenim pelenama. Ja osobno mislim da većina onih koji to iskustvo nemaju, prvo pomisle na svoje mame i bake koje su nekada ručno prale pelene dok nije bilo jednokratnih pelena. Takva je bila reakcija mojih kad su čuli da ću koristiti platnene pelene. Kamo s prljavim pelenama? Smrde li? Pitanja, pitanja...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja sam ih u početku namakala u vodi s octom dok nisam skupila dovoljno pelena za jednu perilicu, ali to više ne radim. Sad sam kupila plastičnu kantu s poklopcem u koju ih odlažem s tim da pokakani uložak isperem sa dm sapunom za mrlje i tako ostavim. Perem ih svaki treći dan. Imam ih oko 30 i kad se skupi do 20 komada operem ih na 60 ºC. Koristim trećinu praška koji bih koristila da perem bijelu robu. Ne stavljam omekšivač i ne sušim ih u sušilici. Ponekad stavim u perilicu octa ili soda bikarbonu za mrlje. Ako mi je i neka mrlja od kakice ostala na ulošku, ona će nestati s drugim pranjem ili izblijediti na suncu. Više ovih tehničkih i ostalih informacija o platnenim pelenama pročitajte na  stranicama udruge Roda jer one i proizvode te pelene i stručne su. Ja sam uglavnom zadovoljna platnenim pelenama i opet bih ponovila to iskustvo da imam još djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S obzirom na to da sam ja nezaposlena i dijete mi ne polazi jaslice nemam iskustva kako funkcioniraju tete u jaslicama s platnenim pelenama, ali vjerujem da je sve stvar osobe i dogovora. Istina je da dijete treba možda češće premotati jer dijete s platnenom pelenom, za razliku od jednokratne, osjeća da je mokro pa mu nije ugodno ako ga predugo ostavite tako. Vidim to po svom djetetu kad se meškolji i ne može se namjestiti tada znam da je vrijeme za tutu i prematanje. Vrlo je važno dobro namjestiti zaštitne gaćice tako da u potpunosti prekriju pelenu jer ako mokra pelena dođe u doticaj s odjećom smoči se pa je potrebno preskidati dijete. To se nama dogodilo puno puta, ali smo preživjeli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad se jednom odlučite za platnene pelene, nemojte odustati. Samo hrabro naprijed. One su tako lijepo dizajnirane da vas jednostavno mame svojim izgledom. Sigurno nećete požaliti, a ako sam ovim člankom pomogla i jednoj mami u donošenju odluke da izabere platnene pelene, moja je misija uspješna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o malim tajnama dobre njege potražite na blogu mame Jelene - <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Platnene pelene Oduvijek me interesirala ekologija. Još u osnovnoj školi sam sudjelovala na natjecanjima iz ekologije. Što sam starija to više pokušavam dati svoj doprinos u zaštiti okoliša.   S obzirom na to da je imati dijete financijski iscrpno, a i koliko nerazgradivog smeća se stvara korištenjem jednokratnih pelena, bili su mi to glavni pokretači za korištenje platnenih pelena.
   Nešto sam o platnenim pelenama čitala, a nešto čula od mama koje ih koriste. Odlučila sam se za taj korak i koristim ih već godinu dana. Jako sam zadovoljna. Nisam ih počela koristiti od prvog dana djetetova rođenja jer je bilo bolesno, ali sam počela od trećeg mjeseca njegova života.
   Svoje prve pelene sam naručila preko prijateljice koja ih je kupila na ebay-u. Bile su rabljene, ali odlično očuvane. Koristim ih još danas. Postoje različite veličine i različiti modeli i materijali, ali nisam toliki znalac da bih mogla o tome pisati. Pišem samo o onima koje ja koristim. Moje su marke popolini i jako sam njima zadovoljna. Sve su one size što znači da se mogu koristiti od malena pa dok se dijete ne riješi pelena. Drukerima se regulira veličina i potrebno je koristiti zaštitne gaćice. Kasnije smo da rodinoj rasprodaji kupili rodine puse po 20 kn, također rabljene, i fenomenalne su.
   Svatko ima svoju priču o platnenim pelenama. Ja osobno mislim da većina onih koji to iskustvo nemaju, prvo pomisle na svoje mame i bake koje su nekada ručno prale pelene dok nije bilo jednokratnih pelena. Takva je bila reakcija mojih kad su čuli da ću koristiti platnene pelene. Kamo s prljavim pelenama? Smrde li? Pitanja, pitanja...
   Ja sam ih u početku namakala u vodi s octom dok nisam skupila dovoljno pelena za jednu perilicu, ali to više ne radim. Sad sam kupila plastičnu kantu s poklopcem u koju ih odlažem s tim da pokakani uložak isperem sa dm sapunom za mrlje i tako ostavim. Perem ih svaki treći dan. Imam ih oko 30 i kad se skupi do 20 komada operem ih na 60 ºC. Koristim trećinu praška koji bih koristila da perem bijelu robu. Ne stavljam omekšivač i ne sušim ih u sušilici. Ponekad stavim u perilicu octa ili soda bikarbonu za mrlje. Ako mi je i neka mrlja od kakice ostala na ulošku, ona će nestati s drugim pranjem ili izblijediti na suncu. Više ovih tehničkih i ostalih informacija o platnenim pelenama pročitajte na  stranicama udruge Roda jer one i proizvode te pelene i stručne su. Ja sam uglavnom zadovoljna platnenim pelenama i opet bih ponovila to iskustvo da imam još djece.
   S obzirom na to da sam ja nezaposlena i dijete mi ne polazi jaslice nemam iskustva kako funkcioniraju tete u jaslicama s platnenim pelenama, ali vjerujem da je sve stvar osobe i dogovora. Istina je da dijete treba možda češće premotati jer dijete s platnenom pelenom, za razliku od jednokratne, osjeća da je mokro pa mu nije ugodno ako ga predugo ostavite tako. Vidim to po svom djetetu kad se meškolji i ne može se namjestiti tada znam da je vrijeme za tutu i prematanje. Vrlo je važno dobro namjestiti zaštitne gaćice tako da u potpunosti prekriju pelenu jer ako mokra pelena dođe u doticaj s odjećom smoči se pa je potrebno preskidati dijete. To se nama dogodilo puno puta, ali smo preživjeli.
   Kad se jednom odlučite za platnene pelene, nemojte odustati. Samo hrabro naprijed. One su tako lijepo dizajnirane da vas jednostavno mame svojim izgledom. Sigurno nećete požaliti, a ako sam ovim člankom pomogla i jednoj mami u donošenju odluke da izabere platnene pelene, moja je misija uspješna.
   Mama Jelena
   Više o malim tajnama dobre njege potražite na blogu mame Jelene - 3mame.com
   
   
 Klinfo.hr 

Platnene pelene

<para> Djevojčica je prvi put obula cipele i povukla ih za jezik. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ah joj! – zaurlale su cipele, a djevojčice se uplašila. Majka je odmah dotrčala i upitala što se dogodilo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ja sam samo povukla cipelu za jezik, a cipela je zaurlala – žalila se djevojčica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Možda bi trebala biti malo nježnija prema cipelama – predložila je mama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Hoću mama, obećavam – rekla je djevojčica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čim je izašla van zaboravila je na obećanje koje je dala majci. Zatrčala se u novim cipelama u najveće blato. Cipele su bile šokirane i mokre. Pljuvale su blato koje ih je zarobilo sa svih strana. Kad je mama ugledala kako su cipele blatnjave, jako se naljutila na djevojčicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Zar mi nisi obećala da ćeš bolje čuvati te nove cipele? – pitala je.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- O joj, zaboravila sam, bolje ću ih čuvati – pokajala se.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad su te večeri cipele bile izute, odahnule su. Sasušeno blato stezalo ih je sa svih strana i čak ih je grebalo po jeziku. Zaplakale su nad svojom sudbinom i zamolile su maminu pomoć kako bi lakše disale. Mama je negodovala i gledala novi par cipela kako jeca. Pozvala je djevojčicu i rekla joj da želi da očisti svoje nove cipele. Djevojčica se isprva pobunila, ali kad je bolje pogledala koliko su cipele prljave, odlučila se ipak potruditi i oprati ih. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Imam jednu ideju – rekla je mama<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ubuduće, kad poželiš gaziti po blatu i vodi, obući ćemo stare gumene čizme koje to jako vole. Jedva čekaju da gaze po blatu. Ove su ipak nove i osjetljive cipele, pa ćemo ih čuvati. Dogovoreno?  - upitala je mama<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>-Djevojčica je kimnula glavom i složila se. Obula je nove cipele i čim je izišla van, ugledala je ogromnu lokvu. Skoro je skočila u nju, a onda se sjetila da njene nove cipele ne žele skakati po vodi. Zaobišla je lokvu, a mama ju je pohvalila. Uveče kad je krenula u šetnju, djevojčica je obula gumene čizme i sretno skočila u najveću lokvu i blato. Čizme nisu rekle niti riječi, bile su vrlo sretne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <emphasis>Piše: Sandra Sabljak</emphasis>
</para>

Par cipela iz zemlje cipela, priča za djecu Sandre Sabljak Iz zemlje cipela doputovao je par cipela. Cipele su se veselile jer su trebale čuvati noge jedne male djevojčice. Bile su ponosne što su dobile takav zadatak.  Djevojčica je prvi put obula cipele i povukla ih za jezik. - Ah joj! – zaurlale su cipele, a djevojčice se uplašila. Majka je odmah dotrčala i upitala što se dogodilo. - Ja sam samo povukla cipelu za jezik, a cipela je zaurlala – žalila se djevojčica.- Možda bi trebala biti malo nježnija prema cipelama – predložila je mama.- Hoću mama, obećavam – rekla je djevojčica.Čim je izašla van zaboravila je na obećanje koje je dala majci. Zatrčala se u novim cipelama u najveće blato. Cipele su bile šokirane i mokre. Pljuvale su blato koje ih je zarobilo sa svih strana. Kad je mama ugledala kako su cipele blatnjave, jako se naljutila na djevojčicu.- Zar mi nisi obećala da ćeš bolje čuvati te nove cipele? – pitala je.- O joj, zaboravila sam, bolje ću ih čuvati – pokajala se.Kad su te večeri cipele bile izute, odahnule su. Sasušeno blato stezalo ih je sa svih strana i čak ih je grebalo po jeziku. Zaplakale su nad svojom sudbinom i zamolile su maminu pomoć kako bi lakše disale. Mama je negodovala i gledala novi par cipela kako jeca. Pozvala je djevojčicu i rekla joj da želi da očisti svoje nove cipele. Djevojčica se isprva pobunila, ali kad je bolje pogledala koliko su cipele prljave, odlučila se ipak potruditi i oprati ih. - Imam jednu ideju – rekla je mama- Ubuduće, kad poželiš gaziti po blatu i vodi, obući ćemo stare gumene čizme koje to jako vole. Jedva čekaju da gaze po blatu. Ove su ipak nove i osjetljive cipele, pa ćemo ih čuvati. Dogovoreno?  - upitala je mama-Djevojčica je kimnula glavom i složila se. Obula je nove cipele i čim je izišla van, ugledala je ogromnu lokvu. Skoro je skočila u nju, a onda se sjetila da njene nove cipele ne žele skakati po vodi. Zaobišla je lokvu, a mama ju je pohvalila. Uveče kad je krenula u šetnju, djevojčica je obula gumene čizme i sretno skočila u najveću lokvu i blato. Čizme nisu rekle niti riječi, bile su vrlo sretne.
   
   Piše: Sandra Sabljak
 Klinfo.hr 

Par cipela iz zemlje cipela, priča za djecu Sandre Sabljak

<para>Nikada nisam niti pomislila na to, ali evo slučajno sam naišla na ovu temu, pa vam se instiktivno javljam bez nekih priprema (bit će tu i gramatičkih grešaka).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U četrdesetim sam godinama, majka sam četvero djece i možda će moje iskustvo pomoći nekome u odgoju djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Život je zaista nepredvidiv i nikada ne znamo što nas sve čeka i kako će se stvari odvijati, a to ga i čini uzbudljivim. Ne možemo baš sve isplanirati i u svakoj situaciji ponašati se onako kako smo zamislili ili sebi zacrtali.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Niti ja nisam kao mlada majka planirala i znala da ću roditi baš četvero djece. Djeca jesu božji dar i smisao našeg života. Bez njh dani bi nam bili monotoni i isprazni. Ponekad nas ražaloste i budemo ljuti na njih, ali samo jedna pusica i pogled uplakanih okica i sve zaboravimo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U jednom periodu života kada sam imala samo kćerku i sina sve mi se činilo idealno. Djeca su bila odlični učenici, bavili se sportom u slobodno vrijeme, uzornog ponašanja...i sve naj, naj. Ali odlazak u srednju školu bio je veliki obrat za cijelu obitelj. Nastupili su problemi vezani uz pubertet, važnije je bilo ogledalo nego knjiga, gelove i lakove za kosu kupovali smo u kilogramima, zaredale su se loše ocjene i bježanje iz škole. I što sada? - pitali smo se.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokušali smo sa svim pedagoškim metodama, razgovorom, razumijevanjem...ali pomaka nije bilo. Gdje smo pogriješili u odgoju? - svakodnevno smo se preispitivali i nismo došli do odgovora. Pokušali smo onda sa malo strožim metodama, zabranama, strogoćom ali ni to nije pomoglo. Zašto se to baš nama dešava? Kako pomoći djetetu i cijeloj obitelji koja je patila...i još sto pitanja i potpitanja...činilo nam se da izlaza nema.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali ipak, sve se nakon par godina posložilo, ispravilo...dijete se preko noći promijenilo, postalo odgovorno, život se nastavio i vratio u normalu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I danas mislim da kao roditelji nismo baš puno griješili, ali svako je dijete individua i u tim godinama pronalazi sebe, svi u obitelji su mu krivi za nešto itd.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dragi roditelji, budite strpljivi sa svojom djecom i nikada ne odustajte i ne dižite ruke od njih pa makar vam se činilo da je bezizlazna situacija i da vam je pun kufer svega. Zaštitite ga u svakoj situaciji jer tako su ranjivi i neiskusni, ali ipak neiskvareni. Budite im prijatelj, plačite sa njima, smijte se ali uvijek, baš uvijek budite uz njih. Tek kada odrastu shvatite da im je ipak vaš trud i kućni odgoj usađen.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas se opet ponosim njima i sretna sam što smo iz problema na kraju svi izašli kao pobjednici. Ali u mom slučaju to nije kraj - u kući su sada ponovno mala djeca koja tek trebaju ući u pubertet, ali ne bojim se ničega jer znam da se ljubavlju, razumijevanjem, strpljivošću puno toga u životu može ispraviti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mi majke smo rođene lavice i borimo se uvijek do kraja za naše potomke. Sretno u odgoju svim majkama…..  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Ankica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Roditelji budite strpljivi, ni jedna situacija u odgoju nije bezizlazna Drage moje mame, klinci i klinceze, evo i mene malo u medijima. Nikada nisam niti pomislila na to, ali evo slučajno sam naišla na ovu temu, pa vam se instiktivno javljam bez nekih priprema (bit će tu i gramatičkih grešaka).
   U četrdesetim sam godinama, majka sam četvero djece i možda će moje iskustvo pomoći nekome u odgoju djece.
   Život je zaista nepredvidiv i nikada ne znamo što nas sve čeka i kako će se stvari odvijati, a to ga i čini uzbudljivim. Ne možemo baš sve isplanirati i u svakoj situaciji ponašati se onako kako smo zamislili ili sebi zacrtali.
   Niti ja nisam kao mlada majka planirala i znala da ću roditi baš četvero djece. Djeca jesu božji dar i smisao našeg života. Bez njh dani bi nam bili monotoni i isprazni. Ponekad nas ražaloste i budemo ljuti na njih, ali samo jedna pusica i pogled uplakanih okica i sve zaboravimo.
   U jednom periodu života kada sam imala samo kćerku i sina sve mi se činilo idealno. Djeca su bila odlični učenici, bavili se sportom u slobodno vrijeme, uzornog ponašanja...i sve naj, naj. Ali odlazak u srednju školu bio je veliki obrat za cijelu obitelj. Nastupili su problemi vezani uz pubertet, važnije je bilo ogledalo nego knjiga, gelove i lakove za kosu kupovali smo u kilogramima, zaredale su se loše ocjene i bježanje iz škole. I što sada? - pitali smo se.
   Pokušali smo sa svim pedagoškim metodama, razgovorom, razumijevanjem...ali pomaka nije bilo. Gdje smo pogriješili u odgoju? - svakodnevno smo se preispitivali i nismo došli do odgovora. Pokušali smo onda sa malo strožim metodama, zabranama, strogoćom ali ni to nije pomoglo. Zašto se to baš nama dešava? Kako pomoći djetetu i cijeloj obitelji koja je patila...i još sto pitanja i potpitanja...činilo nam se da izlaza nema.
   Ali ipak, sve se nakon par godina posložilo, ispravilo...dijete se preko noći promijenilo, postalo odgovorno, život se nastavio i vratio u normalu.
   I danas mislim da kao roditelji nismo baš puno griješili, ali svako je dijete individua i u tim godinama pronalazi sebe, svi u obitelji su mu krivi za nešto itd.
   Dragi roditelji, budite strpljivi sa svojom djecom i nikada ne odustajte i ne dižite ruke od njih pa makar vam se činilo da je bezizlazna situacija i da vam je pun kufer svega. Zaštitite ga u svakoj situaciji jer tako su ranjivi i neiskusni, ali ipak neiskvareni. Budite im prijatelj, plačite sa njima, smijte se ali uvijek, baš uvijek budite uz njih. Tek kada odrastu shvatite da im je ipak vaš trud i kućni odgoj usađen.
   Danas se opet ponosim njima i sretna sam što smo iz problema na kraju svi izašli kao pobjednici. Ali u mom slučaju to nije kraj - u kući su sada ponovno mala djeca koja tek trebaju ući u pubertet, ali ne bojim se ničega jer znam da se ljubavlju, razumijevanjem, strpljivošću puno toga u životu može ispraviti.
   Mi majke smo rođene lavice i borimo se uvijek do kraja za naše potomke. Sretno u odgoju svim majkama…..  
   Mama Ankica
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
 Klinfo.hr 

Roditelji budite strpljivi, ni jedna situacija u odgoju nije bezizlazna

<para>)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako bi pozdravila djeda Božićnjaka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>DORA: Što te boli?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što bi napisale, tko mu piše ovo pismo?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ANJA: Dvije prijateljice, Dora i Anja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>DORA: I ja isto!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što bi ga još pitale?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ANJA: Hoće li brzo doći i hoće li mi donijeti dvije životinje, peseka Dalmatinera, žirafu i jedno malo drvce.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zašto jedno malo drvce?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ANJA: Zato da žirafa može jesti lišće s njega!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I što si još poželjela da ti donese?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ANJA:  Vagone, prugu i vlak!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to sve?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ANJA: Mmmm, da!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A ti Dora, što bi mu ti još rekla?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>DORA: Brzo dođi, požuri!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A što bi željela da ti donese?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>DORA: Čašu kakvu imamo doma, Doru i Čizmu, plastelin, kuglice za bor s kojima se igra, cvijetić za kosu da stavim Dori u kosu i jedan balon!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to sve?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>DORA: Je!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Sandra Sabljak)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dora i Anja: Pismo Djedu Božićnjaku Intervju sa Anjom i Dorom (3 i 3,5 god.) Kako bi pozdravila djeda Božićnjaka? ANJA: Dobar dan! DORA: Bok!  Što bi ga prvo pitale? ANJA: Kako si? )
   Kako bi pozdravila djeda BožićnjakaDORA: Što te boli?
   Što bi napisale, tko mu piše ovo pismo?ANJA: Dvije prijateljice, Dora i AnjaDORA: I ja isto!
   Što bi ga još pitale?ANJA: Hoće li brzo doći i hoće li mi donijeti dvije životinje, peseka Dalmatinera, žirafu i jedno malo drvce.
   Zašto jedno malo drvce?ANJA: Zato da žirafa može jesti lišće s njega!
   I što si još poželjela da ti donese?ANJA:  Vagone, prugu i vlak!
   Je li to sve?ANJA: Mmmm, da!
   A ti Dora, što bi mu ti još rekla?DORA: Brzo dođi, požuri!
   A što bi željela da ti donese?DORA: Čašu kakvu imamo doma, Doru i Čizmu, plastelin, kuglice za bor s kojima se igra, cvijetić za kosu da stavim Dori u kosu i jedan balon!
   Je li to sve?DORA: Je!
   
   
   (Sandra Sabljak)
 Klinfo.hr 

Dora i Anja: Pismo Djedu Božićnjaku

<para>Imam dvije djevojčice Emu, 8 godina, i Lauru, 2 godine. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada sam ih dobila napokon sam shvatila da sve odjednom pada u vodu, sve gubi važnost, jer kad imaš dijete ono je tvoja najveća radost, sreća, tuga, uspijeh sve se to vežu uz djecu. I kada postaneš mama, a mislim da je to svakoj mami poznato, odmah se kvalificiraš u doktora, učitelja, psihologa i počinje jedno posve novo, ali nevjerojatno iskustvo i izazov u kojem želiš biti savršen. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mogla bih Vam pisati o mnoštvo situacija u odgajanju i dijeliti vam savjete, ali najveći savjet koji vam ja želim dati je taj da svaka majka nek sluša svoj majčinski instikt i probudi u sebi uspavanu bebu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja djeca su dio mene i najvažnije što ih želim naučiti, a silno se trudim da budu ono što jesu, je da sve što rade, rade iz srca. Sada je vrijeme kada im ja gradim samopouzdanje, a kasnije ću ako im treba graditi i kuću (ako me razumijete). Jako je važno da podjelim s vama da ona najskuplja igračka i najviše izreklamirana nikako nije vrednija i važnija od onog vremena kada ja sa svojim curama upalim muziku, pa plešemo, pjevamo, glupiramo se na dječji način i u tom trenu ja više nisam MAMA i ja sam dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>To je nešto što nigdje ne možete kupiti, ali za njih je to najveće zadovoljstvo i sreća. To je ponekad teško, ali mi smo ih doveli na ovaj svijet i svi smo mi odrasli ljudi u kojima se skriva negdje duboko u srcu dijete kojeg treba ponekad pustiti van. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj izazov je tek na početku, ovo je samo djelić mog majčinstva jer biti MAMA znači biti cijeli život i onda kad su djeca odrasli ljudi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zato drage mame uživajte u sreći kojoj imate jer, pogled, osmijeh, prva riječ, prvi korak, odrastanje i biti posve prisutan u svemu, ima li što vrednije od toga???<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Samo još za kraj da vam još jenom probam približiti riječ MAMA, opet se ponavlja...moja djeca, moj život, moje sve...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dio mene...moja djeca, moj život, moje sve... Unatoč svim problemima koji mi svakodnevno ulaze kroz život, jedni prođu drugi već čekaju da se ubace, ja sam sretna, osjećam se sretno i blagoslovljeno, jer ja sam MAMA. Imam dvije djevojčice Emu, 8 godina, i Lauru, 2 godine. 
   Kada sam ih dobila napokon sam shvatila da sve odjednom pada u vodu, sve gubi važnost, jer kad imaš dijete ono je tvoja najveća radost, sreća, tuga, uspijeh sve se to vežu uz djecu. I kada postaneš mama, a mislim da je to svakoj mami poznato, odmah se kvalificiraš u doktora, učitelja, psihologa i počinje jedno posve novo, ali nevjerojatno iskustvo i izazov u kojem želiš biti savršen. 
   Mogla bih Vam pisati o mnoštvo situacija u odgajanju i dijeliti vam savjete, ali najveći savjet koji vam ja želim dati je taj da svaka majka nek sluša svoj majčinski instikt i probudi u sebi uspavanu bebu.
   Moja djeca su dio mene i najvažnije što ih želim naučiti, a silno se trudim da budu ono što jesu, je da sve što rade, rade iz srca. Sada je vrijeme kada im ja gradim samopouzdanje, a kasnije ću ako im treba graditi i kuću (ako me razumijete). Jako je važno da podjelim s vama da ona najskuplja igračka i najviše izreklamirana nikako nije vrednija i važnija od onog vremena kada ja sa svojim curama upalim muziku, pa plešemo, pjevamo, glupiramo se na dječji način i u tom trenu ja više nisam MAMA i ja sam dijete.
   To je nešto što nigdje ne možete kupiti, ali za njih je to najveće zadovoljstvo i sreća. To je ponekad teško, ali mi smo ih doveli na ovaj svijet i svi smo mi odrasli ljudi u kojima se skriva negdje duboko u srcu dijete kojeg treba ponekad pustiti van. 
   Moj izazov je tek na početku, ovo je samo djelić mog majčinstva jer biti MAMA znači biti cijeli život i onda kad su djeca odrasli ljudi.
   Zato drage mame uživajte u sreći kojoj imate jer, pogled, osmijeh, prva riječ, prvi korak, odrastanje i biti posve prisutan u svemu, ima li što vrednije od toga???
   Samo još za kraj da vam još jenom probam približiti riječ MAMA, opet se ponavlja...moja djeca, moj život, moje sve...
   mama Jelena
 Klinfo.hr 

Dio mene...moja djeca, moj život, moje sve...

<para>Torba je tjednima čekala spakirana, ne znam ni ja koliko puta sam u nju dodavala i vadila stari...Medutim kad je krenilo.....bilo je odmah 100 na sat.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Suprug i ja smo se spremali na spavanje kad me doslovno pokosilo, k'o grom iz vedra neba. Iako mi je ovo bio prvi porod, znala sam da to mora biti to, bol je bila nepodnošljiva, presavijala sam se, a muž je već uzeo torbu i krenili smo. Već je bila prošla ponoć, na ulicama nije bilo nikoga, tako da smo na jednom manjem raskrižju prošli kroz crveno (nadam se da nema policajaca među citateljima portala). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jedva sam izašla iz auta, nisam mogla uopće hodati. Nekako sam se dovukla do stola za pregled, došao je doktor i rekao '10 prstiju, idemo!'. To je to, Vito stiže! Konačno! Nakon par minuta dolazi muž u zelenom u tata box, spajaju me na CTG, sve se odvija toliko brzo da je muž čak zaboravio fotić. Opet dolazi doktor i pita koji je ovo porod po redu. Na moj odgovor da je prvi, on mi kaže da sljedeći put dođem ranije. 'Ok, doktore, ajmo sad ovo odraditi!'. Bol je uistinu jaka, tu i tamo vrisnem, ne uspijevam se suzdržati i onda mi babica govori čarobne riječi 'zamisli da si u moru, roniš, zadrži dah.....'. Zamislila sam beskrajno plavetnilo, aktivirala sve mišiće, zadržala dah i nakon nekoliko 'zarona', Vito je bio tu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sve se odvijalo uistinu kao u snu. Nakon što smo se malo pomazili i slikali, Vitu su odnijeli na pregled, supruga poslali kući, a ja sam ostala još par sati u sobi za 'babinjace'. Došavši u sobu, nisam mogla spavati, pogledala sam trbuh da se uvjerim da ga stvarno više nema. Nevjerovatno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A da je Vito i službeno bio najbrži u 2008., evo 'dokaza':<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <ulink url="http://web2.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73900/Default.aspx">http://web2.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73900/Default.aspx
</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(napomena: Vito je prvi s lijeva)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S poštovanjem,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ana Marin Toševski, Solin<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Najbrži Vito ili porod 100 na sat Iako su doktori najavljivali porod prije termina, čak na zadnjoj kontroli tri tjedna prije termina, doktor je rekao 'Uuuu, gospođo ovo bi moglo svaki dan, rodila sam samo 2 dana prije. Torba je tjednima čekala spakirana, ne znam ni ja koliko puta sam u nju dodavala i vadila stari...Medutim kad je krenilo.....bilo je odmah 100 na sat.
   Suprug i ja smo se spremali na spavanje kad me doslovno pokosilo, k'o grom iz vedra neba. Iako mi je ovo bio prvi porod, znala sam da to mora biti to, bol je bila nepodnošljiva, presavijala sam se, a muž je već uzeo torbu i krenili smo. Već je bila prošla ponoć, na ulicama nije bilo nikoga, tako da smo na jednom manjem raskrižju prošli kroz crveno (nadam se da nema policajaca među citateljima portala). 
   Jedva sam izašla iz auta, nisam mogla uopće hodati. Nekako sam se dovukla do stola za pregled, došao je doktor i rekao '10 prstiju, idemo!'. To je to, Vito stiže! Konačno! Nakon par minuta dolazi muž u zelenom u tata box, spajaju me na CTG, sve se odvija toliko brzo da je muž čak zaboravio fotić. Opet dolazi doktor i pita koji je ovo porod po redu. Na moj odgovor da je prvi, on mi kaže da sljedeći put dođem ranije. 'Ok, doktore, ajmo sad ovo odraditi!'. Bol je uistinu jaka, tu i tamo vrisnem, ne uspijevam se suzdržati i onda mi babica govori čarobne riječi 'zamisli da si u moru, roniš, zadrži dah.....'. Zamislila sam beskrajno plavetnilo, aktivirala sve mišiće, zadržala dah i nakon nekoliko 'zarona', Vito je bio tu!
   Sve se odvijalo uistinu kao u snu. Nakon što smo se malo pomazili i slikali, Vitu su odnijeli na pregled, supruga poslali kući, a ja sam ostala još par sati u sobi za 'babinjace'. Došavši u sobu, nisam mogla spavati, pogledala sam trbuh da se uvjerim da ga stvarno više nema. Nevjerovatno!
   A da je Vito i službeno bio najbrži u 2008., evo 'dokaza':
   
   http://web2.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73900/Default.aspx

   (napomena: Vito je prvi s lijeva)
   S poštovanjem,Ana Marin Toševski, Solin
 Klinfo.hr 

Najbrži Vito ili porod 100 na sat

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mogu se slobodno pohvaliti da mislim da sam na pravom putu da moje djete postane krasan čovjek, danas kada meni treba pomoć tu je. Mama trebaš li čaja, kako si , imaš li temperaturu, nešto prekrasno. Njegovo odrastanje koje još traje bilo je lijepo, ponekad naporno zbog škole, bolesti, problema ali ne vidim smisao bez toga dijela u životu. Mali se već tri godine bori sa zanokticom (čupanje nokta, pedikeri, vađenje korjena nokta, Draškovićeva, Šalata), moja gripa je nula. Borac je na tatu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mamu obori gripica i odmah je krevetu, možda bih baš nama dobro došao mali time-out! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Vedrana <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pismo jedne ponosne majke Imam 43 godine i sina od 17 godina, danas trenutno bolujem od gripe ali inače sam OK. 
   Mogu se slobodno pohvaliti da mislim da sam na pravom putu da moje djete postane krasan čovjek, danas kada meni treba pomoć tu je. Mama trebaš li čaja, kako si , imaš li temperaturu, nešto prekrasno. Njegovo odrastanje koje još traje bilo je lijepo, ponekad naporno zbog škole, bolesti, problema ali ne vidim smisao bez toga dijela u životu. Mali se već tri godine bori sa zanokticom (čupanje nokta, pedikeri, vađenje korjena nokta, Draškovićeva, Šalata), moja gripa je nula. Borac je na tatu!
   Mamu obori gripica i odmah je krevetu, možda bih baš nama dobro došao mali time-out! 
   Srdačan pozdrav,
   mama Vedrana 
 Klinfo.hr 

Pismo jedne ponosne majke

<para>milijun savjeta sa svih strana. Zar ne kuže ljudi da mi već idu na živce??? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jesam mlada, jesam prvi puta mama,ali dijete je već 4 mjeseca živo i zdravo- hvala Bogu, pa samo ne znam kako sam to uspjela kad toliko nemam pojma. Da se razumijemo, naravno da puuno toga nisam znala i naravno da sam pročitala puno knjiga i pregooglala sve moguće stranice i forume kad me nešto mučilo i naravno da sam poslušala savjete, ali od svoje mame, svojih prijateljica, a ne od svake babe koja se naviri nad kolica!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda oni glupi komentari:"Jooj pa kako je veliki za svoju dob..joooj pa pazi da ti ne bude bucko ako tako često jede....a zašto mu ne staviš kapu, znaš puše vani...a zašto nema čarapice.....". Mislim??? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ispočetka sam uljudno ulazila u rasprave i odgovarala da se Fran rodio s 55 cm i da njegovih 70 cm s manje od 4 mj i nije tako veeeliko s obzirom na porođajnu visinu, da je košara kolica dovoljno duboka da ga zaštiti od hladnoće i vjetra, da jede kad mu se jede, ali da jede malo....i tako u krug kad god bi srela koju znatiželjnu babu ili susjedu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali nakon 4 mjeseca moje strpljenje i ljubaznost sveli su se samo na kiselo smješkanje...bez komentara i objašnjavanja! Nadam se da kad budem baba da neću biti takva :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Ivana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Mama neznalica Uf! Koliko sam se već puta susrela s tim da sam mlada mama i da nemam pojma kako i što s djetetom! Pokri ga, otkri ga, nahrani ga, presvuci ga, nemoj ga nositi, namaži ga kremom... milijun savjeta sa svih strana. Zar ne kuže ljudi da mi već idu na živce??? 
   Jesam mlada, jesam prvi puta mama,ali dijete je već 4 mjeseca živo i zdravo- hvala Bogu, pa samo ne znam kako sam to uspjela kad toliko nemam pojma. Da se razumijemo, naravno da puuno toga nisam znala i naravno da sam pročitala puno knjiga i pregooglala sve moguće stranice i forume kad me nešto mučilo i naravno da sam poslušala savjete, ali od svoje mame, svojih prijateljica, a ne od svake babe koja se naviri nad kolica!
   I onda oni glupi komentari:"Jooj pa kako je veliki za svoju dob..joooj pa pazi da ti ne bude bucko ako tako često jede....a zašto mu ne staviš kapu, znaš puše vani...a zašto nema čarapice.....". Mislim??? 
   Ispočetka sam uljudno ulazila u rasprave i odgovarala da se Fran rodio s 55 cm i da njegovih 70 cm s manje od 4 mj i nije tako veeeliko s obzirom na porođajnu visinu, da je košara kolica dovoljno duboka da ga zaštiti od hladnoće i vjetra, da jede kad mu se jede, ali da jede malo....i tako u krug kad god bi srela koju znatiželjnu babu ili susjedu.
   Ali nakon 4 mjeseca moje strpljenje i ljubaznost sveli su se samo na kiselo smješkanje...bez komentara i objašnjavanja! Nadam se da kad budem baba da neću biti takva :)
   Mama Ivana
 Klinfo.hr 

Mama neznalica

<para>
   <strong>
      <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SESTRA MARA: Možda si je uzgubila u letu il'na nekom mirisnom cvijetu!?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>BUBAMARA: Možda dok sam letjela ispod duge ili one željezničke pruge?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SESTRA MARA: Zabrinuta ne budi; znaš li što kažu ljudi!? Točkice kad se broje, otkrivaju godine tvoje! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>BUBAMARA: Jednu sam  godinu mlađa, ta mi je pomisao sve slađa.</strong>
</para>
<para>
   <emphasis>PIŠE: Sandra Sabljak</emphasis>
</para>

BUBAMARA U posjet gradu, s otoka Hvara, stigla jutros Bubamara. Svoj kofer otvara i zabrinuta progovara: BUBAMARA: Kad si mi rekla da mi je nestala točkica sa krila jako sam nesretna bila. 
   
      SESTRA MARA: Možda si je uzgubila u letu il'na nekom mirisnom cvijetu!?BUBAMARA: Možda dok sam letjela ispod duge ili one željezničke pruge?SESTRA MARA: Zabrinuta ne budi; znaš li što kažu ljudi!? Točkice kad se broje, otkrivaju godine tvoje! BUBAMARA: Jednu sam  godinu mlađa, ta mi je pomisao sve slađa.


   PIŠE: Sandra Sabljak
 Klinfo.hr 

BUBAMARA

<para>Velika smo obitelj i svaki dan nam je ispunjen 24 sata. Na udomiteljstvo smo se odlučili zato što smo se zavjetovali da ćemo  dok smo živi pomagati djeci, jer smo sretni što je naše dijete jedva preživjelo porod (ostao je bez kisika, reanimiran).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svako dijete je individua, potrebno mu je adekvatno pristupiti i razumjeti ga. Kada smo postali udomitelji nismo znali što nas čeka. Ponekad je čovjeku teško s vlastitom djecom, a kamoli još i sa tuđom, osobito kada ih je više a svi su iz različitih obitelji i drugačijih mentaliteta. Sigurno se pitate, kako se nosimo s time? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ima dana kada ne znamo što bi, jer jedno od udomljene djece je invalidno dijete koje ne govori i razumije samo najosnovnije. O njemu ću vam i pisati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dječak je imao prošle godine četiri godine kada je došao iz jednog našeg doma kod nas na smještaj. Imao je jedva deset kilograma, mršav, neuhranjen, autističan, hiperaktivan, hranjen pretežno Pediasurom na bočicu, krutu hranu nije konzumirao, inkontinentan itd. Dijagnoze su se redale, mi smo krenuli od početka. Gastroenterolog nam je bio prva stanica, a zatim su uslijedili pregledi logopeda, psihologa, nutricioniste, neuropedijatra...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas,nakon godinu dana, moramo se pohvaliti da taj mali anđelak jede polukrutu hranu, vozi romobil, ne koristi više flašicu, na upite pokazuje dijelove tijela, zna koliko ima godina, voli kada se od njega traži da nešto pomogne, makar su to stvari "donesi mi maramice ili odnesi nešto u smeće". I to nas veseli. Jedino nas žalosti što su nas uvjerili da nikada neće progovoriti, jer mu je mozak oštećen.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nama se nije bilo teško odlučiti uzeti ga iz doma kada smo ga prvi put ugledali. Bio je poseban na svoj način. Nevin i neiskvaren, željan ljubavi i pažnje. Ovo je dokaz da se radom i strpljenjem može puno, ne treba se predati. Ponosni smo jer je u godini dana savladao puno toga. Biti će još puno dana kada ćemo nailaziti na prepreke i porušene mostove, ali mi se nećemo predati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerujte mi, ponekad se čovjek mora žrtvovati da bi otkrio što su prave vrijednosti te koliko nam vrijedi zdravlje nas samih i naših najmilijih. Djeci nastojimo pružiti sve, putovanja, igru, ali najviše od svega nastojimo im uvijek biti oslonac i najbolji prijatelji kojima se uvijek mogu povjeriti i reći što ih smeta i žalosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svatko od njih je poseban na svoj način i ima svoju životnu priču. Moj savjet je svakome tko može, želi i ima dovoljno ljubavi i strpljenja, neka uzme u svoj dom jedno malo biće i pruži mu bolji i sretniji život kako bi i to dijete pronašlo sreću i svoje mjesto pod suncem. Radosni smo jer smo ovaj tjedan posjetili jednu petogodišnju djevojčicu koja boravi u domu za nezbrinutu djecu i jedva čekamo da slatkica idući tjedan dođe u naš dom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nema ništa ljepše nego kad dječji smijeh ispuni obiteljski dom. Život je jedan i želimo ga iskoristiti na najbolji način, a to je pomoći ostavljenoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Elizabeta<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Život ćemo iskoristiti na najbolji način i pomagati ostavljenoj djeci Moje ime je Elizabeta. Imam 31 godinu, a suprug Denis 39 godina. U braku smo već deset godina. Imamo dvoje vlastite djece od 7 i 9 godina, te dvoje prekrasne udomljene djece starosti 5 i 14 godina. Velika smo obitelj i svaki dan nam je ispunjen 24 sata. Na udomiteljstvo smo se odlučili zato što smo se zavjetovali da ćemo  dok smo živi pomagati djeci, jer smo sretni što je naše dijete jedva preživjelo porod (ostao je bez kisika, reanimiran).
   Svako dijete je individua, potrebno mu je adekvatno pristupiti i razumjeti ga. Kada smo postali udomitelji nismo znali što nas čeka. Ponekad je čovjeku teško s vlastitom djecom, a kamoli još i sa tuđom, osobito kada ih je više a svi su iz različitih obitelji i drugačijih mentaliteta. Sigurno se pitate, kako se nosimo s time? 
   Ima dana kada ne znamo što bi, jer jedno od udomljene djece je invalidno dijete koje ne govori i razumije samo najosnovnije. O njemu ću vam i pisati.
   Dječak je imao prošle godine četiri godine kada je došao iz jednog našeg doma kod nas na smještaj. Imao je jedva deset kilograma, mršav, neuhranjen, autističan, hiperaktivan, hranjen pretežno Pediasurom na bočicu, krutu hranu nije konzumirao, inkontinentan itd. Dijagnoze su se redale, mi smo krenuli od početka. Gastroenterolog nam je bio prva stanica, a zatim su uslijedili pregledi logopeda, psihologa, nutricioniste, neuropedijatra...
   Danas,nakon godinu dana, moramo se pohvaliti da taj mali anđelak jede polukrutu hranu, vozi romobil, ne koristi više flašicu, na upite pokazuje dijelove tijela, zna koliko ima godina, voli kada se od njega traži da nešto pomogne, makar su to stvari "donesi mi maramice ili odnesi nešto u smeće". I to nas veseli. Jedino nas žalosti što su nas uvjerili da nikada neće progovoriti, jer mu je mozak oštećen.
   Nama se nije bilo teško odlučiti uzeti ga iz doma kada smo ga prvi put ugledali. Bio je poseban na svoj način. Nevin i neiskvaren, željan ljubavi i pažnje. Ovo je dokaz da se radom i strpljenjem može puno, ne treba se predati. Ponosni smo jer je u godini dana savladao puno toga. Biti će još puno dana kada ćemo nailaziti na prepreke i porušene mostove, ali mi se nećemo predati.
   Vjerujte mi, ponekad se čovjek mora žrtvovati da bi otkrio što su prave vrijednosti te koliko nam vrijedi zdravlje nas samih i naših najmilijih. Djeci nastojimo pružiti sve, putovanja, igru, ali najviše od svega nastojimo im uvijek biti oslonac i najbolji prijatelji kojima se uvijek mogu povjeriti i reći što ih smeta i žalosti.
   Svatko od njih je poseban na svoj način i ima svoju životnu priču. Moj savjet je svakome tko može, želi i ima dovoljno ljubavi i strpljenja, neka uzme u svoj dom jedno malo biće i pruži mu bolji i sretniji život kako bi i to dijete pronašlo sreću i svoje mjesto pod suncem. Radosni smo jer smo ovaj tjedan posjetili jednu petogodišnju djevojčicu koja boravi u domu za nezbrinutu djecu i jedva čekamo da slatkica idući tjedan dođe u naš dom. 
   Nema ništa ljepše nego kad dječji smijeh ispuni obiteljski dom. Život je jedan i želimo ga iskoristiti na najbolji način, a to je pomoći ostavljenoj djeci.
   mama Elizabeta
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Život ćemo iskoristiti na najbolji način i pomagati ostavljenoj djeci

<para>Jedva čekaš maskenbal kako bi se maskirala u princezu. To si ti - moja djevojčice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ljubav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od prvog trenutka (a to je zapravo bilo već onda kad sam naslutila da bih mogla biti trudna) novi je osjećaj obuzeo moje srce. Ispočetka je bio blag i pomalo nestvaran, ali od kad su mi te stavili prvi put u naručje, pretvorio se u nešto čvrsto i stvarno. I od tada je stalno prisutan. Mora da si i ti postala toga svjesna jer si mi s negdje oko dvije godine prvi put rekla da me voliš. Oh, kako da se ne raznježim na takvu rečenicu. Jutros si mi rekla: <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Mama, tako sam jako sretna kad si ti sa mnom!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Strpljenje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uz tebe sam naučila graditi strpljenje. Što si starija trebam ga sve više. Prvi test bila su nošenja dok ne bi usnula. Tata i ja skakutali bi po sobi i smišljali pjesmice. Zatim je došlo vrijeme hranjenja na žličicu pa je trebalo pogoditi što ti se sviđa da cijeli ručak ne završi na podu. Sada po cijele dane slušam 'mama, mama...' čak i ako mi nemaš ništa za reći. Valjda provjeravaš jesam li blizu. Neprestano tražiš da se idemo zajedno igrati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Gledam prljavo suđe i nedovršenu večeru. Ma, petnaestak minuta ne čini razliku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Strah<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uvijek je tu. Kad trčiš i padneš. Kad si bolesna pa moramo kod doktora. Kad idemo s automobilom na daleki put. Kad gledam slike bolesne i napuštene djece. Naizgled sam hrabra i ne paničarim. Znam da ogrebana koljena zacijele i modrice nestanu. Ali ti si sada centar mog života i ne mogu zamisliti neki drugi smisao. Tu je zatim strah je li ti je dobro dok mene nema, slažeš li se s djecom u vrtiću, hoćeš li biti dobar đak, biti sretna u ljubavi... Pretjerujem, znam. Kad se samo sjetim koliko me to nerviralo (i još uvijek) kod moje mame. Trudim se ne ponavljati iste greške, ali bit ću ti dosadna, to sam sigurna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ne možeš ići sama po pokretnim stepenicama. – Ali, ja sam već veeelika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgoj<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad si tek prohodala voljela si se uvući u kupaonicu i dirati wc školjku. Jednom sam te zbog toga udarila po prstima kako bih ti pokazala da se to ne smije raditi. Čim sam to napravila znala sam da to nije dobar način. Razmišljala sam danima i nisam si mogla oprostiti. Čak i kad bih vikala na tebe znala sam da je to samo rezultat mog umora i lošeg raspoloženja, a ne dobar način da te uvjerim u nešto. Naučila sam da moram duboko udahnuti i sjetiti se da si ti samo malo nerazumno biće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>-  Peti put ti govorim, ne možeš ići van u pidžami, moraš obući hlačice!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odrastanje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nedavno si prestala nositi pelene. Pola godine prije prestale smo s dojenjem. Oboje se desilo relativno iznenada. I tada mi je sinulo – pa ti rasteš! Nisi više moja beba, koja ne može ništa sama, koju treba hraniti, prati... Sama jedeš, uskoro ćeš se sama oblačiti, dovučeš stolicu i popneš se ako želiš upaliti svjetlo. Ovo je tek početak, koliko nas još promjena čeka. Lijepo je gledati kako si iz bebe postala curica, a vjerojatno će još ljepše biti promatrati kako iz djevojčice postaješ djevojka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Mama, ovo nije strašna vještica jer nema veliki nos.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Lara<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Novo, nepoznato i... prekrasno Sad već imaš skoro tri godine. Vrckava si i živahna, a mi roditelji volimo misliti da si pametna. Voliš puzzle, voliš muziku i stalno nešto pjevušiš po stanu. Jedva čekaš maskenbal kako bi se maskirala u princezu. To si ti - moja djevojčice.
   LjubavOd prvog trenutka (a to je zapravo bilo već onda kad sam naslutila da bih mogla biti trudna) novi je osjećaj obuzeo moje srce. Ispočetka je bio blag i pomalo nestvaran, ali od kad su mi te stavili prvi put u naručje, pretvorio se u nešto čvrsto i stvarno. I od tada je stalno prisutan. Mora da si i ti postala toga svjesna jer si mi s negdje oko dvije godine prvi put rekla da me voliš. Oh, kako da se ne raznježim na takvu rečenicu. Jutros si mi rekla: - Mama, tako sam jako sretna kad si ti sa mnom!
   StrpljenjeUz tebe sam naučila graditi strpljenje. Što si starija trebam ga sve više. Prvi test bila su nošenja dok ne bi usnula. Tata i ja skakutali bi po sobi i smišljali pjesmice. Zatim je došlo vrijeme hranjenja na žličicu pa je trebalo pogoditi što ti se sviđa da cijeli ručak ne završi na podu. Sada po cijele dane slušam 'mama, mama...' čak i ako mi nemaš ništa za reći. Valjda provjeravaš jesam li blizu. Neprestano tražiš da se idemo zajedno igrati. - Gledam prljavo suđe i nedovršenu večeru. Ma, petnaestak minuta ne čini razliku.
   StrahUvijek je tu. Kad trčiš i padneš. Kad si bolesna pa moramo kod doktora. Kad idemo s automobilom na daleki put. Kad gledam slike bolesne i napuštene djece. Naizgled sam hrabra i ne paničarim. Znam da ogrebana koljena zacijele i modrice nestanu. Ali ti si sada centar mog života i ne mogu zamisliti neki drugi smisao. Tu je zatim strah je li ti je dobro dok mene nema, slažeš li se s djecom u vrtiću, hoćeš li biti dobar đak, biti sretna u ljubavi... Pretjerujem, znam. Kad se samo sjetim koliko me to nerviralo (i još uvijek) kod moje mame. Trudim se ne ponavljati iste greške, ali bit ću ti dosadna, to sam sigurna. - Ne možeš ići sama po pokretnim stepenicama. – Ali, ja sam već veeelika.
   OdgojKad si tek prohodala voljela si se uvući u kupaonicu i dirati wc školjku. Jednom sam te zbog toga udarila po prstima kako bih ti pokazala da se to ne smije raditi. Čim sam to napravila znala sam da to nije dobar način. Razmišljala sam danima i nisam si mogla oprostiti. Čak i kad bih vikala na tebe znala sam da je to samo rezultat mog umora i lošeg raspoloženja, a ne dobar način da te uvjerim u nešto. Naučila sam da moram duboko udahnuti i sjetiti se da si ti samo malo nerazumno biće.-  Peti put ti govorim, ne možeš ići van u pidžami, moraš obući hlačice!
   OdrastanjeNedavno si prestala nositi pelene. Pola godine prije prestale smo s dojenjem. Oboje se desilo relativno iznenada. I tada mi je sinulo – pa ti rasteš! Nisi više moja beba, koja ne može ništa sama, koju treba hraniti, prati... Sama jedeš, uskoro ćeš se sama oblačiti, dovučeš stolicu i popneš se ako želiš upaliti svjetlo. Ovo je tek početak, koliko nas još promjena čeka. Lijepo je gledati kako si iz bebe postala curica, a vjerojatno će još ljepše biti promatrati kako iz djevojčice postaješ djevojka. - Mama, ovo nije strašna vještica jer nema veliki nos.
   Mama Lara
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Novo, nepoznato i... prekrasno

<mediaobject>
   <imageobject>
      <imagedata fileref="https://klinfortlhr/modules/mod_chit_chat/data/mom-huggingjpg"/>
   </imageobject>
</mediaobject>
<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja imam djecu od 15 i 13 godina... Stalno bolesni, ali ne obične dječje bolesti. Sin je imao epilepsiju, a kćer upalu zglobova i još 3 popratne bolesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala bogu, to smo sve sanirali, pa su sada "zdravi". Sada me najviše brine nasilje među djecom. Sin je u đačkom domu u Zagrebu, pa se za njega više bojim, mada ni u Vrbovcu gdje mi kćer ide u osnovnu školu, nije sve sjajno. Velika je prisutnost raznih vrsta droge, a to me najviše brine. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Još mi smeta što ja sa svojom plaćom (koja je još uvijek na vrijeme) ne mogu priuštiti djeci sve što bi htjela. To mi je najteže. A najljepše mi je što to moja djeca shvaćaju i nikad ne traže više. Da imam mogućnosti (prvenstveno financijske) imala bih još djece. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali...moja djeca su moje blago, radost, nekad briga. A to što kažu: "mala djeca, mala briga, a velika djeca, velika briga" - to uopće nije istina. Ja imam veliku djecu i uvjek su mi briga, ali sada su ipak manja briga. Sada oni brinu za mene. Velika su mi pomoć, podrška i prijatelji. Kada mi je teško, uvijek su tu. Kada sam sretna, tu su da podijelim sreću s njima. U životu nisam imala takve prijatelje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponosna sam na njih, jer najteži posao na svijetu je odgoj djece, a ja mislim da sam stvorila pristojne, lijepo odgojene mlade ljude, koji nemaju predrasuda. Hvala svima koji će ovo pročitati. Hvala na mogućnosti da se mogu pohvaliti svojom djecom. Mogla bi još pisati o njima, o mojim anđelima, Matiji i Nikolini, ali za to bi trebala knjiga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Renata<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Najteži posao je odgoj djece, no mislim da sam stvorila lijepo odgojene mlade ljude   Ja imam djecu od 15 i 13 godina. Svaki trenutak s njima mi je poseban. Pogotovo kada su sada "veliki". Obadvoje su me prerasli, pa su veliki. Bilo mi je jako teško kada su bili mali. 
   
      
   


   


   Ja imam djecu od 15 i 13 godina... Stalno bolesni, ali ne obične dječje bolesti. Sin je imao epilepsiju, a kćer upalu zglobova i još 3 popratne bolesti. 
   Hvala bogu, to smo sve sanirali, pa su sada "zdravi". Sada me najviše brine nasilje među djecom. Sin je u đačkom domu u Zagrebu, pa se za njega više bojim, mada ni u Vrbovcu gdje mi kćer ide u osnovnu školu, nije sve sjajno. Velika je prisutnost raznih vrsta droge, a to me najviše brine. 
   Još mi smeta što ja sa svojom plaćom (koja je još uvijek na vrijeme) ne mogu priuštiti djeci sve što bi htjela. To mi je najteže. A najljepše mi je što to moja djeca shvaćaju i nikad ne traže više. Da imam mogućnosti (prvenstveno financijske) imala bih još djece. 
   Ali...moja djeca su moje blago, radost, nekad briga. A to što kažu: "mala djeca, mala briga, a velika djeca, velika briga" - to uopće nije istina. Ja imam veliku djecu i uvjek su mi briga, ali sada su ipak manja briga. Sada oni brinu za mene. Velika su mi pomoć, podrška i prijatelji. Kada mi je teško, uvijek su tu. Kada sam sretna, tu su da podijelim sreću s njima. U životu nisam imala takve prijatelje. 
   Ponosna sam na njih, jer najteži posao na svijetu je odgoj djece, a ja mislim da sam stvorila pristojne, lijepo odgojene mlade ljude, koji nemaju predrasuda. Hvala svima koji će ovo pročitati. Hvala na mogućnosti da se mogu pohvaliti svojom djecom. Mogla bi još pisati o njima, o mojim anđelima, Matiji i Nikolini, ali za to bi trebala knjiga.
   Mama Renata
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Najteži posao je odgoj djece, no mislim da sam stvorila lijepo odgojene mlade ljude

<para>Patka Zlatka pristaje pomoći no uskoro kornjača na svojim leđima primjećuje nepoželjnog gosta, malenog mrava. Počinje vikati na mrava kako će joj uprljati oklop, a patka Zlatka se neugodno iznenadi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U drugoj priči malena krijesnica jedne noći hoda po šumi. Silno je umorna i oči joj se sklapaju, a i počelo je kišiti. Naiđe na malenu kolibicu te pokuca na vrata. Vrata joj otvara pečurkica koja je pušta u kuću i nudi joj prenoćište i topli obrok. No, krijesnica je toliko umorna da odmah utone u san. Topla i zanimljiva priča o dobroti i prijateljstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ilustracije su lijepe i zanimljive, tekst odličan. Uz poznate autore teksta (Vesna Parun) i ilustracija (Sanja Rešček) nisam niti očekivala ništa manje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako se isplati pročitati svojoj djeci ovu slikovnicu. Mi smo je posudili u gradskoj knjižnici u Čakovcu, a koliko sam uspjela pronaći na Internetu, cijena ove slikovnice je 55,00 kuna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šteta što slikovnice hrvatskih autora nisu više zastupljene na hrvatskom tržištu. Moje mišljenje je da bi trebali što više upoznati djecu s djelima hrvatskih autora. Iz tog razloga sam u posljednje vrijeme malo obratiti pozornost na to i posuđivati djeci slikovnice koje su napisali naši, hrvatski pisci. Uz čitanje prekrasnih pjesama i priča, uvijek napomenem i tko je napisao tekst koji čitamo. Ivonu ta činjenica već uvelike zanima pa često pita da li znam još neka djela tog istog autora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Evo nekoliko slikica koje bi vas mogle potaknuti na posudbu ili čak i kupnju ove slikovnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Po mom mišljenju će tekst biti najzanimljiviji djeci do 5 godina, no interesi su različiti…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više recenzija dječjih knjiga potražite kod <ulink url="http://3mame.com/?cat=1">3mame</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dječja čitaonica: Patka Zlatka by Vesna Parun Ova slikovnica sadrži dvije priče: Patka Zlatka i Kiša u šumi. Glavna junakinja prve priče je patka Zlatka koju jednog dana kornjača zamoli da ju na leđima prenese do druge obale. Patka Zlatka pristaje pomoći no uskoro kornjača na svojim leđima primjećuje nepoželjnog gosta, malenog mrava. Počinje vikati na mrava kako će joj uprljati oklop, a patka Zlatka se neugodno iznenadi.
   U drugoj priči malena krijesnica jedne noći hoda po šumi. Silno je umorna i oči joj se sklapaju, a i počelo je kišiti. Naiđe na malenu kolibicu te pokuca na vrata. Vrata joj otvara pečurkica koja je pušta u kuću i nudi joj prenoćište i topli obrok. No, krijesnica je toliko umorna da odmah utone u san. Topla i zanimljiva priča o dobroti i prijateljstvu.
   Ilustracije su lijepe i zanimljive, tekst odličan. Uz poznate autore teksta (Vesna Parun) i ilustracija (Sanja Rešček) nisam niti očekivala ništa manje.
   Svakako se isplati pročitati svojoj djeci ovu slikovnicu. Mi smo je posudili u gradskoj knjižnici u Čakovcu, a koliko sam uspjela pronaći na Internetu, cijena ove slikovnice je 55,00 kuna.
   Šteta što slikovnice hrvatskih autora nisu više zastupljene na hrvatskom tržištu. Moje mišljenje je da bi trebali što više upoznati djecu s djelima hrvatskih autora. Iz tog razloga sam u posljednje vrijeme malo obratiti pozornost na to i posuđivati djeci slikovnice koje su napisali naši, hrvatski pisci. Uz čitanje prekrasnih pjesama i priča, uvijek napomenem i tko je napisao tekst koji čitamo. Ivonu ta činjenica već uvelike zanima pa često pita da li znam još neka djela tog istog autora.
   Evo nekoliko slikica koje bi vas mogle potaknuti na posudbu ili čak i kupnju ove slikovnice.
   Po mom mišljenju će tekst biti najzanimljiviji djeci do 5 godina, no interesi su različiti…
   Mama Karolina
   Više recenzija dječjih knjiga potražite kod 3mame.
   
 Klinfo.hr 

Dječja čitaonica: Patka Zlatka by Vesna Parun

<para>. Izrada ovih kolačića brza je i jednostavna jer se oni samo režu nožem i nije potrebno nikakvo oblikovanje kao kod npr. klipića. Tijesto za ove prstiće možete umijesiti i po vašem omiljenom receptu za klipiće.  Posipate li ih sezamom ili makom dobiti će još bolji okus. Obično ovakve prstiće spremam za nedjeljni doručak i rijetko kad ostane koji komad do ručka. No imate li najavljene goste, ovo tijesto može se sasvim dobro držati u hladioniku koji dan dva. Prema potrebi samo ga izvadite na toplo i spremite ih za tren.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prstići:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 500 g brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 1dcl ulja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 3 dcl mlijeka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 1 kvasac<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * malo soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 2 žlice kiselog vrhnja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * kumin, sezam, mak za posipanje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Brašno prosijemo i posolimo. U malo mlakog mlijeka stavimo kvasac i sasvim malo šećera. U posudu s brašnom dodamo ostale sastojke i uzdignuti kvasac. Zamijesimo tijesto i pustimo da se  malo digne.  Tijesto podijelimo na manje dijelove te ih oblikujemo u obliku valjka. Nožem režemo trakice u obliku prstića koje poslažemo na lim. Pečemo na 200 stupnjeva. Kad su pečeni preko njih odmah stavimo vlažnu kuhinjsku krpu kako bi bili čim mekši. Dobar tek!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Željka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više recepata potražite na <ulink url="http://3mame.com/?cat=3">3mame.com</ulink>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<mediaobject>
   <imageobject>
      <imagedata fileref="https://klinfortl.hr/modules/mod_chit_chat/data/prstici.jpg"/>
   </imageobject>
</mediaobject>

Kuhamo s 3mame: Prstići Fini mekani kolačići od slanog dizanog tijesta koje će sa svakog stola sigurno nestati u tren. . Izrada ovih kolačića brza je i jednostavna jer se oni samo režu nožem i nije potrebno nikakvo oblikovanje kao kod npr. klipića. Tijesto za ove prstiće možete umijesiti i po vašem omiljenom receptu za klipiće.  Posipate li ih sezamom ili makom dobiti će još bolji okus. Obično ovakve prstiće spremam za nedjeljni doručak i rijetko kad ostane koji komad do ručka. No imate li najavljene goste, ovo tijesto može se sasvim dobro držati u hladioniku koji dan dva. Prema potrebi samo ga izvadite na toplo i spremite ih za tren.
   Prstići:
       * 500 g brašna    * 1dcl ulja    * 3 dcl mlijeka    * 1 kvasac    * malo soli    * 2 žlice kiselog vrhnja    * kumin, sezam, mak za posipanje
   Brašno prosijemo i posolimo. U malo mlakog mlijeka stavimo kvasac i sasvim malo šećera. U posudu s brašnom dodamo ostale sastojke i uzdignuti kvasac. Zamijesimo tijesto i pustimo da se  malo digne.  Tijesto podijelimo na manje dijelove te ih oblikujemo u obliku valjka. Nožem režemo trakice u obliku prstića koje poslažemo na lim. Pečemo na 200 stupnjeva. Kad su pečeni preko njih odmah stavimo vlažnu kuhinjsku krpu kako bi bili čim mekši. Dobar tek!
   mama Željka
   Više recepata potražite na 3mame.com
   
   
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Kuhamo s 3mame: Prstići

<para>Radim kao odgojiteljica u dječjem vrtiću i mislim da imam najbolji posao. Ali ovo ljeto sam postala mama i to je ona prava istinska sreća...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon 7 godina veze 2007. godine, suprug i ja smo se vjenčali, nakon prve godišnjice braka smo ugledali plus na testu za trudnoću i tu vam sreću ne mogu opisati, ali nažalost kratko je trajala. Izgubili smo bebu. Kako su me samo tješili moji klinci u vrtiću...a i suprug je bio cijelo vrijeme uz mene. Nisam se bojala i nismo gubili vjeru da će ponovno sve biti u najboljem redu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U zimu 2009. sam ponovno ostala trudna, strah se pojavio, ali početak je bio odličan. Prvi put vidjeti malu točkicu na uzv, čuti otkucaje srca...neopisivo...Najljepši Božićni poklon! Trudnoća je bila rizična, provela sam u bolnici više od 50 dana, u 31. tjednu doktori su vidjeli da beba ne napreduje i poslali su me u bolnicu gdje su nas pratili. u 35. tjednu odlučeno je da idem na carski jer se smanjuje plodna voda i beba je mala. Bili smo u šoku...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>1.7.2010. rođen je Šimun, naša mrvica, a ipak jak kao stijena. Imao je 1680 grama i 41 cm.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali borac je rođen, sve je bilo u redu, samo smo čekali da dobije na kilaži i nakon 20 dana smo stigli kući...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šimun sada ima 7 mjeseci, velik je i zdrav dječak i uživamo, prošli smo grčeve, vrlo malo neprospavanih noći, jer Šimun voli spavati (na maminu i tatinu sreću), gugutanja i prve osmjehe. Sada čekamo i prvi zubić i svakim novim osmjehom veselimo se životu i zahvaljujemo Bogu na toj sreći i daru. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za koju godinu od srca želimo Šimunu još brata ili sestru i nadamo se da će treća trudnoća stvarno biti kako se kažev- TREĆA SREĆA (bez problema).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam tu sreću da sam okružena mojim najdražima i da ću uvijek biti okružena djecom u mojoj obitelji, a i na poslu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Trudnicama od srca želim lijepu trudnoću, mamama i tatama dobru i zdravu djecu, i svima puno veselih i radosnih trenutaka!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Ana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Veseli Šimun učinio nas je najsretnijom malom obitelji Mi smo jedna mlada obitelj, tata Željko, mama Ana i beba Šimun. Djeca su moj život, non-stop sam okružena njima i to mi je najveća radost. Radim kao odgojiteljica u dječjem vrtiću i mislim da imam najbolji posao. Ali ovo ljeto sam postala mama i to je ona prava istinska sreća...
   Nakon 7 godina veze 2007. godine, suprug i ja smo se vjenčali, nakon prve godišnjice braka smo ugledali plus na testu za trudnoću i tu vam sreću ne mogu opisati, ali nažalost kratko je trajala. Izgubili smo bebu. Kako su me samo tješili moji klinci u vrtiću...a i suprug je bio cijelo vrijeme uz mene. Nisam se bojala i nismo gubili vjeru da će ponovno sve biti u najboljem redu. 
   U zimu 2009. sam ponovno ostala trudna, strah se pojavio, ali početak je bio odličan. Prvi put vidjeti malu točkicu na uzv, čuti otkucaje srca...neopisivo...Najljepši Božićni poklon! Trudnoća je bila rizična, provela sam u bolnici više od 50 dana, u 31. tjednu doktori su vidjeli da beba ne napreduje i poslali su me u bolnicu gdje su nas pratili. u 35. tjednu odlučeno je da idem na carski jer se smanjuje plodna voda i beba je mala. Bili smo u šoku... 1.7.2010. rođen je Šimun, naša mrvica, a ipak jak kao stijena. Imao je 1680 grama i 41 cm.Mali borac je rođen, sve je bilo u redu, samo smo čekali da dobije na kilaži i nakon 20 dana smo stigli kući... Šimun sada ima 7 mjeseci, velik je i zdrav dječak i uživamo, prošli smo grčeve, vrlo malo neprospavanih noći, jer Šimun voli spavati (na maminu i tatinu sreću), gugutanja i prve osmjehe. Sada čekamo i prvi zubić i svakim novim osmjehom veselimo se životu i zahvaljujemo Bogu na toj sreći i daru. 
   Za koju godinu od srca želimo Šimunu još brata ili sestru i nadamo se da će treća trudnoća stvarno biti kako se kažev- TREĆA SREĆA (bez problema).
   Imam tu sreću da sam okružena mojim najdražima i da ću uvijek biti okružena djecom u mojoj obitelji, a i na poslu.
   Trudnicama od srca želim lijepu trudnoću, mamama i tatama dobru i zdravu djecu, i svima puno veselih i radosnih trenutaka!
   mama Ana
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Veseli Šimun učinio nas je najsretnijom malom obitelji

<para>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja sam jedna mlada majka, mlada po godinama (28), ali ne i po iskustvu. Naime, rodila sam sa 18 i sada već imam velikog sina koji ove jeseni kreće u 4. razred OŠ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majčinstvo je jedan jako zahtjevan „posao“, ali onog trena kad sam rodila probudilo se u meni ono što nam je priroda svima usadila, neću sada pretjerivati pa reći da sam u svakom trenutku točno znala što raditi i kako postupiti, ali da, neki glas u meni uvijek me je vodio u pravom smjeru. I danas sam zahvalna sama sebi što nisam popuštala kad sam možda i mogla proći jednostavnije, jer ovaj mališan je „ispao“ odličan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majke, volite svoju djecu, ljubav nije jedino što trebaju, ali moraju vidjeti, osjetiti ljubav. Kad dijete na vašem licu prepozna ponos, vidi kako vam se osvijetli lice kada se pojavi u prostoriji, odmah mu je lakše, postaje samopouzdaniji, a samopouzdanje u ovom ludom današnjem svijetu je vrlo bitno. Ja se razvijam zajedno sa svojim djetetom, mislim da je to u redu, jer moramo ići u korak s vremenom i mogućnostima, razvijamo zajedno neke svoje crte. Uvijek ćemo biti povezani, ali da bi ta veza bila što čvršća, kažem vam ključ je u ljubavi, jer ona se jednima umnožava ako ju dijelite.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajmo i volimo svoje mališane i usmjerimo ih u „pravom“ smjeru za njihovu bolju budućnost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pozrav svima i radujem se i  Vašim pričama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sabina iz Đurđenovca <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Ključ je u ljubavi i izgradnji samopouzdanja Pozdrav svim mamama, bakama i onima kojima će ovaj tekst možda doći pred oči.  Redovito posjećujem stranice i svidjela mi se ova rubrika u kojoj sam odlučila sudjelovati. 
   
   Ja sam jedna mlada majka, mlada po godinama (28), ali ne i po iskustvu. Naime, rodila sam sa 18 i sada već imam velikog sina koji ove jeseni kreće u 4. razred OŠ.
   Majčinstvo je jedan jako zahtjevan „posao“, ali onog trena kad sam rodila probudilo se u meni ono što nam je priroda svima usadila, neću sada pretjerivati pa reći da sam u svakom trenutku točno znala što raditi i kako postupiti, ali da, neki glas u meni uvijek me je vodio u pravom smjeru. I danas sam zahvalna sama sebi što nisam popuštala kad sam možda i mogla proći jednostavnije, jer ovaj mališan je „ispao“ odličan.
   Majke, volite svoju djecu, ljubav nije jedino što trebaju, ali moraju vidjeti, osjetiti ljubav. Kad dijete na vašem licu prepozna ponos, vidi kako vam se osvijetli lice kada se pojavi u prostoriji, odmah mu je lakše, postaje samopouzdaniji, a samopouzdanje u ovom ludom današnjem svijetu je vrlo bitno. Ja se razvijam zajedno sa svojim djetetom, mislim da je to u redu, jer moramo ići u korak s vremenom i mogućnostima, razvijamo zajedno neke svoje crte. Uvijek ćemo biti povezani, ali da bi ta veza bila što čvršća, kažem vam ključ je u ljubavi, jer ona se jednima umnožava ako ju dijelite.  
   Čuvajmo i volimo svoje mališane i usmjerimo ih u „pravom“ smjeru za njihovu bolju budućnost.
   Pozrav svima i radujem se i  Vašim pričama,
   mama Sabina iz Đurđenovca 
 Klinfo.hr 

Ključ je u ljubavi i izgradnji samopouzdanja

<para>Lepo mi je objasnila da jednom kad dobiš dete više nema spavanja u komadu dužem od dva, eventualno tri sata. Nisam verovala.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Evo ispalo je da ima praf. Kad bi delili titule u tom klubu, nebi me zapala baš neka visoka. Nebi, jer moji još kaktak dobro spiju. Iako smo ratovali kojh 18 meseci prda već pol godine odmara u vlastitoj sobi u svom krevetu. Taman kad smo se navikli na jedno buđenje noću, s dolaskom malog princa otvorila se nova fronta i sve krenulo ispočetka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali žabac spi s mamom i tatom i on je za sad glavni remetilac našeg mira. Znam da ova mjera nije popularna i da se ako i je tak, ne smije priznati, pogotovo ne javno. Svi su prepametni i puni savjeta kad je dečje spanje na tapeti. U našoj, „zapadnoj“ civilizaciji bebu treba čim prije maknuti iz roditeljskog kreveta zbog straha od gušenja i drobljenja pa neki već pri povratku iz bolnice dete smeste u kinderbet u drugu sobu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislila sam da bum s drugim detetom pametnija. Ležernija jesam, neke sam si stvari pojednostavila, ali oko spanja se opet natežemo. Odlučna sam bila da bu noćil na svom madracu, ali ne ide pošto još uvek mora svakih par sati užinati, a ja od umora začorim i ponovo se sretnemo na istom mestu u neko kasnije vreme, kad je već red za novi obrok. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali princ uvek prvo začori u našemu krevetu, pa ga obično premestimo u kinderbet. Onda se probudi oko 2-3 sata i počne se derati, pa ga uzmem k sebi u krevet, i on, ofkors, začori ko klada. Tak se mi svaku noć premeštamo. Jasno da mu tak paše jer se oseća sigurnim između mame i tate. Probali smo i s spavanjem u kimbaču, ali to je bila gnjavaža. Zato sad spimo skupa i baš nam je lepo. Jedino kaj sad znam je da se ne isplati živcirati jer to sve tak brzo prejde, a dečica odrastu i više im ne padne na pamet ušuškavati se kraj roditelja u krevetu.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sećam se kak mi je bilo teško dok sam prdu izbacila iz našeg kreveta u kimbač, svega par centimetri dalje od sebe. Uskoro je uslijedil i drugi korak, kinderbet je preseljen iza drugih vrata. Prvih par noći skakala sam na svaki šum i proveravala kakvo je stanje u sobi. Danas spi ko top, tu i tam se zbudi jer joj je usfalilo kakaa ili je grdo sanjala. Sve to, prošli smo u manje od dve godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prda se na vlastitu sobu odlučila skoro sama. Jedan smo dan nekaj tumbali po kući i moj stari krevet nam je smetal. Malu smo gazdaricu pitali jel bi ona spala u velikom krevetu i ona je pristala. I to je bilo to. Drugo smo popodne iz njene sobe izbacili kimbač, koji bu se pak za koji mesec uselil na staro mesto. Za braceka. Seka se već sad veseli njegovom useljenju, ali pristaje na to pod uvjetom da mali nebu vikal. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Al mama bu i dalje vikala laku noć moj zečiću ? – pita me i smije se od uha do uha. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama izgleda umorno, sivo, rasčupano i ne baš dotjerano i kronično je nenaspavana, no to je taj obavezni look koji valja njegovati kad si pripadnica kluba nespavača. Al kaj drugo, inače nebi znale da imamo decu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sonja</para>

Laku noć moj zečiću Dobrodošla u klub nespavača, tak mi je sećam se jedna poznanica poželjela sve najbolje na ulazak u svijet majčinstva. Lepo mi je objasnila da jednom kad dobiš dete više nema spavanja u komadu dužem od dva, eventualno tri sata. Nisam verovala.
   Evo ispalo je da ima praf. Kad bi delili titule u tom klubu, nebi me zapala baš neka visoka. Nebi, jer moji još kaktak dobro spiju. Iako smo ratovali kojh 18 meseci prda već pol godine odmara u vlastitoj sobi u svom krevetu. Taman kad smo se navikli na jedno buđenje noću, s dolaskom malog princa otvorila se nova fronta i sve krenulo ispočetka.  Mali žabac spi s mamom i tatom i on je za sad glavni remetilac našeg mira. Znam da ova mjera nije popularna i da se ako i je tak, ne smije priznati, pogotovo ne javno. Svi su prepametni i puni savjeta kad je dečje spanje na tapeti. U našoj, „zapadnoj“ civilizaciji bebu treba čim prije maknuti iz roditeljskog kreveta zbog straha od gušenja i drobljenja pa neki već pri povratku iz bolnice dete smeste u kinderbet u drugu sobu. 
   Mislila sam da bum s drugim detetom pametnija. Ležernija jesam, neke sam si stvari pojednostavila, ali oko spanja se opet natežemo. Odlučna sam bila da bu noćil na svom madracu, ali ne ide pošto još uvek mora svakih par sati užinati, a ja od umora začorim i ponovo se sretnemo na istom mestu u neko kasnije vreme, kad je već red za novi obrok. 
   Mali princ uvek prvo začori u našemu krevetu, pa ga obično premestimo u kinderbet. Onda se probudi oko 2-3 sata i počne se derati, pa ga uzmem k sebi u krevet, i on, ofkors, začori ko klada. Tak se mi svaku noć premeštamo. Jasno da mu tak paše jer se oseća sigurnim između mame i tate. Probali smo i s spavanjem u kimbaču, ali to je bila gnjavaža. Zato sad spimo skupa i baš nam je lepo. Jedino kaj sad znam je da se ne isplati živcirati jer to sve tak brzo prejde, a dečica odrastu i više im ne padne na pamet ušuškavati se kraj roditelja u krevetu.  
   Sećam se kak mi je bilo teško dok sam prdu izbacila iz našeg kreveta u kimbač, svega par centimetri dalje od sebe. Uskoro je uslijedil i drugi korak, kinderbet je preseljen iza drugih vrata. Prvih par noći skakala sam na svaki šum i proveravala kakvo je stanje u sobi. Danas spi ko top, tu i tam se zbudi jer joj je usfalilo kakaa ili je grdo sanjala. Sve to, prošli smo u manje od dve godine.  Prda se na vlastitu sobu odlučila skoro sama. Jedan smo dan nekaj tumbali po kući i moj stari krevet nam je smetal. Malu smo gazdaricu pitali jel bi ona spala u velikom krevetu i ona je pristala. I to je bilo to. Drugo smo popodne iz njene sobe izbacili kimbač, koji bu se pak za koji mesec uselil na staro mesto. Za braceka. Seka se već sad veseli njegovom useljenju, ali pristaje na to pod uvjetom da mali nebu vikal. - Al mama bu i dalje vikala laku noć moj zečiću ? – pita me i smije se od uha do uha. 
   Mama izgleda umorno, sivo, rasčupano i ne baš dotjerano i kronično je nenaspavana, no to je taj obavezni look koji valja njegovati kad si pripadnica kluba nespavača. Al kaj drugo, inače nebi znale da imamo decu. 
   mama Sonja Klinfo.hr 